Obrnuta psihologija: Gdje je granica između odgojno-

obrazovne metode i opasne manipulacije? Otkrivamo

sve o ovom psihološkom triku
krenizdravo.dnevnik.hr/zdravlje/mentalno_zdravlje/obrnuta-psihologija-gdje-je-granica-izmedu-odgojno-
obrazovne-metode-i-opasne-manipulacije-otkrivamo-sve-o-ovom-psiholoskom-triku

December 1, 2022

Marija Granić
mag. psych.

Obrnuta psihologija je strategija uvjeravanja kojom pokušavamo dobiti ono što želimo
zahtijevanjem ili sugeriranjem onoga što ne želimo. Iako je sama definicija na prvi pogled
zbunjujuća, u nekim situacijama se obrnuta psihologija smatra učinkovitom. Svaki put
kada pokušavamo nekoga natjerati da učini ono što želimo tražeći od njega da učini
suprotno i očekujući da se ne složi s nama, koristimo metodu obrnute psihologije.

Obrnuta psihologija – značenje

Kada govorimo suprotno od onoga što želimo, a nadamo se da ćemo ipak dobiti ono što
želimo, moramo biti jako vješti u komunikaciji kako se ne bismo zapetljali u pomalo
zbunjujuće tehnike obrnute psihologije koje mogu rezultirati uspjehom, ali i
neuspjehom. Umjesto da izravno komuniciramo svoje želje, skrivamo ih i umjesto toga
tražimo suprotno od onoga što želimo. 

Ova taktika uvjeravanja može se promatrati i kao način upravljanja ponašanjem

druge osobe, što realno svrstavamo pod manipulaciju. Osoba koju pokušavamo
uvjeriti ne mora biti svjesna što se događa niti prepoznati komunikacijske strategije koje
koristimo, pri čemu su pravi motivi i ciljevi razgovora skriveni i nejasni.

Neki ljudi nesvjesno koriste obrnutu psihologiju, a razlog tome može biti činjenica da su
na takav način i oni bili tretirani od strane roditelja, učitelja ili drugih autoriteta.

Pročitajte članak “Manipulatori – tko su, kako ih prepoznati i nadmudriti?“.

Obrnuta psihologija u psihoterapiji

Kada se pomnije ispita učinkovitost ove strategije uvjeravanja, riječ je o vrlo korisnoj
tehnici koja se može koristiti u ispravne i dobre svrhe. Još prije nekoliko desetljeća
Viktor Frankl opisao je logoterapijsku metodu koja se zove paradoksalna intencija u
kojoj terapeut govori klijentu da se uključi u ponašanje koje klijent pokušava riješiti (npr.
ako je netko prokrastinator, terapeut mu savjetuje da jedan sat dnevno sve odgađa). 

Ideja je da se klijentu pomogne shvatiti da je ponašanje dobrovoljno i naučeno te da se

može kontrolirati. Često se dogodi da slijepom fiksacijom na ono što bismo željeli
dobiti ili promijeniti dobivamo upravo suprotno – ono što ne želimo. Paradoks je

1/4
u tome da sami sebi oduzimamo slobodu pri čemu gubimo kontrolu nad vlastitim
ponašanjem. 

Paradoksalna intencija, kao vrsta psihoterapijske tehnike, zahtijeva edukaciju i visoku

razinu svjesnosti kada je primjerena i kada je klijent za nju spreman. Frankl tvrdi da nam
pretjerano usmjeravanje i pažnja prema onome što želimo (hiperintencija)
zapravo onemogućava da do toga dođemo. Jednostavno rečeno, stvari
funkcioniraju kada ih otpustimo ili kada preusmjerimo svoju namjeru, intenciju.

Pročitajte članak “Razbijamo ‘tabu’ odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su
se odlučili za psihoterapiju“.

Kako i na koga djeluje obrnuta psihologija?

Obrnuta psihologija djeluje na temelju psihološkog fenomena reaktivnosti. Prema

teoriji reaktivnosti, ljudi ne vole osjećati da je njihova sloboda mišljenja ili ponašanja
ugrožena, zbog čega se može pojaviti snažna negativna reakcija na nekoga tko ih
pokušava uvjeriti u nešto. Kao rezultat te negativne reakcije ljudi čine suprotno od onoga
na što ih drugi pokušavaju nagovoriti.

Osjećaj ljudi da je njihova sloboda ugrožena pobuđuje neugodno stanje

reaktivnosti koje se može smanjiti izvođenjem zabranjenog ponašanja. Ljudi
smatraju da će odabiranjem suprotnog od onoga na što ih drugi pokušavaju nagovoriti
potvrditi svoju neovisnost i autonomiju.

Međutim, važno je znati da obrnuta psihologija ne djeluje kod svih ljudi, nego kod onih
koji se snažnije opiru konformizmu ili utjecaju većine. Za ljude koji su popustljiviji
izravan zahtjev umjesto obrnutog nagovaranja će vjerojatno biti učinkovitiji. 

Ljudi koji su ležerni i opušteni flegma tipovi osobnosti će manje vjerojatno pasti pod
utjecaj obrnute psihologije jednostavno zato što neće osjetiti negativni osjećaj
reaktivnosti. Oni koji su razdražljiviji i općenito emocionalno pobuđeniji će vjerojatnije
pasti pod ovaj utjecaj.

Pročitajte članak “Inertnost: Ljude s ovom osobinom optužuje se za lijenost, ravnodušnost

i nedostatak motivacije, evo što se krije iza toga“.

Obrnuta psihologija – primjer 

Brojni su primjeri obrnute psihologije u svakodnevnom životu, ali postoje područja u
kojima ćete ih zasigurno prepoznati:

prodaja i marketing – prodavači često utječu na potrošače tako što im sugeriraju

da kupe jeftiniji proizvod (nakon što su predstavili najskuplji koji imaju) ili da uopće
ne kupe njihov proizvod, ali im paralelno stvaraju pozitivne emocionalne asocijacije
da će učiniti ispravnu stvar ako se ipak odluče na kupovinu (moguće je da čak i oni
koji su se najviše odupirali kupnji određenog proizvoda budu oni koji ga kasnije
najviše zagovaraju)

2/4
 roditeljstvo i odgoj – roditelji često koriste tehnike obrnute psihologije kako bi
naveli svoju djecu da rade ono što smatraju najboljim za njih, pri čemu im namjerno
sugeriraju da nešto ne učine nadajući se da će učiniti upravo suprotno
obrazovanje i škola – učitelji također koriste ove tehnike kako bi zainteresirali
svoje učenike za teške predmete što može imati vrlo pozitivne rezultate ako se
pravilno koristi (npr. ako za neki zadatak sugeriraju da je najteži i najzahtjevniji i da
ga gotovo sigurno neće nitko točno riješiti, možda će dobiti veću motivaciju učenika
i želju da ipak pokušaju)
partnerski odnosi – obrnuta psihologija u ljubavi nije rijetka pojava, ali
može predstavljati veći problem nego u nekom drugom području jer druga strana
može prepoznati manipulativan oblik pokušaja promjene ponašanja, što može
rezultirati gubitkom povjerenja i distanciranjem.

Pročitajte članak “Bipolarni poremećaj i brak: Kako se ponašati prema osobi s bipolarnim
poremećajem?“.

Kako prepoznati obrnutu psihologiju?

Kao što svaki lijek može postati otrov u pretjeranim količinama, tako i
obrnuta psihologija može vrlo brzo prijeći u način manipulacije. Stoga je dobro
biti upućen u znakove koji mogu sugerirati da netko pokušava iskoristiti ove metode kako
bi utjecao na vaše ponašanje:

ako osoba daje pretjerano negativne komentare za koje se čini da su osmišljeni kako
bi izazvali reakciju
ako osoba stalno ponavlja istu ideju do te mjere da zaista poželite učiniti suprotno
da je uvjerite ili razuvjerite
ako osjećate da netko želi da nešto učinite ili vas navodi na neki postupak, ali vam to
ne daje izravno do znanja
ako ćete prema nekoj računici dobiti više ako učinite nešto suprotno od onoga što
osoba predlaže
ako izbor za koji se osoba zalaže uopće nije u skladu s njihovim prethodnim
izborima
ako osoba odjedanput počne zagovarati ponašanje koje inače nije preferirala
ako osoba koristi previše negacija za neko ponašanje s ciljem izazivanja na pokušaj
(npr. “Nemoj to raditi.”, “Kladim se da ionako to ne bi mogao učiniti.”, “Nikad to ne
bih učinio.”, “Ionako to nije za tebe.” itd.).

Iako obrnuta psihologija ima svoje prednosti i nedostatke, činjenica je da se može

iskoristiti u pozitivne svrhe ako oni znače poticanje ponašanja koje je u najboljem interesu
druge osobe (npr. za dijete koje ne želi jesti povrće). Kada je u pitanju osoba koja je sklona
suprotstavljati se normama, zabranjivanje željenog ponašanja može biti način za poticanje
društveno prihvatljivijeg ponašanja.

3/4
 FOTO: Shutterstock

Međutim, činjenica je da se ljudi mogu osjećati prilično izmanipulirano nakon što shvate
kako ste izazvali određeno ponašanje, zbog čega se gubi povjerenje ili prekida odnos. Isto
tako, ako ispred sebe imate osobu koja cijeni vaše mišljenje i vjeruje vam, možda ćete
dobiti kontraefekt tako što ćete je nagovoriti na nešto što ni vi ne biste željeli ili ćete
morati priznati da ste je izmanipulirali kako biste objasnili svoju naglu promjenu
mišljenja.

Članak objavljen: 01-12-2022

1. Cherry, K. (2022). What Is Reverse Psychology? Verywell Mind.

2. MacDonald, G. i sur. (2011). Do people use reverse psychology? An exploration of
strategic self-anticonformity. Social Influence, 6(1): 1–14.
3. Frankl, V. (2010). Čovjekovo traganje za smislom. Planetopija: Zagreb.
4. Aronson, E. i Wilson, T. D. (2005). Socijalna psihologija. MATE: Zagreb.

4/4