Professional Documents
Culture Documents
Možeš ne gledati u nju, ali ona je uvijek tu. Koliko god bježiš od nje i praviš se da je nema,
ponekad ipak ne možeš odoljeti iskušenju da je pogledaš i prepoznaš. Od svoje sjene ne možeš
pobjeći, a tako ni od usamljenosti. Nakratko možeš izbjeći usamljenost družeći se, stvarajući
veze, pridruživši se nekoj organizaciji...
Ti trenuci dat će ti kratak predah, ali usamljenost neće nestati. Onoga dana kad shvatiš kako su svi
pokušaji da izbjegneš usamljenost uzaludni, da je tvoja usamljenost ostala u tebi netaknuta usprkos svim
tvojim naporima da je izbjegneš, to će biti veliki trenutak razumijevanja.
Tada ti preostaje samo jedna stvar: pogledati je li usamljenost osjećaj od kojega trebaš bježati ili je ona
jednostavno tvoja vlastita priroda. Tada, radije, umjesto da trčiš i bježiš od nje, zatvori oči i uđi u nju. Tada
će noć polako nestati i zora će zarudjeti... Usamljenost će se početi pretvarati u samoću."
Osho
Nakon teških događaja dopuštam si jedan dan za ulogu žrtve. Nakon tog dana bespomoćnosti i
samosažaljevanja budim se i preuzimam odgovornost za vlastiti život. Prihvaćam osobnu
odgovornost za svoj udio u problemu - čak i ako je taj udio samo jedan posto."
" Kada sjediš, sjedi; kada stojiš, stoj; šta god da radiš nemoj da lutaš. Kada jedom napraviš izbor,
uradi to sa punom sviješću. Nemoj da budeš kao evanđelilsta koji razmišlja o molitvi dok vodi
ljubav sa ženom, a razmišlja o seksu dok se moli… Bolje je napraviti grešku svom silinom svog
bića nego pažljivo izbjegavati greške bojažljivim duhom. Odgovornost znači prepoznati i
zadovoljstvo i cijenu, napraviti izbor na osnovu te spoznaje, i onda živjeti sa tim izborom bez
brige.”
Put mirnog ratnika, Den Milmen
15. Svaki dan nudi novi početak gdje mogu dati najbolje od sebe.
21. Pristojan sam kada čekam svoj red i kažem molim i hvala.
22. Kada se nasmiješim ljudima, oni obično uzvrate osmijeh.
28. Kažem: “Ne!” stvarima koje bi mogle loše utjecati na moje tijelo (alkohol, droge, pušenje, junk
food…)
29. Kad učinim ono što sam rekao da ću učiniti, tada sam odgovoran.
30. Zahvalan sam za ono što imam i dijelim to s drugima.
48. Prije nego što učinim nešto, pitam se: “Je li to sigurno?”
49. Ja sam ja – ja ne pokušavam biti kao netko drugi.
50. Stalo mi je do svih živih bića na zemlji, zato štitim i volim životinje, recikliram i ne stvaram
smeće.
51. Kad zapišem ono što mislim i osjećam, učim o sebi.
52. Planiram unaprijed i razmišljam o tome što želim raditi kad odrastem.
"Svako od nas svoj pogled na život zove svojom realnošću. Čućete većinu ljudi kako kažu: "Šta
ću? Realnost je takva kakva jeste", "Ja želim u životu biti samo realan" a šta za nas predstavlja
realnost? Da li je to gledanje na život onako kako jeste izvana ili gledanje na život onako kakvi
smo mi iznutra?
Zapravo, onakvi kakvi smo mi gledamo i na ljude oko sebe.
Onakvi kakvi smo mi reagujemo i na situacije oko sebe.
Onakvi kakvi smo mi gledamo i na naš život.
Pa ćete vidjeti da svako od nas različito postupa u nekim situacijama od drugih.
Pa ćete čuti da za jednu te istu osobu ljudi različito komentarišu i imaju mišljenja potpuno
različita.
Realnost je za sve nas ono što je u nama, a ne ono što je izvan nas; događaji, okolnosti, ljudi,
život.
Zato svako od nas živi u svojoj realnosti, jer je svako od nas različit s time je i realnost koju živi
različita od druge.
Kada ovo shvatite, pomoćiće vam da odustanete od ubijeđivanja drugih ljudi da misle kao vi.
Odustaćete od pokušaja da se svidite svakome.
Odustaćete od nastojanja da mijenjate nečiju "realnost"
Sa malo razuma, dosta napora i mnogo dobre volje, sve se u životu, na kraju krajeva, da nekako
udesiti. Ali to i jeste najgora strana života da se sve u njemu mora stalno udešavati.
U očima ljudi koji vole život ovakav kakav je, tj. u očima velike većine, to je dobro i prirodno, jer za
njih sve stvari u svetu i postoje samo utoliko ukoliko ih oni svojom aktivnošću mogu da udese i
prilagode svojim potrebama.
Ali po shvatanju drugih, malobrojnih, to oduzima stvarima svaku pravuvrednost i više značenje.
Oni se sa tim ne mogu nikad pomiriti, čak ni onda kad žive i rade kao i svi ostali. Za njih sve ono
što se mora sa trajnom pažnjom i stalnim naporom doterivati i udešavati i ne znači život.
Oni nisu ni sposobni za tu pažnju i takav napor; ne što ne bi imali snage i razuma koliko i oni prvi,
iz većine, nego što nisu u stanju da prihvate takvo shvatanje života, pa ni po cenu života samog.
Oni mogu da prime život samo kao niz čuda, u najužoj vezi sa njihovom ličnošću, a gde izostane
čudo, tu redovno nastupa katastrofa koju ništa ne može zaustaviti i na kojoj se ništa ne da udesiti.
"Jednom kad oluja prođe, nećeš se sjećati kako si je preživio. Nećeš biti siguran ni da li je oluja
zaista prošla. Ali jedna će stvar biti sigurna. Kad preživiš oluju, nećeš biti ista osoba kao prije
oluje. Upravo zbog toga oluje i postoje."
(Haruki Murakami)
"Svaki veliki san počinje sa sanjarenjem. Zauvijek zapamti, u sebi imaš snagu, strpljenje, i strast da
dosegneš zvijezde i da promijeniš svijet.
Hariret Tubman
Posedujem sve što je potrebno da učinim korak napred. Ja to mogu. Bezbedna sam.