Hrvati malo što vole kao kukanje

index.hr/vijesti/clanak/hrvati-malo-sto-vole-kao-kukanje/2209753.aspx

NAJVAŽNIJA stvar u Hrvata je patnja. Uvjeriti sve oko sebe, pa i sebe, kako ti je loše i
kako patiš. Time se dobiva podrška zajednice, društva, popularnost i društveni status.

Sve počinje u školi. Ako nisi radio - "bacilo me". Nikada nisi sam kriv. Uvijek te "bacilo",
nikada nisi pao. Pa kod pronalaženja posla - najviše se cijeni neki jednostavni, loše plaćeni
rad. Imati takav posao je super za pričati, žaliti se na obiteljskim okupljanjima, tražiti
podršku od prijatelja.

Jedino bolje od lošeg posla je ne dobivati plaću. Nikako ne napustiti firmu koja ne dijeli
plaće, već barem dvije godine raditi besplatno za takvog gazdu, jer nema ljepše stvari nego
odlaziti na posao i ne primati plaću. Ako daš otkaz takvome, jer ti je blesavo raditi bez
plaće, pitat će te začuđeno obitelj i prijatelji - zašto si dao otkaz? Malo ispadneš bahat,
nema posla, a ti daješ otkaz. Htio bi nezahvalnik i pare i posao. No, ako radiš bez plaće,
onda te cijeni obitelj, pričaju o tebi rodbina i prijatelji, tema si razgovora.

Što gore, to bolje

Vjenčanje mora biti s najmanje 300 ljudi, tako da pola vidiš samo na narednom sprovodu
i pritom, jer ih toliko ne možeš nadzirati, barem ti netko uneredi večer, posvađaju se,
propiju, potuku, ali što je gore, to bolje. Svih 12 miksera i šest tostera ostaju za naredna
vjenčanja ili ih dijeliš u slučaju razvoda.

Slično je i u drugim situacijama - jeste li shvatili koju mi cijelu filozofiju imamo oko
"razgaziti cipele" - kalupi, tekućine, rakije... Sve, samo ne kupiti veći broj. Nema većeg
užitka nego mjesec dana gaziti loše cipele i žaliti se u društvu. Ajme, žuljaju me! A svi su
oko tebe s onim namještenim pogledom lažnog razumijevanja.

1/3
Nadalje, moraš imati neki blesavi cilj za koji treba barem 20 godina teškog rada. Recimo,
kuću s "tri poda", za svako dite kojemu inače ne pada na pamet živjeti tamo gdje
uspijevaju samo poskoci i korumpirani načelnici općina. Radi takve kuće nećeš ići na
odmor desetljećima, sve će ići u kuću i na kraju ćeš boraviti u jednoj prostoriji jer nemaš
love za zagrijati dvije, a kamoli svih 300 kvadrata. Bez fasade. Djeca neće ni doći, ne
zanima ih.

Pravo vrijeme za kukanje stiže u mirovini

Kad smo već kod grijanja, obvezno se grije jedna prostorija, najbolje kuhinja, jer se ona
sama grije - uvijek nešto moraš kuhati i zakuhavati, makar vani mogao pojesti u pola
cijene. To nije pravo, moraš, umjesto da te tetoši konobar i ručak spremi profesionalni
kuhar, potrošiti sate gorenja plina i biti na nogama za obrok koji ukupno košta više nego u
restoranu. Pri tome pereš tanjure ručno jer perilica je samo za "kada je puno toga" ili imaš
goste. Još jedan detalj – kupaonica se obvezno ne grije, osim pet minuta pred kupanje,
mora biti tako hladno da se šampon pretvori u gel, a u trenutku kada uđeš u kadu, drugi
ukućanin skače poput komandosa i gasi grijalicu. Imaš toplu vodu. Grije.

Kako vrijeme prolazi i dođe vrijeme za mirovinu, obvezno se treba što više žaliti. Nikako
uplatiti neki fond ili štednju, po mogućnosti otići što prije u penziju kako bi bila što
manja. Ako imaš 42 godine staža, čak su i mirovine nešto podnošljivije, pa treba ići barem
10 godina ranije i pokupiti sve negativne postotke koji postoje, opet da se možeš pristojno
žaliti. Naravno, odmah po ulasku u mirovinu zapustiti sve hobije i aktivnosti i prijatelje -
jer kako bi se inače žalio da si star, umoran i siromašan. Nikako i ni u kom slučaju
putovati ili ići na kavicu kao američki ili njemački penzioneri, otići na tečaj, baviti se
cvijećem ili pčelama, moraš biti doma i kukati. Idealno je ne baviti se nikakvom šetnjom i
slično, kako bi fizički što prije propao, jer onda je tek uživanje u žaljenju. Obvezno gledati
sve patničke emisije, sva tri dnevnika, plus lokalni i nedjeljnu emisiju o poljoprivredi.
Onda zvati okolo na telefon kako je malo pšenice i kako će sve poskupjeti.

Dodajmo tome i vikendice - po mogućnosti da se ne mogu iznajmljivati, ali smještene

negdje bliže moru gdje trebaju cijeli mjesec održavanja i sređivanja, tako da si gotov
taman dan pred odlazak kući i onda u autu pričaš svojima (kojima je puna kapa i kuće i
uvale i miješalice za beton rano ujutro), dakle pričaš kako "mi imamo svoje", a ne kao oni
jadnici što su za pola tog troška jeli i pili u hotelu s četiri zvjezdice, svake godine u drugom
gradu. Posebna čar je vikendica negdje gdje nema ničeg normalnog za jesti vani, pa onda
jedan član obitelji provede cijelo ljeto radeći gulaše, toćeve od rajčica i slična ljetna jela u
kući koja nema klimu, jer barem jednom u familiji "smeta klima".

Klima koja "smeta"

Barem jednome, bilo gdje da jeste, "smeta klima". Klimatizacija, kao i grijanje, su stvari
koje stvaraju ugodu, a time automatski smetaju mnogima. Primijetite to najviše u javnom
prijevozu, dosta je da otvorite prozor krajem srpnja, već vas strijeljaju pogledima, a ako
vozač uključi klimu, obavezno netko dolazi i ljutito viče da se sprava ugasi, jer ne može
izdržati. Nažalost, obično taj isti vjeruje i reklamama po kojima dezodoransi traju 48 sati.

2/3
Na kraju, u ovoj boljoj situaciji, kada obitelj ima auto, obvezno mora imati barem dva cola
veće felge od onih koje vlasnik svojom plaćom može financirati, jer kako bi inače
početkom jeseni došao kod vulkanizera s tko zna odakle pokupljenim zimskim
"ćelestonkama" i molio mogu li izdržati barem još jednu godinu.

Kukanje je sama esencija bića našeg čovjeka

Bilo kakve stvari koje olakšavaju život, od parne stanice koja olakšava peglanje, preko
klimatizacije u kući do automatskog mjenjača u autu, treba izbjegavati, jer to
onemogućava kukanje. Čak i u politici, treba izabrati najvećeg neznalicu, najvećeg
gubitnika i najvećeg lopova – kako bi se poslije moglo žaliti kako je, eto, izabran neznalica,
gubitnik i lopov, a mi smo, eto, jadni i treba nas žaliti jer nas upravo takav vodi i odlučuje
o našim novcima.

Da nekim slučajem otkrijemo naftu ili dijamante pa svi dobiju zajamčenu mirovinu 2000
eura i plaću 3000 eura, ljudi bi ovdje tupog pogleda i bez ikakve nade hodali ulicama.
Pravo na kukanje je naime nadpravo, nešto što je sama esencija bića domaćeg čovjeka.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju

nužno stav redakcije Index.hr portala

3/3