ETIKA 1 iril oh, Marija Lamot, Ksenija Matu U potrazi za identitetom Zrcalo ovjek je bie koje mogli bismo

smo rei da je ljudski ivot traenje svako je traenje svojevrstan odnos prema samome sebi Dublji smisao ne poiva u bajkama koje su mi priali u djetinjstvu, nego u istinama to ih nauava ivot F. SCHILLER prie nam otvaraju svjetove drukije od svijeta u kojem ivimo prvi oblik prianja pria bio je mit mitovi su prie koje govore o podrijetlu svijeta i bogova, o onome to omoguuje ljudsko postojanje u prirodnom poretku ivota nastali su na temelju zajednikih duhovnih iskustava, kao proizvod ivotne mudrosti koja se pamenjem, a ne zapisivanjem prenosila iz pokoljenja u pokoljenje neposrednim sluanjem, primamo iskustvo prie koje su oplemenile nae misli i osjeaje prenosimo drugima i uvamo od zaborava ESKIMSKA PRIA danski istraiva Knud Rasmussen razgovarao sa eskimkom temelj na kojem nastaju svete pjesme mitovi duhovno je zajednitvo ljudi. Stanje koje svi stvaraju i za koje su svi odgovorni: stvaralaki in zajednice u neposrednom i posebnom odnosu prema prirodi i njezinu stvoritelju. Kolektivnim pamenjem mitove uvaju mnogi narataji. Prepoznavanje identiteta na toj razini odreeno je zajednikim nainom miljenja i ivota. Barun penja barun Cosimu di Rondu glavni lik romana Barun penja talijanskog knjievnika Itala Calvina barun penja - iskazao neposlunost roditeljima, od dvanaeste godine odluio ivjeti na stablima, itav ivot provodi na stablima Kada se jednom dogodio, dogaaj vie i ne postoji kao dogaaj kao zbilja koju moemo opaati i u kojoj moemo sudjelovati. Dogaaj postoji samo, ako postoji u sjeanju. Prianje pria slui da bismo ivot oblikovali, da bi smo mu priom dali smisao. Dok usporedimo priamo o ivotu ivimo prie, gubi se razlika izmeu onoga to je stvarno i onoga to je izmiljeno. Priama stvaramo novi svijet koje se ini izmiljen. Poruka koju bajke raznim oblicima prenose: borba je protiv golemih i tekoa u ivotu neizbjena, ona je bitan dio ljudskog ivota ali ovjek, ako ne ustukne, ve se nepokolebljivo suoava s neoekivanim i esto nepravednim nevoljama, svladava sve prepreke i na kraju izlazi pobjednikom BRUNO BETTELHEIM, Smisao i znaenje bajki mitovi, legende, bajke i prie bit e nam pomo pri ulaenju u prostor ethosa, obitavalita naeg ja, koji nas odreuje prema drugima, prema prirodi i svijetu, ali u oblikovanju sebe samih. Struktura mita, legende, bajke, prie dovodi nas do jasnog prepoznavanja dobra i zla i njihove neusklaenosti i borbe u razliitim

situacijama u kojima junaci na temelju moralne snage, sposobnosti i vrlina, ipak razrjeavaju situacije u korist dobra. To e nam pomoi pri propitkivanju vlastitog miljenja o smislu ljudskog djelovanja u svijetu u kojem ivimo i omoguiti bolji uvid u odnos dobra i zla to ih sami inimo. zrcalo je simbol traenja i prepoznavanje sebe Alisa u zemlji udesa eli ostati mala, ali na krivi nain, ljuta zemljom snova rajski vrt djetinjstva - bila prevelika da u njega ue nesigurnost moe znaiti gubitak samopotovanja samopotovanje je jedan od vanih odrednica pri uspostavljanju osobnog identiteta Zla kraljica Snjeguljica - braa Grimm kraljici ogledalo stalno potvruje da je lijepa, zbog opsjednutosti vlastitom postaje zla i nesretna, a time i runa, ljepotom ju nadrasta Snjeguljica koja uz ljepotu ima i puno dobri vrlina koje su vanije od izgleda grki mudrac BIJANT PRIJENJANIN Potrebno je, ree, da se pogleda u ogledalo: ako se pojavi lijep, radi lijepe stvari; ako se pojavi ruan, svojim potenjem ispravi nedostatke prirode. Helena (ena spartanskog kralja Menelaja) ena koja je zbog svog izgleda prouzroila mnogo zla nju je boginja ljepote i ljubavi Afrodita obeala trojanskom kraljeviu Parisu, ako potvrdi da je ona najljepa meu boginjama. Nakon to je Paris to potvrdio, Afrodita je ispunila obeanje i pomogla mu da otme Helenu. Helena je tako postala uzrokom Trojanskog rata. Mit o Helenu pamti samo po ljepoti, sva druga obiljeja njezina bia izgubljena su zbog ljepote. Njezina osobnost, njezin identitet izgubljen je u izgledu. Marlin Monroe ikona 20. st. poznata zbog ljepote, tragino zavrila ako pridajemo preveliko znaenje izgledu, a ne inimo ga ljepotom drugih obiljeja identiteta prepoznatljivim, sliku koju imamo o sebi moemo umanjiti ili uveati, to nas u vlastitim ili u oima drugih moe uiniti beznaajnima ili monima, ali nikako, ni u jednom sluaju, sretnima. Emily Dickinson Nitko ili Netko

Ja sam nitko! Tko si ti? Jesi l' nitko i ti? Znai, dva smo nemoj rei! Izopeni emo biti! Glupo ti je biti netko, I prosto poput abe, Govorit ime cijeli dan Sred zadivljene grabe! eli pokazati da je nitko vaniji nego netko. Netko tko nije izrastao na temelju vlastiti kvaliteta i napora, ve samo na temelju drutvenih povlastica, ne zasluuje

biti netko. On je poput abe u ovoj pjesmi, nesvjestan svoga pravog postojanja kao bia, kao osobe koja mora izgraditi svoj ljudski lik Emily Dickinson je pjesnikinja koja je cijeli svoj ivot provela skromno i samozatajno. Gotovo kao nitko. Izvan svih drutveno zadanih okvira on je ostvarila svoj pravi lik. Njezin nitko postao je velianstveni netko. nitko i netko prisutni su u svakoj osobi, nadopunjuju se i popravljaju jedno drugo. osim osobnih tekoa u nastojanju da postanemo netko, postoje i one drutvene, a to je esto izokrenuta vrijednosna slika u kojoj su stvari vanije od ljudi, i u kojoj se vrijednosti mjere po onome to tko posjeduje, a ne po onome to tko jest. postoje ljudi koji misle da su samo oni netko vrhunac postojanja onoga koji je netko naziva se samoostvarenje. To znai da smo prepoznali najbolje osobne u sebi, da smo ih na pravilan nain izruili svijetu, da smo ispravno procijenili sebe u odnosu na mjerila koja su nam postavili drugi i drutvo, da nae samopotovanje nije prelo granice u kojima smo zaboravili potovati druge, ma kako se bezvrijednima inili, da smo u svakom ovjeku prepoznali ljudsko bie, i svakom nitko njegovo netko. Na taj nain nema velikih i malih ljudi, postoje samo ljudi. Nijedan ovjek ne vrijedi vie od drugoga. Svako ima svoju ljudsku vrlinu. Nitko je poetak i tiina, istoa due i plemenitost srca, stvaralaki nemir, snaga, inteligencija. Nitko trai svoga netko i daje mi najbolje od sebe. Netko izrasta iz nikoga. Netko prevladava osamljenost nikoga i stupa u odnose sa drugima. Kineski mudrac CHUANG TSE ono to je malo umilja da je veliko, a ono to je istinska veliina nije optereeno odnosima veliina aba se hvali sa bunarom kornjaa ocean uvijek smatra istim i ne hvali se njegovom veliinom drevne prie izvor su mnogih ivotnih mudrosti biti mudar znailo je poznavati zakonitosti koje vladaju u prirodi i u svijetu i u skladu s njima ivjeti. na tom znanju graene su vrline i umijea, koje su ljudima omoguile mirniji i sretniji ivot prihvaanjem boanske i prirodne zakonitosti , odreivali naine djelovanja, pazei da svojim djelovanjem ne poremete sveukupan sklad postojanja. Moja umanjena ili uveana slika ne odgovara onome to ja uistinu jesam, mome identitetu, ve onome to je u mojoj osobnosti razliito od mene, nejednako meni. Iskrivljene zrcalne slike drugih, i na temelju njih moja vlastita pogrena slika, umanjuje i uveavaju moj lik. Ako gubimo identitet kao ovjek, tada se smanjujem ili uveavam, a u jednom i u drugom gubim svoje ja i ovjenost. Svijet je pun iskrivljenih zrcalnih slika meu kojima je teko prepoznati ljudski lik. svijet u kojemu ivimo posredovan je tehnologijom tehnologija je spoj ljudski spoznaja i umijea namijenjen ovjeku za proizvodnju i uporabu sredstava potrebnih za ivot. doba u kojem ivimo nazivamo informacijskim omoguuje sudjelovanje u umjetno stvorenim virtualnim svjetovima.

virtualnu stvarnost ini raunalno stvoren vizualni okoli, koji fiziki ne postoj, ali je nainjen da takvim izgledom iz gledita korisnika. Mogli bismo rei da je to simulakrum, slika u zrcalu, u kojoj se dokida stvarnost, jer ne postoji ono to se zrcali. U takvom svijetu sve je mogue. Ako je sve mogue onda se briu granice izmeu onoga to jest i onoga to nije, istinitog i lanog, dobra i zla, ivota i smrti. ovjek prestaje biti ljudsko bie i postaje netko drugi. Matrix Thomas Anderson glavni lik, haker pod imenom Neo, prestaje razlikovati pravu u virtualnu stvarnost, Trinity ga odvodi kod Morpheusa koji mu otkriva istinu o Matrixu. Matrix je virtualna stvarnost, iluzija svijeta koji je potpuno podredio ljude. Raunalna tehnologija upravlja ljudskim rodom. ljudski um je sposoban stvarati izmiljene svjetove. u Matrixu se javlja problem potpune kontrole. Totalitarizam potpuna kontrola, politika ili drutvena koja odreuje ivot pojedinca matrica je kontrola stroja nad ljudima u potpuno kontroliranom svijetu ljudi gube svijest o sebi kao ljudskim biima, ive u neznanju iluzornog materijalnog svijeta sloboda je najvanije ovjekovo obiljeje, sposobnost da pomou uma i volje sam odreuje zakonitosti svoga djelovanja. svijet kojemu se na taj nain pripada ljudski je svijet osmiljen mislima, osjeajima i djelovanjem svakog pojedinca. Odgovornou svakog pojedinca svaki ovjek izabire kojemu svijetu eli pripadati stvarnje idola sa kojima se ljudi poistovjeuju, odreuju identitet u kojem pojedinci nemaju vlastitog udjela, ili svijetu kojem pojedinci, potujui tehnoloka dostignua i koristei se njima kao sredstvima potrebnima za ivot, vlastitim naporima promiljanja i djelovanja oblikuju svoj identitet, svoju osobnost. STVARAN osjeaj prostora i vremena, svijest o postojanju, miljenje, osjeaj IZMILJEN po neijem tuem scenariju, bez obveza, u mogunosti da inim sve to hou mladi ljudi, osim uivljavanja u virtualne svjetove, slijede i druge uzore stvorene medijskom kulturom, posebnim oblikom suvremenog mita mediji proizvode idole ija popularnost i njoj podreeni stil ivota kod mnotva mladih izaziva oduevljenje i potrebu za oponaanjem Jim Morison (The Doors) legenda koja ivi i poslije njegove smrti Nemojte misliti da smo glupi samo zato to ne razmiljamo onako kako Vi elite Sir Enest Rutherfor, predsjednik kraljevske akademije i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, ispriao priu o studentu i barometru student bio Niels Bohr (dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1922.) kolovanje vana karika u procesu samoostvarenja kola odgojno obrazovna institucija sa svrhom oblikovanja mladih ljudi u ljudska bia.

Fenianin Kadmo donio pismo Grcima traei svoju izgubljenu sestru Europu, to je znailo kraj usmene predaje mita, tako bi suvremenom tehnologijom uspostavljeni mitovi mogli nadvladati cjelokupan sustav ljudski znanja voenih humanistikom vizijom svijeta kada oblikujemo svoj lik oblikujemo svoju duu dua je sredite naeg ja, naeg identiteta, osobnosti ovjenosti. psiholozi bi rekli da su dua (gr. psihe) svi psihiki procesi koji utjeu na ponaanje pojedinca. nastojanjem da izgradimo identitet potvrujemo razliitost ovjeka od svih ostalih bia. oblikovati i uspostaviti svoj lik moe samo ovjek zato to je svjesno i misaono, osjetilno i osjeajno bi, jer ima sposobnost odnoenja spram drugih bia i svijeta u kojem ivi. sve te ljudske osobine, ali i njihov sklad u jednoj osobi moemo nazvati duom. dua je na taj nain obiljeje koje pripada svim ljudima, ali i ono to ini osobitost svakog pojedinca. Granice due nee, idui , pronai, pa ako i svim putovima prolazi, tako dubok logos (smisao) ima filozof Heraklit mit o Narcisu U vodenom zrcalu Narcis je motrio svoj lik, toliko lijep da se zaljubio u sebe sama. On je osamljenik u sivom prostoru koji eli spoznati oblik svoje due, jer sluti da je preko mjere divna. Nema nikog drugog osim sebe sama. Narcisu drugi samo naizgled nisu potrebni. On ezne za drugima s pozicije slobode. Sloboda uobliuje njegovu duu. Narcis zbog toga u svome liku trai lik ovjeka. grka rije psihe u HR se koristi i za zrcalo

Prepreke u potrazi, izazovi odrastanja i sazrijevanja Sfinga kada kaemo prepreka onda mislimo na neto negativno, nepotrebno na neto to bi bilo bolje izbjei, najjednostavnije reeno zlo. nema osobnog identiteta bez angamana ovjek je bie koje u svom razvoju napreduje, prolazi mnoge faze, mijenja se. tumaenje mita o Edipu u njegovu ivotnom pute stari su Grci prepoznali put ovjeka uope, njegovu nemo da pronae vlastiti dom. Traei ga on se nemoan vraa onamo gdje je poeo i gdje ne smije ostati. Taj je mit bio izazov Sofoklu da stvori jednu od najsnaniji, najizraajnijih ikada napisanih drama. No Sofoklo nije iscrpi sve to je u tome mitu sadrano. Usporeujui Sofoklovu dramu i Passolinijev film moemo primijetiti slobodu koja je u interpretaciji mita prisutna kao obojice. MIT O EDIPU Edip je bio neeljeno dijete tebanskog kralja Laja i kraljice Jokaste. Kralj Laj nije elio potomstvo jer mi je proroite boga Apolona u Delfima proreklo da e ga sin ubiti i oeniti se svojom majkom. Kad se dijete rodilo kralj i kraljica naredili su svome pastiru da ga odnese u umu i prepusti divljim zvijerima. Uinili su to da bi se suprotstavili sudbini. No malog Edipa pronaao je jedan korintski pastir i odnio ga u korintski dvor. Tamonji kralj i kraljica prihvatili su ga kao svoga sina. Odrastao je neznajui tko su mu pravi roditelji. Poeo se zanimati za svoj identitet. Otiao je u proroite u Delfima. Tamo, naime bijae hram boga Apolona u koji su ljudi dolazili po savjet kad bi nailazili na prepreke u svome ivotnom putu. Savjete je davala proroica Pitija. Upitavi je o svome podrijetlu dobio je odgovor koji se nije odnosi ona njegovu prolost nego na njegovu budunost. Rekla mu je: ti si onaj koji e ubiti svoga oca i oeniti se svojom majkom. Edip ne moe prihvatiti ovakvu sudbinu i odlui zauvijek napustiti Korint. Uputio se prema Tebi uvjeren da e tako postati ono to sam eli. U jednom tjesnacu sreo je starca u koiji s pratnjom bio je to kralj Laj. Starac mu je naredio da mi se makne sa puta jer kroz tjesnac treba proi prvi onaj koji je bolji, tko ima vee dostojanstvo. Edip se nije elio maknuti rekavi mu da ne poznaje nikog boljega od bogova svoji roditelja. Tim gore za tebe viknu starac i naredi svom koijau da koijom krene dalje. Kota koije ozlijedio je Edipa. Razbjenjen, svojim je kopljem ubio koijaa, a zatim Laja i ostale lanove pratnje, osim jednog koji je uspio pobjei. Uvjeren da nije nita loe uinio, ponosan na svoju tjelesnu snagu koja mu je omoguila da rjeava probleme, nastavio je put. Uskoro je dobio prigodu da pokae i mo svoga uma. uo je za veliku nesreu u gradu Tebi. Nesreu je donosila Sfinga, udovite u lavljem tijelu, orlovih krila, s ljudskom glavom. Sfinga je susretala Tebance i postavljala im pitanje na koje nitko nije znao odgovor. Nije to bili bilo koje pitanje, ve pitanje koje odluuje o

ivotu i smrti. Svi koji ne znaju odgovor moraju umrijeti. Budui da su nastradali i neki ljudi bliski kralju i kraljici, Laj je odluio u Delfe i tamo doznati to mu je initi. Kako se nije vratio kraljica Jokasta obeala je enidbu i prijestolje onome tko razrijei Sfinginu zagonetku. Edip se suoio sa Sfingom i njezinim pitanjem. Ono je glasilo: Koje to bie ujutro hoda na etiri noge, popodne na dvije, naveer na tri, a najjae je onda kad hoda na najmanjem broju nogu? Njegov odgovor bijae toan: ovjek Kad je ula odgovor Sfinga se bacila sa stijene, a Edip je postao tebanski kralj i Jokastin mu. Starac kojeg je sreo na putu bijae njegov otac, a tebanska kraljica njegova majka. Godine su protjecale. Neko vrijeme se inilo da je Edip Tebu oslobodio svakog zla, ali jednog dana pojavilo se zlo neusporedivo vee od onoga koje je Edip svojom mudrou otklonio. Bijae to kuga strana bolest koja se usporeuje sa samom smru. Nemilosrdno je grabila i ivotinje i ljude. Graani su potraili pomo od kralja Eipa. On je poslao izaslanstvo u Delfe. Proroite je odgovorilo da je kugu uzrokovao onaj tko je ubio kralja Laja. Kuga nee prestati dok se ubojica ne nae i ne progna iz grada. Edip je pozvao cijeli grad damu pomogne u potrazi. Svatko tko neto zna mora to rei. Ako se dozna da je netko neto znao, a nije rekao kaznit e se. Prorok Tiresija sve zna i savjetuje Edipu da odustane od potrage jer ona nee za njega dobro zavriti. Edip se odupire, ali sasluavajui svjedoke postupno uvia da je svom dosadanjem ivotu imao krivu sliku o sebi. Mislio je da je spasio grad, a zapravo da je upropastio. Mislio je da je postao neto veliko, a zapravo je postao ocoubojica i mu svoje majke. Iskopa je sebi oi, napustio grad i otiao u progonstvo. Sofoklo se posebno usmjerava na jedan moment, Edipovo suoavanje sa istinom. Tu se Edip pokazuje kao ovjek velikih ljudskih kvaliteta. On eli doznati istinu, pa i onda kad shvaa da bi on mogao biti poinitelj zloina. Prihvaa je bez obzira na posljedice koje mu donosi. doivimo li ovu tragediju zajedno sa korom koji pomno, s puno razumijevanja, suosjeanja i straha prati Edipa u njegovu suoavanju sa istinom, doivjet emo tajnu ljudskog ivljenja, nesigurnost, nemo, mogunost velikih neoekivanih preokreta granine situacije to ovjek treba initi da sebe ne promai? to ovjek treba u ivotu initi ako u ivotu promai, pa ak, ako mu se dogodi ono to se Edipu dogodilo, da promai velik dio svoga ivota? kaemo li da Edip nije kriv, proglasit emo ga nemonim ovjek mora preuzeti odgovornost za one svoje ine koji se nalaze u podruju njegova utjecaja Edip je bio moan i tijelom i duhom, borio se fiziki, svojim bistrim umom odgonetnuo zagonetku i zbog toga zavladao Tebom, ali se pokazalo da je ta njegova mo zapravo nemo. Njegovo znanje nije bilo njegovo pravo znanje. Njegova tjelesna snaga krivo je usmjerena. Ljudski ivot koji nije svjestan sam sebe nije dostojan ivljenja, kae Sokrat. na hramu u Delfima pie: Upoznaj sebe, odnosno upoznaj to radi. Ako si zaista ovjek nadii podvojenost izmeu dobri namjera i krivih ina.

Ima um da to spozna, ima snagu da to uini. njemaki filozof i etiar Johann Gottlieb Fichte Sofoklov Edip je velik zato to nakon promaaja koji mu se dogodio ne bjei od onoga to doznaje. Spoznaj samog sebe nije savrenstvo Iluzija je da sve moemo kontrolirati , da smo uvijek dobri. spoznati sebe znai spoznati i svoje pogreke, uoavati svoje slabosti, potruditi se da ih otklonimo, da ojaamo da ne bismo pravili uvijek iste pogrjeke. u sukobu sa ocem pokazao svoju fiziku snagu umjesto umijea rijeavanja sukoba ovjek je ovjeku kralj vidjeti kralja u drugome ovjeku i omoguiti mu da vidi kralja u njemu, a ne nametati mu svoje kraljevanje nad njim. Do te razine svijesti i postojanja dolazi samo onaj tko ima mo razviti zdrav meusobni odnos. psihijatar Sigmund Freud u Edipovim postupcima prepoznaje nezrelu i neodraslu osobu koja se ne moe osloboditi strepnje odvajanja od svoje majke. Sfinga ona je samo pitanje ona uti i pita sama sobom ljudi zateeni njenom pojavom i moraju otkriti pitanje koje se u njoj nalazi ona ima orlova krila, bikov rep, lavlje tijelo i ljudsku glavu orao upuuje na mineralni svijet jer je to ptica koja leti visoko nad zemljom iznad svega ivog bik kao biljoder upuuje na biljni svijet lav upuuje na mesoder upuuje na ivotinjski svijet ljudska glava predstavlja najviu tj duhovni element u svijetu, on treba vladati nad ostalim momentima Edip se ponaao kao da je samo tijelo, a duh kao da je u njemu mrtav. nezreo, duhovno inertan ovjek uje ono to nije reeno i odgovara na pitanje nije postavljeno. tijelo je simbolizirano u majci, a duh u ocu. ubivi oca on zapravo ubija svoj duh vlastiti dom, dom u kojem ovjek moe ostvariti i uvati svoj identitet nije onaj o kojem smo kao djeca najee matali. takva su matanja izraz naih najniih elja i pobuda, pohlepe i neumjerenosti. slikoviti prikaz zagonetke ovjeka prati kroz cijeli ivot predmet vjere u velikim svjetskim religijama i problem teolokih pa i filozofskih studija pria o Adamu i Evi i zmiji ovjek se spominje uz dobro i zlo u vrtu je bilo postavljeno stablo spoznaje dobra i zla Bog zna to je dobro, njemu je bitno da procjenjuje je li neto dobro ili nije stvarajui svijet u sedam dana svaki bi dan osim drugog dana procijenio kakav je svijet koji je stvarao. Drugi dan nije donio presudu. Vjerojatno nije mogao rei da je dobro ono to je uinio, a uinio je to da je razdvojio gornje vode od donjih

voda. Vode su dobre. Problem je razdvojenost. Ona nije dobra ni zla, ali moe postati i jedno i drugo. Razdvojenost omoguuje razliitost. Bog nekoliko puta prosuuje o dobu. Ovaj put kae da nije dobro da ovjek bude sam. On treba nekog tko je isto to i on, ali opet od njega razliit: biti e dobro ako njih odvoje bude jedno, ali tako da u tom jedinstvu svaki od njih zadri svoju posebnost bit e takoer dobro ako oboje budu jednaki, da jedan ne vlada nad drugim, da jedan ne bude drugomu nadreen bit e dobro ako budu pomo jedno drugomu pa e im sve ono to e raditi biti blagoslov. Bog je zabrinut kako e Adam reagirati kad ugleda svoju partnericu. Hoe li biti sretan zbog nje? Bog pustio tvrdi san nad Adama san je stanje u kojem smo najblie svojim eljama i potrebama, onome to zaista jesmo, a ega smo i budnom stanju samo djelomino svjesni. snovi su prema psihoanalitiarima izraz naih potisnutih elja i potreba. Problem je u tome to se naa svijest te elje ne usuuje prihvatiti pa ih podsvijest mora pretvoriti u simbole, u zagonetne slike. kaemo da je mu glava eni, a ena njegovo srce Adam je zaista zadivljen enom koju je Bog pred njega izveo. U svom oduevljenju on je ak propjevao. Zanimljivo je da prva pjesma u povijesti ovjeanstva ne bijae pjesma zadivljenosti sobom ili Bogom ve enom. Adam nije zadivljen sobom, niti svijetom, ni svojim tvorcem ve ovim biem koje je iz njega proizalo i u kojem je slino. Tek u njemu prepoznaje svoje vlastito udo i udo stvaranja. njegov se ivot bitno promijenio, ne zato to vie nije sam ve i zato to je njegova razina svijesti via. Njegov se osjeaj za dobro i lijepo izotrio. No, dobro i zlo, lijepo i runo jo uvijek je za njega i njegovu partnericu zagonetka. Pojam zmije ta e se zagonetka do krajnosti izotriti. Adam i Eva nee tajnu dobra i zla spoznati postupno, prirodnim putem, suoavajui se sa ivotnim problemima i rjeavajui ih, ve se s njom sresti prije nego to su za to sazreli. kada su upoznali zmiju nisu imali ivotnog iskustva, zmija ih je zatekla nespremne bili su nedorasli izazovu pred kojim su se nali. zmija ih je zaskoila, a oni se nisu mogli snai. Rekla im je da e kad spoznaju dobro i zlo, biti kao bogovi. ivot koji je slian Bojim ivotima stjee se vlastitim radom i angamanom na njemu. u Evi se probudila sumnja u Boju dobrotu, znatielju i pohlepu za znanjem i mo. progledali su vidjeli da su goli i zastidjeli se nakon to su probali jabuku nestalo je one neposrednosti, povjerenja koje je do sada meu njima vladalo. Osjeajui se krivima jedno pred drugim, a posebno pred Bogom. Adam okrivljuje Evu, a ona okrivljuje zmiju. Adam i Eva upoznali su to je dobro, a to zlo. Dobro koje su do sada posjedovali su izgubili, a prepoznali su zlo koje im se dogodilo. 9

nastankom nepovjerenja odvojili su jedno do drugog. Premda su po prirodi i duhu upueni jedno na drugo, ive kao da je svatko od njih sam, a nije dobro da ovjek bude sam oni imaju potrebu da vladaju jedno drugim, svatko na svoj nain mukarac svojom fizikom moi, ena svojim arima, a nije dobro da ovjek sebi podreuje drugog ovjeka. kad su ljudi razdvojeni i kada jedan drugoga podreuju svaka njihova djelatnost pretvara se u muku, rad postaje prokletstvo. Nije dobro kad ovjek radi tako da ne uiva u svome radu. Ako se ne suprotstavimo zlu, ono nas nee potedjeti. Moda neemo biti zloinci, ali emo biti duhovno siromani ono to satire zlo jest mudrost ivljenja. Ona se tekom mukom stjee i prenosi iz generacije, katkad raste, a kadto se gubi. idovi i krani smatraju da je zlo toliko jako i toliko lukavo da ovjek u njega ne moe proniknuti. Zato Bog mora ponovo intervenirati u ono to je stvorio. ekat e da se nakon mnogih generacija koja je zrela da se u njoj rodi Mesija (hrv. Pomazanik, gr. Krist). Krani vjeruju da se on pojavio i da nije roen samo do ene ve i do Boga Bogoovjek. To je Isus iz Nazareta. Samo on moe ponovo spojiti ono to je grijehom razdvojeno, vratiti ovjeku i njegovu radu dostojanstvo. On otvara vrata vjenog ivota koja se grijehom prvih ljudi zatvorila. Slino nauavaju muslimani. Njihova se religija nastavlja na idovsku i kransku objavu dana u Starom i Novom zavjetu. Kuran , sveta knjiga muslimana, saima biblijsku mudrost i daje joj novo tumaenje. idovska i kranska i muslimanska religija podrazumijeva etiku, uenje o tome kako ovjek treba ivjeti, to treba initi da bi postigao smisao ivota, sreu, fiziko, duevno i duhovno blagostanje. istu mudrost na razliite naine trae i narodi izvan europskog civilizacijskog kruga. Spomenimo Lao Cea i Konfucija iz Kine, Budu u Indiji. Grki filozofi Sokrat, Platon i Aristotel raspravljaju o mudrosti ivljenja ne pozivajui se na boju objavu nego na mo ovjeka dostupnog rasuivanja i htijenja. Sokrat vjeruje u mo razumnog prosuivanja svakog ovjeka. Problem je u tome to su ljudi neiskusni u tome da prosuuju na pravi nain. Zato on potie ljude na razmiljanje. Budi u njima ljubav prema spoznaju onoga to je dobro i istinito. Razgovara sa njima, ali ne tako da skae s teme na temu. On hoe svaku zapoetu misao dovesti do kraja. Pritom mu je posebno stalo do toga da razumije ono to njegov sugovornik misli i nain na koji on misli. Pozorno ga slua i postavlja pitanja kako bi se ovaj uspio jo jasnije i potpunije izraziti. Ironino kae da je zaboravljiv i da sporo shvaa, ime upravo stvara ozraje povjerenja i slobode. Tek kad bi svoga sugovornika dobro shvatio, uputa se sa njim u daljnje misaono voenje. Ne ini nijedan korak ako vidi da ga ovaj ne moe slijediti. Oni koji su imali prigodu doivjeti Sokratovo predano sluanje, lucidno postavljanje pitanja koja potiu na izricanje novih misli, brinost dotiu li obojica jo uvijek istu temu i slijede ju mogli su to usporediti sa svojim raanjem. Sokrat je sam sebe zvao babicom, a svoju vjetinu majeutikom ili porodiljnom vjetinom. No ono to bi Sokratovi sugovornici izrekli kao svoji misao nije uvijek bilo istinito. esto to 10

bijae predrasuda ili pak samo prividna istina. No to im Sokrat nije morao rei. Da im je rekao moda to ne bi mogli ni prihvatiti. Zahvaljujui njegovu mudrom voenju razgovora, htijenju i umijeu da pogodi mjeru intelektualne i moralne zrelosti svojih uenika, oni bi svoju zabludu sami uvidjeti i udili bi se kako su tako neto do sada mogli smatrati istinitim. Mnogi bi Sokratovi uenici posustali u svom moralnom napredovanju ,neki bi uspjeli vinuti do razumijevanja najviih moralnih naela, do onoga to je dobro i istinito. Sokrat je vjerovao da svatko tko je dosegnuo takvo stanje duha i oslobodio se pogrenog naina razmiljanja moe ispravno prosuivati i djelovati. On pozna kriterije i stekao je vrline koje mogu pokrenuti njegovu volju.

11

Orijentiri i zamke na putu pomagala i pomagai Prsten ovjek vrlina, poput Herakla, uspijeva izbjei sve zamke i stii daleko te doivjeti mnoge udesne, dobre, lijepe i istinite pustolovine. vrline nas ine cjelovitima prsten peatnjak taj simbol izraava sklad ovjeka kao konanog bia i beskonanog toka vremena koji ga eli progutati. kad je grki junak Heraklo, kao mladi odluio poi u svijet, na samom poetku naao se u velikoj dvojbi. Razmiljajui na jednom raskriju kojim bi putem poao, ukazale su mu se dvije djevojke. Prva se zvala Vrlina, a druga Srea ili Zloa. Trebao je odluiti koju e povesti sa sobom, koja e mu od njih biti druica i pomonica na putu. Svaka od njih mu je iznosila svoj smjer, odnosno orijentire po kojima ga namjerava voditi. No, ono uvjerljivo ne mora uvijek biti i ispravno, ve samo privlano. Prva djevojka je itavom svojom pojavom pokazivala pristojnost i plemenitost, tijelo joj je resila istoa, pogled joj je bio stidljiv, dranje edno, a odjea bijela, bez mrlje. Druga je bila punana i njena, bjelilo i rumenilo njezine koe bilo je mastima istaknuto, a njezino dranje takvo da se inila uspravnija nego to je bila; oi su joj bile iroko otvorene, a odijelo takvo izabrano da su joj se drai jo vie isticale. esto je gledala samu sebe, zatim se osvrtala gledaju li je drugi, a esto je pogledavala i svoju vlastitu sijenu. Kad su se te dvije ene primaknule Heraklu, prva je mirno ila dalje, a druga ju htjede pretei te potri k mladiu i prozbori: Heraklo, vidim da si neodluan kojim bi putem krenuo kroz ivot. Ako mene izabere za prijateljicu, vodit u te najugodnijim i najlagodnijim putem: okusit e svaki uitak, a izbjei svaku neugodnost. Za poslove se nee morati brinuti, morat e samo misliti kako e se krijepiti nabiranim jelima i piima, kako e oi, ui i ostala osjetila naslaivati najugodnijim osjeajima, kako e spavati na meku leaju i u svemu uivati bez muke i rada. Ako bi ikada bio u neprilici kako e doi do sredstava za to, ne mora se bojati da u ti naprtiti kakve tjelesne ili duevne napore! Naprotiv doi e samo uivati plodove tue marljivosti, a nee se morati odrei niega to bi ti moglo donijeti dobitak. Ja svojim prijateljima dajem pravo da sve iskoritavaju. Prila mu je i druga ena. Ja dolazim k tebi, dragi Heraklo je poznajem tvoje roditelje, tvoje sposobnosti i tvoj odgoj. Sve to u meni budi nadu, da e ako poe mojim putem biti uspjean u svemu to je dobro i veliko. No, ja ti ne elim obeati nikakvi uitaka, nego u ti pokazati kako su bogovi odredili da bude u ljudskom ivotu. Znaj, dakle, da od svega to je dobro i lijepo, bogovi ljudima nita ne daju bez rada i muke. eli li da ti bogovi budu milostivi, mora ih potovati, hoe li da te prijatelji ljube, mora im biti od koristi; tei li da te neka drava potuje mora joj initi usluge; hoe li da se cijela Helada divi tvojoj vrlini, mora postati njezin dobrotvor, eli li eti mora i sijati, eli li ratovati i

12

pobjeivati, mora nauiti ratnu vjetinu; hoe li vladati svojim tijelom, mora ga radom i znojem oeliiti. Zloa se nije slagala sa tim, tvrdila je da je to dui put, da je njen lagodniji. Vrlina joj je odgovorila da ona zapravo svaku elju doekuje sa zasitnou i da joj zato nita nije dobro. Vrlina se drui sa bogovima i sa svim drugim dobrim ljudima, ona je estita suradnica u miru. Heraklo je odluio poi putem Vrline. pod sreom se ovdje ne podrazumijeva ono to nas uistinu usreuje, ve ono to smo stekli bez truda, bez svojih zasluga. srea ikako ne moe biti zlo. Pria o Heraklu eli nam rei neto drugo, a to je da sreu ne postiu oni koji za njom ude. Ona dolazi onima koji se odluili za vrlinu, za pravednost, za hrabrost. nee se uistinu nasititi oni koji su gladni sree, ve oni koji su gladni pravednosti. Srea ne pomae onima koji je ekaju, ve onima odlunima i hrabrima. Srea postaje zlo ako traimo samo nju, ako traimo njezinu pomo, a da sami nismo spremni sudjelovati u onome u emu nam ona treba pomoi. Zlo je ona srea od koje oekujemo da e sve umjesto nas uiniti. prema grkoj mitologiji u stvaranju svega ivota na zemlji sudjelovali su titani, braa Epimetej i Prometej. Vrhovnom bogu Zeusu bila je potrebna pomo. Epimetej je bio veoma praktian i pragmatian, ali duhovno kratkovidan. Za njega je imalo vrijednost samo ono to je neposredno pred njim, to se moe odmah upotrijebiti i iskoristi. Da je Epimetej mogao obdariti ovjeka ne bi ga posebno usreio. Prometej je bio veliki idealist, on je gledao unaprijed, u budunost. On je opremio ovjeka za ivot dajui mu iznimno vrijedno, ali i opasna pomagala. u vrijeme kad su bogovi stvarali smrtna bia, titani Epimetej i Prometej dobili su zadatak da ih razliitim sposobnostima obdare. Epimetej je zamolio Prometeja da mu dopusti da on to uini sam. Bia su se pojavljivala jedna za drugima, iz zemlje su izlazila na svijetlost. Kako bi izlazila, tako bi ih Epimetej opremao. Jednima je dao snagu bez brzine, a slabijima bi dao brzinu, neke je naoruao, a drugima bi dao neku drugu sposobnost da se mogu spaavati od drugih krila za bjeanje ili pak sklonite pod zemljom. Dijelei darove, pazio je da se ne bi koji rod unitio. Kad ih je obdario zatitom od meusobnog unitavanja, dao im je gustu dlaku i jaku kou da ih titi od zime i uva od vruine i da im slui kao postelja. Jedne je obdario kopitima, a druge tvrdom koom. Pobrinuo se i za njihovu hranu. Jednima je osigurao i hranu iz zemlje, drugima plod s drvea, a nekima korijenje. Jednima je za ishranu namijenio meso drugih, ali im je zato dao malobrojno potomstvo, a drugima to ih ovi jedu mnogobrojno. I tako se pobrinuo da priroda sama po sebi se obnavlja. Sva pomagala je potroio na iva bia, a kad se pojavio ovjek nije ga imao ime obdariti. No, Prometej se dosjetio i ukrao Hefesu i Ateni vjetine i znanja koje si oni posjedovali zajedno sa vatrom. Tako je ovjek bio nagraen vie nego i jedno drugo bie. Stekao je pronicavost za upravljanjem svojim ivotom. Jedino nije stekao politiku mudrost. Nju je uvao Zeus, a Prometej se nije usudio ui u prebivalite bogova i ui u dvore zeusove. Zeus je imao i opasnu strau, Silu i Vlast. Zeusu nije bilo drago to su tu darovi pripali ljudima, jer su bili u opasnosti da se meusobno unite. Zeus je odluio kazniti Prometeja. Ljudi su inili nepravdu jedni drugima, meusobno su se rastjeravali, unitavali i tako propadali. Zeus je poslao Hermesa da im dadne stid i pravdu i

13

podijelio ju je svima. Zato svi ljudi u sebi nose osjeaj pravednosti. Znaju to im je initi kad je neto nepravedan, a isto tako osijeaju stid kad su nepravedni prema drugima. Prometeja je dao Sili i Vlasi da ga prikuju na planinu Kavkaz. Golem orao svakog mu je dana kljucao jetra koja bi se svake noi oporavila tako do bi ju drugi dan orao opet kljucao. Trajalo je to stoljeima, ali Prometej je znao da to ne moe trajati itavu vjenost. Svi su bogovi i ljudi znali i osjeali da Zeusovo kraljevstvo kojim upravljaju Sila i Vlast nije pravedno i da e se jednog dana morati sruiti. Prometeju je takav kruti poredak bio mrzak i zato mu se stalno suprotstavljao. Prometej je znao tko e Zeusa svrgnuti sa postolja, i to je bio i jedan od razloga zato ga je Zeus pribio na stijenu. Zeus mu je pomogao da smiri u sebi strast prema novom i otvorenom, ime je mogao ugroziti cijeli svijet. Pomirili su se i ostvarili novi odnos. Zeus je poslao Herakla da oslobodi Prometeja. U znak prihvaanja novog poretka Prometej je na ruku stavio prsten s kameniem sa stijene s Kavkaza na koji je bio prikovan. prsten odnosno krug simbol je novog i otvorenog, a istodobno i simbol poretka i zatvorenosti. Ova se dva aspekta u prstenu trae i hoe se uskladiti. orao je simbol Prometejeva zanosa i vatre koju je dao ljudima. stavljanjem peatnjaka, kao simbol poretka, na obod prstena, kao simbola vatre, onog uvijek novo i neodreenog, postie se ta usklaenost kojom prsten, odnosno krug postaje simbol cjeline. Stijena s Kavkaza Prometeja podsjea na Zeusov poredak svijeta koji je on htio sruiti svojim neobuzdanim zanosom za novim drugaijim. Platon u svojoj knjizi Drava pie o prstenu peatnjaku kojim se ograniava ljudska sloboda da bi bila uope mogua ovdje se suprotstavlja prstenu u kojemu ta sloboda niej niim ograniena. Gigo je bio pastir u slubi lidijskog vladara. Jednom je po velikom nevremenu uvao ovce. Zemlja se pod njim protresla i pao je u veliku raspuklinu. Tu je naao upljeg mjedenog konja s vratacima. Uavi pred njih naao se pred truplom velikog ovjeka. Pogledavi ga, primijetio je na njegovoj ruci sjajan prsten s oznaenim zarezom. Uzeo je prsten i vratio se kui. Na skup pastira, na kraju mjeseca, kada su obavjetavali kralja o stadima, ponio je prsten. Sluajno ga je okrenuo tako da je zarez pokazivao u smjeru unutranjeg dijela ruke i on postade nevidljiv. Drugi su pastiri o nju govorili kad da ga nema, a kada je vratio prsten u prvobitni poloaj opet je postao vidljiv. Iskuao je prsten vie puta i svaki put se dogodilo isto. Poeo je razmiljati kako iskoristi tu silnu mo. Jednom se naao meu glasnicima koji su ili na kraljev dvor. Odluio je postati nevidljiv i ui u kraljiine odaje. Vidjevi njegove silne moi, poda mu se. Uskoro su ubili kralja i zavladali kraljevstvom. Gigo kada je upao kroz zemlju, upao je u zamku vrata mjedenog konja su ga mamila uavi kroz ta vrata naiao je na prsten koji e mu donijeti smrt. ne krase ovjeka samo vrline, nego i vjetine. one se meusobno dopunjuju, ali se ne mogu meusobno zamjeniti. Mit o Perzeju Perzej je bio sin boga Zeusa i Danaje, keri arkog kralja Akrizija. Kralju je bilo proreeno da e ga jedan od unuka ubiti, pa je malog Perzeja zajedno sa svojom keri Danajom zatvorio u koveg i bacio u more. 14

Spasio ih je Zeus bacivi koveg u zemlju kralja Polidekta. Kralj je htio na silu pridobiti Danaju za enu, ali je mladi hrabri Perzej titio. Da bi se rijeio Perzeja posluio se lukavstvom. Priredio je gozbu na koju su uzvanici na dar morali dovesti konja. Perzej je bio siromaan pa je odluio uiniti neto to nadilazi vrijednosti dara koji su drugi donijeli. Predloio je kralju da mu umjesto konja na gozbu donese glavu strane nemani koja je svojim pogledom skamenjivala svakog tko bi je pogledao glavu Gorgone Meduze. Kralj je na to pristao uvjeren da tako velik pothvat Perzej ne moe izvesti. Upomo su mu priskoili Atena i Hermes. Opremili su ga sa titom na kojem je bilo sjajno zrcalo i zakrivljenim maem. Nereide su mu dale kacigu nevidljivosti, krilate sandale i arobnu torbu. Zahvaljujui nevidljivosti uspio se pribliiti Meduzi, a da je ne bi morao gledati u lice, uhvatio je njezinu sliku u zrcalu tita, odrezao joj je glavu i stavio je u arobnu torbu. Obuo je svoje sandale i odletio u svoje avanture. Moda bi se vratio kui da nije opazio prekrasnu djevojku prikovanu na stijenu. To je promijenio tok njegova dosadanjeg ivota. Bila je plaha i stidljiva. Bojala se razgovarati sa neznancima. Lice bi rado pokrila rukama, ali su bile prikovane. Suze su joj tekle niz obraze. Osvojila je Perzeja ljepotom i ednou. Pitao ju je za ime i zamolio da mu kae to joj se dogodilo. Rekla je da se zove Andromeda, da je ki kralja Kefeja i ljepotice Kasiopeje. Za njezinu zlu sudbinu odgovorna je majka jer se pred Nereidama hvalila da je ljepa od njih. Pa su se one naljutile i njihov je prijatelj morski bog posao stranu poplavu i stranog morskog zmaja koji sve prodire. Kefej je dozano da jedino ako rtvuje ker Andomedu moe spasiti kraljevstvo. Dok je Andromeda to govorila pojavilo se strano udovite, ali njeni roditelji. Majaka je plakala i okajavala svoj grijeh, a otac je nemoan grlio ker. Perzej se ponudi da e ju spasiti, ako mu je dadnu za enu. Nisu mu obeali samo nju ve i cijelo kraljevstvo. Posluio se svojim pomagalima i ubio stranu neman. Svi sretni krenuli su u Kefejovo kraljevstvo. Ali bitka za Andromedu nije bila gotova. Perzeju se suprotstavio njezin zarunik. Optuio je Perzeja da ju je oteo i sa silnom vojskom krenuo na njega. Perzej je posegnuo za svojim pomagalima i za glavom Gorgone Meduze. Izvadio ju je iz torbe, poletio na vojsku i pokazivao vojnicima njezino lice, svi su se redom skamenjivali. Konano je Perzej mogao odvesti Andromedu kui. Pomagala je vratio onima koji su mu ga dali, a on se posvetio eni i kraljevstvu. Volei se, dugo su i sretno ivjeli. Sveti Juraj se isto tako borio samo bez pomagala ono to ga je razlikovalo od Perzeja je krepost njegove vjere. legenda kae da je naoruan tim krepostima mogao zlu otvoreno gledati u lice. Sveti Juraj, rimski vojnik iz Kapadocije ivio je u 3. st. U vrijeme cara Dioklecijana. Jednom se suprotstavio pogubljenju krana i svojom rjeitou i uglaenou, velikim arom stao u njihovu obranu. Time je svjesno na sebe navukao sve zlo koje se jednom ovjeku moe dogoditi. Muili su ga na najokrutnije mogue naine. Meu ostalima, privezali su ga za kota s usaenim avlima. Koji su mu pri svakom pokretu kidali komade tijela i dubili brazde u njemu. No nisu mu mogli nauditi je jer ar vjere u njemu bio jak da mu je lice sjalo do radosti. Sve su rane uskoro zacijelile. Diokelcijan mu je poslije nudio visoke poloaje i asti, ali uz uvjet da se odrekne kranstva i prinese rtvu

15

poganskim bogovima. Prihvatio je carevu ponudu da pokua dokazati kako je njegov bog moniji od poganskih bogova. Uao je u poganski hram i obratio se bogovima, a iz njih su poeli izlaziti demoni i zlodusi, bjeali i ruili sve pred sobom. Na likovnim prikazima u Istonoj i Zapadnoj crkvi sveti Juraj najee se moe vidjeti sa zmajem. U poetcima kranstva zmaj je simbol zla, to se u prenesenom znaenju odnosilo na poganstvo. Prema legendi sveti Juraj poput Perzeja u antikoj mitologiji borio se sa zmajem izvan gradskih zidina, na plai kako bi spasio kraljevu ker koju je trebalo rtvovati. u gornjoj legenda je prikazana ako dar Boji. Filozof Aristotel tvrdi da e nam vrlina pripasti ako ustrajemo u tome da odreene postupke koje smatramo dobrima stalno iznova inimo, tako da oni postanu navika. Vrlina je dio nas, dio naeg karaktera. Nikakva je vanjska pomagala ne mogu zamijeniti. moemo se truditi da izvana utjeemo na svoje ponaanje raznim vjetinama poput tehnike komuniciranja itd. Te su vjetine potrebne, tak ako postoji snaga karaktera. ne moemo svi imati sve vjetine, moramo svi zajedno suraivati. Aristotel kae da vjetine nisu trajne, ako ih stalno ne uvjebavamo, zaboravit emo ih. Ali vrline, kao crte naeg karaktera, ostaju trajne. Ne moemo ih zaboraviti ni onda kada bismo to i htjeli. ovjek nikad ne moe biti savren. on esto dolazi u situacije za koje nema dostatno moi i vrlina te pada jer nije dorastao izazovu koji mora prihvatiti. vrlina se moe usavravat tako da hrabro ulazimo u nove izazove. prostor nae slobode i nae moi e porasti. ovjek bez vrline moe nas odbiti. vrli ovjek moe procijeniti to u nekoj situaciji treba poduzeti imamo li taj dar, moemo rei da smo progledali, odnosno ono to je rekao slijepac od roenja iz Evanelja o Ivanu: Bijah slijep, a sada vidim. takav se ovjek silno raduje onaj tko je progledao ima ispravne orijentire, odnosno smjernice za ono to mi je initi. ne moraju svi ljudi imati iste smjernice i hodati istim putem. oni koji idu ve utrtim putovima, moda daleko stiu, ali ne dolaze k sebi no nije dovoljno hodati svojim putem, potrebno je i ispravno hodati ispravni su oni putovi koji vode dobrim i lijepim ciljevima neka bude u ivotu onako kako je u ahu. Radosno se natjeimo sa drugima. Neka se vidi koje nas strategije vode dalje u ono bolje, ljepe i blie istini. Budemo otvoreni u sebi i prema drugima. ljudi koji su zatvoreni u svoje vlastite svjetove, u svoje vlastite interese, nesnoljivi su prema ostalima, prihvaanju samo svoje orijentacije i pokuavaju druge uvjeriti da si oni jedini u pravu. pria o slijepcu kojem je Isus dao vid: bijae subota, a Isus je s uenicima prolazio mimo slijepca od roenja ija je sudbina bila mnogima poznata. Uenici 16

su se zanimali zato je on oslijepio, je li on kriv ili njegovi roditelji. Isus nijee da postoji veza izmeu bolesti i grijeha. Isus je doao da slijepi progledaju pa je zato od pljuvake i zemlje napravio blato i premae time slijepeve oi i poalje ga na ribnjak Siloman da opere oi. I on progleda. Nije tu rije o nekom maginom inu ve nam to govori o tome da zamazati oi blatom znai osvijestiti svoju sljepou. Otii na jezero i oprati se znai izraziti htijenje osloboenja, pranja od sljepoe. njemu je dar vida postao zaista velika radost i najvia mogua vrijednost. Nije se bojao suprotstaviti farizejima koji su poricali ono to je bilo svima oigledno, da se dogodilo udo, da je slijepac progledao. farizeji uskoro mijenjaju svoje stajalite. Pokuavaju dokazati da ako se to dogodilo da svejedno nije dobro jer se dogodilo subotom. Subotom se po njihovom zakonu nita ne smije raditi. Slijepac im govori kako je progledao opisuje to je Isus napravio. On u tome ne vidi nikakvo zlo, ve najvee mogue dobro. I udi se kako to oni ne mogu vidjeti. slijedi sasluanje ozdravljenog ovjeka. Oni ele zanijekati to udo. Farizeji ih ispituju oni odgovaraju da o tome nita ne znaju. nakon toga slijedi drugo sasluanje nekadanjeg slijepca. ele da on opozove sve ono to je rekao te ga ele zastraiti. No on ne eli upasti u mreu njihove lukavosti. Ve ih pita zato se oni toliko zanimaju za njegov sluaj. Poinje im ironino odgovarati te ih silno razbjesnio da su ga izbacili i na kraju sluaj daleko nije doao. Proces protiv Galileja: Kranstvo predstavlja veliki napredak u oovjeivaju svijeta, u stvaranju osjetljivosti za pravdu i istinu. Ono je pokazalo otvorenost prema vrijednostima antike kulture, filozofije, znanosti i umjetnosti, a i prema dostignuima drugih kultura i civilizacija. No, to prodiranje novog, to otvaranje prema drugaijem esto je bilo vezano uz velike muke i nevine rtve. Sudionici dogaaja o kojem e biti rijei bili su najodgovorniji ljudi Crkve na poetku novog vijeka, poetkom 17. stoljea. To je razdoblje snanog procvata znanosti i radikalne promijene slike svijeta. Crkva nije dorasla brzini promjena koje su izazvali oni koji su progledali na znanstvenom podruju. Ni bi to bilo vano da nije imala veliku vlast i silan utjecaj na cjelokupan ivot. uenjak i matematiar Galileo Galilej izradio je 1609. godine dalekozor koji je poveavao 10 puta. Senatori Venecije bili su silno uzbueni zbog toga izuma. Povijesni zapisi kau da su se popeli na vrh zvonika Svetog Marka da se sami uvjere u mo ovog pomagala. Galilejevim dalekozorom horizont se mogao dosegnuti do 12 milja, a brod na puini prepoznati dva sata prije nego ga je ljudsko oko moglo uoiti. est mjeseci kasnije Galilejo je izradio spravu koja poveava 30 puta. Okrenuo ju je prema zvijezdama i vidio zvijezde koje dotad nitko nije vidio. No, najvee otkrie je bilo otkrie etiriju Jupiterovih mjeseca. To se svima nije svidjelo. To je znailo da je Nikola Kopernik bio u pravu, odnosno da Ptolomejev sustav nije ispravan. Znai da zemlja nije u sreditu sunevog sustava nego je Sunce. Na papinskom dvoru bilo je puno uenih kardinala koji su znali o emu to Galiliej pria, ali oni nisu eljeli priznati da je to istina. 1616. godine Crkva zabranjuje da netko tvrdi da je Sunce nepokretno u centru svemira; da Zemlja nije u sreditu svemira i da nije nepokretna nego da se kree dvostrukom kretnjom, oko Sunca i oko svoje osi. 1623. papom je postao 17

Galilejev prijatelj, kardinal intelektualac Marfeo Barberini, zvao se Urban VIII. Galilej je od njega traio da povue tu zabranu, ali papa to nije uini. Galilej je zabranu potivao i 1632. objavio knjigu Dijalog o veliki svemirskim sustavima. Da ne bi prekrio zabranu nije iznosio nikakve tvrdnje. Jedan uenik pita, dvojica odgovaraju i sve je napisao u obliku otvorenog dijaloga. U knjizi se pojavljuje i neki Simplicius priprosti neki ovjek. On izgovara jednu od poznatih Papinih izreka: Bila bi krajnja drskost kad bi neko nastojao ograniiti boansku mo i mudrost na neki svoju osobnu pretpostavku. Papa se prepoznao u toj knjizi i to kao glupan pa je stoga knjiga zabranjena, a Galileja je izruio inkviziciji. Galilejo je 12. travnja 1633. izveden pred sud. Nisu ga optuili zbog njegova uenja. O tome uenju nije bilo ni rijei na sudu. Optuili su ga da je prekrio zabranu, i to ne spomenutu nego jednu drugu za koju su mu rekli da se odnosila na njega osobno. U njoj mu se zabranjuje da u bilo kojem smislu pouava o novom uenju. To podrazumijeva da ne smije pisati ni diskusije, ni nagaanja o spornim pitanjima. On je rekao da takvu naredbu nije od nikoga dobio. Traio je da mu urue dokument na kojemu to pie no oni su to odbili. Povjesniari tvrde da je takav dokument postojao, ali je bio krivotvoren. Inkviziciji je bio cilj Galileja moralno degradirati, pokazati ga kao prkosna i neasnog varalicu. Bila je to prigoda da se Galilej bez ikakve rasprave o svome uenju navede na to da ga se javno odrekne. Galilej je napisao i izjavu o tome kako on je prekrio daj zakon i da je imao krivo uenje. Da e izvriti svu pokoru koju mu dadnu. Odrekao se i svoga uenja. u razdoblju aha razlikuje dva razdoblja, ono prije 1475. i on poslije te godine. Naime, sve do 15. stoljea igrao se znatno manje zahtjevan ah. Zvao se atrand. Dama i top nisu se mogli kretati onako kako se danas kreu, po slobodnim vodoravnim okomitim i kosim linijama, ve samo po jedno polje. Lovci su se kretali poput konja, a ne po slobodnim kosim crnim ili bijelim poljima. Takva ahovska igra bila je veoma spora. Zato se ona najee nije igrala od samog poetka nego od odreenih pozicija. Te su se pozicije zvale tabije. U 15. stoljeu postavljena su nova pravila za kretanje dame, topa i lovca. U Francuskoj su tu varijantu nazvali de la dame, zbog osloboenja dame u kretanju. U Italiji su je nazivali alla rabiosa, to znai na juri. Dama je postala neograniena u kretanju po dijagonalama, horizontalama i vertikalama. Topovi se isto tako neogranieno kreu po horizontima i vertikalama. Lovci se kreu dijagonalno po bijelim i crnim poljima. Ta je promjena nagla i u skladu s velikim promjenama onoga doba. Tako njemaki pisac 20. stoljea Bertol Brecht u drami ivot Galilejev usporeuje ova dva razliita naina igranja aha s dvjema razliitim slikama svijeta, sa starim i novim poretkom. Bertol Brecht u drami ivot Galilejev eli rei da se on nije smjeo odrei svoga uenja. Njegova je moralna obveza bila da to uenje brani. U Galilejvu dranju je prepoznao dranje raznih intelektualaca: dranje intelektualaca u Njemakoj u prvoj polovici 20. st. koji se nisu mogli, ili nisu htjeli, suprotstaviti faistikom teroru odnos znanstvenika za vrijeme Dugog svjetskog rata prema otkriu atomske energije, koji su dopustili da ona padne u ruke onih koji su je zloupotrijebili. odnos svjetske inteligencije prema komunistikom teroru.

18

dobro je gledati, biti budan, razumjeti izazove vremena, initi prave stvari u pravo vrijeme, ne kasniti, niti se uriti. korijen zla je dublji od slijepila, tromosti, lijenosti, kanjenja ili uurbanosti. Ptolomejev sustav ne stavlja Zemlju samo u sredite jednog sustava u svemiru ve u centar svemira. U njemu se jadno odvaja zemlja od neba. Iza nebeskog omotaa, na koji su privrene zvijezde, prebiva Bog koji je usredotoen na ono to se na zemlji zbiva. Filozofi i teolozi mataju o tome to se iza te sfere zbiva. kopernikanski sustav ovu idilinu sliku svijeta ukida. Postalo je jasno da je zemlja samo jedan planet u Sunevu sustavu.

19

Pehar Lani, prividni, istinski opreka idealnog i realnog. Pria o princu Hatimu koji trai dvorac nepostojanja, neto to samo postoji u ideji, ali ne i kao realnost Legenda o Josipu kojeg su braa prodala u ropstvo, a on je unutar ropstva postigao slobodu i mo kojom se uzdignuo od prvog ovjeka carstva Mit o Argonautima koji trae Zlatno runo, a i njihova kranska varijacija legenda o potrazi za Svetim Graalom ovjek se ne moe zadovoljiti postizanjem bilo koje svrhe ve samo one koja trai da si postavlja ciljeve dosizanjem kojih e sam sebe nadii, odnosno transcendirati Prava slava koja pripada ovjeku, istinski ugled i ast jesu ono nedostino i zato neto iznimno vrijedno. ovjek je bie okrenuto visokim vrijednostima, najee su to samo ideali, Velikom i plemenitom princu Hatimu Taiju kralj je naredio da istrai tajnoviti Bath Badgered dvorac nepostojanja. Kad mu se pribliio nakon proivljenih puno opasnih situacija uo je da se iz njega nitko nikada nije vratio, ali je ustrajno iao dalje. U nekoj okrugloj graevini primio ga je brija s ogledalom i odveo ga u kupaonicu. im je princ uao u vodu prolomila se buka, brija je nestao a voda je poela rasti. Hatim oajniki pliva i misli da se ipak ne e izvui te se pone moliti, opet se uje gromoglasna buka i on se nae u pustinji. Nakon dugog i bolnog lutanja dolazi u prekrasna vrt usred kojih je krug kamenih kipova. Vidi papigu u kavezu, a glas odozgo mu ree: Ej, junae ti po svemu sudei nee iv pobjei iz ove kupelji. Jednom je Gaymart prvi ovjek, naao golemi dijamant koji je sjao sjajnije od sunca i mjeseca. Odluio je sakriti ga ondje gdje da nitko ne moe nai i zato je sagradio arobnu kupelj kako bi ga sauvao. Papiga to je ovdje vidi dio je te arolije. Kraj njezinih su nogu zlatni luk i strijela na zlatnom lancu i njime moe tri puta pokuati ubiti papigu. Ako je pogodi prokletstva e nestati, ako ne, i ti e se okameniti kao svi drugi ljudi. Hatim je pokuao jednom i promaio. Noge mu se okamene. Pokua drugi put i opet promai. Okameni se do prsa. Trei put samo zamiri, uzvikne Bog je velik i ispali strijelu te ubi papigu. Zatutnjae gromovi i uzvitlae se oblaci praine. Kad se sve smirilo na papiginu mjestu bio je golem i prekrasan dijamant. A svi su kipovi ponovo oivjeli. Ljudi su mu zahvaljivali za svoj spas. Na poetku svoga putovanja Hatim je bio nitko i nita. Postao je princ tek na kraju kada je dosegnuo svoj cilj Ono na kraju to je dostigao na poetku je bio tek samo zadatak Pria dolazi iz Perzije Danski filozof Soren Kierkegaard je rekao: Gomila je la. Rije apostola Pavla ima vjenu vrijednost, boansku, kransku: jedan jedini, sam, stie na cilj (I Kor

20

9,24); i ona ne dobiva svoju vrijednost iz usporedbu u koje ulaze i drugi. Drugim rijeima svatko moe biti tak jedan jedini, sam, i Bog e mu u tome pomoi...vjenost se uzdie i te kako iznad vremenitosti i prolaznosti, spokojna kao nebeski svod, i Bog koji, iz uzvienog blaenstva neba, obuhvaa pogledom bez i najmanje vrtoglavice te bezbrojne milijune ljudi od kojih on poznaje svakog posebno, Bog, veliki ispitiva izjavljuje: Jedan, jedini sam stie na cilj; to jest da bi svatko trebao da postane taj jedan jedini... Princ se prvo suoio sa zrcalom, ugledao je sebe kao bie koje jo nije, nego koje jo treba biti. Kad je zrcalo nestalo naao se u kupelji, nije je prestraio onoga ega je postao svjestan, svoje malenkosti, nedostatnosti i nemoi. Nije izaao iz kupelji, odnosno iz sebe. Kamen koji ga eka isti je onaj koji je dotaknuo u sebi. Nakon toga se naao u pustinji u kojoj nita nije mogao iskoristi nego se morao uzdati ono to ima u sebi. Hatimov dolazak u vrt, dolazak je drugim ljudima. Svi ti okamenjeni ljudi nisu dosegnuli konaan cilj, posustali su ili promaili cilj. Iako je dva puta promaio ipak nije odustao na kraju. Shvatio je da mu ne treba puno, da mu je viak sve to ima, zato je zaklopio oi i gaao mirei Cilj koji Hatim gaa nije daleko ve toliko blizu da ga ne moe vidjeti otvorenih oiju. Mali princ kae da sve to je bitno je oku nevidljivo, ve vidimo srcem, sreditem svoga bia. Gaajui papigu on mora prepoznati vlastito sredite u sreditu svemira, odnosno u Bogu. Da bi se poistovjetio sa Bogom morao je pogoditi papigu jer je papiga simbol neizvornog oponaanja. Uspostavom svoje izvornosti postao je slian Bogu. Tako je dosegnuo mogunost da pomogne svima, koji su se okamenili Ubiti papigu znai upravo ubiti puko oponaanje drugih ljudi, idola, ak i uzora, makar oni bili i najvii moralni, pa i boanski autoritet. Filozof Karl Jaspers govori o potrebi poniranje u sebe, razumijevanja najviih ili sredinjih vrijednosti koje nam se javljaju kao u nekim iframa i potrebi komunikacije s ljudima putem svih oblika uzajamnog sporazumijevanja u zajednikom radu, razgovoru i utnji. Na Uskrs 1722. nizozemski su pomorci u junom Tihom oceanu otkrili udesan otok s velikim kamenim kipovima. Nisu znali zato beznaajno gledaju u jednom smjeru i zato svi jednaki. Jacob Bronovski u knjizi Uspon ovjeka smatra da su oni izraz jedne civilizacije koja se zbog nevidljivosti zvijezde sjevernjae na junoj Zemljinoj polutki nije mogla orijentirati, putovati prema nekome unaprijed odreenom cilju. Legenda o Josipu govori o djeak koji je bio, umom gledano nitko i nita obian pastir. Sa braom je uvao oevu stoku, a poslije je postao prvi do faraona u drevnom Egiptu. Zvao se Josip. Od brae se razlikovao po tome to je udio za

21

nedostinim. Zvali su ga sanjar. Tumaio je snove i sam je sanjao. Svoje snove je pretvarao u stvarnost. Otac ga je volio vie od drugih. Braa su bila ljubomorna na njega to je bio oev ljubimac te su ga odluili ubiti. Kad su bili daleko sa stadom odluili su da ga ipak nee ubiti nego e ga baciti u bunar. No vidjeli su povorku Jimaelaca te su ga odluili prodati. Njegovu su odjeu umoili u krv kako bi otac mislio da su ga ubile ivotinje. Josipa se Jmaelci odveli u Egipat i prodali ga bogatom u uglednom faraonovu dvoranu Potifaru. Zato to je Josip bio sposoban i poduzetan Potifar ga je zbog toga zavolio i prepustio mu upravu nad itavim imanjem. Potiferova ena je eljela voditi ljubav s njim, ali on to nije elio. eljela mu se osvetiti pa ga je optuila da ju je silovao i tako se naao u faraonovu zatvoru. Zbog svojih osobina stekao je naklonost tamniara pa je obavljao dostavu hrane zatvorenicima. Faraonov peharnik i pekar. Oni su usnuli snove koje nisu mogli protumaiti pa su pitali Josipa za pomo. Peharnik je sanjao lozov trs i na trsu su bile tri mladice. I tek to je propupao, procvjetao na njemu su ve sazrele bobice. U ruci je reao faraonov pehar i u njega je istisnuo groe i dao ga faraonu. Josip je i tri mladice vidio tri dana koja ga dijele od slobode i ponovnog sluenja faraonu kao njegovog peharnika. Faraonovu pekaru Josip je iz sna proitao da e za tri dana biti smaknut. Dogodilo se i jedno i drugo to je jako dojmilo faraonova peharnika. Josip ga je zamolio da ga preporui faraonu, ali je peharnik to zaboravio. No nakon nekoliko godina faraon je usnuo san koji mu nitko nije znao protumaiti i peharnik se sjeti Josipa. Faraon je oslobodio Josipa i povjerio mu svoje snove. Bila su to dva sna koja u govorila isto. Snovi su znaili da dolazi sedam rodnih i sedam ne rodnih godina. Faraon je Josipa postavio da upravlja itom sa prvih sedam godina i da ga raspodjeljuje u sljedei sedam neplodnih godina. sa svoje ruke je skinuo prsten peatnjak i dao ga Josipu. Egipani su mu odavali veliku poast i vikali su za njim: Abrek! Na koljena!. Bijae upravo onako kako je Josip prorekao. Kada su dole gladne godine faraon je sve ljude slao Josipu jer je on znao to treba initi. U Josipovoj rodnoj zemlji vladala je glad i kada su saznali da u Egiptu ima ita, Jakov poalje svoj sinove, osim najmlaeg Benjamina, kojeg je otac isto volio koliko i Josipa. Josip je prepoznao svoju brau, ali im nije rekao tko je jer je htio vidjeti dali su promijenili svoju ud pa ih je poslao po Benjamina. Kada je vidio da oni nisu oni isti i da se kaju zbog onoga to su uinili rekao im je tko je on. Pokazalo se da se ispod njegove prividne okrutnosti krije potpuno opratanje zla koje su mu braa nanijela. Nastanili su se u zemlji egipatskoj i potovali i cijenjeni ivjeli u miru i blagostanju. Ako pogledamo polje praznine oko pehara vidjet emo dva lica koja su okrenuta jedna prema drugome Njemaki filozof Martin Buber: ljudski duh ne postoji u Ja, ve izmeu Ja i Ti. On nije poput krvi koja kola u tebi ve je poput zraka koji die. ovjek ivi u duhu ako je sposoban odgovarati svome Ti, a za to je sposoban stupa li u odnos itavim svojim biem.. Ako ovjek stupi u odnos s drugim ovjekom itavim svojim biem, svojim umom, voljom, osjeajima, snagom, meu njima se dogaa ono najvie to se ovjek moe dogoditi ono to se dogodilo Hatimu kad je pogodio papigu, odnosno Josipu kad je u svoje kraljevstvo uveo izgubljenu brau.

22

 Ostvarili su svoju svrhu, puninu ljudskog ivljenja, ono bez ega bi im ivot bio promaen. Spasili su sebe i druge Osobe koje su ostvarile svoju puninu nisu ono to svaka u sebi nosi ve ono to se meu njima uspostavlja one piju svoje zajednitvo iz zajednikog pehara. Druga osoba nam je sredstvo za ostvarivanje vlastitih ciljeva ili pak prepreka koju treba maknuti To je prekraj jednog od temeljnih moralnih naela koje je filozof i etiar Immanuel Kant izrekao ovim rijeima: Ljudskost u drugom ovjeku uvijek nam mora biti cilj, a nikada sredstvo. Mit o Jazonovoj potrazi za zlatnim runom Jazonov stric Pelija bijae eljan vlasti. Oduzeo je Jazonovu ocu Ezonu kraljevstvo i obojicu otjerao u progonstvo. Ezon je sina Jazona sakrio kod kentaura Hirona, odgajatelja mnogih junaka. Nakon dvadeset godina, dobro odgojen i obrazovan, Jazon se vratio u svoju postojbinu s namjerom da vrati kraljevstvo. Lukavi Pelija izabrao je i nain kako e ga se rijeiti. Poslat e ga u potragu za nedostinim, uvjeren da se on s toga puta nikada nee vratiti. Rekao mu je: U Kolhidi, u kraljevstvu kralja Ejeta nalazi se runo zlatnog ovna. Slavu toga pothvata namijenio sam tebi. Kad se vrati s dragocjenim plijenom dobit e kraljevstvo i ezlo. Okupio je Jazon mnoge grke junake i polubogove. Meu njima su bili i Zeusovi sinovi Kastor i Polideuk, arobni pjeva orfej, mladi Tezej koji e poslije postati atenski kralj i veliki junak Heraklo. Napravili su golemu i vrstu lau. Nazvali su je Argo, a sebe Argonautima. Dug je bio put do Ejetova kraljevstvo. Mnoge su avanture prebrodili. Na otoku Lemnu htjele su ih zadrati mlade ene koje su prije toga poubijale svoje mueve. Heraklo ih je svojim odrjeitim rijeima probudio iz ugodne mekoputnosti: ujte bijednici, zar nemate dosta ena u vlastitoj zemlji? Zar ste doli ovamo eljni svadbe? Zar ete kao ratari orati njive na Lemnu. Dakle, neki e bog umjesto nas poi po runo i poloiti nam ga pred noge! Konano kad su stigli na dvor kralja Ejeta on bijae silne tjelesne snage, veoma lukav i sumnjiav. Zatraili su zlatno runo i bili su spremni uiniti bilo kakvu protuuslugu. Ejet ih je prvo eli poubijati, ali se ipak odluio da iskua Jazonovu mudrost i snagu. Obeao mu je runo ako obavi posao koji on obavlja i koji je vrlo opasan. Treba upregnuti u plug bikove boga Aresa koji imaju mjedene noge i nozdrve iz kojih suklja plamen. Zatim treba izorati tvrdo tlo i u nj posijati zmajske zube iz kojih e izrasti naoruani ljudi. Ti e ga ljudi opkoliti sa svih strana, a on ih mora da bi se spasio poubijati kopljem. Jazon se isprva uplaio, ali je ipak prihvatio posao. Ejet je imao ker Medeju i sina Apsirta. Medeja bijae sveenica u hramu boice Hekate i bila je vjeta u mnogim arolijama. No, sama je bila zaarana Jazonovom ljepotom, smionou i snagom i odluila mu je pomoi pa makar se time usprotivila ocu i bratu. Jedne noi je sanjala da Jazon nije prihvatio borbu bikova zbog zlatnog runa, nego zbog nje, da je povede kui kao enu. Ona je arolijama zatitila Jazona i pomazala njegovo oruje da ga uini ubojitijim. Uspio je napraviti sve to se od njega trailo, kad su izrasli ljudi bacio je kamen meu njih i oni su se meusobno poeli ubijati, a on je doao i samo ih dokrajio, a tomu je predloila Medeja. Ejet je shvatio da je Jazonu pomogla njegova ki pa je ona pala u njegovu nemilost. Medeja je zadobila Jazonovi ljubav i obeao da e se sa njom oeniti. Uspavali su zmaja koji je uvao zlatno runo i uzeli ga, posada se ukrcala na brod i krenula kui, ali uskoro ih je 23

slijedila potjera. Potjeru je vodio Ejetov sin Apsirt. Argonautima su namjestili zasjedu tako da su oni morali prihvatiti pregovore. Runo su smjeli uzeti, ali su ker Ejeta morali ostaviti na jednom otoku u Artemidinom hramu. Tu e jednom pravednom kralju iz susjedstva pustiti da odlui hoe li se kraljevna vratiti ocu ili e poi s Jazonom. Medeja je bila ogorena. Odvela je Jazona na stranu i rekla mu da je ona zbog njega sve ostavila, da eli biti njegova ena, da je upravo zbog njega domogao se runa i da je ne preputa na milost drugi ljudi i da ju sam odmah povede sa sobom, ako to ne uradi nee mu nita u ivotu dobro biti. Jazona je zapekla savjest i odluio je ponititi ugovor i ubio je Apsirta i tako obezglavili vojsku koja ih je proganjala. Sve to su uinili Aspertu vidjela je boica osvete i odluila je zbog toga im ne dati mira i spokoja. Znali su da nee utei Zeusovoj srdbi ako se ne operu od umorstva. Jedino im je boica Kirka mogla pomoi pa su krenuli na njezin otok. Primila ih je, ali im nije mogla dati potpuni oprost. Medeji je rekla da je pobjegla sa tuincem i da je uinila neasno djelo i da joj ne moe pomoi. Nastavili su svoje putovanje. Prolazili su kraj sirena koje su mornare mamile svojim pjesmama. Neki su ve poeli skakati u vodu i plivati i blie, ali tada je Orfej ustao i poeo udarati u boansku liru tako snano da je nadglasao pjev sirena. Spasili su se svi osim Buta, sin Teleontova iz Atene. Ipak nije pao u ralje sirena jer mu se smilovala boica Afrodita. Izvukla da je iz vrtloga i bacila na jedan rt gdje se nastanio. Argonauti su ga oplakivali jer su vjerovali da je nastradao. Uskoro ih je opet sustigla potjera kralja Ejeta. Sklonili su se na otok kralja Alkinoja koji je bio prisiljen predati Medeju Ejetu. Medeja je preklinjala da je ne preda ocu. Alkinej je odluio da ako je slobodna da e je predati ocu, ali ako je udana prepustit e je muu. Te noi su se Medeja i Jazon vjenali i tako prebrodili jo jednu prepreku. Nakon toga su se nasukali na pjeskovitu afriku obalu u zaljev gdje je voda bila pokrivena gustom morskom travom i tromom pjenom. Laa im se nasukala u duboki pijesak i nisu vidjeli nita i nikoga. Kormilar Ankej prepustio se oaju. Svi su se predali i ekali smrt. No sutradan Jazonu su objavile tri libijske boice da znaju sve njegove jade te kada morska boica ispregne kola Posejdonova da e se tada vratiti u Grku. Ali nisu znali to to znai sve dok nije iz mora iskoio morski konj i sa sebe istresao morsku pjenu, a more je postalo bistro. Podigli su lau i nosili je preko pijeska tragom morskog konja. Dvanaest su dana i noi Argonauti nosili svoju lau i uzdisali pod njezinim teretom i dooe u Tritonski zaljev. Odatle su otplovili i uz mnoge pustolovine sretno stigli kui. Jazon i Medeja vratili su se sa zlatnim runom u kraljevstvo koje je njegov otac izgubio, ali im ono ipak nije pripadalo. Zbog nedjela koje su uinili morali su pobjei u Korint. Tu su sretno ivjeli deset godina. Rodila su im se tri sina. S vremenom je Medejina ljepota nestala, Jazona je zaludila mlada Korinanka Glauka. Odluio se s njome vjenati bez da je Meneju pitao. Od Medeje se htio rastati uz razlog da je to zbog njihove djece. Uvjeravao ju je da e mu nova veza donijeti materijalnu korist. Medeja mu nije vjerovala ve je ljutito zazvala bogove koji su bili svjedoci Jazonove prisege i obeanja. Glaukin je otac odluio prognati Medeju sa djecom. Molila ga je da ju ostavi u zemlji, da e utjeti i pokoriti se monijima. Prebacivala mu je to to ima djecu, a ipak se eni sa drugom enom, govorila mu je kako nema gdje otii jer se ne moe vratiti ocu kojeg je izdala zbog ljubavi prema njemu. Ali Jazonovo se srce na to nije omekalo i obeao je djeci puno novca. Ali Medeja je odluila nainiti straan zloin te je ipak promijenila svoje lice. Ispriala se Jazonu i rekla mu da je to sve

24

rekla i srdbi i da to nije mislila. Da je on to sve napravio zbog njih i da djeca ipak ostanu, a ona e otii. Jazon nita nije posumnjao, ali njegova nova ena nije htjela prihvatiti djecu, ali kada joj je Medeja ponudila svoje dragocjenosti koje su bile natopljene otrovnom tekuinom, to Gluka nije znala. Sve ju je to primamilo i ona je pristala. Poela je stavljati nakit na sebe i kititi se, ali joj se nakon nekog vremena vjenac na glavi zapali i ona je poela jaukati, doao je njen otac ali je i on isto pao mrtav. Sve to nije smirilo Medeju ve ju je razbjesnilo. Odluila je poubijati svoju i Jazonovu djecu. Nakratko je sumnjala u to to radi, ali se ohrabrivala da ih je ona rodila i da to treba zaboraviti, a poslije e ih oplakivati. Jazon je za to vrijeme traio uboijicu svoje ene, ali je naao svoju djecu u lokvi krvi. Uskoro je shvatio je uzalud vie jer je arobnica Medeja podigla u kolima upregnutim sa zmajevima i nestala na horizontu. Nadvladao ga je oaj i sjetio se ubojstva Apsirtova. Jednom kada je leao pod trupom lae Arga i pokuavao obnoviti lijepe uspomene odvojio se komad i ubio ga. Jedna od najpoznatijih legendi o traganju za nedostinim je ona o kralju Arturu, vitezovima okruglog stola i o potrazi za Svetim Gralom. Legende su nastale u srednjem vijeku, a njihova se radnja zbiva u Britaniji 450 godina nakon Kristove smrti. Kralj Artur i kraljica Ginevra i vitezovi okruglog stola okupili su se u dvorcu Camleotu. Sjeli su svaki na svoj stolac i svi su stolci bili popunjeni osim jednog. Bijae to opasan stolac na koji nitko nije smio sjesti osim onoga kojemu je bio namjenjen. Vitez kojemu je bio namijenjen bio je potomak Josipa iz Arimateje, a zvao se Galahad. On se u Camelotu pojavio dan nakon to ga je otac Lncelot odredio za viteza. Kad je doao za stol i sjeo za stolac nita mu se nije dogodilo. Kada je to vidio Artur i ostali vitezovi odveli su ga na rijeku kojom je plutao golem etvrtast kamen. U taj kamen je bio zaboden ma na kojem je pisalo da ga moe izvui samo najbolji vitez na svijetu. Pokua li da izvui neki drugi vitez stii e ga veliko zlo. Gelahad je sa lakoom izvukao ma. Vratili su se u dvoranu i posjedali na svoje stolce. Oko dvorca puhne snaan vjetar, potrese ga udar groma, a nakon toga dvoranom zasja sjajno svijetlo u kojemu prebiva slava boja. Vitezovi su pogledali jedan drugoga i svaki je vidio drugog ljepeg i estitijeg nego ikada prije. U dvoranu je uao Sveti Graal, onaj pehar iz kojeg je Isus pio sa svojim uenicima na posljednjoj veeri i u koji je Josip iz Arimateje sakupio Isusovu krv kad ga je skidao sa kria. I bio je sav u sjaju tako da ga nitko nije mogao gledati. Svi su bili ispunjeni radou i boanskim mirom. Kako nisu mogli vidjeti gral zakleli su se da e ga sljedeeg dana ii traiti sve dok ga ne nau ili ne spoznaju da ga nisu dostojni. Kralj Artur se uplaio zbog te odluke, uvjeren da e se malo tko od njegovih vitezova vratiti s puta, ali je istodobno znao da o ovom pothvatu ovisi sudbina njegova kraljevstva. Vitezovi su krenuli po jedan ili po dvojica, susretali se pa se razdvajali, upadali u razne nevolje. Tako je vitez Parsifal naiao na prekrasnu djevojku koja se sve dublje upletala u njegov ivot i njegove planove. Obdarila ga je mnogim darovima i doekala ga jedne veeri kraj bogatog stola. Odvela ga je u svoj ator i u peharu mu donijela slatkog i monog vina. Tako ukusno vino jo nije pio. Htio je ponovo piti, ali nije mu tako lako dala da pije. Zapjevala mu je pjesmu i ovila mu ruke oko vrata te ga htjela poljubiti. Ali Parsifal se sjetio svoj gospe Blanchefleur i prisegne. Poavi traiti Sveti Graal poao je njoj ususret. Zavapi bogu za pomo i uini znak kria. Istog trena snaan vjetar rastrga ator i nestane ljubavne arolije. Za Graalom su poli

25

i oni koji nisu bili vini mau i nisu se odlikovali fizikom spretnou i hrabrou. Takav bijae sir Bors. On je shvatio da se Graal ne dostie zemaljskim moima ve istoom srca. Vitez Lanselot, otac viteza Galahada, takoer se uputio u potragu. No, njegovo srce ne bijae isto. Tajno se sastojao i vodio ljubav s kraljicom Ginevrom to je otupilo njegova duhovna osjetila. Jednom se pribliio Svetom Graalu, ali je zaspao tako da nije doivio njegov velianstveni prolaz. Kad se probudio doznao je da su u tom prolazu mnogi ozdravili od tekih bolesti. Raalosti se i odluio otii nekome tko e ga pouiti duhovnom znanju i pomoi mu da opere svoje grijehe. Sveti Graal se nalazi u Pustoj zemlji u gradu Carboneku. Zemlja je bila pusta od zla koje se u njoj dogaalo. Stari je kralj Pelles leao na umoru. ivot su joj mogli vratiti samo oni koji su dostojni da se priblie Svetom Graalu i piju iz njega. Kad su se vitezovi okupili u tom gradu graal se ponovo pojavio. Nosila ga je sveana povorka na elu koje je Parsifal prepoznao svoju izgubljenu ljubav Blanchfleur. Vitez Gaarahal sa svojim maem kojim je izvukao iz kamena zaustavio je povorku. Graalom sveenik Naciens dade mu Sveti Graal. Galahad skide s njega prekriva i napije se vina. Lice mu se zablista i zatim uze koplje s kojeg je tekla krv i poloi ga nad kralja Pellesa. Kraljistog trena ozdravi. Graalova djevica Blanchfleur izae iz povorke i prie Pellesu. U ruci je drala ma prelomljen na tri dijela. Rekla je da ma moe sastaviti samo onaj koji ju je dostojan oeniti i zajedno sa njom vladati Carbonekom. Parsifal bijae upravo taj ovjek. Vjenali su se i pili iz Svetoga Graala. ivjeli su dugo i sretno vladajui povjerenim im kraljevstvom udi u Kani Galilejskoj jedno je od sedam Isusovih uda to ih je Ivan Evanelist opisao u svom evanelju. Ivan ta uda ne naziva tako, nego ih naziva znakovima Marija je bila brina i poduzetna ena, vidjela je da vina nema i potraila je pomo sina Gosti iako su bili pijani shvatili su da piju neto izuzetno etiri stotine godina prije Krista na slian je nain nauavao i djelovao otac etike ako filozofske discipline, Sokrat iz Atene. Njemu je stalo do kultiviranja ljudskih karaktera, izgradnje osobnosti i do otvorenih i obogaenih meuljudskih odnosa Vjerovao je da se to moe postii kvalitetnim razgovorom. itav svoj ivot je razgovarao sa ljudima, posebno sa mladima. Njihov ivot je dobivao smisao, a stariji koji ga nisu razumjeli optuivali su ga da on kvari mlade i nauava bogove koje drava ne priznaje. Sokrat je esto govorio o bogu kojeg otkiva u sebi, o glasu savjesti koji mu razlae najvia moralna naela zapisana u njegovoj dui i u dui svakog ovjeka. Optuili su ga da je kriv i osudili su ga na smrt trovanjem.

26

Labirint Odgovornost za sebe, druge u prirodu moralna dimenzija ivota Do sad smo ulazili u labirint i izlazili iz njega traei svoj identitet, osvjetavajui svoje vrline i poroke, stjeui nove spoznaje o sebi i ovjeku uope, o svojim odnosima s drugima i prirodom. Suprotstavili se porocima i rijeili neke probleme Stekli smo neke vrline i uoili ih bar kako se oblikuju Stjecanje vrline moe se usporediti sa bruenjem dijamanta Platonova slika iz njegova dijela Drava prikazuje kako iz svijeta slika treba ulaziti u svijet prave stvarnosti i pravnih ivotnih izazova, ali isto tako pokazuju kako su upravo slike one to nam u tome moe pomoi. Mit o Tezeju Tezej je bio veliki junak i atenski kralj. No to nije postao svojim roenjem ve svojim i angamanom. Nije odrastao u kui svoga oca ve je morao dokazati da je toga dostojan i stei svoje sinovstvo i pravo na atensko prijestolje. Atenski kralj Egej nije imao djece sa svojom enom. Bio je zabrinut jer je njegov brat Palant imao 50 sinova koji su eljeli atensko prijestolje. Odluio se potajno oeniti jo jednom enom. Nadajui se nasljedniku. Ta ena je bila Etra, ki Egejeva prijatelja kralja tezejskog. Rodila mu je sina Tezeja. Zamolio ju je da ga odgoji i da nikome ne kae tko mu je otac. Opratajui se od nje stavio je svoj ma i sandale pod veliki kamen na morskoj obali. Kad Tezej bude velik treba otii sa maom i tim sandalama do Tezeja u Atenu. Kako je Tezej rastao djed mu je proirio priu da je on sin boga mora Posejdon. Kad je Tezej odrastao majka mu je rekla tko mu je otac i poslala ga u Atenu. Na putu se borio sa mnogim razbojnicima. Njegov otac je ivio sa arobnicom Medejom. Ona je predosjetila da dolazi Tezej te je Egeju rekla da dolazi varalica i da ga trebaju otrovati. Pripremila je Tezeju pehar otrovnog pia, ali on nije elio piti ve se htio predstaviti ocu. Izvukao je ma i rezao ponueno meso i elio je ocu pokazati tko je on. Egej je prepoznao oruje i svoga sina. Doavi u Atenu, Tezej je nastavio sa junakim pothvatima. Najprije se obraunao sa sinovima svoga strica koji su mu htjeli oteti prijestolje. Njegov najpoznatiji i najvei pothvat bio je onaj na Kreti gdje je ubio Minotaura udovite, pola bika, a pola ovjeka. On je bio zatvoren u labirintu iz kojeg nitko nije mogao pomoi pa ak ni oni koji su ga napravili Dedal i Ikar. Atenjani su zbog nekih Egejevih razmirica s kretskim kraljem Minojem svakih devet godina morali slati na Kretu sedam djevojaka i sedam mladia. Minaj ih je bacao u labirint i tako bi bili hrana Minotauru. Doao je i vrijeme za trei odlazak. Svi roditelji koji su imali neoenjenu i neudatu djecu su 27

strepili. Javio se prezir prema kralju Egeju koji to nije morao raditi. Tezej se dobrovoljno javio da e poi sa djevojkama i mladiima s kojima e biti baen u labirint kako oni ne bi mrzili njegovog oca. Odluio je ubiti udovite i osloboditi Atenu od toga tereta. Na lai su bila crna jedra zato to se oni koji su otili nisu nikada vratili. U nadi da e biti drugaije Egej je na lau stavio i bijelo jedro i rekao ako se bude vraao da ga razapne, a ako pogine neka ostane crno jedro. Tezej se savjetovao sa proroitem u Delfima to mu je initi kako bi uspio u svom naumu. Ono mu je preporuilo da se utekne Afroditi, boici ljubavi. On nije shvatio smisao toga, ali je ipak boici prinio rtvu. Kad se iskrcao na Kreti sve mu je bilo jasno. Ugledao je prekrasnu Minojevu ker Arijadnu. I on se njoj svidio. Jedno drugomu su izrazili ljubav i ona je nju odluila pomoi. Darovala mu je klupko i predloila da jedan kraj zavee za ulaz u labirint, a drugi uz svoj bok. Tako e se klupko odmotavati kad bude ulazio u duboke i zamrene hodnike. Na povratku e ga moi slijediti i tako pronai izlaz. Dala mu je i zaarani ma kojim e moi ubiti udovite. U labirintu je vrebala jo jedna opasnost omamljujue pare koje su sve one koji su ih udisali inile ravnodunima i bezvoljnima. Tezej je bio pripravan i na to. Odlunost da ostvari ono to je naumio, a prije svega silna ljubav prema Arijadni toliko su ga motivirali da ga nita nije moglo navesti da odustane. Tezej je ubio Minotaura sa zaaranim oruje i uspio se vratiti sa djevojkama i mladiima iz labirinta pomou klupka. Nakon toga je pobjegao sa voljenom Arijadnom prema Ateni. No njihova srea nije dugo trajala. Tezeju se u snu javio bog Dioniz i rekao mu da je Arijadna njemu sudbinom predodreena i da je mora ostaviti na otoku da on moe doi po nju, a ako to ne uini stii e ga silne nevolje. Tezej je ostavio rasplakanu Arijadnu na otoku Naksu. U velikoj boli zaboravio je narediti da crno jedro zamjene sa bijelim, tako da je prema Ateni plovio sa crnim jedrom. Egej je danim ekao lau i kada je ugledao crno jedro uvjeren da mu je sin mrtav bacio se niz liticu u more. Smrt Egeja duboko je dirnula Atenjane i pomutila radost zbog Tezejeva pothvata i povratka mladii i djevojaka. Postavi kraljem Tezej je mnogo uinio u gospodarskom i politikom ureenju svoga grada. Bio je Atenjanima voa i zatitnik pravednih zakona. Jedan je poznatih ratova koje je vodio bio je onaj s Amazonkama. Nakon rata ratoborne su se djevojske htjele osvetiti jer je oteo jednu njihovu pripadnicu i oenio se njome. Zvala se Hipolita. Ona mu je rodila sina koji je dobio ime po njoj. Stradala je u ratu borei se rame uz rame sa svojim muem. Teko podnosei samou, ve je u poodmakloj dobi, Tezej poao u potragu za novom enom. Naao ju je opet na Kreti. Bila je to mlaa sestra Arijadne koja se zvala Fedra. No ona je bila puno mlaa od njega te se zaljubila u njegova sina Hipolita. No nije imala anse da ga osvoji zato to je on jako potivao svoga oca i svoj je ivot posvetio djevianskoj boici Atemidi. Fedra je dugo u sebi zatomljivala strast, ali je silno patila. Ali jednom se shrvala i potraila pomo od dadilje. Dadilja je bila slijepo odana gospodarici. Obavijestila je Hipolita o strasti njegove maehe. Hipolit je bio zgroen. Otiao je u umu i tamo je odluio ekati povratak svoga oca kui da mu se moe izjadati. Fedra nije mogla podnijeti taj neuspjeh, pa se objesila, ali prije toga je Tezeju napisala pismo u kojemu je optuila Hipolita da ju je napastovao. Tezej je u to povjerovao i zazva je boga Posejdona kojega je prije smatrao svojim ocem i rekao da mu ubije sina. Nakon toga je stigao Hipolit. Otac mu je bijesno

28

pokazao pismo. Hipolit ga je pokuao uvjeriti da to nije istina, ali otac ga nije sluao. Prognao ga je iz zemlje, gdje da je Posejdon ubio. Morska neman mu je preprijeila put i konji su pomahnitali, a Hipolit se naao pod kotaima. Tezej nije alio zbog Hipolitove nesree, ali je ipak htio da je iv da ga moe pitati i vidjeti jeli zbilja kriv. Fedrina dadilja nije mogla ustrajati u zlim namjerama i spletkama. Otkrila je Tezeju Fedrinu tajnu i Hipolitovu nevinost. Umirui, Hipolit je traio samo odgovor na jedno pitanje: Je li svima jasno da nisam kriv?. Svi prisutni su klimali i potvrivali, a on je svom nesretnom i prevarenom ocu oprostio sve to mu je ovaj u svome neznanju i krivim postupcima uinio. Sredinja tema mita je Tezejev uspjean prolaz kroz labirint ime spaava sebe i svoje sugraane. Labirint je slika ovjekova posebnog poloaja u svijetu, onoga to mu se dogaa u odnosu prema sebi, prema drugima i prema prirodi. Tezej je mladi koji eli razrijeiti konfliktne situacije koje je ivot donio njemu i vrnjacima. On je razliit od svih njih ovjek vrlina, osjetljiv na nepravdu, hrabar i mudar. On se odluuje za drugaije ivljenje, za slobodu od vanjskih ovisnosti, za kreativnost, radost osmiljenog ivljenja. ovjek moe biti fiziki, psihiki i duhovno neovisan. Fiziki je neovisan kada ima snagu i sposobnost tako da se slobodno kree, radi, kree materijalna dobra koja su mu potrebna da zadovolji svoje materijalne potrebe Psihiki je neovisan ako je duevno stabilan, siguran u sebe; ako ne ovisi o tome to drugi o njemu misle jer zna koliko vrijedni; ako moe rei ne pritiscima grupe. Duhovno je neovisan kad moe sam prosuivati, kad temeljne odluke moe sam donositi. Neovisnost je velika vrijednost. Mit o Tezeju pokazuje da uz osobnu neovisnost postoji i via vrijednost, a to je moi uspostaviti odnos s drugima, biti kvalitetno s njime. Tezej je svojom snagom ubio Mnotaura, ali oruje mu je dala Arijadna. Njegove postupke u labirintu na okupu dri ljubav prema Arijadni. Tezej je neovisan o svom ocu, ali njegova laa ipak plovi u luku gdje ga eka njegov otac i njegov grad. I te kako mu je stalo do oca, i te kako mu je stalo do Atene i njezinih graana. Tezej ima svoje vlastite misli, samostalno zakljuuje i donosi odluke, ali pozorno slua i prima savjete iz Delfa, a poslije od Arijadne na koju su ga upravo Delfi uputili. Neovisno misliti ne znai uvijek biti originalan znai moi preispitati i odluiti se za misli kojima su se drugi domislili. Zakonitost oslobaanja od vanjskih ovisnosti da bismo uli u kvalitetan odnos s drugima, ali i uspostava kvalitetnih odnosa sa drugima da bismo ostvarili vlastitu slobodu moemo povezati s onim to u etici zovemo najviim moralnim naelom. uvene su dvije njegove formacije. Jedna potjee iz Novog zavjeta, a zove se zlatno pravilo: ini drugima ono to eli da drugi tebi ine. Druga je poznataa kao kategoriki imperativ, a formulirao ju je filozof Immanuel Kant.

29

Pojednostavljena glasi: Radi uvijek po onim naelima za koja moe eljeti da budu naela za sve. Njemaki etiar Fichte kae: On, taj glas moje savjesti, zapovijeda mi u svakoj posebnoj prigodi moga bitka to ja odreeno imam initi u toj prigodi, a to u njoj imam izbjegavati: on me, samo ako ga paljivo sluam, prati kroz sve dogaaje moga ivota i nikada mi ne uskrauje svoju nagradu kad imam djelovati. On neposredno obrazlae uvjerenje u neodoljivo pobuuje moje odobravanje: meni je nemogue da mu se protivim. Da ga sluam, da mu se poteno i nepristrano pokoravam, to je moje jedino odreenje, to je cijela svrha mojega bitka. Moj ivot prestaje biti prazna igra bez istine i znaenja. Labirint ima dva osnovna stanja Prvo je kaotino. Tako izgleda onaj labirint na Kreti, u gradu Knososu. Upravo je to onaj koji je Tezej savladao. Biti u njemu znai ne moi nai sredinu, ni putove koji vode do izlaza. Drugo stanje je stanje reda. Odnosno jasno odreeno sredite i putovi koji vode van. Tako izgleda labirint na tlu katedrale u Chartresu. Hodoasnici ulaze u taj sreeni labirint i najee kleei, prou cijelu putanju. Ako idu samo naprijed ako se ne okrei natrag sigurno e doi do sredita, a nakon toga i do izlaza. Tezej nije u labirint uao poput hodoasnika u Chartresu. Njegov labirint nije bio unaprijed sreen, nije bio ono to on na kraju moe biti osmiljeni put. Biti potpuno zatien, hodati putovima na kojima se ne moe zalutati nije prirodno stanje ovjeka ni ovjeanstva. Sigurna prebivalita s vremenom postaju tamnice due koja vapi za slobodom, za samorealizacijom. U ovjekovoj je prirodi da se razvija iz samoga sebe, iznutra prema van. Aristotel razlikuje slijepu sreu koja dolazi izvana od one na koju sami utjeemo. Prva predstavlja skup sretnih okolnosti za koje sami nismo zasluni. No i njih treba znati iskoristi, u protivnom emo i tu sreu izgubiti. Druga srea proizlazi iz naeg moralnog djelovanja. Sretni smo ako smo ljudi vrline, ako i svom karakteru nosimo predispoziciju za djelovanje. S tom se predispozicijom ne raamo ve je svojim moralnim djelovanjem postupno izgraujemo. Djetelina na etiri lista simbol je kranskog Svetog trojstva. Kransko poimanje Boga je poimanje zajednitva u Bogu. Bog ne bi bio Bog kad ne bi bio zajednitvo. Svaka je od boanskih osoba u sebi neovisna, ali je istodobno i u meuovisnosti s ostalim dvjema. Bog Otac gornja cjelovitost raa svoga Sina kao donju cjelovitost, a prazninu meu njima popunjava meusobna ljubav Dug Sveti. Znakovito je da se Bog kao najvie naelo u djelovanju kranstva ne zatvara u etverolist. Ovdje se takoer naglaava nunost izlaska iz sredita prema van, odnosno nunost djelovanja u skladu s najviim naelima. Zato Bog postaje ovjekom i prema ljudima oituje ono to je u samom Bogu prisutno njegovo zajednitvo, odnosno meusobnu ljubav. Moemo takoer rei da Bogoovjek ulazi u labirint ljudskog postojanja i pokazuje kako se iz tog labirinta izlazi. Kao to je Tezej spasio mlade Atenjane i Atenjanke tako je i Bogoovjek, Isus Krist, Pomazanik spasio cijeli ljudski rod. Isusov prolazak kroz labirint ljudskog postojanja za krane ne podrazumijeva ukidanje labirinta, nestajanje svih 30

problema koje pojedinac moe imati. Isto se tako labirint ljudskog ivljenja ne svodi na ono to moemo nai u Chartresu. Da bismo prevladali kaotinost svoga ivljenja nije dovoljno doi u Chartres, kleknuti i proi kroz sliku labirinta. Kranstvo propovijeda da je prije svega potrebno Bogoovjeka upoznati kroz Rije koju je govorio i slijediti ga kroz razumijevanje te Rijei. Jedna od moguih etika je i ona koja je izrasla unutar kranske, idovske, islamske ili neke druge religije. Zovemo je teonomnom etikom jer se u njoj naglaava da je Bog, a ne ono umno u ovjeku izvor moralnog djelovanja. Bog ulazi u ovjeka tek inicijacijom, uvoenjem u odreenu religiju. Danas se unutar pojedinih religija sve manje zastupa miljenje da ovjek moe biti moralan i sretan samo kao religiozno bie. Sokrat i Platon kao predstavnici autonomne etike nauavaju da je znanje o dobru u ljudskoj dui. Da bi bio dobar, ovjek mora to znanje u sebi osvijestiti. Samo takvo, tj. u sebi osvijeteno znanje moe biti vodilja u prolazu kroz labirint. Ono zapisano u raznim knjigama, pa makar bilo i od Boga objavljeno, ako nije u srcu utvreno, nema u sebi snage i ne moe biti djelotvorno. Sokrat ne propovijeda neko svoje znanje o Dobru, ve pomae sugovornicima da osvijeste svoje vlastito znanje. Sokratov uenik Platon nauava da izvan naeg materijalnog i prolaznog svijeta u vjenost postoji Ideja onoga Dobrog. Moemo je usporediti sa kranskim Bogom jer Platon smatra da je ona, ne samo prava stvarnost, nego najvia stvarnost i da sve to je stvarno upravo po njoj postaje stvarno. Ona, dakle, postoji objektivno, neovisno o naoj svijesti kao neko najvie dobro, ali djelatno je tek onda ako ga uz pomo uitelja osvijestimo i prepoznamo u svom miljenju, osjeanju i htijenju. Izvan nae svijesti ono je posve nemono, eventualno moe nekomu posluiti da nas u ime toga najvieg dobra, docirajui nam o njemu, ulagujui nam se ili prijetei nam njime, natjera da u skladu s njim djelujemo. Njemaki filozof Immanule Kant golem doprinos razvoju autonomne etike u novom vijeku. Sredinje pitanje njegove filozofije jest pitanje to je lovjek, a jedno od potpitanja to ja trebam initi da bih zaista bio ovjek, odnosno to je sfera mojih dunosti. Tu sferu dunosti Kant ne otkriva negdje izvan ovjeka, ve upravo u ovjeku, u njegovu umnu koji je osposobljen da djeluje. To je svijest o kategorikom imperativu, o moralnom zakonu u nama. Kant kae: Dvije stvari ispunjaju duu uvijek novim i sve veim udivljenjem i strahopotovanjem to se vie i ustrajnije miljenje bavi njima: Zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni. Pod zvjezdani nebom Kant misli na fizik svijet u kojem se nalazimo kao prirodna bia. Starogrki filozof Heraklit rekao da granice due pronai nee pa makar svim putovima proao, tako dubok Zakon dua ima. Zadivljen redomk u bespuima due koji nikada ne moe spoznati, ali koji moemo uspostaviti. Uspijemo li izai iz nekog od svojih ivotnih labirinta osobit emo se za snalaenje u novijim labirintima u koje nas ivot uvodi. Mit o Dedalu i Ikaru kae da su tako dobro napravili labirint da nisu znali izai iz njega. Nisu bili u stanju slijediti onaj put koji su sami zacrtali. Ipak su izili, ali ne zavrtanim putem u labirintu. Oni nisu mogli svojim umom, matom i voljom 31

stvoriti takvo sredite koje bi ih iz labirinta izvelo. Pribjegli su jednom, istina dosjetljivom, ali neprirodnom, ne dovoljno ljudskom rjeenju. Napravili su tehnike naprave, krila i odletjeli. To je popreni put. Letei bez mudrosti, koju je samo hodom iz sredita do izlaza moga o stei, Ikar se utopio. Nai se afekti najee veu s onim dijelom psihe koji nam je zajedniki sa ivotinjskim svijetom Minotaur, pola bik pola ovjek, meu ostalim simbolizira nau afektivnu prirodu ako ona nije voena naim umom. To znai da se Minotaur nalazi i u nama. Aristotel misli da strast nije ni dobra ni zla, da ona nije ni vrlina ni porok, ali da moe voditi vrlini ili poroku. Minotaura ne treba ubiti ve onim ivotinjskim u njemu upravljati umom, navesti ga da radi za nas, a ne protiv nas. Tako nae osloboenje iz labirinta ujedno predstavlja i Minotaurovo osloboenje. Minotaur simbolizira i vanjsku prirodu. Nekad se ona, zbog ovjekove nemoi da je sebi podredi, doivljavala kao neprijatelj. Svjedoi nam to bajka o Crvenkapici. Zlo je u slici vuka. Najvia moralan naela ne govore nam to konkretno u nekoj situaciji moramo initi. Ona su openita Dok su moralna naela nepromjenjiva, pravila su sklona promjenama. Iz pogreno shvaenih moralnih naela izvodimo pogrena pravila. Za razumijevanje najviih moralnih naela i izvoenje pravila koja u odreenoj situaciji iz njih slijede potrebno nam je veliko znanje, vjetina i mudrost. Najee najvia moralan naela nisu ono to mi mislimo da ona jesu. To je posebno istaknuo Platon u svojoj filozofiji. On ih usporeuje sa suncem koje osvjetljuje stvari da bi one uope bile vidljive. Sunce daje naim oima i mo da te stvari vidi, ali mnogi ljudi nemaju te moi. Premda fiziki vide, moralno su slijepi. Moralno nezrele ljude koji ne mogu upravljati svojim ivotom prema moralnim naelima Platon prikazuje kao zatoenike u spilji. Prikovani cijelim svojim tijelom, oni se ne mogu okrenuti i vidjeti to im se dogaa iza lea. Gledaju ravno ispred sebe u stijenu, gdje vide odraze predmeta to ih neki, njima skriveni, ljudi pronose iza jednog zida. Zatoenicima ne svijetli svijetlosti sunca, ve svijetlost vatre. Svijest osvijetljena vatrom prividni je svijest za razliku od onoga pravog koji se nalazi izvan spilje. Skriveni ljudi, prenosei razne predmete odreuju to e zatoenici drugog svijeta nemaju. Njihov se ivot svodi na to da promatraju redoslijed slika i pokuaju ih meusobno povezati. Oni koji se u tome uspjeniji mogu unaprijed pogoditi koje e se slike pojaviti. Drugi ih smatraju mudrima i trude se da ih u tome dostignu. U ovako vanim poslovima proe im itav dan. Kad bi zatoenicima pristupio netko iz vanjskog pravog svijeta i pokuao ih uvjeriti u siromatvo njihova duhovnog ivota, oni ne bi razumjeli o emu im govori. Ako bi ih pak na silu oslobodio i okrenuo prema izlazu, izazvao bi u njima veliku pomutnju. Svjetlost vatre zaslijepila bi im oi, ne razumijevajui to se iz njih zbiva, kakve veze to ima s onima to su gledali na stijeni, oni bi se pobunili i vjerojatno bi ubili onoga tko im je htio pomoi. Platon smatra da njima moe pomoi samo onaj tko bi zajedno s njima sjedio uz stijenu, promatrao slike i pokuao razumjeti ono ime se oni bave. Poeli bi ga potovati tek onda kad bi 32

shvatili da je i on dobar u onome u emu oni misle da su dobri. Tako je radio Sokrat. Kako smo ve uvidjeli, on se uivljavao u misli i naine razmiljanja svojih sugovornika i tako im pomogao da osvijeste svoju duhovnu situaciju u kojoj se nalaze i da se uzdignu do jednog vie duhovnog uvida. Ne postoji samo moralni poredak ve i pravni Cjelokupna se moralnost ne moe svesti na pravni poredak i pravno sankcionirati. Takav bi sustav bio preglomazan i neuinkovit. Zakoni pisanog prava doivljavaju se kao ovjeku izvana nametnuti. To su ve u Sokratovo vrijeme primijetili sofisti. Sofisti kau da je zakon silnik nad prirodom ovjek i da jakim individualima nije potreban. Prirodno pravo je jae od pisanog prava. Neki filozofi prirodno pravo poistovjeuju s najviim moralnim naelima, a neki ih od njih razlikuju. Pravni poredak i pravila morala nisu dva meusobno odvojena sustava normi.

33

ARGUMENT (lat. argumentum dokaz) dostatno obrazloenje za istinitost ili la neke teze za ispravnost ili neispravnost postupka AUTENTINOST (gr. authentikos) izvoran, vjerodostojan, nepatvoren, istinski AUTONOMIJA I HETERONOMIJA (gr. autos sam + nomos zakon) samoodreenje, nezavisnost. Predstavnici autonomne etike smatraju da je izvor morala u samom ovjeku, da je moralno vrijedno samo ono djelovanje koje nije ovjeku izvana nametnuto. Nasuprot tome predstavnici heteronomne etike misle da ovjek ne moe iz svoga vlastitoga uma odrediti to je moralno. BIE I BIT naziv za svaku pojedinanost za koju moemo rei da jest, bez obzira na to postoji li tako da je moemo vidjeti, uti, opipati ili tako dao njoj moemo samo misliti ili nagaati odnosno da je moemo osjeati. Svako bie ima svoju bit, ono po emu je upravo to, a ne neko drugo bie. ovjek se od svih bia razlikuje jer on na poseban nain jest. CYBER (gr. kybernetos kormilar) kompjuterski posredovana komunikacija poput elektronike pote, Interneta, kompjuterskih igara. OVJEK u mnogim jezicima rije ovjek povezana e s rijeju zemlja ili s rijeju um, odnosno duh. Time se naglaavaju dvije suprotnosti koje su u ljudskom biu spojene cjeline. Jedna je prolazna, konana, a druga vjena, beskonana. Hrvatska odnosno slavenska rije (el)o vjek sadrava u sebi pojam vremena i vjenosti te pojam poela odnosno iskona kojim se to vrijeme ili vjenost moe ispuniti. DUA I DUH postoje razliita shvaanja due. Za neke je to jedna od sastavnica ljudskog bia, ono to ovjeka ini ivim, to pokree njegovo tijelo. U nekim filozofijama i regijama smatra se da je dua vjena. Prema biblijskom shvaanju, Bog je ovjeka oblikovao od blata i udahnuo mu svoj duh, tako je ovjek postao iva dua. Tako shvaena dua neodvojiva je od tijela. Ono to daje ivot dui je duh, odnosno um. Za grke filozofe to je ono boansko i vjeno u dui. On je svjetlo due, ono to joj pokazuje put, to joj daje vrijednost, smisao. U psihologiji se pod duom razumijevaju svi psihiki procesi koji utjeu na ponaanje pojedinaca. Meu njima su naa osjetilnost, osjeajnost, volja, razmiljanje.

34

DOM mjesto u kojem se ovjek osjea kod sebe gdje je sretan i ispunjen smislom. Neki smatraju da se ljudsko srce nikada ne moe ispuniti potpunom sreom, to znai da smo u stalnoj potrazi za svojim domom. Religiozni su ljudi uvjereni da se ovjek moe smiriti u Bogu, kako na zemlji, u prolaznosti vremena tako i vjenosti. Osjeamo li se kao kod kue ili sebe doivljavamo strancima etiki je relevantno. Naziv etika dolazi od grke rijei ethos, to meu ostalim znai dom, prebivalite, a i ono specifino ozraje koje u domu vlada. LOGIKA RAZUMA I LOGIKA SRCA logika je filozofska disciplina koja se bavi oblicima valjane misli. Meu ostalima, odreuje koji su oblici zakljuivanja ispravni, a koji neispravni, kako valja, a kako ne valja dokazivati istinitosti ili lai nekog suda, kako treba, a kako ne treba definirati ili podijeliti neki pojam. U prosudbama o moralu, o ispravnom i neispravnom djelovanju veliko znaenje ima logika. No ve su Platon i Aristotel upozorili da nam logika koja se oslanja samo na razum u moralnim prosudbama nije dostatna. Platon govori o mudrosti, Aristotel o razboritosti. Mudar, odnosno razborit ovjek vidi dublje i dalje od ovjeka koji je samo razuman. On ima razvijen smisao za posebnost i neponovljivost svake ivotne situacije. Filozofi Pascal i Scheler naglaavaju da se vrijednost ljudskih postupaka ne moe mjeriti i obrazlagati samo razumom, da srcima neke razloge o kojima razum ne zna nita. ETIKA (gr. ethos obiaj, navada, znaaj, ud, dom, prebivalite, ozraje) filozofska disciplina o moralu o ispravnome i dobrom djelovanju. Pod djelovanjem pritom mislimo na ono to inimo jedni drugima i sebi. Kao etiari pitamo se je li to to se dogaa meu nama dogaa u skladu s idejom ovjenosti, potujemo li ljudsko dostojanstvo i ljudska prava. Etika takoer ispituje to je to ljudsko dostojanstvo, koje su vrijednosti istinske moralne vrijednosti, koja su istinska ljudska prava i dunosti, koja to naela odreuju ljudsko djelovanje. Moralnom problematikom ne bavi se samo filozofija. Nju emo naii u bajkama, mitovima, a posebno u regiji. Dok etika o moralu raspravlja u strogo definiranim pojmovima, analitiki, kritiki i sustavno, u bajkama, mitovima i religiji ti se isti problemi izriu mnogo neposrednije, slikama simbolima i usporedbama. FILOZOFIJA (gr. filos prijatelji + sofia mudrosti) djelatnost kojom se bave ljubitelji mudrosti. Nastala je u staroj Grkoj i snano je djelovala na razvoj zapadne civilizacije. Filozofi se pitaju o podrijetlu, razlozima i smislu svega postojeega. Oni trae pravo znanje nasuprot mnijenju i nastoje ga izrei razumljivim pojmovima i argumentiranim sudovima. Iz filozofije su se s vremenom razvile mnoge pojedinane prirodne i drutvene znanosti, ali ona je i dalje aktualna. Dok znanost mogu zahvaliti samo pojedine dijelove i aspekte stvarnosti, filozofija pokuava promiljati stvarnost u cjelini i odrediti smisao i vrijednost svemu to jest. IDENTITET (lat. Identitas, izvedeno od idem isto) istovjetnost, slaganje sa samim sobom. Psiholoki gledano, ovjek je svjestan sebe kao jedne te iste osobe premda se situacije i uvjeti u kojima se nalazi stalno mijenjaju. Na je identitet esto doveden u pitanje. To ne znai da elimo postati neka druga osoba nego drugaija osoba. Istraujemo kakva osoba elimo biti i traimo putove sa to postanemo. Tako govorimo o potrazi za vlastitim identitetom. Moemo govoriti i tome odgovara li slika koju o sebi

35

imamo, ono to o sebi mislimo onom to jesmo, a posebno onome to smo htjeli ili trebali biti. IDOL predmet ili osoba koju netko bezrezervno i slijepo oboava ili oponaa KONGRUENTI RAZGOVOR razgovor u kojemu se sugovornici slau. To slaganje ne znai da sugovornici moraju imati isto miljenje ve da potuju razliito miljenje drugoga, trudei se da ga razumiju. LJUBAV najvia od svih vrlina. Teko je odrediti to ona zapravo jest, ali je lako prepoznajemo, prije svega u solidarnosti, razumijevanju, pratanju. Ona nije osjeaj, premda izaziva jaka osjeanja. Prisutna je u zaljubljenosti, ali se ne moe na nju svesti. MITOVI prie o postanku svjetova i bogova nastale na temelju zajednikih duhovnih iskustava nekog naroda kao proizvod ivotne mudrosti koja se usmenom predajom prenosila s narataja na narataj. OBRAMBENI MEHANIZAM psiholoki pojam, ali i etiki relevantan. Njime oznaavamo nae reakcije na situacije koje ne moemo prihvatiti. Najee se dogaaju mimo nae volje. Ne planiramo ih, ve sebe zatjeemo u njihovu koritenju. Jedan od izazova odrastanja i sazrijevanja upravo je pokuaj da sebi mehanizme osvijestimo i stavimo ih pod kontrolu. Tako postajemo moralno svjesniji, odnosno samokritiniji, realniji prema sebi i drugima, to nas uva od nepromiljenog ulijetanja u nepotrebne sukobe unutar obitelji, u koli i ostalim zajednicama kojima pripadamo. Meu najuestalijim obrambenim mehanizmima jesu racionalizacija i potiskivanje. Njima ne priznajemo stvarne motive naeg neprihvatljivog ponaanja i zamjenjujemo ih prihvatljivima, tako da ispadamo dobri, poteni i ispravni. PREAVEDNOST uz mudrost, hrabrost i umjerenost, povjerenje, nadu i ljubav jedna od sedam glavnih vrlina. Platon pod pravednou razumijeva poredak u zajednici u kojoj ljudi obavljaju one poslove za koje su sposobni. Nepravedno je da se neki pojedinac nalazi na drutvenoj poziciji kojoj po svojim sposobnostima, vrlinama, vjetinama, znanjem nije dorastao. Aristotel odreuje pravednost kao ono postupanje koje je u sredini izmeu nanoenja nepravde i podnoenja nepravde. On razlikuje dvije vrste pravednosti. Prva je vezana za raspodjelu dobara i asti. Pravedno je da svatko dobije onoliko dobara i onoliko asti koliko svojim radom, trudom i doprinosom zasluuje. Nepravedno je ako netko za manji uinak dobije veu naknadu od onoga tko je ostvario vie. Druga vrsta pravednosti vezana je za ljudsko dostojanstvo. Svi ljudi imaju jednako dostojanstvo i nitko ne bi uz jednake uvijete trebao imati povlastice. Svi smo mi jednaki pred zakonom, svi imamo ista ljudska prava. RELEVANTNO (lat. relevans) znaajnoj, vano, bitno, jezgrovito. Suprotno tome je irelevantno.

36

SIMBOL (gr- symbolon) znak po kojemu se neto to je zbog svoje sloenosti teko spoznatljivo moe neposrednije spoznati. Simboli koje susreemo u bajkama, motivima, legendama u religiji nisu puki znakovi, kao npr. slova za glasove ili pak prometni znakovi za upute u vonji. Oni su krcati dubljim smislom i potiu nae misli, matu i osjeaje. TREBER (njem. Streber) ovjek koji se nekome dodvorava marljivim, ali esto povrnim, radom. treberi su uenici kojima smisao uenja nije stjecanje znanja, vjetina, ve ocjena i drutvenog statusa. Njime esto nije bitno to su i zato su se neto nauili, razumiju li to ili ne, treba li im to ili ne. Takvo se ponaanje smatra moralno neprihvatljivim, ali se u mnogim sredinama tolerira, pa ak i smatra poeljnim. TIRANIJA (gr. tyranis) vladanje vladara koji je nezakonitim i nasilnim putem doao na vlast ili nasilno i bezobzirno provodi svoju volju ne potujui volju drugih. VIRTUALNO ono to fiziki ne postoji, ali je postignuto da takvim izgleda sa stajalita korisnika. VJETINA (gr. tehne) umijee, sposobnost da inimo neke stavri. Tako moemo govoriti o vjetini govora, pisanja, raunanja itd. Treba ih razlikovati od vrlina, premda su esto njima proete. Tako ljubav nije samo vrlina ve dijelom i umijee, neto to se moe i nauiti. VRLINA (gr. arete) krepost, mo, da u odreenom trenutku uinimo ono to je dobro i ispravno. Aristotel smatra da se vrlina ne moe nauiti kao to se moe svladati neka vjetina. Ne moemo je uvjebati i onda primjenjivati. Ona je dio naeg karaktera, a stjee se ustrajanjem u moralnom djelovanju i otvorenou prema ivotnim problemima. Suprotnost vrlinama su mane i poroci.

37

Aristotel (384 322. pr. Krista), Platonov uenik. Nasuprot Platonovom idealizmu nauava realizam. Pojedinane stvari nisu samo kopije svojih ideja ve uistinu postoje. Utemeljitelj logike i mnogih znanstvenih disciplina. Napisao je i nekoliko etika, od kojih je najpoznatija Nikomahova etika. Smatra da nije mogua spoznaja nekog openitog Dobra, ve da je ono uvijek neko konkretno i pojedinano. Buber, Martin (1878 1965), njemaki filozof idovskog podrijetla. Za njega je bitna odredba ovjeka biti s drugima. To je ujedno i univerzalno naelo po kojemu je sloen sav svijet kao cjelina. ovjek je jedino bie koje u svojoj slobodi moe istinski dodirnuti drugo bie, biti zajedno s njim. No ipak, ivimo u vremenu univerzalnog nepovjerenja, straha da se jedni pred drugima pokaemo i izrazimo. Fichte, Johann Gottlieb (1762 1824), njemaki filozof, nastavlja Kantovo etiko uenje. Smatra da moralno djelujemo tak onda kad smo slobodni od svakoga vanjskog uvjeta. ovjek u tom smislu moe biti slobodan i on treba biti slobodan. Za to ima mo i spoznaju. Glas savjesti, ako ga paljivo sluamo, prati nas kroz sve situacije naeg ivota i nagrauje nas pokazujui nam to, kako i kada trebamo initi. Freud, Sigmund (1856 1939), austrijski psiholog i psihijatar, osniva psihoanalize. Utjecao na razvoj moderne filozofije. Smatra daje osnova cjelokupnog ivota u podruju podsvjesnog, a nastala je potiskivanjem nagona. Mnogu si nai postupci nesvjsni, a time i neslobodni. U snovima, mitovima i regijama oituju se neostvarene potisnute elje. Sva simbolika nastaje zbog cenzure svijesti koja ne moe prihvatiti stvarnost potisnutih sadraja. Jaspers, Karl (1883 1969), njemaki filozof. Smatra da je izvor filozofije u uenju i divljenju pred svijetom, u sumnji i potresenosti ljudskim postojanjem. Filozofirati znai probuditi se iz umalosti, pitati se to nam se dogaa, proputamo li to. Kant, Immanuel (1724 -1804), njemaki filozof. Svojim djelima Kritika praktinog uma i Metafizika udoreautjecao na razvoj moderne etike. Njegova je etika autonomna. Takoer smatra da se moralno djelovanje ima vrijednost u sebi samome, a ne u nekoj vanjskoj svrsi, pa ak i onda kada se njime ne postie neka vanjska korist. Poznata je njegova odredba najvie moralne zapovijedi odnosno kategorikog imperativa.

38

Kierkegaar, Sren (1813 1855), danski filozof, zbog dosljednog ivota u skladu s osobnim uvjerenjima zvali su ga danskim Sokratom. Njegova je filozofija nadahnuta Biblijom, ali se suprotstavlja svim institucionalnim oblicima kranstva smatrajui da je u njima izopaena istina. Platon (427 346. prije Krista), Sokratov uenik. Pisao uglavnom dijaloge u kojima sudjeluju Sokrat, prijatelj, a esto i protivnici, sofisti. U njegovim djelima nalazimo mnotvo mitova , slikovitih usporedbi, ali i zahtjev za uzdizanjem nad slikoviti i mitski govor, u filozofsko miljenje. Smatra da su moralne vrijednosti vjene i nepormijenjive, da ne ovise o vremenu i prostoru u kojemu ljudi ive. Svaki ih ovjek, ako se potrudi, moe osvijestiti i prema njima ivjeti. Najvia spoznaja je spoznaja Dobra. Tko poznaje ideju Dobra, taj moe odrediti svako pojedinano dobro i sposoban je dobro, odnosno ispravno djelovati. Sokrat (470 399. prije Krista), grki filozof, nita nije napisao. Smatrao je da je pravi put do istine ivi i promiljeni razgovor. Njegova snana, karakterna osobnost djelovala je na obrazovanje Atenjana, posebno mladih. Doao je sukob s vladajuom demokracijom. Optuili su ga da kvari mlade i da nauava krive bogove i osudili ga na smrt. Premda su mu prijatelji osigurali bijeg, on je iz potovanja prema zakonima ostao u zatvoru, gdje je smaknut.

39