Simbolizam Nadnaravnih Bića

Sveuilite J.J.
Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet

Dvopredmetni diplomski studij Hrvatskoga jezika i knjievnosti i Engleskoga
jezika i knjievnosti
Sonja Tomi
Simbolizam nadnaravnih bia hrvatskih usmenih predaja
Diplomski rad

Mentor: izv. prof. dr. sc. Ruica Pihistal

Osijek, lipanj 2013.
1

Saetak

Tema je diplomskoga rada simbolizam nadnaravnih bia u hrvatskim usmenim
predajama. U radu je predstavljen pogled na sam pojam demonoloke predaje, zatim na
nadnaravno kroz usmenu predaju te tipologija najee spominjanih bia koja se pojavljuju kroz
povijest hrvatske usmene knjievnosti. Cilj je rada odrediti simbolika znaenja koja su
nadnaravna bia nosila, a koja su odreivala njihovu sliku i utjecaj meu ljudima koji su
vjerovali u njihovo postojanje. Opisane su, prije svega, simbolike, zatim geografske, a i mnoge
druge odrednice i karakteristike vjetica, vampira vukodlaka, triga, triguna i krsnika, mora,
malika, vila, orka i ureljivaca: kako nastaju, kako se obraniti od njih, koje moi posjeduju, u
kojem vremenu djeluju i mnoge druge. Kroz rad je istaknut pregled i utjecaj takvih fantastinih
bia na ljude koji su vjerovali da postoje i pridavali im nerealne, magine sposobnosti izmiljene
u klimi mistike i straha.
Kljune rijei: nadnaravno, demonoloka bia, usmena predaja, simbolizam, vjerovanje

2

Sadraj

1. Uvod.....................................................................................................3
2. Nadnaravno u usmenoj knjievnosti....................................................5
3. Tipologija nadnaravnih bia hrvatske usmene predaje........................9
4. Karakteristike nadnaravnih bia hrvatske usmene predaje
4.1. triga, trigun i krsnik................................................................11
4.2. Vukodlak i vampir.....................................................................15
4.3. Vjetica..........................................................................................19
4.4. Mora..........................................................................................22
4.5. Malik, maci, tintilin ................................................................26
4.6. Orko..........................................................................................29
4.7. Vila...........................................................................................32
4.8. Ureljivac.................................................................................37
5. Zakljuak............................................................................................38
6. Literatura

3

1. Uvod

''Dvadeset i prvo stoljee obiljeeno je zanemarivanjem tradicije te prihvaanjem
modernih strujanja koja tradicionalno i autohtono smatra primitivnim i zastarjelim.''
1

Uz citat autorica Babi i Danilovi zapoet e se pria o bitnom aspektu kulture jednoga
naroda usmenoj predaji te nadnaravnim biima koja se pojavljuju u njoj. Tuna je injenica
popularnog miljenja da se tradicionalno uope smatra neim zastarjelim, ali uvijek postoji nada
da e se nai nain rjeavanja navedenog problema kroz pridavanje one koliine vanosti kakvu
tradicija i zasluuje.
Glavni je zadatak ovoga rada objasniti sam pojam usmenih predaja, anra koji polae
temelje i razvija se na vjerovanju ljudi u istinitost onoga o emu se pria, a kroz usmene predaje
doi do nadnaravnih bia koja imaju najveu ulogu u odravanju mistinog karaktera navedene
pojave. Ljudi su stoljeima, naratajima prenosili prie o biima koja su tu negdje, ne moe ih se
lako vidjeti, a opet, predstavljaju odreeni dodir s onostranim, mistinim. Takve su prie sluile
kao odmak od realnog svijeta, a i kao sredstvo represije i kontroliranja odreenih ponaanja kod
ljudi (male djece i sl.), to je na kraju rezultiralo zavidnom kolekcijom bia mistinih
karakteristika, uglavnom smjetenih u primorskom dijelu Hrvatske. U radu se donosi pregled
najeih vrsta takvih bia, njihov kratki karakterni opis, lokaliziranje u kontekstu vremena i
prostora te simboliko znaenje koje prenose. Simbolizam e biti ukomponiran kroz opis svakog
bia. No prije tipologije nadnaravnih bia, u radu e se obraditi i sam pojam demonoloke
usmene predaje koja nastaje na stereotipima pukih vjerovanja, a kroz prizmu percepcije na
nadnaravna bia koja je postojala tijekom stoljea.
U radu se, nadalje, simbolizam bia obrauje kroz poglavlja o vjeticama, vukodlacima i
vampirima, trigama, trigunima i krsnicima, morama, malicima, maciima i tintilinima, orku
vilama i ureljivcima. Navedena su bia obraena kroz predaje o nainu postanka, dobivanju i

1
Vanda Babi, Danijela Danilovi: Demonoloki zapisi i oblici u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena,
u asopisu: Lingua montenegrina, god. VI/1, br. 11, Podgorica, 2013., str. 251

4

koritenju magijske moi koju posjeduju, ljudskoj obrani od njihova utjecaja, kao i kroz
modifikacije koje mogu doivjeti.
Kroz takav prikaz pokuat e se objasniti geneza predaja, njihova svevremenost, a
naglasak e se ipak staviti na njihov utjecaj u doba kada su ljudi pridavali najvie znaaja
demonolokih pripovijedanjima te u veoj mjeri vjerovali u njihovu istinitost.

5

2. Nadnaravno u usmenoj knjievnosti

Pojam nadnaravnog i fantastinog u knjievnosti se esto vee uz pojavu nereda, panike,
nesreenog. udo postaje odreenom prijetnjom koja se nadvije nad ivote ljudi, unosei kaos i
strah te uzdrmavajui stabilnost svijeta. U fantastici se, pronalazi Stulli, nadnaravno javlja kao
razbijanje sveope koherencije. Jo jedna bitna stvar koja fantastiku dri tako primamljivom
razmatranje je prirode nekog udnog dogaaja upravo neznanje i sumnja, razmiljanje o
istinitosti i vjerodostojnosti dogaaja/ bia/ pojave omoguuje fantastici da se uvue u mozgove
itatelja i tamo ostane neko vrijeme. Moe se istaknuti i da se ovakva fantastika dogaa ne samo
u onom udaljenom, dalekom svijetu, nego tu oko nas, u svakidanjem ivotu. Stoga postoji bitna
korelacija fantastike s usmenom predajom, samim time to je usmena predaja, moe se rei, i
prethodila nastanku i razvoju fantastine knjievnosti. Mitske su predaje nita drugo nego
usmene prie o vjeticama, vukodlacima, vragovima i ostalim nadnaravnim biima koja ulaze u
ovjekovu svakidanjicu. Upravo su vampiri, vjetice vile i druga bia postali nosioci
fantastinog, pretoenog u literarna ostvarenja.
2

Usmene mitske predaje prema Stulli nastaju na temeljima odreenih stereotipa pukog
vjerovanja, dok e tradicijski elementi odreivati okvire u kojima se kreu predaje. Dakle, vile e
se pojavljivati s kozjim nogama, vjetice e krasti mlijeko kravama, unitavati usjeve, zle sile
nestajat e s jutrom i prvim pijetlovima... Svi ovi okviri samo su svojevrsni temelj za nastajanje
novih verzija svaka predaja bit e posebna, jednokratna u smislu doivljaja.
3

Stulli, nadalje, u svojoj elaboraciji o mitskim predajama, citira Maxa Lthija: ''Tajanstvo
predaje djeluje iz mranoga i neistraenog prostora u ljudski svijet. Predaje uvijek kazuju o
izvanrednome, o neobinom, sudar s njihovim onostranim biima djeluje uzbudljivo, u mnogim
predajama vlada strah. Pa ipak ovjeka privlai kontakt s tim tajnovitim svijetom; onostrani
svijet mitske predaje plai i fascinira u isti mah... udo je u predaji teko pojmljiv prodor neega
posve tueg u ljudski svijet.''
4

S takvim se pogledom slau i Peri i Pletenac. Po njima je fantastino u folkloru
svojevrsno kretanje unutar rascjepa koji dijeli i definira zbilju i ono drugo nedokuivo. Dolazi
se do konstrukcije svijeta zbilje koji trai svoju protuteu u neem drugaijem. Autori upravo
fantastiku odreuju kao sredinu izmeu stvarnog i nestvarnog. U takvoj svojevrsnoj pukotini

2
Maja Bokovi Stulli: Pjesme, prie, fantastika, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1991., str. 162, 166
3
Isto, str. 192
4
Isto, str. 170
6

fantastinog nastaju fantastina bia, stvari i pojave kao elementi koji omoguuju ureenost
svijeta kada se ini da je stvarnost nestvarna, mogu je bijeg u istinski nestvarno. Njihova
pukotina fantastinog provocira emocije jeze, straha i strave, koje su zbilja karakteristine za
ovakav specifian tip poimanja nedokuivog. Stulli tvrdi da su esti primjeri kratkih
svjedoanstava o nekoj tajnovitoj pojavi koju doivi ovjek potresno i uznemirujue te upravo taj
sukob obine, svakodnevne ivotne situacije i susreta s nepoznatim, misterioznim, stvara
situaciju straha.
5
Neobino je, ali ispravno, zakljuiti kako pojavljivanje fantastinih bia uvijek
u pozadini priziva normalnost i ureenost. Upravo se zato moe primijetiti kako ponekad slue
kao sredstvo kontrole i zadravanja u granicama normalnoga. Bia su esto inkulturirana, moda
najbolji primjer za to je Baba Roga, uvarica prostora koji nisu pod izravnom kontrolom, ali
opet, onih na koje se ne smije kroiti, stvari koje se ne smiju doticati itd.
6

Spomenute vrste predaja mogu se okarakterizirati i demonolokim; Helmut Fischer tvrdi
da su demonoloke predaje vjerojatno najvea skupina tradicijskih predaja; a priaju upravo o
vjerovanjima u svijet nastanjen demonima. Ako su demoni psihika stvarnost, logina je
pretpostavka da se kao ispriana stvarnost realiziraju kroz prie predaje. ovjek u procesu
prihvaanja svoje stvarnosti esto bira one pojedinosti koje mu se ine najpotrebnijima za
razumijevanje svijeta; bitno podruje koje eli shvatiti podruje je neobjanjivog. Ono je, kako je
ve spomenuto, ispunjeno strahom kao prevladavajuim osjeajem strahom od demona,
nadnaravnih bia. ''Susret ovjeka s takvim biima potaknut e ga na izvjee o tom doivljaju.
Ako sluatelji njegovu priu prihvate i ponu dalje prepriavati, ak je moda i zapiu te
tiskaju...'' predaja dobiva svoje puno znaenje; prenosi se s ovjeka na ovjeka kazuje se.
7

Autorice Babi i Danilovi navode tvrdnje Nade Miloevi-urevi. Ona tvrdi da, kada
se govori o pojavi demonolokih predaja, postoje tri osnovna oblika. Prvi oblik predstavlja
kratku obavijest o postojanju odreenog demonskog bia ili pojave, predstavlja sintezu uopenog
i usvojenog vjerovanja. Drugi je oblik razvijeniji, tu se dogaa konkretizacija uopenog
vjerovanja nekom dramatinom situacijom iz koje proizlazi sama fabula, a u ovoj situaciji se
esto pored opisa demonolokog bia opisuje i prikaz tog istog bia prema ovjeku. Najee se
svjedoi u prvom licu - kao osobni doivljaj pripovjedaa koji postaje junak fabule. Trei je
oblik najrazvijeniji i predstavlja prianja kroz vie epizoda u ijem su sreditu i dalje natprirodna
bia, ali ''poanta nije u potvrivanju vjerovanja, ve u zanimljivosti dogaaja (npr. enidba s

5
Isto, str. 183
6
Boris Peri, Tomislav Pletenac: Fantastina bia Istre i Kvarnera, Vukovi&Runji, Zagreb, 2005., str. 9, 13, 14
7
Helmut Fischer, Stari demoni novi konteksti: Demonski likovi u suvremenim predajama, u asopisu: Narodna
umjetnost: Hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku XL (2003), 2, str.29, 30

7

vilom) u kojima sudjeluje ovjek razapet izmeu realnog i fantastinog, ovozemaljskog i
natprirodnog.''
8

Kada se osvrne na samu formu usmenih, a kasnije i zapisanih kazivanja, moe se
zakljuiti da je ''tradicijski model zapisanih pria pod veim ili manjim utjecajem osobna
pripovjedaeva postupka, to se tie izraavanja i izbora rijei, variranja i mijeanja siea,
karakterizacije likova, odstupanja od kanona i itavoga nadjezinog sloja, jedino glasom
ostvarivoga.''
9
Postavlja se pitanje na koji su se nain pripovjedai osiguravali da pria zvui
istinito i uvjerljivo.
Babi i Danilovi primjeuju oitu injenicu da to nije nimalo jednostavan posao, s
obzirom da se radi o biima koja nisu ljudi, nego djelomino pripadaju onostranom, a i samo
neka od njih imaju neke ljudske karakteristike. Neto se moralo smisliti da bi prie zvuale
vjerodostojno te su u usmenim predajama postojali i naini izraavanja kojima se postizala
naizgledna vjerodostojnost, a iz toga se zakljuuje da su se odreene predaje prenosile
generacijski, ili da ih je pripovjeda uo vie puta i usvojio nain. Kae se da e najuspjenije
djelovati kada se predaja ispria u prvom licu, drugim rijeima pripovjeda je doivio ono to
pria. Slui se i drugim sredstvima poput hiperbole pripovjeda je neto uo ili doivio vie od
jednog puta i to voli istaknuti.
10

Stulli, pak, navodi da su se naini prikazivanja predaje iskristalizirali u tri glavna oblika:
memorat kao prianje o dogaaju iz vlastitog sjeanja, kronikat ili kratko priopenje, kao
informacija u sklopu govorne rijei i kao fabulat tradicijom prenoena pria o nekom dogaaju.
Navodi se jo i da je doista komplicirano razgraniiti kada predaje imaju ivotne, a kada
umjetnike funkcije, jer autorica predaje klasificira pridjevom hibridno. Psihiki poticaj
ostvaruju kroz ovjekov doivljaj susreta s neim tuim, udnim, nesvakidanjim, bez obzira na
to radi li se o nadnaravnoj pojavi ili o dalekoj prolosti.
11

Treba se osvrnuti i na sam razlog vjerovanja u nadnaravno vjerovanja u postojanje
neega u to je rijetko tko sasvim siguran. Dobro to opisuje Antun Radi u drugom broju
Zbornika: ''No svijet ovjeka goni i bije, a esto ne zna, tko te bije i zato. Nad tobom se nebo
lomi, a drugomu se i kamenje podaje. Gleda na nebo i kune ga, moli se suncu, zaklinje

8
Vanda Babi, Danijela Danilovi, Demonoloki zapisi i oblici u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih Slavena,
u asopisu: Lingua montenegrina, god. VI/1, br. 11, Podgorica, 2013., str. 258
9
Nika triga, Neka pue, zapisano je
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac442.nsf/AllWebDocs/Neka_puse__zapisano_je (2. lipnja 2013.)
10
Vanda Babi, Danijela Danilovi, Demonoloki zapisi i oblici u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih
Slavena, u asopisu: Lingua montenegrina, god. VI/1, br. 11, Podgorica, 2013., str. 10
11
Maja Bokovi Stulli: Prie i prianje, Matica Hrvatska, Zagreb, 2006., str. 23

8

zvijezde, ne pomae: suen si na zlo. I ti poinje vjerovati u svoje zlo, u vraga i vrajega sina i
njegovo leglo: vjetice, vrae..., kojima sve samo tee, a ti ni da bi s mjesta. Moli im se i baje,
zaklinje ih i tjera, pa si katkad i pomogne. I tako ima ovjek u svijetu, u prirodi neprijatelja i
pomonika, za koje ne zna, gdje su, to su, i to sve mogu.''
12

Nadnaravna su bia mistina, nije ih lako vidjeti, a pojavljuju se uglavnom u odreeno
doba dana ili noi. Babi i Danilovi u svom lanku navode da su razlog nestajanja bia skoro
svaki put upravo ljudi, tj. njihova prisutnost. Naglaava se i da je motiv nestajanja nadnaravnih
bia kada se prvi put oglasi pijetao karakteristian za veinu prostora u kojima se takva bia
pojavljuju.
Kada se govori o nazivima za predaje o nadnaravnim biima u raznim krajevima
Hrvatske, Stulli spominje sliparije, sljeparije, trigarije i zmamorije u Istri, u dubrovakoj
okolici prizrijevanja, u Dalmatinskoj zagori dogaaje, a u Gorskom kotaru sluajeve.
13

Stipe Botica donosi jasan zakljuak da su hrvatske mitoloke prie stvorene kroz ivotnu
tradiciju hrvatskog naroda, a dobile su ona obiljeja koja su zadovoljavala odreene ivotne
potrebe. Tako su prie priskrbile neophodna, za ljude uravnoteujua objanjenja mnogih tajni
koje je narod imao u sebi i oko sebe. Osim toga, rezultat su mijeanja staroga hrvatskog
poganskog ivota i kranskog svjetonazora koji je uslijedio kasnije.
14

12
Antun Radi, Osnova za sabiranje i prouavanje grae o narodnom ivotu, knj. 2., str. 65. (Zbornik za narodni
ivot i obiaje junih Slavena, 1897)
13
14
Stipe Botica, Mitoloki slojevi hrvatske usmene knjievnosti, Croatica XXIII/XXIV (1993), str. 70,71

9

3. Tipologija nadnaravnih bia hrvatske usmene predaje

Kroz stoljea pukih predaja o nadnaravnim biima iskristalizirale su se njihove glavne
vrste, koje se s veim ili manjim modifikacijama pojavljuju na mnogo mjesta u Hrvatskoj. Kroz
terenska istraivanja prikupljena je dostatna koliina grae da bi se zakljuilo i o opim
karakteristikama bia, njihovom znaenju u kontekstu tadanje svakodnevice, kao i o njihovoj
pojavnosti u svijetu predaja.
Priajui i istraujui o nadnaravnim biima na hrvatskom prostoru dolazi se do odreene
koliine predaja, a kroz njih se nailazi na mnoga bia, od kojih se svakako ne smiju izostaviti
sljedea: triga, trigun i krsnik, vukodlak i vampir, vjetica, mora, malik, maci, tintilin, orko,
vila te ureljivac. Svako od njih imalo je posebnu ulogu u tadanjem ivotu ljudi, mnoge su se
stvari i pojave objanjavale upravo njihovim prisustvom.
Snaan kompleks predaja i pria razvio se upravo oko bia spomenutih na poetku
triga, triguna i krsnika. Ono po emu se istiu od ostalih injenica je da se pojavljuju u paru
krsnik se uglavnom sukobljava sa trigunom i u mogunosti je izlijeiti njegove uroke; one koje
trigun zadaje ljudima.
Vukodlakom - vampirompostaje se na slian nain kao i trigunom, a i imaju slian
opseg djelovanja. Ponegdje se iz predaje vidi da je vrlo tanka granica izmeu triguna i
vukodlaka, no trigun se uzima kao pozitivnije bie od vukodlaka-vampira.
Tanka je granica i izmeu mora i vjetica, u nekim sluajevima se ak poistovjeuju.
Zajednike su im osobine, kao i mnogim nadnaravnim biima, metamorfoze u animalne forme,
ali, openito gledajui, imaju drugaiji nain magijskog djelovanja.
Malik, maci i tintilin uistinu su popularni likovi hrvatskih usmenih predaja. Kao to e
se kasnije u radu vidjeti, popularizirali su ih odreeni drutveni faktori, poput elje za bogatsvom
uslijed ekonomskih promjena, a itateljstvu ih je pribliila i Ivana Brli-Maurani.
Orko bi se mogao definirati kao najmranije bie predaja to mu i sam naziv govori.
Djeluje po noi - otimajui ljude koji se uglavnom vraaju kui, ili su se negdje drugdje zaputili.
Ima, naravno, i drutveno-psiholoku komponentu, esto slui kao izlika i objanjenje za
bjeanje od stvarnosti.
Vila je kroz predaju definirana kao pozitivno bie, ono koje pomae ljudima. No postoje i
zle vile, a jedna od glavnih crta karaktera im je osvetoljubivost. Vee ih se i uz prie o kraama
predmeta moi.
10

Ureljivac je bie kojemu samo ime govori o karakteru baca uroke na ljude, i to raznim
nainima.
U sljedeem poglavlju svako od ovih bia bit e detaljno razraeno od objanjenja o
postanku, pojavnosti, karakteru, do simbolike i naina kako se, kao ovjek, obraniti od negativne
moi bia.

11

4. Nadnaravna bia hrvatske usmene predaje

4.1. triga, trigun i krsnik

trige, trigune i krsnike tradicijska kultura i usmena predaja smjestila je u podruje Istre
i Kvarnera. Do sada je prikupljeno dosta zapisa o mitovima vezanim za ova bia, a terenska su
istraivanja pokazala da na podruju Istre i Kvarnera, pogotovo u malim selima, stariji ljudi jo
uvijek vjeruju u njihovo postojanje, a ako i ne vjeruju, sjeaju se pria o njima koje su im priali
preci.
Kada se govori o samom podrijetlu naziva za ta bia, autori se uglavnom slau da vue
latinski korijen. Tako Tomo Vinak navodi: ''Podrijetlo imena triga i triguna Eliade
(1983:118) trai u latinskoj rijei striga, vjetica. U rumunjskome je rije striga postala strigoi
to znai vjetica. ivi strigoi roeni su s kouljicom, a kada dou u zrelo doba, stavljaju je na
sebe i postaju nevidljivi. Posjeduju nadnaravne sposobnosti i mogu prolaziti kroz zatvorena
vrata. Zli su kao i vjetice i nanose zlo ljudima i stoci. Predaja o krsniku poznata je u Istri,
Hrvatskom primorju i Kvarnerskim otocima. Javljaju se pod nazivima krsnik, kresnik, krnjak,
krisnik, skrisnik, grinjak (eo 2002/2003).''
15

No drugi autori navode da izjednaavanje s pojmom vjetice nije u potpunosti ispravno,
jer ''...problematinost jednostavne zamjene pojma trige sa vjeticom proizlazi iz hrvatskog
znaenja skrivenog u rijei vjetica koji se odnosi na znanje i implicira ne uroenu mo, nego
neto to se ui... Kod triga, meutim, gotovo iskljuivo se radi o uroenoj, a moda i
nasljednoj karakteristici.''
16

trige i triguni bia su koja e uglavnom napadati svoje suseljane koji su im se na neki
nain zamjerili. Uglavnom se udruuju s drugim trigunima i kreu u none pohode, gdje obino
dolazi do devastacije usjeva koje su marljivi seljani obraivali i do pomora ili raznih drugih
nesrea koje stoka doivljava. esto se okupljaju na seoskim raskrijima, to s ovog stajalita
opravdava pojavu raznih krieva i drugih kipova svetaca postavljanih po takvim mjestima.
Ponekad se bore i meusobno, iako je njihovo loe djelovanje usmjereno uglavnom na obine
ljude bez magijskih moi.
17

trigun se rodi kao takav; ne spominje se, dakle, nain da se postane trigunom. Stari to
opisuju na nain da babica primijeti da se dijete rodilo s repom koji se najee skrivao. Osim po

15
Tomo Vinak: O trigama, trigunima i krsnicima u Istri, Stud. ethnol. Croat., vol. 17, Zagreb, 2005. , str. 233
16
Boris Peri, Tomislav Pletenac: Fantastina bia Istre i Kvarnera, Vukovi&Runji, Zagreb, 2005., str. 18
17
12

repu, roenog triguna se moe prepoznati i po posteljici. Ako se rodi u posteljici koja je ''crna''
(krvava), to znai da je upravo o njemu rije. Jedini nain da ga se oslobodi takve sudbine je da
se unite takvi znakovi, ili da se dijete primakne prozoru i javno se obznani povikom da se rodio
trigun.
18

Govorei o biu krsniku, zanimljivo je spomenuti injenicu o najstarijem zapisu o tom
nadnaravnom biu. ''Novigradski biskup Tommasini pria o nonim borbama kresnika i
vukodlaka (u njegovoj talijanskoj pisanoj knjizi spominju se cresnidi i uncodlachi, dok se u
rukopisu tog djela... u Veneciji navode ispravni oblici uucodlacchi i cresnichi). On pripovijeda
kako se, prema vjerovanju, duhovi osoba to su se rodile u nekoj opni kresnici i vukodlaci
sastaju nou na raskrima, pa se meusobno bore za obilan urod. To je najstariji zapis o
nadnaravnom biu krsniku.''
19

Istraivaka grupa predvoena Tomom Vinakom saznala je da je proces nastajanja
krsnika slian kao i za trigune. ''Krsnik se raa u bijeloj kouljici, ili sa crvenom kapicom. I
kouljica i kapica se zakrpaju pod pazuhom ili objese oko vrata kao kolajna. To se zove janju.
Ako babica po porodu povie: Rodija se je krsnik!, on to nee biti, ali ako ga babica zataji,
preuti, on e to postati u sedmoj godini. Tada dou drugi krsnici i pozivaju ga poimenice. Ako
ga roditelji ne otkriju i kau Ni ga doma! na tri poziva, djeak nee postati krsnik. Njegovi
nesueni drugovi tada uzvikuju: Da ga nebi bilo doma nikad ve! i odlaze.''
20

Krsnik moe biti i mukarac i ena. Tijekom Vinakova terenskog istraivanja nailo se
na mnoga zanimljiva svjedoanstva ak i od ljudi koji su se identificirali kao krsnici. Kada se
govori o djelovanju krsnika, uglavnom u predajama ne prevladava toliko injenica da on spada u
opis ljekara, nadrilijenika. Vie se istie injenica da je suparnik trigunima. No unato tome,
postoje svjedoanstva i da su krsnici lijeili ljude. Jedan je starac posvjedoio: ''Krsnik nam je
potvrdio kako krsnici mogu biti i mukarci i ene, koji ive u vjeri i potenju...''
21
Starac, nadalje,
tvrdi da je iscjeljivaki dar dobio na misi Polnoki tijekom sveenikova ina ispijanja vina iz
kalea, to simbolizira krv Krista.
Vinakovo istraivanje navodi i kazivaicu koja je svjedoila o takvoj slinoj pojavi: ''U
razgovoru o tradicijskom lijeenju spomenula je jednu enu iz Pazintine koja je lijeila reumu
spravljanjem posebnog lijeka u obliku praha koji bi se posuo po tijelu oboljeloga i na taj nain
izvlaio bol iz zglobova. Ista se ena bavila i skidanjem uroka zavaroka. Kad bi ovjeka

18
Isto, str. 19
19
20
21
Isto , str. 224

13

boljela glava, vjerovalo se da je na njega baen urok. ena bi bacila uarene ugarke u vodu,
oboljeli bi tu vodu popio i na taj se nain oslobodio uroka.''
22

Krsnici se, kao predstavnici dobroga, bore sa trigunima na raskrijima ili u zraku, a
tijekom tih postupaka uglavnom preuzmu oblik psa, make, vola ili drugih ivotinja. ak im i
ovjek ponekad pomogne u toj borbi. Jo je jedna bitna karakteristika ovih bia predaja da, kada
spavaju, iz usta im zna izletjeti muha ili osa, ili druga vrsta kukca dri se da je to dua
krsnika/triguna.
23

Potvrda za ovakvu tvrdnju nalazi se i u Vinakovu istraivanju: '' Nadalje, kazivaica je
ispriala kako je u selo jedanput doao neki nepoznati mladi. Legao je ispod stabla, a dok je
spavao u usta mu je uletjela ovea muha. Svi su pomislili kako je on trigo. Nakon nekog
vremena muha je izletjela iz njegovih usta i on se probudio. Bilo mu je neugodno to su ljudi
vidjeli tko je on. Brzo je otiao iz sela. Kasnije su saznali da je taj mladi ubio trudnu enu na
mostu u Kopru.''
24

Kada se opet osvrne na nedjela koja ova bia mogu prouzroiti, uglavnom dominiraju
triguni. Brutalnost ide toliko u krajnost, da predaje prenose injenicu da jedu svoju djecu
majke ih moraju skrivati. No ljudi se mogu i obraniti od njih, a jedan od naina obrane je
neugodan miris; smrad. Tjera ih miris spaljivanja starih cipela, a ak se govori i o djejem
izmetu. Ipak, najuinkovitiji nain sprjeavanja napada triguna je posredovanje krsnika. U
borbama uglavnom krsnici poprimaju lik bijelih i arenih pasa, dok su triguni crni. Postoje i
tvrdnje da je: ''Najbolja... obrana od triga i trigina kri-kriina, kri salamun, salamunski kri,
kri-papali. Treba ga nacrtati iz jednog poteza. Takav ucrtani ili zakucani kri na vratima titi
kuu od triga i triguna.''
25

Zanimljivo je i vjerovanje da triguni nakon smrti i pokapanja mogu izai iz grobova i
nastaviti terorizirati ljude. Takav je strah prouzroio predaje o zabijanju avla u jezik preminulog
triguna.
26

Vinakova prikupljena predaja tvrdi da nisu pronaeni dokazi da je to stvarno i bio
sluaj. No ipak, postoje i razraeniji naini obrane od ovakve vrste pokojnika: ''Prema
kazivanjima, trigone su pokapali s licem prema dolje i avlima u ustima. Znali su im koji put
okovati usta i lice eljeznom brnjicom, jer su vjerovali kako se trigoni mogu povampiriti nakon
smrti. Taj smo podatak pokuali provjeriti kod arheologa koji su u to vrijeme imali iskapanja na

22
23
Maja Bokovi Stulli: Od bugartice do svakidanjice, Konzor, Zagreb, 2005., str. 126
24
25
Drago Orli, torice od trig i triguni, Naklada ZORO, ZagrebSarajevo, 2008., str. 10
26

14

srednjovjekovnim lokalitetima u blizini Bala. Kolega Miloevi iz Splita, koji je bio voditelj
iskapanja, nije mogao potvrditi da su igdje naili na grob gdje bi pokojnik bio pokopan s
okovanom glavom. Oito je kako se ovdje vie radilo o vjerovanjima nego o stvarnom inu
okivanja triguna.''
27

Kada se govori o odrednici simbolizma ovih bia, jasan je polaritet izmeu dobra
(krsnici) i zla (trige i triguni). Krsnici su tu da pomau ljudima, lijee ih, bore se protiv druge
strane triguna svim sredstvima. Takav zakljuak jasan je i kod Peria i Pletenca: ''... u Istri,
dakle, nailazimo na dualizam triguna i njima suprotstavljenih krsnika, predodreenih roenjem
za okultnu borbu protiv zla. I jedni i drugi raaju se oznaeni...''
28

Ako se analize o simbolici ponu usmjeravati na drugu stranu, stranu dualizma due,
dolazi se do injenice da se i to itekako moe povezati s ovim biima. Za njih se, kao to je
navedeno ranije, govori da, dok spavaju, iz usta im izie kukac bila to muha, leptir ili neka
druga vrsta. Potvrdu, a i mogue tumaenje moe se nai u sljedeoj misli: ''...slavenska
mitologija poznaje vjerovanje u dvije due, a to se posebno vidi na biima poput krsnika i
njegovu alter egu u obliku muhe, te roenjem u drugoj koi (kouljici).''
29

Boris Peri i Tomislav Pletenac iz svojih istraivanja zakljuuju da se mo krsnika i
triguna nikad u potpunosti nee izgubiti, upravo zbog svevremenske tematike borbe dobra i
zla.
30

27
28
29
Coha, Katarina: aman kao gospodar duhova, Zarez, dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja, Zagreb, 15.
srpnja 2,4., godite VI, broj 134-135, str. 46
30
15

4.2. Vukodlak / vampir

O pojmu vampir moe se rei da nije jednako uestalo zastupljen kao pojam vukodlaka,
iako se radi gotovo pa o sinonimu. Autorice Babi i Danilovi o vuodlaku tvrde: ''Rije je o
negativnom biu koje napada ovjeka, i to najee nou. Ponekad ih se promatra kao pandan
morama i vjeticama koje predstavljaju zlobne ene, odnosno rije je o opakim mukarcima.
Predveer izlaze iz grobova, a u njega se vraaju prije nego li pjevci zapjevaju.''
31

Problematikom ue definicije i prepoznavanja vampira kao hrvatskih nadnaravnih bia
bavili su se i Peri i Pletenac. U svojim teorijama zakljuuju kako je u popularnoj kulturi dolo
do preklapanja polja znaenja triguna i vampira, a to je dodatno dobilo na utjecaju kada je u
svijetu plasirana misteriozna legenda o ''prvom istarskom vampiru'' Juri Grandu, o kojemu e
malo kasnije biti prikazana predaja. Jedan ga slovenski putopisac Janez Vajkard Valvazor u
svojim opisivanjima naziva trigunom. ak i kod drugih autora onoga doba moe se primijetiti
injenica da se pod pojmom trigun zapravo podrazumijeva istarski vampir.
32

Govorei o vanjskom izgledu ovih bia moe se zakljuiti da su postojale brojne verzije,
ali sve su imale neto zajedniko. Tako se u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku moe nai
ovakav opis: ''Vukodlak je uta lica, crvenih oiuh, najeene koe, plavih ustnicah; zubi su mu
crni kao adje, ruke krvave do lakatah od pasje krvi, jer on pse davi i krv jim izpija. Vukodlak se
moe pretvoriti sad u kakvu nakaznu zvjer, sad u svinju, sad u kakva vorava, kukava panja, koji
se valjka po selu, sad u gadnu psinu, sad u togod drugo, i uvijek vue za sobom mrtvak svoj
pokrov. Na koga god se natepe vukodlak, toga gnjete i davi, da mu - kako vele ljudi - kripi dua
u tijelu. Kadgod oko gluhe dobe psi u selu laju - veli puk - vukodlak je u selu, zato su psi
pobunjeni, jer on je pasji krvolok, pasja kuga i Mora.''
33

Neto drugaiji opis vukodlaka u grobu takoer postoji kao zapis u Arkivu: ''Oni
razkopaju grob, otvore mrtvaki sanduk i najdu u njemu mrtvaca strahovito: zinuo od pedlja,
izvalio krvave oi kao ike, okesio crne zube, kosa mu nastrla kao jeeve bodlje, lice uto i
krvavo, ustnice modre nabrkle.''
34

31
Vanda Babi, Danijela Danilovi Demonoloki zapisi i oblici u Zborniku za narodni ivot i obiaje junih
32
33
,
34
Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Godina 2, 1850. http://dnc.nsk.hr/Viewer.aspx?id=8d336349-9ee8-498d-
8387-57ca296e820a&y=1852&m=6&d=1(2.lipnja 2013)

16

Ope je uvrijeeno vjerovanje da ih se moe unititi glogovim kolcima, ili onima
nainjenim od crnog trna. Peri i Pletenac tvrde da je obiaj da se mrtvaci koji nou lutaju po
selima i napadaju ljude iskopaju, a srca im se probodu glogovim kolcima.
35

Autorice takoer tvrde da bi se takoer izlazilo na kraj s njima rezanjem mrtvakih tetiva
iza koljena.
36

Nadalje, kada se govori o postajanju vukodlakom, dolazi se do ovih predaja: ''U Kotarima
se uvrijeilo miljenje kako je vukodlak zapravo vrag zato to mnogima uzrokuje neizljeive
bolesti i smrt dok u Koprivnici vjeruju da je rije o biu koje je pola ovjek pola vuk te da lovi i
jede ljude to nemamo zabiljeeno u niti jednom drugom kraju. Spomenuto vjerovanje u
Kotarima o dovoenju veze izmeu vraga i vukodlaka nije iznimka. U Poljicama postoji
vjerovanje da Sotona iz groba uzima kou s mrtvaca koju zatim napue poput balona, odnese u
crkvu i pokua probuiti ako se ne probui taj postaje vukodlak.''
37

Postoji i ovakva predaja: ''Nadalje od Vukodlaka pripovieda se, kada enska glava koja je
nosea umre te s djetetom skupa se zakopa, da ono dijete u njoj naraste i Vukodlak postane.''
38

Kada se govori u kontekstu zagrobnog ivota, Babi i Danilovi navode da postoje
predaje koje govore o vukodlacima koji ne proganjaju ljude do vjenosti, nego djeluju godinu
dana od njihove smrti. Nakon toga vremena, odlaze u pakao gdje i ostaju. Govori se i da
proganjaju ljude dok ih netko ne ubije glogovim kolcima ili nekim drugim nainom, prije
spomenutim. Svi ljudi ih, pria se, mogu vidjeti, no obraniti ih moe od vukodlaka i krsnik.
Svako selo ima svojega krsnika koji se bori protiv vukodlaka, a tu dolazi do pojave sukoba
karakteristinog za kransku religiju borba dobra i zla vraga crne boje (vukodlaka) te anela
bijele boje (krsnika), budui da znamo da su krsnike opisivali kao bia koja se tijekom borbe
mogu pretvoriti i u bijelog psa.
Nadalje, autorice objanjavaju da je jedna od karakteristika vukodlaka vampira i
metamorfoza. Dakle, mogu mijenjati oblik ovisno o situacijama i okolnostima u kojima se
pojavljuju. Najee su to oblici make, konja, magarca, vola, a pretvaraju se i u mjeinu.
39

Vukodlaci se u priama najee kao motivi pojavljuju u ulogama vampira trgovaca ili
vukodlaka mesara, no vjerovanje koje se jo ee spominje pria je da ena moe ostati trudna

35
36
37
Isto, str. 277
38
8387-57ca296e820a&y=1852&m=6&d=1(2.lipnja 2013)
39

17

s vampirom vukodlakom. Postoji pria iz podruja Otoka u Slavoniji koja govori o tome da se
rodilo dijete s ogromnim, iljastim zubima crvene boje, koje su kasnije seljani ubili i bacili u
grob s pokojnom osobom. Spominje se i dijete koje je bilo roeno bez ikakvih kostiju. Motiv
produkta ene i vukodlaka, dijete, nije u svim predajama isto, to svjedoi o razlikovanju motiva
i njihovom drugaijem prenoenju putem usmene predaje.
40

Openito, odnos izmeu ene i vampira esto je bio motivom usmenih predaja. Tako
pripovijeda i jedna kazateljica iz Istre o ve spomenutom istarskom vampiru Grandu: ''To je
istina, ni izmiljotina. Jure Grando je bija vampir, meni je to priala moja nona, a mojoj noni
njezina nona. Jo dok sam bila dite ljudi su povidali da ne hodamo vani po noi i straili su nas.
Grando je bija tako poredan da je njegova ena Ivana bila pobigla od njega u Sveti Petar u umi.
Poslije mu se vratila pa su ili zajedno ivit na Grandovu stanciju, to je bilo imanje od crkve.
Dice nisu imali. Kad je umro, on je izlazio iz groba, hodal je po selu i straio ljude, a najvie je
straio svoju enu. ''
41

Potpuna pria moe se ovako interpretirati: ''Prema predajama, Jure Grando bio je prvi
europski vampir. Legenda o njemu potjee iz malog mjesta Kringa u Istri. Neobinu zgodu
zabiljeio je Johann Weichard Valvasor u svom djelu Slava vojvodine Kranjske (Die Ehre de
Herzogthums Crain), koja se prema priama mjetana Kringe zbila 1672. godine, a prethodilo joj
je esnaest godina tajanstvenih zbivanja, terora i straha. Naime, 1656. godine umro je i pokopan
na mjesnome groblju jedan lokalni mjetanin imenom Jure Grando. Nedugo nakon pokopa
pokojnik se poeo ukazivati lokalnom stanovnitvu, viali su njegovu utvaru kako luta selom,
ak i kako kuca na vrata nekih kua. Da iza te pojave stoje zle sile, mjetani su postali svjesni
nakon to bi u kuama na koje je utvara Jure Granda kucala, nakon nekoliko dana netko
naprasno preminuo. Njegova se udovica takoer alila seoskom glavaru Mihi Radetiu da ju
pokojni mu esto nou posjeuje, maltretira, ak i siluje. Pokojni Jure Grando postao je prava
napast za selo, a ak je 16 godina trebalo da se mjetani ohrabre i neto poduzmu. Tako je jednog
dana upan Miho Radeti okupio "grupu sranih ljudi" i poveo ih na groblje s namjerom da
iskopaju Jurino tijelo te da ga probodu glogovim kolcem i okonaju razdoblje straha i terora.
Devetero mjetana je nosei baklje i raspelo dolo do groblja, otvorilo ga, i zaprepastilo se
vidjevi da je pokojnikovo lice rumeno, tovie, da im se smije. Preplaena devetorica brzo su se
razbjeala no upan Miho ih je opet sakupio i poveo natrag do groba. Duhovnik kojeg je upan
Radeti pozvao progovorio je nad otvorenim grobom drei raspelo: "Gledaj, trigone, tu je Isus

40
41
Vesna Brnabi, 2010, Istarski vampir: Legenda o Juri Grandu opet ivi
http://www.vecernji.hr/vijesti/istarski-vampir-legenda-juri-grandu-opet-zivi-clanak-169074 (1. lipnja 2013)
18

Krist koji nas je otkupio od pakla i za nas umro. A ti, trigone, ne moe imati mira" - nastavio je
s nekim, pie Valvasor, egzorcistikim formulama, a "sablasti su pritom navrle suze na oi".
Zatim su mrtvom tijelu pokuali "protjerati zailjeni kolac od bijelog gloga kroz utrobu", ali im
to nije polazilo za rukom te se od "tvrdog trbuha" kolac neprestano odbijao. Naposljetku mu je
jedan od mjetana, imenom Stipan Milai, sjekirom odrubio glavu na to je mrtvac kriknuo, a
grob se napunio krvlju. "asna gospoda egzekutori" su nakon toga zatvorili grob i Kringa je od
toga dana imala mira, utvara Jure Granda nije se vie pojavljivala.''
42

42
http://istrapedia.hr/hrv/1688/jure-grando/istra-a-z/ (2. lipnja 2013.)
19

4.3. Vjetica

Nadnaravno bie vjetica jedno je od najtipinijih u usmenim predajama knjievnosti
diljem svijeta. Nastojanjima da se ljudska nesrea i zla kob razrijei magijskim postupcima
dolazi se upravo do pojma vjetice. Sam koncept sauvan je u narodnom vraanju sve do
dananjih dana. U analizi pojma i karakteristika vjetica koriteni su uglavnom materijali Maje
Bokovi Stulli koja u svojim Predajama o vjeticama i njihovim progonima u Hrvatskoj iz
prikupljenih svjedoanstava i zapisa tvrdi da su se vjetice sastajale uglavnom na planinama
pogotovo je istaknuta Medvednica i Klek. Kao to je ve dobro poznato iz raznih predaja o
vjeticama, kae se da na takvim sastancima na planinama uglavnom lete ili ih vrag vozi u koiji,
jedu i piju, a neke priznaju da ak i spolno ope s vragom. Nailazi se tu i na prie o
konzumiranju ljudskog mesa, ponekad ak i vlastitog mua.
43

Jedna je vjetica na svojemu suenju priznala uglavnom ve poznata narodna
praznovjerja da vjetice prave mast iz trava, voa i ita, i to obino oko Duhova. Tvrdila je i da
je protiv vjetica najkorisniji alat veliko zvono svetog Marka, kao i enjak i kri. Upravo
spomenuta vjetija mast u rukama neupuenih nalaznika moe izazvati komine efekte u prii:
predmet koji se namae mau, npr. kola ili plug - poleti na stablo.
O vjetijoj masti postoji nekoliko vrsta pria, jedna od njih je i ova: ''Da bi mogle letjeti,
vjetice se mau mau, koja se uglavnom nalazi u posudi ispod ili oko ognjita. To vjerovanje
raireno je na irem podruju, ali je samo u Samoboru zabiljeeno kako se coprnika mast
pravi: dobije se tako to vjetica mora dobiti dijete s vragom, a zatim ga kuhati dok ne dobije
mast.''
44

Zanimljiv je i karakteristini motiv oduzimanja mlijeka kravama, ili kvarenja tog mlijeka,
to se poelo pripisivati vjeticama od ranih dana pojavljivanja u predajama. Stulli navodi da su
hrvatske vjetice mnogo puta, na suenjima i kroz torture, bile optuivane upravo za navedeni
in.
45

Osim navedenoga, uobiajena zlodjela vjetica opisuju i autorice Babi i Danilovi:
''Najee stvari koje ine su: pravljenje tue, bacanje uroka na one koji su im se zamjerili (mogu

43
Maja Bokovi- Stulli: Pjesme, prie, fantastika, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1991.str. 127, 128
44
45
Maja Bokovi- Stulli: Pjesme, prie, fantastika, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1991., str. 129

20

umrijeti, a i ne moraju), morenje stoke te napastovanje djece, a nerijetko imaju mogunost
premetanja u drugi oblik, npr. neku ivotinju.''
46

Promjena vanjskog oblika vjetice bila je predmetom istraivanja i Maje Bokovi-Stulli
u njezinim predajama iz Peroja u Istri. Tu se govori o javljanju vjetica u animalnom obliku kada
lete meu oblacima, kada sudjeluju u meusobnim borbama ili se bore s krsnicima, kada njihov
duh izlazi poprimajui lik odreene ivotinje. Spominje se i slavonska predaja o abi koja je
izvlaila mlijeko iz kravinog vimena. Vlasnica krave ju je udarila da ju odmakne time joj
ozlijedivi prednju nogu, a nedugo zatim je ugledala enu probodene ruke. Postoji i pria o
vjetici koja je nou jahala nekog ovjeka, prvotno ga pretvorivi u konja, a drugi je za osvetu
nju pretvorio u kobilu i potkovao ju. Sljedei dan vjetica se pojavila u ljudskom obliku
potkovanih ruku i nogu.
47

Upravo opisane prie potkivanja vjetice i ozlijeivanja njezine noge/ruke imaju i
znaenje njenog razotkrivanja. U doba vjerovanja u vjetice ovakve su prie dobivale posebno na
znaenju, jer su se, slijedom toga, dogaale i ozbiljne optube te sudski progoni i torture vjetica.
Postoje, dakle, razna vjerovanja o nainu na koji e se prepoznati da je ena vjetica. Neka od tih
vjerovanja pripadaju arhainoj pukoj magiji, npr. ''zaepi se, uz odgovarajue vraanje, tikva
puna vode, pa se vjetice u selu ne mogu pomokriti; ili se veu neki crni uzlovi po kojima se
poslije poznaju vjetice.''
48

esto se postupci prepoznavanja vjetica veu i uz crkvene obrede. Uvrijeeno je puko
vjerovanje da prilikom otkrivanja tj. podizanja Isusova tijela tijekom euharistije vjetice ne
gledaju, nego okreu pogled. Postoje i predaje da se vjetice mogu lako prepoznati i uoiti na
polnoki za Boi, ako ovjek stane na stolicu koju je sam napravio u vremenu od Sv. Lucije do
Badnjaka.
49

Autorice Babi i Danilovi naile su na slavonsku predaju, neto drugaiju od sline koju
je zapazila Stulli, a govori o otkrivanju vjetice koja krade kravama mlijeko. Bilo je potrebno
uzeti zrelu tikvu koja je itava nije ju se smjelo ni rezati, a ni dubiti, te je u nju trebalo zabiti
avle i ostaviti na dim da se sui. Tada je vjetica prestala imati mogunost mokrenja, pa je bila
prisiljena moliti za oprotenje i vratiti kravi mlijeko.
50

46
47
Maja Bokovi-Stulli, Prie, pjesme, obiaji iz Peroja - sela crnogorskih doseljenika u Istri.Osijek:HCDP
Croatica-Montenegrina RH i CKD Montenegro-Montenegrina Osijek, 2006., str. 141
48 Maja Bokovi Stulli: Pjesme, prie, fantastika, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1991., str. 144
49
Isto, str. 145
50

21

U nekim se krajevima ouvalo i vjerovanje u vjetace. O njima postoje predaje da se bore
meusobno izmeu dva oblaka, a koji izgubi, iz tog oblaka past e tua. O ovome autorice
Babi i Danilovi komentiraju: ''Spomenuta borbu dva vjetaca moe se povezati s dualistikim
vjerovanjem personificirane borbe dobrog i zlog duha koji vue korijene iz staroslavenskog dualistikog
vjerovanja.''
51

Kada se pria o motivu pojave tue koju vjetice i vjetci uzrokuju, postoji vrsta prie u
kojoj ju vjetice prave tako to stanu na dva brijega, dakle na svakom brijegu stoje jednom
nogom, a izmeu njih pada tua. Isto tako, kada se puca u njih meu oblacima, predaja kae da
ih se moe ozlijediti ili ak usmrtiti. Ponekad su preformirane u oblik ptice. Dakle, seljak, dok
pada tua, puca zaaranim streljivom u orla koji leti na nebu, a sljedei dan umre ena u selu,
cijela izranjavana. Postoji i verzija na moru, gdje kapetan puca u oblake koji nose oluju, a ena
mu umre kod kue. Svi ovi primjeri ujedno su i svojevrsni primjeri razotkrivanja vjetica.
52

Prema nekim izjavama vjetica, tuu su stvarale i uz pomo vraga. Pravile su ju iz pepela
koje bi koristile za rublje, udarajui po pepelu trima ljeskovim ibama starim godinu dana.
Ponekad su ju pravile i iz pepela spaljenih vjetica. U izjavama ovoga tipa nalazi se i tvrdnja da
je tuu sprijeila i otjerala mo zvona sv. Jurja.
53

Vjetice se, za razliku od krsnika, raaju u crvenom ili crnom mjehuru. Isti je sluaj i s
njima, ako se nakon roenja javno obznani da su vjetice, gube mo. Raaju se ponekad s repom,
a znaju imati i zube.
54

Osvrui se na temu progona vjetica neto suvremenijeg tipa, zakljuuje se da su svoj
ivot obino zavravale na lomai, muene i spaljivane. Za razliku od takvih sluajeva, u
predajama vjetice neto drugaije zavravaju zavretak se stvara prema anrovskoj
pripovjedakoj strukturi predaje. Dakako, postoje i u predajama slini zavreci lomaa,
smaknue, vua na konjskim repovima, vjeanje itd., a takoer i u nekim autentinim
pripovijedanjima seljak jednostavno ubije enu ili majku koja je vjetica. No esto pria o
vjetici zavri obinim prikazivanjem avanture, bez kobnih posljedica po nju, a ponekad vjetica
i izgubi mo. Po nekim dalmatinskim vjerovanjima, kada se vjetica ispovijedi, odmah prestaje
biti nadnaravnim biem i vraa se u normalnu duhovnu formu te je to bio est zavretak
hrvatskih predaja o vjeticama.
55

51
Isto, str. 272
52
Maja Bokovi Stulli, Pjesme, prie, fantastika, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1991.str. 147
53
Isto, str. 145
54
Isto, str. 149
55
Isto, str. 144
22

4.4. Mora

Kada se poe od same etimologije rijei mora, zakljuuje se da se radi o prastaroj
indoeuropskoj rijei koja je svojom formom i znaenjem ostala prisutna u mnogim jezicima,
slavenskim i neslavenskim. Dakle, korijen se moe pronai u njemakom jeziku (Nachtmahr),
engleskom (nightmare), francuskom (cauchemar), nizozemskom (nachtmerrie), pa i u srpskom
(komar). Mor u veini indoeuropskih jezika povlai znaenje sumornosti i smrti.
56

Isto tvrdi i Mirna Brki: ''Praslavensko ime boice Morana/Morena/Marena s velikom se
vjerojatnou vee uz praslavensku leksiku porodicu odreenu korijenom mer- 'umirati'. Jo
izvornije mu je znaenje, ini se, 'drobiti', 'mrviti', 'nititi'. Temeljan je tu praslavenski glagol
merti i o od njega kauzativ moriti 'initi da umre', 'moriti', 'ubijati'. Ovamo idu i krae tvorbe
Mora i Mara. U slavenskim predajama tako se imenuje zloduh, utjelovljenje smrti, ovjeku
tetan.''
57

Autorica svoje teorije o postanku i simbolizmu tog nadnaravnog bia temelji na slinosti
s Moranom, u poetku mladom i veselom djevojkom koja je bila nevjesta, a kasnije ostavljena
ena koja se pretvorila u osvetnicu. Ovakve predaje seu jo u doba poganskih Hrvata. Brki
tvrdi da je mora u obliku enskog demona koji napada po noi povezana s upravo navedenom
Moranom, koja se jo u praslavenskom vjerskom sustavu uzimala kao boica zime i smrti. Po
nekim rekonstrukcijama praslavenskog vjerskog sustava, brat i sestra, Jarilo i Morana, bili su
djeca boga gromovnika Peruna. Bili su u isto vrijeme i mladoenja i nevjesta svete svadbe
boanstava, koja ima svrhu pokretanja radosti godine, a dogaa se svakog proljea. Iako na
incestuoznim temeljima, ova je svadba boanstava doputena, jer se odvija u boanskom svijetu
za koji vrijede druga pravila. Osim toga, donosi plodnost i veliku rodnost na zemlju a
pojavljuje se, kao to je ve spomenuto, na poetku vegetacijskog ciklusa, i to u punom jeku
mladosti i ljepote. Svadba kao svadba donosi puno dobroga, ali ima i loih, mranih strana.
Predaja kae da Jarilo, nakon to osvaja Moranu, ostavlja ju i ona postaje mrana, brutalna
osvetnica. Vremenski se to odvija kroz godinu, na proljee je sve idealno, no kako odmie
godina i vrijeme se mijenja, Jarilo izdaje Moranu, a ona se mijenja i planira svoj osvetniki plan.

56
57
Mirna Brki, Mora, ensko demonoloko bie, u suvremenim kazivanjima Hrvata u Bosni i Hercegovini, Filoloke
studije, Vol. 1 br. 10, 2012, str. 39

23

Na kraju se uklanjaju iz sela, Jarilo se uglavnom ili ukopa ili potopi, dok se Moranu, koja sada
ima lik iznemogle stare ene, spali, trga ili takoer potopi.
58

Mora kao bie pripada u grupu najjezivijih nadnaravnih pojavljivanja. Definicija joj je
veoma iroka, jer joj se esto pridaju neka nova znaenja, novi atributi i elementi pojavnosti.
esto se svrstavaju uz bok vjeticama i slinim biima. Mora je uglavnom enskog spola, iva je
i vrijeme djelovanja svakako joj je no, te za to vrijeme isisava krv ili bilo kakav drugi oblik
energije iz usnulih ljudi.
59

Mirna Brki prikupila je s terenskih istraivanja raznolike predaje o formi mora. Tvrdi da
se nekad zna tko je osoba koja je mora u selu. Obino je to '' neka zla susjeda, stara cura, koja u
svojim nonim pohodima zna poprimiti oblije ivotinje. Iako postoje razni apotropeji/zatitna
sredstva protiv more, moe biti i smrtonosna, posebice kad za rtve odabere djecu.'' Hrvatske
narodne predaje govore da mora ne moe biti niti djevojica, niti udana ena. Mora biti spolno
zrela djevojka: ''Mora je djevojka koja mori lipe i naoite mladie.''
60

Uglavnom se tvrdi da mora kao runa, stara vjetica ima ulogu opreke od predivne,
bajkovito prikazane vile koja je esto prikazana kao njena, lijepa djevojka duge, plave kose.
61

Prema drugaijim tvrdnjama autorica Babi i Danilovi, ''Ona nou mori ljude (mogu
izdahnuti pod njenom teinom) ne birajui pri tome dob (u vie krajeva prikazane su kao bia
koja djeci siu krv, mlijeko ili pak grizu pete). Zanimljivo je vjerovanje Kastavaca koji smatraju
da mora gnjete i sie stanovite ljude samo iz ljubavi
62

U Arkivu se takoer opisuje djelovanje mora: ''ovjek legne spavati, i tek to ga pome
grliti san, eto dovue se mora i pume od nogah navaljivat se na ovjeka. Najjai ovjek, kad se
mora navali na njega, nemoe se ganuti, nit moe maknuti nogom, nit rukom, a kad ga mora ve
objai i sjedne mu na prsi, onda, jedva die, i ne moe rije progovoriti. Neke samo gnjete i sisa,
i ovim - bili enski ili muki, bili odrastli ljudi ili djeca, pozna se na sisami, da ih mora sisa, jer
im sisa, koju mora sisa, nabrekne i zacrveni se, kao da raste ir ili prit.''
63

Autorice Babi i Danilovi ukorporirale su u priu o mori predaje o njihovim
metamorfozama. More se u predajama najee prvo bacaju u vatru, ali uspiju pobjei kroz

58
Isto, str. 38
59
60
61
Isto, str. 43
62
63
8387-57ca296e820a&y=1852&m=6&d=1(2.lipnja 2013)

24

prozor ili dimnjak. Navodi se primjer ene koja je uhvatila moru na djetetu, i ne premjetajui
ruke, bacila ju je u pe, ali mora je protrala kroz prozor u obliku make. Takve i sline predaje
dokazuju da je i ovo bie bilo sklono mijenjanju oblika, najee u muhu ili maku, tako da lako
pobjegne.
64

Iz istog izvora saznaje se da postoje predaje o vezi mora s vjeticama, naime, u nekim
priama vjeruje se da, kada se mora uda, postane vjeticom. Takva injenica povlai za sobom
mnogo paralela kada se pria o obrani od tih bia, dakle, tada se s njima postupa jednako kao i s
vjeticama. Najee se protiv njih koriste no i kri, a ponekad i okretanje metle iza vrata,
mazanje bijelim lukom, itd. U narodu postoji i vjerovanje da se moru moe otkriti u crkvi
jednako kao i vjeticu, jer ne gleda na oltar za vrijeme nekih euharistijskih inova. Autorice
navode i ovakve sluajeve: ''Meutim, postoje i drugi naini otkrivanja, takoer vezani uz crkvu
vjetice i more mogue je otkriti ako se preom opae crkva, a ispred praga zakopa liica
nainjena od brljana, a moe ih prepoznati i sveenik koji se za vrijeme mise okrene puku i
ree: molite brao!Ako se planirano otkrivanje ne uspije izvesti onako kako je planirano, one
mogu pobjei preko mora u ljupini od jajeta, ali nikako drugaije osim toga. ''
65

Granicu izmeu mora i vjetica definirala je i Suzana Marjani. Objanjava da hrvatske
usmenoknjievne predaje kao najsigurniju razliku more od vjetice istiu sakrament vjenanja, a
time se naglaava polaritet izmeu udane ene vjetice, i neudane more.
66

Brki tvrdi da se razotkrivanje more moe i drugaije objasniti. Navodi se da je vrlo
uinkovito otrgnuti s nje komad odjee te ju tako razotkriti. Jednako kao i vjeticama, kada im je
identitet otkriven, more prestaju imati magine moi - prestaju s napadanjem osoba.
67

Bitna simbolika mora moe se interpretirati na nain prikaza neprihvatljivih oblika
enskih identiteta. Dakle, more slue kao negativni primjer nijedna ena nije htjela biti opisana
kao mora, a jo manje biti deklarirana tako. U doba dok su predaje jo snano ivjele meu
ljudima, takvi su se oblici koristili kao kontroliranje ena, jer se od njih u strogo patrijarhalnom
sustavu (esto i danas) oekuje da budu tihe, pasivne, da ne izazivaju nikakve sukobe, niemu se
ne protive. Prema predajama, cjelokupni pogled na to moe se i na ovaj nain interpretirati:
''Mora nije mitoloko bie ve ivi uobiajenim dnevnim ivotom ene (dan-dnevna
pasija ene-domaice, kuanice, dnevna slika ene), ali nou luta i napada usnule (nona akcija

64
65
Isto, str. 275, 276
66
Suzana Marjani, Zatitna sredstva protiv more kao ensko-niktomorfnog demona, Trea - asopis Centra za
enske studije II (1999), 1, str. 60
67
25

osloboene ene: niktomorfna slika ene). Time je dobivena prva bitna, naravno, binarna
opozicija unutar njezinog demoniziranog ivota: dnevna pasija ene kao domaice - niktomorfna
akcija ene kao more. A kada je rije o osloboenoj eni, takva ena dobiva atribute demonske
prirode jer je osloboeno ensko negativno kvalitativno vezano uz raspojasano, simboliki ono
to nije vezano vrstim, naravno, mukim pojasom.''
68

Brki u prilog tome dodaje i jednu predaju koja odlino opisuje i potvruje ovakvu
teoriju. Pria ide ovako: mu nije mogao spavati te je poeo buditi enu koja lei kraj njega.
Ona se inila mrtvom, nije se budila. U sljedeem trenutku kroz kljuanicu vrata sobe ula je
muha te sletjela ravno u enina usta. Tada ona oivljava, budi se iz stanja vegetiranja te poinje
initi svakakve nedoline radnje. Mu je, dakako, ubio tu enu.
69

68
Isto, str. 45
69
Isto, str. 46
26

4.5. Malik, maci, tintilin

Nadnaravno bie malik, a kako ga jo nazivaju maci, macoli i tintilin, jedno je od
najpopularnijih bia hrvatske usmene predaje, pogotov meu djecom. Rijetko tko s hrvatskog
prostora danas nije uo za patuljasta bia tintiline. Popularnosti je, dakako, pridonijela i Ivana
Brli Maurani koja je ovo zanimljivo bie, neto izmijenjenog karaktera nego kakvim se inae
opisuje, odlino ukorporirala u svoje Prie iz davnine.
Kada se spominju varijante naziva za to bie, Babi i Danilovi donose: ''Mali se u Istri i
Sloveniji spominje kao Malik, u srednjoj Dalmaciji poznat je kao masmali,macmoli, malii, maci i
mai dok ga u okolici Dubrovnika zovu tintilin.''
70

Lozica se u svojim razmatranjima referira na Stulli, a ona pak u svojim zapisima tvrdi da
se maci pojavljuje ve u starom Rimu, to potvruje zapis rimskog pisca Petronija Arbitra u
njegovom Satyriconu, gdje govori o ovjeku koji se obogatio ukravi kapicu nekom avolku.
71

Predaje kau da se malik rodi s crvenom kapicom na glavi, a moe se pretpostaviti da
kapica simbolizira posteljicu, kao i u nekim drugim pripovijedanjima, npr. o krsnicima. Malik je
opisom dijete, a definira se i kao izgubljena dua nekrtenog, pobaenog ili umorenog djeteta, ili
mu pridaju epitet vraika. Ne mora se roditi klasinim nainom, moe se izlei iz jajeta crne
kokoi ili pijetla. Trea varijanta govori kako je malik zapravo roen kao deseto muko dijete
jedne majke.
72

Peri i Pletenac tvrde da se u Istri razlikuju dvije vrste malika: jedan je dobroinitelj iz
ume koji pomae bolesnim, umornim pastirima, a drugi je onaj iz rudnika.
73

Lozica se u svojoj analizi izgleda ovoga bia opet osvre na biljeke Maje Bokovi-
Stulli, gdje ona iz primjera predaje zakljuuje da se malik pojavljuje u obliku prpona djeteta u
crvenoj kapici. Uglavnom se dovodi u vezu s novcem. Navodi da se duhovi mrtve djece i
vragovi koji se uzgoje u jajetu pod pazuhom, a donose vlasnicima novac, pojavljuju na irokom
podruju u mnogim hrvatskim predajama. U primorskim krajevima Hrvatske uglavnom su bili
prikazivani kao draga, ljupka, ali i nestana djeca s ve spomenutim crvenim kapicama.
74

70
71
Ivan Lozica, Poganska batina, Golden Marketing, Zagreb, 2002., str. 51
72
Isto, str. 50
73
74
27

Babi i Danilovi navode sline predaje o postanku malia s Krka: ''potrebno je sedam
godina hraniti crnog pijetla dok ne snese jaje koje zatim treba obaviti crnom svilom i nositi pod pazuhom
devet mjeseci, a iz njega e se roditi malik s crvenom kapicom.''
75

Kada se govori o pojavnosti macia, Lozica navodi tvrdnje da se na Brau i u Poljicama
maci pojavljuje kao oganj, ili kao oblik plamena koji skae. Moe i mijenjati boju; od crvene i
bijele do plave. Maci je esto prikazivan i kao patuljasto bie koje nosi komad drveta na kome
je vatra. Na Hvaru, u selu Vrbanj, maciima, prema predaji, smatrana su djeca koja se rode mrtva
ili umru nekrtena, a esto se pokazuju kao svjetlosti koje skau po vinogradu. Postoji i
pripovjest o maciu s jednom nogom i crvenom kapicom, a takoer se povezuje uz plamen vrti
se u njemu. Zna ponekad i sakriti ivotinje na nekoliko dana, a poslije ih vrati kao da nisu ni
nestale.
76

Lozica takoer navodi da se maci moe prikazivati i kao ovjek, magarac koji grize,
dijete, pas ili neka druga ivotinja. Postoje i svjedoanstva da se javlja u podne kao dijete,
obuen u bijelo, a na glavi mu je bijeli eiri. Na Hvaru se prialo da je postojao kao maskota,
igraka koju bi se stavljalo pod pramac da donosi sreu.
77

U jednom je iskazu zabiljeeno da se maci javlja i kao veliki ovjek u crnom klobuiu.
Ista osoba posvjedoila je i o prikazi s kapicom crvene boje, a ostatak odjee bio je crn. Na
Hvaru se pojavljivao kao janje velikih rogova koji su ili u krug, a vuna je sezala do poda.
Pojavljivao se i kao jarac, neki ga je ovjek naao na putu. Kada ga je doveo kui i htio ubiti,
jarac je progovorio i nestao. Nadalje, predaje s Peljeca kau da je maci, koji je nastao od
nekrtene djece, a visok tri pedlja, znao dolaziti u kuu seljana. U ruci je drao trstiku i triput
puhnuo zadavajui ukuanima modrice. Mogli su to izbjei tako da ispeku fritule i ostave pred
vratima kue. Maci je uvijek tri puta udario na vrata tapiem, ostavljajui stari novac, a
zauzvrat bi uzeo pripremljene fritule.
78

Stulli u svojim zapisima tvrdi i da macii mogu izgristi noge i ruke onomu koji izlazi ili
obavlja malu nudu nou, tako da ostanu karakteristine modrice. Takve modrice koje nastaju
bez razloga naziva se modricama koje su zadobivene na nain da je to maiina istukla. Navodi
se i pria da su neki ribari bacili dva kraka hobotnice maciu koji ih je pratio iza i imali su dobar
ulov upravo zbog toga. Povezanosti macia i ribara govori u prilog i predaja da se maci ribaru

75
76
77
Isto, str. 54
78
Isto, str. 53, 54

28

koji je lovio s obale pojavio kao crno-bijela maka koja jede ulov. Zanimljiva, ali i udna je
injenica da su na kraju sve ribe bile na broju.
79

Glavna simbolika tih nadnaravnih bia, unato svemu, i dalje lei u donoenju novane
dobiti i blagostanja. Takve predaje o malicima i maciima koji se pojavljuju u rudnicima
posebno su zaivjele upravo u Istri, jer su upravo ondje postojali rudnici koji su se smatrali dosta
osjetljivim mjestima. Rudar je morao napustiti svoju prirodnu okolinu, a samim time i svoj
drutveni okoli. Nije bio na svojem terenu, bio je izloen razliitim utjecajima zbog psihike
oslabljenosti. Problemi s kojima su se suoavali istarski seljaci tada, kao npr. zdravlje stoke,
pastira te urod, odjednom su postali drugaiji, jer su proizvodi stoarskog i ratarskog rada sve
manje bili dostatni kao dovoljan izvor prihoda. Poslodavci su poeli smanjivati cijenu rada,
isplaujui radnicima sve manje do novca nije bilo lako doi. Upravo u takvim priama i
ljudskim sudbinama zaivjele su predaje o nadnaravnim biima maliku, maciu, tintilinu.
Seljanima je trebalo neto optimizma, pa su se esto poele prepriavati predaje o maliku, koji na
aroban nain donosi bogatstvo.
80

Tintilini iz dubrovake okolice imali su neto drugaiju drutvenu ulogu. Vrlo su slini
maciima u obliku djece, a bitnija je razlika samo u tome to se oni najee javljaju oko
podneva, ili barem tako majke plae djecu da im sunce ne bi natetilo. Dakle, tu tintilini
simbolizira sredstvo izazivanja straha kod malene djece, iako im to nije osnovna svrha. Opisujui
vanjski izgled, predaje kau da na tom podruju tintilinii imaju crvene, zelene ili crne
klobuie.
81

Kao to je i prikazano, kroz predaje na prostorima Hrvatske postoje razne interpretacije
ovog malog bia. No ipak, veliku veinu njih povezuje jedna injenica, a Lozica donosi vienje
Maje Bokovi-Stulli o tome: ''injenica to su se predodbe o domaem vraiku koji donosi
novac, one o duhu umrle djece ili one o malom gorskom demonu, koji takoer donosi novac, na
naem istarsko-primorsko-dalmatinskom podruju tako nerazmrsivo splele oko lika djeaia u
crvenoj kapici, ukazuje po naem miljenju na ovaj momenat: te su se predodbe pod razliitim
utjecajima i u razliita vremena stvarale, mijenjale i oblikovale, ali su se na ovom terenu
preslojavale preko jednog vrsto i davno ukorijenjena lika to je na djeak u crvenoj kapici.''
82

79
Isto, str. 52, 54
80
81
82
Isto, str. 57
29

4.6. Orko

Pria o nadnaravnom biu Orku mogla bi zapoeti injenicom da ga definira no. Kao i
veina slinih bia, kroz predaje je dobivao razna imena. Nailazi se na mnoge oblike, npr. orko,
orho, orkul, orso, orbo, manjimorgo, njorko. Nastaje ponekad i od smea, zbog ega se naziva i
smetinjak ili posmetinjak.
83

Dakle, pojavljuje se nou, ali u predajama se kazivai uglavnom ne dotaknu samog
postanka orka. Govorei o njegovom vanjskom izgledu i formi, primjeuju se ovakvi iskazi:
''Orko se obino pokazuje nou, kao mali magarac koji naraste ili se podigne jako visoko kad ga
uzjae. Rjee se pokazuje kao mazga, pas, kozli, mi ili ovca (crna).''
84

Predaje kau da zatekne ljude kako se vraaju kui s posla, druenja sa suseljanima, ili
jednostavno nekog umornog puta. Tada esto pase ili lei, a zna se i podvui putniku meu noge.
Ugodno ga je jahati, pa putnik esto zaspi - ni ne slutei to e mu se dogoditi. Orko se tada
transformira u veliko bie te odnese putnika na neko sasvim daleko mjesto, razliito od
putnikovog eljenog cilja. Moe ga smjestiti na zvonik, brdo, drvo ili udaljeno polje. Prie kau
da ga oteti putnik moe zauzdati nekom nerabljenom uzicom od janjee vune, ili ak krunicom.
85

injenica da uglavnom zatekne ljude vraajui se kui simboliki bi se mogla objasniti na
nain da su ljudi pribjegavali takvim predajama kada su morali pobjei od problema, ili se
jednostavno ukloniti na neko vrijeme od svojih blinjih. Tada je bilo prigodno rei da se netko
nije vratio kui jer ga je orko oteo i ostavio u nekom drugom kraju. Dakle, pojava orka moe se
simboliki prikazati i kao bijeg od stvarnosti putem koritenja usmenih pria o tom mranom
stvorenju, ili kao svojevrsni bijeg od odreene vrste odgovornosti. Ljudi su esto pribjegavali
objanjavanju svojih posrtanja i nemogunosti suoavanja sa stvarnou putem otmice orka.
Upravo zato, pokuali su se oduprijeti tom utjecaju lakeg izlaza tako to su preokretali kaput ili
zamijenili desnu i lijevu cipelu.
86

Iz malog broja predaja koje spominju sam postanak ovog bia zakljuuje se da nastaje u
smeu, a moe nastati iz kokojeg gnojita koje nije bilo prekopavano sedam godina. Kada ode,
orko za sobom ostavi neugodan miris, ili ak nastane iz smrada, a na kraju se pretvori u ''vrlo
smrdljivu tvar.'' Prialo se i da puta vjetrove, a ponekad zna u liku magarca namamiti ljude po
dvoritima i zidinama. Kada ga uzjau, on se vine u visine, naraste te pone trati i izmarati
osobu koja ga jae. Ponekad ak baci osobu s visine na tlo, gdje osoba ostane onesvjetena leati.

83
Marijan Stojkovi, Orko, Narodna starina XXIX, 1934., str. 226
84
85
Isto, str. 46
86
30

Jo neki od naina zatite od orka su svete moi, blagoslovljena trava, a moe ga se ubiti i
iljastim noem bijela drka i bijelih korica. Po predaji se boji pasa koji ga ak mogu i rastrgati.
87

Postoje i ve spomenute predaje gdje se ustalilo vjerovanje o okru kao o demonu koji se
pretvori u ivotinju i nosi jahaa. Ovdje se orko javlja kao div koji opkorai cestu, ili kao dva
tornja, gdje jednom nogom stoji na jednom brdu, drugom na drugom. Ponekad i nema glavu.
Opisuje se i velikim poput stabla oraha, a nestane u zoru kad pijetlovi zapjevaju, slino kao i
veina nadnaravnih bia u takvim predajama. Izmeu njegovih nogu je opasno proi, govori se
da bi umro onaj tko bi to napravio, a ljudi imaju strah i od bjeanja od njega. Ponekad bi skakao i
s kue na kuu. Predaje kau da se izgubi ako mu se kae: ''Hodi mrak a, a u te pocurat''.
88

Simbolika kranskog svetog trojstva povezana je s nainom obrane od orka. Kada se
orko isprijei na putu, ljudi se usuuju kontrirati mu jedino ako ih je troje, jer bie bjei od
trojice. Ta se injenica uklapa i u simboliku temeljnih principa kranstva borbu mraka (orka)
protiv svjetla i dobrote (Sv. Trojstvo). Pripovijeda se i da je neki ovjek tri puta morao zaklinjati
orka da ga pusti, jer nije iz kraja gdje ga je orko napao.
89

Postoje i predaje o povezanosti orka i vukodlaka. Lozica stoji iza tvrdnje da u Dalmaciji
orko, tj. lorko ili lorgo, postaje identian vukodlaku - ponekad se poistovjeuje i s vampirom.
Pronaene su predaje gdje se u opisu orka vrlo usko povezano spominje i vukodlak koji nastaje
vrajim napuhivanjem ljudske koe. No sam orko ne nastaje tako, nego uzima oblik mjeine koja
se rasprsne ili pretvori u neki drugi oblik. Lozica navodi Carieva saznanja da se orko po noi u
obliku mjeine kotrlja pred ovjekom, najvie enama, a u obliku magarca uglavnom
mukarcima. Tvrdi se i da se orko moe pokazati kao dub ili empres, kao to je ve spomenuto.
Tada naraste do neba, a kasnije se opet spusti do zemlje i nestane.
90

Lozica, nadalje, istie saznanja Marijana Stojkovia, koji u svojemu lanku tvrdi da je
orko u Dalmaciju i Istru stigao kao strani utjecaj ili knjievnim, ili usmenim putem. Istaknuo je
da su predaje o orku bile iznimno rairene u Italiji i na njemakom govornom podruju Tirola, ali
se usmeni utjecaj ne moe u velikoj mjeri pratiti ili kontrolirati. Stulli, pak, tvrdi da su predaje o
orku vjerojatno nastale na staroj romanskoj podlozi, jer se moe izvesti analogija s antikim
rimskim bogom podzemlja Orcusom.

87
Ivan Lozica, Poganska batina, Golden Marketing, Zagreb, 2002., str. 46, 47
88, 89
Isto, str. 47

90
Isto, str. 49
31

Orko je, zakljuujui iz navedenog, sloeno staro bie mitskih predaja, a injenica da
posjeduje mo transformacije ini ga klasinim demonskim biem koje je stoljeima strailo
narod.
91

91
Isto, str. 49, 50
32

4.7. Vila

Vila je jedno od najeih mitolokih bia. Mnogi dre da su to najljepa, najupeatljivija
i najzanimljivija nadnaravna bia, a pojavljuju se svuda ne moe se rei da su ograniene
prostorom. Postoji vjerovanje o njhovu postanku od Boga predaja govori da su vile Adamove
keri koje je Bog, jer su bile previe lijepe, pretvorio u vile kako se ne bi morale skrivati od ljudi.
Slinog su vjerovanja predaje s podruja Otoka ljudi su vjerovali da je Bog podijelio vidljivi
od nevidljivog svijeta, ali stvorio i vile.
92

Botica takoer zakljuuje slino: ''U sustavu hrvatske narodne mitologije mit o vilama
motiv je brojnih narodnih pria te je vie i due u uporabi od bilo kojeg drugog slavenskog
mitskog bia. Neprekidno se nalazi u istom semantikom odreenju znatnog broja hrvatskih
usmenih bajki, predaja i legendi.''
93

Kroz predaje nailazi se na mnogo vrsta vila. Ivan Kukuljevi Sakcinski opisuje kako one
stanuju u tri predjela ili tri elementa: u zraku, na zemlji i u vodi. Borave na udaljenim
zvijezdama, u oblacima, na visokim planinskim vrhuncima, u stranim bezdanima i najdubljem
moru. Gotovo da nema mjesta na kojem se ne nalaze. O polaritetu karaktera vila kae da su neke
bijele i dobre, druge su crne i zle, a neke nisu ni dobre ni zle, ve onakve kako ih trenutna volja
nosi. Tvrdi da se vila moe pretvoriti u bilo to, no to se rijetko dogaa; ee vila jednog
elementa poprimi svojstvo drugog elementa.
94

Kroz stoljea rairio se aspekt vjerovanja u pozitivni utjecan vila. One se dre
svemoguim biima, bogatim, pitomima, monima i vidljivim samo onome kome ukau milost i
kome ele pomoi; obitavaju u visokim planinama i velikim piljama, a ponekad se mogu i udati
za mladie te oni postaju vilaima. U Samoboru postoji vjerovanje da vile dou nou u dvorite,
vrt ili polje dobrih ljudi te zavre posao koji ljudi nisu stigli obaviti preko dana, a nekad ak i
umivaju i eljaju djecu bez majki.
95

O dobroinstvima, a i osvetoljubivosti vila postoje brojne predaje. Neke od njih prenose
sljedee: ''Vile nikom nee uiniti naao, osim ako ih netko ne uvrijedi npr. nagazivi na njihovo
kolo ili veeru, ili im pak, namjerno ili sluajno, otme kiticu cvijea. Poznato je narodno
vjerovanje da vile pletu raskone kitice i vijence od raznovrsnog cvijea i da svaki cvijet ima

92
93
Stipe Botica, Vile u hrvatskoj mitologiji, Radovi zavoda za slavensku filologiju XXV (1990), str. 30
94
asopis za filozofiju i humanizam - Nova Akropola, br. 14.
http://www.novaakropola.hr/Clanci/Razno/Detail.aspx?Sifra=199 (1. lipnja 2013.)
95
33

drukije znaenje. Vile e kazniti i onoga koji oda tajne vilinskog svijeta ili im na neki drugi
nain eli nauditi. Meutim, ovjek se isto tako moe zbliiti s vilama i postati im prijateljem ili
kako kau, s vilama se pobratiti ili posestriti. Tada e mu njegova posestrima vila pomoi u
svakoj nevolji. Pripovijeda se u narodu da svaki junak i estit ovjek ima svoju vilu
posestrimu.''
96

Babi i Danilovi u analizama predaja potkrepljuju navedenu injenicu postoje predaje
gdje ljudi vjeruju da se Kraljevi Marko skriva u peini ve tristo godina, a tamo ga dvori vila,
dok je u Istri takoer zabiljeena pria o njemu- nainio je granicama hlad dvjema zmijama
koje su se pretvorile u dvije lijepe djevojke, vile, kojima on svira u mijeh, a one mu zauzvrat
daruju snagu kako ga drugi pastiri ne bi tukli (jer je bio najslabiji meu njima).
97

Autorice Babi i Danilovi takoer donose tvrdnje ''Vile imaju mo kojom u vihoru mogu
sebi odnijeti onoga koga ele imati, a najee se radi o otmici lijepih mladia s kojima mogu, a i
ne moraju imati potomstvo (u Poljicama vjeruju da se raaju samo vile dok mukih potomaka
nema). Od toga je proizala kletva: Vile te odnijele! Onoga koga vile odnesu najee ga i
povrate nakon odreenog vremena. Nerijetko upravo oni postaju vilenjaci; vile ih naue o
moima i ljekovitou svih trava. Motiv otimanja, viline prevlasti nad mladiima ili pak
zaljubljivanja u vilu nalazimo esto i u usmenoj poeziji.''
98

Kada se govori o tjelesnoj pojavi vile, veina predaja prenosi sljedee: ''Vile su u
narodnoj tradiciji najee opisivane kao mlade djevojke uzviene ljepote koja se ne moe
usporediti ni sa im zemaljskim. Tko bi vilu jedanput vidio, obuzela bi ga neizreciva enja za
njenom ljepotom. Kau da nekima oi sijevaju zrakama svjetla. Na sebi nose poput snijega bijelu
svilenu haljinu, a tijelo im je vitko poput jele i lagano kao u ptice, jer imaju krila koja ponekad
mogu biti zlatna. Posebno je lijepa njihova zlatna kosa koja, rasputena, poput slapa pada sve do
zemlje. U kosi, kau, nalazi se tajna njene snage i ivota. Vila kojoj ispadne i jedna vlas, gubi
vilinsku mo i postaje smrtna. Zbog toga su vile naroito pazile na svoju prekrasnu kosu i
ponekad su se mogle vidjeti kako sjede pokraj puta i eljaju se. Kada bi prolazile kroz gustu
umu, esto bi se njihova duga, zlatna kosa zaplela u kakav grm. Ako bi netko tada naiao i

96
97
98
Isto, str. 268

34

raspleo je, a da ne iupa nijednu vlas, vila bi mu zauzvrat do kraja ivota pomagala u dobru i u
zlu.''
99

Autorice Babi i Danilovi iz predaja donose nestereotipan pogled na vile. U nekim
krajevima Hrvatske puani ''vjeruju da vile imaju odijela toliko sjajna da se u njih ne moe
gledati dok u Loboru dre da one uope nemaju odijela. U veini krajeva postoji vjerovanje da je
vilama gornji dio tijela jednak tijelu djevojke dok su im noge magaree, kozje ili pak volovske te
ih stoga ne valja gledati zato to e se u protivnom osvetiti onome koga vide da to ipak ini.''
100

I Suzana Marjani u svojim se istraivanjima o vilama susrela s motivom vilinskih nogu
u obliku konjskih ili kozjih kopita. Prema interpretaciji Natka Nodila, nailazi se esto na takva
puka vjerovanja koja su, mogue, proizala iz hristjanske mrzosti na vile; a to je narod tumaio
kao kaznu zbog oholosti, jer su vile bile poznate po injenici da su vrlo ponosne. Iz toga
proizlaze predaje da ih je Bog kaznio pretvorivi im noge u kopita. Vile ih prekrivaju dugim,
bijelim haljinama.
101

U predajama se esto spominju motivi vilinskog kola i okupljanja vila. One su se
ponekad mogle vidjeti pod starim hrastom kako se smiju ljudima koji su prolazili promatrajui i
udei im se. Vile su znali viati i kako po mjeseini pleu svoja poznata kola, dok sve ne
popadaju od umora. Govori se i da mogu igrati kolo u pol kola, kako bi svojim plesom
predstavljale mladi mjesec. Ovdje u Slavoniji postoje predaje da na mjestima gdje su vile plesale
rastu gljive; vilina gljiva u narodu se zove vilovnjaa i smatra se da ona raste na vilinu kolu. Na
vilinska igralita ovjek nije imao slobodan pristup, jer bi mu vile odmah uinile neko zlo. Samo
rijetki poteni ljudi mogli su doi u njihovo kolo i to sluajno ili na poziv samih vila. Takve su
ljude vile mogle svaemu nauiti i, iako bi im prenijele samo mali dio svojeg znanja, oni bi
postali vrlo mudri i vjeti.
102

Postoje brojne predaje u kojima se vile spominju i kao blagotvorne, dobre ljekarice koje
imaju mo ozdravljanja i regeneracije. Budui da su cijelo vrijeme stopljene sa ivotom prirode,
one znaju njegove zakone i tajne upotrijebiti na najbolji mogui nain. Puk vjeruje da vile
poznaju i ljudima pokazuju ljekovito bilje pa se zbog toga ta vrsta vila ponekad naziva biljarice i
vidarice. ''U istoi jutra, one po rosnim planinama trae mirisno, zdravo bilje. Vrijedno je
spomenuti da su narodna imena razliitih biljaka pripisana vilama, primjerice vilin luk (Muscari

99
100
101
Suzana Marjani, ivotinjsko u vilinskom, u: Izmeu roda i naroda, Etnoloke i folkloristike studije (prir. Renata
Jambrei Kirin i Tea koki), Institut za etnologiju i folkloristiku, Centar za enske studije, Zagreb, 2004., str. 238
102
35

comosum), vilina metla (Asparagus officinalis) ili vilina kosa (Cuscuta epithymum). Za biljku
koju zovu vilino sito (Carlina acaulis) kau da ima jaku mo protiv lai. Prema Marinu Driu,
udotvornu mo vile imaju i kada u noi pred Ivanje pleu nad vodama i izvorima. Tko tada
potpadne pod njihovu mo, moe se podmladiti i obnoviti, poput zmije koja mijenja svoj
svlak.''
103

Vilinsko drvo poznato je mjesto sastajanja vila. Zoran ia pronalazi tvrdnje da se ispod
drveta proslavljalo, ostavljali su se pokloni vilama svezani za grane, ak su i odravani obredi
lijeenja ili plesa. Mjesto ispod takvog drveta esto se karakteriziralo kao isto, jer su se tamo
prinosile rtve vilama uglavnom u obliku janjeta. Dakle, na vile se esto nailazi ispod hrasta,
brijesta, gloga i kruke; ta su se stabla smatrala izdvojenima zbog ljepote, veliine ili poloaja u
odnosu na druga, a seljani nisu dolazili ispod njih jer su se smatrali neistima i grenima te
nedostojnim takvih mjesta. U Slavoniji, poglavito Otoku te u nekim mjestima u Dalmaciji
smatralo se da je orah drvo koje je najee mjesto sastajanja vila.
104

Vrlo je poznat i motiv krae viline moi, odnosno kraa nekog vilinog predmeta koji joj
predstavlja izvor moi. Rije je o motivu koji se javlja u razliitim krajevima Hrvatske. Jedna
pria govori ''o ovjeku koji je vili, dok je spavala, skinuo krunu s glave te je ona, ostajui bez
moi, postala sasvim obina djevojka koja se udala za njega. Mu je za vrijeme jedne svetkovine
zatraio od nje da igra u kolu vraa joj krunu, a ona bjei pod oblake.''
105

Botica potvruje spomenutu injenicu s kraja predaje vilin bijeg. ''Zanimljivo je da
gotovo ni u jednoj prii, predaji, pjesmi vila ne ostaje s muem. ak ni majinstvo (po narodnom
sustavu vrijednosti na samom vrhuncu) nema snagu kao zov visine. Vilin bijeg se odgaa i
muevi ljubomorno od njih skrivaju ''krila'' (ili neko drugo ''obiljeje'' koje omoguuje odlazak).
Vile stoga koriste iznimne prilike: za vrijeme kakve svadbe, obiteljske ili ope sveanosti,
izniman dogaaj u kui kad je svaarski ugoaj, iznimnu emotivnu situaciju. Tada obino moli
mua da joj vrati obiljeje (samo na ''trenutak''), da bi se iskazala meu gostima i time uzdigla
vrijednost kue.''
106

Slina, pak, pria, potvrujui navedeno donosi vjerovanje da je neki mladi ukrao vili
krunu, jer je znao da bez nje ne moe letjeti. Mladi je poveo vilu kui, a predmet sakrio tako da
ga vila ne moe nai. Postala je obina djevojka, rodila dva sina i ker, a na vjenanju najstarijeg

103
104
Zoran ia, Vilenica i vilenjak: sudbina jednog pretkranskog kulta u doba progona vjetica, Institut za
etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2002. , str. 95, 96
105
106
Stipe Botica: Vile u hrvatskoj mitologiji, Radovi zavoda za slavensku filologiju XXV (1990), str. 36
36

sina zamolili su ju da zaplee - mu joj je vratio ukradeni izvor moi te ona u tom trenutku poleti
i odnese sa sobom njihovu ker.
107

Smatra se da je glavni uzrok nestanka vila ovjek. Koliko se na nekim podrujima
Hrvatske cijenilo vile i vjerovalo da je bilo bolje u vilinsko doba najbolje govori u prilog sljedei
citat: '' Narod vjeruje kako je ivot za njihova vremena bio znatno bolji to potvruje primjer iz
Stupnika kraj Zagreba: Dok je bilo vila, vele ovdje ljudi, da su bila i bolja vremena, nego sada
to su. Rodila su dobro polja i vinogradi. Svega je bilo dosta. No sada nema vie vila, odbile su
se od naroda, poplaile su se od rogova, u koje svinjari na pai neprekidno tule.''
108

Jo jedna potvrda toga nalazi se u Hrvatskom zagorju: ''Ivan Kukuljevi Sakcinski
zapisao je priu kajkavskih staraca o ovom drevnom vilinskom vremenu: Vruj te gospodine!
Stara je r, da su onda jo zlatna vrmena bila. edni su bili onda ljudi; polja su radjala
samom penicom i drugom hranom bez ljudskog truda i znoja; srdce je sviuh onda jedno bilo,
volja jedna, jedan zakon, jedan obiaj. Vile su onda ljudem, jer biahu dobri, pomagale polja eti,
travu kositi, strni pleviti, marvu hraniti, kue graditi, tibru plaati; pa su svuda brale emer. Nu
odkad su se ljudi iznevrili svojim starim krpostim; odkad su pastiri zabacili svirale, tambure i
psme, te na msto njih poprimili bie u ruke i stali po pai pucketati, hukati i kleti; odkad jo k
tomu poee puke pucati i narodi se proganjati; od onda je prestalo Vilah na hrvatskom polju i
one odoe nekamo u stranu zemlju. Samo gdkoji ovek, koji je Vilam osobito omilio, vidi ih
kadkada, kako po polju kolo igraju ili na pustoj klisuri i goloj stni samotno sde te plau ili u
alostnih psmah nariu.''
109

107
108
Isto, str. 265
109

37

4.8. Ureljivac

Bie ureljivac bilo je iznimno nepoeljno u svakodnevici puka koji je vjerovao da
postoji. Nekad se vjerovalo da se nesrea i zla kob mogu prenijeti doslovno pogledom, dakle,
uroci su se mogli bacati ak i kada se nekoga pogleda. Bia koja su imala takvu sposobnost
nazivala su se ureljivcima, a nadnaravnu mo sadravale su njihove rijei i pogledi.
Peri i Pletenac navode da je ope miljenje puka neko bilo da ''iz nekih oiju izlazi
arolija, koja djeluje na druge oi, a mo joj je tolika da joj se onaj, protiv koga je usmjerena, ne
moe oduprijeti, zbog ega joj podlijee i nuno obolijeva.
110

Navode i da postoji dvije vrste ureljivaca jedni taj moni zao pogled koriste svjesno i
namjerno, dok drugi nisu ni svjesni da njihov pogled teti i donosi zlo. Karakteristike oba tipa su
nemirne oi, upadljiva boja zjenica ili njihova deformacija, razne one bolesti, izrazito velike,
okrugle, ili male oi, spojene obrve itd.
111

Djelovanje ureljivca moe se okarakterizirati inverzijom. Drago Orli donosi
objanjenje: ''Njegova pohvala donosi zlo. Ako kae "ma je lip ti mali", moe djetetu zlo uiniti.
Isto je i kod pohvale tipa "ma je junak ti mladi", ili "ma si vidija ki lip junac", ili "ma van je
fanjski prasac." Stoga, da ne bi bilo sumnje da je netko ureljivac, u Istri je i danas u narodu vrlo
iv obiaj da se najprije pogrdi ono to se eli hvaliti, primjerice: "pasja krv ma je lip", "vraji
mladi ma je junak", ili ak apsurdna tvrdnja "ala grda mala, ma si lipa." Od ureljivca se
najlake braniti. Novokupljena domaa ivotinja se, na primjer, u staju vodi preko nekih
predmeta, naee preko sjekire ili kroz nogavice hlaa gospodara kue, odjea se oblai
naopako, maloj djeci obraz se pere mokraom.''
112

Da je ureljivac, a samim time i podsvjesna prijetnja od njegovog djelovanja duboko
utkana u tradicijsku kulturu u Hrvatskoj govori injenica da i sami, nesvjesno, esto kucnemo o
drvo da neto ne ureknemo. Bie, osim u Hrvatskoj, ima i brojne interpretacije u mnogim
svjetskim kulturama.

110
111
Isto, str. 97
112
Drago Orli, torice od trig i triguni, Naklada Zoro, ZagrebSarajevo, 2008., str. 56

38

5. Zakljuak

Kroz diplomski rad istraivana je problematika i donesen pregled najeih nadnaravnih
bia hrvatskih usmenih predaja, a obradom i analizom njihovih karakteristika objasnila se
simbolika i znaenje koje su nosila ova bia kroz stoljea pripovijedanja.
Bitna odrednica, a i razlog zato se uope pria o ovome, injenica je da su ljudi vjerovali
u postojanje nadnaravnih bia. Smatrali su da postoji neto, a to neto rekonstruirali su iz mnogih
predaja koje su ili uli od osobe koja je to doivjela, ili od tree osobe rjee su sami bili
svjedocima neega za to misle da je istinito.
O analiziranim biima, trigi, trigunu i krsniku, vukodlaku i vampiru, vjetici, mori,
maliku, maciu, tintilinu, orku, vili te ureljivcu napisan je pregled koji sadrava glavne
karakteristike svakog bia, nain na koji nastaju/postaju time to jesu, podruje i vrsta magijskog
djelovanja, simbolika i nain obrane od moi. Kroz brojne predloke predaja zakljuile su se i
utvrdile navedene opisne osobine.
Utvrdilo se i zakljuilo iz mnogih predaja o trigama i trigunuma kako simboliziraju zlo
koje puku zadaje svakodnevne probleme oko usjeva, stoke i ivota openito, dok su krsnici na
strani dobroga pomau obraniti od nedjela triga i triguna. Uz vukodlake i vampire veu se
predaje koje u sebi donose simboliku straha od nepoznatog, od nonih stvorenja koja iz grobova
ustaju i napadaju ljude, a u nekim predajama vampire i vukodlake usko se povezuje sa samim
vragom. Vjetice su proizale kao simbol saveza ene i vraga, a uz njih se usko povezuju i more
koje simboliziraju promjenu enskog bia kao svojevrsne domaice u osloboeno, snanije bie.
Malik, maci ili tintilin, vraiak s crvenom kapicom najee se povezuje uz novac bie je to
koje je simboliziralo materijalno bogatstvo kroz predaje onaj kojemu je pomogao, uivao je
blagodat novca, ponekad zauzvrat ostavljajui samo fritule. Kada se spomene orko, prva
asocijacija poznavatelja ovoga bia je upravo mrak a kroz mrak dolazi i simbolika bijega od
stvarnosti, odlaska u nepoznato. Vila se smatra potpuno drugaijim biem od navedenih
uglavnom dobroiniteljica, simbolizira ono pozitivno, a esto dolazi i kao pomo puku, dok je
ureljivac samo nuno zlo; simbolizam njegovog pogleda donosi nesreu onome na koga utjee.
Kako god se pria o nadnaravnim biima tumaila i analizirala, pravi e zaljubljenik u
tematiku najvie cijeniti istinsku, ivu predaju koja se jo uvijek moe vidjeti oima, uti uima
upravo od staraca ije su majke, oevi, bake i djedovi ivjeli u doba kada su takve predaje ipak
imale vei utjecaj na svakodnevicu.
39

Moda je najprikladniji citat za kraj ove prie (koji opisuje navedenu situaciju) upravo
ovaj, autora Ivana Lozice: ''Nauio sam u tom poslu da su imaginarna bia usmene predaje u
neemu nalik na oblake. Kad ih gledamo svojim oima, zapaamo svu njihovu ljepotu i
raznolikost, esto smo zatravljeni, moda i prestraeni ugoajem koji stvaraju u krajoliku.
Sluamo li dobra pripovjedaa, on e nam jo i znati doarati ugoaj olujnih oblaka u orkanskom
nevremenu na moru, ili opasno mitsko ozraje ljetnoga podneva. U uenim knjigama o tome
moemo nauiti malo ili nita.''
113

Istina, jer ipak, kroz godine i stoljea usmene predaje i bia koja se sreu u njima
najsnanije ive na ustima pripovjedaa i u uima sluatelja.

113
Ivan Lozica, Poganska batina. Golden Marketing, Zagreb, 2002., str. 44

40

Literatura

Babi, Vanda, Danilovi, Danijela, 2013.: Demonoloki zapisi i oblici u Zborniku za
narodni ivot i obiaje junih Slavena, Lingua montenegrina, god. VI/1, br. 11,
Podgorica, str. 251. 299.
Bokovi -Stulli, Maja, 2005.: Od bugartice do svakidanjice, Konzor, Zagreb
Bokovi-Stulli, Maja, 1991.: Pjesme, prie, fantastika, Nakladni zavod Matice Hrvatske,
Zagreb
Bokovi-Stulli, Maja, 2006.: Prie i prianje, Matica Hrvatska, Zagreb
Bokovi-Stulli, Maja, 2006.:Prie, pjesme, obiaji iz Peroja - sela crnogorskih
doseljenika u Istri. Osijek:HCDP Croatica-Montenegrina RH i CKD Montenegro-
Montenegrina Osijek
Botica, Stipe, 1993.: Mitoloki slojevi hrvatske usmene knjievnosti, Croatica
XXIII/XXIV , str. 69. -76.
Botica, Stipe, 1990.: Vile u hrvatskoj mitologiji, Radovi zavoda za slavensku filologiju
XXV , str. 29.- 40.
Brki, Mirna, 2012.: Mora, ensko demonoloko bie, u suvremenim kazivanjima Hrvata
u Bosni i Hercegovini, Filoloke studije, vol. 1, br. 10, str. 37. 47.
Coha, Katarina: aman kao gospodar duhova, Zarez, dvotjednik za kulturna i drutvena
zbivanja, Zagreb, 15. srpnja 2004., godite VI, broj 134-135
ia, Zoran, 2002.: Vilenica i vilenjak: sudbina jednog pretkranskog kulta u doba
progona vjetica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
Fischer, Helmut, 2003.: Stari demoni novi konteksti: Demonski likovi u suvremenim
predajama, Narodna umjetnost: Hrvatski asopis za etnologiju i folkloristiku XL , 2., str.
29. - 40.
Lozica, Ivan, 2002.: Poganska batina, Golden Marketing, Zagreb
Marjani, Suzana, 1999.: Zatitna sredstva protiv more kao ensko-niktomorfnog
demona, Trea - asopis Centra za enske studije II, str. 55.- 68.
Marjani, Suzana, 2004.: ivotinjsko u vilinskom, u: Izmeu roda i naroda, Etnoloke i
folkloristike studije (prir. Renata Jambrei Kirin i Tea koki), Institut za etnologiju i
folkloristiku, Centar za enske studije, Zagreb, str. 231. - 256.
Orli, Drago, 2008.: torice od trig i triguni, Naklada Zoro, ZagrebSarajevo
41

Peri, Boris, Pletenac, Tomislav, 2005.: Fantastina bia Istre i Kvarnera,
Vukovi&Runji, Zagreb
Radi, Antun, 1897.: Osnova za sabiranje i prouavanje grae o narodnom ivotu, knj.
2., str. 65., Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena
Stojkovi, Marijan. 1934.: Orko. Narodna starina XXIX, str. 226., 227.
eo, Luka, 2002./2003.: O krsniku: od tradicijske pojave u predajama do stvarnog
iscjelitelja, Stud. ethnol. Croat., Vol. 14/15, str. 23. -53.
Vinak, Tomo, 2005.: O trigama, trigunima i krsnicima u Istri, Stud. ethnol. Croat.,
vol. 17, str. 221-235.

Mrene stranice

Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1852. Godina 2, uredio Ivan Kukuljevi Sakcinski
http://dnc.nsk.hr/Viewer.aspx?id=8d336349-9ee8-498d-8387-
57ca296e820a&y=1852&m=6&d=1 (1. lipnja 2013.)
Brnabi, Vesna. 2010. Istarski vampir: Legenda o Juri Grandu opet ivi,
http://www.vecernji.hr/vijesti/istarski-vampir-legenda-juri-grandu-opet-zivi-clanak-
169074 (3. lipnja 2013)
triga, Nika, 2011. Neka pue, zapisano je
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac442.nsf/AllWebDocs/Neka_puse__zapisano_je (2.
lipnja 2013.)

Simbolizam Nadnaravnih Bića

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Simbolizam Nadnaravnih Bića

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite J.J.

You might also like