Koliko vrijedi ljudski život?

Koliko vrijedi ljudski život? Pa, svatko ima svoje mišljenje. Neki misle da je život poput kamenčića. Malen, bezvrijedan. Svuda
putuje i dospije u svačije ruke, koje ih bace i izgubi se u prostranom plavetnilu. Neki pak misle da je život beskrajno vrijedan.
Svaki mjesec, svaki dan, sat, minuta i sekunda je dragocjena.
Jer sve je ljepše, jer smo smrtni. To svaki trenutak čini dragocjenim. S osobama koje volimo i koje manje volimo, iako tog vrlo
često nismo svjesni. Nismo svjesni onoga što zapravo posjedujemo i koliko smo bogati. To shvatimo tek kad te male, ali vrijedne
stvari izgubimo.
Stanite i razmislite. Svi ćemo jednoga dana umrijeti. Lijepe trenutke ćemo pohraniti u srcu. I dalje ćemo ih imati i kad se
uzvisimo k Bogu. Mi jesmo smrtni, ali je ljudska duša besmrtna. To nas čini čistima. Život je pun uspona i padova, pun smijeha i
suza. I druge osobe čine naš život. Bez njih bismo bili izgubljeni. Sami. Ne bi nas ni bilo.
Jer nema slučajnog susreta. Svaka osoba u našem životu je ili dar ili lekcija koju moramo savladati. Život je vjera. Mi moramo u
nešto vjerovati. Netko vjeruje u horoskop, a netko ne, no kada ih pitate svejedno će vam reći što su u horoskopu. I ja sam među
tim ljudima. Ali dobro, ljudski je griješiti.
Većina ljudi vjeruje u Boga. U ljubav i iskrenost. Da dobro uvijek pobijedi zlo. Jer to su stvari u koje vrijedi vjerovati. Od njih i
živimo. I od toga se sastoji ljudski život. Svatko je poseban. I svatko je različit. Neće se roditi ista osoba. Samo se jednom rodi,
raste, živi i umre. I više neće biti takve iste osobe. Treba vam biti drago što ju poznajete. Kao što je i samo jedan život. Tijekom
života nagledali smo se svega i svačega. Bili u različitim mjestima. I njih ćemo pamtiti do kraja. Često gledam mamine i tatine
slike iz srednje škole. Svi ćete sada reći da niste ni krivi ni dužni, a dobili ste 8 godina- škole. I 4 godine srednje škole. I 5 godina
fakulteta. Nekima je sve to prilično zastrašujuće, ali shvaćam vas u potpunosti. Još smo mladi. Ne shvaćamo kako odrasli
razmišljaju. Od nas se i očekuje da postanemo odgovorni, snalažljivi, educirani i pametni. Prelazak iz djetinjstva u odrasli svijet je
velika stvar koju će svi morati doživjeti. Stariji se žele vratiti u djetinjstvo, dok tinejdžeri sanjaju i maštaju o sebi kao odraslima
jednog dana. To je sasvim u redu. Svatko ima svoj put, svoje osjećaje, svoje misli, nade i želje koje ih usmjeravaju na ovom putu
života.
Život je ovdje najveći film. Život je najveća borba. Ne dižite ruke kada postane teže. To znači da ste otišli nivo naviše. Ne bojte se
života i onoga što vam donosi. Danas mediji imaju ogroman utjecaj na sve nas, stalno neka očekivanja i kritike. Da ne radimo isto
što i svi drugi vjerojatno bi nas nazvali zaostalima ili staromodnima. Prvo se oslobodite kompleksa: „Što će reći drugi“ pa ćete i
napraviti nešto u životu. Neka vas nitko ne određuje, ne igrajte po ničijim pravilima. Svi će vas kritizirati, pravili vi dobro ili loše.
Tako da, igrajte i živite ovaj život po svojim pravilima, najbolje što možete. Mahatma Ghandi je rekao: „Budite promjena koju
želite vidjeti u svijetu.“ Ako već sada mislite da nema smisla, svi takvi će izumrijeti. Neće više biti nijedne osobe koja je spremna
činiti dobro i napraviti neke promjene. Onda ćemo moći reći da je svijet propao. Nemojte biti samo još jedna cigla u zidu.
Množite se ljudi dobra srca, djelujte, potičite druge. Da bi kasnije u životu, poticali svoju djecu i da ona potiču svoju i tako za
buduće generacije. Kako putovati u vremenu? Čitajte. Kako osjetiti vrijeme? Pišite. Kako otpustiti vrijeme? Dišite.
Život je tek pred vama, ne ubijajte vrijeme, ne prepuštajte život vremenu. Život je dragocjen, dragocjeniji od dijamanta. ŽIVOT
JE JEDNOSTAVNO, NEPROCJENJIV.