UNIVERZITET U BIHAĆU

''ISLAMSKI PEDAOŠKI FAKULTET''

EGZORCIZAM U PRAVOSLALJU

„Pravoslavno poimanje i upotreba egzorcizma“

Mentor - student -
Sadržaj:

1. Sažetak/rezime.........................................................................................5
2. Uvod.........................................................................................................................6
3. Pojmovi vezani za temu.........................................................................................7
4. Ezorcizam kroz historiju.......................................................................................8
4.1. Sedam povijesnih razdoblja..............................................................................8
4.2. Poznati slučajevi egzorcizma kroz historiju....................................................10
4.3. Slučaj Aneliesse Michel..................................................................................11
5. Egzorcizam u Novom zavjetu.............................................................................12
5.1. Obred egzorcizma...........................................................................................13
5.2. Egzorcizam kuća.............................................................................................15
6. Kršćanska demonologija.....................................................................................16
6.1. Demoni u prvim stoljećima crkve..................................................................17
6.2. Djelovanje zlih duhova...................................................................................18
6.3. Zli dusi u Novom zavjetu...............................................................................20
7. Obred egzorcizma u Pravoslavnoj crkvi...........................................................21
7.1. Preduvjeti egzorcizma....................................................................................22
7.2. Učinci egzorcizma...........................................................................................22
7.3. Posljedice učešća u egzorcizmu.....................................................................23
8. Hristos kao iscjeljitelj.........................................................................................24
8.1. Isa a.s. i njegove mudžize..............................................................................25
9. Učenje Pravoslavne crkve o demonima............................................................26
9.1. Zaštita od đavolskog djelovanja......................................................................27
10. Islam o demonima/šejtanima.............................................................................29
10.1. Džinnsko djelovanje na ljude.........................................................................31
10.2. Zaštita od šejtana............................................................................................32
11. Opsjednutost ili psihička bolest..........................................................................34
12. Zaključak..............................................................................................................36
13. Literatura.............................................................................................................37
14. Prilozi ..................................................................................................................38

Sažetak na bosanskom jeziku

2
Egzorcizam je obred u kojem egzorcist učenjem molitvi istjeruje zloduha iz opsjednute osobe.
Upotreba egzorcizma egzistira još od Isusa, u Bibliji se navodi da se sam Isus bavio ovim
vidom liječenja oboljelih Egzorcizam vrše osposobljeni svećenici.

“ Napomene” što se nalazile u ''Obredniku'' jasno ističu “neka egzorcist

ne pristupa slavljenju egzorcizma ako ne utvrdi, pouzdajući se u moralnu
sigurnost, da je onaj nad kime treba obaviti egzorcizam uistinu opsjednut
od zloduha”1

Diplomski rad se sastoji od dva dijela.

U prvom dijelu diplomskog rada, ću govoriti općenito o egzorcizmu te pojmovima koji su

usko vezani za temu. Dalje će se govoriti o historijskim slučajevima koji su vezani za
egzorcizam i opsjedanje osoba te o samom obredu egzorcizma i djelovanju zlih duhova na
osobe.

1 Obrednik, M. Milutinović, BG

3
U drugom dijelu ćemo se bazirati na djelovanje i upotrebu egzorcizma u Pravoslavnoj crkvi.
Govorit ću o tome šta Pravoslavna crkva uči o demonima. Neizostavno je spomenuti i samu
zaštitu od demona. Također će se spomenuti i obred egzorcizma u Pravoslavnoj crkvi, te o
nekim stavkama sa Islamskog gledista.

Summary

The Islamic Community in Bosnia and Herzegovina

University of Bihac

An Islamic Pedagogical College in Bihac

Subject: „Orthodox understanding of the use of exorcism“

Bihac, year of 2019

Exorcism is a ritual in which the exorcist expels the demon from a obsessed person by
prayers.The use of exorcism exists even in Jesus time ,in the Bible it is stated that Jesus
himself dealt with this type of treatment for the sick.Exorcism can not be accessed until it is
established that the sick does not suffer from some form of medical illness. Establishment is
carried out by praying over the sick during the time that they give any signs of movement or
not movement at all. Exorcism is performed by trained priests .

The final exam has two parts.

In the first part I will speak generally about exorcism and the concepts that are closely related
to the topic. Next I will continue to talk about historical cases related to exorcism and
obsessed people, and about the ritual of the exorcism and the action of evil spirits on a person.

The second part will be based on the action and use of the exorcism in the Orthodox Church. I
will talk about what the Orthodox Church teaches about demons. It is also necessary to
mention the protection from demon itself.I will speak about the ritual exorcism in the
Orthodox Church, also I will mention about some of these things from the Islamic
perspective.

4
‫‪Sažetak na arapskom jeziku‬‬

‫الجماعية السلماية في البوسنية و الهرسك‬

‫جاماعة بيهاتش‬

‫كلية التربية السلماية في بيهاتش‬

‫الماوضوع‪ :‬مافهوم الرقية و ماماارستها لدى طائفة الرثودوكس الماسيحية‬

‫‪5‬‬
 ‫العاداد‪ :‬سنائدة هانداناغيتش‬

‫الماشرف‪ :‬ا‪.‬د‪ .‬عازت ترزيتش‬

‫‪.‬في بيهاتش‪ .2018 ,‬م‬

‫الرقية تعتبر مان طقوس حيث يتم مان خللا قراءة الترانيم الدينية اخراج الكائن الشرير مان جسد الماريض و انه كان ماوجودا مان عاهد‬
‫‪.‬يسوع و في النجيلا انه ماارس بنفسه هذا النوع مان العلج‬

‫و ل يقدم الى ماماراست هذا الطقوس ال بعدماا يتاكد ان الماريض فير ماصاب بمارض طبي و التاكد مان ذلك يجرى عان طريق قراءة‬
‫الترانيم الدينية و ينظر فيمالا اذا ظهرت عالى الماريض عالماات اصابة او ل‪ .‬و اخراج الكائن الشرير يجرى عالى ايدي القسيسين‬
‫‪.‬الماتخصصين بذلك‬

‫‪:‬و ان هذا البحث التخرجي يتكون مان جزاين‬

‫اتكلم في الجوا الولا عان عان اخراج الكائن الشرير مان الجسد عاماوماا و اوضح بعض الماصطلحات ثم اتطرق الى الوقائع التاريخية‬
‫المارتبطة بحالت اخراج الكائن الشرير و الشخاص الماصابين بذالك كماا اتكلم عاماا يتكونمانه هذا الطقوس و عان تاثير الكائنات‬
‫‪.‬الشريرة عان النسان‬

‫و في الجزا الثاني القى الضوء عالى ماماارسة هذا الطقوس تحت السقف ماؤسسة الكنيسة الرثوزوكسية و اتكلم عان تعاليم الكنيسة‬
‫الرثوزوكسية في الرواح الشريرة و عان الوقاية مانها ثم اتكلم عان طريقة ماماارسة هذا الطقوس في الكنيسة الرثوزوكسية و اتكلم‬
‫‪.‬في بعض جوانبه مان زاوية اسلماية‬

‫!‪U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG‬‬

‫‪1. Uvod‬‬

‫‪6‬‬
 Egzorcizam je svakodnevna pojavnost među nama. Od pamtivijeka nailazimo na primjere
opsjednutosti, kako u srednjem vijeku i tzv. ''paljenja vještica'' do danas i modernog doba
kad se ova pojavnost dotiče i vjere i nauke – psihologija, medicina... Interesantan je bio i
period antičkog doba, iz kojeg postoje legende o napadima negativnih sila, kao na
primjeru čitanja Homerove Odiseje. Crkva je imala i svoja mračna razdoblja pa je u
jednom periodu, tzv. Crni period života, kada se kultura kršćanstva nije razvijala, a recimo
islamska jeste, olako se pristupalo osuđivanju ljudi da su opsjednuti. Pa je zbog tga i
mnogo zločina počinjeno. U radu će se potkrijepiti primjerima i osvrtima na iste.

2. Pojmovi vezani za temu

7
• Opsjednutost

Pod opsjednutošću podrazumijeva stanje čovjeka koji je postao u tolikoj mjeri posjedom zla
duha da više ne govori i ne djeluje u svoje ime. Opsjednuti nije više gospodar samoga sebe. U
njemu i iz njega progovara i djeluje demon. 2

• Egzorcizam

Egzorcizam je obred koji se koristi za istjerivanje demona iz osobe koju su zaposjeli.3

• Egzorcist

Egzorcist je osoba koja izvodi egzorcizam i on/ona je najčešće sveštenik višeg ili visokog
ranga a u nekim slučajevima i osoba za koju se smatra da posjeduje navodne vještine i moć
kojim može istjerati pomenuta zla bića. Egzorcist može koristiti religijske alate, kao što su
molitve i nizovi formula, pokrete, simbole, ikone, hamajlije, itd. Egzorcist često doziva
natprirodne sile da izvrše ovaj zadatak i istjeraju zlo duhovno biće iz žrtve. 4

• Demonologija

Demonologija znači „znanost“ ili proučavanje demona,a u manje točnom i više pučkom
smislu, navodnu praksu zazivanja, štovanja i upotrebljavanja demona po obrednom
čarobnjaštvu . 5

• Demon

Demon — deamonion dolazi iz grčkog kulturnog područja. Etimološki daimon (možda od

dai) znači rastrgati, raniti; prema tome: lešinar, sisač krvi, vukodlak (hebr. mazziquin). Pojam

2 Miller, J., Demoni među nama, Karitativni fond UPT, Đakovo, 1998., str. 8.
3Ibid
4 Amorth, G., Egzorcisti i psihijatri, B. Medvid, 2005., str., 10
5 Glazier, M. i Helwig, M., Suvremena katolička enciklopedija, Marjan tisak, Split, 2005., str.205.

8
je neodređen. Može označavati božansku moć koja djeluje u prirodi i u životu, gotovo kao
theos-bog, ali redovito kao strašni, užasni, kobni glasnik božanstva.6

Egzoricizam, ili pojava demona/negativne energije prisutan je među nama, što je vidljivo iz
navedenih primjera. Krhka osoba, osoba koja nije privrežena vjeri je podložno polje, za napad
tzv. negetivne energije. Niti jedna religija ne niječe pojavu demona pa tako ni pravoslavlje.
Kršćanska crkva je i prije raskola imala ''probleme'' s pojavom demona. Antiko doba, doba
prije Krista također ostavlja tragove ili zapise, tzv. legende o ''zlim bićima'' koje navode ljude
na zlo, zlo koje čine sebi ili drugim. Primjer je Homerova Odiseja, ep gdje glavnog junaka
uvije napadaju zle sile koje ga žele posjesti. U srednjem vijeku, kao što smo rekli, očit primjer
je paljenje vještica. Kasnije, pogotovo u novo doba mnogo se toga pokušavalo opravdati, time
da je osoba labilna.

3. Egzorcizam kroz historiju

6 Tomić, C. (1990). 'Vjera Crkve i satanizam', Crkva u svijetu, 25(3), str. 210., Preuzeto s:
https://hrcak.srce.hr/54196 03.09.2019.

9
Talijanski egzorcist Gabriele Amorth, koji je bio poznat diljem svijeta, u svojoj knjizi:
Egzorcisti i psihijatri ukratko se je osvrnuo za potrebu egzorcizma. U prvom poglavlju
spomenute knjige govori o važnosti službe egzorcizma u Crkvi kroz povijest, a posebno u
ovom našem vremenu.

3.1. Sedam povijesnih razdoblja

U svome istraživanju u spomenutoj knjizi koja govori o egzorcizmu, G. Amorth kroz sedam
povijesnih razdoblja je razradio spomenutu problematiku.7

1. Za vrijeme Krista i apostola – Apostoli su u duhu poslušnosti i poniznosti u potpunosti

slijedili Krista, pa su u njegovo ime izgonili đavle. Oni to nisu radili samo za vrijeme
Isusova života na zemlji, nego su nastavili i nakon njegova odlaska tj. povratka u
nebo.
2. U prva tri stoljeća su svi kršćani vršili i mogli vršiti službu egzorcizma i u Isusovo ime
su izgonili đavle. Egzorcisti su imali veliku apologetsku važnost i zbog toga su im se
obraćali mnogi pogani koji su imali problema sa đavolima.
3. Od 3. do 4. stoljeća. – Car Konstantin daje crkvi slobodu djelovanja, međutim
poganstvo nije pobjeđeno od kršćanstva. Dolaskom barbarskih plemena u kršćanstvo
ulazi novo poganstvo koje je trebalo biti egzorcirano. Glavni cilj monaha koji su
boravili u pustinji bila je borba protiv đavla i na taj način su oslobađali čovječanstvo
od napada Sotone. Pravoslavna crkva je egzorcizam smatrala posebnom karizmom,
odnosno ličnom sposobnošću svakog vjernika bilo muškaraca ili žena koji su naginjali
tome.
4. Od 6. do 12. stoljeća – U ovom periodu praktično egzorcizam je bio u punom razvoju
kako na Istoku tako i na Zapadu. Postojale su škole za egzorcizam koje su bile solidno
popunjene. Mlađi egzorcisti su pomagali starijima i na taj način se osposobljavali za tu
važnu funkciju u Crkvi. Sve do 12 stoljeća kršćanski teolozi su odbacivali svaku
pomisao na postojanje vještica.
5. Od 12. do 15. stoljeća – To je veoma težak period za Crkvu, u tom periodu su stradali
nedužni spaljivanjem. Inocent IV (1252) je dao odobrenje za mučenje heretika. Ivan
XXII. (1326) prvi put Inkviziciju ovlašćuje protiv vještica. U periodu (1340-1450)
Evropa je pogođena crnom kugom, koja ja nemilosrdno nosila ljudske živote. U
tadašnjoj Evropi sve se demonizira, moral je pao na veoma niske grane, nastaju razne
shizme u Crkvi, nesretni građanski ratovi u kojima se proljeva nedužna krv.

7 Vidi: Amorth, G., Egzorcisti i psihijatri, B. Medvid, 2005., str. 13-34.

10
 6. Od 16. do 17. stoljeća – U ovom periodu ljudi su bili demonizirani, progonjeni i
ubijani. Egzorcisti nisu radili svoj posao i izgonili đavle već su ustupili mjesto
progonstvima nevinih ljudi. Kao svugdje i ovdje je postojala iznimka a to je bila
redovnica Giovanne Fery iz reda Crnih Sestara u Francuskoj. Međutim nju su optužili
da je vještica koju je trebalo izručiti Inkviziciji. Redovnica je spašena od sigurne smrti
posredstvom nadbiskupa. Odobrio je da se nad njom vrši egzorcizam koji je trajao
nešto više od jedne godine, redovnica je napokon bila oslobođena đavla, i nakon toga
živjela je kao uzorna i kreposna sestra do kraja života.
7. Od 18. stoljeća do danas – U prijašnjim vremenima se znalo pretjerivati u
demoniziranju, međutim danas se otišlo u drugu krajnost koja je dovela do potpunog
rasula nauke o postojanju i djelovanju đavla u svijetu. Došlo je do naglog nerazumnog
prestanka egzorcizma, kao što je bio nerazuman i neprihvatljiv progon vještica. U
današnjem vremenu duh svijeta snažno utječe na crkveni svijet. Danas postoje teolozi
koji poriču postojanje Sotone i njegov utjecaj u svijetu, a samim time i egzorciste.
Vjerovanje u psihijatrije i parapsihologije je dovelo do toga da se ne vjeruje u
postojanje đavla. Pojava egzorcista u današnjem svijetu za sobom vuče mnoge
nedoumice i čuđenja, većinom se svrstavaju negdje između vračara i luđaka.

Po kršćanskom učenju se ne može zanijekati postojanje đavola. Postoji mnogo crkvenih osoba
koje ne vjeruju ni u opsjednuća, a kamoli u egzorciste. Takve osobe nisu kompetentne i često
su u sinergiji s demonom ili pojavom negativne energije. Neke od takvih se bave ''crnom
magijom'', pa i danas nailazimo na primjere osoba koje bacaju ''čini'' ili u Islamu ''Sihr''.

11
3.2. Poznati slučajevi egzorcizma kroz historiju
 Clara Germana Cele

Clara Germana Cele je bila kršćanska djevojka koja je 1906. godine sa samo 16 godina
starosti sklopila ugovor sa vragom i postala opsjednuta demonima. Ugovor sa vragom je
priznala tokom ispovjedi. Dok je bila opsjednuta govorila je jezike koje ranije nije nikako
mogla naučiti, razumjela je poljski, njemački, francuski. Na njoj su dva svećenika izvršila
naporan egzorcizam koji je trajao dva dana. Nakon egzorciranja demoni su u potpunosti
napustili njeno tijelo. Djevojka je nakon toga nastavila normalan život bez napada.8

 Michael Taylor

Michael Taylor je bio član kršćanskog društva. Tokom 1974. godine njegovo ponašanje se
promjenilo. Nasilno se ponašao prema voditeljici kršćanskog društva, koju je verbalno
napadao. Priznao je da unutar sebe osjeća zlo. Egzorcizam nad njim je izvršila skupina
svećenika. U cjelonoćnom obredu su istjerali barem četrdeset demona. Iscrpljeni obredom
dozvolili su ujutro Tayloru da ide kući, ali su upozorili da se u njemu nalaze još demona.
Imali su pravo, tog jutra je Taylor brutalno ubio svoju ženu i psa. Na sudu je proglašen
krivim i klinički ludim.9

 Robbie Mannheim

Robbie Mannheim je poznat kao čovjek nad kojim je uspješno izvršen egzorcizam. On je kao
dječak imao problem s opsjednutošću. Nakon što mu je umrla teta s kojom je bio veoma
blizak, njegov život je bio uništen. Pokušavao je s stupiti s njom u kontakt i ti pokušaji
razgovora sa mrtvima su navodno doveli do opsjednutosti demonima. Kada doktori nisu
mogli pomoći, roditelji su ga odveli kod svećenika. Svećenik je nakon jedne noći provedene s
dječakom primjetio velik broj čudnih aktivnosti. Izliječen je nakon dvomjesečne terapije koja
se sastojala od tridesetak obreda egzorcizma.10

3.3. Slučaj Aneliesse Michel

8 Vidi: https://podarilove.ru/hr/izgnanie-dyavola-iz-anneliz-mihel-samyi-izvestnyi-sluchai-oderzhimosti/
9Vidi: https://kukli.ru/bs/the-most-real-and-famous-case-of-exorcism/
10Ibid

12
Budućа nаstаvnicа iz stroge religiozne fаmilije, kod koje su doktori dijаgnostikovаli
epilepsiju, umrlа je 1976. godine od posljedicа istjerivаnjа đаvolа. Egzorcizаm su izveli
sveštenici Arnold Renz i Frаnz Alt po nаlogu biskupа Josef Stаngl. Pri krаju egzorcizmа, koji
je trаjаo više od deset meseci, Anneliese Michel se protivilа uzimаnju hrаne. Kаdа je umrlа
imаlа je sаmo 31 kilogrаm. U аprilu 1976. godine, sud je zbog "nemаrnog ubistvа zbog
izostаvljene pomoći", roditelje i dvojicu sveštenikа osudio nа šest mjeseci zаtvorа, а kаznа je
uslovno izostаvljenа. Sud im je prigovorio dа nisu zаtrаžili medicinsku pomoć i ljekаrsku
konsultаciju. 25. februаrа 1978. je izvršeno eksumirаnje. Oficijelni rаzlog roditeljа je bilа
željа dа Anneliese pokopаju u jednom boljem sаrkofаgu. Vjerovаtniji rаzlog je sigurno bio,
izjаvа jedne čаsne sestre kojoj se Anneliese nаvodno "ukаzаlа" i reklа dа joj se tijelo još nije
počelo dа rаspаdа. Time bi bilа dokаzаnа stvаrnа opsjednutost.11

4. Egzorcizam u Novom zavjetu

11 Vidi: Miller, J., Demoni među nama, Karitativni fond UPT, Đakovo, 1998., str.59.

13
Pretpostavlja se da je samo u jednoj grupi novozavjetnih spisa riječ o opsjednutosti i
egzorcizmu, i to kod sinoptika (Mt, Mk, Lk zajedno s Djelima apostolskim). Ni u Pavlovim ni
u Ivanovim, a ni u drugim spisima Novog zavjeta nema ni riječi o tome. To znači da se
Kristovo poslanje može očigledno svedočiti i bez govora o opsjednutosti i egzorcizmu.
Pavlovi i Ivanovi spisi to svakako mogu; a oni su sasvim sigurno visoko kvalificirana
svjedočanstva. Zacijelo je bila već tada stvar kulturnog miljea samih autora i njihovih adresata
kakvu težinu i važnost će pridavati opsjednutosti i egzorcizmu. Kod sinoptika su naravno
Isusovi egzorcizmi vrlo važni, posebno u Markovu evanđelju. Opširno su opisana četiri
egzorcizma: 12

 Ozdravljenje opsjednutog na dan subotnji u sinagogi Kafarnauma;

 Ozdravljenje opsjednutog u gerarskom kraju;

 Ozdravljenje na daljinu opsjedute kćeri jedne Sirofeničanke;

 Ozdravljenje padavičara, kojega bismo danas po svoj prilici nazvali epileptičarem.

U Starom zavjetu se ne govori i nema primjera o egzorcizmu, to se nalazi u Novom zavjetu. U

Novom zavjetu kao što smo ranije napisali ima više primjera u kojima Isus istjeruje zluduhe, a
kasnije to predaje svojim učenicima. Isus svoje učenike nije podučavao nekom posebnom
obredu izgonio je duhove snagom svoje riječi. Za vrijeme Isusa nije bilo dugotrajnih postupa
niti vikanja on bi demonima rekao da odu, i oni bi poslušali. Isus je ima moć nad zlim
duhovima i oni mu se nisu mogli oduprijeti, to potvrđuje Biblija.

„ Neki od njih bili su opsjednuti zlim duhovima. Čim bi zli duhovi spazili Isusa, padali bi pred
njim na koljena i vikali: 'Ti si Božiji Sin!' „13

12 Miller, J., Demoni među nama, Karitativni fond UPT, Đakovo, 1998., str.8.
13Mk 3, 11 - 12

14
4.1. Obred egzorcizma

Obred egzorcizma se sastoji od sljedećih sastavnica: Uvodni obred, litanije svih svetih,
recitiranje psalma, čitanje evanđelja, polaganje ruku, ispovijest vjere ili krsna obećanja,
molitva gospodnja (očenaš ), znak križa, istjerivanje dahom. Obrasci egzorcizma: prozbeni
obrazac i zapovjedni obrazac, zahvala, završni obred. Središnji dio cijelog obreda su dva
obrasca egzorcizma: prozbeni ( deprekativni ) i zapovjedni ( imperativni ). Prva je molitva
upućena Bogu da opsjednuti bude oslobođen od Zloga, da se vrati u sjaj svoje stvarnosti kao
stvorenje koje je oblikovano na sliku Božju i opet postane čistim hramom Duha Svetoga.
Pritom se moli Boga da oslobodi vjernika od opsjednuća zloduha po zagovoru Blažene
Djevice Marije, Blaženoga Mihaela Arkanđela i svih anđela, svetog Petra i Pavla svih svetaca.
Zapovjedna formula upućena je izravno Sotoni ( -Zaklinjem te, Sotono, neprijatelju ljudskog
spasenja...-). Spominju se i pojedinačno Osobe Presvetoga Trojstva: egzorcist zaklinje Sotonu
da prizna pravednost i dobrotu BogaOca, moć i krijepost Isusa Krista, istinu i milost Duha
svetoga, te da izađe iz vjernika stvorena na sliku Božju, urešena njegovim darovima i
uzdignuta na dostojanstvo sina ( kćeri ) po Božjem milosrđu. Taj obrazac prati trostruki znak
križa a završava nalogom : -Odstupi, dakle, Sotono...-.14

Bihaćki sveštenik Dalibor Nenić tvrdi ''da je osoba podložna uticaju, ali da je važno kako se
ophodi prema vjeri''. Dakle, da li je prakticira.

Mada postoji i činjenica da recimo Srpska pravoslavna crkva nema kompetentne egzorciste,
o tome govori i Draško Đenović, vjerski analitičar, koji smatra da u Srbiji nema mnogo
te pojavnosti.

Ako je riječ o ženi potrebno je da uz nju bude druga žena, a mogu biti nazočni i neki drugi
Sveštenik prije nego pristupi ovom obredu egzorcizma mora imati odobrenje od biskupa i ne
smije olako povjerovati da se radi o opsjednuću. Obred treba vršiti u crkvi ako je moguće ili
na nekom drugom posvećenom mjestu. Ako se radi o opsjednutoj vjernici.

Neki smatraju da se ovo stanje liječi i hinozom, ljudi s ''posebnim moćima'', o tome govori
Nikola Nikolić, kolumnist časopisa ''Alternativa''. Bitan je trans, takoreći da osoba bude u snu
i prima naredbe hipnotičara. Što je naravno paradoks, naredbe se primaju jedino od Allaha d.š.

U našoj vjeri tj. Islamu da bi se pristupilo egzorcizmu nije potrebna dozvola nekih nadležnih
organa. Isto tako mjesto na kojem se izvodi egzorcizam ne treba da bude sveto. Ako se radi o
14 Steiner, M. (1999). 'O zlim dusima Uz novi Obrednik egzorcizama', Obnovljeni život, 54(4), str. 492 .
Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/1473 03.09.2019.

15
opsjednutoj ženi da bi se pristupilo liječenju sa njom mora biti mahrem. Treba voditi računa
da osoba koja se bavi istjerivanjem džinna nije sihirbaz. Sihirbaz se može prepoznati po
određenim znakovima.

Znakovi po kojima možemo prepoznati sihirbaza su: 15

1. Raspituje se o bračnim podacima roditelja bolesnog

2. Uzima privatne bolesnikove stvari.
3. Zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje, bez
spominjanja Allahovog imena.
4. Piše talismane (vradžbine, zapise).
5. Uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane.
6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.
7. Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan određen period, boraveći u sobi u
koju ne ulazi sunčeva svjetlost.
8. Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom jedan određen period, uglavnom 40
dana, a ovaj znak upućuje na to da se radi o džinu kršćaninu koji služi sahira.
9. Daje bolesniku stvari koje će zakopati u zemlju.
10. Daje bolesniku papire koje će spaliti i nakaditi se njima.
11. Priča nerazumljivim govorom.
12. Ponekad sihirbaz obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg
je i o problemu zbog kojeg je došao prije nego mu ovaj i saopšti to.
13. Piše bolesniku isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije bijele
boje a onda naređuje bolesniku da to rastapa i pije.

Ovo su samo neki od znakova koji nam mogu pomoći u raspoznavanju sihirbaza od pravog i
ispravnog liječnika Allahovom Knjigom. Ako se sazna da je čovjek sahir, dužnost je da mu se
ne ide, a ko mu ode za njega vrijede riječi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem:

„Ko otiđe vračaru i povjeruje u ono što mu je rekao, porekao je ono što je objavljeno
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem“16

Konsenzus islmskih učenjaka je zabranio sihr kufura i odredili da sihirbasa koji se sa njim
bavi treba pogubiti. Smrtnu kaznu zastupaju mnogi islamski učenjaci, kao što su Omer b. El-
Hattab, Osman b. Affan, Hafsa, Omer b. Abdul-Aziz, Ebu Hanife, Malik i drugi. Šafija smatra
da se sihirbasu izriče smrtna kazna samo u slučaju ako je magijom ubio neku osobu.17

15 Vidi, Vehid Abdusselam Bali, Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza, Hajrat, Sarajevo, 1998., str.,46
16Hadis prenosi El-Bezzar sa dobrim senedom
17Vidi, Štulanović, M., Duhovno liječenje Kur'anom -Fikhski propisi, istine i kontraverze, Islamski pedagoški
fakultet u Bihaću, Bihać, 2015., str.,137

16
4.2. Egzorcizam kuća

O egzorcizmima kuća u Bibliji nema nikakav primjer. Ali u određenim slučajevima se mogu
vidjeti potreba za tom vrstom egzorcizma. Neke neuobičajene pojave koje se dešavaju u
kućama, mogu pakazivati potrebu za egzorcizmom. Vrata koja se otvaraju i zatvaraju u
određeni sat, koraci koji se čuju, predmeti nestaju po tom se pojavljuju na nezamislivim
mjestima.

Gabriel Amorth u knjizi Egzorcist govori objašnjava kako se postupa pri egzorcizmu kuća.
Navodi kako obrednik sadrži desetak molitava u kojima se moli Gospodina da štiti mjesta od
đavolskih utjecaja. Mole se neke od njih, zatim se čita prvi dio prvog egzorcizma nad
osobama, prilagođavajući ga kući. Kasnije se blagoslovi svaka soba i završi se s ostalim
molitvama.18

Ako su smetnje male, onda je dovoljan jedan egzorcizam. Međutim ako smetnje dolaze od
uroka koji se ponavljaju isto tako je potrebno ponavljati i egzorcizme sve dok kuća ne postane
nepropusna urocima. U težim slučajevima postoji i mnogo poteškoća.

Gledajući sa islamskog aspekta također postoji mogućnost boravka džinna u kući. Znakovi da
u kući borave džinni su uglavnom nesuglasice i svađe između članova porodice bez razloga,
strah tokom boravka u kući. Ukućani imaju često strašne i uznemirujuće snove. Dakle to su
samo neki znakovi boravka džinna u kućama. Džinni ljudske domove opsjedaju zbog toga što
se desi da čovjek nanese nepravdu džinnu, moguće je djelovanje sihira da ga sihirbaz pošalje.
Boravak psa u kući, vješanje slika i kipova također privlači džinne.

Istjerivanje džinna iz kuća se može postići učenjem ili slušanjem sure El –Bekare u kući svaki
ili svako treći dan. Puštanje što više ezana u kući. Prskanjem ćoškova kuće sa vodom na kojoj
su proučeni određeni ajeti i dove. Bez obzira na jačinu džinna uz sve navedeno,redovnim
obavljanjem namaza, džinn će napustiti kuću sa Allahovom pomoći.

18Vidi Amorth, G., Egzorcist govori, Jelsa, Hvar, 1998., str.127.

17
 5. Kršćanska demonologija

Kršćani vjeruju da ne postoje bića koja su od samog svog početka zla. Smatraju da su zli
duhovi ispočetka bili dobri anđeli i da je za njihovu oholost kriva negativno usmjerena
sloboda. U novije vrijeme neki kršćanski teolozi pokušavaju osporiti postojanje zlih duhova i
18
da su oni samo dio biblijske slike svijeta koja ne pristaje u suvremeno poimanje. To je u
kontradikciji sa onim što govori Biblija.

Novi zavjet utvrđuje vjeru u postojanje sotone i ujedno omogućuje uočiti njezino značenje.
Sve izjave Pisma smjeraju ne na sotonu i njegove demone, već na Krista i njegovu Crkvu.
Stoga je nemoguće razraditi u tančine biblijsku demonologiju. Na ovom području ne pomažu
metode profanih znanosti da se utvrdi postojanje ili aktivnost demonskih silia. Samo božanska
objava može nas upoznati s kraljevstvom zlih duhova. Stoga vjera u postojanje zlih duhova
pretpostavlja vjeru u objavu. 19

Dakle vjera u demone temelji se na činjenici da se zlo u svijetu ne može pripisati čovjeku,
nego da nekako nadilazi čovjeka i njegove moći. Biblija otkriva da zlo nije samo čovječje ni
božansko nego da dolazi od djelovanja sotone. Zlo koje prati čovjeka kroz povijest je jače od
ljudskog djelovanja samim tim se ne može ukloniti ljudskim rješenjima. Oslobađanje čovjeka
se može postići samo Božjom milošću.

Vjera u postojanje sotone, prema tome, jest zapravo proglas apsolutne nužnosti Spasiteljeve.
Ako je istina da je sotona jači od čovjeka, utješna je istina da je Isus pobijedio sotonu. Samo
izvankršćanske demonologije siju pesimizam i strah. Kršćanska demonologija mora utvrditi
slobodu vjernika. Tko se boji Boga i ljubi ga ne treba se plašiti đavla.20

5.1. Demoni u prvim stoljećima crkve

U vrijeme prvog širenja kršćanstva, tamnio je paganski Olimp i rušila se struktura politeizma.
Idoli su padali sa svojih postolja. Crni zlodusi su izlazili iz kipova. Paganska bžanstva se

19 Tomić, C. (1990). 'Vjera Crkve i satanizam', Crkva u svijetu, 25(3), str. 193-203. Preuzeto s:
https://hrcak.srce.hr/54196 03.09.2019.

20Ibid

19
preobražavaju u demone. To nije izmišljeni preobražaj, kako rado govore mnogi današnji
kritičari, to nije bila bajka koja se pretvarala u drugu bajku, radilo se o stvarnim bićima koja
su postojala, sakrivena iza imena božanstava i njihovih prividnih uloga, koja su se,
raskrinkana, ukazala na svjetlosti dana, onakva kakva jesu, odvratna i gnusna21

Po kršćanskom učenju Isus Krist prije nego je napustio zemlju obećao je da će kršćani u
njegovo ime istjerivati demone. I već u prvim stoljećima Crkve te riječi su imale svoje
značenje i ispunjenje. Kršćani su ulijevali strah demonima jer se demoni boje pravednika, glas
kršćana ih peče. U tom periodu su svakodnevno posjednute osobe oslobađali od demona, i oni
koji su oslobođeni postaju kršćani

Crkveni oci, uvjereni u neospornu vlast kršćana nad demonima nisu se ustezali pozivati
protivnike, pa i same careve, da se osvjedoče. Sv. Ciprijan se obraća Demetrianusu, velikom
umu svoje epohe: „Što ne dođeš da ih vidiš i čuješ (demone), kada ih natjeramo da slušaju i
kada ih mučimo udarcima duhovnih bičeva, kada ih običnim riječima uznemirimo i
istjerujemo iz tijela koja su zaposjeli; kada cvileći i vrišteći . . . svjedoče o budućem sudu“.22

Kao da su pred ovim pojavama racionalisti gubili sposobnost rasuđivanja. Za njih su ljudi
opsjednuti demonima postajali epileptičari, histerici i manijaci. Kršćanima nije bilo jasno
kako objasniti čudna i nagla izliječenja koja je obavljao prvi kršćanin koji naiđe, neupućen u
psihijatriju i neurologiju, već djelujući jednostavnim znakom križa, ili zazivom imena
Kristovog. I, s druge strane kako objasniti današnju nemoć psihijatrije ako ustraju da su
opsjednuća bolest.

5.2. Djelovanje zlih duhova

O postojanju sotone i djelovanju zlih duhova je govoreno i potpuno utvrđeno u Starom i

Novom zavjetu. Sve od Adema pa do posljednjeg pisca jevanđelja Jovana sotona se
prepoznaje kao neprijatelj Boga i čovjeka i začetnik zla. Sveto pismo govori o padu anđela od
21 Glavurtić, M., Satana, Prosveta, Beograd, 1978., str.28.
22Ibid, str. 32.

20
svoje čistote, o Luciferu njihovom vođi. Sveto pismo isto tako govori i o Hristu koji obuzdava
sotoninu silu, kao i o kazni pripremljenoj za začetnika zla. Dok je Hristos bio na Zemlji
sotona je pokazivao svu moć na najupadljiviji način, jer je hristos došao da izvrši plan
namjenjen za otkupljenje čovjeka, pa je sotona odlučio da dokaže svoje pravo da vlada
svijetom. Sotona na razne načine napada ljude jer ne može izravno napasti Boga.

„ Isus je bio u pustinji četrdeset dana, a za to ga je vrijeme sotona iskušavao. Isus je bio
okružen divljim životinjama, anđeli su mu služili“23

Sotonina izvanredna djelovanja.

 Izravni fizički napadi sotone

Izravni fizički napadi sotone su dozvoljeni od strane Boga, da se izvrše nad svetim ljudima
kako bi još jače došla do izražaja Božija snaga u njima. Sotona ih napada izravno i trpe velike
fizičke bolove, kako bi ih odvratio od Božjeg puta. U primjerima izravni fizički napada
većinom nema unutarnjeg djelovanja sotone, pa takvim osobama nije potrebno moliti molitve
egzorcizma. Biblija potvrđuje da đavao može prouzročiti tjelesnu slabost ili neku vrstu
bolesti.

„Jedne subote Isus je poučavao u sinagogi. Bila je ondje neka žena u kojoj je bio zao duh
zbog kojega je već osamnaest godina bogalj. Bila je zgrbljena i nije se mogla uspraviti. Kad ju
je Isus ugledao, pozvao ju je sebi i rekao joj: 'Ženo slobodna si od svoje bolesti!' Zatim je
stavio ruke na nju. Istoga trena žena se ispravila i počela slaviti Boga.“24

 Đavolsko opsjednuće

Đavolsko opsjednuće je ujedno i najteži oblik đavolskog djelovanja. Pod ovim đavolskim
djelovanjem čovjek govori i radi onako kako sotona hoće. Opsjednuti se ne može u ovalkvoj
situaciji odprijeti đavolu i nije odgovoran za ono što govori i radi. Postoji mnoštvo đavolskih
opsjeđnuća koji se međusobno razlikuju po težini, intenzitetu i simptomima. Zbog toga se ne

23Mk 1, 13
24Lk 13, 10 - 13

21
može uzeti jedan primjer pa po njemu prosuđivati sve slučajeve. Ova vrsta đavolskog
djelovanja je rijetka, ali ih sigurno i danas ima. Karekteristično kod ovog djelovanja je da
opsjednuti energično odbacuje psovke. Uz opsjednute osobe su često vezane ubojstva i
samoubojstva.

„ Zao duh ga često baca u vatru ili u vodu da ga ubije.“25

„Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni
goli i izranjeni pobjegli od kuće.“26

„ Ljudi su izašli da vide što se dogodilo. Došli su k Isusu i našli čovjeka iz kojeg su izašli zli
duhovi kako sjedi do Isusovih nogu, odjeven i zdrava razuma.“27

 Đavolska zlostavljanja

Đavolska zlostavljanja predstavljaju najrazličitije poteškoće za pojedine osobe, a izazvane su

djelovanjem Sotone. U poteškoće te vrste se mogu ubrojati razne smetnnje i bolesti, od manje
teških pa do vrlo teških, koje mogu prijeći čak i u opsjednuće. Osobe koje pate od đavolskog
zlostavljanja mogu gubiti svijest ili činiti djela i izgovarati riječi za koje nije odgovorna. Ako
se đavolska zlostavljanja ne izliječe odmah i ako se ustrajno nastavljaju, onda mogu prerasti u
prave i istinske đavolske opsesije, koje čovjeka mogu dovesti do gotovo životinskog
stanja.Biblija nam donosi primjer Joba koji nije bio opsjednut od Sotone, ali je bio od njega
teško udaren bolešću, u djeci i su svojem materijalnom posjedu.

„ Napadač je otišao od Boga i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete.“28

„ Tvoji sinovi i kćeri su se gostili i pili vino u kući najstarijeg brata. Tada se iz pustinje
podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli.“

 Đavolske opsesije

Kod osoba koje pate od đavolske opsesije često se mogu uočiti opsesivne misli, koje su
besmislene, ali ih se nikako ne mogu osloboditi. Takve osobe imaju slobodnu volju, ali je
njihova volja pod pritiskom prisilnih misli. Mogu imati neočekivane napade, koji se uvijek
ponavljaju u dugom vremenskom razdoblju. Zbog opsesivnih misli osoba živi u stanju

25Mk 9,22
26Dj 19,16
27Lk 8,35
28Job 2,7

22
iscrpljenosti, depresije sa nasrtajima na samoubojstvo. Opsesivne misli mogu utjecati i na
snove.

„ Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu, na gerasko područje. Čim je Isus izašao iz
barke u susret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao
duh. Čovjek je živio po grobnicama i niko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. Često su ga
vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no, on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove.
Niko ga nije mogao obuzdati. Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao i
ranjavao se kamenjem.“29

5.3. Zli dusi u Novom zavjetu

Autori novozavjetnih spisa kada je u pitanju ova tema nalaze se na istoj liniji sa Isusom.
Njima je samo po sebi razumljivo da postoje duhovna bića koja se suprostavljaju Božijoj
volji, te se iz pobune okreću protiv Isusa i kršćanske zajednice. Sotona je htio odvratiti Isusa
od Boga i isto tako zavode one koji vjeruju u Isusa. Zli duhovi u Novom zavjetu su pali anđeli
kojima Bog dozvoljava da iskušavaju i kontroliraju umove ljudi.

„ Tada je na nebu izbio rat. Mihael i njegovi anđeli borili su se protiv Zmaja. Zmaj i njegovi
anđeli prihvatili su borbu, ali nisu mogli izdržati. Izgubili su svoje mjesto na nebu. Veliki je
zmaj zbačen, ta stara zmija zvana đavao ili sotona koji zavodi cijeli svijet. Da on je zbačen na
zemlju, a njegovi su anđeli zabčeni zajedno s njim.“30

Jedina odbrana protiv zlih duhova jest da Duh Sveti prebiva u kršćanima. Duh Sveti štiti od
đavoljeg lukavstva.

Cijeli Novi Zavjet je u tome jedinstven da sotona ne navodi na grijeh samo kršćane, nego
nastoji učvrstiti cijeli svijet u nevjeri kao i u porocima koji iz toga slijede. To je drugi oblik
napasti: sprečavanje obraćenja Evanđelju.31

29Mk 5, 1-5
30Otk 12, 7-10
31 Wenisch, B., Satanizam, Crne mise – vjera u demone – kult vještica, Biskupski ordinarijat Đakovo, Đakovo,
1993., str.99.

23
 6. Obred egzorcizma u pravoslavnoj crkvi

Egzorcizam je sastavni dio kršćanstva, ali je zastupljeniji u Katoličkoj nego u Pravoslavnoj

crkvi. Pravoslavna crkva nerado govori o istjerivanju zlih duhova, pa tako i imaju mali broj
svećenika koji se bave istjerivanjem đavla. Mole ga isključivo biskupi i svećenici, s tim da se
negdje treba dozvola kao i u Katoličkoj crkvi,a negdje ne. Egzorcizmom se bave i neki
sveštenici koji za to nemaju blagoslov episkopa, bez koga jerej nema pravo da vrši ni jedno
sveštenodejstvo.

Prepodobni Jovan Kasijan Rimljanin, vrlo konkretno govori o tome: „A ko želi da komanduje
nečistim silama, ili da čudesno isceljuje bolesne, ili da prikaže pred narodom neke svoje
čudesne moći, taj je, mada i priziva ime Hristovo, stran Hristu, i kao takav, nadmen gordošću,
ne sledi Učitelja smirenosti...“32

Neke manje smetnje može odmoliti svaki svećenik. Evo šta o tome kaže jedan svećenik.

".. ako pregledamo liturgičko bogoslovlje biće teško da nađemo konkretan čin „egzorcizma“
kako se on danas većinom u zapadnom svetu pretstavlja i nama putem raznih medija otkriva.
U pravoslavnom proširenom (dopolniteljnom) Trebniku može da se nađe „Posledovanie
molebnoe o izbavlenii ot duhovъ nečistihъ“, što u prevodu znači: čin ili ustav po kojem se
vrši moleban za izbavljanje (ili oslobađanje) od nečistih duhova. Ovo je vrlo oprezno
formulisano sa uvažavanjem ozbiljnosti sa kime se ima posla. Borba sa nečistim duhovima je
jedno a samo derzostno (samoubeđeno) isteravanje nečistih duhova iz stradajućih ljudi je
nešto drugo (to je samo Bogočovek radio) , i takva molitvena forma ne postoji u Pravosalvnoj
Crkvi nego samo u rimokatoličkoj.“33

6.1. Preduvjeti egzorcizma

Prilikom odlučivanja o tome hoće li se izvesti obred egzorcizma ili ne uzimaju se u obzir
sljedeći simptomi:34

32http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=7270 Autor: A.I. Osipov, preuzeto: 08.02.2018.god.

33http://orthodoxhr.blogspot.ba/2017/08/pravoslavlje-u-pakistanu.html Preuzeto: 06.02.2018.god.
34 E. von Petersdorff: Demoni, vještice, spiritisti: Sve o postojanju i djelovanju mračnih sila, Split, Verbum,
2003., str. 103

24
  glosolalija – govorenje i razumijevanje stranih jezika (u duljem, smislenom govoru i
odgovoru, znači ne samo puko izgovaranje riječi)
 razotkrivanje udaljenih i skrivenih stvari (vidovitost)
 iskazivanje fizičke snage koja nadilazi dob i prirodna svojstva opsjednute osobe čini
se da je osnovni preduvjet da bi se nad osobom izvršio egzorcizam

Pored tih simptoma osnovni preduvjet da bi se nad osobom mogao izvršiti egzorcizam jeste
da je osoba krštena. Obred se ne može provoditi na onima koji nisu po tom činu postali
članovi crkve.

6.2. Učinci egzorcizma

Ako za vrijeme egzorcizma osoba ne pokaže negativnosti i ne očituju se neki posebni znaci,
treba znati da osoba svejedno ima koristi od egzorcizma. Važno je voditi brigu o stanju osobe
koja je egzorcirana od dana egzorcizma pa nadalje. U nekim slučajevima neko stoji slabo dan
ili dva, pa kroz neko vrijeme osjeti poboljšanje, zavisi od težine zla.

Za dobar uspjeh od temeljne je važnosti suradnja pacijenta. Običavam reći da egzorcizam

utječe na zlo 10 %; drugih 90 % treba izvršiti zainteresirani. Na koji način? S mnogo molitve,
s primanjem sakramenata, sa životom u skladu sa zakonima Evanđelja, s upotrebljavanjem
sakramentala, tražeći molitvu drugih, dajući služiti mise.35

Dakle osobna pomoć je neophodna ako osoba želi da egzorcizam bude uspješan. Egzorcizam
se može pokazati kao dobro rješenje i kod nekih bolesti koje se smatraju neizlječivim.
Uglavnom se radi o nejasnim bolovima u različitim djelovima tijela, posebno glavi i želucu.
Također se može raditi i o medicinski tačno dijagnosticiranim bolestima, ali ih doktori
smatraju neizlječivim. Đavao ima moć da prouzroči bolesti.

Koji su bolesnici najteži za ozdraviti? Prema mojem iskustvu to su oni na koje su nabačeni
''čini'' posebne težine. To su veoma teški slučajevi. Nadodajem ''čine'' nad čitavim obiteljima,
da bi ih uništili. Veoma spori u liječenju su također i oni slučajevi u kojima se na osobe
povremeno nabacuju novi ''čini''. Egzorcizam je jači od nabacivanja, zbog čega ozdravljenje
ne može biti zaustavljeno, ali može biti usporeno i za mnogo vremena.36

35 Amorth, G., Egzorcist govori, Jelsa, Hvar, 1998., str.114.

36 Isto, str.116.

25
U napredovanju egzorcizma patnja koju đavao osjeća je nezamisliva. Patnja koju trpi je gora
od patnje u paklu, ali neće da ide u pakaojer mu je jedino važno da muči osobu koju je opsjeo.
U tome se ogleda sotonska zloća, iako zna da od toga nema nikakve koristi, i da ga čeka jos
veća kazna zbog nanošenja zla drugima, ne odustaje da iz samog uživanja nanosi zlo.

6.3. Posljedice učešća u obredu egzorcizma

Posle prividnog olakšanja ili povlačenja nekog problema koji su demoni izazvali, osoba koja
je tobože oslobođena demonskih duhova upravo postaje njihov trajni rob, čak iako to možda
nije bila prije prepuštanja svog života u ruke egzorcistima. Istraživanjem bi se lako dokazale
veze mnogih unesrećenih života, što se nerijetko završava na najtragičnije načine, sa
prethodnim dolaskom u kontakt tih osoba sa okultizmom i okultistima povezanih sa
demonima, koji se često predstavljaju kao vjernici ili nastupaju kao predstavnici različitih
svjetskih religija. Treba imati na umu da je egzorcizam mnogo opasniji od uobičajenih
obraćanja za pomoć vračarima, gatarima, pogađačima sudbine, astrolozima i sl. Pripadnost
okultiste – osobe čije natprirodne moći i radnje nemaju veze sa Bogom – određenoj
popularnoj crkvi ili vjerskoj zajednici ne znači nikakvu prednost ili olakšavajuću okolnost,
već naprotiv, čini ga još opasnijim medijumom sila tame od klasičnog maga zbog lakšeg i
praktično neometanog pristupa široj populaciji.37

7. Hristos kao iscjeljitelj

Isusovo egzorcističko djelovanje zauzima opsežan prostor u izvještajima sinoptičkih

evanđelja. Prema njihovom svjedočanstvu on je mnoge ljude, koje su mu dovodili kao
opsjednute, pomogao tako što je nad njima vršio egzorcizam, tj. iz njih je izgonio demone,
koje su često označavali kao >>nečiste duhove<<38

37https://www.religija.me/?p=5438 Autor: P. Simović, preuzeto: 12.03.2018.god.

38Wenisch, B., Satanizam, Crne mise – vjera u demone – kult vještica, Biskupski ordinarijat Đakovo, Đakovo,
1993., str.95.

26
U Novom zavjetu je jasno prikazano da su ljudi bili opsjednuti demonima. Hristos je
prepoznao neposredno prisustvo i dejstvo zlih duhova. Opsjednuti su se previjali od bolova,
bacali pjenu na usta, vikali, vršili nasilje nad samim sobom i prestavljali opasnost za one koji
im se približe. Kao takvi sotoni su prikazivali ugodan prizor. Jedan od demona koji je vladao
nad ovim paćenicima rekao je:

„Legion mi јe ime; јer nas јe mnogo.“ 39 U rimskoј voјsci legiјa se sastoјala od tri do pet
hiljada ljudi. Sotonina voјska јe takođe postroјena u čete, i јedna četa koјoј su pripadali ovi
demoni niјe broјala manje od јedne legiјe.

I drugi slični slučaјevi su zapisani u Svetom pismu. Јedan „besni koјi јe bio nem i slep“ 40
Mladić koga јe mučio nemi duh, koјi ga јe „mnogo puta bacao i u vatru i u vodu da ga
pogubi“41

Ludak koga јe mučio nečisti duh đavolski tako da јe remetio subotnji mir u sinagogi u
Kapernaumu – sve njih јe izlečio milostivi Spasitelj. Skoro u svakom slučaјu Hristos јe
oslovljavao zlog duha kao inteligentno biće, zapovedaјući mu da izađe iz svoјe žrtve i da јe
više ne muči. Kada su vernici u Kapernaumu videli Njegovu silnu moć, „u sve uđe strah, i
govorahu јedan drugome govoreći: kakva јe to reč da vlašću i silom zapoveda nečistim
duhovima, i izlaze?“42

7.1. Isa a.s., i njegove mudžize

Za razliku od kršćana, mi muslimani vjerujemo da je Mesih Isa, alejhisselam samo čovjek. On

je lično uvjeravao zabludjele ljude da je Allahovo stvorenje koje je samo po sebi apsolutno
nemoćno i potpuno Stvoritelju ovisno. Allah dž.š., je svojim poslanicima dao mu'džize koje su
koristili uz Njegovu dozvolu, da bi onima koji ne vjeruju ukazali na Allahovu moć. Mu'džize
kojim ga je Allah dž.š obdario Isa, alejhisselam je pokazivao svugdje gdje je to bilo potrebno i

39 Mk 5,9
40 Mt 12,22
41 Mk 9,17-27
42 Vajt G. Elen, Velika borba između Hrista i Sotone, Institut za religijska istraživanja, Cetinje, 1884., str.284.

27
gdje je moglo probuditi kakvo dobro ili učiniti da se neka srca probude iz nemara. Tako je on,
uz dopuštenje dragoga Allaha, oživljavao umrle, vraćao vid slijepima, ozdravljivao gubave,
oduzete, opsihrene i bolesne, ljudima govorio gdje im se sve nalaze brižljivo skrivene
dragocijenosti. Zna se sigurno da je od blata, Allahovom dozvolom, pticu stvorio i da je na
njegovu dovu dragi Allah spustio s neba sofru (trpezu) pred očima havarijjuna.

„I kada sam učenicima naredio: ‘Vjerujte u Mene i Poslanika Moga! – oni su odgovorili:
‘Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani.’ A kada učenici rekoše: ‘O Isa, sine
Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?’ – on reče: ‘Bojte se Allaha ako
ste vjernici.’ ‘Mi želimo’ – rekoše oni . ‘da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se
uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.’ Isa, sin Merjemin, reče: ‘O
Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i
onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!’ ‘Ja ću vam je spustiti’ –
reče Allah – ‘ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom
nikoga na svijetu neću kazniti.'“43

8. Učenje Pravoslavne crkve o demonima

Da bi se shvatilo pravoslavno učenje o Anđelima i drugim duhovima, treba najprije zaboraviti

suviše uprošćenu savremenu dihotomiju između materije i duha: istina je složenija, i u isto
vreme tako jednostavna da će onoga ko je još sposoban da vjeruje u nju vjerovatno mnogi
smatrati “naivnim bukvalistom”. 44

43 El-Maida, 111-115
44https://slavoslovije.wordpress.com/2008/11/03/pravoslavno-ucenje-o-andelima/ Autor: J.S. Rouz, preuzeto:
16.03.2018.god.

28
Prema učenju Pravoslavne Crkve, duhovi imaju svoje mjesto boravka, svoje naseobine koje
odgovaraju njihovoj prirodi. To je prostor između neba i zemlje, odnosno zrak ili kako ga
nazivaju podnebeski prostor. Podnebesje služi kao naseobina za pale anđele, zbačene s neba.
Dakle pali anđeli su rasijani u beskraju zračnog prostora. Demoni žive i u vodi, to se vidi iz
učenja Pravoslavne Crkve koja u svojim molitvama za posvećenje vode, moli Boga za
očišćenje vode zbog mogućnosti palih anđela u njoj.

Iz životopisa svetih se također vidi da poglavar palih anđela – Sotona boravi u paklu,a na
zemaljskoj površini i zraku djeluju demoni pod upravom svojih knezova, to jest, palih anđela
iz viših činova. Demoni silaze u pakao da bi dobili naredbe i upute od sotone, podnose mu
izvještaj o svojim djelima i o svemu što se zbiva na površini zemlje. Prema učenju Crkve u
paklu se također nalaze duše grešnika koje trpe od demona strašna mučenja.45

8.1. Zaštita od đavolskog djelovanja

Pravoslavlje i hrisćanstvo su od prvih dana postojanja Crkve bili suočeni sa borbom protiv
palih duhova i njihovog činodejstva i njihovog vračanja preko ljudi koji su im pristupali. To je
osnov borbe hrišćana protiv pagana i paganskih rituala. Zbog toga je u Crkvi stvoreno dosta
pravila i preporuka kako da se vjernici spase i otrgnu od čini mađijanja i okrenu istinskoj vjeri
i normalnom životu.Treba imati na umu da je potrebna zaštita od đavolskog djelovanja.

Najvažnija sredstva zaštite od đavolskog djelovanja su:

45https://drive.google.com/file/d/0BwXrA3iB7L-ZcXVteXlJakhnTzQ/view Autor: R. Petrogradski, preuzeto

16.03.2018.god.

29
Povezanost s Bogom, molitva, uredan i velikodušan život, često pristupanje sakramentima,
odanost prema djevici Mariji. Odanost prema djevici Mariji se može manifestirati nošenjem
neke od njenih blagoslovljenih medaljica, još važnija je iskrena pobožnost prema Isusovoj
majci. Za vjernike značajna je i upotreba blagoslovljenh stvari kao što su: voda, so, ulje,
tamjan, svete slike i relikvije. Izbjegavati okolnosti koje zarobljavaju svojim neobičnim
činima, pa čak i one o kojima bi se željelo imati samo iskustvo i znanje. Ovdje bi se mogli
ubrojati različiti oblici spiritizma, transcendentalna meditacija u njenim ritualima se često
zazivaju paganski idoli. Suzdržavati se od pretjerane joge, potrebno je izbjegavati predmete
koji se koriste u čarobnjaštvu. Utjecaj đavla može prolaziti preko osoba i stvari koje su oko
njega okružene.

Ti koji obitavaš u bezgraničnoj svetlosti i nepristupnoj grmljavini, tebe gledaju hiljade sila i
milijarde Svetih Angela i Arhangela. Sada Ti se, pak molim i preklinjem te Bože i Gospode
Milosti, bude kao žrtva blagougodna Tebi. Svaki čovek koji ima duha nečastivog, ako je
vezan vradžbinom ili zlim delima ili magijom ili je sputan od sedamdeset i dve kletve zavisti i
omađijan i nosi u sebi trista šezdeset i pet reči vradžbine, koje su na štetu i propast sluga
Božijih (.....ime vaše) sa svim demonima njihovim. Gde se god pročita ova usrdna molitva
moja pred Blagodaću Tvojim, odmah da se oslobodi sav narod i mesto od svakog gneva i
bolesti i svake sveze vradžbina i lenjosti, razuzdanosti, nerazboritosti, slabosti i beznađa,
svake nepravde i svake zablude ili prevare, ili prepreke dolazeće od đavola, kao i sluge Božije
(...ime vaše) sa svim domovima svojim. I da budu razrešeni i izbavljeni u ime Oca i Sina i
Svetoga Duha.46

Na ovaj način se štite pravoslavni vjernici od đavolskog djelovanja. Muslimanima nije

dozvoljeno da se štite od ove vrste bolesti drugim načinima osim onih utemeljenih na Kur'anu
i sunnetu. Stoga muslimanu nije dozvoljeno da se obraća nemuslimanima ili onima koji
slijede krivo vjerovanje, jer to, s jedne strane, dovodi u pitanje njihov iman, a s druge strane ih
stavlja na još veće duševne patnje. Kasnije ćemo govoriti o zaštiti od šejtana sa islamskog
aspekta.

46https://www.bastabalkana.com/2012/02/zastita-od-cini-vradzbina-i-magije-pravoslavna-molitva-protiv-
magijskog-dejstva-duhova/

30
 9. Islam o demonima/šejtanima

U našem društvu ima dosta onih koji se boje džinna. Boje se da će im džinni nanijeti štetu,
duševni nemir i sl. Tu ljudi griješe. Trebamo biti svjesni da je Allah stvorio ljude i džinne i da
se Njega trebamo istinski bojati. Bogobojaznost nas odvraća od ružnih, nemoralnih i
nečovječnih djela.

Džinne trebamo prihvatiti kao sva Allahova stvorenja. Džinni mogu biti vjernici i nevjernici, a
to je potvrđeno ajetom iz Kur'ana:

''i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi put su izabrali''47,

za njih također vrijede pravila kao i za nas. Ako ne budu vjerovali, čeka ih džehenem :

'' a nevjernici će u Džehennemu gorivo biti.“48,

47Kur'an, El-Džin 14
48Kur'an, El-Džin 15

31
a ako budu vjerovali, čeka ih nagrada.

Razlika između džina i šejtana je ta što džinni mogu biti vjernici ili nevjernici, a šejtani su svi
nevjernici.

Činjenice o džinima i šejtanima49

1. Džinni su stvarnost i nisu nikakva fikcija, kako to pojedini tvrde.

2. Džinni su stvoreni da robuju Allahu.
3. Stvoreni su od vatre.
4. Džinni su dobili takav naziv jer su sklonjeni, skriveni.
5. Džinna ima različitih – oni koji lete, koji pužu, i oni koji i lete i pužu.
6. Svaki čovjek ima džinna koji je zadužen za njega čitav život
7. Džinni umiru.
8. Džinni jedu i piju, ali džini nevjernici jedu sa onima koji ne uče bismilu i jedu lijevom
rukom.
9. Džinni posjeduju moć da poprime različit oblik npr. čovjeka, psa, stoke i dr.
10. Riječ ''džinn'' obuhvata sve džinne, riječ ''šejtan'' obuhvata džinne nevjernike.
11. Spletka koju najviše voli šejtan je da rastavi čovjeka i ženu.
12. Džinni su mukellefi kao i mi, među njima ima i muslimana i nevjernika.
13. Poslanik (a.s.) je poslan i njima.
14. Džinnima se ubrajaju djela, za dobra imaju nagradu, za loša kaznu.
15. Pokajnik od njih uživa u Allahovom oprostu.
16. Džinni će biti sakupljeni na Sudnjem danu kao i ljudi.
17. Džinni nevjernici će biti kažnjeni vatrom.
18. Džinni su stvoreni od vatre ali trenutno nisu vatra.
19. Džinna ima i muškaraca i žena.
20. Džinni se vjenčaju i razmnožavaju.
21. Šejtani se podižu i aktiviraju po noći.
22. Šejtani ne otvaraju vrata koju su zatvorena bismillom, niti otkrivaju posudu koja je
pokrivena bismilom.
23. Džinni posjeduju moć da prenose stvari sa jednog mjesta na drugo.
24. Džinni se nevjerovatno brzo kreću.
25. Šejtan ismijava onoga ko zijeva.
26. Šejtan plače kada čovjek učini sedždu, nakon što prouči ajet sa sedždom.

Milost obuhvata čitav kosmos i sve svjetove, i vidljive i nevidljive. Kroz Kur'an i sunnet
saznajemo specifičnosti džina i njihove sposobnosti, razliku između ljudi i džina. Pored svega,
džini također imaju svoja prava koja trebaju uživati. Poslanik alejhiselamnas uči da trebamo
poštovati prava džina i svih drugih stvorenja. Allah je, slanjem džinna Poslaniku alejhiselam
dao jedan vid podrške u obavaljanju misije. Zato je Poslaniku alejhiselamlaknulo i on je
osjetio olakšanje. Čvrsto je odlučio da se vrati u Mekku i nastavi sa pozivanjem ljudi u islam.
49Ibrahim Abdul-alim Abdul-birr, Liječenje od sihra i opsjednutost, El- kelimeh, Novi Pazar, 2012., str., 38

32
9.1 Džinnsko djelovanje na ljude

Džinni napadaju i djeluju na ljude. To se potvrđuje u vjerskim tekstovima, a iskustveno je

poznato u muslimanskim i nemuslimanskim društvima i na temelju toga su nastali mnogi
običaji, literarna, umjetnička pa čak i filmska djela. Napadanje i mučenje ljudi od strane
džinna može biti izazvano nekim nehotičnim ljudskim činom ili iritiranjem koje nema uvijek
logički povod, a može biti i bez ikakvog razloga, kao što se bez razloga, uostalom, često i
dešava i kod ljudskih napadača/zulumćara, despota i oholnika da muče, kinje i napadaju
slabije od sebe. 50

Pridržavanjem Kur'ana i Sunneta, čuvanjem svoga tijela i svoje duše nečisti koje bi nas
približile šejtanu, oko sebe stvaramo čvrstu barijeru koja će biti nepremostiva i potpuna
zaštita od negativnih utjecaja. Allah dž.š., u Kur'anu kaže:

„Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od
onih zalutalih.”51

“E, tako mi dostojanstva Tvoga – reče – sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih
među njima robova iskrenih”52

Zato što su čovjeka napali džinni, ne znači da je i njegova vjera ugrožena. Čovjek mora
vjerovati da sve što mu se desi jest Allahova, dž.š., odredba. Takav je slučaj i sa džinnima.

50 Štulanović, M., Duhovno liječenje Kur'anom – Fikhski propisi, istine i kontraverze, Islamski pedagoški
fakultet u Bihaću, Bihać, 2015., str., 39-40
51Kur'an, El-Hidžr 42
52Kur'an, Sad 82-83

33
Gospodar svih svjetova ih šalje nekome kao iskušenje, nekome kao kaznu, drugima kao
opomenu, a nekima opet kao milost i uputu. Ostane li čovjek čvrst i postojan vjernik, koji
saburi na onome što ga je zadesilo, zahvaljuje Allahu, dž.š., na tome, a sjećajući se drugih
blagodati koje Mu je dao, i tražeći samo od Njega izlaz iz takvog stanja, to je dokaz čvrstine
njegove vjere.

9.2. Zaštita od šejtana

Iz navedenog se može vidjeti da je kod hrišćana povezanost s Bogom ključan faktor u borbi
protiv demona. Tako je i kod nas muslimana, već smo rekli da džinni nisu u stanju opsjedati
samo one koji se iskreno Allahu pokoravaju. Muslimani se od šejtana štite učeći Kur'an i
dove.

Od šejtana se može zaštiti raznim vrstama zaštite, a neke od njih su: 53

 Traženje zaštite kod Allaha od prokletog šejtana

Općenito nam je naređeno traženje zaštite od šejtana, a posebno prilikom učenja Kur'ana,
srdžbe, sumnji, šejtanskih došaptavanja, i ružnih snova. Allah Uzvišeni veli: “A kad šejtan
pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i
zna sve.” (Fusillet, 36)

 Učenje Bismille

Bismilla štiti čovjeka od utjecaja šejtana i sprečava njegovo prisustvo prilikom jela i pića,

spolnog odnosa i ulaska u kuću. Džabir b. Abdullah prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao: „Kada osoba ulazi u svoju kuću, pa spomene Allaha prilikom ulaska i
prilikom jela, šejtan (ostalim šejtanima) kaže: ‘Nema vam ovdje ni konaka ni večere.’ A kada
uđe, i prilikom ulaska ne spomene Allaha, šejtan (ostalim šejtanima.) kaže: ‘Našli ste konak.’

53https://putvjernika.com/15-prakticnih-savjeta-za-zastitu-od-sejtana/ Iz knjige: Dove i zikrovi kojima se čovjek

štiti od šejtana., Autor: Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri

34
A kada prilikom jela ne spomene Allaha, on kaže: ‘Našli ste i konak i večeru.(Muslim
br.2018 )

 Učenje sura El-Felek i En-Nas

Prije spavanja, nakon namaza, prilikom bolesti, i sl.

 Učenje Ajetu-l-kursijje

„Kada legneš u postelju, prouči ajetu-l-kursijju pa će cijelu noć s tobom biti čuvar i šejtan ti
se neće moći približiti.“( Buhari br. 5010 )

 Učenje sure El-Bekare

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Nemojte svoje kuće
činiti kaburovima, jer, uistinu, šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.“ (Muslim br.
780)

 Stalno spominjanje Allaha…

Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko dnevno
stotinu puta rekne: La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku velehu-l-hamdu ve
huve ala kulli šej'in kadir (Nema drugog Boga osim Allaha, On je Jedini i nema druga, Njemu
pripada sva vlast i zahvala. On je nad svim moćan.), imat će nagradu kao da je oslobodio
deset robova, a uz to će mu biti upisano i još stotinu sevapa i izbrisano stotinu grijeha; osim
toga, to će mu bit štit od šejtana toga dana sve do smrknuća. ( Buhari br. 6403)

35
 10. Opsjednutost ili psihička bolest

U evanđeljima se jasno razlikuju posjednuća koja prate simptomi bolesti, kao u slučaju
paralizirane žene ili bjesomučnog energumena iz Gerase i dječaka sa znacima epilepsije. Ali
neosnovana je svaka težnja da se ova posjednuća tumače isključivo s medicinskog stanovišta.
Pogrda je i ustrajna zaslijepljenost ne vidjeti čudesne znakove i pojave koje se medicinski ne
mogu objasniti. Kako bi se trenutno bolest mogla prenijeti na svinje i izazvati njihova smrt?
Da su ljudi u Gerasi smatrali da je izliječeni duševni bolesnik, a ne posjednuti, svakako bi se
raširila uspješna terapija transfera ludila, a svinje bi se koristile u psihijatriskoj praksi. Ove
pojave bi racionalisti trebalo da tumače s više razuma, a vjernici s više vjere.54

Razlikovanje duhova je daleko više od nagađanja i ne smije se brkati sa psihičkim bolestima,

duševnim bolestima, epilepsijom, šizofrenijom itd. Mogućnost razlikovanja se smatra darom
kojeg Bog daje onome ko mu je vjeran. Pogrešno dijagnosticirano opsjednuće može imati
posljedice za nekog koje duševno bolestan i uzrokovati osjećaj krivnje i osjećaj da ga je Bog
odbacio.

Kad mentalno bolesne osobe pristupaju svetim relikvijama, njihova tijela ne pokazuju
kontrakcije i druga izobličenja. Štoviše, osobe s duševnom bolesti ne vrijeđaju i ne vrište. S
druge strane, demonske osobe izgledaju normalno izvan svetih mjesta poput pravoslavnog
hrama. Međutim, kad pristupaju hramu i svetim relikvijama, reagiraju jer ih demoni počinju
mučiti.55

54Glavurtić, M., Satana, Prosveta, Beograd, 1978., str.20.

55https://www.huffingtonpost.com/sasa-milosevic/secrets-of-orthodox-exorcists_b_925883.html

36
Dakle šizofrenična i opsjednuta osoba imaju skoro iste simptome koji se ogledaju u neobičnoj
fizičkoj snazi, promjeni glasa i izraza lica kao i promjena osobnosti. Opsjednuće i duševna
bolest mogu se preklapati, neki simptomi mogu ukazivati samo na duševnu bolest. Duševna
bolest neke ljude dovodi do umišljanja da su opsjednuti i ponašaju se u skladu s opsjednućem.
Neiskusni i naivni svećenici mogu nesvjesno podsticati takvo ponašanje potvrđivanjem da je
osoba opsjednuta.

Demon najčešće napada glavu i želudac izazivajući jake bolove i nagon na povraćanje. Bolovi
se mogu osjetiti i na drugim organima poput bubrega i zglobova. Isto tako bol može mjenjati
mjesto pa osoba sutradan može osjećati bol u rukama ili vratu. Napadnuta osoba može
privremeno oglušiti ili izgubiti mnogo kose. Uz ove fizičke simptome opsjednuta osoba može
imati odvratnost prema svetome ili noćne more. Opsjednuta osoba može osjećati neugodne
mirise, kao što je miris sumpora u prostoriji.56

56 Vidi https://www.bitno.net/vjera/kako-egzorcist-razlikuje-pravo-opsjednuce-od-dusevne-bolesti/

37
Zaključak

Iz svega možemo izvući siže, da ovisno o religiji različita su i tumačenja opsjednuća. Demoni
ili šejtani su čovjekovo iskušenje. Potpane li pod isto, velika vjerovatnoća je da ne prakticira
religiju. Islam je najočitiji po tom pitanju, i temeljno jasan, nevjernici su lahka meta za napad
šejtana. U prakticiranju Islama mi ne da se samo branimo već i uzdižemo iznad tzv.
šejtanskog svijeta. Ko je uz Allaha Svemogućeg, Allah ga neće napustiti. Također,
pravoslavlje tumači drugačije opsjednutost, kao i Kršćanstvo u cjelosti, gdje osobe i mogu biti
privrežene Bogu ali pak i dalje su mogućne za napad demona, iako ima crkvenih lica koja to
posmatraju drugačije. Sam paradoks krščanske crkve je ta da je papa nedodiriv i bezgriješan,
a samo je čovjek, ili u pravoslavlju, episkop. U tome je glavna distinkcija odbrane i shvatanja
demona/šejtana u religijama.

38
 11. Literatura
1. Korkut, Besim, Prijevod Kur'ana, Muslimanski izdavački centar, Zagreb, 1993.,
Drugo izdanje.
2. Abdusselam Bali, Vehid, Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza, Hajrat, Sarajevo,
1998.
3. Amorth, Gabriel, Egzorcisti i psihijatri, B., Medvid, 2005.
4. Amorth, Gabriel, Egzorcist govori, Jelsa, Hvar, 1998.
5. Biblija
6. Glavurtić, Miro, Satana, Prosveta, Beograd, 1987.
7. Glaczier, Michael i Helwig, Monika, Suvremena katolička enciklopedija, Marjan tisak,
Split, 2005.
8. Ibrahim Abdul-alim Abdul-birr, Liječenje od sihra i opsjednutosti, El-Kelimeh, Novi
Pazar, 2012.
9. Miller, Joachim, Demoni među nama,Karitativni fond UPT, Đakovo, 1998.
10. Štulanović, Muharem, Duhovno liječenje Kur'anom- Fikhski propisi, istine i
kontraverze, Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, Bihać, 2015.
11. Vajt, G., Elen, Velika borba između Hrista i sotone, Institut za religijska istraživanja,
Cetinje, 1984.
12. Von Petersdorff, Egon, Demoni vještice i spiritisti: Sve o postojanju i djelovanju
mračnih sila, Verbum, Split, 2003.
13. Wenisch, Berhard, Satanizam- Crne mise- Vjera u demone- Kult vještica, Biskupski
ordinarijat Đakovo, Đakovo, 19
14. Obrednik, Milutin Milutonović, 2007, Beograd.
15. Nikola Nikolić, časopis 'Alternativa, Beograd

Naučni članci

39
 16. Tomić, C. (1990). 'Vjera Crkve i satanizam', Crkva u svijetu, 25(3), str. 193-203.
Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/54196 03.09.2019.
17. Steiner, M. (1999). 'O zlim dusima Uz novi Obrednik egzorcizama', Obnovljeni život,
54(4), str. 492 . Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/1473 03.09.2019.

Internet stranice

18. http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=7270 Autor: A.I. Osipov, preuzeto:

08.02.2018.god.
19. http://orthodoxhr.blogspot.ba/2017/08/pravoslavlje-u-pakistanu.htmlPreuzeto:
06.02.2018.god.
20. https://www.religija.me/?p=5438 Autor: P. Simović, preuzeto: 12.03.2018.god.
21. https://slavoslovije.wordpress.com/2008/11/03/pravoslavno-ucenje-o-andelima/ Autor:
J.S. Rouz, preuzeto: 16.03.2018.god.
22. https://drive.google.com/file/d/0BwXrA3iB7L-ZcXVteXlJakhnTzQ/viewAutor: R.
Petrogradski, preuzeto 16.03.2018.god.
23. https://www.bastabalkana.com/2012/02/zastita-od-cini-vradzbina-i-magije-
pravoslavna-molitva-protiv-magijskog-dejstva-duhova/ Preuzeto: 26.02.2018. god.
24. https://putvjernika.com/15-prakticnih-savjeta-za-zastitu-od-sejtana/ Iz knjige: Dove i
zikrovi kojima se čovjek štiti od šejtana., Autor: Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžiri.,
preuzeto: 28.09.2018. god
25. https://www.huffingtonpost.com/sasa-milosevic/secrets-of-orthodox-
exorcists_b_925883.html Pogledano: 14.02.2018.god.
26. https://www.bitno.net/vjera/kako-egzorcist-razlikuje-pravo-opsjednuce-od-dusevne-
bolesti/
27. http://lijecenjekuranikerimom.com/kako-prepoznati-sihirbaza/ Preuzeto: 09.10.2018.
god.

40
Prilozi slika –

Sl. br. 1. Svetitčj istjeruje đavla

Sl. br. 2 isjerivanje ''đavla'' pravoslavlje moderno doba

41
Sl. br. 3 Učenje Rukije – istjerivanje šejtana

42