Andrea Zlatar autorica je romana Bura i gripa, a u ovom eseju emo se baviti

problematikom ulomka Bura i gripa, bez makara koji govori o sve brem ivotu
ljudi i sve veim eljama i ciljevima koje pokuavamo postii.
Dananji ovjek ivi sve bre zbog sve veeg broja informacija koje se mijenjaju i
nadopunjuju svake sekunde. Radi toga nam se prua i vie mogunosti, a s njima
dolaze i elje koje elimo zadovoljiti. Davnih godina, prije industrijskih revolucija,
veina ljudi se bavila ratarstvom i to im je bio jedini ivotni cilj. Napretkom
tehnologije ovjek je dobio potrebu da ivotu nae neki vei smisao. eli ga
iskoristiti u potpunosti, pa osim posla brine se za drutveni ivot, zabavu i
uivanje, to podrazumijeva i hobije, uenje i usavravanje. Dolaskom raznih
mogunosti, dole su i elje da ih trebamo iskoristiti, stoga ovjek pokuava
ivjeti bre kako bi sve uspio obaviti. Tako dolazimo do najveeg problema
dananjice, a to je ekanje neeg to e doi, umjesto da uivamo u sadanjim
trenutcima. Kad konano doekamo to neto, opet emo nai novu stvar za kojom
emo eznuti : Proljee se obino iekuje ve od Nove godine u svakodnevicu
pokuavamo u gurati znakove proljea, pokoje niske cipele u jelovnik uvodimo
dragocjene i iznimno skupe sastojke koji su ionako izniknuli u nekakvom
stakleniku
Iz osobnog iskustva znam da si svakim danom zadajemo nove ciljeve koje elimo
ostvariti te se zbog njih esto izdvajamo iz drutva i izoliramo. Tako postajemo
otoci, zasebni i sami, okrueni pustim morem. S druge strane, ovjek je
drutveno bie i ne moe funkcionirati normalno izvan drutva. Andrea Zlatar
navodi : Nijedan ovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je ovjek dio
kontinenta, dio Zemlje Slaem se da su ljudi bia kojima je zajednica potrebna
i ne smijemo misliti samo na sebe i zbog nekakvih hobija i ciljeva zapostaviti
drage ljude koji nas okruuju.
ivot modernog ovjeka donio je mnotvo informacija i mogunosti, ali je oduzeo
ovjeku drutvenost i uivanje u svakom trenutku. Jednog emo dana shvatiti da
su dragocjeni trenutci proli i da ih vie ne moemo vratiti, ali e tada biti
prekasno : Ono to sada gubimo, gubimo u nepovrat, nedoknadivo je. Naa se
uzaludna ekanja zaloe na nedostignutim otocima.