William Glasser: Teorija izbora

Nova psihologija osobne slobode

1. Što mi je knjiga rekla o meni?

Za početak, teorija objašnjava svačije pa tako i moje 'lude' izbore koji ipak imaju alternativu
ma koliko se meni u određenom trenutku činilo da ona ne postoji. U više navrata sam, unatoč
čvrstom uvjerenju o ogovornosti za vlastiti život, podcjenila kontrolu koju imam nad vlastitim
životom i upravo u tim i takvim situacijama su redovito nastajali sukobi te su odnosi bivali
povrijeđeni. Ono što sam primijetila je doduše da teoriju izbora, baš kao što autor navodi,
možda čak i nesvjesno češće primijenjujem kod bliskih ljudi i u odnosima za koje želim da
potraju te ih smatram važnima i neophodnima za vlastitu sreću. Kod odnosa koje, svjesno ili
nesvjesno, želim prekinuti ili smatram da nemaju budućnost sklonija sam teoriji izvanjske
kontrole, odnosno kritiziranju, ucjenjivanju i prigovaranju. Isto tako, ponekad i ova loša i
kontrolirajuća ponašanja upotrebljavam kad želim iskazati brigu o drugoj osobi,
zaboravljajući pritom da ona ustvari razaraju odnose i udaljavaju osobe jer iako se u pravi
trenutak čini da djeluju, osobno dobivam lažan osjećaj kontrole nad drugom osobom ukoliko
me posluša, a u stvarnosti je ona ta koja bira kako joj u tom trenutku odgovara reagirati.

Posebno zanimljiv dio mi je i onaj o potrebama, tu sam naučila ponešto o sebi i moram
priznati da bih nakon čitanja knjige drugačije posložila hijerarhiju svojih potreba nego li na
BASIC-u. Prema kriterijima autora, čini se da imam veliku potrebu za preživljavanjem jer
nisam sklona pretjerano riziku. Također mi je izražena i potreba za slobodom budući da ne
volim konformiranje, pravila i rutine. Potreba za moći mi je manje važna no što sam je
inicijalno procjenila. Ne volim toliko biti u pravu koliko - znati. I nije mi važno da je moja
zadnja - želim da dođemo do istine umjesto toga. A pogotovo mi nije namjera posjedovati
druge već -uživati u njima ako je moguće. Nadalje, potreba za pripadanjem mi nije pretjerano
izražena, nisam tip koji je okružen sa puno ljudi, ali zato bih potrebu za ljubavlju stavila iznad
možda čak i svih ostalih potreba. Uistinu, moj svijet kvalitete uključuje jako malo ljudi, ali
svaki od njih vrijedi za sto drugih...i iznenađujuće, potreba za zabavom mi je veća no što sam
mislila, uživam u učenju i živim za to da naučim nešto novo, i volim se smijati iako sam
pomalo starac u duši!

2. Kako mogu to što sam saznala primijeniti u životu?

Posebno snažan dojam na mene ostvarila je jednostavna rečenica - razmislite hoće li vas to što
želite učiniti udaljiti od osobe kojoj se želite približiti? Pogotovo ako uzmemo kao točnu
Glasserovu postavku da su svi duševni problemi problemi odnosa i da se najčešće radi da
nismo dovoljno bliski s ljudima koji su u našem svijetu kvalitete. Rješenje koje autor nudi se
čini na prvi pogled jednostavno i banalno ali sve istine u životu su takve. Prva opcije je
promijeniti naša ponašanja iz razarajućih u skrbna (što ću svakako nastojati iz dana u dan) a
drugo maknuti te ljude iz našeg svijeta kvalitete ukoliko utvrdimo da nije realno da budu
tamo.

Ono što još nalazim korisnim za snalaženje u svakodnevnom životu su aksiomi teorije izbora.
Smatram da bi svačiji život bio smisleniji i korisniji da ih nastoji prihvatiti i živjeti. Bezbroj
svakodnevnih situacija nam pokazuje i dokazuje kako jedino na sebe možemo utjecati, a čaki i
onda kad mislimo da drugi to radi umjesto nas radi se pogrešnom tumačenju informacije koju
nam je ta osoba dala. Isto tako, veliku odgovornost ali i slobodu nam može donijeti spoznaja
da su naši problemi sada, a ne negdje u prošlosti, u odgoju, roditeljima i slično. To nas može
približiti drugima te usmjeriti na rješavanje tekućih problema. Jako je važno i osvijestiti sebi
koje potrebe nastojimo zadovoljiti kojim ponašanjima, na to ću se osvrnuti kad god budem u
mogućnosti kako bih razumijela bolje motive koji me pokreću.

Nešto što svakako mogu primijeniti u životu, ne zahtjeva toliko truda a izuzetno je moćno jest
korištenje glagole u infinitivu, a utjecaj misli i aktivnosti nad osjećajima i senzacijama mi je
otrpije prilično jasan. Važan mi je i zaključak autora prema kojema ćemo se moći približiti
ljudima s kojima želimo biti bliski ma kako se oni ponašali kad shvatimo da kontroliramo svoj
život. Moram priznati da ja u svojim promišljanjima nisam bila toliko optimistična. I
konačno, zanimljivo mi je bilo čuti tumačenja somatizacija, depresija, poremećaja prehrane i
sl. iz perspektive teorije izbora. Smatram kako bi to mogla primijenjivati eventualno u
budućem poslu, koji mi je već sada značajan u svijetu kvalitete. Pitanja i dilema nema,
zasada…