Anica Pivnik vesela je osmogodišnja djevojčica koja živi sa svojim roditeljima i sestrom u kući s lijepim

vrtom. Anica je vrlo okretna i spretna djevojčica, a ima i jako dobrog prijatelja Jakova s kojim se lijepo
slaže i druži i nikada im nije dosadno.

Jednoga dana, popodne, Jakov je došao u posjet Anici i bio je jako tužan. Anica je pomislila da mu je
možda netko umro, ali smatrala je da je to nepristojno pitati. Naime, Jakovu je umrla majka kada je imao
samo 5 godina i sada je živio s tatom i bakom.

No, Jakov je bio zabrinut i lošeg raspoloženja jer je brinuo oko sutrašnjeg dana kad bi se u školi trebao
održati sportski dan. Jakov je bio dosta nespretan i nije znao trčati te su mu se zbog toga svi smijali. Za
razliku od njega, tom danu se Anica veselila jer se nadala da će u utrci pobijediti veliku tužibabu iz
razreda, Špelu.

Odmah kada je Jakov stigao kod Anice, ona ga je pozvala da se popne na trešnju gdje je ona sjedila, ali
Jakovu to nije bilo niti na kraj pameti jer se jako bojao da ne padne. No, razmišljao je tada o tome da pad
ne bi trebao biti toliko loš. Ako padne, vjerojatno bi slomio pokoju kost te bi dobio gips, a time više ne bi
morao razmišljati o utrci jer ne bi mogao sudjelovati.

Anica se željela uvjeriti je li Jakovljev strah oko trčanja opravdan pa ga je zamolila da mu pokaže kako trči.
Jakov je pristao, ali je prije toga Anica mu je morala obećati da će mu i dalje ostati prijateljica kada vidi
kako nespretno trči. I zaista, kada je Jakov potrčao Anici je bilo jasno zašto se Jakov tako boji sutrašnjeg
sportskog dana u školi. Jakov je Anicu podsjetio na veliku bubamaru koja trči u gojzericama i teško se
probija kroz blato. Anica je imala ideju kako da se Jakov izvuče s utrke pa mu je dala prijedlog da zamoli
tata da mu napiše ispričnicu.

Ali Jakov je znao da tako nešto ne bi imalo smisla jer to ne bi nikada dopustila Jakovljeva baka Milena.
Milena je bila sportski tip bake. Svaki se dan vozila na biciklu, trčala je i bavila se jogom, a kada bi bila na
moru, dnevno je preplivala čak do osam kilometara.

Baka Milena svom unuku Jakovu stalno govori kako je zdrav duh u zdravom tijelu, a i Jakovljevog oca
nagovara da se upiše u neki sportski klub i da se počne baviti nekom aktivnošću.
Anica je vidjela da nema druge već da mora pomoći Jakovu. Predložila mu je da nju gleda kako ona trči, a
potom će on probati isto tako trčati. Jakovu se činilo kako to nije dobra ideja jer mu nije bilo jasno kako
će u isti čas gledati Anicu, oponašati je i micati rukama i nogama. Ipak, odlučio je pokušati. U taj čas
naišao je Aničin tata te je Jakovljev pokušaj trčanja usporedio s avionom koji treba poletjeti, a Maja,
Aničina sestra usporedila ga je s pijanom kokoši. A sve to zbog toga što je Jakov jako mahao rukama.

Anica i Jakov su zaključili kako je teško vježbati u okruženju gdje ti se svi rugaju pa su se dosjetili kako bi
Jakov mogao vježbati po noći na sportskom igralištu. Anica je namjestila budilicu točno u ponoć i iskrala
se iz kuće. Malo se bojala jer nikada tako kasno nije bila sama na ulici. Stigla je do Jakovljeve kuće i
zajedno su krenuli prema igralištu. Ulicu bile mirne i tihe. Tišinu je prekinuo jedino smijeh jednog para
koji se u blizini ljubio. Iz tog razloga djeca su odlučila krenuti dalje. Tako su stigli do rijeke.

Trening je započeo. I već pri prvom pokušaju trčanja, Jakov je pao, a onda je rekao da ne zna kojom
nogom mora početi trčati. Anica mu je davala podršku pa je pokušao ponovo. Ipak, počeo je gubiti nadu i
govorio da nisu svi za svaku aktivnost.

Tako su raspravljali kada su ugledali veliku sjenu. Anica se jako prepala misleći da se radi o ogromnom
raku ili o vodenjaku, ali Jakov ju je smirio. Ipak to je samo bio pas lutalica. Jakov je tada podučio Anicu
kako se mora odnositi prema nepoznatim psima. Rekao joj je da mora biti mirna, ne smije raditi nagle
pokrete pa tako ne smije ni trčati. Ovo zadnje s trčanjem, Jakovu se najviše svidjelo pa je rekao kako je
najbolje da polako krenu kući.

Krenuli su tako prema svojim kućama, a pas ih je i dalje pratio. Naišli su ponovo na neku sjenu, a sada je
to bio muškarac. Nepoznati muškarac se čudio što djeca rade tako kasno vani sama.

Anica se jako prepala nepoznatog muškaraca da je svim snagama krenula trčati prema kući. Na njezino
veliko iznenađenje Jakov ju je prestigao. Trčali su oboje svim svojim snagama, a pas je trčao s njima. Stali
su ispred Aničine kuće svi zadihani, a Anica je pohvalila svog prijatelja kako je dobro trčao. Usporedila ga
je sa srnom pa je Jakov sretan otišao svojoj kući.

Sutradan ujutro, Anica se nikako nije mogla probuditi. Mama je pomislila da je Anica možda bolesna, kao
što je bio slučaj s njezinom sestrom Majom. Naime, Maja bi uvijek razboljela kada se održavao sportski
dan. Ali Anica nikako nije htjela propustiti utrku u kojoj se natjecao Jakov.

Kada je mama krenula na posao pred vratima je ugledala psa lutalicu te se uplašena vratila u kuću. Anica
je mami objasnila kako treba postupiti kada vidi nepoznatog psa pa je krenula doručkovati. Kada se
najela, nahranila je i psa jer joj je bilo žao da ostane gladan. Zatim se uputila prema sportskom igralištu, a
cijelim putem ju je pratio i pas. Anica mu je dala ime Srećko.

Krenula je utrka i prvo je trčao Aničin razred. Anica je ovaj put trčala lošije nego inače, iako ju je Jakov
jako bodrio. Anica nije mogla vjerovati kada je vidjela da je Špela prestiže i da će u cilj uči kao druga.
Jakov je čestitao Anici te joj je rekao kako je i drugo mjesto dobro i kako je jako lijepo trčala. No, Anica se
nikako nije dala utješiti, a za svoj neuspjeh krivila je malo i Jakova jer je radi njega odradila noćni trening i
nije se naspavala.

Utrka se nastavila i sljedeći na redu bili su Jakov i njegov razred. Jakov je utrku započeo jako dobro i bio je
šesti. No, tada se dogodilo nešto najgore za njega. Popustila je guma na njegovim hlačama, hlače su mu
pale oko gležnjeva, a Jakov je pao na tlo. Svi prisutni tada su se počeli smijati.

Kada su se vraćali kući, Jakov je upitao Anicu hoće li zadržati psa. Anica mu je odgovorila kako sumnja da
će joj roditelji to dopustiti. Tada je nastala tišina, a Jakov je stiskao šakama. Djevojčica mu je rekla da je
jako lijepo trčao, po pravilima, sve do onda kada su mu ispale hlače. Jakov je zaplakao kada se toga sjetio
govoreći kako će ga se sada svi sjećati radi toga. Anica se počela smijati kada se toga prisjetila pa je Jakov
ljut i tužan otišao svojoj kući.

Kasnije popodne Aničinoj sestri Maji bilo je mnogo bolje, točno kako je Anica i pretpostavila da će biti i
već je zbijala šale s Anicom zadirkujući je.

Aničin tata se ljutio što se Srećko zadržava stalno pored kuće pa je čak prijetio da će pozvati živodere, a
mama je bila nešto blaža pa je dala prijedlog da stave oglas u novine kako bi se pronaša vlasnik. Iako pas
nikome nije bio dobrodošao ipak je dobio ostatke ručka.

Anice je provela cijelo popodne igrajući se sa psom. Iako joj je bilo jako zabavno, nedostajao joj je Jakov i
razmišljala je o tome kako bi bilo još zabavnije da se i on mogao igrati s njima.
Navečer je mama došla do Aničinog kreveta i malo su popričale o utrci. Anica je mami opisala kako je sve
prošlo, a isto tako opisala je i Jakovljevu nezgodu s hlačama te su se tada obje nasmijale. Mama je rekla
Anici da će se jednoga dana i Jakov svemu tome smijati, a Anici se činilo da joj je Jakov zbog ovog
događaja još više drag.

Mama je mislila da će joj Anica još nešto povjeriti, ali kako nije, spomenula je Anici kako je susjed
protekle noći vidio vani dvoje djece koja su bila nalik Anici i Jakovu. Anica je tada rekla mami sve o
noćnom trčanju. Mama je Anici ponovila sve o tome kakve opasnosti vrebaju za djecu kada se kreću
sama vani usred noći, a Anica je obećala da to više neće činiti.

Tu večer Anica je mirno zaspala s razmišljanjima kako se nada da će se ona i Jakov jednog dana moći
zajedno smijati njegovoj nezgodi, a nadala se i da će ovaj dan ostati zabilježen kao dan kada je dobila psa.

Likovi: Anica, Jakov, Aničini roditelji, sestra Maja, baka Milena, susjed, profesori i djeca iz škole

Analiza likova

Anica Pivnik – glavni lik priče. Osmogodišnja djevojčica, dobrodušna, vesela i stalno u pokretu. Voli
trčanje i voli biti prva i najbolja. Dobrodušna je i suosjećajna. Tako suosjeća sa svojim prijateljem Jakovom
jer njemu ne ide trčanja. Posvetila mu se kako bi mu u tome pomogla. Bila je puna razumijevanja i čak je
zatomila i vlastiti strah od izlaska van noću pred time da pomogne Jakovu. S Jakovom je planirala i
zajedničku budućnost, njih dvoje su se trebali vjenčati kad odrastu. Bila je poslušna, slušala je mamu i
Jakova kada joj je rekao kako se mora ponašati kada sretne nepoznatog psa. Zabrinula se za prijatelja
kada je morao sam ići po noći kući, a kada je pravilno i lijepo trčao pohvalila ga je. Bilo joj je žao što je
Jakova optužila da je on kriv što je utrku završila na drugom mjestu jer se zbog njega nije naspavala noć
prije. Poslije joj je bilo žao radi toga pa ga je odlučila bodriti kad je on trčao. Jako se bila zbližila sa psom
lutalicom kome je nadjenula ime Srećko. Brinula se za njega, hranila ga i pazila. Otvorenost i privrženost
prema majci pokazala je time što je mami priznala da se iskrala iz kuće po noći kako bi s Jakovom vježbala
trčanje.

Jakov – najbolji prijatelj Anice, stalno se druže i slobodno vrijeme provode zajedno. Pametan dječak i pun
ideja za dobru zabavu. Anici je uvijek s njim bilo zabavno. Živio je s tatom i bakom Milenom. Mama mu je
umrla kada je imao samo pet godina. Imao je mnogo vrlina, ali nije znao trčati kao njegova prijateljica
Anica. Ipak, nije mu bilo neugodno to Anici priznati. Bio je odgovoran i načitan, ono što je naučio, znao je
primijeniti u životu. Tako je Anici objasnio kako se mora ponašati kada sretne nepoznatog psa. Više je
orijentiran na nezgode koje mu se događaju i radi kojih mu se svi smiju nego na svoj uspjeh, a tako je bilo
i s trčanjem i kada su mu ispale hlače.

Bilješka o piscu

Desa Muck rodila se 1955. godine u Ljubljani, a popularnost je stekla pišući za djecu i mlade.

Prije nego što je započela svoju književnu profesiju radila je mnogo poslova, kao ilustratorica, glumica,
njegovateljica djece s posebnim potrebama i najavljivačica.

Danas se bavi uz pisanje i dalje glumom glumeći u televizijskim serijama te piše kolumne koje se
objavljuju u novinama. Dobila je brojne nagrade za svoje knjige i radiodrame, a posebno se ističe serija
knjiga o Anici.