D i p l . ing.

S t a n k o Jurdana

RALJE

VISAK

IVOTA

JURDANA
Urednik NASKO FRNDI

ralje i visak ivota

Tekst pripremio PAVAO C I N D R I

Sva prava pridrana. Pretampavanje zabranjeno bez odobrenja. G r a f i k i z a v o d H r v a t s k e , Z a g r e b , 1979.

GRAFIKI ZAVOD HRVATSKE

UMJESTO UVODA
Cjelokupna svjetska medicina danas neumorno radi na tome da obuzda opaku bolest R A K , da joj nae uzroke i da stvori efikasnu obranu. Na alost, rezultati ne odgovaraju uloenom trudu, sredstvima i oekivanju. Rak je jo uvijek neuhvatljiv, neukrotiv i jedva ponekad dostian. Danas smo svjedoci nevjerojatnog napretka medicinskih i tehnikih znanosti, prisutni smo u ovom svijetu u kojem se ve presauju gotovo svi organi, stvaraju ljudi iz epruvete, umjetni ljudi, moda ak i monstrumi, novovjeki Frankensteini. Danas zavirujemo u intime dalekih planeta, fotografiramo ih kako nam se i kad nam se prohtije. Sve je to silan napredak u odnosu na proteklih deset-dvadeset godina, da se ne vraamo u dalju prolost. N o , unato svemu tome, jo uvijek nemono irimo ruke ili tek pokuavamo neto uiniti, ili se naprosto zgrozimo,, ako pod prstima napipamo na tijelu kakvu izraslinu, ne veu od zrna graka, ili ako primijetimo ranicu koja nikako ne zacjeljuje. A kada to primijetimo, obino je ve kasno. K a o medicinski laik razmiljam o svemu tome. Od malih nogu medicina nas putem nauke o higijeni pouava da uvamo zdravlje, da peremo ruke, da ne jedemo iz neistih posuda i nezdravu hranu, da ne pijemo alkohol i ne puimo. A kako da se uvamo od raka? O tome nam nita ne govori, jer nam nema to preporuiti, budui da medicina jo nije otkrila uzrok raka. Tehnika nas takoer odmalena upozorava da ne izlaemo opasnosti ivot dirajui nezatiene izvore elektrine energije, da se uvamo prilikom rukovanja strojevima i aparatima. Dapae, u svrhu zatiivanja ljudi od udara struje, tehnika uzemljuje elektrine ureaje i naprave, ne mislei na to da putanjem struje u zemlju razara atomske estice i izaziva zraenja, koja postepeno ali sigurno unitavaju orga5

nizme i stvaraju rak. A kako da se uvamo od zraenja? O tome tehnika uti. Mnogi, na alost, misle da tehnika u pogledu raka zaista nema to rei, a medicina opet olako prelazi preko injenica o tehnikim spoznajama korisnim za lijeenje raka. Zbog svega toga sam i napisao ovu knjigu svoga ivotnog iskustva. H t i o bih da se i medicina i tehnika ve jednom pozabave tajnom ljudskog bia, da ne utvruju i ne potvruju samo ono to se moe na bilo koji nain vidjeti i opipati, ve da se potrude proniknuti u ono to nije uoljivo na prvi pogled i to nije svakom dostupno. Jer ovjek nije izloen samo opasnosti od virusa, bacila i bakterija, i nije ugroen samo od mehanikih naprava ili strujnog udara. Ja mislim, dapae sam vrsto uvjeren da najvea opasnost po ljudski ivot prijeti od unutarnjih elektrinih sila u ovjejem tijelu, od tetnih posljedica zraenja koja nastaju kad se ta neuhvatljiva i nevidljiva sila sukobi s neprijateljski raspoloenom okolinom suprotnoga kvaliteta, to jest kad pozitivni ili negativni naboj statikog elektriciteta u naem tijelu naie na suprotan statiki naboj izvan nas. Ako je takav sukob izazvan naglo, on e se manifestirati iskrenjem. Prisjetimo se samo iz djetinjstva one udesne igre eljem provuenim kroz kosu i komadiima papira koji se privueni tajnom silom lijepe za ealj. Zar niste nikada doivjeli iskrenje prilikom brzog skidanja sintetinih dijelova odjee? Ili kad ste se dotakli automobila? Sve su to trenutana pranjenja koja nisu tetna, samo nas malko zaplae svojom neoekivanou i to je sve. Ali kad takva iskrenja i pranjenja nisu vidljiva ljudskim okom, kad nisu trenutana ve trajna i kad ne nanose nikakvu bol? Eto, to je sr cijelog moga istraivanja, to je bit moga drugovanja s raljama i viskom, to traje ve punih dvadeset i pet godina. A za to vrijeme, dopustit ete, moe se mnogo toga otkriti, zapaziti, saznati, dokuiti i objasniti. Zato uzimam sebi slobodu da bez ikakva ustruavanja i straha izazovem sve one koji pred tom stvarnou, pred tim injenicama zatvaraju oi. Hou da potaknem na plodonosnu raspravu i razmiljanje lijenike, kemiare, fiziare, matematiare, pripadnike svih grana dananje znanosti da ne zatvaraju oi pred stvarnou i pred injenicama. Ja im suprotstavljam i podastirem svoje iskustvo i svoja saznanja. Neka me pobiju ili neka me potvrde. elim asno ostati na popritu poraen ili ponosno pogledati ljudima u oi. Moja jedina elja bila je uvijek pomoi ovjeku. A to je dunost svakog razumnog ljudskog bia. 6

PROBLEM TAKOZVANIH RALJARA Dr Klara Daj-Zupi

K o d nas i u cijeloj Evropi poznato je da je bilo i da jo i sad ima podosta ljudi koji znaju nalaziti podzemne ile vode, u svrhu buenja bunara. Slue se pri tom veinom drvenim ravama ili raljama koje se nad podzemnim vodama poinju okretati u njihovim rukama. Danas ve upotrebljavaju i tvrdu elinu icu (debljine 1 m m ) . Fenomen je mnogo puta provjeren. Ima ljudi koji su u tome sigurniji, dok se drugi ee prevare i pogrijee. S gledita fizike te raljare s drvenim raljama teko je razumjeti. Kakve su to sile koje u neijim rukama mogu okretati drvene ralje! K o d elinih raalja jo bi se to nekako moglo razumjeti uzme li se u obzir da nad podzemnim vodama nastaju elektromagnetska polja. Dodue slaba, ali je mogue da poneki ovjek poput nekog biolokog testa (koji je uvijek osjetljiviji od testa instrumentom) moe zamijetiti takve silnice. Bilo kako bilo, i ne uputajui se za sada u razmatranje o tome to ti ljudi koji pronalaze vodu zapravo osjeaju, zna se da je fenomen poznat i da se narod danas jo na mnogo mjesta njime slui i esto s prilinim uspjehom. Ing. Jurdana jedan je od najboljih i najsigurnijih pronalazaa podzemnih voda. Takvu sposobnost ima i prema nafti i nekim drugim supstancijama. Toliko o tome. Sve je to poznato i nimalo zaudno. Malo je naprotiv openito poznato da medicinska literatura zna za utjecaj podzemnih voda na ljudsko zdravlje. I da su ti utjecaji nepovoljni. Prije vie od etrdeset godina napisana je o tome knjiga pod naslovom Die Erdstrahlen (Zemaljske
7

zrake) u kojoj se autor trudi da na temelju fizikalnih zakona rastumai djelovanje podzemnih voda na ljudski organizam. Kasnije je o tome nastala velika literatura koja je zadrala to ime zemaljskih zraka. U Parizu postoji velika organizacija ljudi koji sebe nazivaju radiesthesistes. Istina, meu njima nema samo raljara, nego i ljudi koji imaju jo i neke druge sline sposobnosti, osim pronalaenja podzemnih voda. N o , o tim se sposobnostima sada ne radi. Pokazalo se dakle da se nad podzemnim vodama pojavljuju razne smetnje zdravlja: reumatska oboljenja, nesanice i drugo. Opazilo se nadalje da blago ne pase nad tim pojasevima podzemnih voda koji se u njemakoj literaturi nazivaju Reizstreifen. To bi se moglo prevesti izrazom pojasevi nadraaja. Pod tim pojasevima nalaze se uvijek vei ili manji vodotoci u manjoj ili veoj dubini. Bilo je pokuaja da se odgonetne bit tih zraenja. Najvjerojatnije su to elektromagnetske silnice elektromagnetskih polja koje kako rekoh mogu biti tako slabe da ih je teko nai instrumentima. Tvrdnje raljara pokazale su se u veini sluajeva ispravnima. Proirenjem medicinske statistike otkrilo se da ima kua u kojima su uestala oboljenja od raka. Ima gradova u kojima lijenici nisu znali rastumaiti uestalost oboljenja od raka u pojedinim ulicama. Tako je nastao novi pojam koji je u njemakoj medicinskoj literaturi poznat pod imenom kue-ulice raka (Krebshuser, Krebsgassen). Pod takvim kuama i pod takvim ulicama otkrivene su podzemne vode, manji ili vei podzemni vodotoci. I vodovodne instalacije veeg opsega mogu izazvati taj fenomen. Uzgred reeno, ne mora oboljeti svaki ovjek koji ivi ili stanuje u takvoj ulici ili u takvoj kui, kao to ni propuh ne kodi svakome ovjeku: neki e osjetiti reumatine bolove, a drugome moda ba godi strujanje zraka. Poznati su eksperimenti s raljarima koji su, doavi u neku kuu, znali upitati gdje je krevet na kome su ljudi oboljeli ili umrli od raka. Osobito je to bilo poznato za neke kue, u kojima ili pored kojih su se nalazile vodenice. U mojoj lijenikoj praksi bile su mi poznate dvije takve vodenice u kojima je uestala smrtnost od raka. (Bile su to stare vodenice, sada ve poruene, u blizini Zagreba.) Poznavajui tu literaturu, zauh jednoga dana za neobine sposobnosti i sigurnost iznalaenja podzemnih voda ing. Jurdane. Mnogim eksperimentima koji su poznati u Zagrebu i u drugim mjestima, utvrdih da su esto umrli od raka ljudi
8

kojima su postelje bile nad takvim vodama. Nekad je samo pomicanje postelje s takvih zraenih mjesta moglo, koliko-toliko, popraviti stanje oboljelih. Rekoh zraenih mjesta i napisah navodni znak zato to mi ne znamo kakva je bit tih zraka, to jest djelovanje podzemnih vodotoka. Raljari to djelovanje zovu zraenjem, tako ga naziva i literatura. Po tome su i radiestezisti dobili ime. Bilo kako bilo, djelovanje postoji, ljudi ga mogu lokalizirati ako imaju tu sposobnost. Statistike govore o djelovanju na postotak raka ili bar na neku suvislost uestalog oboljenja. ini se da za te zrake vrijedi opi zakon djelovanja jonizirajuih zraka. Mala i esta djelovanja opasnija su i tetnija od pojedinanih velikih doza, od jednokratnog intenzivnog zahvata (otrovanje). Taj je zakon poznat svim rendgenolozima i onima koji rade s jonizirajuim materijalom. Organizam esto uslijed malog djelovanja takvog zraenja postaje preosjetljiv a kasnije neotporan. to dulje dakle netko spava ili stanuje iznad takvog radijacionog pojasa, to je oboljenje vjerojatnije. N o , pri tom ne valja zaboraviti da svatko ne mora oboljeti. Potrebna je jo i individualna sklonost i vjerojatno povrh toga jo i neki drugi akcesorni uvjeti, djelomice nama nepoznati. Razumije se da su uinjeni pokusi koji su imali zadatak da utvrde nisu li takve kue-ulice raka moda inficirane nekim virusima ili bacilima. Pokazalo se da takve pretpostavke nemaju podrke. italac e moda pitati zato nije poznata veem broju lijenika ta literatura (ako je ozbiljna) i sav taj statistiki materijal, zajedno s eksperimentalnim iskustvima? Odgovor glasi: jer ima stvari koje teko prodiru u svijest strunjaka, jedno zbog neobjanjivosti fenomena, a drugo sit venia verbo zbog konzervativnosti svojstvene ljudima koji se bave iskljuivo svojom strukom. Donekle je taj stav i opravdan, jer valja dobro provjeriti tvrdnje, pa tek onda stvoriti odluku o priznanju ili odbijanju. U sluaju ing. Jurdanc mislim da takvo provjeravanje ne bi vie bilo potrebno. Mnogo puta se uvjerih o njegovim sposobnostima, pa preporuujem lijenicima koji se bave problemima raka da to sami provjere, jer je to neobino zanimljiva i dovoljno vremena poznata injenica, a da bismo je mogli samo olako mimoii ili je namjerice preutjeti. Ope priznanje moglo bi biti svima od koristi. 9

Toliko o tome. Zbog vanosti same stvari i zbog priznanja ovjeku, koji je esto nepriznat, ili ak ismijan, iao svojim putem s uvjerenjem da koristi ljudima upozoravajui ih na opasnosti. Ostavljam za sada nespomenute druge sposobnosti ing. Jurdane koje ve zasijecaju u parapsihologiju i o kojima bi trebalo da govore strunjaci na tome polju.

MOJI SUSRETI S ING. JURDANOM Dipl. ing. el. Petar Buani

Moji susreti s inenjerom Stankom Jurdanom datiraju jo od godine 1960, kad sam kao savjetnik Izvrnog vijea Sabora S R H , na dunosti republikog elektroenergetskog inspektora, vrio elektroenergetske preglede na postrojenjima republikoga znaenja. Prilikom tih pregleda susretao sam se na zagrebakom podruju s ing. Stankom Jurdanom, graevinskim inspektorom grada Zagreba. Ti susreti bili su esto za sve prisutne, pa i za mene, pravo otkrie, pogotovu kad je ing. Jurdana uspijevao identificirati metalne predmete koji su bili za oko potpuno nevidljivi, skriveni. Mogao je, npr., utvrditi postoji li u betonu armatura ili ne, to se svaki put nakon provjere nepogreivo potvrdilo. Posebnu je panju pobuivala njegova sposobnost da otkriva bolesna mjesta u ljudskom tijelu, pa ak i oiljke od operacija. Prilikom takvih demonstracija sposobnosti mnogi su ing. Jurdanu proglaavali gotovo arobnjakom. Meutim, moje miljenje kao elektrostrunjaka svodi se na to da se ovdje radi o utjelovljenom daru prirode kojim je snabdjeven organizam ing. Jurdane, te on djeluje poput izvrsnog vodia elektrinih valova, odnosno prema opoj strunoj terminologiji moe inducirati elektromotorne sile. To svojstvo omoguuje da ing. Jurdana odredi postoji li u betonu armatura ili ne. Primjenu svojstava koja posjeduje ing. Jurdana prilikom ispitivanja ljudskog organizma, tumaim na ovaj nain: svaki organizam ima svoj zatvoreni, nazovimo to strujni krug. Ozlijeeno, odnosno bolesno mjesto prouzrokuje u tom zatvorenom strujnom krugu nemir, uzburkanost valova, a ing. 10
11

Jurdana registrira tu pojavu svojim napravama (ralje i visak), te na taj nain otkriva bolesno mjesto. Prema tome, ovdje se ne radi ni o kakvoj magiji, kako to laici ele esto puta prikazati, nego o prirodnim pojavama koje manifestira ing. Jurdana, tonije njegov organizam ima ta posebna vodljiva (konduktivna) svojstva da moe sluiti pri utvrivanju spomenutih pojava. O svojstvima kojima je obdaren ing. Jurdana i o njihovoj korisnoj primjeni za ope dobro mogle bi se napisati studije, ali nipoto ne mistine, ve stvarne, fizike, koje se zasnivaju na prirodnim pojavama. Negdje sredinom godine 1966, na moj poziv, posjetio me ing. Stanko Jurdana u mome stanu u Zagrebu, Mesieva 11. T o m prilikom bila je prisutna i moja sestra, prof. Imperija Buani. Pregledavajui moju sestru, ing. Jurdana je pokazao jedno mjesto na prsima koje mu se uinilo sumnjivim i preporuio da se odmah obrati lijeniku. Budui da moja sestra nije osjeala nikakve bolove ni smetnje, a neto i uslijed prezauzetosti, zanemarila je upozorenje ing. Jurdane. Godine 1970. umrla je od raka na prsima. Poznat mi je i sluaj kad je ing. Jurdana posjetio svoga kolegu inenjera F. na Prilazu JA i upozorio ga da podzemno zraenje u spavaoj sobi prelazi njegovoj supruzi preko sredine tijela, a ing. F. preko nogu. Ing. F. tada se ve jedva kretao pomou taka. Supruga ing. F. izjavila je otvoreno da ne vjeruje u tvrdnje ing. Jurdane i dalje je ostala spavati na istome mjestu, dok je ing. F., naprotiv, premjestio svoj leaj. Ing. F. je ubrzo prohodao bez taka, a njegova supruga umrla je od raka na unutarnjim organima. Jednom sam prilikom bio zamolio ing. Jurdanu da pregleda stan mog prijatelja iz studentskih dana, pravnika Mladena Ivanevia. U tom stanu na Savskoj cesti, mom prijatelju umrli su u razmaku od nekoliko godina tast i punica od raka. Ing. Jurdana utvrdio je da su sve sobe u stanu bile pod jakim zraenjem, pa tako i leajevi, osim djevojake sobe. Tragajui za izvorom zraenja, ing. Jurdana pronaao je da opasnost dolazi od neispravnog rendgena u nedalekoj veterinarskoj stanici. Uklanjanjem izvora zraenja spaeni su ostali lanovi obitelji Ivanevi. Htio bih napomenuti jo jednu zanimljivost. U razdoblju od godine 1963. do 1973. u Hrvatskoj bilo je samo est elektroenergetskih republikih inspektora, dok je npr. znatno manja vicarska imala u isto vrijeme ak dvadeset i sedam in12

spektora. Napominjem to stoga da istaknem koliko su ti nai malobrojni diplomirani elektrotehniki inenjeri kao specijalni strunjaci za pregled i ispitivanje elektrinih postrojenja imali posla na tako irokom podruju cijele SR Hrvatske. Od spomenutih est inspektora, pet ih je umrlo gotovo na radnome mjestu, u dobi koja prema objektivnim ivotnim mjerilima nije bila za umiranje. Preivio je samo jedan, tj. ja, j e r sam u meuvremenu bio umirovljen kao invalid rada. Razmiljajui o preranoj smrti mojih kolega inspektora Dragutina Zvrine, Dalibora Vukovia, Ivana Cuculia, Ivana Balinta i Sergija Marovia, uvijek sam se vraao na rezultate istraivanja ing. Jurdane. Nemogue je da bi takvi birani i sposobni strunjaci listom poumirali da nisu radili u tako opasnoj struci, gdje se ispitivanja vre na ureajima pod naponom. Nijedan od njih nije izgubio ivot prilikom ispitivanja elektrinih ureaja, ve im je organizme, vjerojatno, kako se to vidi iz istraivanja ing. Jurdane, u toku rada ugroavalo tetno djelovanje ureaja pod naponom i zato su odlazili sa svijeta u dobi koja nije prirodan kraj ivota.

13

KAKO SAM POSTAO RADIESTEZIST I L I RALJAR

K a o student Tehnikog fakulteta u Zagrebu, graevinsko-arhitektonskog odjela, sluajui predavanja iz predmeta vodogradnje kod profesora gra. ing. Josipa Ivanica, prvi put sam u ivotu uo o istraivanju podzemnih voda za koje nisam ni znao da postoje. Nisam onda ni sanjao da e dvadeset godna kasnije istraivanje podzemnih voda postati mojim ivotnim opredjeljenjem. Profesor Ivani ovako nam je objasnio dva postojea naina tih istraivanja: a) Znanstveno putem razliitih buotina na podruju gdje se eli pronai voda. Taj je nain vrlo skup, jer treba izvriti mnogo buenja u svrhu provjere sastava tla, kako bi se dolo do vodonosnih slojeva, tj. do poroznog materijala u kojem se nalazi voda. b) Narodno pomou raalja u rukama ljudi koji su posebno osjetljivi na neke zrake to dopiru iz zemlje, pa tom svojom sposobnosti otkrivaju podzemne vodene tokove. Napomenuvi da je najjeftiniji nain traenja vode prethodno odreivanje vodonosnog podruja pomou raalja, pa tek onda buenje i traenje najjaeg izvora, profesor Ivani se ogradio od detaljnijeg opisivanja naina ispitivanja raljama, j e r na fakultetu nije mogao drati predavanja o nenaunim metodama a, kako je sam rekao, nije mogao obrazloiti kakva su to zraenja to utjeu na pokrete raalja u rukama pojedinih ljudi. Ali nam je preporuio da u praksi nastoj i m o upoznati tu metodu i da raljare ni u kojem sluaju ne smijemo smatrati arlatanima i ospjenarima, ve ljudima koji nam u prvoj fazi traenja vode mogu biti od velike koristi. Tako sam godine 1932. saznao da postoje ralje i raljari, ali nisam imao priliku vidjeti tu napravu niti ovjeka kako 15

njome rukuje. Tek dvadesetak godina poslije zavretka studija prisjetio sam se predavanja prof. Ivanica. Bilo je to godine 1952. pri odreivanju mjesta za lokaciju bunara pitke vode prilikom gradnje osmogodinje kole na jednoj uzvisini u Sesvetama kraj Zagreba. Direktor kole u Sesvetama pozvao me kao graevinskog inspektora da pregledam gradilite i lokaciju budue nove kolske zgrade. K a d smo se sastali na gradilitu, ondje se ve nalazio poznati raljar iz Novoselca Turi koji je drao u rukama ravasti prut od stabla ljive i hodao oko gradilita. Na nekim bi se mjestima granica u Turievim rukama stala pomicati i on bi takve poloaje obiljeio za kasnije pokusno buenje, tvrdei da se na tim mjestima nalazi pod zemljom tekua pitka voda. Gledajui to radi taj raljar, odjednom sam osjetio neodoljivi nagon da se poigram tom ljivovom granicom. Imao sam osjeaj kao da sam pronaao zaboravljenu igraku iz djetinjstva i elio se njome poigrati. Vratio sam se u tom trenutku u studentske klupe i kao da mi se javio dobroudni glas profesora Ivanica kako govori o maginoj moi raljara i nepoznatim podzemnim strujanjima. Nisam uope bio svjestan da se zapravo nalazim na prekretnici svog ivota, na pragu saznanja koje e me odvesti u veliku avanturu istraivaa nepoznatih sila. Videi kako se tom ovjeku granica u ruci pokree prema zemlji, zamolio sam ga neka mi dopusti da pokuam hoe li se i meni ta granica pomaknuti kad doem iznad oznaenog mjesta. Iznenadio sam se kad sam, vrsto drei u ruci granicu, primijetio da se ona privuena nekom nepoznatom silom, poela kretati u mojim rukama, ne samo da se pomakla prema zemlji kao kod raljara ve se nekoliko puta okrenula punim krugom i zatim stala. Ponovio sam to hodajui bre ili polaganije preko istog podruja i ustanovio da se granica uvijek na istome mjestu okrene jednaki broj puta. Raljar mi je prigovorio da ne znam drati ralje, mislei da ih ja sam okreem i da mu se rugam, j e r meni se ralje u ruci okreu, dok su se u njegovim rukama samo pokrenule prema zemlji i nisu se dalje okretale. Kada sam oznaio ta dva mjesta koja je raljar locirao za buenje, dao sam granicu direktoru kole da i on pokua hoe li se njemu ralje okretati. Direktor se iznenadio kad nije bilo nikakva pomicanja i bilo mu je ao to njemu, nastavniku fizike, ralje ne daju nikakva znaka. A kako se samo iznenadio kad sam ga prihvatio za ruke u kojima je drao
16

ralje, i kad smo zajedno hodajui doli na isto oznaeno mjesto, pa su se sada ralje u njegovim rukama, za koje sam ga ja drao, okretale. Tako smo doli do uvjerenja da ja posjedujem priroenu sposobnost da jae osjeam podzemne zrake nego ostali ljudi. Nakon obavljenog slubenog posla odreivanja uvjeta za poetak gradnje kole, izradio sam za pokus etiri komada lijepih drvenih raalja od ute vrbe, odrezavi sraene granice duljine 2040 cm. Prihvatio sam lijevom i desnom rukom tanke krajeve, dok sam odrezani deblji dio stabljike drao ispred sebe. Kreui se ve ispitanim terenom primijetio sam da elastine vrbove granice djeluju u rukama jaom snagom nego ljivina granica. Kad sam se izvjebao u dranju granice koja se na tom brijegu na nekoliko mjesta okretala, i to uvijek prema naprijed, tj. odozgo prema dolje, nastavio sam hodati niz brijeg prema staroj koli. Iznenada se vrbova granica trgnula prema natrag i udarila me debljom stranom stabljike u nos. Toga sam trenutka zastao mislei da sam pogreno drao ralje, jer sam hodao po kukuruzitu, pa sam se vjerojatno spotaknuo o humak posjeene kukuruzovine. Vratio sam se nekoliko koraka i ponovno se oprezno pribliio istome mjestu, vrsto drei ralje da vidim hoe li se ponoviti sluaj okretanja unatrag. I dogodilo se da su se ralje po drugi put trgnule unatrag. Nastavio sam se kretati dalje, pa kad su se ralje i trei put okrenule u suprotnom smjeru, tj. odozdo prema gore, stao sam razmiljati kako tu neto nije u redu i da bi najbolje bilo da odbacim ralje kao sasvim nepouzdano sredstvo, jer bi mi se moglo dogoditi da me netko napadne zbog naina istraivanja. Diplomirani strunjak pa da se bavim neim o emu znanost uti, o emu nitko nema pojma niti mi itko moe objasniti kakve su to sile koje djeluju na to da se ralje u ruci pokrenu. Bacio sam sve ralje i odluio da ih vie nikada ne uzmem u ruke. Bio sam utuen. Poslije onog radosnog trenutka kad su se ralje u mojim rukama tako udesno okretale, sada je dolo razoaranje zbog njihove nestalnosti. Pokuao sam popraviti vjetrom razbaruenu kosu i kad sam sluajno podigao glavu da mi vjetar poravna kosu, opazio sam iznad sebe vod visokog napona s tri ice. Pogledao sam koliki su razmaci izmeu ica, zatim sam pogledom odmjerio mjesta gdje su mi se ralje okrenule tri puta unatrag, pa sam na svoje iznenaenje ustanovio da su to upravo mjesta ispod visokonaponskog voda i da je vjerojatno svaka od ica izazvala po jedan pokret raalja unatrag, tj. prema gore gdje se nalazio elektrini vod. Vratio sam se nekoliko
2 J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

17

koraka, podigao odbaene ralje i pokuao nanovo utvrditi, trei preko tog podruja tamo-amo, hoe li se ralje svaki put jednako okretati. Kada sam se uzastopnim pokusima uvjerio, da mi se ralje na mjestima ispod visokonaponskog voda uvijek jednako okreu tri puta unatrag, pokuao sam ih drati na drugi nain, tj. da lijeva ruka bude dolje, a desna iznad nje. Drei tako savijene ralje ponovno sam proao ispod ica, pa sam primijetio da se ralje zaustave kad i ja stanem, a kad krenem natrag, ralje se vraaju u prvobitni poloaj. Na taj sam nain uvjebao da zatvorenih oiju mogu pronai poloaj ica. Kreui se naprijed-natrag ispod ice, iljak odrezane deblje strane granice uvijek bi mi pokazivao smjer ica. Tada sam nainio jo jedan pokus. Zatvorio sam oi, prihvatio ralje i okrenuo ih okomito prema zemlji, drei ake jednu iznad druge. Zatvorenih sam oiju krenuo lijevo-desno, naprijed-natrag, i okrenuo se nekoliko puta oko sebe da u potpunosti izgubim orijentaciju gdje se sada nalazi visokonaponski vod. T a k o sam kao slijepac hodao uokolo dok nisam osjetio da se ralje kreu prema gore i tada sam nastavio hodati drei se smjera koji su mi odreivale ralje. im bih skrenuo s tog pravca, vrh raalja bi se vratio u osnovni poloaj. Nakon nekih pedeset koraka stigao sam do stupa visokonaponskog voda. Ralje su me nepogreivo vodile smjerom ica. Bilo je to drugo veliko uzbuenje toga dana i neobina radost nakon trenutanog razoaranja. Da mi vjetar nije zamrsio kosu i da nisam primijetio ice visokonaponskog voda, moda nikad ne bih postao radiestezist. Kao strunjak s predznanjem to sam ga bio stekao u toku kolovanja, spoznao sam da na pokretanje raalja vjerojatno djeluju sile na bazi elektriciteta, i to tekue struje to ih stvara trenje podzemnih voda, izazivajui statiki elektricitet, ili tekue struje u icama. Vratio sam se na brijeg do mjesta gdje je raljar Turi bio odredio dvije lokacije za kopanje bunara, pa sam na isti nain kao kod voda visokog napona pokuao pomou raalja slijediti smjer podzemnih voda. Hodajui tako oko kilometar daleko od polaznog mjesta, voen iskljuivo raljama koje su nepogreivo slijedile podzemni tok, nemalo sam se iznenadio kad su me ralje dovele na izvor izvrsne pitke vode za koji nisam ni znao da postoji. To bijae dokaz da su me ralje vodile smjerom nevidljive podzemne vode koja je skriveno tekla sve do mjesta gdje j o j se neto isprijeilo na putu, pa je izbila na povrinu i dalje tekla kao potoi.
18

B i o sam silno uzbuen i sretan saznanjem da sada mogu sam, bez raljara, pronalaziti tokove podzemnih voda. Sav ozaren radou pourio sam prema staroj koli da pokaem direktoru kako sam nauio raditi raljama i da mu zahvalim to me pozvao ba u isti dan kad i raljara Turia. Stigao sam u kolu upravo u vrijeme kolskog odmora, pa sam na stubitu zatekao direktora i njegovu suprugu u razgovoru s graditeljem koji je popravljao kolsku zgradu. Izvan sebe od veselja, izvadio sam iz depa vrbove ralje to sam ih bio nainio, jedne sam dao direktoru, druge njegovoj supruzi, tree graditelju, a etvrte sam uzeo sam. Poveo sam ih u dvorite, objanjavajui im kako treba da dre ralje, pa e primijetiti da njihovim dvoritem tee podzemna voda na postojei kolski bunar. Direktorovoj supruzi ralje su se okretale na istome mjestu gdje i meni, i ona je naprosto sjajila od sree, ali se kod direktora i graditelja ralje nisu ni pomaknule. Pokazao sam im tada kako voda tee od bunara smjerom ispod zbornice i direktorove spavae sobe, tj. ispod mjesta gdje u zbornici sjedi direktor i ispod kreveta gdje spava. A dalje je to ista voda koja se od mjesta gornje lokacije pojaava ograncima i skree preko ceste do stare kole. Tako se zavrio prvi dan moga velikog otkria i upoznavanja s raljama, dan koji je iz temelja izmijenio moj ivot i poveo me strmim i surovim stazama stalnih sumnja, potvrivanja, nevjerice, vrijeanja, dokazivanja ali i priznanja i uspjeha koji su mi dali snage da izdrim sve ove godine i da iskljuivo rezultatima svoga rada branim vlastito uvjerenje i spoznaju da mogu biti koristan ljudima, da ednima mogu dati vode, a bolesnima pruiti nade u ozdravljenje.

19*

Vidjeli smo u o v o j knjizi to sve izaziva tetno zraenje i kakve su strane posljedice tih nezdravih utjecaja na organizam. Ve cijeli vijek to dokazujem ali bez dovoljnog odaziva. N o , unato svemu, spreman sam odazvati se i staviti sve svoje sposobnosti u slubu nauke, elim suraivati sa svakom slubenom komisijom koja e imati za cilj da nauno potvrdi moje nepobitne dokaze o postanku raka i da znanstvenom ozbiljnou zakorai u svijet radiestezije u kojem e nai rjeenja za mnoge nepoznanice o koje se i danas razbijaju nade mnogih patnika. Dosada sam se iz humanistikih pobuda odazivao svakom pozivu za pomo, pregledavao sam danomice desetke i desetke osoba i zgrada, ne alei svoju snagu i zdravlje. I ubudue u, u granicama svojih snaga pomagati ljudima, ali mi je osnovna elja da se mojim istraivanjima koristi nauka, koja moe daleko irem broju ljudi pruiti zdravstvenu pomo, a to e biti najvee priznanje za moje dvadesetsedmogodinje istraivanje fenomena radiestezije.

SADRAJ

Umjesto uvoda Dr Klara Daj-upi: Problem takozvanih raljara lug. Petar Buani: Moji susreti s ing. Jurdanom Kako sam postao radiestezist ili raljar Prvi uspjesi i neuspjesi, sukobi sa strunjacima Ima vode, ima! Ralje i visak ivota Prolost i snovi budunosti Zato su nam ivci napeti kao strune?
I**

5 7 11 15 21 53 61 97 101 111 121 129 147 171 177 183 187

Iz moje inspektorske prakse Otoci vie ne bi morali eati Protiv svih nama poznatih zakona fizike Zraenje svuda oko nas Zahvaljujem svima koji su pokazali razumijevanje i pripomogli mi u mom dugogodinjem radu i istraivanjima na bazi radiestezije: sveuilinim profesorima najrazlitijih struka, inenjerima graevinarstva, elektro-strunjacima, kemiarima, lijenicima, novinarima, radio i televizijskim reporterima, rudarskim tehniarima, geolozima, naftaima, strunjacima za vodoprivredu i posebice mojim kolegama inenjerima u Graevinskom inspektoratu koji su mi svesrdno pomagali svojim strunim savjetima i davali mi podstreka da ustrajem u svom radu. Fotografije koje govore Medicina i ralje Susret s raljarima Sadraj

PRVI USPJESI I NEUSPJESI, SUKOBI SA STRUNJACIMA

Pripovijest o mojem raljarskom krtenju u Sesvetama nije time bila zavrena. Vodovod grada Zagreba dobio je zadatak da za potrebe nove kole u Sesvetama ispita teren s devet buotina, kako bi se utvrdio sastav slojeva tla i eventualno pronaao vodonosni sloj. Strunjak za vodogradnje tvrdio je da su ondje ve u nekoliko navrata vrena pokusna buenja, ali bez ikakvih rezultata, jer se tlo sastoji od lapora i ilovae u kojima nema vode. Unato tome, nalog za buenje ostao je na snazi, jer se eljelo provjeriti postoji li opasnost klizanja brijega, da bi se osigurao stabilitet nove kolske zgrade. Igrom sluaja ja sam bio odreen da prisustvujem tom buenju i da vodim graevinski dnevnik provjere sastava materijala svih devet buotina. Na samom terenu radnici su zatraili od mene da odredim gdje e se buiti. Bila je to prilika da provjerim ono to je utvrdio raljar Turi i to sam ja kasnije sam provjerio. Odredio sam stoga da se prva buotina napravi na vrhu brijega, jer ona druga lokacija stoji na istoj struji po kojoj su me ralje odvele do izvora. Radnici su se zaudili to sam odabrao lokaciju na brijegu, a ne negdje u nizini. Objasnio sam im da je na tome mjestu jedan poznati raljar utvrdio postojanje vode. Sada je tek nastala graja. Nisu se mogli nauditi da ja, strunjak, diplomirani inenjer, vjerujem u takve bapske prie i arlatanije samozvanih arobnjaka. Mi smo ve toliko puta ree mi jedan od radnika posluali te drvene strunjake i buili smo ondje, gdje su oni oznaili ali vodu nismo nali. N i j e bilo druge, nego da kaem svu istinu. Pokuao sam objasniti radnicima kako ja na istim mjestima gdje i raljar 21

osjeam elektrine valove iz zemlje, pa me sad zanima je li istina da ta strujanja nastaju od podzemnih voda. Rekao sam im jo da sam tu vodu koja tee pod zemljom pratio do njenog izvora oko kilometar dalje od ovoga mjesta. Gledali su me ispod oka, snebivajui se u sebi da jedan gospon ininir more govoriti takve bedastoe. Takvu u nevjericu kasnije susretati esto, sve do dananjeg dana, i to ne samo kod neukih, priprostih ljudi kojima se moje baratanje raljama i viskom moe initi poput kakvog vaarskog varckinstleraja, ve i kod obrazovanih osoba, a na alost i kod strunjaka koji dobro znaju da se radi o stvarnim i neistraenim silama, ali zbog svoga komoditeta i nemoi da se uhvate ukotac s tom tajnom, svjesno zatvaraju oi pred injenicama. U svemu tome, naravno, snosim i ja dobar dio krivnje. Ja sam obian, jednostavan, vrlo pristupaan i drueljubiv ovjek. U svakome gledam potenjaka kao to sam i sam, traim otvorenost i iskrenost, svakome dajem da i sam pokua raditi raljama i viskom, to me veseli i elio bih da se to vie ljudi upozna s fenomenom statikog elektriciteta, j e r samo na taj nain, irokom i sveobuhvatnom akcijom, moi e se prisiliti odgovorne strunjake da se prihvate rada na zatiti ovjekove sredine i ljudskog zdravlja, da ponu ve jednom izuavati nevidljiva zraenja koja nas okruuju sa svih strana i ubijaju nas polako ali sigurno. Pokazao sam ljudima da se zraenje podzemnih voda i raznih tetnih materijala oko nas moe registrirati raljama, drvenim i metalnim, viskom, obinim kljuem, komad o m eline ice, praporcem, pa ak i obinim zavrtaem, avlom, francuskim kljuem i si. Moda bi trebalo da nosim neko posebno odijelo, da imam zlatni visak optoen blistavim kameniima i arobni tapi umjesto obine klavirske ice onda bi svi vjerovali u ono to tvrdim i ne bi bilo nikakve nevjerice. Ali ja to nisam nikada inio i nikada neu initi. Tada bih sam sebe smatrao opsjenarom i arobnjakom. Ja elim da se vjeruje u rezultate mojih ispitivanja i da samo rezultati budu mjerilo moga rada, a ne sredstvo i nain na koji dolazim do rezultata. Tako su i radnici vodovoda sa sumnjom i podsmijehom gledali kad sam izvadio ralje i pokazao im gdje e buiti. Da sam nosio kakve instrumente i vrtio dugmad, ukljuivao i iskljuivao ice, vrio optika promatranja svi bi vjerovali da je obavljena najstrunija ekspertiza. I danas doivljavam da mi mnogi prilikom ispitivanja dobace: to, vi to obinim kljuevima na pagi? A meni je uvijek na jeziku odgovor: Ako vas ne zanima rezultat moga rada, ve sredstvo kojim ra.22

dim, onda, izvolite pozvati vraaru sa staklenom kuglom! Naravno, nisam to nikada rekao. Tako sam i u sluaju s buiocima u Sesvetama pregrizao jezik i uporno zahtijevao da bue ondje, gdje sam odredio. Slegnuli su ramenima i nevoljko montirali svrdlo promjera 80 cm. Prvi su dan izbuili deset metara, drugi dan jo osam metara. Kad sam trei dan stigao na gradilite da izvrim provjeru buenja, upitao sam za rezultat. Pa zar vi jo uvijek oekujete ovdje vodu otrese se na mene rukovodilac ekipe. Ve smo na osamnaest metara, a teren je suh kao barut, nema ni traga vodi. Moram priznati da mi je bilo vrlo neugodno zbog takva podrugivanja, ali sam ustrajao u svojoj odluci i odredio da se buenje nastavi do dubine od dvadeset metara, kako je prethodno bilo dogovoreno. Svrdlo je ponovno krenulo i nakon prvog vaenja uzorka pokazalo se da je dolje sasvim suha zemlja, tj. lapor. Kad je svrdlo opet uloeno, u buotinu je naliveno oko pola litre vode, kako bi se svrdlo moglo lake okretati. Odjednom se iz buotine zaulo itanje. Srce mi je burno zakucalo od silnog uzbuenja. Poslije sluaja s dalekovodom, ovo buenje predstavljalo je presudnu prekretnicu u mom drugovanju s raljama. O ovom itanju je ovisilo hou li hrabro krenuti dalje ili razoaran dignuti ruke od svega. Svrdlo je zaustavljeno. itanje se sada ulo jo jasnije. Drhtavih ruku prihvatio sam svrdlo i zanjihao ga u buotini: zauo sam najdrai zvuk u svom ivotu bukanje vode, klokot koji nikada neu zaboraviti. Srce mi je tuklo kao da e iskoiti iz grudi. Izvukli smo svrdlo i izmjerili visinu ovlaenog dijela stupac vode iznosio je est metara! Sada je bio na meni red da se malko poalim. Pa vi ste pravi arobnjaci! Nalili ste samo pola litre vode, a dobili ste stupac od est metara i to u samom laporu i ilovai! To je pravo udo! Poslovoa je osjetio moju ironiju, pa se samo kiselo nasmijeio. Imate sreu, naili ste ovdje sluajno na takozvanu subarteku vodu koja se nalazi u sloju pijeska zatvorena u ilovai i pod tlakom. Mirno sam sasluao objanjenje koje bijae tono u svernu, osim u tome da sam imao sreu i da sam vodu naao sluajno. Neki unutarnji glas govorio mi j e : Stanko, na pravom si putu, samo hrabro dalje naprijed! I posluao sam taj glas.
23

Ohrabren tim nalazom pokuao sam slijediti raljama tok vode na drugu stranu brda, tj. prema istoku. Doao sam tako do mjesta gdje su mi ralje pokazale da je to tek ogranak podzemne ile koja dolazi sa sjeverozapada i kree prema ve spomenutom izvoru. Na sastavku tog ogranka i glavne vode ralje su se okretale vie puta nego na mjestu prve buotine. Nakon pronalaenja toga vorita, odredio sam drugu buotinu na sastavku podzemnih struja, pa smo na tome mjestu dobili vodu ve na dvanaestome metru dubine, takoer pod pritiskom, a stupac se digao ak do sedam metara ispod povrine. Za vrijeme rada na drugoj buotini, pokuao sam oznaiti smjer ove glavne podzemne vode koja je tekla prema jugu. Zatim sam, idui usporedo s glavnim tokom, traio gdje pojedini podzemni pritoci ulaze u glavni tok i na tim sam mjestima provjeravao raljama koliki e biti broj okretaja. Idui tako okomito na tok vode, utvrdio sam na jednome mjestu da su se ralje u odnosu na pet okretaja kod prve buotine i osam kod druge, sada okrenule ak vie od dvadeset puta. Tu sam odredio tree buenje i ve na sedam i pol metara dubine naili smo na krupni pjeskoviti sloj debljine tri metra iz kojeg je voda probijala do dva i pol metra ispod povrine. Prilikom pokusnog crpljen ja vode, dotok je bio pet litara u sekundi. Nakon o v o g treeg nalaza, obustavio sam daljnje istraivanje, predvieno je bilo jo est buenja, jer je kapacitet od pet litara u sekundi bio sasvim dovoljan za kolski vodovod s hidroforskim ureajem. Bio sam vie nego ponosan na te svoje prve uspjehe. Pogotovu stoga to su strunjaci tvrdili da na tome terenu neemo nai vode, jer je to sasvim suh teren od samog lapora i ilovae. Tada su radnici na svoju ruku izveli jo dva pokusna buenja, nekoliko metara lijevo i desno od mjesta koje sam bio oznaio i gdje smo nali vodu. Njihov je pokuaj potvrdio pretpostavke strunjaka, j e r su naili na potpuno suhe slojeve, ali je potkrijepio i valjanost raalja koje su nepogreivo pokazale gdje u tom suhom tlu ipak ima vode. Predao sam dnevnik rada s detaljnim opisom kako sam pomou raalja pronaao podzemne tokove i kako su radnici, buei tono na onome mjestu koje sam im ja oznaio, dobili dovoljnu koliinu zdrave pitke vode. Moj pretpostavljeni graevinski inenjer koji je zasigurno vrlo pomno prouio izvjetaj, kako je to uvijek inio, nije izrekao ni jednu jedinu rije komentara. Dapae, oito ignorirajui moje raljarske sposobnosti i smatrajui to arlatanijom, a u dogovoru s onim istim strunjakom za vodogradnje, diplomiranim inenjerom, koji
24

je onako kategoriki tvrdio da u Sesvetama nema vode, odredio je da se bez pokusnog buenja odmah iskopa bunar za potrebe kole u Zapreiu, uz obrazloenje da sve susjedne kue imaju dovoljno vode koju crpe obinim Nortonovim pumpama s dubine od nekih sedam metara. Dogovoreno uinjeno! Tako je, s namjerom da se utedi za pokusno buenje, nastao jo vei troak zbog izravnoga kopanja bunara promjera tri i dubine trinaest metara. Naime, umjesto sedam metara kao u susjednih runih crpki, ovdje ni na trinaest metara nije bilo ni kapi vode. Doivjevi takvo razoaranje, moj pretpostavljeni se vjerojatno prisjetio mog izvjetaja iz Sesveta, pa su me on i strunjak za vodogradnje pozvali da svojom metodom pokuam odrediti lokaciju za gradnju kolskog bunara u Zapreiu. Premda je zapravo trebalo da odbijem taj poziv zbog omalovaavajueg odnosa prema mojim sposobnostima, a slubeno nisam ni morao vriti ekspertize raljama, ipak sam se odazvao, jer sam u tome vidio priliku da pred svojim sumnjiavim kolegama i pred pretpostavljenim potvrdim ispravnost traenja vode pomou raalja. Na samom terenu ubrzo sam pronaao da vrlo jaka ila podzemne vode, irine oko etiri metra, tee s druge strane ceste ispred kolske zgrade, dok na dvorinom prostoru nema vode. Odredio sam lokaciju i kad je svrdlo promjera 140 mm doprlo do dubine od est metara, pojavila se voda koja se crpkama mogla izvlaiti u koliini od est litara u sekundi. Kod takve koliine vode nije bilo potrebno kopanje bunara ve je bilo sasvim dovoljno buotinu zacijeviti i postaviti hidroforski ureaj, to je i uinjeno. kola se i danas snabdijeva vodom iz buotine koju sam odredio pomou raalja. N o , ini se da ni to nije bilo dovoljno mojim vrlim kolegama. Njihovi promaaji i pogrene ocjene u predvianju o postojanju vode urodili su posvemanjim ignoriranjem moje metode. Ni to u to su se vlastitim oima uvjerili nije bilo dovoljno da odagna sljepilo nepovjerenja i omalovaavanja. Zbog toga se dogodilo da je i nakon moga ponovljenog uspjeha pretpostavljeni naruio pokusna buenja za bunar nove kole u Kupljenskom Hruevcu. Imao je jo toliko drskosti da mi osobno preda tu narudbu s nalogom da je proslijedim nikom drugom nego vodostrunjaku kojem nikako nije polazilo za rukom da pronae vodu. Bilo je to zaista previe! Otiao sam smjesta potpredsjedniku tadanjega kotara Zagreb, vrlo razboritom i dobronamjernom drugu, objasnio mu sve to se zbilo i napomenuo da svaka buotina stoji vie
25

od sto tisua ondanjih starih dinara, to jc odgovaralo godinjoj plai jednog dobrog radnika ili slubenika, i da je to nepotrebno bacanje novca i uzaludan trud, jer ja pomou raalja mogu odrediti tono mjesto gdje se nalazi voda. A zato va pretpostavljeni i vodostrunjak ipak trae pokusno buenje kad ste im pokazali da i bez posebnog ispitivanja pronalazite vodu? Zaista ne znam koji je tome razlog, ali pretpostavljam da se boje izrei svoje pravo miljenje da im ne bi tko prigovorio to kao strunjaci priznaju da se raljama moe sigurnije pronai voda negoli samo buenjem. A moda su i ljubomorni zbog mojih uspjeha, ne znam to bih mislio o tome. A k o imate povjerenja u mene, dopustite da odredim gdje e se, bez pokusnog buenja, iskopati obian seoski bunar irine samo jedan metar i bit e vode dovoljno za hidroforski ureaj. Vjerujem vam, inenjeru Jurdana, i odmah emo zajedno otii na gradilite kole, a o v o bila je to narudba za pokusno buenje neka lijepo spava u ladici. Doavi na gradilite, ubrzo sam utvrdio da na samom prostoru budue kole nema vode, ali je zato ima u neposrednoj blizini, na tuem zemljitu. Predloili smo susjedu da odobri gradnju kolskog bunara na svom zemljitu, a kolska uprava e mu zauzvrat besplatno uvesti vodovod u njegovu kuu. Nagodba je bila utanaena i ve slijedeeg dana poela je gradnja bunara. Tjedan dana kasnije dovren je bunar dubine osam metara s kapacitetom od tisuu litara dobre pitke vode dnevno, dok su ostali bunari, udaljeni stotinjak metara od naeg izvora, davali tek nekoliko desetaka litara dnevno s dubine od oko osamnaest metara. Potpredsjednik je tada pozvao predsjednika kotara Zagreb i pokazao mu kako sam bez pokusnog buenja pronaao izvrsnu vodu i u dovoljnoj koliini, te sam time utedio nepotrebne trokove. kola se dalje gradila pod mojim nadzorom i nakon mjesec dana zgrada je ve bila pod krovom i imala vlastiti vodovod. Budui da nitko nije izvijestio mog pretpostavljenog kako je kola ve dobila vodovod bez pokusnog buenja, a ja to sa svoje strane nisam htio uiniti zbog otvorenog nepovjerenja i netrpeljivosti koju je pretpostavljeni pokazao prema meni, dolo je do nepredvienog i pomalo kominog sukoba koji je rijeen u moju korist. Naime, neposredno nakon izgradnje kolskog bunara, pozvao me pretpostavljeni i zatraio da mu objasnim gdje je zavrila narudba za pokusno buenje u Kupljenskom Hruevcu koju mi je predao da proslijedim 26

strunjaku za vodogradnje, a sada mu je javljeno da takvu narudbu nisu nikada primili. Nisam vie mogao otrpjeti taj arogantni ton, pa sam mu bez ustruavanja odvratio istom mjerom. Narudbu nisam predao zbog toga, to je pokusno buenje najobinije rasipanje narodnog novca, j e r postoji sigurniji i jeftiniji nain pronalaenja vode. To ste se i sami uvjerili, zajedno sa svojim strunjakom za vodogradnje, ali vi i dalje uporno odbijate moju suradnju i opet forsirate skupa pokusna buenja, unato tome to se moja metoda pokazala daleko boljom i efikasnijom. Ako elite i dalje traiti vodu, izvolite samo, ali bez mene! I nemojte mi vie izdavati nikakva nareenja za pokusna buenja, j e r ih ja neu izvravati. M o j pretpostavljeni je tada bijesan izjurio iz sobe. Smatrajui na razgovor zavrenim, poao sam u svoj ured i u prolazu, u predsoblju, uo sam kako pretpostavljeni diktira sekretarici tubu protiv mene: . . . te da se zbog neizvrenja naloga inenjer Jurdana pozove na o d g o v o r n o s t . . . Upravo sam sam dopunjavao dnevnik o toku gradnje kole, kad je na mom stolu zazvonio telefon. Govorio je potpredsjednik. Inenjeru Jurdana, izvolite smjesta doi k meni! Ovdje je va pretpostavljeni koji mi je donio pismenu pritubu na va rad zbog toga to niste izvrili njegov nalog, ime ste nanijeli nepopravljivu tetu u vezi s gradnjom kole u Kupljenskom Hruevcu i pokusnim buenjima za kolski vodovod. U potpredsjednikovom glasu osjetio sam da mi sve to govori tobonjim prijekornim tonom zbog prisutnosti mog pretpostavljenog i da e, im doem k njemu, nastupiti obrat. Pretpostavljeni me srdito oinuo pogledom kad sam uao. Primijetio sam slavodobitni sjaj u njegovim oima i zadovoljstvo to u sada dobiti svoje. Potpredsjednik je utke otvorio ladicu, izvadio spis i pruio ga mom pretpostavljenom. Molim vas, je li o v o nalog to ste ga predali inenjeru Jurdani? Ovo stoji u mojoj ladici ve mjesec i po, a vi tek sada podnosite prijavu protiv Jurdane zbog toga to nije proslijedio nalog za pokusno buenje. A znate li vi da je kolska zgrada u Kupljenskom Hruevcu ve pod krovom i da ima vlastiti vodovod? I zato uope napadate inenjera Jurdanu, kad on radi struno i savjesno, po naelu narodnog istraivanja, bez pokusnog buenja. Pa kad nam je ve pritedio golema sredstva i pronaao vodu, bilo bi dobro da naeg Jurdanu pohvalite i da mu estitate na uspjehu, a ne bi kodilo da vi
27

kao pretpostavljeni odete na gradilite i da se svojim oima uvjerite u to to vam govorim. kola je pod krovom, vodovod je puten u pogon i bez velikih izdataka za pokusno buenje. A to moemo zahvaliti inenjeru Jurdani i njegovim raljama. M o j pretpostavljeni se bio toliko uzbudio da je bez rijei ustao i krenuo iz sobe, dok je potpredsjednik nastavio. Nemojte se uzrujavati. injenica je da se inenjer Jurdana zaista iskazao u traenju vode pomou raalja i zato sam va nalog stavio ad acta kao bespredmetan. Stoga nemate pravo kriviti Jurdanu, jer ja sam zadrao va nalog, a Jurdana e i dalje marljivo, svojim znanjem i svojim rijetkim sposobnostima, nastaviti traiti vodu za nove gradnje kao pravi strunjak i narodni ovjek. I molim vas da dalje ne napadamo inenjera Jurdanu, jer ako nastavite svoj neprijateljski odnos prema njemu, onda emo i vas i vae vodostrunjake zajedno s vaim nainom rada poslati lijepo u muzej. M o j pretpostavljeni se nakon ovog pranja glave primirio, otiao na gradilite i uvjerio se da je sve onako kako mu je reeno. Ali njegova netrpeljivost prema meni nije time jenjala. tovie, traio je naina i napokon smislio kako e me stjerati u kripac i dezavuirati moje sposobnosti. Ali bilo bi bolje da to nije inio, j e r je tjerajui lisicu istjerao vuka, i morao je progutati jo jednu gorku pilulu. Scenarij je bio kao u nekom napetom filmu. Angairan je i vjerodostojni svjedok koji e potvrditi moj fijasko. Samo glavni glumac, to jest ja, nije se drao predviene uloge, ve je igrao onako kako je jedino mogao igrati iskreno, poteno i znalaki. Dakle, nesueni Hitchcock me posjeo u stranji dio kombija, gdje se ve nalazio njegov asistent reije, inae pravni savjetnik kotara Zagreb. Pretpostavljeni je sjedio kraj vozaa, a ja u zatvorenom kavezu bez prozora, dok se pravni savjetnik nalazio uz prozori na oferskoj kabini odakle je imao signalizirati to rade moje ralje. Bilo je zaista napeto. Tako se pretpostavljeni Hitchcock mogao uvjeriti putem do Zapreia da se ralje okreu uvijek prema gore kad prolazimo ispod ica visokog napona, a prema dolje iznad otvorenih potoka. Pravni savjetnik je to zduno dojavljivao kroz prozori znakovima na kojima bi mu pozavidio svaki poznavalac dobre pantomime. Time se zavrila prva e p o h a , kao prije rata u kinima kad su se vrlo esto igrali napeti filmovi u nekoliko nastavaka. Drugi dio poeo je jo uzbudljivije. Zavezali su mi oi dvjema maramama tako solidno da nisam vidio ni traak svjetla oko sebe, zatim su me zavrtjeli i vodali naokolo
28

da potpuno izgubim orijentaciju. Tako gotovo oamuenom, pretpostavljeni mi je gurnuo u ruke ralje i stao me gurati ispred sebe, rekavi mi da uvijek javim kad osjetim da su ralje registrirale vodu. Najednom su mi ralje pokazale otklon kao da su naile na neku metalnu prepreku. To sam i rekao. Zatim me pretpostavljeni pomaknuo malo ulijevo i rekao mi da dalje ne koraam, ve da samo ispruim ruke i da kaem to osjeam. im sam ispruio ruke, ralje su se okrenule prema dolje. I to sam rekao. Nakon toga skinuli su mi povez i vidio sam da se nalazim nad samim bunarom, a nadaleko udesno stajala je metalna kanta za vodu. Dogaaj je time bio zavren. K a d su mi se oi opet prilagodile danjem svjetlu, ugledao sam nasmijano lice moga pretpostavljenog, inae prijatelja ali i protivnika. Njegov je osmijeh sada bio prijateljski. Kakva promjena od nedavnog duela kod potpredsjednika. Svaka ti ast, Stanko, sada ti estitam, j e r si me uvjerio da ima nesvakidanju sposobnost. S nevjerovanim Tomama ovjek se, eto, nekad mora igrati make i mia. Bilo mi je sve to nekako smijeno i neozbiljno, ali progutao sam i tu pilulu, j e r mi je bilo stalo da se moji pretpostavljeni napokon uvjere, makar i na ovakav nain, u moje sposobnosti, a i da opet steknem izgubljenog prijatelja. Od toga dana u mojoj su se ustanovi odnosili prema meni s mnogo vie panje. Veliki preokret u mojoj raljarskoj praksi nastupio je od onoga dana, kad je u tada vrlo popularnom tjedniku Vjesnik u srijedu od 18. V I I I 1954. objavljen lanak pod naslovom

TAJNA

VILINSKIH RAALJAPRAZNOVIERJE PRIRODNI FENOMEN

ILI

Odvedi smo se u estine da traimo podzemne vodene ile. S inenjerom Jurdanom razgovarali smo prije nekoliko dana o njegovoj metodi istraivanja dubinskih voda pomou raalja, koje je narod u davnini, zbog udesnih svojstava, prozvao vilinskim raljama. Protumaio nam je svoje gledite toj prirodnoj pojavi, koju mnogi smatraju najobinijim praznovjerjem, i iznio nekoliko svojih uspjeha na otkrivanju podzemnih voda pomou toga primitivnog sredstva. Sad je na terenu, koji sami izabrasmo, trebalo da na djelu pokae svoje umijee.
2')

Ispit u estinama
estine smo izabrali za podruje eksperimenta zato, to je nedavno, kod sela Kraljevec, tamo izgraen odvojak gradske vodovodne mree. Htjeli smo dovesti ing. Jurdanu u blizinu tog mjesta da utvrdimo hoe li svojim raljama, o kojima smo uli ve toliko fantastinih pria, ustanoviti gdje se nalazi podzemni kanal. Osim toga poznali smo i neke seljake iz Kraljevca. Stupili smo s njima u vezu i oni su nam pokazali mjesta na kojima esto izbija podzemna voda. I te smo podatke iskoristili i stavili inenjera Jurdanu na kunju. Ve u automobilu nam je tumaio kuda prolazi mrea gradske kanalizacije. Na tim mjestima ralje u njegovim rukama poele su se okretati. Kad smo stigli u blizinu Kraljevca, gdje je izgraen novi odvojak vodovodne mree, krenuli smo pjeice. Tono iznad podzemnog kanala ralje su se poele okretati u inenjer ovim rukama, i on nas je upozorio da se nalazimo iznad podzemne vode. Ubrzo je utvrdio i dubinu vode i smjer njezina toka. Krenuli smo dalje. Na svim mjestima, za koje smo znali da ima podzemne vode, pronaao ju je. ak je tono ustanovio gdje izbija na povrinu. Ta su se mjesta tono poklapala s tvrdnjama seljaka. Osim toga, ing. Jurdana pronaao je i druge podzemne ile, za koje se tamo nije znalo. Pomou svojih raalja odredio je i irinu vode, brzinu i smjer toka, vodostaj i dubinu. Kad nam je ve svima dojadilo da i dalje traimo vodu, pokazao nam je jo jedan fenomen s raljama. Sakrili smo u odjei neke predmete od metala. Nakon toga proao je inenjer svojim raljama uz nae tijelo i ubrzo tono utvrdio, na kojim se mjestima nalaze kljuevi, upaljai i metalni novci. Potom smo doli na red i mi, da pokuamo moemo li pomou raalja reagirati na podzemnu vodu ili metal. Nepomino su stajale ralje u naim rukama, a o kakvom okretanju nije bilo ni govora sve dotle, dok nas se nisu dotakle inenjerove ruke. U tom asu, kad bismo god naili na podzemnu vodu, osjetili bismo trzaj u ruci i vidjeli kako se ralje okreu. Jedan od lanova nae male ekipe uspio je i bez pomoi inenjera da reagira na vodu. Bili smo zadovoljni eksperimentom. Potvrdila su se pretkazivan ja ing. Jurdane. Zato sada putamo njega da sam govori o tom fenomenu i rezultatima svog dosadanjeg rada s raljama.
30

Kako zamiljam mehanizam raalja?

Po mom miljenju rekao nam je ing. Jurdana ralje su spojnica pozitivne i negativne struje ovjejeg strujnog kruga, a prsti djeluju na ralju kao namotaj ice. Prilikom dodira s magnetskim poljima u ovjejem organizmu pojavljuje se tok. Tijelom proleti as pozitivna, a odmah zatim negativna struja. Krajevi raalja koji su obavljeni prstima u tom asu predstavljaju osovinu elektromotora, to ga struja okree. Pokuao sam umjetnim nainom stvoriti tu vrstu struje, koja okree ralje. Polo mi je za rukom okrenuti ralje pomou magneta, pa prema tome zakljuujem da je pokreta raalja svakako neka visokofrekventna struja. Nisam dodue elektroinenjer pa ne mogu u tom pogledu tono definirati djelovanje struje, ali primjeujem da se radi o jednoj vrsti struje sline onoj, koja prouzrokuje gromove u atmosferi. Ta struja ne nastaje trenjem oblaka, ve trenjem tekue vode o podzemne stijene. U suradnji s nekim naim lijenicima prouavam sada koji su to elementi u organizmu, gdje se ta struja skuplja, i kakvi su izolatori u ovjeku, koji zadravaju napon struje u organizmu. Zbog tih napona esto osjeam veliku tjeskobu i muku, kad se sprema na kiu. Ljudi koji ne mogu samostalno osjeati okrete raalja zbog preslabog napona struje, postiu to onog asa, kad ih rukama dotaknem. Struja iz mojeg organizma preko njihovih ruku okree tada ralje. Po mom miljenju, trebalo bi na Tehnikom fakultetu osnovati strunu komisiju, koja bi ispitala sposobnost onih, koji ele pomoi u pronalaenju podzemnih voda. Ako se utvrdi da netko ima dovoljno strunog znanja i da je dovoljno osjetljiv, trebalo bi ga slubeno ovlastiti da kao raljar pomogne u strunom radu. Time bi se sprijeile zloupotrebe, jer ima onih, koji taj prirodni fenomen nesavjesno iskoriuju. elim da strunjacima na istraivanju podzemnih voda pomognem. Kao inenjer imam svoju profesiju i nije mi potrebno da se bavim raljama kao zanatom, ve to inim iz naunih pobuda. Stoga pozivam sve strunjake, a naroito s podruja visokofrekventnih struja, da se pozabave tim prirodnim fenomenom. Kako sam naroito osjetljiv na ralje, mogu im posluiti kao instrument za pokuse. U ostalim zemljama mnogi ozbiljni strunjaci i nauni radnici bave se tim
31

problemom, a mnoge ustanove, uz svoje geofizike ekipe, imaju i rali jare, koji im potvruju dobivene rezultate. Prisutni elektrotehniar ima drugaije miljenje o uzrocima fenomena raalja. On misli da ljudi, koji osjeaju elektromagnetske valove proizvedene trenjem vode, imaju u svom skeletu izvjesne nesimetrinosti. Te nesimetrinosti slue kao titrajni krug, koji se ugaa na odreenu frekvenciju. Kad takav ovjek ide s raljama u ruci, njihov vrh je na izvjesnoj udaljenosti od njegovih nogu. Na toj udaljenosti postoji potencijalna razlika, odnosno napon, a elektromagnetsko polje preko vrha raalja, ruku, tijela i nogu ispranjuje se u zemlju. Budui da je magnetsko polje izmjenino, ono se u iduem trenutku ponovno formira i tada dolazi do skakanja ili poniranja raalja.

Priznanje iz Karlovca
Na poziv Komunalnog odjela odredio sam pred komisijom tone smjerove podzemne vode, dubinu korita, pa ak i visinu podzemnog vodostaja za vodu, koja je probila u gradsku kanalizaciju i ugrozila tri stambene zgrade. Nakon zavrenih graevinskih radova dobio sam pismeno priznanje. * * *

Nekoliko uspjeha u Samoboru

Ispriat u vam dva-tri sluaja iz svoje dosadanje prakse. U Samoboru prilikom tehnikog pregleda stambenih zgrada pred lanovima komisije pokazao sam raljama na obraenoj zemlji tone veliine podzemnih zahodskih jama. Lijenik, koji je prisustvovao komisijskom pregledu, izjavio je da ne vjeruje u ralje. Zatraio je, neka se za pokus otkopa zemlja, kako bi se osvjedoio o veliini jame koju sam pronaao. Svi su se iznenadili, kako je tono bio odreen rub betonske talonice. Pri izdavanju dozvole za upotrebu jedne zgrade u Samoboru lanovi komisije zamolili su me da im raljama pokaem, kuda se protee zakopana vodovodna instalacija. Iznenadili su se, kad sam pred sobom drao napete ralje, koje su mi pokazivale toan pravac vodenog toka. Kad sam stigao do raskrsnice dvaju kabela, ralje su se naglo prebacile u smjeru novog kanala. Graditelj tog objekta, vie u ali, rekao je: Hajde, pokaite nam s vanjske strane zgrade portirnice mjesta, na kojima je ugraena elektrina struja. Kad sam prolazio uza zidove i pokazivao smjerove elektrine instalacije u zidu, naiao sam na jednom mjestu na odvojeno odbijanje ralje, pa sam na buki nacrtao pravac eljeznog predmeta, koji sam pronaao raljom. Ustanovio sam da taj eljezni predmet nema nikakve veze sa strujom. Kad su lanovi komisije uli u zgradu, ustanovili su da je taj podatak toan, jer je na tom mjestu s unutranje strane o zidu visila puka.
32

Prije nekoliko mjeseci pokazivao sam stanovnicima u Hrvatskom Zagorju kuda tee najjaa podzemna arterija. Penjui se uz brijeg iznad ove arterije, upozorio sam mjetane da je tim pravcem opasno prolaziti za grmljavine jer zbog protjecanja podzemne vode nastaje jaka struja, koja se spaja s oblakom pomou munje. etrnaestak dana poslije tog razgovora udario je grom u kuu, koja se nalazila tono na toj arteriji, i u nedovrenoj novogradnji ubijena je dvadesettrogodinja ena. Sluajno sam drugi dan onuda proao i jedan od onih, koji su stajali kraj mrtve ene, rekao mi je: Vidite, da ste u srednjem vijeku predvidjeli opasnost kao to ste je ovdje predvidjeli, ne biste se dobro proveli. Vjerojatno bi vas ekala lomaa. Danas vidimo da su to prirodne pojave. * * *

Kao laici, mogli smo ustanoviti da su se ralje u ruci okretale, da je ing. Jurdana tono utvrdio poloaj podzemnih voda, na koje smo ga doveli, da je primio ve vie priznanja za svoj rad, da ga zovu na sve strane da pronae vodu i da ima velik broj oevidaca, meu kojima i vei broj strunjaka, koji potvruju njegove uspjehe. Metoda istraivanja dubinskih voda pomou raalja nije dosad priznata u naunom svijetu, premda se njome slue mnogi strunjaci, koji o tom pitanju piu ak i knjige. Ne radi li se ipak o prirodnom fenomenu koji bi se mogao iskoristiti? Za nau zemlju, koja obiluje krajevima siromanim vodom, to bi znailo velike utede i korist za stanovnitvo. Eksperimenti i diskusije pokazat e to definitivno. A to je i smisao poziva na suradnju, koji ing. Jurdana upuuje naim strunjacima. Vjerojatno je taj lanak ponukao, a to se kasnije i potvrdilo, upravu jedne tvornice salame da zatrai moju pomo, jer
3 J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

33

su se izjalovila sva nastojanja vodovodnih strunjaka da pokusnim buenjima pronau vodu. Na terenu sam bez ikakve tekoe odredio smjer i irinu podzemnog vodotoka, nekih desetak metara daleko od postojeeg starog bunara izgrade nog na ogranku glavne ile, pa je stoga davao premalo vode. Buotina koju su bili odredili strunjaci za vodogradnju nalazila se suvie daleko od pogona, na niem terenu blie rijeci koja je onuda tekla, a davala je minimalnu koliinu vode od samo dva decilitra u sekundi i to s dubine od pedeset metara. Meutim, na mojoj lokaciji, u neposrednoj blizini tvornice, naili smo na dubini od etrdeset metara na sloj subarteke vode, est litara u sekundi, to je bilo sasvim dovoljno za tadanje tvornike pogone. Mnoge su zanimljivosti vezane i uz traenje vode za sabiralita mlijeka. Tako sam prilikom odreivanja mjesta za gradnju bunara na sabiralitu u Zapreiu otkrio i neispravno izvedenu kanalizaciju za odvod fekalija. Umjesto da je fekalna kanalizacija provedena u kanalizaciju Zapreia, to bi iziskivalo mnogo vee izdatke, potajno je u polju kukuruza spojena s odvodom iz prostorije za pranje posuda, to je predstavljalo veliku opasnost da zarazne klice iz fekalija dopru do prostorije za pranje i ondje zagade posude, a time i mlijeko kojim bi se posredno zaraza prenijela na potroae, uglavnom graane Zagreba. Naravno da je takav moj nalaz ogorio mljekarske rukovodioce, i oni su ispoljili svoj bijes na kotarskoga graevinskog inspektora koji raljama, arlatanski, vri svoju dunost i poput krtice ruje po kukuruzitu, umjesto da pregleda odobreni projekt prema kojem su izvedeni radovi pod nadzorom strunjaka i kanalizacija propisno provedena, zakamuflirana meu kukuruzima. Takvog inspektora (koji otkriva ono to bi drugima promaklo!) treba ukloniti s dunosti. Sreom je spomenuta prijava kojom su se zahtijevale najdrastinije sankcije protiv mene, dospjela u ruke kotarskog potpredsjednika koji me odmah pozvao da zajedno poemo u Zaprei. Zavukli smo se u onaj nesretni kukuruzni gusti koji je trebalo da poslui kao paravan za neispravne radove, istina jeftinije ali i pogubnije za nekoliko stotina tisua graana Zagreba. Oznaio sam mjesto gdje su ralje pokazale da se spajaju ista i fekalna kanalizacija. Kad su radnici razgrnuli zemlju, pokazalo se da su ralje i ovaj put bile nepogreive. Ratna sjekira je odmah bila zakopana, ali ne i nepropisna kanalizacija koja je nakon toga izvedena na valjan nain. Potpredsjednik je izrekao prijekor odgovornim 34

osobama zbog vrijeanja i klevetanja kotarskog inspektora i napomenuo da je uinjen tako teak propust zbog kojeg bi organizacija trebala odgovarati na sudu. Sad je izmeu mljekaraca i mene zaista potekao med i mlijeko, suradnja se nastavila u najboljem moguem obliku. A da ja jednako titim svaiji interes i otklanjam svaku nepravilnost, mljekarski rukovodioci imali su se prilike uvjeriti u Dubravi kraj Vrbovca, gdje sam pregledavajui bunar tamonje sabirnice otkrio da je tu potajno prikljuen odvod vode za mlin u centru Vrboveke Dubrave. T i m e sam stekao nepodijeljene simpatije odgovornih osoba, a moje su ralje sada ne samo poloile rigoroz ve su mi i donijele laskav naziv inspektor Maigret. Za isto poduzee bio sam odredio i kopanje dvanaestmetarskog bunara na sabirnici mlijeka u arampovu kraj, Ivani-Grada. Mjesec dana kasnije, pozvao me direktor sav zdvojan zbog vijesti iz arampova da su ondje pronali na mojoj lokaciji tek neznatnu koliinu vode. I ja sam bio zabrinut zbog toga, ali sam se potajno ipak nadao da se radi o pogreki izvoaa radova, a ne nepouzdanosti mojih raalja. Kad smo doli u arampov, odmah sam vidio da je bunardija sazidao bunar osam metara dalje od oznaenog mjesta. Kad smo ga upitali zato je to uinio, odgovorio nam je: Ja sam zapoeo gradnju bunara na oznaenoj lokaciji, ali kad sam doao do dubine od osam metara, navalila je tolika voda da vie nisam mogao produbljivati bunar, a kako sam prema ugovoru bio duan izgraditi bunar dubine dvanaest metara, zatrpao sam zapoetu gradnju i pomaknuo sam se na sadanje mjesto gdje sam izgradio bunar od dvanaest metara, kako je i ugovoreno. U o v o m bunaru ima vode, a ja nisam kriv to je nema dovoljno. Bunardiji je nareeno da zatrpa taj bunar i da se vrati na prvobitnu lokaciju, gdje je uspio nekako doprijeti do dubine od deset metara, ali dalje nije mogao zbog silnog dotoka vode. Meutim, postignuta dubina bila je sasvim dovoljna, jer hidroforski ureaj nije mogao izbaciti svu koliinu vode.

U tim prvim godinama moga druenja s raljama, nije ba sve uvijek ilo tako glatko kako se to na prvi pogled ini i kako se meni u tim prvim danima inilo. Bilo je s moje strane propusta do kojih je dolo uslijed nedovoljnog po35-

zna van ja karakteristika podzemnih voda i tajni njihovih tokova. Ali, na pogrekama se najbolje ui, pa sam i ja na svoj i m pogrekama stjecao iskustvo. K a d sam prvi put pokuao raljama traiti vodu, mislio sam da je voda svugdje, gdje se ralje okreu. Meutim, iznenadio sam se prvi put u Sesvetama (opet Sesvete, poslije vatrenog doivio sam i iskustveno krtenje!). Naime, na povratku sa slubenog puta iz Zeline, u autobusu me nagovorio neki meni nepoznat ovjek. Gospon, jeste vi onaj ininir kaj je iskal vodu za kolu v Sesvetama? Da, ja sam. A odakle znate da sam traio vodu u Sesvetama? Ja sam polek same kole i videl sam kak ste z ralami pronali vodu. Pak sam vas tel zaprositi ak bi i meni nali vodu. Ali ja moram u Zagreb, na radno mjesto, vraam se sa slubenog puta i sada nemam vremena, drugi put. Ali ovjek navalio i navalio, pa mislim, hajde, kad je ve tako uporan, premda zaista moram pouriti u Zagreb da napiem izvjetaj, skoknut u da ovjeku pomognem. I onako u urbi nisam traio svih pet signala, ve sam se zadovoljio jednim jedinim, pa u sebi izraunam (bio je to, na alost, vrlo pouan raun bez krmara, kako u se kasnije osvjedo i t i ) : za kolu je bilo lijevo i desno, a o v o mora da je srednji signal. I zaas ja njemu: evo vidite, ovdje prolazi vodena struja preko vae zemlje; zabijem koli, ostavim mu adresu da mi javi rezultat i otrim da uhvatim slijedei autobus. Nakon mjesec i po dana javlja mi ovjek da ni na osamnaest metara nema vode, da me nije mogao obavijestiti jer sam bio slubeno odsutan, prestao je buiti, zemlja se uruila i sad ima zbog svega toga velike trokove, pa neka hitno doem u Sesvete da pogledam to se to dogodilo. Doao sam, stvarno ovjek izbuio gdje sam oznaio, ralje se opet okreu na istome mjestu i to sad? Dovedem drugi dan buae koji su ve za mene radili, neka na moj raun izvre novo buenje do dubine osamnaest metara i to uza samu zaruenu buotinu. Oni su izbuili. Ja sam morao prodati svoju zlatnu topericu, dragu uspomenu iz mladih dana, da uzmognem podmiriti trokove buenja koji su iznosili vie od dvadeset tisua dinara, to je u ono vrijeme bila ministarska plaa. To je bila moja prva kolarina (i to masna) za raljarsko kolovanje. Razmiljao sam nakon toga pounog i skupog promaaja, 36

u emu sam pogrijeio. Ponovno sam otiao na zemljite i ondje u detalje pratio vodeni tok. I otkrio sam. Umjesto da sam potraio sjecite tokova i odredio glavnu ilu, ja sam u brzini nasjeo refleksnom signalu koji je pokazivao dubinu vode a ne njezin tok. Drugi sluaj nije se zbio mojom krivnjom, ali je vrlo pouan i zanimljiv. U Severinu kraj Bjelovara pronaao sam vodu za tamonju piritanu, oko trideset i est tisua litara dnevno. K a d su to saznali mjetani koji su oskudijevali u vodi, navalili su na mene da i za njih pronaem vodu. Pregledao sam teren i pronaao vodu koja je iz smjera jednog brda tekla preko udoline prema drugom brdu. Upozorio sam ljude da se ova voda kree po zakonu spojenih posuda, to jest voda se iz jedne doline die i zatim sputa u drugu, niu dolinu, kao kad iz bave pretaemo vino pomou teglice, pa kad isiemo zrak stvori se zrakoprazni prostor u cijevi, vino se digne i tee u niu posudu. Oznaio sam im pozicije za osam bunara u nizu, smjerom toka vode, i svi su dobili vodu. Ali, upozorio sam ih, ako budu na brijegu buili i deveti bunar i kroz buotinu ue zrak, nestat e vakuuma i onaj tren voda e se vratiti u dolinu, pa e svih osam bunara ostati bez vode. Dvije godine bilo je sve u redu, a onda su se posvadili s onim najgornjim seljakom koji se koristio njihovim bunarima. Ovaj je onda poeo buiti svoj, deveti bunar, sruio je ak dio staje da bi ostao u ravnini s ostalim bunarima. K o p a o je do dubine od dvadeset i tri metra i dobio pola metra vode. Nakon toga napisao mi je o tome pismo, napomenuvi da je unato mojim predvianjima uspio doi do vode. N i j e prolo ni etrnaest dana, a na moju adresu stala su stizati pisma vlasnika onih osam bunara, pa i ovog devetog svi su ostali bez vode! I jo jedan bijeg vode, opet bez mog izravnog udjela. Bilo je to nedaleko od Slavonskog Broda. Utvrdio sam gdje je glavni vodeni tok, odredio lokaciju za bunar ali osim puia, koljkica i blata nita drugo, vodi ni traga. Seljaci se pobunili zbog troka i nepotrebnog posla, pa me pozvali na red. Pregledam ja ponovno, na sve strane, krenem tragom vode da vidim odakle dolazi. Nekoliko metara prije buotine koju sam odredio, voda se dijelila u dva kraka. Slika mi je sada postala jasnija. Brodsku je okolicu bio zahvatio jak potres, u selu gdje sam naao vodu nije, istina, bilo nikakvih oteenja, ali je dolo do tektonskih poremeaja, uruili su se slojevi zemlje i zaepili sloj kojim je tekla voda do buotine, pa je voda, dolazei s brda, uslijed pritiska promijenila 37

smjer, skrenula desno i ondje stvorila novi tok. Na mjestu starog toka teren je j o uvijek bio vlaan i ono blato pokazivalo je takozvani reminiscentni magnetizam. Budui da je ta promjena toka bila vrlo svjea, ralje su pokazivale kao da je voda jo uvijek u starom toku, a novi j o nije postojao, tek se polako stvarala nova vodena staza. Kako su signali na tom naputenom toku bili najjai na terenu, odredio sam ono to su ralje pokazivale. T a k o sam proao jo jednu kolu. Oznaio sam novu lokaciju i ondje su ubrzo dobili vodu. Najvie sam se preznojavao zbog sluaja u nekom selu kraj Siska. To je dospjelo ak do suda, ali je sreom okonano u moju korist. Pronaao sam bio vodu na dubini od est do devet metara i odredio da se samo do te dubine smije buiti, samo buiti, nikako kopati. Meutim, mjesec i po dana kasnije stie vijest da su dobili neto suzavca, voda se jedva cijedi, a za uzgoj telia treba mnogo vode, pokuali su i dublje, a kad su probili sloj kriljevca i ono malo vode pobjeglo je u dubinu. Poli su jo dublje, izvadili uti pijesak boje kanarinca pa potjerali dalje ak do dvadeset metara i naili na sloj crvenog pijeska. Sve mi je odmah postalo jasno. Spoj utog i crvenog pijeska okretao je ralje, j e r su to bile vjerojatno rudne naslage eljeza i aluminija, a spoj tih dvaju minerala stvara strujanje koje okree ralje. To je bio jai refleks i taj je u meni odmah pobudio sumnju, zato sam preporuio da bue samo izmeu est i devet metara, gdje je refleks bio slabiji, ali sam sa sigurnou drao da se na toj dubini nalazi voda. Kad sam stigao na sporni teren, odmah su me grdno napali, a ja sam se drao dogovora prilikom prvog traenja vode, kad sam izriito napomenuo da se ima buiti do dubine od est do devet metara. umarski inenjer koji nije bio tom prilikom prisutan, sada je vodio glavnu rije. Vidio sam da je unutra pijesak, a kao umarski inenjer poznajem dobro zemljine slojeve i znam da se nakon sloja mekanog pijeska kroz koji voda tee i koji je porozan voda sputa u niu razinu do tvrdog terena i po tom nepropusnom sloju tee dalje. Zbog toga sam na svoju ruku nared i o da se produi kopanje, a kad sam vidio da se pojavljuju novi slojevi pijeska neobine boje, obustavio sam radove. Vi ste nas sasvim pogreno uputili i morat ete nadoknaditi trokove promaene gradnje bunara, a to iznosi oko milijun sedam stotina i pedeset tisua dinara. Varate se ako mislite da u platiti tu astronomsku svotu. Ponajprije, za cijeli svoj posao dobio sam samo tride38

set tisua, a vi traite pedeset puta vie. Drugo, upozorio sam, i to je pred svjedocima utvreno, da se ne smije buiti dublje od devet metara, pazite najprije buiti, pa tek onda kopati, jer sam nakon nekoliko sumnjivih sluajeva postao oprezan zbog iznenadne promjene vodostaja i promjene smjera podzemnih tokova. Prema tome, za svaku sigurnost, zbog razliitih refleksa to su ih registrirale ralje, odredio sam najprije provjere, i tek onda, kad se utvrdi vodostaj i provjeri sastav materijala da li je dolje pijesak, mulj ili ilovaa tek onda da se pristupi gradnji bunara ili da se samo proiri buotina, ve prema potrebi. A vi ste odmah ili graditi bunar bez prethodne provjere buenjem. N o , da vidite kako sam ja ispravan i poten ovjek, dat u vam ne trideset tisua koliko sam primio, ve tri stotine tisua i zaboravite da smo se ikada vidjeli. N i j e pristao. Dapae, zahtijevao je sada ve dva milijuna, i vie, jer dok se mi nagodimo vrijednost novca e pasti, a on ne eli biti na gubitku. Naravno da na to nisam pristao i rekao sam mu neka me izvoli tuiti. Na sudu su glavnu ulogu odigrale izjave svjedoka, pa je moj umar i uzgajiva teladi lijepo ostao ne samo bez milijuna ve i bez onih trideset tisua. Nita mu nisam vratio. Jesu li telci u njegovim stajama ikada zablejali ne znam, ali on je na sudu bio duboko razoaran kad je uo da od mene nee dobiti ni pare. Eto, u cijeloj mojoj praksi to su bili jedini sluajevi kad je dolo do spora zbog moje ili tue greke. Zaudo, nikada me i nigdje, ni u najzabaenijim krajevima nisu doekali s vilama i toljagama, kako su mi to pretkazivali mnogi moji prijatelji, niti su za mnom vikali da sam vjetac i arlatan. Ali, to nisam doivio od priprostih, neukih i esto zaostalih ljudi, nije me mnogo puta mimoilo u dodiru s vrlo obrazovanim i uenim strunjacima. * * *

Za jedno zagrebako auto-transportno poduzee trebalo je da pronaem vodu na mjestu budue garae i praonice autobusa. Geolozi su prije toga izvrili est pokusnih buenja, ali sve to su pronali bilo je maksimalno 0,3 litre u sekundi na dubini od trideset metara. A za potrebe garae i praonice bilo je potrebno najmanje etiri litre u sekundi. Nakon tih neuspjelih ispitivanja naruitelju radova reeno je da na tom podruju nema vode i neka se obrate Gradskom vodovodu ako ih moe ukljuiti u svoju mreu. Vodovod naravno nije mogao udovoljiti tom traenju zbog vrlo slabih kapaciteta u
39

Dubravi, pa sam im tako ja ostao jo jedina nada. im sam doao na teren i pregledao buotine, bilo mi je jasno da su se geolozi poveli za instinktom i logikom, umjesto da dobro pregledaju sav okoli. Oni su, naime, vjerovali da e vodu zacijelo nai ako krenu prema Savi, to jest juno od predviene gradnje, pa su otili oko stotinu i pedeset metara prema jugu ali rezultata nije bilo. Tada su brzopleto zakljuili da vode nema, kad je nema ni u smjeru Save. Pregledao sam raljama teren oko centra predviene gradnje i na samo etrdesetak metara prema sjeveru, a ne prema jugu, pronaao da tee jaka podzemna struja na dubini izmeu esnaest i dvadeset i jedan metar. Sastavili smo zapisnik i preporuio sam investitoru da ponovno pozove geologe neka izvre buenje na mjestu koje sam oznaio. Otiao sam tada na godinji odmor, a kada sam se vratio u Zagreb nazvao sam autobusno poduzee da ujem rezultat. Na alost, rekli su, ni na mjestu koje sam oznaio nema vode, odnosno na istoj dubini (31 m) kao kod prethodnih buotina dobili su samo 0,3 litre. Bili su zdvojni, pogotovu stoga to su im geolozi rekli da se ne bave babljim poslovima, jer vode na tom terenu nema i nema. Bome ni meni nije bilo svejedno, jer se radilo o uglednom zagrebakom poduzeu i neuspjeh takve suradnje neminovno bi okrnjio moj ugled strunjaka za pronalaenje vode. Ba to me i bilo nagnalo da sam prilikom slubenog pregleda njihova terena temeljito ispitao tok oznaene vode, pratio sam je preko Dinamova stadiona, Maksimirske ceste, Harambaieve i Petrove ulice ak do Remeta, dakle dobrih nekoliko kilometara od predviene gradnje, ak do podnoja Medvednice. Bila je to ila kolosalne irine od nekoliko metara koja je nepogreivo vodila do oznaenog mjesta na gradilitu. Tu nije bilo moje greke. Propust se dakle krije u neem drugom. Otiao sam zajedno s odgovornim ljudima iz autobusnog poduzea na gradilite u Dubravi i ondje smo zatekli ekipu geologa pod vodstvom inenjera koji su upravo pakirali opremu, jer su se spremali na neko buenje u Crikvenici. Nagovorio sam inenjera, mladoga, simpatinoga geologa. Jeste li vi, kolega, ikada pokuali drati ralje u rukama? N e , inenjeru Jurdana, ja se ne bavim arlatanijom, ja sam ozbiljan strunjak, geolog, i bavim se naukom a ne vraarijama. Ralje nisu sredstvo za traenje vode. Pokuajte ipak primiti ralje, nee vas ugristi, nastav i o sam u ali.
40

Iz principa takve stvari ne uzimam u ruke. Dobro, ja vas neu siliti. Dajte mi onda, molim, pokaite jezgre koje ste izvukli (prilikom buenja svrdlom izvlae se pojedini slojevi iz buotine koji se provjeravaju da se utvrdi ima li vodonosnog materijala). I to one s dubine izmeu esnaest i dvadeset jedan metar. Ne moemo vam pokazati, jer je to zakljuano u skladitu, a skladitara nema. Onda dajte sjekiru da nasilno otvorim vrata na moju odgovornost. Dakle, to je ono to sam htio vidjeti: crni humus, uta ilovaa, crni treset, ilovaa, ilovaa s uratenim k a m e n j e m . . . Kamenii bez ilovae! Ilovaa s kamenjem! Ilovaa! . . . Pa vidite da je tu bilo vode, tono na onoj dubini koju sam ja odredio to dokazuju ovi kamenii bez ilovae, voda je isprala zemlju, ostali su samo kamenii! Dakle, vode ima, a vi tvrdite da nema! Umjesto da mi zahvalite, vi jo mene pozivate na odgovornost! Iao sam do iste dubine do koje smo i mi buili, da ne biste rekli kako nisam kolega na mjestu, i da sam prestao buiti samo zato da dokaem kako vi niste u pravu, a da sam jo koji metar buio dobio bih vodu. Eto, zato sam buio tako duboko da mi nemate to predbaciti. A vi me jo napadate zbog moje kolegijalnosti. ini mi se, dragi kolega, da niste zbog toga buili, jer zbog vae naklonosti prema meni netko mora platiti tih deset metara vika, a to je poprilian iznos. T k o e to platiti, pitam ja vas? Nita ne brinite, ja u to sam podmiriti, tih deset metara je moja stvar. Vi ete platiti do dvadeset i jedan metar, a ja ostalo. Vidim da niste iskren i ispravan ovjek, zato neu vie s vama razgovarati, ve samo s vaim radnicima. T k o je ovdje poslovoa? Ja sam vodio posao s radnicima. Recite mi koliko ste duboko stavili cijev, koliko ima rupica na cijevi, kako je perforirana, od koje do koje dubine? Cijev koju smo sputali u buotinu dugaka je devet metara i perforirana je. Devet! Rekao sam da se bui samo do dvadeset i jedan metar, jer na toj dubini prestaje voda, dalje je suho,
41

tvrdo. Dvadeset i jedan i devet je trideset. Doli ste dakle tono do granice, pa da bude sigurnije, hajdemo jo koji metar dublje u tvrdi materijal, pa se onda dogodilo da je cijev zatvorila dovod vode i voda nije mogla doprijeti do perforacije. Zacijevili ste buotinu tako da ste prekinuli dovod vode! Pa kad ste to tako lijepo izveli, dragi moj kolega inenjeru, nastojei da meni uinite dobro, onda u vam sada pokazati kako je trebalo raditi. Podigli smo cijevi dizalicom i spustili ih na dubinu izmeu esnaest i dvadeset jedan metar, tako da je perforirani dio cijevi doao na pravo mjesto. Kad smo poeli raditi crpkama, dobili smo etrdeset litara vode u sekundi, a utvrdili su da vode nema. K a d su predstavnici autobusnog poduzea detaljno iskuali kapacitet buotine, dali su mi slubenu zahvalnicu. U povodu toga dogaaja objavljen je u Veernjem listu lanak pod naslovom:

se pokuati buenjem i na drugim mjestima. To, meutim, izaziva velike trokove i gubitak i onako kratkog vremena. Netko se dosjetio jadu. Pozvan je ing. Stanko Jurdana iz Graevinskog inspektorata NOGZ-a. Pri tom se nije razmiljalo o radiesteziji, raljama, ni o apsolutnom uspjehu, ve vie o pokuaju ... Akcija je poela. Sa icom u rukama Jurdana je krstario terenom, na kojem e niknuti najsuvremenija auto-garaa u naoj zemlji. Laici su vrtjeli glavom... Najednom, raljar se zaustavio. Na nacrtu je oznaio smjer: od sjeverozapada prema jugoistoku. Zabiljeio je u nacrt: strujanje vode u irini od petnaest metara. Radnici su uronili jo jednom sondu u zemlju, ali sada na mjestu, koje je oznaio ing. Jurdana. Prvi put bilo je preplitko, ali drugi put, na dubini od 19,30 metara, kroz cijev je potekla voda. Neosporno, predvianja raljara obistinila su se. Za nekoliko dana crpka je izbacivala tri litre vode u sekundi, a danas ve deset litara, dok je za garau bilo potrebno osam litara. Ovo nije prvi sluaj, da se na stupcima tampe pojavljuje vijest o uspjehu raljara ing. Jurdane. Meutim, ovaj put htjeli bismo neto rei o njegovu uzaludnom pokuaju da prednosti rasija stavi kao pomono sredstvo u slubi nauke. S naunog stanovita ima dovoljno razloga za sumnju u nepogreivost ove, kod nas malo poznate metode u traganju za podzemnim strujanjima. Ali kako nauka nije jo uvijek rekla zadnju rije, nema takoer razloga ne vjerovati u korist, koju je u vie navrata dokazala na djelu akcija s raljama. Strunjaci ne osporavaju neki jai senzibilitet u ponekom organizmu i prema tome mogunost pronalaenja podzemnih strujanja pomou ralji, naroito ako je rije o poznavaocu geoloke ili sline nauke. Meutim, strunjaci isto tako tvrde, da je u dosta navrata raljar pogrijeio pa se zbog toga, a i zbog naune teorije, ne moe ozbiljnije raspravljati o toj nauci. S druge strane, pobornici raljara iznose itav niz dokumenata, koji se svode na tvrdnju o potrebi suradnje nauke i ove pomone metode istraivanja. Kao jedan od argumenata navodi se injenica da na primjer u Francuskoj postoji i drutvo raljara s preko tisuu esto lanova s pravom javnog rada.
43

Spor nauke i raljara. Ima vode nema vode

Ing. Stanko Jurdana opet raljama otkrio vodu u Dubravi. U traganju za vodom povremeno se sukobljavaju nauka i ljudi u ijim se rukama vrtoglavo okree tanka, jedva primjetna elina ica nad nevidljivom vodenom strujom. Zadnje poprite spora: prostrani kompleks zemljita u Dubravi. Na tom zemljitu odreena je lokacija za gradnju autobusne garae koja je potrebna kao komad kruha. Osigurana su potrebna sredstva za gradnju i ureaje. Ali, kad je sve bilo spremno, javio se problem vode. U upravi su oznaili na nacrtima lokaciju za iskop bunara. as posla. Tako je, naime, izgledalo. Za izvoenje tih radova angairano je geoloko poduzee. Ekipa radnika, sa strunjacima na elu, spustila je elinu sondu u probnu buotinu. Od vode nita. Ustanovljeno je da na tom mjestu sastav zemlje (ljunak i ilovaa) ne odgovara elji investitora. Geolozi su pokuali na jo nekoliko mjesta, a kad se ni tamo nije pojavila voda, izjavljeno je da su napori u potrazi za vodom na tom podruju uzaludni. Sto sada? Uprava Vodovoda izjavila je jo prije da ne moe odobriti prikljuak zbog nedovoljne koliine vode u njihovoj mrei. Znai, trebalo je sagraditi vlastiti bunar. Kako? Strunjaci su upravo izjavili da je posao uzaludan. Nauka, dodue, nije rekla zadnju rije. anse jo uvijek postoje. Moe
42

Kod nas se radi o mnogo manjem broju ljudi, sposobnih za ozbiljnije akcije. Ali, rezultat postignut na podruju istraivanja u razliitim predjelima nae zemlje tvrdoglavo dokazuje da bi suradnja raljara bila od mnogo vee koristi nego tete za geoloka ispitivanja. Sluaj s terenom u Dubravi samo je jedan iz niza takvih dokaza. Slino se dogodilo i prilikom traenja vode za pogon jednog velikog zagrebakog industrijskog poduzea u Sesvetskom Kraljevcu. Opet sam doao na teren poslije neuspjelih pokuaja geologa da pronau vodu. Pregledao sam buotine razasute po terenu, ni u jednoj nije bilo vode, ali sam zato izmeu dvije buotine kraj stolarske radionice pronaao podzemnu vodu u irini od oko tri metra i na dubini izmeu osamnaest i dvadeset metara, dok su geolozi buili ak do pedeset metara bez ikakva rezultata. Kad sam odredio mjesto nove buotine, geolozi su odbili posluati, tvrdei i dalje da vode nema i da bi to bilo nepotrebno poveavanje trokova. Preporuio sam tada poduzeu da zatrai pomo Gradskog vodovoda u Zagrebu koji se spremno odazvao molbi i izvrio pokusno buenje na mjestu koje sam oznaio. Na dubini od osamnaest metara podigla se arteka voda takvom snagom da je nainila pravi vodoskok etrdesetak centimetara iznad zemlje i s dotokom od dvadeset i tri litre u sekundi. Bio je to velianstven prizor. Kad smo pozvali geologe da se uvjere kako ovdje ima vode, oni su svojom upornom tvrdoglavou i dalje bugarili da vode nema i da je to tek sluajna voda iz neke pukotine, pa e je za dan-dva nestati kao to je i dola. Meutim, kako je voda i nakon osam dana tekla jednakom snagom, cijeli se teren, nii od razine Save pretvorio u pravo jezero, tako da smo izvor morali zaepiti da ne doe do poplave. Naravno, naim vrlim strunjacima nigdje traga ni glasa. Vrlo neugodnu uspomenu ponio sam iz N o v o g Vinodolskog. Pozvali su me jednom da doem pregledati teren, jer oni znaju da ondje ima vode u rnovnici gdje je jo prije rata moj profesor Ivani s nekim raljarom pronaao izvrsnu vodu kojom se snabdijeva Crikvenica, Selce i N o v i . Kad sam doao dolje, zamolili su me da pregledam jednu uvalu izmeu Selca i Novoga, gdje se nalazi velika pilana. Krenem ja odavde za signalima to su ih pokazivale ralje, uokolo nekoliko manjih izvora, ali glavna ila vodi prema rnovnici.
44

Poem uzbrdo, a mjetani povikae neka pazim, jer tu je nekakva opasna provalija, da ne padnem u nju. Krenem oprezno dalje i zaista naiem na veliki iskop. Upitam to je to, a oni rekoe da je tu prije nekih dvadeset godina poznati strunjak za agronomiju, profesor Mijo Filipovi koji se bavio fenomenom raljarstva (autor je knjige O vilinskim raljam a , Zagreb, 1913) pronaao vodu. I zaista, kad su iskopali bunar do dubine od nekih etrnaest metara, pojavila se voda. Svi su bili vrlo sretni. Tako je to nalazite stajalo neko vrijeme neiskoriteno, a onda su jedne godine pozvali geologe da im ondje naprave kaptau. Dola ih cijela armija, podigli barake, dovukli silnu aparaturu i umjesto da uine ono to bi pravi strunjaci morali uiniti, oni su lijepo raskrili ipraje iznad iskopa i minama stali razbijati gornji kameni sloj da stvore vei otvor i da lake dou do vode. A sjeam se da smo jo na fakultetu u predmetu vodogradnje kod prof. Ivanica uili da je najstroe zabranjeno na izvoru upotrebljavati mine, jer voda uslijed pritiska koji nastaje pri eksploziji prenosi udare na goleme udaljenosti i utjee na hidrauliki tlak, pa se voda povlai u dubinu. Kad su tako ispalili nekoliko mina vode je nestalo. I jo su jadni morali platiti geolozima zato to su im otjerali vodu, umjesto da je dovedu! A kraj svega toga na pasja su kola psovali prof. Filipovia i izrugivali se njegovim raljama. Sad je ljudima bilo drago kad su vidjeli da se ja kreem istim smjerom koji je bio pokazao prof. Filipovi. Rekao sam im da je prof. Filipovi bio apsolutno u pravu, samo to se sada njegova voda s nekadanjih etrnaest metara povukla uslijed nepromiljenog miniranja na niu galeriju, deset metara dublje, tako da tee istim smjerom ali na dubini od dvadeset i etiri metra. Bilo bi vrlo skupo da se ta voda koja je izgubila svoj prirodni tlak, sada crpi s te dubine motorima. Zatim sam pokazao da ima uokolo nekih manjih izvora i preporuio sam da s najjaeg mogu imati vodu za nekoliko kua u dolini, ali da za vodovod nema dovoljno vode. U tom smislu sam sastavio i zapisnik kojega sam kopije predao investitoru i Odsjeku graevinarstva Izvrnog vijea Hrvatske, kao to sam to uvijek inio. Mjetani su tada pozvali geologe da im naprave kaptau. Ovaj put nisu upotrijebili mine, ali su zato posegnuli za dum-dum mecima da naciljaju mene, jer su predali tubu Izvrnom vijeu kako sam svojim arlatanstvom prevario . mjetane i naveo ih da narue izgradnju kaptae na mjestu gdje nema vode, odnosno ima je u vrlo malim koliinama. Tu su prijavu potpisala etiri strunjaka, meu njima i novi

4S

direktor vodovodne organizacije koji nije znao za moju korisnu suradnju s ustanovom kojoj se naao na elu. U tubi se ak zahtijevalo da se meni zabrani istraivanje vode raljama, j e r da je to nezakonito i nenauno, da je to metoda iz zaostalog i mistinog srednjeg vijeka, da su se time bavile vjetice, da me treba primjerno kazniti zbog mranjakih poslova i nepotrebnog nanoenja materijalne tete siromanim ljudima i sve tako u inkvizitorskom tonu i nadasve biranim otrovnim rijeima. Meutim, republiki podsekretar postupio je vrlo energino i predoio tuiteljima moj zapisnik u kojem doslovce stoji nalaz do kojeg su i oni doli, to jest da ima malo vode, samo za nekoliko kua, a ne za vodovod. Tako je njihova tuba odbaena kao neosnovana, a njima je upuen prijekor i prijetnja da e, ako se jo jednom usude napasti mene, biti pozvani na odgovornost zbog silnih trokova koje su nanijeli mnogim poduzeima, bez ikakva rezultata u traenju vode, a tim istim poduzeima je ing. Jurdana pronaao obilje vode, i to uz trokove jedne jedine slubenike dnevnice. Tako je propao i ovaj pokuaj dezavuiranja moje osobe i negiranja moje strunosti od strane odgovornih eksperata i nazovikolega.

te novine i moram priznati da sam protrnuo, a i vi biste se vjerojatno tako osjeali kad biste o sebi proitali da ste uz naknadu od etiri milijuna starih dinara obeali pronai ivu vodu, ali ste prevarili lakovjerne ljude u siromanoj bosanskohercegovakoj opini i zbog toga se sada nalazite iza reetaka. Ja nikada nisam bio ni u kakvom selu Gornje Radie, neznam ak ni da takvo selo uope postoji. Nisam nikada i nikoga prevario u vezi s pronalaenjem vode, a iza reetaka naao sam se, eto, jedino u mati nadobudnog i nepotenog reportera. Obratio sam se zagrebakim odvjetnicima i oni su me uputili neka se u Sarajevu posavjetujem s tamonjim pravnim zastupnicima, pa da preko njih tuim Osloboenje i autora lanka za uvredu i klevetu. Tako sam i uinio. No prije sarajevskih advokata, otiao sam u ono selo da vidim to se to zapravo dogodilo. Upitam seljake koji je od njih dao buiti i staviti ep na buotinu. Izvadim ep i rukom dohvatim vodu. Pitam koliko su duboko buili, a oni e etrdeset metara. Dakle voda u buotini digla se trideset devet i pol metra, a teren sam kras i kamen. Toliki stup vode dokazuje da je tlak gotovo etiri atmosfere. Kaem im neka uzmu pumpu i potei e vode koliko im srce eli. Ali jok da se posluim njihovom potapalicom nee oni pumpu, oni hoe da kroz selo tee rijeka! Najprije su morali kilometre pjeaiti do vode, a sada im je tu, pred kuom, pa nee da je izvlae crpkom, ve da im tee pod nogama. E, dragi moji, rekoh ja njima, nisam ja neki arobnjak, pa da natjeram vodu da tee preko brda i dolova. Pumpu i pumpajte! Mi toga neemo! E, pa kad neete, ne morate, ali vodu sam vam naao i voda je tu. Drugi bi je zlatom platili. Tako su mi oni kojima sam dobro uinio zlim vratili i svata nalagali novinaru, ovaj j o malo dodao i tako dooh na sramotni stup. Tuili moji advokati i Osloboenje moralo objaviti ispravak. U selu nedaleko od Ivani-Klotra imao sam zamalo sudski spor zbog bijega vode do kojega je dolo nepromiljenoeu izvoaa radova, i uslijed nesretnih okolnosti. Vlasniku piliarnika bilo je potrebno vie vode nego to je imao u postojeem bunaru, pa me pozvao da mu potraim jai izvor. Otkrio sam vrlo dobru vodenu struju i odredio pokusno bue nje do devetnaest metara. Na poziv naruitelja doao sam dva mjeseca kasnije pogledati to je uinjeno i kakav je rezultat buenja. Vrlo sam se iznenadio kad sam vidio da je voda nestala. Dogodilo se neto nepredvieno, emu su kumovali neoprezni radnici i postrojenja poduzea za istrai4?

Dogodilo se jednom prilikom da me pozvao neki slubenik iz Zagreba da poem s njim u neko selo nedaleko od Mostara, mislim negdje prema apljini, gdje mu je ivio otac, stari od osamdeset i nekoliko godina, pa poelio da prije smrti doivi da ne mora ii kilometre daleko po vodu. itao taj slubenik o meni u novinama, pa me zamolio da mu pomognem. I nala se voda, ne ba na njegovu oinstvu, malo podalje, na tuem zemljitu u dubini od etrdesetak metara. Oznaio sam smjer toka vode i iz vlastitog depa platio opinskom geometru da to snimi i da mi kopiju iz katastarske mape poalje u Zagreb. I oferu koji nas je vozio platio sam ja, tako da je na koncu za sav moj trud i gubitak dva dana i dvije noi ostalo toliko, koliko bi obian manuelni radnik dobio za dvije-tri nadnice, uz obilno jelo i pie. Ali nije mi bilo ao, uinio sam radost jednom dragom starcu, moda posljednje zadovoljstvo u njegovu ivotu. N o , esto puta se ovjeku dobrota i susretljivost razbiju o glavu. To se, na alost, tada dogodilo i meni. Jednog jutra nazove me sva usplahirena sestra koja ivi u Banjaluci i kae da dri u rukama sarajevsko Osloboenje u kojem pie da sam izvarao ljude i d i g a o im etiri milijuna! Odmah sam kupio
46

vanje nafte. Ponajprije, nepropisno je vreno buenje, umjesto malim profilom svrdla da se utvrdi prisutnost vode, nestrpljivi naruitelj radova odmah je dao buiti u promjeru od 105 cm, kako bi mogao spustiti betonske cijevi, a da jo nije zasigurno znao ima li dolje uope vode. Druga nepredviena okolnost bila je ta da su crpke poduzea za istraivanje nedaleke nafte tjerale zrak u buotinu da se dobije pritisak za izbacivanje preostale nafte, pa je uslijed velikog pritiska i nadolaska zraka kroz buotinu dolo ne samo do rastjerivanja postojee vode ve je tom prilikom izazvana i eksplozija plina od koje sreom nije nitko stradao. Da je dolje zaista bilo vode, dokazuje pijesak to je izvaen prilikom buenja, vrlo kvalitetan otar i mokar sivi pijesak, dobro ispran, j e r je kroz njega protjecala voda. Postoji jo nada da e se voda nakon smanjenja pritiska plina vratiti u svoj stari tok, ali sada ralje pokazuju da dolje nema vode. Ja sam vodu pronaao i nije moja krivnja to ju je pritisak plina rastjerao i to su izvoai radova nepromiljeno izradili preveliku buotinu. I da zavrimo s tim nesporazumima s geolozima, o profesionalnoj ljubomori i nepotrebnim sukobima, ispripovjedit u jo jednu zgodu kad su geolozi znali da sam u pravu i da sam pronaao vodu, ali su od zavisti odbili svaku suradnju. Bilo je to ovako. Tvornica celuloze u Bosni i Hercegovini traila je vodu za svoje stambeno naselje pa, to je sasvim razumljivo, zatraila pomo strune geoloke ekipe. I sve bi bilo u redu da su oni nali vodu. Ali ni nakon mjesec dana rada vodi ni traga, a silni novci odoe u nepovrat, milijuni. Odgovorni ljudi iz tvornice itali su o meni u Vjesniku u srijedu pa me slubeno pozvali da im pomognem. Odem ja dan prije ugovorenog sastanka da pregledam teren i da vidim gdje voda ulazi i gdje izlazi iz podruja za koje je potrebno izgraditi vodovod. Meutim, kako sam se toga dana zadrao s ljudima iz tvornice, nisam stigao pregledati teren, pa sam to odluio uiniti sutradan prije sastanka. Premda sam ve rano otiao na teren, prevario sam se u tome koliko u vremena izgubiti za pregled, i tako se dogodilo da sam zakasnio cijeli sat. Svi su ve bili uvjereni da sam zalutao. Zakasnio sam, istina, cijeli sat, a kad sam stigao, ugledni predstavnik tvornice doekao me ovim rijeima: Prije nego krenemo na posao, da vas, drue Jurdana, upoznam s naim strunjacima. Ovdje je na uvaeni profe48

sor, geolog, koji sa svojom ekipom ve mjesec dana radi, bui ali rezultata nema. Bit u sada najiskreniji. K a d sam rekao da smo zatraili vau pomo, odgovoreno mi je kako je alosno da u dananje moderno vrijeme, u doba atoma, pozivamo arlatane s raljama i da to treba na svaki nain sprijeiti. Meutim, inenjeru Jurdana, ja sam se raspitao o vama i uo sam samo najpovoljnije. Zato sam i odluio pozvati vas, j e r mi je ve dosadilo svakodnevno sluati prazna obeanja, te vodu ete sigurno imati sutra, na pravom smo tragu sve same lijepe rijei, a naa poslovica kae: Lijepe rijei ranu ne lijee. Hvala vam na iskrenosti. Ja sam se na svoj raun nasluao ve kojekakvih pogrda, pa me ni ove rijei mog dragog kolege nimalo ne uzbuuju, j e r ne uzimam k srcu i ne priznajem nikakva mudrovanja, ve samo rezultate. Vi, profesore, tvrdite da sam ja arlatan. N i t i ste me ikada vidjeli, niti ste promatrali kako radim, niti znate za moje rezultate, a ve unaprijed donosite konane zakljuke to ba nije sasvim znanstveno ni struno. Treba najprije provjeriti neiji rad, pa tek onda donositi sud. Jeste li ikada drali ralje u rukama, profesore? N e , inenjeru Jurdana, ja se ne bavim takvim glupostima, ja sam ovjek od nauke, zato sam iao na f a k u l t e t . . . Pa i ja sam zavrio fakultet, kolega, i to arhitekturu i vodogradnju, pa ete prema tome dopustiti da i ja znam to je voda. Je, je, Jurdana, vi se bavite raljama, nedopustivim sredstvom, nenaunim. to su to uope ralje? To nije nita, mi se bavimo naukom, naunim buenjem i istraivanjem... Oprostite, pa vi ve mjesec dana ovdje buite i niste nita nali, a ja u vam pokazati gdje ima vode, pa emo usporediti vae i moje rezultate. M o r a m vam rei da mi je, za razliku od vas, vrlo drago to smo se sastali. Ja se naeg susreta ne plaim vi treba da se plaite. Moete vi nai vode koliko hoete, ali ja ralje ne priznajem, t o j e arlatanstvo . . . Profesor isprva nije htio krenuti s nama, ali mu je rukovodilac poduzea otvoreno rekao da ga on plaa i da mu je dunost ii onamo, kamo on zatrai. Tako smo svi zajedno krenuli. Bili su tu direktor poduzea, sekretar, nekoliko efova odjela, lanovi geoloke ekipe, ukupno nas je bilo dvanaest.
4 J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

49

Pregledao sam teren oko tvornice, provjerio postojee buotine, no vode je svuda bilo zanemarivo malo. Krenuli smo izvan tvornikog kruga. Na jednom mjestu upozori me direktor neka paljivo pregledam teren, jer da ga tu neto zanima. Poem smjerom koji mi je pokazao. Najednom osjetim prvi signal, drugi, trei tu smo, rekoh u sebi. Znao sam odmah, nije mi to bilo prvi put, da su mi pripremili zamku. Zato sam oprezno krenuo putem podzemne struje i odmah utvrdio da to nije prirodni, vijugavi trag vode, ve umjetno nainjen kanalizirani tok, najvjerojatnije kanalizacija koja vodi ravno iz smjera tvornice. K a d sam to rekao, predstavnicima tvornice kao da je laknulo, njihova dotad napeta lica poprimila su blaen izraz. Inenjeru Jurdana, pogodili ste, to je glavna tvornika kanalizacija. Cijevi se nalaze etiri metra duboko ispod naslage zemlje i drvenog taloga. K a d ste to uspjeli pronai, onda vjerujem da ete nai i vodu. A sada emo prijei na drugi dio terena, tamo gdje jo geolozi nisu bili. Krivudao sam zemljitem i govorio kako su mi ralje pokazivale. Na jednome mjestu bilo je devet okretaja, to je nedovoljno, tek za nekoliko kua. Na drugom poloaju samo tri puta, to je, znai, ogranak one jae struje. Tada priskoi direktor, razgrne zemlju i odigne poklopac ispod kojeg se pokae buotina. To je bila jo jedna kunja za mene, jer direktor ree da tu geolozi nisu bili. Uputi me tada lijevo od buotine i ondje mi se ralje okrenu pet puta. I tu su geolozi buili, i kod one s devet okretaja. Potvrdim da tu ima vode, ali premalo za njihove potrebe. U istom vremenskom razdoblju crpljenja dobit e se iz jedne buotine tri, iz druge pet, iz tree devet litara vode, to je dovoljno za jedno vee domainstvo ali za cijelo naselje nikako. Javie se tada radnici geoloke ekipe da su oni zaista prilikom pokusnog crpljenja dobili koliine vode kako sam ja rekao. K a d je to uo profesor, ukorio ih je i htio otjerati. Poosmo tada dalje, preko nekog velikog povrtnjaka, i ondje naiem na dva jaka podzemna vodotoka, jedan je dao osamnaest, a drugi ak vie od dvadeset okretaja, pa smo ta mjesta odmah oznaili koliima. Hodajui tako dalje izmeu nasada paprike i rajice dooh do jedne privatne kue. K a d iz dvorita neki krepki ovjek sedamdesetih godina stane vikati na mene, zar nije dosta da smo mu nacionalizirali zemlju i oduzeli paradajz i papriku, sad hoemo i kuu da mu otmemo. Oprosti, starce, kaem ja njemu, nismo mi doli da ti uzmemo zemlju, ni tvoje lijepe paprike i rajice, ni kuu. 50

Mi traimo vodu, ti nema dovoljno vode, a mi emo ti pokazati gdje se moe izgraditi bunar i vodovod, pa e biti dovoljno vode i za tebe i za tvorniko naselje. Kakav vodovod? Vodovod, pitku vodu. To bi bilo lijepo da ja imam v o d u . . . a nee ti meni zemlju uzeti? Ne boj se, nee tebi nitko dirati tvoju zemlju. Ja ti nisam odavde, ja sam iz Zagreba, a ovo je komisija od tvornice, lijepo e s njima porazgovarati i dogovoriti se, oni ti ne ele nikakvo zlo. I pokaem ja njemu gdje ispod nas pod zemljom protjee voda, gdje se nalazi manja voda, gdje vea i gdje prelazi cestu. On samo gleda i uti. Predstavnici tvornice rekoe mu da e sve platiti to mu je za njihove potrebe uzeto i da e dobiti vodovod i on i novo naselje, tako da e svi biti zadovoljni. Starac i dalje uti. Uto se ukljui u razgovor profesor. Ti si, starce, ovjek iz naroda, bistar si, razborit, zar ne? Jesam. Jesi li vidio kad smo mi strunjaci buili? Jesam. Vjeruje li ti da je kola dobra? Jest, kola je svetinja, ui ljude, to je dobro. A to kae onda kad vidi ovjeka da hoda s nekakvom icom i pokazuje gdje ima vode? to ti na to kae? Je li ispravnija kola ili vraarija? Vidim ja, navodi profesor neuka starca na svoj mlin, kao da e mu to neto pomoi. Prekinem taj razgovor. Prije nego to odgovori, starce, da ja tebi jo neto pokaem. Izvadim visak i ponem pregledavati starca. Ovdje ti je presjeena koa, ovdje mora da te smeta, boli. Nita mene ne smeta i nita me ne boli. Ima reumu, kima te boli, a i s uhom ti neto nije u redu. Nita me ne boli i dobro ujem. Ponovo e profesor. Eto, starce, reci sad, vjeruje li ti koli ili ovom iribu-iriba? N a t o e starac. Zna, ono to je kazao da je tamo vea, a tamo manja voda, vala i jest tako. Kad smo gradili cestu i iskopali ovaj 51

usjek, potekla je voda. I to tako jako da smo se tri mjeseca muili dok smo je se rijeili. A onda smo gradili dalje i doli do jedne manje vode, tu gdje ovaj ree, ali smo s ovom lake izali na kraj. I nigdje vie nismo naili na vodu, samo na ta dva mjesta, gdje je ovaj pokazao. A o v o to se mene tie, kae da mi je ovdje presjeeno. E pa pogledajte razvee hlae noem mi je ovdje prerezano, ne boli me ali presjeeno jest. I iga me ovdje kad se mijenja vrijeme. Tono je sve to ree. Svaka mu ast, tu je i kola i znanje i sve drugo. Eto, dragi profesore, htjeli ste uti glas naroda, sada ste uli! Da, vi na svaki nain hoete da se napravite vani, da postanete slavni. Ali ja u vam ve jednom pokazati to vas ide! I nije htio graditi bunar gdje sam pokazao, ve su morali pozvati drugu ekipu. Tako je novo naselje, a i onaj starac, ipak dobilo zdravu pitku vodu u izobilju.

IMA VODE, IMA!

Najvei problem prilikom traenja vode pojavljivao se u trenutku kada je trebalo odrediti dubinu nalazita. Vodu sam ve znao nepogreivo napipati, ali na kojoj dubini ona tee,, to jo nisam bio svladao. U tome su mi, meutim, pomogle sretne okolnosti prilikom traenja vode za dvije stambene novogradnje u Sesvetama. Ve prema ustaljenom obiaju, na terenu sam zatekao ekipu buaa koja je upravo spremala svoje naprave nakon trostrukog bezuspjenog buenja do dubine od jedanaest metara. Sve to ponavljanje jednog te istog prizora ve mi je pomalo ilo na ivce. Zamislite da morate uzastopce nekoliko puta tjedno gledati isti film i to lo. A ja sam sadraj svog filma o traenju vode ve tako dobro poznavao da sam se osjeao poput kakva trebera koji unaprijed zna to e ga profesor pitati i koji nauenu lekciju umije bez pogreke izverglati ako treba i u pono. Tako sam i ja, idui u Sesvete, nevoljko ponavljao u sebi to u ondje zatei: krtinjake od' buotina, ekipu kako pakira svoje stvari nakon neuspjeha u traenju vode, prijetee poglede i podsmijeh, neugodno vrpoljenje moga naruioca koji ne zna kamo bi pogledao, j e r s jedne mu je strane struna ekipa s poslovoom na elu, a s druge moja skromna malenkost. Ali, ve sam se bio nauio gutati te gorke pilule, pa sam tako prihvatio sasvim mirnoi ovu. Nisam ni slutio da e njezin uinak biti tako sladak. Kada sam, naime, odredio gdje ima vode, unato nijekanju strunih buaa, i kad je iz buotine kasnije naprosto pror valila voda, zatekao se tu sasvim sluajno i jedan od poznatih reportera Radio-Zagreba. Pokazao sam mu kako se raljama trai voda i on se time toliko oduevio da me zamolio za intervju, pozvavi me na razgovor pred mikrofonom:

52

53-

Bilo je to nedavno. Na ulasku u Sesvete kraj Zagreba (tik pred mostom stambene novogradnje). U dvoritu jedne novogradnje okupilo se nekoliko ljudi koji su pratili nekog ovjeka, to je s nekakvom icom u ruci obilazio zemljite. Priao sam da vidim to radi. Taj visoki ovjek zaokupio je panju svih ljudi svojim icanim predmetom u rukama. Zanimalo me to radi, pa sam upitao jednog radnika koji je stajao postrance i gotovo nezainteresirano promatrao to se zbiva: to to izvodi onaj ovjek s onom... A radnik me prekine smijui se mrzovoljno: A kaj dela, ni ne dela. Toboe ie vodu. A nebu ni nael. Mi smo ve tri rupe zvrtali po deset metri duboko, a vode ni za lek. Saznao sam od radnika da je to inenjer Stanko Jurdana, graevinski inspektor, te da je on doao nakon neuspjelog buenja i traenja vode. U inenjerovoj ruci svinuta je ica koju dri rukama za oba kraja. Priao sam da malo bolje vidim. ica u njegovim rukama poigravala je kad god bi naiao na mjesto gdje bi negdje u dubini trebala biti voda. Tog asa ica se naglo okrene prema dolje. Bilo je to dovoljno da privue i moju panju, jer sam ve esto ranije sluao da neki ljudi mogu drvenim ili icanim raljama pronai mjesto na kojem je najpogodnije izgraditi bunar. Dogovorio sam se tada s inenjerom Jurdanom da se sastanemo kad radnici izbue bunar na mjestu koje je on odredio, na zemljitu za koje su strunjaci rekli da nema vode (i provjerili to s tri buotine.) Nakon to je bio izgraen bunar i postavljen hidroforski ureaj, posjetio me evo inenjer Jurdana u studiju Radio-Zagreba, a ja u ga zamoliti da nam ukratko ispria kakav je rezultat njegovog istraivanja vode u Sesvetama. Na mojoj lokaciji naena je voda od jedanaest metara, u koliini koja zadovoljava potrebe hidrofora za vodovod dviju stambenih zgrada. V o d o v o d je ve stavljen u pogon. Poslije tog razgovora na radiju, stali su mi stizati sa svih strana pozivi da pomognem pronai vodu. Osim toga, pojedini sluai poeli su mi donositi knjige na stranim jezicima o raljarstvu, pa mi se tako pruila prilika da se upoznam s dostignuima i metodama rada raljara u drugim zemljama. Srea mi je dovela i jednog dragog ovjeka, zanesenjaka, inae slubenika P T T koji se kolovao u Francuskoj, pa je dobro poznavao rad tamonjih radiestezista. Sam se nije bavio raljarstvom, j e r nije imao dovoljno sposobnosti za to, ali je mnogo o tome itao. Bogata literatura o radiesteziji iz pera najpoznatijih francuskih raljara koju je taj moj prijatelj po54

sjedovao, pokazala je da su Francuzi nesumnjivo najjai u radiesteziji. K a d sam se teoretski dobro upoznao sa zakonima odreivanja dubine podzemnog vodenog toka, moj me prijatelj jednog dana odveo na Ksaver do potoka Medveaka, kod takozvanog pjeskolova (ondje se uvijek besplatno moglo nai pijeska to ga je potok nanosio s Medvednice dok je jo tekao jednim dijelom otvoren do ulaska u kanalizaciju koja je vodila prema Ulici Moe Pijade) da mi ondje zorno pokae mjerenje dubine podzemne vode. Najprije sam raljama odredio irinu toka vode. Zatim sam produio preko potoka i ponovno naiao na refleks s istim brojem okretaja kao da se radi o novom toku. Nastavivi istim smjerom, opet sam doao do mjesta na kojem su se ralje okrenule tono onoliko puta kao nad potokom. Preao sam nakon toga na drugu stranu potoka i zabiljeio iste signale, na identinoj udaljenosti i s istim brojem okretaja raalja. Na taj sam nain dobio pet signalnih mjesta: jedno iznad samog vodenog toka, i etiri lana, refleksna, po dva sa svake strane potoka. Zapisi francuskih raljara koje mi je prijatelj zduno prevodio i objanjavao, pouili su me da pomou odnosa sredinjeg signala i bonih refleksa odredim s vrlo malo odstupanja dubinu dna podzemnog toka. Saznao sam tom prilikom i da podzemna voda lepezasto najavljuje svoje prisustvo, tj. iznad samog toka u okomici smjerom sile tee, zatim bono lijevo i desno prvi znak pod kutom od etrdeset pet stupnjeva i drugi znak pod kutom od osamnaest stupnjeva u odnosu na ravninu terena. Saznavi tako da pomou raalja mogu precizno odrediti ne samo mjesto i tok ve i dubinu vode koju uope ne vidim, brusio sam tu novu spoznaju na brojnim potocima to se slijevaju s Medvednice. Planinarei jo od malih nogu po Zagrebakoj gori, uvijek sam s radou oslukivao veseli ubor tih nestanih potoia to su i u vrijeme mirna i staloena ivota brzali u dolinu i urili da urone u svoju matinu vodu Savu. T k o je onda mogao misliti da e mi ti neduni brzaci jednog dana posluiti za prouavanje podzemnih voda. Ali jo manje se moglo naslutiti da e mnogi bezimeni gorski nizbrdaci koji se ve u podnoju Medvednice uvlae u njedra zemlje postati neprijatelji ljudskog zdravlja. Jer, da teku otvoreno, nitko nad njima ne bi gradio kue, pa njihovo strujanje ne bi moglo ugroziti niije zdravlje. Meutim, tekui tako kriomice ispod naih leajeva i radnih mjesta, pretvorili su svoje ugodno umsko osvjeenje u podmuklog i ljutog ovjekova neprijatelja, o emu e kasnije biti mnogo govora.
55

Svladavi i problem odreivanja dubine, to sam temeljito uvjebao i provjerio na otvorenim i nadsvoenim zagrebakim potocima, sada sam vrlo lako mogao savjetovati koliko duboko treba kopati. Otkrivanje vode postalo mi je prava ivotna radost. Bio sam sretan to mogu pomoi ljudima, premda su se mnogi prema meni tako neljudski i nepoteno ponijeli da bi svatko drugi na mome mjestu bacio ralje i digao ruke od svega. Ipak, bilo je sreom mnogo vie radosnih i sretnih trenutaka koji su mi pomogli da zaboravim uvrede i ponienja. Jedan od takvih sretnih trenutaka bio je i moj pothvat u jednima od nedalekih toplica. Dolo je do spora izmeu kupalita i oblinje zadruge, jer je kupalite jednog dana otkazalo ljubav zadruzi i ukinulo ustupanje termalne vode za grijanje staklenika gdje su se uzgajali karanfili. Kako su Zagrepani stali naprosto opsjedati kupalite, uprava je izraunala da je unosnije proiriti kupalite nego prodavati toplu vodu zadruzi. Sluajno se nekim poslom zatekao u zadruzi moj prijatelj inenjer, pa je, uvi za nevolje zadrugara, preporuio da pozovu mene, jer da u im ja zacijelo pronai toplu vodu na njihovu zemljitu. Spremno sam prihvatio poziv, jer sam elio uiniti neto za ljude kojima je prijetila opasnost od gubitka zapoljenja i propast tolikih investicija za ureenje staklenika, a veselila me i injenica da u se prvi put okuati na toploj vodi. I tako, otiao sam jednog dana s prijateljem u tu zadrugu. Samo to sam krenuo s raljama, odjednom su mi veselo zaigrale u rukama. Bila je to voda koja je tekla ravno prema kupalitu. Poao sam tada na drugu stranu i ralje su se jo ivahnije zavrtjele. Dakle, zakljuio sam, kupalina voda bila je samo ogranak mnogo jae ile koja je prolazila ispod skladinih zgrada zadruge. Iskolio sam smjer podzemne vode, nacrtao situacioni plan i odredio mjesto gdje treba buiti. Kad je svrdlo doprlo na dubinu koju sam bio predvidio, izbila je voda takvom snagom da se digla cijeli metar iznad tla. Temperatura je iznosila pedeset est stupnjeva Celzija, voda je bila toplija nego ona u kupalitu. Proveli su cijevi kroz staklenik i dobili trideset litara vrue vode u sekundi. Tako su bile spaene ljudske egzistencije i karanfili su dobili potrebnu toplinu za hladna razdoblja. Bio sam zaista sretan zbog tog uspjeha i, moram iskreno rei, vrlo ponosan na sebe. No vrhunac svega bio je kad sam jednoga dana, sasvim neoekivano, primio pismo od zadruge u kojem mi najtoplije zahvaljuju na pruenoj pomoi i velikoj
56

koristi koju sam im donio svojom sposobnou, pa mi u znak zahvalnosti odaju pismeno priznanje i dodjeljuju primjernu nagradu. To pismo i danas uvam kao dragu uspomenu i dokaz pravog ljudskog odnosa. Jo jedan dogaaj i novo iskustvo usjeklo mi se u pamenje. Bilo je to u Dugom Selu, gdje je izgraen bunar za vodovod stambenog naselja. Moj kolega inenjer, takoer graevinski inspektor, zamolio me da provjerim hoe li tu biti dovoljno vode za hidroforski ureaj. Utvrdio sam da je kapacitet dotoka nedovoljan, j e r je to samo ogranak glavne vodene struje i da je svakako potrebno prije izgradnje vodovoda staviti hidroforski ureaj u neprekidni pogon od jednoga dana. Meutim, ve nakon est sati rada bunar je presahnuo, a motori hidrofora pregorjeli, j e r su radili na suho. N o v a lokacija koju sam pronaao na matinom toku dala je rezultate koji su sasvim zadovoljavali. T o , meutim, nije ono glavno. Dugo Selo donijelo mi je novo saznanje i uspjeh koji je zabiljeila naa tampa. Dok sam ja traio pitku vodu, podzemno bijelo zlato, u Dugom Selu se nalazila ekipa buaa poduzea za istraivanje nafte koji su tragali za crnim zlatom naftom. Saznavi da se nalazim u njihovoj blizini, zamolili su me da pokuam potraiti naftu. Naiao sam na podzemno strujanje, ali su mi se ralje okretale suprotno nego kod vode, tj. prema gore, kao to je bio sluaj s dalekovodom. Krenuo sam smjerom nevidljivog toka i stigao do nekog vinograda koji mi se uinio kao da je bio obasut crnom kiom. Naftai su mi tada rekli da se upravo nalazim na mjestu gdje su oni bili izvrili buenje i pronali naftu koja je prokuljala uvis i pokropila vinograd. Meni je to bilo prvi put da raljama traim naftu, a naftai su prvi put prisustvovali pronalaenju nafte pomou raalja. Svi smo bili ugodno iznenaeni. Tada su me posjeli u automobil, ali ne onako zagonetno i dramatino kao prilikom onog putovanja u Zaprei, i zamolili me da za vrijeme vonje drim ralje i pokaem ako negdje naiem na naftu. Htjeli su provjeriti hou li ja reagirati kad naiemo na buotine koje su ve dale naftu i za koje su samo oni znali gdje se nalaze. Vozei se tako u nekoliko sam navrata registrirao vodu, ali naftae to nije nimalo zanimalo. Odjednom snaan okret prema gore, aha, tu smo! Zatim nekoliko slabijih okretaja i na kraju kilometri bez ikakva signala. Inenjer nafta koji je vrio provjeru, rekao mi je da su ralje reagirale tono na mjestima gdje su nali naftu, u veim ili manjim koliinama, 57

to se oitovalo u broju okretaja, a oni prazni kilometri obuhvaali su podruje gdje su buenja izvrena bez rezultata. Dakle, moje ralje su poloile i naftni ispit. Bio sam sretan i ponosan. Poslije ovog rigoroza postao sam, ini se, zanimljiv poduzeu za istraivanje nafte, jer je ubrzo stigao njihov novi poziv posjet Mramor-brdu gdje su se nalazila najbolja nalazita. Kada je i taj pokus zavren uspjeno, krenuli smo prema Zagrebu ne izravno, ve zaobilaznim putem, preko Siska. Zaudio sam se zato ne idemo kraim putem, na Dugo Selo, umjesto da toliko zaobilazimo, ali su me umirili izjavivi da je i to sastavni dio pokusa. Za vrijeme vonje automobilom, pri brzini od osamdeset kilometara na sat, primijetio sam da se ralje sve jae okreu u smjeru koji oznaava naftu, tj. prema gore. Bio je to prvi signal. Kad smo preli preko svih pet signala, utvrdio sam da se nafta ovdje nalazi na dubini od esto pedeset do sedamsto metara, dok je na bregovima prema Mramor-brdu dubina bila oko tri tisue metara. T o j vonji prisustvovao je i profesor geologije, slubenik poduzea. On, naravno, kao strunjak za geologiju, nije mogao dopustiti da netko pronalazi stvari o kojima ne pie ni u jednoj knjizi, on, geolog, diplomirani strunjak nije se mogao dovoljno nauditi kako ja, diplomirani inenjer, mogu govoriti takve gluposti itd., itd., u ve poznatom stilu. Vi tvrdite gluposti! Ne mogu to vie sluati i ne doputam da u mome prisustvu netko govori, pa jo k tome diplomirani inenjer, kako nafta ima svoj tok kao podzemna voda, kad je znanstveno dokazano da nafta nastaje raspadanjem tvari duboko u zemlji, uslijed ega nastaju plinovi pod velikim pritiskom. Zbog toga i traimo naftu po bregovima, na Mramor-brdu, Gojilu, Sv. Martinu, j e r se zemljina kora zbog pritiska plinova podie i tako nastaju onakva brda u kojima mi buimo i traimo naftu. Nisam nita odgovorio na te rijei, samo sam detaljno upisivao u dnevnik ovog istraivanja svaku pojedinost, kako bi se kasnije, nakon buenja, mogli provjeriti moji podaci. Nije prolo ni mjesec dana od toga dogaaja, kad se u novinama pojavio lanak o novom nalazitu nafte i plina, s fotografijom buaeg tornja i plamena koji se vidi ak iz Zagreba. Buotina se nalazila kod mjesta Struec, tj. na lokaciji koju sam bio odredio raljama. Pritisak iz zemlje bio je tako snaan da je ak kilometar daleko letjelo kamenje i zemlja, pa je selo Okoli u neposrednoj blizini moralo biti evakuirano zbog opasnosti erupcije plina, kamenja i vatre. Upitao sam 58

meni naklonjene inenjere iz poduzea za istraivanje nafte je li to ona moja lokacija zbog koje me tako ljutito bio napao spomenuti geolog. Odgovor je bio potvrdan. Ne samo lokacija ve je i dubina bila sasvim precizno odreena. Kad je sa sedamsto metara dubine prokuljala iz utrobe zemlje nafta s plinom, nastao je krater irine pedesetak metara, a iz toga grotla, poput vulkana se digla uarena masa do visine od sto trideset metara. Tako sam dobio nepobitnu potvrdu da se nafta moe pronai raljama kao i voda, samo to se ralje vrte suprotno nego kod vode, ali svi predsignali i glavni signal potpuno su identini, a to je dokazao i pokus mjerenja dubine. Posluio sam se istom metodom kao kod vode ishod je bio jednak. Sada sam jo vie proniknuo u bit ispitivanja podzemnih tajni pomou raalja. Uspjeh s naftom ponukao me da se malo pozabavim i razliitim metalima. Kad bih nadnio ralje nad eljezo, bakar, aluminij, srebro, zlato, o l o v o svi nabrojeni metali odbacivali bi ralje prema gore, kao kod nafte, samo se olovo dralo sasvim ravnoduno, ne reagirajui ni na mene ni na ralje. Zatim sam stavio olovnu plou izmeu metala i raalja. Ralje se nisu ni pomakle. Znai, olovna ploa odbijala je zrake. Otprije sam znao da o l o v o zadrava gama i beta zrake, pa se zbog toga i upotrebljava za izolaciju na mjestima gdje postoji opasnost od radijacije. Sada sam saznao da je olovo jednako efikasno i kod statikog elektriciteta. Prilikom tih pokusa posluio sam se i prstenom vezanim o konac i nekim drugim vrstama viska, drao sam to iznad pojedinih metala i brojao koliko e se puta visak okrenuti. Utvrdio sam tako da svaki metal daje svoj broj okretaja viska. To sam iskuao i na rudaama. Zlato je uvijek davalo otprilike osamsto okretaja i zatim bi se visak zaustavio. eljezo je bilo mnogo skromnije, samo dvjesta okretaja. Aluminij je etao izmeu zlata i eljeza. Zapazio sam i to da broj okretaja viska ovisi i o kvaliteti zlata, odnosno vrsti eljeza ili aluminija. Da bih svoja zapaanja provjerio na terenu, prilikom boravka u Dalmaciji zatraio sam u poduzeu koje se bavi eksploatacijom boksita, da mi dadu uzorke rudae kako bih iskuao to e pokazati ralje. Nakon toga sam na terenu potraio mjesto gdje e ralje dati isti signal. Naiavi na takvo zraenje iz zemlje, slijedio sam te signale i dao iskoliti podruje koje su mi oznaile ralje. Zaudo, rezultat je bio iznad svakog oekivanja, premda sam se prvi put okuao na takvom zadatku. 59

Takva su me istraivanja poela veoma zanimati i zabavljati. Tako sam u jednom vinarskom poduzeu pokuao viskom i raljama odrediti do koje se visine nalazi vino u drvenim bavama. Doao sam do divnog zakljuka: vinostaj u bavama s prirodnim vinom nepogreivo sam odredio, meutim, kad sam to pokuao i kod baava u kojima se nalazilo vino dobiveno umjetnim nainom, nisam uspio odrediti vinostaj. Kad smo ve kod ae, zanimljivo je da voda u ai daje visku krunicu u smjeru kretanja kazaljke na satu. Ako se u vodu doda alkohola, krunica se pretvara u elipsu. aa vina takoer je stvarala elipsu, bilo je to pravo vino. K o d umjetnog elipsa je bila nepravilna. Doao sam tada do zakljuka da bi se viskom zaista moglo provjeriti ne samo prirodnost vina ve i postotak alkohola, a to e rei i kvalitetu vina.

RALJE I VISAK IVOTA

O tetnom djelovanju podzemnih voda, odnosno o zraenju statikog elektriciteta to ga trenjem stvaraju tokovi podzemnih voda, nisam dugo znao nita. Prvi put sam o tome poeo razmiljati kad sam jednom prilikom, traei vodu za potrebe neke opine, voen raljama slijedio podzemnu vodu i doao do neke naputene kue. Budui da se voda kretala tono ispod kue, a signali su do tada bili dovoljno jaki, predloio sam da se ispred te kue, u dvoritu, izgradi bunar za hidroforski ureaj, jer ovdje ima dovoljno vode za cijelo mjesto. Oekujui da e predsjednik opine izraziti svoju radost zbog toga to e njegovo mjesto napokon dobiti vodovod, nemalo sam se iznenadio zauvi uzbueni glas prvoga ovjeka opine i amor negodovanja ostalih prisutnih. Neemo ovdje graditi bunar, ni na cesti, ni u dvoritu! Ovo je ukleto mjesto i nitko ne bi pio tu vodu. Vidite ovu kuu, ljudi se boje i pribliiti tome mjestu, a ne da ovdje jo grade bunar. T k o god je uselio u ovu kuu, umro je od raka. Tako je iz ove kue otilo dvanaest lanova obitelji. Pa ak i uiteljica koja je slubovala na sasvim drugom mjestu, vratila se ovamo nakon odlaska u mirovinu i osam godina kasnije bila je mrtva. Zbog toga svi zaobilaze ovu kuu i nitko nee da stanuje u njoj. Ovdje nikako ne moemo imati bunar. Slegnuo sam ramenima, udei se takvu rasuivanju u ovo moderno vrijeme, a jo vie jednodunom miljenju cijeloga mjesta. Drao sam to nekakvom netrpeljivou prema bivim vlasnicima kue ili kakvoj predaji o negativnom i tetnom djelovanju ovoga terena. Nisam se vie osvrtao na to i krenuo sam dalje smjerom raalja koje su me odvele do druge, takoer naputene zgrade. Kada sam pokazao mjesto u blizini te

60

61

kue gdje bi se mogao izgraditi bunar, doekao me isti val odbijanja i negodovanja prisutnih. Ne dolazi u obzir! I ovdje su svi umrli od raka, vidite da je kua naputena. Cijela ova kua je zaraena. Sada sam i ja poeo razmiljati to se to zapravo zbiva oko mene. H t i o sam se podrobnije raspitati o svemu, ali su moji pratioci bili ve prilino odmakli i ekali su me na pristojnoj udaljenosti. Kakve se to udne stvari dogaaju? Kad sam doao ovim ljudima da im pomognem pronai vodu, gledali su me pomalo sumnjiavo i promatrali vrtnju mojih raalja kao kakvu aroliju. Sada su se uloge poneto izmijenile. Poeo sam ja njih sumnjiavo promatrati, a glavom su mi se vrzle kojekakve misli. Ipak sam se svladao i bez ikakvih primjedbi i upita krenuo dalje tragom podzemne vode. Stigli smo tako do druge ulice, pa sam, videi da glavna matica vodi ravno ispod zgrade pred nama, odredio i tree mjesto pogodno za bunar. Samo to sam pokazao prstom prema zemlji, ne uspjevi ni otvoriti usta, kad me opet obasu graja koju je nadjaavao glas predsjednika opine. Nemojte se ljutiti, dragi inenjeru Jurdana, moda e vam se ve initi neozbiljnim ovo nae ponaanje, ali ni na o v o mjesto ne moemo pristati, j e r su i u o v o m dijelu kue svi pomrli od raka. M o l i m vas, pogledajte ako ima vode u susjednom dvoritu ove dvojne zgrade, ondje su svi ivi i zdravi. Pa dobro, zar u vaem mjestu toliko ljudi umiru od raka? Nije ba toliko mnogo kako se moda ini, ali je zanimljivo i upravo smo iznenaeni da ste nam neprestano pokazivali ba ona mjesta gdje je bio pravi pomor od raka. Toga se dana preda mnom otvorio jo jedan nepoznat svijet. Grozniavo sam razmiljao o saznanju koje mi je nametalo jedno jedino rjeenje te pojave, ali se nisam usudio misliti tako daleko dok svoje slutnje dobro ne provjerim. Zamolio sam stoga da me odvedu u te okuene zgrade i da mi pokau gdje su spavali ljudi koji su umrli od raka. Htio sam se uvjeriti kako e na tim mjestima reagirati ralje. Moje se zloslutno predvianje potvrdilo. Leajevi su se nalazili tono iznad vodenih tokova i ralje su se ovdje okretale kao i izvan zgrada. Zanimljivo je da su najprije umirali oni koji su leali iznad samog sredita vodenog toka, na njih je nevidljiva i neujna smrt pazila budnim o k o m punih osam 62

godina. Dvostruko vie, esnaest godina, bilo je potrebno refleksnim zrakama drugog i etvrtog signala (45) da ugrabe svoju rtvu. Umiranja u razmaku od osam do esnaest godina bilo je u tom selu najvie. Samo nekoliko sluajeva odnosilo se na prvi i peti signal, to znai na najslabije, bono zraenje vodene struje pod kutom od osamnaest stupnjeva. Ovi su umirali nakon trideset i dvije godine. Poslije ovog saznanja, interes mojih istraivanja sve se vie okretao prema utvrivanju pogubne opasnosti zraenja podzemnih voda. Na alost, iz dana u dan moje su se pretpostavke sve ee potvrivale i nije bilo vie nikakve sumnje da i statiki naboj u trajnom dodiru sa suprotno polariziranim tijelom, a u zavisnosti od snage izvora zraenja, dovodi, ako se radi o ivom organizmu, do neminovnog bujanja tkiva, tj. do stvaranja raka.

Sluaj u toplicama
Bio sam pozvan da odredim lokaciju za gradnju bunara u jednim toplicama. Ondje sam se upoznao s tamonjim lijenikom i poveo s njim razgovor o svojim zapaanjima o uzronoj vezi izmeu podzemnih voda i raka. Bila je to i za njega zanimljiva tema, pa me zamolio da mu pokaem kojim smjerom prolazi kroz naselje struja vrue podzemne vode, j e r on, kao dugogodinji lijenik u toplicama, dobro zna u kojoj je kui tko od ega umro. S nama je pola i cijela komisija koja je prisustvovala traenju lokacije za bunar, pa smo sada svi krenuli najprije do izvora vrue vode, a odande su nas moje ralje povele tragom nevidljivog, podzemnog toka. Proavi park, zaustavili smo se kod prve zgrade koja nam se isprijeila na putu, i ja sam kredom oznaio na zidu mjesto i irinu ulaza i izlaza podzemne vode koja je protjecala ispod same zgrade. Lijenik je tada rekao da su u toj kui tri osobe umrle od raka. U slijedeoj kui, na istom smjeru vodenog toka, umrla su etiri stanara. U stanovima izvan pojasa koji sam oznaio nije bilo oboljelih od raka. U treoj kui, gdje je vodena struja prolazila samo ispod jednog ugla, umrla je od raka ena koja je imala leaj iznad samog zraenja. I tako redom. Kako smo doli do koje kue i ja pokazao smjer prolaska vode, lijenik je odmah potvrdio da su na takvim mjestima ljudi umrli od raka. 63-

Lijenik me tada zamolio da izvrimo jo jedan pokus. I to na njemu. Rekao je da bi elio vidjeti kako e reagirati visak kad budem pregledavao njegovo tijelo. Dotad sam bio ve vrio pokuse pregledavajui ljudsko tijelo viskom, ali nisam izvodio iz toga nikakve zakljuke. Pred prisutnima sam lijevom rukom obilazio oko lijenikova tijela, dok sam u desnoj drao visak. Prilikom toga pokusa visak se cijelo vrijeme okretao, samo se zaustavio kad sam rukom prelazio vodoravno preko sredine tijela, otprilike u visini pojasa. Bio je to znak da na tome dijelu tijela nije bilo struje, kao da je tkivo mrtvo. Tada me lijenik odveo na drugi kraj toplica i zamolio me da pogledam ima li ondje kakvih strujanja. Pronaao sam podzemnu vodu koja je prolazila ispod jedne od okolnih kua u irini od otprilike etrdeset centimetara. Lijenik me odveo u tu kuu i uveo u stan iznad podzemne ile. Zamolio me da u stanu pogledam ima li kakvih zraenja. Nisam znao iji je to stan, ali sam otkrio da podzemna voda prolazi ba ispod jednog kreveta i to posred njegove irine, tako da onaj tko tu lei mora nakon osam godina dobiti rak u predjelu pojasa. Izrekavi to, zastao sam, prisjetivi se pregleda lijenikova tijela. Pogledi su nam se susreli. Da, moj inenjeru, to je mjeto gdje ja spavam i kad legnem, zraenje mi, kako ste pokazali, prelazi tono preko struka. Svojim nalazima ste me uvjerili da je to tono, jer te injenice niste mogli izmisliti, prvi put ste vidjeli i mene i moj stan. Odmah je razdvojio brane krevete i odmaknuo ih izvan zraenja, na dva suprotna kraja sobe. Meutim, to nije bilo pravo njegovoj supruzi i ona je osula na mene pravu bujicu pogrda i prijetnja zbog toga to svojim glupostima razdvajam mua od ene, jer sve to nije istina, njezin mu se nije nikada tuio da ga neto boli itd. Unato prosvjedima supruge, lijenik je ostao pri svojoj odluci, a nedugo poslije toga promijenio je i stan.

Pokazao sam kolegi kako podzemna voda sijee njegov krevet ba na predjelu gdje su mu noge, a njegovoj supruzi ugroava sredinu tijela, predloio sam da odatle uklone svoje leajeve. Kolega jc odmah odmaknuo svoj krevet, ali njegova je supruga tvrdoglavo odbijala da to uini, tvrdei da u sve to ne vjeruje i da se ona ne boji nikakvih podzemnih voda, jer ona ve prilino dugo spava na tome mjestu i nema nikakvih smetnja. Pokuao sam dokazivati da kod takvih oboljenja ljudi ne osjeaju da tkivo buja, da se u tijelu stvara rak, a kad uslijed bujanja tkiva doe do zaepljenja krvnih ila i kapilara, pa krv ne moe dopremati dovoljno hrane do pojedinih organa, onda ondje nastaju smetnje i bolovi a tada je ve uglavnom kasno. Nekoliko godina kasnije inenjer F. bio je sasvim zdrav, ali njegova supruga koja je do posljednjeg dana uporno odbijala da makne svoj leaj s ugroenog mjesta, umrla je od raka na onom dijelu tijela gdje je zraenje podzemne vode presijecalo njezin krevet.

Zloudni akumulator
Ispitujui podzemne vode u Dalmaciji na suhom krakom podruju, moj pratilac inenjer agronomije odveo me do predsjednika opine koji je leao bolestan, a zamolio je da mu pomognem pronai vodu za njegovu kuu. Prolazei oko kue, ralje su mi se sve jae trzale u ruci to sam se vie pribliavao jednom uglu zgrade. Kad sam napokon dospio do mjesta gdje je zraenje bilo najjae, primijetio sam odbaeni stari automobilski akumulator u fazi raspadanja. Upozorio sam da je taj akumulator vrlo tetan za onoga tko spava u kui u blizini toga mjesta. Kad sam uao u kuu, pokazalo se da se predsjednikov krevet nalazio u samom uglu zgrade i da je to razlog to on ne moe pokretati ruku, toliko ga je boljela, i to onu koja se nalazila blie akumulatoru to je emitirao otrovne zrake. Odmah smo odstranili ostatke akumulatora, pa je ve mjesec dana kasnije, bez ikakvih lijekova, predsjednik u potpunosti ozdravio. Pet mjeseci je ondje leao akumulator i pet mjeseci je ovjeka boljela ruka, a nikakvi mu lijekovi nisu mogli pomoi.

Noge inenjera F.
Kad je moj kolega F. saznao da pregledavam ljude pomou viska i da tvrdim kako zraenje podzemnih voda izaziva rak, zamolio me da pregledam njegov stan, j e r otkad ondje stanuje osjea takve bolove u nogama da ve mora upotrebljavati take.
64

J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

65

Spas od sigurne smrti

Gospoa B. P. zatraila je moju pomo nakon to su j o j lijenici rekli da ima zloudni tumor na desnoj dojci i da hitno treba izvriti operaciju, jer ako j o j u roku od etrnaest dana ne amputiraju dojku, nitko vie ne moe jamiti za njezin ivot zbog opasnosti od metastaza. Odmah sam otiao pregledati njezin stan i pronaao da j o j je leaj bio ugroen ne samo podzemnim zraenjem vode ve i zrakama uline ivine rasvjete i televizora iz susjednog stana, tako da je desna dojka bila tono na sjecitu tih triju zraenja. Budui da je na tome mjestu leala ve dugo, osam godina, bolest je bila uznapredovala i operacija bi samo odgodila tuni kraj, a zraenje na onom istom leaju uinilo bi svoje, j e r se oslabljeni organizam vie ne bi mogao braniti, budui da bi nakon uklanjanja dojke kroz otvor uinjen operacijom, zraenje unitilo nezatiena plua, pa bi lijenici izjavili da je to nastala metastaza prvobitnog oboljenja. Zbog svega toga, a imajui iskustva u mnogim slinim sluajevima, preporuio sam bolesnici da se ni u kojem sluaju ne podvrgne operaciji, ve da odmah premjesti leaj na zdravo mjesto i organizam e se sam pobrinuti za ozdravljenje. Tako je i bilo. Prolo je nekoliko godina nakon to se B. P. maknula iz pojasa zraenja i njezino se zdravstveno stanje iz dana u dan popravljalo. Osam godina poslije one strane dijagnoze, ena je opet otila onim istim lijenicima koji su bili utvrdili rak. Ponovno su je pregledali, ali im ona nije rekla da je ve bila njihov pacijent, nego je izrazila sumnju da ima tumor na prsima. Nalaz je bio apsolutno u redu, ni traga nekoj bolesti. Zatim je pokazala onaj nalaz na kojem su lijenici prilikom prvog pregleda bili napisali da ima karcinom. Silno su se iznenadili ugledavi svoje potpise. To se ponovilo i u Beu, gdje su takoer bili ustanovili zloudni tumor, a sada su se uvjerili da je potpuno zdrava. Svima je rekla da je odustala od operacije na moj nagovor i da se poela oporavljati im je premjestila leaj sa zraenja.

lazi bili su protiv njega. Njegov izmueni izgled, upale oi, bezvoljnost, nesanica, gubitak teka, sve je govorilo da se radi 0 tekom bolesniku, ali mu nikada nita nisu uspjeli pronai, nita odreeno. Sve je ostajalo na nepotvrenim pretpostavkama. U posljednje vrijeme bio je poeo gubiti i vid. Jednog me dana zamolio da ga pregledam. Visak ni da se pomakne! ovjek je bio bez ikakve tjelesne struje. Rekao sam mu da to prije treba pregledati stan, jer slutim da bi se na njegovu mjestu mogla proitati povijest te neobine i neuhvatljive bolesti. Nisam se prevario. Preko njegova je kreveta prelazila struja podzemnog toka u irini od gotovo metar i pol, i to popreno, tako da se tijelo nije moglo nikako skloniti od zraenja. Kad zraenje prolazi uzdu leaja, tijelo se ipak uspije na neki nain obraniti uklanjanjem, izmie zraenju i ono obino zahvati samo pojedine manje dijelove tijela, ali kad je zraenje popreno, tijelo je neprestano izloeno utjecaju otrovnih zraka, bez obzira na to kako se i koliko nou okretalo 1 prevrtalo za nemirna sna. Tako je bilo i u ovom sluaju. Prolo je samo nekoliko dana kako je pjeva premjestio leaj na mjesto koje sam mu preporuio i kad sam ga ponovno pregledao, ve mu se struja polako vraala, smirio mu se san, dobio je elju za jelom, nije vie osjeao umor, a i vid mu se popravio. Vrlo je znaajno u svemu tome da se organizam brzo regenerira im prestane utjecaj zraenja. Ako se utvrdi da netko lei na podzemnoj vodi ili nekom drugom izvoru statikog zraenja, a organizam jo nije zaao u kritiku fazu tih tetnih utjecaja, koja nastupa negdje nakon est do sedam godina, oporavak e biti vrlo brz i nestat e svake opasnosti kad se ugroena osoba ukloni s nezdrava mjesta. Nakon toga roka obnavljanje oteenoga tkiva bit e neto sporije, ali samo u sluaju da vremenska granica ne prelazi osam godina. im je prijeena ta granica, opasnost postaje neminovna, bujanje tkiva vrlo brzo napreduje i dolazi do stvaranja raka, a tada je pitanje ozdravljenja vrlo problematino. N o , ukoliko se ugroena osoba i nakon te kritine granice makne iz nadraajne zone, postoji traak nade da e se organizam oduprijeti zloudnosti. Htio bih ovom prilikom istaknuti jo jedno zanimljivo zapaanje iz dugogodinje prakse. Uvjerio sam se, naime, da ima sluajeva kad ovjek i nekoliko desetaka godina lei na jakoj vodenoj struji i izgubi sav tjelesni naboj, pa ipak ne osjea nikakve tegobe niti pati od bilo kakvih bolesti, a najmanje od raka. N o , moram odmah rei da se takvi primjeri 67

Nevolje pjevaa V.
Godine i godine smatrali su ga hipohondrom, umiljenim bolesnikom. Uvijek ga je neto boljelo, neprestano se tuio na tjelesne tegobe i nitko mu nije vjerovao. A i lijeniki na66

mogu nabrojati prstima jedne ruke i da su to samo oni asni izuzeci koji potvruju pravilo. Kakav se to udesan obrambeni sistem stvara u takvih ljudi, to nisam uspio dokuiti.

bolesti. Pregledavajui stanove, ralje su me nepogreivo vodile do leajeva koji su pripadali pokojnicima. To je bio najbolji dokaz da je podzemno strujanje uinilo ono to sam bio predvidio. Nakon toga saznanja mnogi su stanari ubrzo promijenili mjesto stanovanja. Duboko me bila potresla tragedija obitelji uglednog znanstvenog radnika iji sam stan takoer pregledao. Utvrdio sam da su svi bili u veoj ili manjoj mjeri ozraeni, a najvie njihova jedinica, mlada studentica. Preporuio sam im da se odmah uklone iz prostorija u kojima je otkriveno zraenje. Na alost, za njihovu kerku sve je bilo prekasno. Tri mjeseca kasnije umrla je od leukemije. Imala je tek dvadeset i tri godine. I danas mi zasuze oi kad na Mirogoju proem kraj njezina groba na kojem kao na vjenoj strai stoji bronani lik te lijepe i plemenite djevojke koja, da je bilo malo vie razumijevanja od strane odgovornih osoba, nije morala umrijeti, ni ona ni drugi stanari iz te kue.

Tragedija studentice D.
Kada se pripremala gradnja goleme stambene zgrade, ispitao sam odreeno gradilite raljama i upozorio projektanta na ono to sam otkrio. Mislim, dragi kolega, da bi bilo dobro kad biste u ovom projektu predvidjeli da se objekt malo pomakne, jer gradilite presijeca podzemna voda, a to bi moglo smanjiti nosivost tla, pa postoji opasnost da e se zgrada na tome mjestu slijegati i p u c a t i . . . Ja cijenim to se toliko trudite i zalaete za svoje ralje, ali ne postoji u znanosti nita ime bi se mogla dokazati vaa pretpostavka... Nije to ono najgore; ako ispod zgrade ostane podzemna voda, tu e ljudi umirati od raka. Ni za to ne postoje nikakvi dokazi, a dok nema dokaza, dotle e zgrada ostati na mjestu koje je za nju predvieno. Kada dobijete dokaze, bit e kasno! Ljudi e umirati u toj zgradi u velikom broju od raka. Ako vam to savjest moe podnijeti, onda izvolite, gradite gdje vas volja! Tako je zavrio na razgovor, bez rezultata. Projektant nije ozbiljno shvatio moje upozorenje i zgrada je podignuta na struji podzemne vode. Bila je to u ono vrijeme prekrasna graevina. Graani su dolazili sa svih strana da se dive ljepotici ulice. Mnogi su eljeli dobiti stan u toj novogradnji. Oni koji nisu uspjeli izboriti kljueve bili su nesretni. A zapravo su imali punu sreu, j e r su mnogi od njih izbjegli sigurnu smrt. Prolo je bilo otada osam godina, krenuli su neizbjeni otkucaji sata smrti kad se poinje primjeivati razorno djelovanje zraenja podzemnih voda. Od one besplodne rasprave s projektantom proteklo je deset godina. Ve bih bio i zaboravio na taj dogaaj i na zgradu da me jednog dana nije nazvala lijenica koju sam prilikom gradnje upozorio da pripazi to e se dogaati u toj zgradi za nekoliko godina. Pozvala me da pregledam Stanove gdje su ljudi umrli od raka, vie od deset stanara u stambenoj ljepotici podleglo je toj opakoj
68

Afera Geiger-Mullerov broja

Prolo je nekoliko godina od one neuspjele intervencije prilikom podizanja novogradnje i po starom, uvrijeenom obiaju, nepoudni raljar ponovno se naao na mjestu zloina. Radilo se o sasvim banalnoj zgradi koja se zahvaljujui nekim sudionicima toga sluaja, izrodila u pravu aferu. Bila je pukla glavna plinska cijev i sve bi se ubrzo saniralo da na dubini od jednog metra radnici nisu naili na sloj vrlo tople zemlje koja je svakim centimetrom dubine postajala sve toplija, pa su radovi obustavljeni dok se ne ispita o emu se zapravo radi. Budui da nitko nije znao objasniti tu pojavu, pozvali su mene da pokuam razrijeiti zagonetku. im sam vidio da je kvar nastao ispred one zgrade u kojoj su stanari umirali od raka, znao sam da je u pitanju podzemna voda koju sam bio otkrio jo prije gradnje stambenog objekta, samo nisam znao da je to termalna voda. irina toka te podzemne vode katastrofalna je punih devet metara, zato je i umrlo toliko ljudi, jer je zraenjem bio obuhvaen veliki dio zgrade. Dan kasnije, neto poslije ponoi, probudili su me slubenici i zatraili da odmah odem s njima na Cvjetnu cestu, jer je ondje u jednoj obiteljskoj zgradi nastala prava panika zbog iznenadne vruine koja je stala izbijati iz poda. K a k o 69

nitko nije uspio nai uzroka toj udnoj pojavi, a bila je zatraena pomo svih moguih strunjaka, netko se prisjetio sluaja u Ulici proleterskih brigada i predloio da pozovu mene. Nisam poao s njima, jer nije bilo potrebno. Radilo se o istoj onoj ili na koju su naili radnici otkopavajui plinsku cijev, a ta je topla voda tekla ba u smjeru koji su mi naveli, i to do jednog novog nebodera, gdje se uslijed velike teine i slijeganja objekta dogodilo da je djelomino prekinut vodotok, pa se vodostaj uslijed toga podigao i stao zagrijavati pod zgrade na Cvjetnoj cesti. Dva dana poslije toga dogaaja provjerio sam raljama vodeni tok na Cvjetnoj cesti i utvrdio da je voda promijenila smjer i sada zaobilazi neboder, pa se vodostaj spustio na nekadanju razinu i zemlja se ohladila. Kad su stanari u onoj kui u Ulici proleterskih brigada vidjeli kako sam pokazao kojim smjerom tee podzemna voda i da su ba na tome dijelu zgrade ispod kojeg tee voda ljudi umirali od raka, zamolili su da ih savjetujem na koji bi se nain obranili od te podzemne opasnosti. Budui da projektanti nisu htjeli sluati kad je jo bilo vremena da se sve te nevolje izbjegnu, sada preostaju vrlo sloeni i skupi zahvati, kao kad se vri zatita od rendgenskog zraenja a to je baritna buka ili olovne ploe. Objasnio sam im da kod tako velikog broja stanara nee biti problem nabaviti olovne ploe i obloiti podrum da se sprijei probijanje zraenja u zgradu. Meutim su stanari, umjesto da se sami zajednikim sredstvima zatite u vlastitom interesu, otili u organizaciju kojoj je dunost da se bori protiv raka, traei da im se o drutvenom troku izvede zatita od zraenja. Ne znajui nita o statikom elektricitetu, o zraenju podzemnih voda i opasnosti oboljenja od raka, organizirano je ispitivanje spomenute zgrade pomou Geiger-Miillerova brojaa, u emu su pruili pomo strunjaci jednog znanstvenog instituta. Naravno, nisu otkrili nikakvo zraenje, j e r se Geiger-Mullerovim brojaem ne moe mjeriti statiki elektricitet, kao to se raljama i viskom ne moe istraivati radioaktivno zraenje. Nekim je strunjacima, dakako, bilo ispod asti da prate rad nekakvog arlatana raljara, j e r da su proitali bilo koji lanak o meni, a do tada ih je ve bilo podosta i mogli su ih primijetiti, saznali bi kako ja dokazujem da uslijed trenja vode prilikom protjecanja kroz zemlju nastaje statiki elektricitet koji stvara iz zemlje jedan naboj, dok se u zraku, u oblaku, stvara suprotan elektrini naboj i kad se oblak nae iznad takvog mjesta, doticanjem tih dvaju suprotnih naboja posredstvom magle i vodenih para dolazi do naglog pranjenja, odnosno do 70

groma. Vjerujui da su apsolutno u pravu i da su napokon jednom raljaru uspjelo stati na rep, raspisali su se po novinama, a u cijeloj toj hajci na mene sudjelovao je i jedan ugledan zagrebaki lijenik, strunjak za borbu protiv raka, uloivi svoje priznato ime, ne znajui nita o radiesteziji i izvrgavajui se nepotrebnom riziku blamae. E v o cijele te novinske kronologije:

MISTERIJ

ULICI

PROLETERSKIH

BRIGADA

Jedan iskop pred zgradom u Ulici proleterskih brigada izazvao je poprilinu zabunu medu zagrebakim strunjacima za podzemne vode. Naime, u tom iskopu, na dubini od 3,5 metra, radnici plinare naili su na vodu i blato, kojeg se toplina kree oko 40 stupnjeva Celzija. Miljenja su podvojena. Jo nije utvreno radi li se zaista o dosad nepoznatom termalnom izvoru ili je rjeenje misterija u Ulici proleterskih brigada sasvim obian i sluajni kvar na nekim komunalnim instalacijama. Konzultirali smo dva zagrebaka strunjaka koji se bave podzemnim vodama da nam pokuaju objasniti o emu se zapravo radi. Prije nego iznesemo njihova miljenja rei emo i to kako je dolo do otkrivanja tog, moda ipak, vrueg izvora. Prije nekoliko dana zamijeeno je da se na mjestu na kome se danas radi zemlja slijee. ak i do 70 cm dubine. U poetku se sumnjalo da je to zbog kvara na vodovodnim instalacijama i da voda koja iz njih istjee omekava zemlju. No kako se uskoro osjetio i blag miris plina, provjeravanje je preuzela Gradska plinara. Iznenaenje je bilo veliko kad se relativno blizu povrine nailo na toplu podzemnu vodu. Ona je i uzrok slijeganju terena.

Uzroci e rei
Na konzultaciju je odmah pozvan ini. Stanko Jurdana koji je svojom poznatom metodom raljarenjem ustanovio da se radi o irokom toku podzemne vode. Ve prije sam znao da se na tom mjestu nalazi podzemna voda rekao nam je in. Jurdana. Govorio sam to
71

jo dok se gradila ta zgrada. Smatram da je tome trebalo posvetiti vie panje, jer su takvi tereni nezdravi za ljudsko obitavanje. Spomenuli smo inenjeru Jurdani i glasine da se radi o radioaktivnoj podvodnoj struji. Izjavio je da nije kompetentan da o tome bilo to kae i da e uzorci poslani na ispitivanje u Zavod za zatitu zdravlja pokazati o kakvim se materijama radi.

ZAGREBAKE PODZEMNE VODE I RAK RALJAR IZAZVAO PANIKU U izuavanju raka nema mjesta nikakvim vilinskim raljama
Zagrebaki raljar in. Stanko Jurdana, koji svojim raljama otkriva podzemne vode, tvrdi naime da ispod te kue tee potok irok 11 metara opasan po zdravlje. Tvrdio je to, kae, jo kad se kua gradila prije dvanaest godina. Po njegovu, vode pod zemljom trenjem stvaraju statiki elektricitet, a onda taj podzemni naboj izbija napolje i dolazi do kratkog spoja izmeu njega i naboja ljudskog tijela, a to loe djeluje na organizam. Ljudi koji na mjestu na kakvom je ova kua stanuju osam godina, tvrdi on, oboljet e od raka. U to ga je, kae, uvjerilo njegovo dugogodinje iskustvo u nizu sluajeva gdje je dosad pomou ralji naiao na podzemne vode. Ustanovio je i to da su neki ljudi koji su tamo ivjeli oboljeli. Rezultat: Uznemireni tim tvrdnjama stanari kue u Ulici proleterskih brigada ve nekoliko godina pozivaju raljara da im pretrai stanove, a onda, poto se ralje u njegovim rukama na pojedinim mjestima u stanu okrenu, premjetaju krevete s mjesta navodno opasnih po zdravlje onamo gdje nije opasno. Jedan je stanar, vjerujui raljama, ak dizao parket i zbog zatite od navodne radijacije stavio ispod njega olovnu plou. Neki pokuavaju da svoj komforni dvoetani trosobni stan s centralnim grijanjem u toj zgradi u centru grada zamijene za drugi u kojemu se ralje nee okretati. Uznemireni su, meutim, sve donedavno ipak bili samo pojedinci.

Zagrebake su vode neopasne

Razgovarali smo sa strunjakom Zavoda i zamolili ga za njegovo miljenje. Meutim, kako je tokom jueranjeg dana bio uglavnom na terenu, o konkretnom sluaju nije nam mogao nita rei. No saznali smo neto drugo. Iskljuena je svaka mogunost radioaktivnosti podzemnih voda Zagreba. Mi smo u Zavodu provjeravali vode sa svih dijelova Zagreba i moemo rei da su zagrebake podzemne vode izvanredno zdrave i sasvim neopasne. Zbunjuje samo temperatura u iskopu pred zgradom. Utvrdili smo da je temperatura podzemnih voda Zagreba oko 11 stupnjeva Ceizija i spreman sam tvrditi da ne postoji prirodan uzrok zagrijavanju spomenutih voda. * * *

To smo uli od ljudi koji su kompetentni da kau svoje miljenje. Kako vidimo, ni jedan od njih ne izjanjava se decidirano i ostavlja mogunost za razliita rjeenja ovog misterija. Spomenimo i mogue uzroke sasvim tehnike prirode. Spominjalo se da je uzrok zagrijanosti blizina toplovoda. No toplovod je udaljen vie od 30 metara. Govori se i o mogunosti zagrijavanja odozdo, od kanalizacijskog kolektora koji prolazi ispod te ulice. Ta mogunost nije iskljuena, ali je malo vjerojatna. Pitanje je zasad otvoreno. Analiza materijala u Zavodu za zatitu zdravlja sigurno e dati odreene rezultate. Do tada moemo govoriti i o zagrebakim toplicama.

Uplaeni stanari i knjiniarke

Onda je prije tri tjedna pukao plinski cjevovod. Radnici zagrebake Plinare kopali su 3,5 metra duboko da postave novu cijev i ustanovili su da je temperatura zemlje na toj dubini 40 stupnjeva, a normalno bi bilo da iznosi oko deset ili jedanaest stupnjeva. Vodu na toj dubini dodue nisu pronali, ali ve i vrua zemlja bila je dovoljan povod stanarima kue da povjeruju u vjerodostojnost ratjarove teorije o raku i njegovu uzroniku podzemnim vodama i da se nasmrt preplae.
73

72

Mnogi su zaprijetili da nee vie plaati stanarinu ako se struno ne ispita je li kua zaista izloena opasnim zraenjima. Slubenice pote u prizemlju zgrade zatraile su od uprave pote dozvolu da premjeste altere, jer im je ini. Jurdana pokazao da se upravo na mjestu gdje one svaki dan sjede osam sati, njegove ralje vrtoglavo okreu. Panika je uhvatila i knjiniarke u knjinici, takoer u prizemnom lokalu, jer navodno upravo ispod knjinice tee glavna vodena struja. Knjiniarke su ispremjetale svoje radne stolove, a u jedan kut svoje radne sobe gdje su zraenja navodno najjaa uope se ne usuuju zaci, ve ga obilaze u velikom luku. Trae da se u podrum ispod knjinice postavi ploa od olova ili baritne buke jer im je raljar rekao da e ih ona zatititi.

desetljea i da nikad dosad nije bilo nikakvih indikacija o nekakvom radioaktivitetu. Ako bude potrebno za sanaciju fizike okoline, pustit e se sonda ispred kue u Ulici proleterskih brigada i deset metara duboko da se ustanovi ima li uope na tom mjestu podzemnih voda, pa ako ih ima, da se vidi koji su uzroci zagrijavanja.

Izjava uglednog zagrebakog lijenika

Konano smo se za miljenje o itavom tom sluaju obratili predsjedniku udruenja za borbu protiv raka, kojemu smo pokazali i dopise zabrinutog kunog savjeta, u kojima se opirno opisuje uzbuenje u kui i njegovi uzroci. Proitavi ih, izjavio je: Posljednjih nekoliko decenija nauka se intenzivno bavi prouavanjem postanka, razvitka, otkrivanja, dijagnosticiranja i lijeenja raka, u to su uloena golema materijalna sredstva i angairani deseci tisua naunih radnika, koji su sav svoj ivot posvetili tom velikom problemu. U izuavanju postanka raka nema mjesta metafizici ni bilo kakvim vilinskim raljama, jer ista nauka ne poznaje i ne priznaje nikakve magije. Po m o m miljenju nije doputeno stvarati psihoze kod ljudi, a naroito ne pomou potpuno neosnovanih i nauci stranih metoda kojima se slue razni nadrilijenici i nadristrunjaci. Uvjeren sam i u ovom sluaju, koji se pojavio u velikoj stambenoj zgradi u Ulici proleterskih brigada, da e nae naune institucije koje su renomirane po svojim naunim istraivanjima naroito to se tie radioaktiviteta i zatite od radioaktivnosti dokazati da navodne podzemne vode nemaju nikakve veze s eventualnim postankom raka kod ljudi koji stanuju u toj blizini. Samovoljna nenauna tumaenja tog problema nijedan ozbiljan ovjek, a naroito ne nauka, danas ne priznaju. Obratit emo se odreenim strunjacima da dadu svoje meritorno miljenje. To e sigurno djelovati da se ljudi oslobode straha i mirno nastave svoj dnevni posao i porodini ivot, a onima koji remete njihov mir treba da jednom postane jasno kako je nae drutvo osnovano na solidnim naunim osnovama, a ne na metafizici i vilinskim raljama.

Trai se ekspertiza strunjaka

U vezi s tim uzbudljivim zbivanjima kuni savjet spomenute zgrade u Ulici proleterskih brigada odrao je u posljednje vrijeme nekoliko sastanaka i konano odluio da radi umirenja stanara zatrai da se poalje struna ekipa koja e temeljito ispitati kuu i teren oko kue pa da se vidi postoje li tu ikakve radijacije. Osim toga, upuen je dopis stambenim poduzeima koja su vlasnici zgrade (jedno od podruma do etvrtog kata, a drugo od etvrtog kata navie) u kojem se trai da stambena poduzea plate raun za ispitivanje: Kuni savjet, kae se u tom dopisu, na temelju mnogih indicija smatra da se kod inenjera Jurdane radi o samovoljnim i nestrunim, pa prema tome i neosnovanim alarmantnim tvrdnjama, ali ih ne moe opovrgnuti pred stanarima sve dok se ne izvri struno ispitivanje. Zato moli stambena poduzea da podmire trokove tog posla.

Kako stoji s navodnim termalnim vodama

Raspitujui se kako stvari zapravo stoje s navodnim termalnim vodama ispod kue doznali smo da se prije rata upravo na tom mjestu nalazilo gnojite tadanje gradske vrtlarije, da je uzrok visokoj temperaturi tla gnoj koji je ovdje zatrpan u jami. Poznato je, naime da proces trulenja moe izazvati temperaturu i do 50 stupnjeva Celzija. U vezi s rakom i podzemnim vodama koje protjeu ispod Zagreba, izjavljeno je da se te vode analiziraju ve nekoliko
74

75

GEIGEROV

BROJA

DEMANTIRA

RAU

ARA

Zraenje manje nego to ga emitira sat s fluorescentnim kazaljkama

Ekipa za medicinska istraivanja i medicinu rada izmjerila je Geigerovim brojaem zraenja u zgradi u Ulici proleterskih brigada u Zagrebu. Broja je pokazao da zraenja nisu nita vea nego bilo gdje u Zagrebu i dapae, izjavio je voditelj laboratorija za dozimetriju zraenja, manja su nego na nekim drugim mjestima u Hrvatskoj. Ekipu su pozvali kuni savjet i organizacija za borbu protiv raka, zato to je kao to smo ve pisali zagrebaki raljar in. Stanko Jurdana tvrdio da e stanari zbog zraenja podzemnih voda oboljeti od raka. Strunjaci koji su izvrili mjerenja u poti i knjinici u prizemlju zgrade gdje bi zraenja, ako se sudi po raljama, morala biti najjaa, ustanovili su da nema nikakvog prekomjernog zraenja, odnosno da su manja nego to zrai sat koji ima fluorescentne kazaljke. Nakon ovih lanaka objavljenih u zagrebakoj tampi, poslao sam odgovor, ali je moj tekst gotovo sasvim krian, tako da itaoci nisu mogli dobiti potpun uvid u moje argumente. Zbog toga ovdje u cijelosti navodim tekst mog odgovora na uvredljive i neznalake izjave: Kao graevinski inspektor Skuptine grada Zagreba bio sam pozvan od urednitva zagrebakih novina da dadem izjavu o tome nalazu u ulici Proleterskih brigada i je li ondje zaista pronaena termalna voda. Kada me novinarka zamolila da joj odgovorim ne slubeno, ve kao poznati istraiva raljama, je li zemlja vrua od termalne vode, odgovorio sam joj da raljama ne osjeam je li to vrua ili hladna voda, pa ako se eli utvrditi kakva je to voda koja okree ralje, onda treba kopati da se doe do vode. Tom prilikom spomenuo sam da postoji nekoliko mogunosti uzroka porasta temperature zemlje, izmeu ostalog rekao sam da bi ak moglo biti da je uslijed biljnog vrenja nekadanjih gnojnica na ovome mjestu, zatrpanih slojem zemlje, nastala toplina. Upozorio sam takoer da zrake koje okreu ralje nisu radioaktivne, ve je to neto slino onome kad se ovjek e76

lja pa se vlasi ponu lijepiti za ealj i pucketati. Dakle spomenuo sam da statiki elektricitet djeluje na ovjeka i to se oituje na raljama prilikom prijelaza preko razliitih elektrinih naboja. to se tie zdravlja ukuana na mjestu nadraajne zone u irini od devet metara, izjavio sam da bi trebalo zajedno s lijenicima provesti kontrolu zdravlja ukuana koji se nalaze samo na tom podraajnom pojasu, kako bi se ustanovilo je li potrebno zgradu u donjem dijelu zatititi olovnim ploama ili baritnom bukom. Nakon toga iznenadio me lanak u kojem se upravo obratno navodi da sam ja tvrdio kako je pod kuom termalna voda, a da je sada pronaena gnojna jama od koje je zemlja vrua. Na to izjavljujem da do sada jo nitko nije doao ni do termalne vode, niti do gnojnice, pa se tako neto ne moe tvrditi, ve je zemlja nakon popravka plinske cijevi jednostavno zatrpana, jer nitko nema financijskih mogunosti da dalje istrauje uzroke zagrijavanja zemlje. Na izjavu uglednog zagrebakog lijenika, da nijedan ozbiljan ovjek, a naroito ne nauka, danas ne priznaje samovoljna nenauna tumaenja kojima se slue razni nadrilijenici i nadristrunjaci kao to je to i predmetni sluaj u Ulici proleterskih brigada mogu odgovoriti ovo: Kao inenjer i graevinski inspektor s dvadeset osam godina radnog staa ne smatram se nadr ili jenikom niti nadristrunjakom, a uz svoju redovitu slubenu dunost u toku proteklih etrnaest godina izuavam na naunoj bazi zraenja koja djeluju na ralje. Vjebao sam se u radu s raljama i viskom prema literaturi koju sam pribavio za usavravanje na polju radiestezije. Istraivanja sam vrio po cijeloj dravi, s golemim uspjesima, to je poznato iz mnogih novinskih napisa i intervjua na radiju i televiziji. Pred lijenikom komisijom u jednoj zagrebakoj bolnici prikazao sam na bolesnicima kako pronalazim oboljela mjesta, o emu je pisala zagrebaka tampa, a jedan poznati kirurg izjavio je da su moji nalazi bili toni. Na slubeno traenje uprave bolnice da raljama odredim kojim smjerom tee podzemna voda to ugroava zgradu za plune bolesti, pokazao sam mjesta gdje je zatim provedena drenaa i odvedena voda koja je ugroavala objekt. Bio sam pozvan od strane iste bolnice da na kirurkom odjelu pronaem uzrok nastajanju strujnih udara, jer stru11

ne ekipe koje su bile pozvane nisu uspjele otkloniti tu opasnost po osoblje. Raljama sam pokazao u zidu mjesto gdje je elektrina instalacija bila u dodiru s aluminijem i stvarala statiki elektrini naboj. Taj nedostatak ubrzo je ispravljen i nestalo je svake opasnosti od neugodnih elektrinih udara. Neto kasnije ponovio se isti sluaj na drugom odjelu, pa je i to sreeno im sam raljama pronaao u zidu pogreno izvedenu instalaciju. Dakle, u toj istoj bolnici radi i na vrli lijenik koji me tako zduno napada u novinama, i on ne die glas kad ja raljama u njegovoj bolnici pomaem osoblju da ne strada od strujnog udara, pa ak ni onda kad me ta ista bolnica nagrauje za uspjeno otklanjanje smetnja sa strujom. I nakon svega toga to je uinjeno pred brojnim svjedocima, taj uvaeni lijenik, nemajui pojma o radiesteziji, proglaava moja istraivanja i moj rad nita manje nego crnom magijom. U ovom novinskom napadu na moju osobu i na moj rad najsmjenije od svega je to da na uvaeni medicinski strunjak naruuje mjerenje zraenja statikog elektriciteta, kao da sam ja rekao da su ralje otkrile radioaktivnost. Isto je tako inkompatibilna tvrdnja kako sam pomou raalja odredio da se radi o termalnoj vodi. Takve se ideje mogu roditi zaista u arlatanskim i nadriuenjakim i kvazistrunjakim mozgovima. Neumjesna je meritorna lankopieva izjava da u izuavanju raka nema mjesta vilinskim raljama. Na takvu tvrdnju mogu odgovoriti samo jedno: ima mjesta raljama i visku u izuavanju raka, cijenjeni gospodine profesore, i te kako ima! I vie nego to vi to moete dokuiti. Jer ja sam mnogogodinjim praktikim radom na bezbroj mjesta irom nae domovine utvrdio uzronu vezu izmeu raka i nadraajnih zona u kojima se ralje okreu uslijed djelovanja statikog naboja. Ako netko ne vjeruje mojim rijeima, neka izvoli proitati u njemakom znanstvenom asopisu Erfahrungheilkunde, Zeitschrift fiir diagnostische und therapeutische Sondermethoden (195455, B. I I I , S. 265268) u kojem je objavljen vrlo pouan napis dra med. E. Hartmanna pod naslovom KrebsStudien am Einzelfall (Razmatranja o raku na pojedinim sluajevima): to se dulje bavim izuavanjem podzemnih zraenja, sve traginijim se pokazuje nerazumijevanje, odnosno neznanje
78

na tom podruju. Upravo u posljednje vrijeme doivljavam da su oni koji nisu vjerovali mom upozorenju i ostali leati u nadraajnim podrujima to sam ih ve mnogo ranije odredio i oznaio kao opasne oboljeli od iste bolesti kao njihovi prethodnici koji su na tim mjestima leali. S tim u vezi poznata su mi tri sluaja karcinoma. Dva pacijenta ive jo, a za treeg ne mogu sa sigurnou rei da se radi o karcinomu. I on je leao na spomenutoj pruzi, bio je kod mene na lijeenju. Moja zapaanja o nadraajnim zonama ine mi se toliko znaajnim da sam odluio objaviti ovu studiju. Ga Sch. bila je, nakon to joj je zbog karcinoma amputirana desna dojka i odstranjen uni mjehur, na stalnom lijeenju, jer je gotovo neprekidno imala bolove i greve u desnom gornjem dijelu trbuha. U proljee 1953. savjetovao sam joj da svoj krevet premjesti na neko drugo mjesto u sobi. Ali ena se nekala. Uspjelo mi je samo toliko da je zamijenila krevet s podosta starijim muem (osamdeset etiri godine). I njega sam upozorio na opasnost. Njezina mua nisu se dojmile moje sumnje, pogotovu stoga to je do tog asa bio potpuno zdrav. On se, dakle, preselio u enin krevet, i bio je ozraen na podruju jetre, desne strane grudiju, vrata i glave. Nakon est sedmica dobio je rakasti prit na jeziku nekoliko mjeseci kasnije bio je kraj. Ga Sch. u posljednje se vrijeme osjea mnogo bolje. U odnosu na ranije razdoblje, postala je rijedak gost u mojoj ordinaciji. Ovaj sam sluaj iznio kao povod da ukazem na nekoliko stvari kojima se inae openito ne posveuje panja. Do tih se povezanosti ne dolazi sve dotle, dok se pojedinim sluajem ne pozabavite s gledita podzemnih zraenja. Nakon mojih iskustava koja djelomino odgovaraju iskustvima starih raIjara, mogu ustvrditi da rak nikako nije bolest koja bi morala neminovno biti godinama ili ak itav ivot pripremana. Uope nije rijetkost da susreemo stare ljude koji su bili potpuno zdravi, sve dok zbog sluajne promjene boravka nisu dospjeli u kancerogenu zonu i nakon nekoliko sedmica ili mjeseci dobili rak. Drugo, moja zapaanja potvrdila su se i u navedenom sluaju naime, najtee je od raka oboljelu osobu ukloniti iz podruja koje uzrokuje oboljenje. Iznalaze sve mogue izgovore i uvijek nanovo doivljavam da nikad ne legnu na mjesto koje sam odredio, nego po vlastitom nahoenju trae novi leaj na kojem bivaju najee ponovno pogaani zraenjem. Ba kao da ih svaki put iznova neka sudbinska neizbjenost nagoni u nezdravu zonu.
79

Evo i drugog sluaja: G. K. lei ve otprilike etiri godine u krevetu svog oca koji je umro od raka jetre. Majka koja je takoer bila pogoena zraenjem ivi jo i ima crijevni karcinom. I u ovom sam sluaju gotovo nametljivo upozoravao i jo prije nekoliko sedmica prorokovao da uskoro oekujem nove katastrofe. Nisu me posluali. Tragedija se ve nazire. Istim prugama podzemnog zraenja kao ga Sch. bila je pogoena i etrdeset dvogodinja B. U desnoj dojci primijetila je vor i krvave izluine. Svi su bili uzbueni, jer su sumnjali na rak. Budui da sam uivao veliko povjerenje obitelji, uspjelo mi je da ih ponajprije umirim. Predloio sam da najprije sam ordiniram, a ukoliko ne bi bilo uspjeha, pozvat emo specijalistu. Najprije sam je premjestio na zdrav leaj. Oteklina je narasla do veliine male jabuke, srednje tvrdoe, s mekanim okoliem. Najprije je primila dva puta po deset kapi antilimfnog sredstva i dnevno po jednu kombiniranu injekciju. Nakon nekoliko dana nestalo je razmekanog dijela otekline, dok se sam tumor smanjio za etvrtinu. Tada sam bolesnici poeo davati dodatni lijek. Nastupilo je jako znojenje, snano pulsiranje u obje dojke, u podruju limfnih vorova pod pazusima i na vratu. Tumor se poeo rastapati poput maslaca. Tri sedmice kasnije nije bio vei od siunog zrnca graha i mekan. Kad su prole etiri sedmice, grudi su se potpuno oistile, dobitak na teini iznosio je oko trideset kilograma, vratio se osjeaj zdravlja, grudi su postale vre i punije. Ni najpomnijom pretragom nije se vie mogao nai nikakav trag bolesti. Kod pacijentice B. nije bezuvjetno dokazano da se radilo o karcinomu, no opravdano mislim na tu dijagnozu, prvo jer je to bio tumor s krvavim izluivanjem, i drugo, jer je pacijentica leala na pruzi zraenja koja je u susjednoj kui izazvala tri sluaja raka. Terapiju koju sam primijenio spominjem zbog toga, to sam tom metodom u roku od godine dana s uspjehom izlijeio jo dva pacijenta. Kod jednog sluaja bila je to ena s voriem na dojci. Njoj su vrlo poznati specijalisti preporuili hitnu operaciju. I ovdje nije tri sedmice kasnije bilo vie traga tumoru. U drugom sluaju radilo se o eni kojoj je desna dojka zbog raka bila amputirana. Nenadano se pojavio vor u lijevoj dojci i oteklina limfnih vorova veliine graha iznad kljune kosti. Ovdje sam dodao zraenje visinskog sunca. I tu se poslije etiri sedmice nije moglo vie nita pronai.
80

Obradovalo me kad sam uo da je na savjetovanju strunjaka u Berchtesgadenu bio spomenut problem zemaljskih zraenja. Nisu uvijek potrebne goleme brojke i velike statistike za prikupljanje praktiki upotrebljivih saznanja. Dovoljna su i zapaanja iskusnih raljara kojima se pridruuju iskustva malobrojnih lijenika to se bave istraivanjem tog fenomena, kako bismo iste savjesti mogli objaviti upozorenje: NE ZABORAVITE KANCEROGENI REENO MJESTO! AGENS, VEZAN UZ OD-

Ili u strunom asopisu Garten und Landschaft ( N o 8, 1963), gdje H. F. Werkmeister opisuje rad raljara: Navest u ovdje istraivanja raljara Wilhelma von Rollshausena koja je on vrio pod lijenikim nadzorom instituta za sudsku medicinu Sveuilita u Bonnu. Poloaj kreveta pedesetak pokojnika, umrlih od raka, bio je u njihovim stanovima raljama i viskom lociran, premda su leajevi bili porazmjeteni na drugim stranama. Rollshausen nije nikada doputao da mu se unaprijed pokau mjesta gdje su stajali kreveti ve samo soba u kojoj su oboljeli od raka ivjeli. Razmjetaj pokustva prije Rollshausenova dolaska bio je izvren pod nadzorom komisije od nekoliko lijenika. U etrdeset i osam od pedeset soba Rollshausen je otkrio nadraajne zone. U svim sluajevima naknadno maknuti leajevi nalazili su se prvobitno beziznimno u podruju nadraajne zone. Institut za sudsku medicinu u Bonnu izdao je o tom pokusu slubenu pismenu potvrdu. To su samo neki od brojnih primjera strunih i vrlo ozbiljnih provjera koje su dale neoekivane rezultate i o kojima se u svijetu sve vie raspravlja u strunim medicinskim i tehnikim publikacijama. Nakon svega iznesenog, dobronamjerno predlaem da se imenuje komisija medicinskih i ostalih zainteresiranih strunjaka pred kojima bih pokazivao mjesta nadraajnih zona, tj. podzemnih zraenja i uestalost oboljenja od raka u tim zonama za razliku od susjednih zdravih predjela. Je li raljarstvo magija i metafizika nije svrha rasprave u ovom lanku, ali kako se tim fenomenom bavim ve punih etrnaest godina, tvrdim kategoriki da radiestezija (raljarstvo) nije magija ni metafizika, ve se radi o prirodnim pojavama kojima znanost jo nije pronala uzroke. U nauci je poznat fenomen raljarstvo pod strunim nazivom radiestezija, o emu postoji brojna literatura. Fenomenom raljar5 J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

81

stva moe se baviti samo osoba koja za to ima fiziku sposobnost, ali je to daleko od svake magije. Ja tvrdim i ostajem vrsto pri tome da su zraenja statikog elektriciteta jednako opasna i razorna kao i radioaktivna zraenja, samo to je razlika u vremenu koje je potrebno da se pokau posljedice tetnog djelovanja tih zraenja. Radioaktivno djelovanje mnogo je opasnije, brze i razorni je, ali je zraenje statikog elektriciteta, premda daleko sporije i slabije, isto tako dostino i pogubno. Dok kod radioaktivnog zraenja zbog brzine i snage djelovanja gotovo da jedva postoji mogunost revitalizacije ugroenih dijelova tijela, dotle kod zraenja statikog elektriciteta, pravovremenim uoavanjem opasnosti moemo preduhitriti katastrofu jednostavnim udaljavanjem bolesnika iz nadraajne zone, pa ukoliko tijelo nije bilo izloeno takvu zraenju dulje od est godina, ozdravljenje je gotovo potpuno sigurno. Budui da do danas nije otkriven stvarni uzronik raka, ve se njegova pojava kree od pretpostavki o puenju, konzerviranoj hrani, virusima, do teorije o nasljednosti i si, pa prema tome lijenici ne znaju uope to lijee, a time nikako da izlijee, njihova bi nemo i tapkanje u mraku iziskivali bar toliko humanosti, potenja i profesionalne etike da, ukoliko ve ne ele prihvatiti injenice, ne pljuju po onima koji bi im u tome lutanju mogli pomoi svojim iskustvom i zapaanjima. Svjedoci smo nemalog broja sluajeva da je svijetom bljesnula vijest o spasonosnom lijeku protiv raka. Kada ja, argumentirano, na osnovi provjerenih rezultata i injenica elim svojim saznanjima pomoi da lijenici u bezizlanoj tami borbe protiv raka ugledaju bar traak svjetla koji bi ih mogao navesti na stvarni trag, onda sam arlatan kome nema mjesta u znanosti. Znam da e se nai netko u svijetu, kad proita ovu knjigu, tko e e pozabaviti mojim dokazima, a moda e i oni sami pokucati na moja vrata kada shvate da uzrok raka nisu virusi, ve djelovanje promjena statikog naboja na ljudski organizam.

na razne naine. Na primjer, ve jednostavno doticanje dvaju kemijski razliitih tijela dovodi do toga da dio elektrona na mjestu dodira prijee s jednog tijela na drugo elektrinim doticanjem. Zbog toga jedno tijelo postaje pozitivno elektrino ako ima manjak elektrona, a drugo negativno elektrino ako ima viak elektrona. I trenje dvaju tijela nije nita drugo do pojaano doticanje ili elektrino trenje. Trenjem nastaje i atmosferski elektricitet (munja, g r o m ) , jer se mase oblaka taru meusobno i o uzduh u kome lebde. To je sve bezuvjetno tono, ali rezultati do kojih sam ja doao istraujui gromove u odnosu na zraenje podzemnih voda pokazuju da do atmosferskog pranjenja dolazi ponajee na mjestima gdje su jaka podzemna zraenja. Kada nad takva mjesta doe oblak nabijen protivnim elektrinim nabojem negoli podzemna voda, dolazi do dodira dvaju suprotno polariziranih tijela to izaziva pranjenje koje se akustiki manifestira kao grom, a vizuelno kao munja. Jednom sam prilikom, traei vodu u okolici Splita, upozorio mjetane da za olujna vremena izbjegavaju hodati smjerom kojim se upravo kreem pomou raalja, one mi pokazuju kuda tee podzemna voda, jer bi na tom putu mogli stradati od groma. Kad su to uli, a bili smo ba doli do neke strme stijene koja se dizala iznad ceste, zamolili su me da ostanem na toj stijeni, jer mi ele neto pokazati. Oni su se zaobilaznim putem oko stijene spustili na cestu i rekli mi da pokaem rukom u kojem smjeru dalje tee podzemna voda. Kada sam pokazao, poeli su meusobno neto uzbueno govoriti i pozvali me da siem sa stijene. Njihovi su pogledi bili usredotoeni na golemi kamen u smjeru podzemne vode kako sam im bio pokazao. Priao sam i ugledao u stijeni usaenu spomen-plou koja je kazivala da je godine 1934. na tome mjestu stradao od groma taj i taj mjetanin. Roaci poginulog ovjekovjeili su tu tragediju i time nehotice potvrdili ono na to sam prisutne bio upozorio. Poli smo dalje tragom podzemnoga kazivanja i dospjeli do naselja gdje je vodena struja presijecala nekih petnaestak kua. Rekao sam da e neka od ovih kua, ako na nesreu ima leajeve ba iznad podzemnog toka, najdalje osam godina od useljenja, naravno ukoliko u tim krevetima spavaju uvijek isti ljudi, postati za te nesretnike grobnica. Na alost, ubrzo smo se uvjerili da je u svakoj od oznaenih kua ponetko umro od raka, dok su u ostalim zgradama ukuani bili zdravi.
83

Gromovi i podzemne vode

Znanost ovako objanjava nastajanje groma: Rastavljanje elektrona od pripadnih atomskih jezgara ini temelj proizvodnje elektrine energije. To se rastavljanje moe postii
82

Nakon svih ovih saznanja i dokaznih pretpostavki, predsjednik opine za koju sam traio vodu pozvao je mjetane da sasluaju moje izlaganje o pregledu zemljita, meu njima i opinskog lijenika koji je dobro poznavao svoje podruje i stanje zdravlja u svakoj pojedinoj kui. Poslije predavanja taj me lijenik zamolio da i njemu pokaem smjer podzemne vode. S nama je krenula cijela komisija. Kad smo obili sav teren, lijenik je izjavio da nikako nije mogao sebi objasniti zato je u naselju na brijegu, koji se nalazi iznad podzemne vode, osamdeset posto vie bolesnika nego na susjednome mjestu gdje nema podzemnih zraenja. Potvrdio je i to da su u kuama koje sam oznaio zaista ljudi poumirali od raka. Na sasvim suprotnom kraju zemlje, u Kupljenskom Hruevcu, gdje sam traio vodu za kolu, takoer sam upozorio mjetane da za olujna vremena izbjegavaju put koji pokazuju ralje slijedei podzemnu vodu. Budui da se na samom smjeru podzemne vode gradila obiteljska kua, upozorio sam da se ti ljudi moraju dobro zatititi od zraenja i postaviti prvorazredan gromobran da ne stradaju od groma. Oni su se od srca nasmijali mom upozorenju, rekavi da mi vjeruju za vodu, jer su se na svoje oi uvjerili kad sam im pokazao gdje da kopaju i na tome su mjestu zaista dobili vodu, ali o v o s gromom, to je ipak previe, jer odakle ja mogu znati gdje e nekoga ubiti grom. Nije prolo ni etrnaest dana, a ja sam ponovno doao na pregled gradnje i isplatu radnika. Mjetani su znali da u doi i nestrpljivo su me oekivali. im sam stigao, odveli su me do onoga mjesta gdje sam rekao da postoji opasnost od groma i da obiteljsku novogradnju valja osigurati dobrim gromobranom. Kada su me doveli do te kue, upitao sam zato su ljudi tako sveano obueni. Odgovora nije bilo, ve su mi samo utke pokazali da uem u kuu. Na moje zaprepatenje, u sobi kamo su me uveli ugledao sam prizor od kojega sam sav protrnuo. Na krevetu je leala oito mlaa ena, mrtva, sva pocrnjela, dakle stradala je od struje ili groma, a kraj kreveta klei djevojica i miluje mrtvu enu po glavi jecajui kroza suze: Majice, majice! Bilo je to tako bolno da mi se steglo grlo. Tada ree jedan od mjetana da sam ja onaj ovjek koji je rekao da e ovdje nekoga ubiti grom ako se kua ne osigura dobrim gromobranom. Prema meni su se digli ispijeni i tuni pogledi rodbine koja je stajala oko kreveta. Imao sam osjeaj da e me ti ljudi napasti zbog toga to sam pretkazao smrt, ali oni su mi prili sasvim prijateljski i potanko mi ispriali to se zapravo zbilo.

Mlada ena upravo je s roakom unosila iz kola stvari u nedovrenu kuu, kad su se na nebu pojavili prijetei i tmasti kionosni oblaci. ena je pourivala strica da to prije krene kui, j e r ne bi bilo dobro da on i konji pokisnu. Roak je unio posljednji komad pokustva u kuu i krenuo prema kolima. Natmureni su se oblaci ve prilino nisko spustili. Mlada je ena upravo posegnula rukom da dohvati klju koji je visio o avlu kraj ulaznih vrata. Ispruivi ruku, to sam kasnije rekonstruirao, ena je u trenutku presjekla zraenje podzemne vode koja je na nesreu tekla ba ispod toga mjesta, ime je stvorila pojaani naboj u ruci i izazvala pranjenje suprotno nabijenih oblaka iznad sebe. Grom je udario u kuu, preko crepova i stropa, ispraznivi se preko njene ruke, glave i tijela u zemlju. Tako se nesretna ena s kljuem u ruci sruila u hodnik. Stricu se nije nita dogodilo, bio je nekoliko metara daleko od nje, izvan kue, baki koja je stajala dva koraka od ene grom je zahvatio nogu i nije mogla nekoliko dana hodati, dok je kerkica koja se nalazila u kuhinji, pet metara daleko od udara groma, prola bez ikakvih posljedica.

Kako lijenici gledaju na visak?

Prilikom provjere graevinskih radova u jednoj zagrebakoj bolnici, zamolili su me lijenici da pregledam njihova kolegu kojeg e oni pozvati, ali mi nee rei njegovo ime niti na kojoj je dunosti u bolnici, tako da ni po emu ne bih mogao naslutiti kakvim se poslom bavi taj lijenik. Pozvali oni tog lijenika, a ovaj, videi da sam izvadio visak, upita to e mu se dogoditi. Nita, rekoh, samo u jednom rukom obilaziti oko tijela, a u drugoj e biti visak i pokazivati nedostatke koje ruka otkrije u tijelu. Poem od glave, u redu; vrat, prsa dobro; ali kad sam doao do predjela bubrega, visak se zaustavio jedan bubreg uope ne radi ili ga nema, drugi vrlo slabo, prednji dio tijela na tom dijelu vrlo slab, tako da je preostao samo uski pojas ivog spoja izmeu gornjeg dijela tijela i nogu. Rekao sam lijeniku da je jako ozraen ili je operiran i to vrlo nezgodno, operacija je izvedena poprijeko preko tijela, a ne po visini, kao drvo koje se zaree uzdu pa mu nita ne smeta, ali ako se zaree poprijeko pone se suiti. I ukoliko bi se, nastavio sam, pokualo operirati taj preostali zdravi dio tijela na kojem se visak jo okree, smrt bi bila neminovna, jer bi prilikom operacije bio presje85

34

en onaj jedini zdravi pojas kojim tee struja, to dri vezu izmeu gornjeg i donjeg dijela tijela. Lijenik se tada okrene kolegama i upita jesu li mi to govorili o njemu, a kad su ovi rekli da nisu, ree: Vidite, meni su izvadili ovaj bubreg za koji ste rekli da ga nema, ini se da je bio rak, onda su mi izrezali dvanaesterac, kasnije su me rezali ovdje prema slezeni, tu lijevo ostalo je nedirnuto samo ovo gdje ste pokazali, to je zaista jedino to me jo dri. Svi su bili iznenaeni mojom dijagnozom, j e r vjerojatno nisu ni pretpostavljali da bi visak tako nepogreivo mogao gotovo rendgenski pronai nedostatke na tijelu. U drugoj opet bolnici, gdje sam takoer slubeno provjeravao graevinske radove, pozvao me ugledni lijenik da izvri sa mnom eksperiment. U predvorju okupilo se osoblje i ja ih pregledam, pokaem svakome gdje neto nije u redu. Lijenik zadovoljan, kae, sve sam tono pogodio. Zatim dade dovesti nekog mladia da i njega pregledam. Visak mi pokazuje da taj ovjek kao da nema kime, visak ni da se pomakne, a kima je nosilac struje. I tu mi lijenik potvrdi da sam tono pogodio. Radilo se o seksualnom manijaku koji je bio bolesno opsjednut enama i imao je abnormalno uestale snoaje, uslijed ega mu se potpuno ispraznila kima. Okupilo se bilo ve ezdesetak ljudi, to osoblja, to pacijenata, kad lijenik pozove nekog svog mladoga kolegu koji je upravo bio otpratio dvije pacijentice do izlaza. Doite, kolega, da vas pregleda inenjer Jurdana. Zato mene da pregledava? I nee valjda inenjer pregledavati lijenika. Pa neete me valjda ovdje izvrgnuti ruglu pred tolikim ljudima, kao na vaaru. Nemojte se uzbuivati, dragi kolega, mi se nikome ne izrugujemo, inenjer Jurdana je ve mnoge ovdje pregledao, on radi na principu radiestezije kao i ja, pregledam svakog svog pacijenta viskom i tono znam to treba uiniti. Dobro, kad vi kaete, profesore, samo nemojte od mene praviti budalu. K o d vas je sve zdravo osim na ovome mjestu gdje je visak stao i ja mislim da imate ir na dvanaestercu. ujete li, profesore, to kae inenjer Jurdana? A otkad vas ja uvjeravam da imam ir i da bi trebalo da me operirate, jer nekad imam takve bolove da se ne mogu maknuti. Kolega, ba smo juer pregledali vae rendgenske snimke i vidjeli smo da imate ir na dvanaestercu, zato smo ;86

i htjeli da vas pregleda inenjer Jurdana, jer moemo provjeriti njegov nalaz kad tono znamo to vam je. Prema tome, pripremite se sutra za operaciju. A sada, inenjeru Jurdana, malo tei pokus. Pripremili smo bolesnika koji ima frakturu, ali smo ga svega omotali u zavoje da ne znate gdje je ozlijeen, a va je zadatak da otkrijete mjesto loma. Krenusmo na prvi kat. Stubitem su upravo silazili bolniari s nosiljkom na kojoj je leala ena srednjih godina. Lijenik zaustavi bolniare na stubinom odmoritu i zamoli da je na licu mjesta pregledam i utvrdim od ega boluje. Za to vrijeme na stubitu se natisnuli svi oni promatrai iz predvorja, pa se inilo kao da e svaki as gomila jurnuti na nas. Svi su se gurali da vide to u ja to sada izvesti. Joj, j o j , j o j , budu me zgazili zakukala je ena. Nee vas nitko zgaziti. A kaj ete mi vi napraviti? Nita vam neu uiniti. Ja nisam lijenik, ja sam inenjer, imam sposobnost da otkrivam bolesna mjesta u tijelu, pa bih htio i vas pregledati da vidim gdje ste bolesni, to je za vae dobro. A nee mi se nita dogoditi? bila je i dalje nepovjerljiva. Umirim je, uzmem visak i stanem pregledavati. Prizor je djelovao nekako mistino. Oko mene lijenici napeto prate rad viska, ena unezvijereno gleda, masa se oko nas natisnula u tiini. K o d ruku i nogu visak se najednom naprosto ustoboi. Pokuam opet isto. Znai, neto se zbiva u kimi. Naredim bolniarima da malo podignu nosila, da ih usprave, kako bih mogao bolesnici pregledati lea. im su je pomakli, zajaukala je od bola. Nekako se provuem do stranje strane nosila. Od vrata do dolje kima mrtva, ni traga ivotu. K o d bolesnice inae svi organi zdravi, ali kima ni makac, nema struje. Vi ste, gospoo, inae sasvim zdravi, samo vam se kima okotava i im se pokuate pokrenuti nateete ivce u kimi, i mora da imate strane bolove. Joj da znate, gospon, ja sam sva zdrava i mogu sve jesti i nisam luda, samo ne mogu rukama ni nogama maknuti, a im se pokuam okrenuti ili neki drugi pokret umirem od bolova u kimi. Tono ste to rekli. A to da radim da se izlijeim? Recite mi, pomozite mi. E v o to u rei, tako ja mislim. Kraljenica ili kima sastavljena je od pojedinih dijelova, kraljeaka, izmeu kojih se nalaze ivci koji se prilikom kretanja pomiu zajedno s
87

kraljecima. K o d vas se dogodilo da je uslijed uivanja suvie slanih jela, osobito govedine, dolo do taloenja soli u kostima kime i poelo se stvarati ovapnjenje, kamenac na spoju kraljeaka, i vaa je kima postala tvrda kao tap koji se ne da savinuti. Dok je kima zdrava, kad nema toga taloga, ivci se prilikom svakog pokreta gibaju zajedno s kimom. Sada toga gibanja vie nema i prilikom pokreta naprosto upate ivce iz otvrdnute kime, kao da vadite zarali avao, nateete ivce i to izaziva strahovite boli. Ne biste smjeli raditi pokrete naprijed i natrag, ve samo da se kima pokree lijevo i desno, da se zdrobi kamenac izmeu kraljeaka, a lijek koji e vam dati lijenik pomoi e da dosta toga taloga izae s mokraom. Morate to vie piti vodu i mokriti, to vie se kretati, stisnuti zube i hodati. Ja sam kao mladi od esnaest godina imao takve smetnje u zglobovima, i sve je kripalo u meni kad sam se kretao. Jedan stari lijenik dao mi je pilule koje su tjerale da se izbacuje voda iz tijela, a uz to sam morao piti mnogo tekuine i vrtjeti zglobovima da sam vidio sve zvijezde pred oima. A sada pokuajte lijepo stati na noge. Joj, gospon, vi ste sve to tako lijepo ispripovijedali, ali ja vie nikada ne budem mogla stati na svoje noge, tako me sve boli. Molim vas, osovite je na noge, ako vi profesore nemate nita protiv toga. Samo dajte, Jurdana, hou da vidim va pokus do kraja. Joj, j o j , j o j ! Boli, znam da boli, a sada pustite ogradu i nemojte se drati za bolniara, stanite na vlastite noge. Joj, pa mene vie nitko ne dri, ja stojim na svojim nogama! A sada pokuajte savijati tijelo lijevo-desno. Pa ja se mogu okrenuti! Je li to istina ili samo sanjam. To nisam mogla uope narediti, ve dugo. Dajte napravite to jo nekoliko puta. Je li vam sada lake? Je, sad mi je lake, miem se lijevo i desno, a sve manje me boli. E, kad vas manje boli, onda se savijte ulijevo, dignite desnu nogu i napravite korak. Vidite da moete. Gospon, pa ja sam naredila korak! Sada ponovite to, ali na drugu stranu i dignite lijevu nogu, pa zakoraknite. 88

Joj, pa ja hodam! Kaj sad da naredim? Nita, lijepo idite doma i putem vjebajte hodati. Svi su raskolaenih oiju gledali to se zbiva. ena se korak po korak uspela uza stube po svoje stvari i otila lijepo kui. Prisutni lijenici nisu mogli doi k sebi od iznenaenja. Pa dobro, Jurdana, to ste vi to uinili da je ova ena prohodala? Znate li da ona ve est mjeseci lei nepokretna u nosiljci i samo jaue, ne moe sama ni vodu putati ako joj netko ne pomogne. A ona sad otila doma kao da prije toga nije nita bilo. udno, zaista udno. Nije nita udno, profesore, ja sam samo ponovio ono to je na meni uinio onaj stari lijenik. Svi su vrtjeli glavama ne vjerujui da su prisustvovali prizoru koji je nalikovao na udo, a ja sam tek mnogo kasnije spoznao da sam zapravo i bio udotvorac. Onda naime jo nisam znao da je statiki naboj u meni tako jak da kad prelazim rukama preko bolesne kime jednostavno elektriki spojim razmaknute ili presjeene ivce. Toga u postati svjestan prilikom jednog sluaja o kojem e jo biti rijei. Zatim su me odveli u prvi kat i pokazali mi pacijenta koji je leao sav u povojima. Aha, pomislim, to je ta zamka pripremljena za mene. Ona masa se utisnula za nama u sobu da sam jedva mogao raditi, ali sam utio j e r mi je bilo stalo da to vie ljudi vidi moju sposobnost i da povjeruju u spasonosnu ulogu radiestezije. Pacijent se dobrano uplaio kad je ugledao toliku navalu ljudi. Lei pacijent onako zamotan, sav u gipsu, a ja viskom provjeravam gdje je lom i kojim smjerom ide. Gdje god visak stane, ja noktom zagrebem po gipsu smjer i mjesto loma. Kad je bilo gotovo, lijenici izvade rendgenske snimke i usporede ih s onim to sam ja oznaio. Sve je navlas odgovaralo. Kad je to vidio, profesor skine svoju lijeniku kapu i baci je na krevet. E, Jurdana, svaka vam ast, vi zasluujete da nosite ovu kapu. Takvi su nam ljudi potrebni, vi moete biti za mnoge bolesnike spas, moete im spasiti ivote! Obuzelo me nekakvo blaenstvo, dragost meni kad sam uo te rijei. Zar je mogue da koji o meni ovako govore? Znai, jo uvijek radiestezija postane pomonicom medicine zdravlja. se razlila po ima lijenika ima nade da i uvaricom

Davanje struje lagiranima

Prisjeam se kako sam i ja u nekoliko navrata rukama uspjeno davao struju oboljelim ljudima, oteene ivce u kimi uspio sam bar privremeno zavariti, tako da su se dotad uzeti ljudi mogli micati, hodati. Bio sam tako kod neke ene koja nije mogla ni koraknuti bez taka. Kad sam je pogledao, vidio sam da ima smetnje u donjem dijelu kime i odluio sam pokuati da j o j rukama dadem svoju struju te da j o j eventualno spojim prekinute ivce. Rekao sam j o j neka legne na trbuh i poeo j o j oteenu kimu puniti strujom, prelazei lagano rukama du kime. Ocijenivi da bi moglo biti dovoljno struje u kimi, prenosio sam odatle struju najprije prema nogama koje su joj bile blokirane, zatim prema glavi da spojim strujni krug. Tako sam uinio nekoliko puta, obnavljao sam i ojaavao strujni krug da dobijem spoj izmeu razmaknutih ivaca, kao dak pregorjeloj arulji uspijemo spojiti prekinute niti, ukljuimo struju, krug je zatvoren i ice se zavare. To sam i ovdje pokuao. Hoe li se prekinuti kad se ena pomakne? Izdrala j e ! Jo sam nekoliko puta pojaao struju i zatim eni rekao da lijepo sjedne, ali se ona plaila da e pasti. Pruim joj prst toliko da dobije psihiki oslonac, ona polagano prisjedne, zatim se upre nogama o zemlju i uspravi se. Da ste vidjeli to sretno i zadovoljno lice, kad je shvatila da stoji na vlastitim nogama, bez iije pomoi i bez taka! Zaas su se okupili ukuani i susjedi, ne mogu se nauditi to se to dogaa pred njihovim oima. Zena koja ve dugo nije ni stajala, sada najednom hoda, ak se sama popela na kat do spavae sobe. Struja je izdrala nekoliko godina, a onda me ta ena ponovno pozvala da joj pomognem jer je poela gubiti struju i sve tee hodala. Opet sam j o j dao struju i sve je bilo u redu. Kad sam se kasnije upoznao s jednim poznatim strunjakom za akupunkturu, pokazao sam mu kako ja to dajem struju bolesnoj eni, na istom naelu kao kad on zabada igle i pomou strujnih impulsa v a r i razmaknute ivce. Lijenik se tome veoma obradovao i pokazao je veliko zanimanje za moj rad, obeavajui kako emo jo zajedno suraivati i razmjenjivati iskustva. Naravno, nije se vie nikada javio. Na isti sam nain uspio, istina neznatno, ali ipak bar donekle pomoi jednom mladom ovjeku koji je stradao u prometnoj nesrei. Kima mu je sva izlomljena, i potpuno je bio nepokretan. Poto su sve pokuali, bez ikakva uspjeha, lijenici su ga poslali na rehabilitaciju u toplice. Njegovo se 90

stanje ni najmanje nije promijenilo. Njegov je urjak od nekih svojih prijatelja bio uo za mene, pa me zamolio da pokuam pomoi jadnome mladiu. Trudio sam se koliko god sam mogao i polo mi je za rukom da mu dam malo struje, tako da je mogao bar donekle osjeati noge, poeo je i micati udovima, mogao se ve i pomalo nalaktiti, a osjeao je i kako puta vodu, to je dotad inio sasvim nesvjesno. I to je bilo sve. Malo, ali ipak vie nego to je ikome uspjelo. U nizu sluajeva pruanja pomoi uzetoj osobi zabiljeio sam u prosincu 1978. jedan posebno zanimljiv. Naime, na viekratni poziv i molbe jedne znanice da pokuam pomoi njezinoj uzetoj prijateljici, supruzi sveuilinog profesora, izvrio sam na principu radiestezije pregled oboljele, pa sam tom prilikom utvrdio slijedee: Bolesnica je vraena iz bolnice u kunu njegu, jer navodno nee vie moi pokretati lijevu ruku i lijevu novu, ako se ne izvri operacija glave, pa sada lei nepokretna u krevetu. Boja glave je blijedouta, lijevo oko malko deformirano, kod govora usnica se pomalo iskrivljeno otvara poput pareze facijalis. Ispitujui aureolu glave viskom, pokazao se zastoj struje izmeu ela i lijevog uha. Nadalje sam ustanovio da lijeva ruka i lijeva noga nemaju struje. K o d ovog sluaja bio sam iznenaen otkriem da su svi zastoji struje na tijelu i glavi na istoj, lijevoj trani, a obino primjeujem da lagirane osobe lijeve strane glave imadu oduzete ekstremitete na desnoj strani. Pregledao sam postoje li radijacije u stanu oboljele, ali nije bilo nikakva uzroka za ovakvu vrstu oboljenja. Upitao sam tada bolesnicu gdje je doivjela napadaj koji ju je sruio i onemoguio dalje kretanje. Izjavila je da ju je to zadesilo na radnome mjestu. Zamolio sam stoga njezina supruga da me odvede na to mjesto, ali je on, meutim, izjavio da ne zna gdje se njegova supruga nalazila u trenutku nezgode i da me ne moe onamo odvesti. Upitao sam tada bolesnicu je li u toj zgradi radila i jedna gospoa koja je umrla od takvog udara. Kad sam saznao da se radi o istoj zgradi, ali ne o istom katu, preao sam na davanje struje bolesnici, jer mi je bilo jasno uslijed ega je dolo do modanog udesa. Postigavi pojaanje oslabljenoga strujnoga kruga, dolo je uslijed jakog naboja do ponovnog uspostavljanja cirkulacije struje u glavi. im je bio uspostavljen redoviti strujni krug, bolesnica je poela dobivati ruiastu boju i toplinu na
91

oduzetim dijelovima tijela. Nakon nekoliko minuta odmora i sanacije toga strujnoga kruga, nastavio sam davati pojaanje struje u nepokretnu ruku i nogu. Taj dan uspio sam bolesnici otvoriti zgrene prste, ali je ruka jo uvijek bila teka, tako da je bolesnica nije sama mogla podizati. Bolesnica se uz pomo svoga supruga okrenula u krevetu, tako da je legla na lijevu, bolesnu stranu. Ostala je tako neko vrijeme mirovati, uivajui u spoznaji da moe leati na bolesnoj strani a da je nita ne boli. Nakon toga sam joj rekao da se sama okrene na lea, kako bih j o j mogao pojaati struju u bolesnoj nozi. Nakon nekih petnaestak minuta davanja struje, uspjelo mi je da osamostalim i taj strujni krug. im je noga dobila spoj prekinutog ivca i poela se ugrijavati, rekao sam bolesnici da sama pokua podignuti bolesnu nogu, pa je tada svojom vlastitom snagom uspjela dva puta presavinuti nogu u koljenu, privui je i ponovno ispruiti. Poslije etrnaestak dana opet su me zamolili da ponovim davanje struje, jer je bolesnici od onoga dana, kad sam j o j bio dao struju, mnogo i osjetno bolje, a kako se sada opet sprema u bolnicu, eljela bi da j o j prije odlaska jo jednom pojaam struju. Provjerivi strujanja njezina tijela, ustanovio sam da je sve zadralo struju kako sam prilikom prvoga davanja struje bolesnicu ostavio. Uspjelo je, dakle, da su se ivci, elektrina razvodna mrea u ovjeku, spojili i stvaraju strujne krugove, kako to tumai i akupunktura. Nastavio sam pojaavati strujne krugove iz glave prema rukama i nogama. Pokuavao sam uputiti bolesnicu da sama dade naloge svoga mozga, poput elektrinih impulsa, neka se pokrene lijeva noga i lijeva ruka. Bolesnica je tvrdila da je izgubila nakon lagiranja mogunost takvih komandi. Prisjetio sam se da obino desna strana glave pokree lijevu stranu tijela, pa sam to napomenuo i bolesnici, rekavi j o j da u rukom kruiti od desne strane glave prema lijevoj, tako da spojim lijevi dio struje mozga s desnim i na taj nain povezem komandni ureaj glave. Nekoliko minuta davao sam struju iz svoga tijela u njezin komandni ureaj, pa kada sam dobio odjek pojaanog strujanja iz cijele glave, to jest iz obje strane mozga, uputio sam bolesnicu neka sama sjedne na krevet i spusti noge na pod. Kad joj je to uspjelo, ostavio sam je neko vrijeme tako sjediti, kako bi se stabilizirala dobivena energija. 92

Kada se bolesnica odmorila, predloio sam j o j da sjedei na krevetu pokua sama podizati lijevu nogu i savijati je u koljenu. Uspjela je bez tekoa podizati nogu, ali je tvrdila da je jo ne moe savijati u koljenu. Sjeo sam tada uz bolesnicu na krevet i lijevom je rukom obuhvatio preko lea da joj onemoguim pokretanje gornjeg dijela tijela i tada sam joj rekao neka ponovi podizanje lijeve noge u koljenu. Bolesnica je pred svima normalno podizala nogu i sputala je, ali samo u koljenu, jer j o j nisam dopustio da pomakne nogu u kuku. Bila je presretna kad se uvjerila da zaista sama daje komandu i pokree nogu. Preporuio sam bolesniinu suprugu da ne alje svoju enu u bolnicu, ve da joj omogui oporavak kod kue, to je on spremno i s punim povjerenjem prihvatio. Priao sam tada bolesnici i pruio joj lijevu ruku da me prihvati i da sama stane na noge. Posluala me i ustala bez ikakve tekoe. Zatim sam j o j rekao neka prenese teinu na desnu nogu i podigne lijevu. Sa strahom je to uinila. Nakon toga sam je uputio da normalno krene preko sobe do svoga supruga. Lagano sam je pridravao lijevom rukom i vodio preko sobe, kao u plesnoj koli kad se ue prvi koraci. Tako je hodala do supruga i sama sjela uz njega, zagrlila ga i oboje su zaplakali. Nakon nekog vremena na isti nain otpratio sam je do kreveta. Moja pomo ovdje nije vie bila potrebna.

Skupo plaeno nepovjerenje

U Zagrebu sam se bio upoznao s lijenikom iz Dalmacije koji je mnogo itao o meni, pa je doao da se sa mnom posavjetuje. Povjerio mi je da se bavi rabdomanijom, da je rabdomant, tj. on rukama pregledava bolesnike i gdje je bolest, ondje osjeti toplinu na ruci. Na njegov sam nagovor i ja pokuao samo rukama otkriti bolesno mjesto, i zaista sam u predjelu njegovih plua osjetio toplinu. Zatim sam mu pokazao kako ja pregledavam pomou viska. Znate, kad ovako pregledavam svoje pacijente u ordinaciji, onda mi se svi rugaju da je to glupost i arlatanstvo, da to nije znanstveno, vrijeaju me na sve mogue naine, zato sam i doao k vama da se posavjetujem i da vas 93

zamolim ako biste mogli doi k meni u Dalmaciju da pokaete onim skepticima kako vi moete pronai vodu, neka se uvjere da to nije obmana, ve stvarnost. I tako sam otiao k njemu. Bio je neobino sretan kad sam mu pokazao iz kojeg smjera dolazi voda, to se slagalo s onim to je on tvrdio, dok su drugi stajali na stanovitu da voda dolazi sa sasvim druge strane. Tada mi je predloio da pregledam njegove slubenike u ambulanti, neka se uvjere to ja sve mogu utvrditi svojim viskom. Na kraju sam i njega pregledao. Visak se ponovno zaustavio na pluima, rekao sam mu da bih rado pregledao njegov stan, j e r mi se ini da je ozraen podzemnom vodom. On je pristao na to, ali me zamolio da doem u odreeni sat, kad njegova supruga nije kod kue, ona je takoer lijenica i izruguje mu se zbog njegove sposobnosti i tvrdnje da rukama moe otkriti bolest. Ako doem kad je ona kod kue, onda jadnik nee moi ostati iv od njezina ismjehivanja, a izrugivat e nam se obojici. Doao sam kako smo se dogovorili. Bio je sam kod kue. Izvana sam oznaio gdje voda ulazi i tee ispod zgrade. Kad smo poli stubitem, lijenik me povede u stan desno, to se nije slagalo s mojim nalazom, jer je vodena struja skretala lijevo. Rekao sam mu to. Ali on samo odmahne rukom i mi uemo. Najprije garderoba, predsoblje, zatim lijevo ekaonica, desno ordinacija, a sasvim lijevo spavaa soba. Sad smo obilazei stanom dospjeli na sam tok podzemne vode koja je zraila brani krevet. Njemu je struja zahvaala lea, a njoj dojku. Upozorio sam ga da su oboje u opasnosti. Ako provedu na tome mjestu osam godina, rak je neminovan. Lijenik je rekao da tu spavaju ve gotovo osam godina. Odluio je pomaknuti svoj leaj, ali je unaprijed rekao da to njegova supruga zacijelo nee htjeti uiniti i da e mu se jo vie rugati ako joj to spomene. Dvije godine kasnije naao sam se opet u njihovu mjestu. Sluajno smo se susreli u parku. Vidim, njegova supruga sva povezana preko grudi ju. 0, inenjeru Jurdana, drago mi je da vas opet vidim. Ovo je moja supruga.
94

Pa ja sam prije dvije godine upozorio vaeg supruga da ete oboje stradati ako ne uklonite krevete na drugo mjesto, va suprug e dobiti nakon osam godina rak plua, a vi rak dojke. Pregledao sam stan kad vi niste bili kod kue, jer ne vjerujete ovim naim sposobnostima. teta! Da smo se upoznali prije dvije godine, tad je bilo est godina kako ste leali na podzemnom zraenju, danas biste bili zdravi. A on je maknuo svoj leaj? Da, zato se i nije razbolio. Dakle tako, sebe si sauvao, a ja neka umrem! Vidi, da si me upoznao s inenjerom Jurdanom, danas ne bih bila ovako unakaena. Ja sam uvijek govorila da ti nisi normalan! Tako je zbog nepovjerenja, izrugivanja i omalovaavanja jedna ena nepotrebno bila izloena pogibelji.

Nepobitni dokazi
Prilikom godinje skuptine moga strukovnog udruenja, kojoj sluajno nisam prisustvovao, dolo je do zanimljivog incidenta u vezi s mojim imenom, o emu mi je pripovijedao moj prijatelj, sudski vjetak. Na zavretku rada toga skupa, javio se za rije neki mladi graditelj. Ja bih htio neto upitati, mogu li? Izvolite. Evo o emu se radi. Projektirao sam vrlo lijepu obiteljsku kuu na Cvjetnom naselju, ljudi su bili zadovoljni, divno su uredili svoj ugodni dom prava idila. Kad, nakon dvije godine, pozovu me ti ljudi da doem odmah k njima, jer bi neto trebalo promijeniti. Doem tamo, a ono na hodniku kreveti, sobe prazne, cijeli rusvaj od stana. Pitam to se to dogodilo? Kau, bio je ovdje inenjer Jurdana, znate onaj s raljama i upozorio nas da emo stradati od raka ako se ne maknemo iz soba, jer spavamo na podzemnoj vodi koja opasno zrai. Osjeali su se vrlo loe, na lijenikim pregledima nisu im uspjeli nita pronai, a njima sve gore i gore. Zato su pozvali inenjera Jurdanu, j e r su uli da je on ve mnogima pomogao u takvim sluajevima. Mene su zvali da im izvrim promjene na kui, da promijenim raspored prostorija. Eto vidite, dragi kolege, to je uinio inenjer Jurdana. Izludio je ljude, nasmrt ih prestraio i sruio cijeli moj projekt koji sam izveo s toliko uspjeha. Trebalo 95

Vi ste lijenica? Da. Operirani ste? Da. Odrezali su vam dojku? Odakle vi to znate?

bi inenjeru Jurdani zabraniti da radi s raljama, jer to nije zakonski priznato, moramo sprijeiti takve gluposti da ljudi umjesto u lijepim i udobnim sobama spavaju po hodnicima. Toliko sam imao rei. Sluajte, kolega javi se predsjednik skupa. Inenjer Jurdana je mnogo stariji od vas i daleko iskusniji, trebalo bi da o njemu govorite s malo vie potovanja. Ja ve godinama poznajem Jurdanu i pratim njegov rad. Iznijet u vam samo jedan primjer koji e, vjerujem, kod vas stvoriti malo drugaiju sliku o inenjeru Jurdani. Bio sam prisutan kad je Jurdana kao graevinski inspektor preuzimao nadogradnju sudske zgrade u Zagrebu. Prilikom sastavljanja zapisnika netko je upitao Jurdanu je li on taj koji zna pokazati gdje je ovjek bolestan. Tada su pozvali predsjednika suda i inenjer Jurdana ga je pregledao viskom, pokazavi nezdrava mjesta na njegovu tijelu. Predsjednik suda bio je toliko oduevljen tim nalazom da je pred svima skinuo koulju i pokazao tono ona mjesta na koja je upozorio inenjer Jurdana, j e r je predsjednik suda u ratu na tim mjestima zadobio rane. Zatim je predsjednik suda zamolio Jurdanu da izvre pokus, kako bi se svi uvjerili u nepogreivost te metode. Prisutna je bila sluajno i jedna lijenica koja je prisustvovala nekoj parnici, pa se tako i ona nala meu znatieljnicima. Predsjednik suda rekao je onima koje e inenjer Jurdana pregledati da na kartice napisu svoja imena i od ega boluju, a lijenica e to onda usporediti s nalazima viska. Kako je Jurdana koga pregledao, uzeli bi njegovu ceduljicu i sve se tono slagalo. Zanimljivo je bilo da je neka kuharica bolovala od eluanih smetnja, esto je povraala i ve se dvije godine bezuspjeno lijeila, a Jurdana je pokazao da joj je eludac zdrav, ali je poremeen njezin sistem za ravnoteu koji se nalazi iza uha, pa zbog toga dobiva muninu i povraa, kao kad netko ima morsku bolest. Prisutna je lijenica potvrdila Jurdanin nalaz i uputila bolesnicu da ode lijeniku za uho, grlo i nos. Vidite, dakle, kad je inenjer Jurdana uspio pred tolikim skupom i u prisustvu lijenice opravdati i potvrditi svoju metodu utvrivanja bolesti, onda morate i vi u to vjerovati, mladi moj kolega, i treba da budete zahvalni to vas je Jurdana upozorio na injenice o kojima niste nita znali, pa ete prilikom buduih svojih projekata moi povesti i o tome rauna, da ne biste nedune ljude smjestili iznad opasnog zraenja podzemnih voda. Inenjer Jurdana je ljubazan i susretljiv ovjek i on e vam uvijek u tome pruiti pomo.

PROLOST I SNOVI BUDUNOSTI

Poneto je udan naslov, ali tono je tako. Ja sam u mladosti osjetio svoju budunost koje dugo, dugo nisam bio svjestan. I kad se danas osvrnem na te dane, onda mogu samo rei da to razdoblje predstavlja prolost moje budunosti. Prisjetio sam se svega toga poslije dugih godina rada raljama i viskom, osobito kad sam doao do spoznaje da zraenje podzemnih voda stvara smetnje i djeluje smrtonosno na ljudski organizam ako se na vrijeme ne uklonimo ili ne prekinemo zraenje. Moje bavljenje raljama pomoglo mi je da dokuim zbog ega mi uvijek kad naiem na snane izvore zraenja pone cviljeti u pluima i kripati kao pokvareni mijeh na harmonici. To mi se dogodilo i na mom radnom mjestu, kad su montirali one pogibeljne novotarije ivinu i fluorescentnu rasvjetu. Onda nisam znao koliko je to tetno, nisam imao gdje provjeriti takvu rasvjetu, j e r se kod nas tek poela uvoditi. I m a o sam nesreu da sjedim ba na mjestu gdje je zraio takozvani starter koji se nalazi na takvim rasvjetnim tijelima. Instinktivno sam osjetio da s tim svjetiljkama nije neto u redu. Kad bih ugasio svjetlo, odmah mi je bilo lake. Ali im upalim cvili i cvili. Dobio sam pravi astmatiki bronhitis, pa me moja ambulanta uputila na pretrage u bolnicu. K a d me pregledao, lijenik ree da sam na nesreu jako osjetljiv na prah, pelud, perje i to sve nije nabrojao. Ali, doktore, mene najvie smeta kad sjedim pri ivinoj ili fluorescentnoj rasvjeti. Evo, i vi imate ovdje fluorescentne svjetiljke, dajte da sjednem pod njih i vidjet ete kako u za nekoliko minuta dobiti takav bronhitis . . .
7 J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

96

97

 A ne, inenjeru Jurcana, u to ja ne ulazim. K o d bronhitisa ima toliko nepoznanica da ne bih elio tome dodavati jo i neke tajanstvene sile u koje se i ne razumijem. U to ne elim dirati. Sjetio sam se nekih zgoda iz svojih djeakih dana. Sposobnost da u snovima nepogreivo predvidi dogaaje koji e se zbiti u skoroj budunosti imala je moja majka. Bilo je to prije vie od pedeset godina. Dola u Zagreb neka tatina roakinja s molbom da j o j moj otac, graditelj, napravi projekt za obiteljsku kuu s duanom i da je posavjetuje gdje bi bilo najbolje kupiti gradilite. Namjeravala je iz Primorja preseliti u Zagreb zbog djece, ovdje bi vodila peceraj i tako ih kolovala. Pozove me tata i saopi mi radosnu vijest da u ja sutradan voziti auto do gradilita koje e pokazati roakinji. M o j e veselje bilo je neopisivo. Bio sam tada srednjokolac, maloljetan, i nisam imao vozaku dozvolu ali sam znao voziti. I kad sam se drugog jutra uputio prema garai da izvezem auto, pristupi mi majka. Stanko, molim te nemoj danas voziti, rekla sam i tati da ne idemo danas nikamo, sanjala sam straan san. Vozili smo se glavnom cestom i onda skrenuli na sporedni put. Iza zavoja bila su tri jablana i iza njih neka kuica. Kad smo se pribliili, vidjela sam da je to gostionica. Unutra je svirala glazba, a im smo skrenuli iza kue ugledali smo na putu prevrnut auto, bio je to fiat, jedan od onih prvih taksija u Zagrebu. Lei tako auto na krovu, kotai mu stre uvis, jo se vrte, a farovi okrenuti prema nama. Stanko, oni farovi su me gledali kao nekakve sablasne oi. I kad smo doli do auta, vidimo da ljudi neto prekrivaju na zemlji. Uokolo je sve bilo krvavo, a pod prekrivaem se naziralo ljudsko tijelo, vidjele su se samo izme i jedna ruka, slomljena i krvava. Bilo je tako strano da sam se od uasa probudila i nisam vie mogla zaspati. M o l i m te, Stanko, reci tati da ne idemo danas van. Ispriala je taj san mom ocu i naoj roakinji, ali oni su samo odmahnuli rukom i rekli da ne treba vjerovati snovima, a i dan je lako lijep da je teta ne iskoristiti to vrijeme. Ipak smo poli. Mama najprije nije nikako htjela s nama, ali ju je znatielja natjerala da ipak krene. Tata je rekao da krenemo preko Trn ja do Save, kako bi roakinja mogla pogledati ako j o j se svia taj kraj koji se upravo poeo izgraivati, pa bi to za trgovinu moglo biti zanimljivo. Tako smo stigli i do Savskog mosta, gdje su u to vrijeme postavljali kocke koje i danas stoje na kolniku. Budui 98

da nismo zbog radova na cesti mogli skrenuti prema gradu, ve bismo se morali vratiti istim putem, predloio je tata da se odvezemo do Jastrebarskog, pa emo onda na Pljeivicu i u Samobor, a vratit emo se preko Podsuseda na rnomerec da roakinja i ondje pogleda koje gradilite. Ja sam bio najsretniji od svih, jer se nisam nadao da emo se toliko voziti, a kako emo biti uglavnom izvan gradskog podruja, nije bilo opasnosti da policajac zatrai od mene vozaku dozvolu. Kad smo se pribliili Jastrebarskom, tata mi ree da na prvom krianju skrenem desno. im smo skrenuli, javi se mama. Stanko, pazi, smanji brzinu, vidi da moj san nije bio glupost. S glavnog puta skrenuli smo desno, a kada doemo na kraj toga puta, vidjet ete da e tamo bit tri jablana i gostionica! Smanjio sam brzinu. Doli smo do zavoja lijevo stre tri jablana, odjekuje glazba iz gostionice! Skrenem lijevo auto na krovu, nedaleko od auta seljaci pokrivaju mrtvaca, ispod prekrivaa vire izme i jedna okrvavljena ruka. Sve je to tako snano djelovalo na mene da vie nisam mogao voziti i tata je morao sjesti za volan. Do Zagreba nismo vie progovorili ni rijei, zaboravili smo i na gradilite. Svi smo bili pod tekim dojmom mamina predvianja. esto sam se, nakon upoznavanja s opasnostima podzemnih i ostalih zraenja, vraao na staze svoga djetinjstva, da pomou sadanjih svojih saznanja pokuam objasniti tegobe koje su mi zagoravale bezbrine dane. Toliko me je puta znao spopasti bronhitis kad bih se nalazio na odreenim mjestima, tako da me majka otpremala u krevet i davala mi lijekove, mislei da sam se negdje prehladio, a ponekad bi pozvala i lijenika, jer su napadi bili tako jaki da se bojala komplikacija. Lijenik bi obino ustanovio neku zarazu, jaku prehladu, astmu i si., preporuivi jednom prilikom da me odvedu na more, jer e mi promjena zraka goditi. T zaista, na moru su sve tekoe ubrzo nestale. Ali kad sam se vratio u Zagreb, u svoju sobicu, ve prve noi poslije povratka plua su poela svoju poznatu svirku. Tako je to potrajalo nekoliko godina. Ja sam se ve bio nauio na svoje tegobe, kad je u naoj kui dolo do novog rasporeda po sobama, j e r su sestre bile u meuvremenu narasle, pa su mene premjestili u drugi dio stana. I moj bronhitis je najednom iezao kao da ga nikad nije bilo. Otiao sam lijeniku da mu saopim tu ud99

nu podudarnost izmeu moga bronhitisa i premjetaja u stanu. Lijenik to, naravno, nije mogao drugaije objasniti nego time da sam spavao kraj otvorenog prozora. Kasnije, kad sam se posvetio raljama i otkrio uzronu vezu izmeu zraenja i zdravlja, otiao sam u onu sobu gdje sam kao mladi spavao. Naravno, ralje su se okretale. Podzemna struja prolazila je preko uzglavlja. Na istome mjestu, kasnije, spavala je neka profesorica. Nakon odreenog broja godina umrla je od raka na grlu. Tako sam, eto, zahvaljujui premjetaju u stanu ostao iv. Srea je bila i u tome to sam leao na slabijem predsignalu, etvrtom, tako da bih se tek poslije esnaest godina naao u pandama tihe smrti. Da sam leao na glavnoj ili, bio bih danas pokojnik, j e r sam u onoj sobi spavao punih jedanaest godina.

ZATO SU NAM IVCI NAPETI KAO STRUNE?

Uzrok naim trajnim nervnim napetostima nisu samo trka za novcem, poveani opseg rada, sjedenje u zadimljenim prostorijama, nestaica mesa, gnjavaa sa servisiranjem automobila, zakrene prometnice, sveopa buka od ulice i radnog mjesta do takozvanog naeg tihog domaega kutka uz obavezno ukljuen televizor, radio i zaglunu buku svega to nas okruuje. Sve su to uzroci nae napetosti ali ona kap nitroglicerina koja je potrebna da eksplodiramo skrivena je u neem drugom. Jednog sam dana poao svom pretpostavljenom da mi potpie neki dopis i nehotice postao svjedokom nemila prizora koji me strahovito iznenadio, ali i ponukao da se dobrano zamislim nad tim sluajem. Razmiljao sam o tome, to je tog ovjeka toliko izbacilo iz takta da je naprosto istjerao neku stranku iz svoje sobe. Svakodnevno sam po nekoliko puta dolazio u dodir s tim ovjekom i primijetio sam da je neko vrijeme poslije dolaska u ured vrlo miran, staloen i susretljiv, ali nakon nekoliko sati postaje razdraljiv, vie, nema strpljenja da nekog saslua do kraja, mrzovoljan je i svi slubenici nastoje da mu do kraja radnog vremena ne dou pred oi. N i j e uvijek bio takav. To se dogaalo u posljednje vrijeme. Ostao sam toga dana neto dulje u uredu, ali se nikako nisam mogao usredotoiti na svoj posao. Instinktivno sam osjeao da je to posao za mene. Uzeo sam ralje i poao u sobu pretpostavljenoga. Svi su ve bili otili. Na prostoru gdje je pretpostavljeni obino sjedio, ralje su se upravo sumanuto trzale i okretale. Poem tragom zraenja i ono me dovede u telefonsku centralu koja se nalazila u susjednoj prostoriji u donjem katu. I z v o r tetnih zraka nastajao je prilikom punje101

100

nja akumulatora usmjerivaem (Gleichrichterove lampe) koji je bio ukljuen za vrijeme rada centrale, dolazio je do razaranja ive elektrinim nabojem i tu se stvarao statiki elektricitet. Rekao sam sutradan pretpostavljenom o svom otkriu, ali nije bio ba sasvim uvjeren da je to razlog njegove nervoze i razdraljivosti. Zbog toga sam predloio da nainimo pokus.

Vi ste svi magarci, a ne ja!

Dogovorili smo se s telefonistom da emo cijeli ormar s ureajima okrenuti tako da vie ne zrai prema stolcu pretpostavljenog, ve na susjedni stol za sastanke komisije za revizije projekata. Zrake smo usmjerili na nekoliko stolaca, ne znajui tko e na sastanku zauzeti ta mjesta. Dogodilo se da je na jedan od stolaca pod zraenjem sjeo na kolega inspektor. Pretpostavljeni je ostao izvan domaaja zraenja i pomno pratio to e se dogoditi. Na dnevnom redu bilo je desetak razliitih predmeta za raspravu. Prva dva predmeta bila su vrlo brzo pozitivno rijeena i potvrena, unutar dvadesetak minuta od poetka sastanka. Poslije dvadeset minuta doao je na red trei predmet koji je pripadao nadlenosti naeg sluajnog pokusnog kunia inspektora. Ja ovaj projekt ne prihvaam, jer nije u redu! Ali, kolega, pa to je projekt kao i svi drugi koje ste na posljednjim sjednicama potpisali. Nije mi jasno zato odbijate, kad je sve u redu. Nema smisla da se sada nateemo oko neke sitnice. Recite to ovdje nije u redu, pa da to raspravimo. Nije u redu, neu potpisati i gotovo! E v o ja imam sluajno u mapi kopiju istog takvog projekta s prole sjednice, razlika je samo u imenu investitora, sve je inae isto, a to ste potpisali bez ikakve primjedbe. Zaista ne razumijem vae odbijanje. Ako vam nije jasno onda uzmite do znanja da to neu potpisati iz principa. Ne-u! Ali to je vrlo nezgodno, kolega, moe netko pomisliti da se tu radi o nekom osobnom interesu, znate kakvi su ljudi, rei e da su ona poduzea kojima ste potpisali projekte dala kakvu protuuslugu, a ovi nita, pa im zato ne potpisujete. 102

Ali ako vi uporno ostanete na svome, morat emo vas iskljuiti iz komisije pa neka drugi inspektor pogleda to ovdje nije u redu. Rekao sam ve da neu potpisati i gotovo! Ma, kolega, dosta je toga natezanja! Ja sam ovdje najstariji meu vama i uzimam sebi pravo da od vas, kolega, zatraim objanjenje. N e m a m ja to objanjavati. Ne potpisujem i kvit! To me podsjea na onog magarca u Dalmaciji koji se ispruio nasred ceste pa ni makac, a mi trubimo i trubimo . . . Tako dakle, sad me jo i vrijeate! Najprije primam mito, onda hoete da me eliminirate, a sada sam na koncu i magarac. Krasno, bogami! Ja s vama vie ne mogu raditi. Vi ste magarci, a ne ja! Inspektor dograbi spise koji su stajali pred njim na stolu i tresne ih o pod. Vidio pretpostavljeni da je vrag odnio alu, pa se umijeao u prepirku. Molim mir, smirite se svi i sluajte to u vam rei. Tu im ispria cijeli sluaj s onom strankom, pa kako smo otkrili zato je uvijek iznerviran i da smo namjestili zraenje iz telefonske centrale na stolac na kojem je, sasvim sluajno, sjedio inspektor, a mogao je sjediti bilo koji od lanova komisije. Na kolega, inenjer Jurdana, tono je tempirao da e reakcija nastupiti izmeu esnaest i dvadeset minuta nakon poetka sastanka. Tako se i zbilo. Poelo je sa svaom i zavrilo s bacanjem spisa, kao i juer kod mene. A svemu je krivo to tetno zraenje iz telefonske centrale. Svi su se slatko smijali toj podvali, a pretpostavljeni je odveo inspektora da se malo odmori i sredi izvan nadraajnog podruja. Nakon nekog vremena sjednica je nastavljena, inspektor je paljivo pregledao sporni projekt i, ne naavi nikakve nepravilnosti sasvim mirno potpisao odobrenje, ispriavi se kolegama zbog maloprijanjeg nenamjernog incidenta. Osam dana poslije pokusa s telefonskom centralom sav uzbuen doao je k meni kolega inenjer s nekoliko svojih suradnika, alei se da posljednjih dana na njihovim radnim mjestima nije sve u redu. U ured dou svjei i raspoloeni, a za kratko vrijeme svi su umorni i iscrpljeni da jedva mogu obavljati svoje poslove. Odem ja k njima i vidim da se ralje zaista jako okreu. Kad sam utvrdio smjer zraenja, odmah
103

mi je sve postalo jasno. Kako smo bili pomakli telefonsku centralu da zrai onaj stol za sastanke, usmjerili smo zrake ba prema sobi ovih ljudi koji su se doli potuiti na smetnje, a kako za zraenje statikog elektriciteta zidovi ne predstavljaju nikakvu prepreku, dogodilo se da smo nehotice izvrili jo jedan pokus koji je samo potvrdio moju teoriju. Tada smo okrenuli ormar s ispravljaem koji stvara to zraenje, tako da nije vie nikoga zraio na naem katu. Ali to nije bio kraj toga zraenja. Naime, etrnaest dana kasnije dooe k meni trojica kolega iz drugog odjela koji je imao prostorije na etvrtom katu, i rekoe mi da je trojici njihovih inenjera u posljednje vrijeme zlo na radnim mjestima. Otiao sam odmah k njima i nabasao opet na zraenje iz telefonske centrale. Okrenuvi izvor znaenja izolirali smo u potpunosti na kat, ali su zato bili ugroeni kolege iznad nas, j e r ni visina nije nikakva prepreka za zraenje statikog naboja. Budui da smo izvor zraenja ve toliko puta pomicali, odluio sam da ga vie ne diram, pa sam preporuio da se jednostavno pomaknu s ozraenih mjesta metar lijevo ili desno i problem je rijeen, a ukoliko pomaknemo zraenje s njihova smjera, zahvatit emo nekog drugog. Tako je i uinjeno, pa su se svi ubrzo smirili i mogli bez smetnje nastaviti redoviti posao.

umjesto drvenog sintetiki pod, sintetika sjedala s aluminijskim rukohvatima uvrenim mesingastim vijcima, unutarnja oplata od plastinih materijala, najlonske ploe uvrene aluminijskim trakama i mesingastim vijcima, drvene hvataljke na stropu zamijenjene aluminijem, eljezom, plastikom, niklom, kromom, sjedala vozaa i konduktera takoer u kombinaciji raznorodne plastike i najrazliitijih metala itd. itd. Dakle, sve kombinacije materijala sa razliitim elektrinim potencijalima koji nikako ne smiju doi u meusobni dodir, jer postaju izvorom snanog zraenja statikog elektriciteta. Naravno, kad netko u takvu ambijentu sjedi cijeli svoj radni dan, kao voza i kondukter, pa se tu nau i inae napeti putnici od kojih mnogi na malo duljim relacijama provedu u tramvaju po pola sata, pa i vie, nije udo da najednom, gotovo iz ista mira svakodnevno dolazi do vrlo neugodnih ispada. Pogotovu kad uu putnici s plastinim donovima, pa nose na sebi sintetiko rublje, najlonsku presvlaku na metalnim kiobranima i s plastinim torbama u kojima nose razliite staklene ili metalne predmete i to objese na aluminijski dra na naslonu sjedala ispred sebe. Sve to izaziva takvo zraenje da nisu iskljueni ni najtei izgredi. B i o sam tako u nekoliko navrata svjedokom obrauna izmeu putnika i tramvajskog osoblja, kad su voza i kondukter pretukli putnika, zatim kad su putnici izmlatili konduktera, prisustvovao sam i dijalogu izmeu putnika koji je sav zajapuren dobacio: V i ste kondukterski mulec!, a kondukter da mu ne ostane duan odrecitirao takoer prikladan osmerac: A vi ste putnika svinja! Sjeamo se jo i sluaja kad je neki putnik ubio konduktera iz pitolja! Pravi uzroci takvu ponaanju nisu nikad utvreni, jer su povodi bili vie nego beznaajni. Meutim, nema sumnje da je sve te incidente uzrokovalo zraenje statikog elektriciteta koji je nastajao u samim kolima uslijed spojeva raznorodno polariziranih statikih naboja. Poznat je sluaj kad je na zadnjoj stanici u rnomercu iznenada umro na svom radnom mjestu kondukter. Vjerojatno je i tom prilikom kobnu ulogu odigralo zraenje u tramvaju i snano bono strujanje izazvano protokom nedalekog potoka. Sreom, poslije nekoliko godina, na spojevima tih razliitih elektrinih potencijala uslijed razaranja materijala stvorio se prirodni izolator u obliku korozije te se smanjio spoj izmeu razliitih elektrinih naboja. T i m e je prestalo i zraenje, pa je u takvim tramvajskim kolima nastupilo razdoblje smirenja i trpeljivosti. N o , u svim novim vozilima pripovijest 105

Vi sve kondukterski mulac! A vi, gospon, putnika svinja!

Kako je nekad bilo lijepo u dobrim starim zagrebakim tramvajima, ljeti otvorene prikolice, pa kome smeta zrak taj ode u prva kola, a tko voli propuh u prikolicu. I nije bilo neopisive guve kao danas, nije bilo toliko i tako drastinih sukoba meu putnicima i s tramvajskim osobljem. Bili su ljudi tada manje nervozni, ali ne samo zbog toga to nije bilo svakodnevne jurnjave za blagostanjem. U ono je vrijeme postojala mnogo grevitija i daleko traginija jurnjava borba za svakodnevni opstanak, pa ipak su ljudi bili mirniji, staloeniji, drueljubiviji. Stari su tramvaji bili kombinacija drva i metala: metalna vanjska oplata, unutra sve u drvu, pod od drvenih letvica, drvene klupe, na stropu drvene preke s hvataljkama od koe i porculanskim rukohvatima. Svi ti materijali bili su u pogledu elektriciteta pravi izolatori. A onda se u na svakodnevni ivot poela uvlaiti plastika, pa su i tramvaji dobili 104

e se ponavljati sve dotle dok se ne stvori korozija na spojevima, ili ne upotrijebe materijali srodnih potencijala. Vjerujem da e se u budunosti povesti rauna o takvim stvarima i paljivom upotrebom materijala u potpunosti otkloniti i opasnost od zraenja.

Statiki elektricitet i promjena vremena Da se o tome u svijetu ve vodi rauna, dokazuje i podatak iz nekih zemalja, npr. vicarske, gdje je na snazi propis da se prilikom sudskih rasprava mora voditi rauna o tome kakvo je vrijeme, osobito u proljee, jer kad ondje pue topli vjetar fen, koji se u vedskoj naziva fein, a u Njemakoj Fohn, ljudi su vrlo razdraljivi i nemirni, ponekad ak i sasvim neodgovorni u svojim postupcima, pa tako iskazi svjedoka i stranaka na sudu mogu biti u vrijeme fena iskrivljeni i neuraunljivi. Zbog toga se za vrijeme takvog toplog vjetra odgaaju sve sudske rasprave. K o d nas nema fena, ali je ope poznato da i bez tog alpskog suhog i toplog vjetra ljudi postaju smanjeno uraunljivi u razdobljima naglih vremenskih promjena zbog ivanih smetnji i preosjetljivosti. U takvim sluajevima, osobito kad se sprema velika oluja, primijeen je i porast broja samoubojstava, zloina, prometnih nezgoda i si., ponekad ak i do osamdeset posto vie negoli za lijepa i stabilna vremena.

ralje. Obino se dogaa da voza nije svjestan te nepredviene reakcije i vozilo prelazi na drugu polovinu ceste, pa ukoliko ima nesreu da iz suprotnog smjera upravo u tom trenutku naie drugo vozilo, to nije rijedak sluaj na optereenim prometnicama, onda dolazi do tekih rtava i velike materijalne tete, a u najboljem sluaju, ako je sam na cesti, voza e zavriti kraj puta u grabi ili e se zabiti u drvo. Dakle, samo kad na takvo mjesto naie voza suprotno polariziranog statikog naboja, doi e do nesree, dok e drugi proi preko takvih zamki bez ikakve smetnje. To i jest razlog to strunjaci ne vjeruju u moju tvrdnju, jer misle da svaki auto koji naie na podzemnu vodu mora skrenuti s pravca. S druge strane opet tvrde da je automobil zapravo najidealniji Faradevev kavez i da odbija ak i gromove. Tono! Gromove odbija, ali ne spreava prodor zraenja statikog naboja, kao to ne spreava ni prodor radijacije. Kad neki istiu da je to protiv svih zakona fizike, treba ih upozoriti da taj svoj zakljuak malko proire i da treba glasiti: protiv svih nama poznatih zakona fizike. O fizikalnim nepoznanicama nitko i ne razmilja. Istraivao sam tako vodu u Bosni i registrirao usput jaku podzemnu struju na novoj magistralnoj cesti koja vodi od Bihaa do Jajca. Bilo se ve smrailo pa sam oznaio to mjesto za kasnije detaljnije odreivanje najboljeg podzemnog toka i upozorio vozaa koji nas je vozio da zapamti to mjesto, jer e se na tom dijelu puta dogaati prometne nesree. Voza mi je tada rekao da prometnica jo nije slubeno otvorena, ali ve je bilo nesrea, ba u blizini oznaenog mjesta, a nije tome davno kako je tu negdje sletio autobus i poginulo nekoliko ljudi. Drugi dan smo se ponovno sastali kod oznake da nastavimo istraivanje. Sada su se, na danjem svjetlu, na novom asfaltu sasvim lijepo razaznavali tragovi autobusa koji je, naiavi na to podruje, naglo skrenuo u smjeru podzemnog toka, zatim su tragovi guma kazivali da je voza pokuavao vratiti autobus na sredinu ceste, ali je taj nagli manevar izazvao slijetanje vozila u provaliju i tom je prilikom poginulo est putnika. Svjei vijenci na mjestu udesa bili su nijemi svjedoci nedavne tragedije. Zamalo se dogodilo da je nedaleko od Dubrovnika i moj vijenac potvrdio pretpostavku o kojoj sam govorio. S predsjednikom opine, direktorom i agronomom jedne zadruge krenuo sam do izvora rijeke Ljute da pokuam utvrditi kojim smjerom tee dalje ta ponornica. Budui da sam odmah utvrdio smjer podzemnog toka i vidio da se voda kree prema 107

Na cestama smrt vreba ispod zemlje

Tragajui za podzemnim vodama i slijedei njihov trag, esto sam pri prijelazu kakve prometnice preko koje su me tragom podzemnih zraenja vodile ralje, nailazio na vijence koji su, postavljeni kraj ceste, upozoravali da je na tome mjestu netko poginuo. Poeo sam o tome razmiljati, itajui u novinama sve ee da je neki voza iz nepoznatih razloga iznenada skrenuo na suprotnu stranu i izazvao sudar. Poao sam nekim tragovima novinskih vijesti, na mjesta gdje su se dogodili tei udesi. Gotovo na svim takvim lokacijama otkrio sam da podzemne vode presijecaju dijagonalno prometnicu i kad na takvo mjesto stigne automobil za ijim je volanom voza s jakim elektrinim nabojem suprotnim od onog u zemlji, struja mu okrene volan istom onom snagom kojom okree i 106

udaljenoj cesti, predloio sam da poemo automobilom do mjesta gdje voda presijeca prometnicu, a odande emo je dalje slijediti pjeice. Samo to smo se odvezli nekoliko stotina metara, osjetio sam da se pribliavamo mjestu krianja s podzemnom vodom, pa sam upozorio direktora zadruge koji je bio za volanom. Smanjite brzinu, jer emo sada naii na sjecite ceste i ponornice, a to moe biti opasno za vozaa, zato vrsto drite volan i vozite sasvim lagano. Skrenite uz desni kraj, prema nama dolazi automobil prilinom brzinom, bolje je da se uklonimo dok ne proe opasno mjesto. Direktor je odmah usporio i svrstao se sasvim uz desni rub puta, ostavivi oko est metara slobodnog prostora za automobil koji je nadolazio. Meutim, u tim sekundama koje su preostale do mimoilaenja, iskusni direktor koji se zaista iskazao kao vrstan voza i dobar psiholog, osjetio je da se neto udno dogaa s automobilom koji nam je nesmanjenom brzinom hitao u susret, pa je tako naglo zaustavio vozilo da smo se jedva odrali na mjestima. Upravo kad smo htjeli prigovoriti direktoru zbog toga nesmotrenog manevra, ugledali smo kako je onaj automobil, bio je to renault, kao sumanut pojurio ravno na nas. Uhvatili smo se grevito za sve to smo u tom trenutku uspjeli dohvatiti i doekali udarac uz zaglunu eksploziju i tropot. Sreom, bile su to samo dvije gume, jedna na naem i jedna na onom drugom automobilu koji se odbio od nas, a to struganje i sudaranje limenih dijelova, uz one dvije istovremene eksplozije guma, proizveli su takvu stranu buku da nas je sve uhvatila jeza. Da za volanom nije sjedio tako iskusan voza koji je instinktivno osjetio opasnost i odmah se zaustavio, izbjegavi tako direktni sudar, danas bi ovdje kao tragian memento vijenci opominjali vozae na oprez, a u novinama bi vjerojatno stajalo da smo poginuli u sudaru do kojeg je dolo iz nepoznatog razloga. Kad se sve stialo i kad je na voza vidio da smo svi ostali ivi, izletio je i okomio se na vozaa drugih kola koji je takoer ostao neozlijeen. Pa jeste li vi ludi, zar niste vidjeli da smo mi na cesti? Imali ste toliko prostora, a vi ravno u nas! Vi ste ili pijani ili niste normalni! Ja zaista nisam svjestan to se to dogodilo, vidio sam da imam dvoljno mjesta za prolaz, ali mi je najednom neka nepoznata sila zakrenula volan ravno na vas i dok sam pomislio to da uinim ve je sve bilo gotovo.
108

Meni je bilo sasvim jasno to se to dogodilo. Znajui da nailazimo na opasno podruje, upozorio sam naeg vozaa da smanji brzinu i on je to uinio. Ali onog drugog nije imao tko da upozori. Sreom je sve dobro prolo. Zanimljiv je i sluaj koji se zbio u Hercegovini. U jednom selu nedaleko od Mostara traio sam vodu, a kad je sve bilo gotovo, poem s jednim zagrebakim odvjetnikom prema Dubrovniku da mu pronaem vodu za vikend-kuu. Vozio nas je neki mostarski taksist, kojeg je doveo advokat iz Mostara, prijatelj moga zagrebakog znanca. Prije nego to smo uli u automobil, ja sam htio pregledati vozilo. Kad god idem na dulju vonju kolima, uvijek raljama najprije pregledam automobil zbog zraenja da ne bi za vrijeme vonje bilo zlo meni, a pogotovu ne vama jer volan je u vaim rukama. Ma kakvo zraenje, ovjee, pa to je novi automobil, to su prvorazredna kola, sve sam uredio kako treba, sve je novo, nedavno sam ga kupio kad sam razbio onaj stari. Kako ste to razbili auto? Jeste li imali sudar? Pa, nije ba bio sudar. Deset godina sam imao taj auto, vozio je kao veliki. Ali, nedavno, dogodilo mi se veliko zlo. Ba na ovoj cesti, prema apljini, skrenuo sam s ceste u provaliju i dva putnika koji su se vozili na stranjim sjedalima ostali su na mjestu mrtvi, a ja sam zadobio teke ozljede. Sada se vodi spor protiv mene i ovaj me advokat doveo da vas vozim, kako bi mogao provjeriti jesam li sposoban za vonju ili ne. Ako ne bude sve u redu, morat u napustiti slubu. Pa, nije ba ugodno da mi sada posluimo kao pokusni kunii za provjeru vae vozake sposobnosti, zato u temeljito pregledati vozilo prije nego to odluim sjesti u nj. Vidite, ovaj auto jako zrai sa svih strana, imate sjedala od skaja i kad na to stavite ovaj plastini jastui od najlona, dolazi do jakog zraenja, jer sjedalo ima jednu vrstu naboja, a jastui drugu, pa kad se to meusobno spoji, stvara se statiki elektricitet koji tetno djeluje na cijeli organizam. Ovaj jastui, kad sjedite na njemu, u dodiru sa skajem zrai vas odozdo, nabijate se statikim elektricitetom, i kada naiete velikom brzinom na mjesto gdje pod zemljom tee voda koso preko ceste, onda to podzemno strujanje koje ima jednu vrstu naboja, u dodiru s vaim nabojem druge vrijednosti okrene volan isto tako kao to okree ralje u mojim rukama. Za vrijeme dok se vozite, ovaj vas jastuk nabija strujom isto 109

kao to se za vrijeme vonje puni akumulator, neprestano ste nad naponom i tako u susretu s podzemnom vodom odletite s ceste kao da ste zakoili na ledu. Pa dobro, kad se ve vri pokus, onda u i ja sudjelovati u tome, jer i mene zanimaju neke stvari. Ali najprije van s tim jastuiem. Voza bez rijei uze jastui i baci ga u ko za smee. Eto, vie ga nikada nee bit u m o m automobilu. Imate pravo, dok nije bilo tog jastuia, nikad mi se nita nije dogodilo, a im sam ga stavio u onaj auto odletio sam u provaliju. Sad vi lijepo nas vozite, i nekoliko kilometara prije onog mjesta gdje ste sletjeli s ceste upozorite me, pa u uzeti ralje i tono u pokazati gdje ste stradali. Kad me voza upozorio, uzeo sam ralje i ekao da naiemo na podzemnu vodu. Nakon nekog vremena javi se prvi signal, pa drugi i trei. Stop! Tu je mjesto gdje ste imali nesreu. Sad se malo vratite, pa onda polako naprijed i pokazat u vam tono kojim ste smjerom skrenuli s ceste. Tono! Ba na tome mjestu mi se dogodila nesrea i ovako sam ukoso otiao dolje kao to ste pokazali. Dakle, te podzemne vode i struje su krive, nikako mi nije bilo jasno to se zapravo zbilo. Upozorio sam nadlene da je to vrlo opasno mjesto i da bi trebalo postaviti znak upozorenja. To vjerojatno nije nikad uinjeno. Provjerio sam mnoga mjesta na kojima esto dolazi do neobjanjivih prometnih nesrea i gdje uvijek pogiba po nekoliko osoba. Brzina, neopreznost i umor vozaa samo su usputne pojave i dodatni elementi tih nesrea. Kad se vozilo nae nad izvorom podzemnih zraenja, nevidljiva sila okree volan u smjeru toka vode koja prolazi ispod ceste. Ako je u tom trenutku prisutna velika brzina i oputenost ili premorenost vozaa nesrea je neizbjena. Tu se uglavnom radi o dobro preglednim dionicama i vozai ne oekuju nikakvu opasnost, pa ih zbog toga iznenadno skretanje volana zatekne sasvim nespremne za bilo kakvu intervenciju.

IZ MOJE INSPEKTORSKE PRAKSE

Moja sposobnost pronalaenja podzemnih voda, bolesnih mjesta na tijelu i najrazliitijih izvora zraenja statikog elektriciteta, omoguila mi je da to svojstvo iskoristim i u svom redovitom poslu graevinskog inspektora Skuptine grada Zagreba. Pomou te svoje sposobnosti sada sam mogao otkriti graevinske nedostatke, svjesne ili nehotine, koji su prije ne samo meni ve i ostalima kolegama bili potpuno nedostupni. Visak i ralje nepogreivo su me upozoravale na propuste i prijevare.

Neispravan var isto je to i bolestan organ

Prilikom pregleda varova na nosivim konstrukcijama zgrada, visak se jednakom brzinom okree ondje, gdje su svi dijelovi ispravni. Meutim, im visak naie na mjesto gdje je kod zavarivanja ostala mrvica nekog materijala, pa var nije izveden po propisu, visak odmah uspori vrtnju ili se sasvim zaustavi, ako se radi o veoj smetnji, dakle kao kad prilikom pregleda tijela naiemo na bolesno mjesto. Pregledavao sam tako nosivu eljeznu cjevastu krovnu konstrukciju jednog paviljona na Zagrebakom velesajmu, jer se radilo o velikoj teini, pa bi u sluaju loe izvedbe nosivog dijela moglo doi do nesree. Popeo sam se do dvanaest metara visoke krovne konstrukcije i poput akrobata, bez zatitne mree, verao sam se po reetkastom nosau do petorostrukog spoja zavarenih cijevi, nogama sam se uvrstio za nosa, tako da su mi ruke ostale slobodne, pa sam u jednoj ruci drao visak, a u drugoj kredu. Kaiprstom sam prelazio preko zavarenih dijelova i gdje bi god visak stao, obiljeio sam to mjesto
111

110

kredom. Kada sam pregledao tri najvanija spoja, dao sam da se oznaena mjesta rendgenski snime, kako bi se vidjelo to se nalazi ispod minijem premazanih cijevi. Kada smo dobili fotografiju tih mjesta, pokazalo se da je visak nepogreivo utvrdio opasne nedostatke. Prije nego to sam uao u halu da pregledam krovnu konstrukciju, po obiaju sam najprije s raljama u rukama proetao prostorijom da vidim ima li gdje zraenja. Sve je bilo u redu. Meutim, kad sam za vrijeme snimanja varova ponovno uao u halu, osjeao sam se nelagodno, odnekuda je dopiralo zraenje. Poeo sam raljama provjeravati i odjednom ih je nevidljiva sila snano trznula prema gore. Pogledao sam iznad sebe, ondje su upravo bili namjeteni aparati za snimanje varova. Inenjer koji je bio u slubi rekao mi je da su aparati izolirani olovnim platem, j e r se snimanje vri izotopima, pa postoji opasnost po okolinu, zato se svi moraju ukloniti s mjesta na kojem se snima. Meutim, ini se da je unato svim mjerama sigurnosti zraenje negdje probilo izolaciju. Kad su nakon snimanja skinuli aparate, pronaao sam pomou viska da je izolacija bila slabo provedena na spoju poklopca i ostalog dijela olovne zatite aparata i ta gotovo nevidljiva pukotina bila je dovoljna da izotopi pronau izlaz. Prisustvovao sam jednom po slubenoj dunosti ispitivanju nosivosti montanih zidnih ploha za novogradnju kole nedaleko od Zagreba. Trebalo je da predstavnici investitora, izvoaa radova i graevinskog instituta ispitaju stabilnost tankih armirano betonskih stupica koji su imali nositi stropne i krovne konstrukcije velikih uionica. Prije ispitivanja pokuao sam viskom odrediti krivulju eljeza ugraenog u beton da vidim kako e se to eljezo ponaati prilikom optereivanja. K r o v je postepeno optereivan opekama, a specijalni instrumenti biljeili su kako stup podnosi teinu. Ja sam opet pregledavao stup viskom. Primijetio sam da prilikom svakog novog optereenja visak pokazuje sve manju krunicu, a onda se sasvim zaustavio. Pogledajte, visak je stao, kao kad pregledavam ovjeka, pa kad naiem na bolesno mjesto visak stane. Prema tome, usporedivi ispitivanje ovjeka i ovog eljeza, mislim da je sada dostignuta krajnja granica nosivosti, j e r eljezo je pod ovim teretom u stanju bolesti. Kohezija eljeza jednaka je sada nuli i zato nema elektriciteta. Ako se stup jo vie optereti, doi e do drobljenja eljeza. 112

Instrumenti, meutim, nisu otkrili nikakve promjene, pa je zato komisija odredila da se pokua dodati jo optereenja. Kad se radnik popeo ljestvama na krov da stavi jo dvije opeke, svojom je teinom stvorio toliko optereenje da su kazaljke na instrumentima poele pokazivati poputanje konstrukcije, pa je krov odmah rastereen. Svi su bili silno iznenaeni mojim nalazom i pravovremenim upozorenjem da je postignuta maksimalna nosivost, dok su instrumenti poeli reagirati tek kad je stup bio preoptereen, tj. kada se eljezo poelo drobiti. Velika bi opasnost bila zaprijetila buduim stanarima jedne novogradnje i prolaznicima u uem sreditu grada da u toku gradnje nisam redovito nadgledao radove. Budui da se radilo o ugaonoj viekatnici, djelomice predvienoj za drutvene prostorije, posebnu sam panju posvetio stupovima-nosaima koji su imali podnijeti najveu teinu. Zbog toga sam vrlo pomno pratio sve faze podizanja nosivih stupova. Osobito sam se zanimao za ugaoni stup, upozoravajui rukovodioca gradnje inenjera da osobno nadgleda armiranje stupova. Jeste li se drali tono kako je predvieno za ovaj ugaoni stup? Jesam, sve je izvedeno prema projektu. Zamolio sam vas da osobno nadgledate armiranje stupova, osobito ovog ugaonog. Jeste li stavili sva vertikalna i horizontalna eljeza? Ja sam osobno nadgledao radove i prije betoniranja zatraio sam da odgovorni projektant izvri pregled i izda odobrenje za betoniranje. Jamim da je sve u redu. I beton smo maksimalno nabili. Dobro, vjerujem vam, ali vidjet emo hoe li se ralje s time sloiti. Uzeo sam ralje i poeo pregledavati je li sve na mjestu. Vertikalne eljezne ipke bile su sve na broju i ispravno postavljene. Ali to je s obruima! Sve do dna stupa nigdje ni jedne eljezne karike koja meusobno dri okomite ipke, a trebalo bi ih biti trinaest. ovjee, pa ovdje sve do dna nema ni jedne jedine karike! Vi ste rekli da ste osobno nadzirali i da jamite za ovaj stup. Ponavljam vam da sam osobno nadzirao obru po obru, svih trinaest komada i oni su tu unutra, dajem glavu znam to sam radio. Glavu dajem, kaem vam, da je sve u redu.
g 7urdtta:
R a l j e i visak ivota

113

 Bolje bi bilo da s glavom malo priekate dok ne provjerimo o emu se radi. Ali da znate, vi se moete prevariti, ja se mogu prevariti, svi moemo pogrijeiti ali ralje su nepogreive. Odmah emo vidjeti tko je u pravu. Na moju odgovornost poet ete razbijati stup odozgora. Ako nisu na mjestu dvije karike, onda, kolega, stup ide dalje na vau duu. Ne dvije, ako ne naemo prvu kariku ja preuzimam svu odgovornost. Prije otvaranja stupa, moj kolega je doveo poslovou i savijaa eljeza koji su takoer jamili da su sve vilice (karike) propisno postavljene. Poelo je razbijanje armiranog stupa od vrha. Na mjestu, gdje je trebalo da se nalazi prvi eljezni prsten nije ga bilo! Samo uspravne ipke niim meusobno povezane. Gledao sam ispod oka prisutne. Otvorenih ustiju i razrogaenih oiju tupo su gledali kako sa svakim udarcem ekia i sjekaa nestaje njihova jamstva. I trinaesti poloaj predvien za kariku bio je prazan. Tek dalje, pri samom dnu stupa, bile su uredno nanizane sve karike, jedna na drugoj. Kosa mi se digla na glavi pri pomisli to bi se dogodilo da se povjerovalo izjavi prisutnih i da ralje nisu otkrile propust. K a k o se to moglo dogoditi? Rekonstruirajui cijeli postupak, otkrili smo u emu je bila greka. Drei se mog upozorenja i pazei da stupovi budu to ispravnije i to bolje izvedeni, poslovoa je zaista sam stavio svih trinaest kolutova, zato je i bio toliko siguran da je i glavu bio spreman dati. Meutim, zavarivanje karika nije bilo propisno izvedeno. Ili je materijal bio lo ili varilac nepaljiv, tek dogodilo se da su se prilikom nabijan ja betona nakon zalijevanja pojedinih sektora slupa karike pod udarcima nabijaa jedna po jedna olkvaile i uslijed vlastite teine i udaraca polako tonule kroz itku masu i dospjele do dna stupa. Zbog toga sam izdao nalog da se oko stupa postavi spiralna armatura s deset centimetara debelim slojem betona, ime je bio osiguran stabilitet zgrade. Kad je jedna zagrebaka kulturna ustanova gradila svoje spremite i radionice, najpovoljniju ponudu poslao je neki privatni poduzetnik, pa je njemu bila povjerena izvedba radova. Sve je bilo dovreno u roku i sagraeno prema predvienom projektu, vrlo savjesno i uredno. Preuzimanju dovrene gradnje prisustvovao sam kao gradski graevinski inspektor i dunost mi je bila da provjerim ispravnost poduzetnikova trokovnika u odnosu na samu kvalitetu izvedbe radova i utroku materijala. I ovdje su ralje imale presudnu ulogu.
114

Budui da je u vrijeme kad se to odigravalo, najtee bilo nabaviti eljezo za armaturu, posvetio sam prvenstvenu panju armiranim dijelovima, jer nosivi elementi gradnje bez propisane koliine graevinskog eljeza predstavljaju vrlo veliku opasnost za samu graevinu i ljude u njoj i oko nje. Nedovoljno eljezom ojaani nosai s vremenom se deformiraju i takva nepromiljena gradnja neminovno mora zavriti iznenadnim ruenjem objekta. Kad sam raljama pregledao neke nasumce odabrane nosive povrine i nalaze usporeivao s odobrenim projektom, otkrio sam da eljezo nije propisno ugraeno, da ga nema u propisanoj koliini ili nije postavljeno kako treba. Premda se graditelj zaklinjao svim i svaim da se drao projekta kao pijan plota, pokazalo se, kad smo izvrili pokusno kopanje zidova, da se ralje nisu prevarile i da je nesavjesni graditelj pokuao ne samo naplatiti materijal koji nije ugradio ve je doveo u opasnost cijeli objekt i ljudske ivote. Vrlo lijepa stambena petorokatnica u Remetincu blistala je na suncu kao da se dobrostivo osmjehuje svojim buduim stanarima koji su s nestrpljenjem oekivali trenutak kada e ostvariti najvei ivotni san. Meutim, do zveketa raspodjele kljueva preostala je jo jedna prepreka izdavanje uporabne dozvole. A da bi se za zgradu mogla dobiti takva dozvola, trebalo je temeljito pregledati objekt da se utvrdi je li sve izvedeno po propisu, kako zbog propusta izvoaa radova ili projektanta ne bi bili ugroeni ivoti stanara. Dunost pregleda te stambene zgrade zapala je mene. Koristei se raljama, ubrzo sam otkrio da na vie mjesta nema eljeza na sastavima pojedinih montanih elemenata i zatraio sam da struna organizacija izvri pokusno ispitivanje, j e r se ne moe izdati uporabna dozvola za objekt na kojem sam utvrdio vrlo opasne nedostatke. Izvoa radova bunio se protiv takvog provjeravanja i alio se predsjednitvu grada, pa je odreeno da se to ispitivanje povjeri strunjacima jednog fakulteta na elu s veleuenim doktorom-inen jcrom-profesorom. Taj mi je gospodin telefonirao da odmah doem u Remetinec, gdje e se vriti pokusna istraivanja ugraenih veznih eljeza u zidovima, na mjestima na kojima sam ja raljama pronaao da nema eljeza. Oni e svojim modernim instrumentima utvrditi pravo stanje, jer ralje ne mogu biti mjerodavne, budui da se nalaze u rukama ovjeka i njihovo reagiranje ovisi o subjektivnom osjeaju raljara, a to zna115

nost ne smatra legalnim nainom dokazivanja istinitosti, dok rad instrumentima jami nepogreive i objektivne rezultate. Zamoljen sam da pred studentima pokaem raljama mjesta za koja drim da su nepropisno izvedena, pa e onda oni specijalnim instrumentom za ispitivanje prisustva metala provjeriti moje navode i usporediti rezultate. Pokazali su mi kako instrument na betonskoj ploi bez eljeza pokazuje nulu, a kad se priblii eljezna ipka, kazaljka pokazuje sve vei otklon to je eljezo blie, odnosno deblje. Uzeli su za primjer komad betonskog zida od etrnaest centimetara debljine bez eljeza i instrument je mirovao, a kad su iza toga betonskoga komada stavili eljezo, kazaljka je odmah reagirala. Nakon ove demonstracije, prof-dr-ing. pobjedonosno je uzeo instrument i poeo provjeravati sastave zidnih elemenata u kojima se moralo nalaziti eljezo. Evo, kolega, instrument pokazuje da na primjer u ovom spoju nema eljeza i to dokazuje da ste bili u pravu, jer ovdje bi moralo biti eljezo. Uinilo mi se da ja nisam provjeravao to mjesto i zato sam uzeo ralje da jo jednom ispitam spojeve. Iznenadio sam se kad su ralje pokazivale sasvim suprotno, tj. da je eljezo prisutno. Dao sam otvoriti taj dio zida i zaista je eljezo bilo unutra. Dakle, ralje su bile preciznije i sigurnije nego toliko hvaljeni instrument. Pa to je nemogue, ovaj instrument ne moe pogrijeiti! Uzbueni profesor pribliio je instrument ogoljelom eljezu ali je kazaljka mirovala. Nakon toga morao sam u graevinski dnevnik upisati da nain ispitivanja instrumentom nije pouzdan, dokazano je da aparat grijei, pa je prema tome takvo ispitivanje moralo biti otkazano, j e r nije pokazalo odreenu sigurnost za stabilitet objekta. Nakon nekog vremena pozvali su me s fakulteta i upitali bih li pristao da izvre neka struna ispitivanja mojih sposobnosti. S veseljem sam pristao da se osnuje komisija strunjaka koji e mi dati zadatke za ispitivanje bilo raljama bilo viskom, pa da se utvrdi hou li gdje pogrijeiti. Na fakultetu me doekala komisija inenjera graevinske struke i strojara. Prvi zadatak koji je trebalo rijeiti bilo je provjeravanje varova na eljeznim ploama koje su prethodno bile prepiljene, a zatim zavarene u specijalnom laboratoriju. Kad se po ploama udarilo, zvonile su kristalno 116

isto i po zvuku se nije moglo zakljuiti da bi postojala kakva greka. Sve su oi bile uprte u mene i u visak kad sam prelazio prstom preko vara. Odmah na poetku visak je odjednom stao. Oznaio sam to mjesto kredom i nastavio pregledavati. Na sredini visak opet ni makac. Oznaim i krenem dalje, pa negdje pri dnu opet upotrijebim kredu. Na drugoj ploi visak je na dva krajnja poloaja slabije reagirao, na istim mjestima gdje je na prvoj ploi stao, a na treem, srednjem poloaju se zaustavio. Dakle, prva je ploa imala neispravan var na tri mjesta, druga je bila donekle dobra osim na sredini, gdje je var takoer bio lo, dok je trea ploa bila ispravna, samo se visak sporije okretao, to je znailo da var nije ba najbolji. Upravo kad sam zaustio da predloim provjeru rendgenom ili izotopima, prekinue me. Hvala, gotovi smo, inenjeru Jurdanu, nije potrebno dalje istraivati, sve ste tono pokazali ali to vam je uspjelo zbog toga to ste itali" nae misli. Bio bih sretan da mogu itati misli, ali nemam tu sposobnost, moje tijelo je sposobno da pronalazi vodu, metale, oboljela mjesta i stotinu drugih stvari ali da itam neije misli, tu sposobnost nemam. Radije mi recite to ste napravili s ploama, to mene zanima. Sve tri ploe dali smo razrezati tono po polovici i zatim su one ponovno zavarene. Nakon toga varilac je svrdlom izbuio po tri jednake rupe na svim ploama, i to na istim mjestima, vjerujui da ete se zbuniti, j e r neete povjerovati da su iste greke na sve tri ploe na istim mjestima. Kad su izraene jednake buotine, ali ne kroz cijelu plou, ve samo do osam milimetara (ploe su bile debele deset milimetara), postavili smo razliite zamke na svakoj ploi. Buotine na prvoj ploi ispunjene su talogom, zatim su rupe zatvorene i sve je ponovno zavareno. Vi ste pokazali jednake greke na sva tri mjesta. K o d druge ploe rekli smo variocu da umjesto taloga u dvije buotine ubaci malo pregorenog vara i neka rupe slabije zavari, a u srednju rupu neka ubaci talog i ponovno dobro zavari. Vi ste sasvim ispravno pokazali da je var na prve dvije toke malo slabiji, dok je na srednjoj vrlo lo. K o d tree ploe izvreno je podjednako zavarivanje i zato ste utvrdili da su sve greke na istim mjestima. Budui da mislite kako ja umijem itati misli, predlaem vam da donesete kakav zavareni komad za koji nitko od nas ne zna gdje je kvar, pa poslije ispitajte mjesto koje u oznaiti. 117

Nali su na dvoritu meu otpadnim materijalom zavareni komad i ja sam kredom oznaio loe mjesto. Sreom su na tom komadu pronali broj pod kojim je bio u arhivu zaveden film rendgenskog snimanja tog elementa, i na snimci se jasno vidjelo da je greka tono na mjestu koje sam bio pokazao. Ali kako ni to jo nije bilo dovoljan dokaz, odveli su me u laboratorij do stola na kojem se nalazila betonska ploa sa eljeznim ipkama na krajevima. Zadatak je bio da pronaem gdje je zavretak koje ipke unutar betona. Nije to bio nikakav problem i tono sam oznaio na betonu gdje je prekid pojedinih sipki. Kad su razbili betonsku plou, ipke su prcstajale ondje, gdje sam stavio oznaku. ini se da su o v o prema njihovu miljenju bili suvie laki zadaci, pa su me postavili pred zid od opeka. Ovaj zid upravo ispitujemo, izraen je sa eljeznim pojaanjem za potresne zone, pa sada pokuajte utvrditi koliko ima u tom zidu vodoravnih eljeznih sipki i na kojoj visini, zatim koliko je vertikalnih, da vidimo hoe li se va nalaz slagati s izvedbenim projektom. Poao sam najprije raljama odozdola prema gore i nabrojao trinaest vodoravno poloenih sipki i svaku dao oznaiti. Nakon toga sam proao zidom od lijeva prema desnom kraju i utvrdio da se eljezo nalazi samo na uglovima i u sredini. Najvea koliina eljeza bila je u sredini. Najednom se javi slavodobitni glas predsjednika komisije. Ipak ste pogrijeili! Pogledajte projekt, vidite, ovdje u sredini nema uope okomitog eljeza, a vi tvrdite da ga ima najvie. Cijela komisija bila je uvjerena da sam pogrijeio. Meutim, ponovno sam uzeo ralje i opet sam osjetio da je na krajevima malo, a u sredini vie okomitog eljeza. Prisutni su se nasmijali i uvjeravali me da se uzalud trudim, j e r u sredini nema okomitog eljeza. Ja sam opet bio uvjeren da se ne varam i zatraio sam da pogledamo to se nalazi u susjednoj prostoriji, sa stranje strane zida, na udaljenosti 130 cm od raalja. Da vam je bilo vidjeti ta lica, kad su na zidu ugledali na avlu objeen kolotur s lancima koji su visili do poda i tako stvarali dojam okomitih eljeznih ipaka u zidu. Bilo je to otkrie daleko znaajnije nego da su u zidu bile ipke. Tako sam apsolutno dokazao da su ralje u mojim rukama nepogreive. Zamolio sam tada uvaenog doktora-inenjera-profesora da mi o izvedenom pokusu izda slubenu po118

tvrdu. Odbio je, obrazloivi da mi takvu svjedodbu ne moe izdati, jer na fakultetu ne postoji katedra za takav predmet. Bio sam povrijeen tim odbijanjem, j e r mi je taj isti fakultetski autoritet prije pokusa bio obeao da e mi, ako se sve zavri u moju korist, izdati slubenu potvrdu. Otiao sam stoga odmah u urednitvo Vjesnika, ispriao im cijeli sluaj i zamolio da poalju reportera na lice mjesta da snimi sve one ploe i zid, pa da se sve to u novinama opie. Bila je to jedina zadovoljtina za toliki napor kojom sam na kraju nagraen dokazavi istinu.

Podzemna voda ugroava zgrade

Bio sam pozvan na pregled novogradnje u jugoistonom dijelu grada, gdje se prilikom gradnje etverokatnice jedan zid poeo opasno nagibati. Mislili su najprije da je projektant pogrijeio u statikom proraunu, ne uzevi u obzir optereenje koje e nastati ugradnjom balkona. Pokazalo se da je s te strane sve u redu i da pogreku treba traiti drugdje. Pregledao sam raljama teren i utvrdio da sporni zid lei na samoj podzemnoj vodi. Kopajui temelje, radnici su iskopali zemlju do dvadesetak centimetara iznad podzemnog toka, pa kako je teren do te dubine bio vrlo vrst, nisu ni pomiljali da bi na veoj dubini moglo biti drugaije. To vie to su geolozi prije poetka gradnje ispitali teren i o tome izdali atest da je sve u redu. Pokazali su mi oznake mjesta provjere gradilita koje su izvrile geoloke ekipe, ali se igrom sluaja dogodilo da su sva pokusna buenja izvrena oko podzemne vode, tako da je nalaz stabilnosti zemljita bio u potpunom redu. Pozvali smo odmah projektanta s kojim smo na licu mjesta zakljuili da se zgrada mora hitno uvrstiti podmetanjem eljeznih traverza na dodatnim temeljima u vrstom zemljitu. T i m e je opasnost od daljnjeg naginjanja zida bila zaustavljena, ali se dotadanji nagib nije vie mogao otkloniti i zgrada jo danas stoji s vrlo uoljivom kosinom cijele fronte.

119

OTOCI VIE NE BI MORALI 2EATI

Bijes sue ide ove godine u sunane satove ljetne po luci i po selima. Otjerao je sve ptice, uutkao cvrke, ispio i posljednju kapljicu vode, osuio loze, utukao mazge i ovce, a sada zaluuje eljad. Oe, rekoh a ime se tjera bijes sue? jim Vodom, sinko, odgovori on smijeei se rijeima. A majka klikne proeta opet nadom: Voda nam ve dolazi. Otjerat emo I ona se ne prevari. Toga istog dana stigne -lada doploviti sjutradan s u kopna luku. vijest, da mo-

i tu neman. e bunar-

(Vladimir Nazor:

Sua na otoku)

Ovakvih potresnih stranica o eanju na otocima napisano je u naoj knjievnosti mnogo. Sreom, sve je manje eljnog iekivanja broda vodonoe, sve se rjee susreu teki lokoti na javnim bunarima naih otonih naselja, ali jo uvijek ima otoka i otoia, naselja i gradia u kojima je voda vrlo dragocjena. Svake godine itamo izvjetaje da su iz nekih turistikih mjesta usred sezone gosti odlazili zbog nestaice vode. A tako ne bi moralo biti. Jer vode ima svugdje, samo je treba pronai. I da je malo vie povjerenja u radiesteziju i ralje, nitko ne bi morao patiti zbog vode. Ni otoci vie ne bi morali eati. Sjeam se kako su strunjaci za jedan goletni i negostoIjubivi otoi podno Velebita kategoriki tvrdili da na njemu nema vode. A ondje su postojala industrijska postrojenja za koja je bilo potrebno mnogo vode. I ljudi su se muili,

dopremali vodu s kopna uz velike trokove, a imali su dovoljno vode pod vlastitim nogama. Kad sam se vozio brodom traei pod morem vodu za onaj otoi, jedva sam pronaao mjesto gdje mi uslijed trenja broda i mora statiki naboj nije okretao ralje. Stajao sam tako oekujui da mi voda pod morem najavi svoje prisustvo, jer ralje se u tom sluaju okreu isto kao na kopnu. Kad smo doli na sredinu kanala izmeu kopna i otoka, ralje se stadoe okretati. Upozorih svoje suputnike da je to ona ista voda koju smo bili pronali na kopnu i tee odande pod morem prema onoj otroj najvioj stijeni na otoku. Stao sam tada na pramae i rekao kapetanu da prati gdje se ralje okreu i tim smjerom da vozi. Kako podzemna voda nije tekla ravno, ve je krivudala, kapetan je pratio kamo se ralje koje sam drao okomito pomiu i tako je okretao kormilo. Vodena struja s kopna tekla je pod morem u prilinoj irini i velikom snagom, pa sam utvrdio da je ona podrovala one stijene na otoku i prilikom nekog potresa potonuo je cijeli dio brijega, ostala je samo strati otra stijena. Budui da je taj urueni dio stijene bio duboko dolje kao noem odrezan, podzemna se voda odbijala i tekla prema susjednom manjem otoku, dok je jedan slabiji ogranak s dubine od est metara izvirao kraj jednog od pogona na ovom veem otoku. Vraajui se s tog otoia brodom na kopno, opet sam stajao na pramcu i raljama pokazivao kapetanu smjer. Na iznenaenje svih prisutnih, a osobito kapetana, doplovili smo tono na mjesto gdje sam na kopnu oznaio da tee podzemna voda koju smo slijedili morem do otoia, u duljini od o k o osam kilometara. E, svaka vam ast, inenjeru, ja koji tolike godine navigavam ne bih bio kadar ovako dovesti brod na oznaku kao to ste to vi uinili. Vi treba da nosite kapetansku kapu, a ne ja! Za najjuniji, a ujedno i najistoniji od veih dalmatinskih otoka, Mljet, mogli smo uvijek proitati: Krako lio ima dosta golih stijena i spilja, ponikava i ponora; ima i Izvora, ali ne dola, le itelji hvataju kinieu u cisterne. arko ljeto uglavnom prolazi bez kie, a snijeg padne jednom u pelnaestak godina, pa su cisterne ponajeeee prazne. Nakon moga dolaska na Mjet, taj se opis moe slobodno izmijenili, jer Mljet ima vode, na mnogo mjesta ima vode, samo je treba pronai, pa nitko vie nee eati. Kako sam traio vodu na Mjetu? Vrlo jednostavno: vozili su me brodicom oko otoka, u ruci sam drao ralje,
122

drao sam ih vrsto da mi se pokrenu samo kad naiemo na jau podzemnu ilu, dok je geometar biljeio na katastarskim mapama mjesta gdje voda s otoka utjee u more. Ondje gdje su se ralje zaista snano okretale, prilazili smo obali i ostavljali oznaku odakle emo kasnije krenuti po kopnu uzvodno smjerom podzemne vode. Najjae signale davala je voda koja je utjecala u more kod mjesta Govedari, pa sam odluio istraiti njezin tok za eventualno pokusno buenje. Tako je i bilo. Za najpodesnije mjesto na toj podzemnoj ili odredio sam lokaciju iznad slanog jezera i biveg samostana, sadanjeg ugostiteljskog objekta. 0 tome smo sastavili detaljan zapisnik s podacima prisutnoga geometra. Nekoliko mjeseci kasnije, angairali su pod najpovoljnijim uvjetima sarajevsko poduzee za ispitivanje podzemnih voda s buaom garniturom. Hitno su me pozvali na Mljet da prije poetka buenja jo jednom detaljno pregledam odreenu lokaciju, kako ne bi dolo do kakve zabune i da stroj za buenje bude postavljen tono ondje, gdje ja odredim. Poziv je imao nekakav panian prizvuk, to mi je bilo udno, ali sve se objasnilo kad sam stigao na otok. Naime, geolozi iz Sarajeva unaprijed su tvrdili da na takvu terenu i jo k tome na brijegu, ne moe biti vode, a trokovi buenja iznose svotu od koje se obinom ovjeku to ivi samo od plae naprosto ledi krv u ilama. Sasvim je razumljivo da su mjetani, nakon to su im sarajevski strunjaci utjerali strah u kosti, eljeli biti nacistu to e se dogoditi ako se izvri buenje, a vode ne bude. T k o e snositi trokove dopreme stroja i buaeg pribora kamionom i brodom? T k o e platiti dovlaenje sedamnaest i pol tona tekog stroja na brijeg, po strmu i stjenovitu tlu, jedva prohodnu i za ovjeka bez ikakva tereta? T k o e financirati izgradnju privremenog puta, jer je trebalo u ivoj stijeni usjeci prolaz za dovlaenje stroja. Samo ti pripremni radovi, jo prije poetka buenja, iznosili su toliko da se od silnih brojki sve maglilo pred oima. A onda dolazi buenje, pa sve istim redom natrag do broda, brodom na kopno, pretovar u kamione i otprema u Sarajevo. A cijeli je otok vrlo siromaan i njegovih osam stotina stanovnika morali bi u toku nekoliko pokoljenja otplaivati dug. Pogledi svih prisutnih bili su uprli u mene. Osjeao sam se kao osuenik na stratitu kojem je doputeno da izgovori svoju posljednju elju. Mozak mi je grozniavo radio. Znao sam da e svaka rije koju izgovorim pred tolikim svjedocima biti dokazni materijal protiv mene.
123

 Ja sam skromni slubenik i svojom plaom ne bih ni da ivim i radim stotinu godina mogao nadoknaditi trokove. Ali, prema dosadanjim iskustvima, jamim s vie od devedeset posto sigurnosti da emo na oznaenome mjestu nai vodu. Nakon toga sam pregledao lokaciju i pronaao da su radnici postavili builicu dva metra podalje od sredita koje sam bio oznaio. Mjetani su se morali okupiti u golemom broju i jedva smo uspjeli pomaknuti onu grdosiju za dva metra. Rekao sam tada da se ima buiti do dubine od dvadeset i est metara. Nakon toga sam se vratio u Zagreb, j e r su pripreme za buenje dugotrajne i nisam htio gubiti vrijeme, a nije mi pogodovala ni ona naelektrizirana atmosfera, po kojoj sam osjeao da moje rijei nisu nimalo smirile mjetane. Poziv koji sam poslije nekog vremena primio, bio je lakonski i odisao je pravom pitijskom tajnovitou: GOTOVO JE STOP DOITE. to je gotovo? To g o t o v o moe znaiti sve: propalo, dovreno, upropateno, izgubljeno! Sve jedan smisao ljepi od drugog. Premda sam bio siguran u sebe, drao sam se one narodne da vrag nikada ne spava. Brod se pribliavao Mljetu. Ve izdaleka zapazio sam na obali mnotvo ljudi. ekaju li me zbog linovanja ili da zajedno proslavimo pronalaenje vode? to se brod vie pribliavao obali, to je u meni rasla neizvjesnost i nemir. Ali kad je u jednom trenutku blagi povjetarac donio s obale pjesmu i vesele poklike, znao sam da jc postignut uspjeh. I zaista, im su me mjetani ugledali na palubi, poeli su klicati i pljeskati. Na obali sam saznao da je voda pronaena tono ondje gdje sam pokazao i vlastitim je pritiskom potekla iz buotine u koliini od 0,4 litre u sekundi. Mjetani su pomou plastinog crijeva doveli vodu od buotine na obalu i ondje su se polijevali kao djeca, nazdravljali i estitali jedni drugima i ispijali ae iste i bistre vode koja im je tog trenutka bila slaa i milija od najboljeg vina. T o g sam se dana od srca nasmijao anegdoti koju su mi ispriali mjetani. Strunjak koji je bio doao iz Sarajeva da rukovodi buenjem, nije se mogao nauditi opinskim rukovodiocima i stanovnicima Mljeta koji su mene pozvali da im naem vodu. Kako ste se samo dali zavesti od inenjera Jurdane da raljama traite vodu. Tolika ete sredstva utroiti, a ja vam mogu rei da mi geolozi dobro znamo da u takvom sa124

stavu zemlje, na tom kamenitom terenu nema niti moe biti pitke vode. I jo ste se toliko muili da pomaknete ovaj teki stroj za dva metra. K a o da nekakva dva metra imaju presudnu ulogu. Ja vam kaem da ovdje nema vode, ni tu gdje je sada builica, ni dva metra lijevo i desno, taman da izbusite cijeli otok, vodu neete nai. uli smo da ste isto tako tvrdili da u kazneno-popravnom domu u Zenici nema vode, a inenjer Jurdana je ipak uspio raljama pronai vodu i oni sad imaju vodovod. Ja se mogu s vama okladiti da ovdje neete nai vodu, na visini od pedeset metara iznad mora nema vode i nema! Ako naete ovdje i jednu jedinu kap pitke vode ja u obrijati ove svoje brkove koji su mi drai od svega! Ali se ovdje neu sramotiti da traim vodu gdje mi odredi nekakav raljar. Samo vi buite ali bez mene. Oklada je prihvaena. Kad je dobivena voda, odluili su naaliti se malo sa sarajevskim geologom, pa su ga obavijestili da su radovi obustavljeni i da se dalje ne isplati buiti j e r vode nema. Na tu vijest inenjer je hitno doputovao da obrauna izvrene usluge. Vidite da vode nema, ja sam vas bio upozorio. Neka vam sada va raljar plati ove milijune! Mjetani su ga tada poveli do buotine i pokazali mu kako voda sama izvire. A kad je prueno gumena cijev do nekoliko stotina metara udaljene obale, gdje je upravo zapoinjalo slavlje, inenjeru nije preostalo nita drugo, nego da se vrati u Sarajevo ali bez brkova! Mislim da su te veeri vodenoga slavlja mjetani Mljeta poli na poinak bezbriniji nego ikada prije i da u toku milenijske povijesti tog otoka, nikada ljudi na njemu nisu okusili takvo boansko pie koje se zove izvorska pitka voda. Jednom sam se prilikom naao na zadatku u Istri, gdje sam traio vodu za odgojno-popravnu ustanovu. Krenuli smo automobilom u obilazak podruja na kojem je trebalo pronai vodu i ja sam drao ralje da vidim gdje e se javiti signal kad naiemo na podzemnu vodu koja presijeca cestu. K a d smo doli do takvoga mjesta, stavili smo papirnatu oznaku na bori da poslije pregleda terena znamo odakle emo krenuti smjerom podzemnog toka do najpogodnije lokacije za kaptiranje. Odvezli smo se dalje vijugavom cestom, dok nismo doli do onog istog toka koji je, kreui se nizvodno 125

prema moru, ponovno presijecao cestu. Tu smo se zaustavili, jer je voda odlazila dalje izvan podruja koja je bilo predvieno za eksploataciju. Donijeli su kolie za oznaivanje trase i krenuli smo svi uzvodno da pronaemo najbolje mjesto za buenje. Udaljenost odavde do one prve nae oznake iznosila je nekih pet kilometara. Vodena struja bila je iroka osamnaest metara i ja sam se kretao rubom toga pojasa, odreujui raljama smjer, dok su radnici zabijali kolie gdje sam im pokazao. Meni slijeva, dakle izvan podruja podzemnih zraenja, kretali su se radnici s koleieima dok su upravitelj ustanove i inenjer agronom bili meni zdesna, na samoj podzemnoj struji. Kad smo tako preli nekih dva kilometra, zamole me upravitelj i inenjer da malo zastanemo, jer su se umorili. Nisu se mogli nauditi da ja s takvom lakoom pre valjujem tolike kilometre, a tako i oni to su nosili koliee, dok su njih dvojica najednom posustali. Objasnio sam im da je to zbog toga to su oni bili izloeni zraenju podzemne vode, a mi nismo. To moje objanjenje ponukalo je inenjera da pokua rijeiti zagonetku koje se upravo tada prisjetio. ini mi se da je dananje nae ispitivanje rijeilo zagonetku koja me mui ve nekoliko godina. Nisam nikako mogao sebi objasniti zato su pojedine brigade naih kosaca koje su radile na ovom podruju pokazivale neobine rezultate u radu. Rasporedili smo etiri brigade na ovom podruju i uvijek je podbacila ona skupina koja je radila na ovom sektoru, gdje smo se mi danas lako brzo umorili. Kad smo kasnije promijenili raspored, pa je na ovo podruje dola brigada koja je prije toga bila najbolja, ovdje je potpuno podbacila, a ona loa je na drugome mjestu postigla izvanredne rezultate. Sad mi je jasno zato je tako neobjanjivo dolazilo do tolikih radnih uspona i padova. Nakon toga upravitelj i inenjer preli su na podruje izvan zraenja i s lakoom su prevalili preostali put do onog oznaenog boria. Tada se javi upravitelj. Inenjeru Jurdana, vidite, ja sam ovdje tolike godine upravitelj i nebrojeno sam puta hodao ovim podrujem, vrlo ga dobro poznajem, ali da dobijem zadatak da od toke gdje smo poeli iskolavati doem do ovoga kraja, to ne bih mogao izvesti. A vi ste ovdje prvi put i pet kilometara ste bili udaljeni od ovog mjesta, pa ipak ste zahvaljujui tim svojim raljama nepogreivo ili pravim putem. Sada sam zaista uvjeren da je to stvarnost, a ne kako to neki nazivaju arlatanija.
126

Odredio sam tada lokaciju za pokusno buenje na najpogodnijem poloaju. Rekao sam da e vodu dobiti na dubini od nekih sedamdeset metara. Nakon ovoga zamolio me upravitelj da na toj istoj podzemnoj struji odredim jo dvije lokacije, na meusobnoj udaljenosti od kilometar i pol do dva, pa e na tim mjestima izvriti pokusna buenja. Sastavili smo o tome i zapisnik u prisustvu dvojice inenjera geologa iz susjednog ugljenokopa koji su trebali biti supotpisnici. Meutim, oni su to odbili, obrazloivi da ne vjeruju raljama, jer ovdje se radi o poroznom krakom terenu na kojem uope ne moe biti vode, u to su se ve uvjerili prilikom pokusnih buenja. A osim svega, dodali su, oni se bave iskljuivo znanstvenim ispitivanjima, a ne arlatanijom. Na tu njihovu izjavu upravitelj je planuo i naredio inenjerima da imaju potpisati zapisnik, jer e to biti dokument na temelju kojeg e me moi pozvati na odgovornost, ako na lokacijama koje sam odredio ne bude vode. Kad su uli da je taj zapisnik zapravo optunica protiv mene, strunjaci su sa zluradim zadovoljstvom stavili svoje potpise, uvjereni da e time stati na rep meni i mojim raljama. Vratio sam se u Zagreb, a nedugo nakon toga stigao je brzojav kojim me upravitelj obavijestio da su dobili vodu na dubini od ezdeset i osam metara, i to stupac visine pedeset metara. Pozvali su me da doem opet k njima i da se sam uvjerim u preciznost svojih istraivanja. Kad sam stigao dolje, voda se ve uvelike crpla iz moje buotine koja je davala tisuu esto litara vode u minuti. A to su rekli oni moji vajni kolege koji su se onako nedrugarski ponijeli prema meni i nisu hjeli potpisati zapisnik, ve su me jo i vrijeali? Ah, to vam je pripovijest za sebe. Kad su dospjeli do etrdeset metara, ozareni od radosti pozvali su me da vidim kako je svrdlo propalo devet metara u upljinu i da se sada mogu uvjeriti da u takvom krakom podruju postoje samo vrtae i upljine kroz koje voda ponire kao kroz reeto. To potvruje njihovo miljenje da ovdje ne moe biti vode za vodovod. Ja sam tada pregledao zapisnik i va shematski prikaz, pa sam im rekao da jo uvijek nisu dospjeli do dubine koju ste odredili i neka samo bue kako je predvieno. Oni su na to odgovorili da e buiti dublje, ali da je to samo nepotrebno razbacivanje novca i da bi mene trebalo pritisnuti da platim sve trokove. Silom su mi htjeli stati na rep, ali im nije uspjelo A to su rekli kad su ugledali vodu?
127

 Nita! Kad se cijev ispunila vodom, pokupili su svoje stvari i bez rijei otili. Nakon ovog uspjeha, upravitelj je dao da se izvre buenja i na preostale dvije lokacije, pa se na jednoj buotini do vode dolo na sedamdeset, a na drugoj na ezdeset i pet metara, i svaka je davala po tisuu esto litara u minuti. Dakle, iz tri buotine istovremeno etiri tisue osamsto litara u minuti! Tu nije bilo ni potrebno kopati bunar, ve su se izravno iz buotina natapale poljoprivredne povrine i uzimala voda za pie.

128

dana k meni rudarski tehniar iz Beograda i donio koveg najrazliitijih metala eljeza, zlata, srebra, platine. Vidite, inenjeru Jurdana, itao sam o vama u novinama, pa sam doao da vas upoznam. Ja godinama radim u Beogradu na otkrivanju podzemnih voda, minerala, rudae time se bavim. To mi je profesija, pa me zanima da vidim koliko ste vi osjetljivi i htio bih izmjeriti va organizam u odnosu na moj, pa emo vidjeti to e na to rei strune knjige. Pokazao mi je neku knjigu u kojoj je prikazano kako se visak stavlja pred ispitanikom negdje izmeu srca i pleksusa, ruka se dri na miru, pa se onda visak sam od sebe pone njihati, jer se ili nabija strujom, tj. preuzima struju od ispitanika ili se prazni, a to njihanje traje tako dugo dok se ne izjednae naboji statikog elektriciteta izmeu ispitivaa i ispitanika. Tako sam prvi put doao u priliku da izmjerim svoj statiki naboj i da na isti nain ocijenim nekog drugog. K o d mene se visak zaustavio na petsto ezdeset a kod njega na trista dvadeset. Prilikom pokusa s drugim osobama rezultat se kretao izmeu sedamdeset pet i sto deset otkucaja viska. I kod svih koji su imali vie od stotinu njihaja, visak se u njihovoj ruci pomicao, sporo, ali se ipak pomicao kad su pokuali mjeriti druge, a kod onih koji su imali manje od sto nije bilo nikakve reakcije. Vidite, Jurdana, vi imate petsto ezdeset otkucaja prema mojih tristo dvadeset, vi ste daleko jai nego ja, pa ipak sam i ja irom Jugoslavije pronaao vode i vode. Evo, pogledajte, sve su o v o potvrde pojedinaca i poduzea kojima sam pomogao da dobiju vodu. Ali unato tome napadali su me po novinama i na sve trane da sam arlatan, i na sudu sam se ak morao braniti i bio sam osloboen, jer sam dokazao da sam uspio pronai vodu gdje su strunjaci rekli da je nema. I zato hou da vas osokolim, da vas ponukani na ustrajnost, ne osvrite se na uvrede, vi sa svojom osjetljivou morate nastaviti pruati pomo ljudima, vi ste im potrebni, ne smijete ih razoarati i ostaviti na cjedilu. Bio je to veliki podstrek za mene. Meutim, kad je moj znanac predloio da osnujemo organizaciju radiestezista Jugoslavije i da ja budem predsjednik nisam to nikako mogao prihvatiti. Prije svega zbog toga to sam tada jo vrlo malo znao o radiesteziji, a s druge me strane bila obeshrabrila tolika razlika u sposobnostima izmeu pojedinih ljudi. Danas mislim da bi se takva organizacija morala osnovati i da bi trebalo okupiti sve ljude koji posjeduju sposobnost 130

da pronalaze vodu i otkrivaju izvore zraenja statikog elektriciteta, j e r bi to bilo u interesu zdravlja naeg naroda, a time bi koristilo stvaralakoj sposobnosti radnih ljudi. Zanimljiva su ispitivanja vrila na meni dvojica inenjera elektrotehnike. Htjeli su svojim aparatima i instrumentima provjeriti i objasniti to je to radiestezija, da se jednom okonaju nesuglasice i prepriavan ja. Jedan od inenjera, inae doktor elektrotehnikih znanosti, bio je uvjeren da e on kao strunjak uspjeti objasniti to je to radiestezija i kakve su to tajne i neobjanjive sile. I ja sam bio znatieljan to e pokazati pokusi, elio sam saznati kakva su to neobina svojstva to se kriju u meni. Poeli smo upravo one veeri kad je u Dallasu ubijen predsjednik SAD John F. Kennedy. Uveli su me u veliku fakultetsku predavaonicu, pogasili sva svjetla i rekli mi da hodam po dvorani. Mi emo sada ukljuiti nae aparate, izazvat emo zraenje, a vi morate u mraku svojim raljama odrediti gdje je izvor zraenja i koliki je njegov pojas. Pokus je poeo. Moete upaliti svjetlo, pronaao sam. Dvorana se rasvijetli. irina pojasa zraenja je izmeu mojih ruku, a smjer je ondje. Nikakva komentara s njihove strane. A onda se javi jedan od inenjera. Sad se okrenite, inenjeru Jurdana, pogledajte to se nalazi ovdje. Okrenem se i vidim, stoji nekakav aparat. Iz ovog aparata emitiramo zrake u kojoj irini elimo, tono ste pogodili smjer i irinu zraenja. A sada emo premjestiti aparat i promijeniti irinu vala. U mraku su to uinili, u mraku sam sve tono pogodio. Vidite, inenjeru Jurdana, vi imate sposobnost da u centimetar tono oitate irinu vala i odredite smjer izvora zraenja. Upravljajui ovim aparatom, mi tono znamo u kojem smjeru aljemo zrake i u kojoj irini, ali nema instrumenta koji bi, ako su ti elementi nepoznati, mogao utvrditi ono to je vama uspjelo. Zaista nam nije jasno to vi to imate u sebi, kakav je to prirodni instrument u vaem tijelu koji mi nismo kadri stvoriti. Do kasno u no vrili su sa mnom pokuse, bio sam beskrajno umoran, ali nisam htio prekinuti, jer sam i sam elio 131

to vie saznati o tajnim silama u svom tijelu. Kad je sve bilo gotovo, nali smo se ondje odakle smo i krenuli na samom poetku. Sada predstoji veliki zadatak za nas, trebat e razraditi sve podatke koje smo veeras prikupili, bit e to vraki posao. Kada to zavrimo i kad sredimo rezultate, ponovno emo vas pozvati da napravimo najznaajniji pokus: provjerit emo kako ete reagirati u Faradevevu kavezu. Prema svim zakonima fizike u kavezu ne biste smjeli nita osjetiti. N o , ostavimo to za kasnije. ekao sam etrnaest dana, mjesec, etiri mjeseca nikakva glasa. Nazovem jednog od onih inenjera, upitam to je s rezultatima, kada emo nastaviti pokuse kae da jo nije gotovo, neka se strpim. Kad je prolo godinu dana, m o m strpljenju doao je kraj, ponovno se javim i dobijem vrlo udan odgovor inenjer je toliko zauzet da vie nema vremena baviti se mojim pokusima. Sve zajedno vie nego udno. Nedavno sam, nakon tolikih godina od onog nedovrenog pokusa, nazvao drugog inenjera, objasnio sam mu da izlazi knjiga o m o m radu i da bi mi podaci o onim istraivanjima bili v r l o korisni. Pregrt obeanja i nakon toga muk. Sve do dananjega dana. Urednitvo beogradske Ilustrovane politike koja je objavila niz lanaka o meni i o raljarstvu uope, uredila je da me podvrgnu ispitivanju strunjaci nuklearnog instituta. Za njih je susret sa mnom predstavljao pun promaaj. Dali su mi zadatak da u dvoritu pratim poloaj cijevi pod zemljom, to sam s lakoom uinio, ali sam do odreenog mjesta. Naime, bio je to odvod kanalizacije iz zgrade koja se prostirala preko prostora odreenog za odlaganje zagaenih radioaktivnih estica. Ja sam tu instalaciju uspio pratiti samo jednim dijelom, jer su mi se nakon osamdesetak metara ralje umirile kao da u zemlji nema dalje niega, a sam sam osjeao strahoviti umor i stao sam da doem do zraka. Vidite, inenjeru Jurdana, vae ralje ne vrijede nita. Na mjestu gdje stojite i gdje vam ralje kazuju da u zemlji nema dalje instalacije, nai aparati koji otkrivaju radijaciju, na ovome bi mjestu svom snagom zvonili na uzbunu, j e r je ovaj prostor oko kolektora pod jakim radioaktivnim zraenjem. To su mi demonstrirali aparatima i zvonjavom. Moda je bilo neozbiljno i neodgovorno od strane nuklearnih strunjaka to su me izloili takvoj opasnosti radijacije, no 132

ja sam unato svemu bio vrlo zadovoljan, jer sam tako potvrdio, makar i uz cijenu opasnosti od ozraenja, da moja sposobnost ne samo to nije opredijeljena za otkrivanje radioaktivnih zraenja, ve dapae, radioaktivno zraenje neutralizira moju sposobnost pronalaenja statikog zraenja. Zato i nisam mogao dalje slijediti kanalizaciju, jer je moj tjelesni r a d a r bio onemoguen radioaktivnou. Moj susret s jednim njemakim raljarem takoer je bio vrlo zanimljiv, pogotovu zbog toga to se i on sluio raljama kao pomonim sredstvom u svojim redovitim poslovima. Doao je, naime, u Jugoslaviju da istrai teren na kojemu je trebalo izgraditi tvornicu uz ulaganje stranog kapitala s nadasve povoljnim uvjetima za nas. Njemaki raljar bio je fenomen svoje vrste. U pogledu statikog naboja nije bio nita izuzetno, dapae imao je samo sto dvadest jedan otkucaj, gotovo nita prema mojih petsto ezdeset, ali sam prilikom pregleda njegova tijela utvrdio neto to mi nije bilo poznato on je bio dvostruko polariziran, tj. jednim dijelom njegova tijela visak mi se okretao u smjeru kazaljke na satu, a drugim u suprotnom smjeru. Sto je najzanimljivije, kad sam mu pregledavao glavu, jedna pola vrtjela je visak desno, a druga lijevo. K a d je vidio to sam kod njega uspio utvrditi, estitao mi je. Moram vam zaista odati priznanje, dragi kolega, jer vi posjedujete rijetku sposobnost da moete utvrditi neobinu polarizaciju kod mene. Vidite, to moje svojstvo omoguuje mi da inim neto to drugima, a vjerujem ni vama, nije dostupno. Ja, naime, zatvorim lijevo oko, usredotoim se na lik svoje supruge i neprestano u sebi ponavljam pitanje, to ona sada radi. Nakon dvije do najvie pet minuta otvorim lijevo oko, zatvorim desno i opet ponavljam ono pitanje. Najednom se osjeam kao da nisam prisutan na mjestu na kojem vrim taj pokus, ve kao da su moje oi prenesene u oi moje supruge i ja tako posredstvom njezinih oiju gledam to se o k o nje nalazi i odmah mogu rei gdje je ona i to radi. Rekao sam tome inenjeru da ja mogu ili ne moram vjerovati u ono to mi govori, j e r ja nemam tu sposobnost i ne mogu provjeriti to njegova supruga zaista sada radi i gdje se nalazi. Kad mi je predloio da mu detaljno opiem neku osobu za koju bih elio znati to trenutano radi, on e mi na isti nain to utvrditi, a ja u moi provjeriti kod te osobe to je ona radila u to vrijeme, pa u vidjeti je li 133

njegova nadnaravna mo istina ili ne. Ja, na alost, nisam imao vremena za takve pokuse, jer se ve bilo prilino smrailo, a trebalo je jo pregledati je li iskolavanje izvreno u redu. A mislio sam u sebi, je li to ba sretna i korisna sposobnost. Zanimljivo bi bilo od vremena do vremena pogledati to rade nae ene kad smo na slubenom putu, ili to snuju nai protivnici, ali vjerujte da se i bez toga moe ivjeti i to mnogo mirnije. Kad smo zavrili slubeni dio posla, kolega inenjer iz geolokog zavoda bio je iznenaen time to se sve raljama moe istraivati jer do susreta s njemakim raljarem i sa mnom nije vjerovao u istinitost pria o neobinim svojstvima raljara. Zamolio me da mu pokaem kako se to dre ralje, da i on osjeti njihovo kretanje. I m a o sam uza se i ralje od ute vrbe, s oko pola metra dugim krakovima, pa sam kolegi pokazao kako mora savinuti ralje da mu budu napete u ruci. Poveo sam ga tada do iskolanog dijela zemljita, gdje su bile zone s mineralima i podzemnom vodom, pa sam svojim rukama obuhvatio njegove stisnute ake i ralje su se u inenjerovim rukama okretale da je sve kripalo, a kako ih je bio grevito stisnuo, na kraju su se i raspukle. Cilj istraivanja bio je da ja pronaem promjene podruja pozitivnog naboja estice zemljita, za razliku od negativnog. Kada smo usporedili granicu koju sam ja odredio u roku od sat i pol istraivanja, poklapala se sa zapisnikom i nacrtom ing. K. kojemu je za taj isti opseg istraivanja bilo potrebno vrijeme od ak pedesetak dana. Na sastanku svih graevinskih inspektora SR Hrvatske u glavnom republikom inspektoratu pred sedamdeset i pet prisutnih inspektora, republiki podsekretar inenjer E. D., moj dragi kolega i prijatelj, izrekao je rijei koje mi i danas, nakon toliko godina, odzvanjaju u uima. Drugovi i drugarice, elio bih vas na ovom naem sastanku upoznati s nesvakidanjim sposobnostima inenjera Jurdane koji pomou raalja pronalazi vodu i postigao je ve izvanredne rezultate, pronaao je vodu gdje su prethodno istraivali geolozi i izjavili da vode nema. Ja bih molio da iskoristite ovu priliku i zamolite inenjera Jurdanu neka vam pokae kako izgledaju ralje i kako se njima rukuje, a vidjet ete i visak kojim se mogu provjeravati najrazliitiji materijali, osobito ugraeno betonsko eljezo, ispravnost zavarenih eljeznih konstrukcija, dakle stvari koje su u vaem poslu 134

vrlo znaajne. Kolega Jurdana e vas i pregledati svojim viskom da vidi ima li tko meu vama takve sposobnosti koje bi mu mogle biti od velike koristi u poslu. Kolege su s velikim zanimanjem pratili moje izlaganje i svi su htjeli okuati svoje sposobnosti za ralje i visak. Bilo mi je drago kad smo meu inspektorima pronali trojicu kojima su se ralje u rukama okretale. Naravno, morao sam ih i pregledavati pomou viska, tako da vide kako se moe utvrditi bolest na ljudskom tijelu. Kad se u dvoranu opet vratio inenjer D., jedan od prisutnih ga upita jesam li i njega pregledao. Inenjer D. nije znao da viskom mogu provjeravati zdravlje, niti je to ikada vidio, pa me zamolio da i njega pregledam. Pred prisutnim inspektorima poeo sam pregledavati kolegu. Sve je bilo u redu osim na jednom dijelu glave. Nekoliko sam puta provjerio to mjesto i visak se uvijek zaustavio. Kolega, ovdje ti neto nije u redu, na ovom dijelu glave nema struje. Vrag te dao, Stanko, pa zavrti to, nemoj da mi se ljudi smiju kako mi u glavi neto nije u redu. Ovo nije ba najzgodnije mjesto za takve viceve i neslane ale. K a d su vidjeli prisutni da se inenjer D. uistinu uvrijedio, prestali su se smijati. Sluaj, ovo nije nikakva ala, to je ozbiljno. Da li te boli glava? Nikada nemam glavobolje. Moda si se udario i povrijedio kost? Ne, nisam se udario otkad pamtim. Pa to bi to moglo biti? Moram ti rei, Ernest, iz iskustva znam kad na nekom mjestu visak stane, znak je da tu nema struje, stvorena je blokada, a u takvim sluajevima, na alost, esto se radi o tumoru. Bilo bi najbolje da ti pregledam stan, da vidim gdje spava ili sjedi, najvanija su mjesta na kojima se dulje zadrava. Neto mora da ti zrai ovaj dio glave, vidjet e, im se makne s toga mjesta, krvotok e opet proraditi. Nije mu bilo nimalo pravo to sam sve to izgovorio pred drugima, moda je trebalo da mu to kaem kad smo sami. B i o se zaista ozbiljno naljutio i uvrijedio. Zapamtit u ja ovaj tvoj vic, Stanko. Mene nikad nije boljela glava, ne boli me ni sada, a ti kae da imam tumor. T o l i k o sam te uvijek cijenio i mnogo sam drao do tebe, hvalio sam te pred kolegama, branio te od nesposobnih i ljubo135

mornih strunjaka a ti meni u znak zahvalnosti pravi lijepu reklamu, tako da mi se svi sada mogu rugati. Zaista si me ozbiljno uvrijedio. Bilo mi je iskreno ao zbog te moje netaktinosti, premda nisam to namjerno uinio niti mi je bilo i na kraj pameti da ga izvrgnem neugodnostima. Ispriao sam mu se pred svima i obrazloio da sam sve inio u dobroj namjeri. Nita nije pomoglo. Okrenuo se i otiao bez rijei. Tako se ono vedro raspoloenje pretvorilo u vrlo muan i neoekivani zavretak zbog jednog nenamjernog incidenta. Kada sam ga nekoliko dana kasnije susreo na ulici i pozdravio, on je demonstrativno okrenuo glavu. Bio sam tako ljutit na sebe to sam uvrijedio iskrenog prijatelja, premda nisam smatrao da bi zbog toga trebalo odmah iskopati ratnu sjekiru. Prolo je od toga dogaaja godinu i pol dana. Jednog jutra zazvoni telefon na m o m stolu. Bio je to pravni savjetnik inenjera D. Inenjeru Jurdana, je li vam poznato to se dogodilo s naim ing. D. Nemam pojma. to se dogodilo? Javljam vam se zato to mi je poznato kako ste se porjekali zbog onog pregleda, ja sam onda vodio zapisnik i gledao kako pokazujete ralje i visak. Vidite, juer smo bili na sastanku u onoj istoj dvorani gdje ste ga vi pregledavali, ja sam opet vodio zapisnik. Najednom je neto lupilo o pod. Bio je to inenjer E. D. Samo se bez glasa sruio, kao stablo kad se posijee. Priskoili smo, polijevali ga, raskopali, otvorili prozore, ali on nije dolazio k svijesti. Hitna pomo ga je prevezla u bolnicu, a danas je avionom prebaen u vicarsku, jer su lijenici utvrdili da ima tumor na mozgu, a to u vicarskoj uspjeno operiraju. Nekoliko mjeseci kasnije, telefonirala mi je sestra inenjera D. koja mi je prenijela pozdrav svog brata i njegovu molbu da se ne ljutim to se prema meni onako grubo ponio i nije dopustio ni da mu pregledam stan. Sada me moli, on se jo uvijek nalazi u bolnici, da pregledam njegov stan i upozorim obitelj ako otkrijem kakvu opasnost. Jo istoga dana otiao sam sa doktoricom upi do bratova stana u centru grada. Najprije sam kuu pregledao izvana i na proelju oznaio gdje protjee podzemna voda i nastavlja put preko dvorita, zatim sam na prvom katu zgrade oznaio protok podzemne vode, a onda sam uao u stan. im su me uveli u jednu od 136

soba, ralje su me same povele do jastuka na krevetu u kutu. Kad sam pogledao kroz prozor, na ulinom zidu, tono ispod uzglavlja kreveta, vidjela se oznaka koja je znaila da ondje voda ispod zemlje zalazi pod zgradu. K a d sam upitao tko spava na tom krevetu, rekli su mi da je to leaj ing. D. Slijedeeg dana doao je po mene ofer Izvrnog vijea Hrvatske s molbom da doem u bolnicu D r Josip Kajfe u Ulici Mihovila Pavleka Mikine, gdje me eka inenjer D. da ga pregledam poslije operacije. Kad sam stigao u bolnicu, pred vratima pacijentove sobe okupili su se lijenici i ostalo osoblje bolnice da vide kako u ja pomou viska obaviti pregled. Ing. D. doekao me kao starog prijatelja. Oprosti, Stanko, to sam bio onako netaktian prema tebi. Zaista sam mislio da se ali i nisam vjerovao u ono to si govorio, ali sam se, na alost, uvjerio da je tvoj nalaz kako s m o j o m glavom neto nije u redu bio vie u redu nego moja glava. ujem da si juer bio kod mojih i da su te ralje dovele tono do mog jastuka. Eto, da sam te onda posluao, zacijelo danas ne bih ovdje leao. Priao sam o tebi lijenicima, zato sam te i pozvao da im pokae svoje sposobnosti, kao to si to onda uinio pred graevinskim inspektorima. Pregledao sam pojedinano svakog od prisutnih lijenika i lanova uprave bolnice i svakome sam rekao gdje ima kakvo arite na tijelu, kako su nepravilno zarasle kosti nakon frakture i si. Sve se tono slagalo sa stvarnim stanjem. Svi su bili iznenaeni nevjerojatnom preciznou mojih nalaza. Kad sam ve htio otii, zamolio me kolega E. D. da i njega pregledam, jer ga je zanimalo to e sada poslije operacije pokazati visak. Pregledavajui operiranu glavu, utvrdio sam da je cirkulacija krvotoka u redu, tj. da je operacija ispravno izvedena i uklonjen onaj tumor koji je stvarao pritisak u glavi i prekid struje. Sve je pokazivalo da prilikom operacije nije povrijeen nijedan ivac i da e se pacijent bez ikakvih smetnja vrlo brzo oporaviti. Samo mora paziti, kolega, da ne doe ponovno pod kakvo zraenje, jer bi ti se moglo jo jae otetiti o v o osjetljivo operirano mjesto. Ovdje u bolnici sve ti je u redu, a kod kue e spavati na zdravome mjestu, jer smo ti krevet premjestili na sigurno. Meutim, sudbina je htjela da se sve zavri drugaije nego to je trebalo. Umjesto da ga poalju kui, lijenici su u najboljoj namjeri poslali inenjera D. na oporavak u toplice i preporuili mu kupanje u bazenu s vruom izvorskom vodom. 137

Samo nekoliko mjeseci kasnije, u novinama je osvanula vijest 0 smrti inenjera E. D. Tek na pogrebu sam saznao od pokojnikove sestre da je moj kolega bio upuen u toplice na rehabilitaciju. Rekao sam doktorici da su lijenici u ovom sluaju uinili kobnu pogreku, nenamjerno i ne priznavajui i ne poznavajui radiesteziju. Ispod samog termalnog bazena prolazi glavna struja tople vode koja stvara snano zraenje, mnogo jae od onoga to je ing. D. ubijalo kod kue punih osam godina. Jo svjea rana bila je tako napadnuta novim zraenjem, pa su stanice koje su bile u fazi obnavljanja stale naglo bujati da stvore zatitu protiv gubitka struje izazvanog zraenjem u bazenu, a to je dovelo do naglog rasta novog tumora i do neizbjene smrti. U jednom razdoblju moga istraivanja podzemnih voda i otkrivanja oboljelih mjesta, kad se o mojim sposobnostima bilo proulo u znanstvenim krugovima, poeli su sa svih strana stizati pozivi da se podvrgnem ovom ili onom ispitivanju 1 provjeravanju neobinih svojstava u mom tijelu, pa sam se neko vrijeme osjeao kao pravi pokusni kuni. Rado sam se odazivao, kad god sam imao vremena, ak i onda kad sam znao da me pozivaju zbog toga da bi me diskreditirali. Bio sam jai od svih instrumenata, neuhvatljiv kao i zraenje statikog elektriciteta, siguran u sebe i svoje sposobnosti, zato se i nisam ustruavao prihvatiti nijedan poziv. elio sam pomoi znanstvenicima, nastojao sam im pruiti sve to su od mene zahtijevali, ak i onda kad sam bio beskrajno umoran, toliko mi je bilo stalo da i sam saznam struno objanjenje svega onog to proivljavam i doivljavam. Zato mi je strano teko padalo kad bi me pojedini eksperimentatori nemilice iscrpljivali, a onda, nemoni da proniknu u tu tajnu prirode, dizali ruke od svega i naputali pokuse, uvjeravajui me, naravno, da e mi se javiti im srede sve zabiljeke i provjere. Dakako, nisu se nikada javljali. U jednom laboratoriju nedaleko Vijenice, dipl. ing. 0. s kemiarima izvrio je pokus kako ja reagiram na pojedine otopine metala pomou viska. Poslagali su pred mene posude s razliitim radioaktivnm otopinama i moj zadatak bio je da izmjerim koliko e okretaja viska pokazati koja otopina. Otopine su prethodno bile vie ili manje podvrgnute radioaktivnom zraenju. Kad je to dovreno, izmijeali su boice, tako da se vie nije znalo koja je koliko ozraena, ali je to bilo zapisano u kontrolnoj knjizi. Podvrgli su zatim te iste otopine mjerenju Gcigerovim brojaem. Pokazalo se da su manje ak138

tivne otopine imale vei i jai broj okretaja viska nego one druge. Jesu li ti rezultati bili od ikakve koristi, ne znam, nitko me poslije nije o tome obavijestio. Ja sam ipak iz toga izvukao vrlo dragocjen zakljuak. Usporedio sam to ispitivanje s pregledom ljudskog tijela i doao do toga da i zdrav organizam snano i dugo vrti visak, dok se kod bolesnog tijela visak vrti slabo ili nikako, kao kod radioaktivnih otopina, dakle kao da je tijelo ozraeno. Pokazalo se tom prilikom jo jedno neobino svojstvo mog organizma: gdje je Geigerov broja pokazivao vei broj otkucaja, tj. jae zraenje, meni je visak pokazivao manji broj okretaja i obratno. Dakle, moje tijelo radi recipronom vrijednou u odnosu na Geigerov broja. Jedan vrstan strunjak, doktor inenjer, elektrostrojar, predloio mi je da mu dam za pokus etiri centimetra svoje koe, jer je prema njegovu miljenju trebalo ispitati vodljivost supstanci u mojoj koi, pa bi na osnovi ispitivanja dobivenih podataka mogao konstruirati instrument koji bi imao osjetljivost i svojstva kao ja. Budui da nisam bio nimalo raspoloen da me na ivo rezuckaju i gule mi kou, odbio sam takve pokuse i tako je znanost ostala bez jednog saznanja, ali sam zato ja sauvao svoju raljarsku kou. Bilo mi je sasvim dovoljno da se tom prilikom potvrdilo ono, to sam ve otprije znao, tj. da moje kosti imaju sedam puta veu vodljivost elektriciteta nego drugi ljudi. S jednim naim atomskim institutom nikako nisam mogao nai zajedniki jezik. U poetku bi prilikom pokusa sve bilo u redu, ali im je trebalo dati slubene rezultate ispitivanja ili rei neto u javnosti o tome, svi bi se odmah panino povlaili i odricali se svega, kao da je raljarstvo i radiestezija neka kuga koje se treba stidjeti i kloniti. Tako je u tom institutu bilo i prilikom posljednjih pokusa, dugo je ve tome, kad sam se bio zakleo da vie neu prekoraiti njihov prag i nisam. Jedan profesor i dipl. ing. vrlo se pohvalno izraavao o svemu to je o meni proitao u tampi i zamolio me da, budui da se on specijalno bavi radiestczijom, izvrimo pokuse pomou najmodernijih aparata, kako bi se na osnovi provjerenih i obraenih rezultata mogao napraviti instrument koji bi imao ista svojstva kao ja, tj. koji bi bio osjetljiv na zraenja statikog elektriciteta. Vrlo sam rado i s oduevljenjem prihvatio taj prijedlog i otiao u laboratorij instituta gdje me spomenuti profesor pregledavao i mjerio punih pet sati svim moguim instrumentima i aparatima. Sve 139

dobivene podatke marljivo je zapisivao, razraivao i usporeivao. Tako je to ilo od aparata do aparata, a ja sam jedva ekao da se sve zavri, jer sam ve bio neizmjerno umoran. Jednom, kad su me novinari upitali to se to dogaalo u institutu, rekao sam im ukratko kako je sve teklo. Novinari su to objavili, a ubrzo nakon toga onaj je profesor poslao odgovor u kojem je poricao sve moje nade, napominjui da je on te pokuse vrio sasvim privatno, a ne u ime instituta. Tako je to uvijek bivalo. U etiri zida svi su sa mnom bili vrlo uljudni i silno zainteresirani, ali im bih javno spomenuo da sam s njima vrio pokuse, odmah su se ograivali pravim obrambenim zidom i priinjali se kao da nikad nisu ni uli za mene, a kamoli da bi sa mnom znanstveno suraivali. Vrlo je zanimljiv bio moj posjet poznatom psihologu doktoru R. B. koji me testirao pri jednoj parapsiholokoj seansi. Morao sam zatvoriti oi i ispruiti ruke u visini ramena, a profesor mi je sugerirao da je jedna ruka tea od druge. Bio je prisutan neki mlai novinar koji je imao potvrditi to sam sve radio pod snagom profesorove sugestije. T a k o mi je govorio ova je ruka laka, laka ova je tea, tea. Nakon nekog vremena mogao sam otvoriti oi i doktor B. je tada rekao novinaru da mi opie to se zbivalo. Profesor je bio iznenaen kako sam se uspjeno odupirao njegovu utjecaju, i kad mi je govorio da je ruka laka, kod svih ispitanika obino se ruka dizala, j e r je sugerirano da je laka, ali ja sam tu ruku uporno drao u istoj ravnini, a tako i kad mi je govoreno da je ruka tea, nisam je spustio. Profesor je tada izjavio da imam natprirodnu sposobnost, jer niti sam se dao hipnotizirati, niti sam podlegao njegovoj volji. Jednom sam se prilikom susreo s uglednim naim strunjakom za onkologiju, pa sam elio pred njim demonstrirati svoju sposobnost, da vidim to e rei. S njim su bili kolege lijenici koji su mi u ali, ali s prizvukom zbilje, zaprijetili da e me strpati u zatvor, zato to se paam u stvari kojima nisam dorastao. Na moje veliko udo, profesor je prekorio svoje suradnike zbog takva tona i odnosa prema meni i odveo me u svoj laboratorij. Pogledajte, inenjeru Jurdana, koliki me pacijenti ekaju, ali ja u vam ipak posvetiti nekoliko trenutaka da vidim kako vi to radite, to . . . utvrivanje bolesti i traenje vode . . . to me zanima. Sad imate priliku da se pokaete na djelu. Ja u vam dati moju kolegicu za koju tono znam to j o j je, a na vama je da to otkrijete.
140

Pokaem bolesna mjesta i profesor iznenaen potvrdi da je sve tono. Tada nam pristupi neki mlai lijenik i zamoli me da i njega pregledam. Ustanovim da mu je dio tijela ozraen. Lijenici koju sam prije njega pregledao ozraena je jedna strana, a njemu druga. Napomenuo sam da se izvor zraenja moda nalazi na njihovim radnim mjestima, pa sam zatraio da me odvedu na mjesto gdje provode najvei dio radnog dana. U njihovoj sobi ralje su me dovele do ormara. to drite u ovom ormaru? Radioaktvne igle kojima bolesnicima lijeimo tkivo ugroeno rakom. N e m o j t e se ljutiti, profesore, ali ovako opasnu materiju niste dobro izolirali, stradat e vam osoblje. Pa, Geigerov je broja pokazivao da je sve u redu, a vi ste ipak pronali odakle zrai. Zaista ne razumijem. Zato vai pomonici imaju ozraena tijela, jer lijenica sjedi s jedne, a lijenik s druge strane ormara. Ali da bismo bili sigurni, uklonite igle iz ormara, pa emo vidjeti to e rei ralje. Uklonili su igle. Eto vidite, ni makac! Nisam znao da vi moete otkriti i radiaktivno zraenje. N e , profesore, u tome uvijek dolazi do zabune. Ja ne otkrivam radioaktivnost, mislim da nema ovjeka s takvim sposobnostima, nego registriram pomou raalja i viska statiko zraenje one materije koju su u ormaru svojim zrakama razbile radioaktivne igle. Izdvojene atomske jezgre iz materijala to ih je unitila radioaktivnost, to ja otkrivam. Profesore, nemojte se ljutiti, ali ja vie neu ovdje sjediti. Sada znam zato neprestano pobolijevam i brzo se umaram. Nisam ni mislila da bi te igle u ormaru mogle biti tako opasne. Bogami i ja u se odavde maknuti, tek sam poeo raditi, pa da ve stradam. Vidite, inenjeru Jurdana, to ste mi napravili, kakvu ste mi brigu stvorili. Ja sam pokazao samo ono to postoji. Da pogledam i vas, profesore, moda ste i vi ozraeni. Energino je to odbio i nije mi dopustio da ga pregledam, ali je zato zahtijevao da vrim pokuse s ostalim pacijentima pred prisutnim lijenicima. A sada emo napraviti pokus s nekim bolesnicima koje ja lijeim. I profesor ode do pacijenta. Dovede neku stariju enu. Sluajte, gospoo, ovdje emo izvriti pokus s vama, ali, molim vas, ni jednu jedinu rije da ne ujem od vas dok 141

pokus ne bude gotov, to god da vam ovaj ovjek ovdje kae, imate utjeti, zaboravite da imate jezik. Jeste li razumjeli? Gleda ena u udu, gledaju lijenici, ovakve rijei jo nisu uli od svog profesora. A on ozbiljan, njegovo plemenito i ueno lice poprimilo je izraz koji ne trpi prigovora. Ponem pregledavati enu, a visak svaki as stane. N e k o je vrijeme utke gledala, a onda nije mogla vie izdrati. Gospon doktor, to je interesantno, gde god je ovom gosponu kuglica stala tu mene boli i tu vam se navek tuim da sam bolesna. Jesam li vam rekao da ne govorite, izaite kad ne znate utjeti razljutio se profesor. Zatim dovedoe drugog pacijenta, opet enu. I kod nje tono pokaem gdje je bolesna. Dobro, Jurdana, ja na alost nemam vie vremena, vidite koliki me pacijenti ekaju, ali to, s tim viskom i raljama, to je vrlo zanimljivo. Hoete li meni dati da vidim kako to radi. Profesor je uhvatio ralje i one su se stale pokretati u njegovim rukama. U oduevljenju profesor me zamolio da mu prodam ralje. Ja vam ih poklanjam! Meni je drago da ste vi, strunjak i profesor, uvjereni u ispravnost moga rada. Da, inenjeru Jurdana, to je zaista zanimljivo, ja se godinama bavim problemom raka, i o v o to sam danas vidio dokazuje da imate pravo. Recite to vaem kolegi lijeniku koji me doveo k vama, upozorio me da ete me izgrditi na pasja kola, a vi niti me grdili, niti me izbacili, dapae, ini mi se da smo danas ak i suraivali. Ja sam predsjednik naunog drutva i elio bih da za nae lanove odrite predavanje, da pred svima ispriate i pokaete to to smo danas vidjeli. I tako sam doao na to predavanje u dvorani P T T , bilo je puno i prepuno, prisutni su s najveom panjom pratili moje izlaganje i prikazivanje rada pomou viska i raalja. Na kraju se skupu obratio sam profesor. Vidite, prijatelji, lanovi, uo sam mnogo o tim stvarima, ali nisam nikada imao priliku vidjeti to u praksi, sve dok inenjer Jurdana nije u mom kabinetu pokazao svoju sposobnost. To je nadasve zanimljivo. Jurdana tvrdi da vanjska djelovanja podraaja elektrinih valova izazivaju bujanje tki142

va na mjestu gdje se organizam brani od tih vanjskih nadraaja. To je prvi put da ujem teoriju koja mi se ini ispravnom. Ja ne poriem ono to tvrdi inenjer Jurdana, jer on zornim primjerima potvruje svoju teoriju, a na nama je sada da to sve temeljito ispitamo i da donesemo svoj pravedan sud. Da ima neto izmeu elektriciteta i raka, to sam se uvjerio na primjeru ivotinja u cirkusima koji su gostovali kod nas. Pojave raka zabiljeene su iskljuivo kod ivotinja, lavova i tigrova, koji su ivjeli u uzemljenim kavezima. U kavezima koji nisu imali uzemljenja, takvih sluajeva nije bilo. Tako se zavrio moj susret s uvaenim profesorom i lanovima njegova drutva. Za uspomenu na taj dan poklonio sam profesoru jedne ralje. Na kraju sam uo rijei kojih sam se, iskreno reeno, ve bio dobrano nasluao i koje su se uvijek pokazale kao isprazna obeanja. Duboko u sebi gajio sam nadu da su profesorove rijei ipak neto drugo. Mi emo se opet susresti, vrit emo zajedno pokuse, ja vas neu zaboraviti. A da ne biste sebi umiljali kako ste prvi koji zagovara uzronu vezu izmeu raka i nadraajnih zona, evo vam ovaj njemaki lijeniki asopis, pa pogledajte to ovdje pie, vidite, nacrtani su i kreveti koji lee na pojasu zraenja. Dakle, jo davno prije vas, prije ovog rata, ljudi su dokazivali ono to i vi danas tvrdite, ali im bi izali u javnost, doekivala ih je osuda, omalovaavanje, otpor, nazivali su ih arlatanima koji govore gluposti, kakva to struja moe izazvati rak. A onda je doao rat, u meuvremenu su ti ljudi umrli, ostala je samo uspomena na njih. Znaajno je u svemu tome to ste se vi javili s istom teorijom sasvim samostalno, ne znajui za istraivanja ovih ljudi. Njih vie nema, a vi ste tu, ivi i zdravi, nastavite samo dalje da dokaemo svijetu kako je vaa teorija tona i da se u svemu slae s onim to su postigli vai prethodnici. Ja sam na onom predavanju prisutnima govorio o tome da nafta odbija ralje prema gore, znai da je zraenje pozitivno, plus, dok voda privlai ralje prema dolje, minus. Dakle, ako netko biva ozraen podzemnom vodom, on dobiva negativni naboj, a gubi pozitivni, dok nafta opet izbija iz ovjeka negativni naboj a puni ga pozitivnim. Prema tome, svejedno je koji naboj tijelo gubi, j e r i pozitivno i negativno zraenje svode se na isto izazivaju bujanje tkiva. Izrazio sam tada miljenje da bi moda kod negativnog zraenja (podzemne vode) trebalo bolesnike lijeiti pozitivnim zraenjem i suprotno, kod nafte, negativnim zraenjem.
143

Moj put u Francusku

Proitavi mnogo o sposobnostima francuskih raljara, otputio sam se jednoga dana s prijateljem u Pariz da posjetim predsjednika Drutva radiestezista Francuske patera Juriona. Starac me srdano primio i raspitivao se o m o m radu i pokusima, a zatim mi pokazao kako on lijei ljude. Na stolu je imao poslagano mnotvo najrazliitijih boica s lijekovima. Kad mu doe pacijent, on ga pregleda pomou viska, pronae bolno mjesto i zatim, opet pomou viska, trai lijek koji odgovara karakteru bolesti. Budui da su mene vie zanimale ralje, zamolio sam ga da mi kae kako on radi s raljama. Pater Jurion nije pokazivao nikakvo zanimanje za ralje, napomenuvi da to nije podruje njegova interesa, ali me zato uputio na ovjeka koji se time bavi i koji slovi kao najjai raljar u Parizu. Ima u Francuskoj i jaih od njega, ali u Parizu mu nema premca. Tako sam krenuo u posjet poznatom parikom raljaru, inenjeru Jeanu Aucheru. Iznenadio sam se kad sam stupio u prostorije najjaeg parikog raljara, kod kojega je sve bilo tako luksuzno namjeteno kao u kakvom filmu, za razliku od vrlo skromnoga, gotovo sirotinjskog ambijenta kod patera Juriona. Djevojka koja nas je primila upitala me za ime i svrhu posjeta i otila da nas najavi kod inenjera Auchera. Vratila se s vijeu da e me ugledni Parianin primiti i da izvolim priekati. Napokon sam doekao i taj trenutak. Izvolite doekao me ugledni gospodin ujem da elite upoznati najjaeg parikog raljara voila! Pa hajde da vidimo o emu se radi? Najprije mi recite kako ste uope doznali da ste osjetljiv ovjek. Pokazao sam mu izreske iz jugoslavenske tampe, gdje su bili lanci o meni i fotografije, da vidi kako sam ja ve poznat kao raljar, ali me inenjer odmah prekine. Novine mogu pisati svata, znate, mi emo zato sada izvriti pokus da vidimo koliko ste jaki. Inenjer Aucher me uhvati za ruku i odvede me do stola na kojem se nalazio metar. Vidite, sada u uzeti visak u jednu ruku, a drugom u drati vaeg prijatelja i vidjet ete koliko daleko mogu ii viskom po metru, dok se ne zaustavi. Udaljenost na kojoj visak stane, oznauje jainu moga statikog naboja i udaljenost sa koje mogu pregledavati ovjeka. Evo, vidite dokle ide visak kad je moja ruka na ruci vaeg prijatelja. Slabo. A pogledajte sada kad stavim ruku na sebe. Jeste li vidjeli ko144

liko je daleko otiao visak! A sad emo iskuati vas. Oho, pa kod vas visak nikako da stane. Priznajem, nadmaili ste me, jai ste od mene. Vidite, inenjeru Aucher, ja drugaije mjerim naboj. Stavim ovako visak i brojim otkucaje. K o d mog prijatelja je osamdeset. A da vidimo vas. Tristo dvadeset. Pogledajte sada mene. Petsto ezdeset! I kad uzmemo te omjere na metru, onda dobijemo tono ono to sam ja izmjerio. A sada u vam pokazati kako ja pregledavam ljude. I proem rukom oko njegova tijela, pokaem mu bolna mjesta, zatim pregledam i njegovu dvorkinju. Oboje su potvrdili moje nalaze. Inenjer Aucher bio je vrlo iznenaen mojom sposobnou. A tek kad sam mu pokazao kako me sluaju ralje. Nije mogao vjerovati da se ralje mogu takvom snagom vrtjeti. Upozorio sam ga da je njegova prostorija ozraena, vjerojatno od podzemne vode, i srea je da nema ovdje leaj, jer bi inae stradao. Inenjer Aucher mi je rekao da i on radi s raljama, i to od riblje kosti koja je vrlo osjetljiva, ali ovakve reakcije kao kod mene, sa icom, to jo nije vidio. A kako se tek iznenadio kad sam mu dao icu u ruke i obuhvatio njegove ake svojim rukama, da sam osjeti kakva je snaga moga naboja. Od toga trenutka postao je mnogo ljubazniji. Zatim mi je pokazao kako on pregledava bolesnike pomou viska i anatomskog atlasa. Nakon toga me inenjer Aucher upitao jesam li ikada pokuao pogledom pokrenuti kuglice to se zove telekineza. N e , nikada. Nisam ni vidio da to netko ini. Rijetki su ljudi kojima to uspijeva, a kako vi posjedujete izuzetna svojstva i snagu, bit e zanimljivo da vi to pokuate. Stavio je na stol stakleno zvono u kojemu se nalazila aa i na njoj tanjuri s kojega su na tri strane visile o konac ovjeene kuglice. Odaberite jednu od ove tri kuglice, usredotoite pogled na nju i snagom volje naredite j o j da se pokrene. Da vam ne bih smetao, ja u se ukloniti u drugi kraj sobe. Razmiljao sam o tome. Budui da je nae oko kao fotografski aparat, zrake dolaze kroz leu, zjenicu, na ronicu i tu se stvara slika, isto naelo kao laterna magica. K a d se tako na ronici stvori slika, nai ivci, razvodna elektrina mrea u organizmu, prenose tu struju dalje u mozak i mi ostvarujemo u svojoj svijesti spoznaju slike. To je isto kao kad razvijemo film, pa iza negativa postavimo izvor svjetla, arulju, koja kroz leu projicira sliku s negativa. Tako bi,
10 J u r d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

145

dakle, sada trebalo imati u glavi arulju koja bi kroz nau leu-zjenicu slala zrake iz glave na predmet koji gledamo. A naa arulja to je naa snana volja. Prema tome, gledajui uporno neki predmet, velikom koncentracijom i snagom volje aljemo kroza zjenicu struju, zrake istoimenih estica, a istoimene estice po zakonu fizike meusobno se odbijaju i to odbijanje dovodi do pokretanja predmeta, u o v o m sluaju kuglice. Tako je i bilo. Inenjer Aucher mi je sav radostan estitao na uspjehu. Meutim, ja nisam bio uvjeren u to da sam to uspio uiniti svojom voljom, sumnjao sam da moda moj domain na neki nain ne pokree tu kuglicu i pravi od mene budalu. Zbog toga sam j o jednom ponovio pokus. Kuglica se opet pokrenula. Zatim sam odluio kuglicu pokrenuti i isto tako snagom volje zaustaviti je, kako bih se uvjerio da se tu nita ne dogaa mimo mene. Mislio sam, ako inenjer Aucher tu ima svoje prste, on e kuglicu i dalje tjerati, pa u lako otkriti prijevaru. Na moje veliko iznenaenje kuglica se zaustavila kad sam j o j to snagom volje naredio i tako sam se uvjerio da posjedujem i sposobnost za telekinezu, ali se tom napornom disciplinom nisam vie bavio.

ZRAENJE SVUDA OKO NAS

K a d sam u djeakoj dobi imao tekoa s disanjem, lijenici su rekli da patim od kroninog bronhitisa. K a o srednjokolac bio sam jo bolesniji, esto sam morao traiti lijeniku pomo, ali koristi od toga nije bilo. Otpremali su me uvijek kao neizljeivog, nasljedno bolesnog i osuenog da cijeli ivot uzimam lijekove. Sreom, sve su to bile pogrene dijagnoze i prognoze, nita se od toga nije obistinilo, j e r im sam promijenio leaj, nestalo je moje nasljedne bolesti. Zraenje je bilo moj astmatiki bronhitis. Meutim, u svemu tome zlu nalo se i neto dobra. Naime, u koli, kad god smo se spremali na izlet, a to nam je uvijek bila najvea radost, uitelj me pitao kakvo e biti vrijeme. Jer za lijepa vremena nisam osjeao nikakve tegobe, a im bi se bliila oluja, odnosno kad se vrijeme mijenjalo, statiki naboj u atmosferi djelovao je na moje bronhije, pa sam tako vrio slubu kolskog barometra. Kasnije, kad sam se poeo baviti raljarstvom, uvijek bih otkrio neki izvor zraenja im sam se na nekom mjestu osjeao loe. I ne samo to. U vrijeme kad su bile u modi najlonske koulje i ja sam htio ii ukorak s vremenom, ali im bih navukao na sebe takvu koulju i stavio na to kravatu, takoer od sintetikog materijala, zapoelo bi moje davnanje cvilenje u pluima. Spoj koulje i kravate, dvije sintetike razliita podrijetla, stvarao je zraenje koje se na mojim pluima oitovalo isto kao kad sam kao djeak spavao na krevetu koji se nalazio u nadraajnom podruju. Jedne veeri dogodilo mi se slijedee: Kada sam doao do mjesta na kojem se nalazila trafo-stanica, a bila je zima i snijeg, spopao me tako estok gr u crijevima i guenje

146

147

u pluima da sam od bolova morao lei na zemlju i traiti pomo. Odvezli su me u bolnicu, gdje su prema simptomima utvrdili da imam zapletaj crijeva i rekli su da e me pripremiti za hitnu operaciju. Dok sam u grevima leao na nosiljci u hodniku, uslijed velikih bolova jako sam se znojio i oednio sam. Budui da nije u blizini bilo nikoga da mi donese vode, nekako sam se uspio pridii na nosiljci i primijetio sam u hodniku slavinu. Dovukao sam se donde i kad sam se rukom uhvatio za metalni izlivnik osjetio sam jak strujni udar, crijeva su mi vrlo umno zakruljila, a istovremeno su prestali grevi. Nekoliko trenutaka kasnije stigli su lijenici da me otpreme na operaciju, ali su se iznenadili kad su vidjeli da mi se vratila boja, ruke mi vie nisu bile hladne, a grevi su sasvim prestali. B i o sam edan, ali sreom nije bilo nikoga da mi prui au vode, pa sam pokuao sam; im sam se uhvatio za izlivnik dolo je do pranjenja elektrinog naboja. Kraj trafo-stanice sam se napunio statikim elektricitetom, a to je po m o m miljenju djelovalo kao na ralje, pa su se crijeva namotala, a kad je dolo do protivnog naboja, prihvativi se za vodovod, crijeva su se vratila u normalan poloaj. Sad je sve u redu, nije potrebna nikakva operacija, mogu poi kui. Ne moemo vas pustiti kui u ovakvom stanju, jer ste bili na granici smrti, pa sad moramo bar tri dana provjeravati vae zdravstveno stanje dok se sve ne smiri. Kad bi vas sada jo jedanput uhvatilo na cesti, ne biste se vie izvukli. U bolnici sam imao vremena razmiljati o svemu i rekonstruirao sam cijeli dogaaj. One veeri kad sam imao napadaj, vraao sam se sa etnje kui na veeru, bio sam gladan, crijeva su mi bila ispunjena plinovima, i u asu nailaska na promjenu statikog naboja u blizini trafo-stanice, dio crijeva od desne strane prema lijevoj poeo se okretati poput raalja, crijeva su se sfrkala i to je zaprijeilo prolaz plinovima, pa je nastao veliki pritisak u crijevima tako da je dolo do greva i bolova, a u isto je vrijeme uslijed podraaja na bronhije nastalo pitanje u pluima vratio se moj mladenaki astmaki bronhitis. Zbog svega toga srce je bilo preoptereeno, problijedio sam i tijelo je izgubilo toplinu. U trenutku dodira metalnog izlivnika dolo je do protuudara, pranjenjem preko vodovoda crijeva su se odmotala u prvobitni poloaj, kao kad se ralje kod suprotnog naboja okrenu unatrag. To je uvjetovalo da se prolaz u crijevima oslobodio, plinovi su krenuli normalnim putem, plua su se smirila i cijeli se or148

ganizam vrlo brzo oporavio, na ope iznenaenje, moje i prisutnog medicinskog osoblja. Da mi se to dogodilo u vrijeme kad jo nisam bio svjestan svojih nesvakidanjih svojstava, vjerojatno nitko nikada ne bi bio kadar objasniti to se to zapravo zbilo. Za boravka u bolnici sastao sam se s jednim naim uglednim rendgenologom kojeg sam svojevremeno bio upozorio da e stradati ukoliko se dobro ne zatiti od zraenja. Spomenuti je lijenik radio u antituberkuloznom dispanzeru i prilikom nekog tehnikog pregleda u toj zgradi osjetio sam na sebi da odnekle dopire snano zraenje. Pronaavi da zraenje dopire iz ambulante zbog nedovoljno zatienih i neispravnih rendgena, upozorio sam lijenika na tetne posljedice koje bi ga mogle snai ukoliko se dobro ne zatiti ili ne otkloni izvore zraenja. Lijenik se samo nasmijao tome momu upozorenju, izjavivi da ve dugo radi s rendgenima i nije primijetio nikakve tekoe, pa e vjerojatno izdrati j o etiri godine koliko mu je bilo ostalo do mirovine. Rekao sam mu kako to tetno zraenje ne samo da razorno djeluje na osoblje ambulante ve i na stanare u neposrednoj blizini. Zraenje neispravnih rendgena sasuilo je okolno drvee, a jedna je djevojka stradala od toga zraenja u susjednoj ulici umrla je od leukemije. Zrake iz ambulante irile su se, to sam ustanovio pomou raalja, tono preko njezina leaja. Budui da se u bolnici ubrzo bilo proulo da se ovdje nalazim na lijeenju, doao je k meni sin onoga lijenika iz ambulante i zamolio me da posjetim njegova oca koji u ovoj istoj bolnici treba da se podvrgne operaciji. Lijenik se sjetio mog upozorenja od prije tri godine i sada me zamolio da ga ponovno pregledam. Vidite, doktore, visak pokazuje da ste teki bolesnik. Upozoravao sam Vas da se uvate, ali Vi niste htjeli sluati. Da, inenjeru Jurdana, nisam Vas onda sluao. Sada se osjeam v r l o loe i bio sam na svim moguim pregledima, ali su mi rekli da imam samo mali ir na elucu i da e to odstraniti operacijom. Ja ne znam to su oni pronali, ali mogu Vam rei samo to da moj nalaz nije nimalo pozitivan. Ali budui da su V a m najvrsniji strunjaci, Vai kolege, rekli da to nije nita, mogu V a m samo preporuiti da se s punim povjerenjem prepustite njihovoj strunosti, uostalom i Va je sin lijenik, imate zaista oko sebe najbolje lijenike, a to to sam V a m ja rekao, uzmite kao da Vas nisam ni pregledao. Uvjeren sam da e sve biti u najboljem redu.
149

Narednog sam dana otputen iz bolnice. Nekoliko dana kasnije saznao sam da je onaj lijenik operiran, ali bez uspjeha, jer se nije radilo ni o kakvom iru ve o raku u vrlo poodmaklom stadiju. M o j e se predvianje, na alost, i ovom prilikom obistinilo. Pregledavajui esto ljude viskom i pronalazei nedostatke na tijelu, doao sam do vrlo zanimljivih otkria. Primijetio sam, na primjer, da su na prednjem dijelu tijela i rukama ozraeni najvie elektrovarioci, zatim tehniari koji rade na popravljanju televizora i metalci na glodalicama (Drehbank), jer na tom se stroju obrauju razliiti metali eljezo, aluminij, bakar pa kad se otpaci razliitih elektrinih potencijala spoje na eljeznom stroju i podu, tada taj stroj emitira jako zraenje i ozrauje onoga koji radi za strojem. Dugo sam godina ivio u roditeljskoj kui u Martievoj ulici i osim onih tegoba u djetinjstvu, dok nisam promijenio sobu, osjeao sam se vrlo dobro. A onda su doli televizori. I moj se astmatiki bronhitis opet javio. Jedne sam noi dobio takav napadaj i greve u crijevima da sam morao ustati i raljama potraiti odakle tolike smetnje. K a d sam utvrdio smjer izvora zraenja, poeo sam slijediti trag i stigao do nedalekog postrojenja za pogon tramvaja. Pozvonio sam deurnoj slubi ispravljake stanice i upoznao se s glavnim inenjerom. Zamolio sam ga da mi dopusti ui, jer bih mu htio pokazati odakle dopire strahovito zraenje zbog kojeg ne mogu vie ivjeti u roditeljskoj kui, sav sam znojan od muke i bolova, a u pluima mi pisti. Pokazao sam inenjeru koji od tri stroja zrai i zamolio sam ga ako moe iskljuiti taj stroz, pa da vidim hoe li prestati zraenje. Kolega me odmah posluao, oito iznenaen kako sam ja to uspio odrediti upravo onaj stroj koji zrai i kako sam uope dospio ovamo pratei zraenje. Ja sam cijelo vrijeme drao ralje koje su se okretale, ali im je inenjer prekopao stroj na drugi pogon da se ne bi prekidao tramvajski promet, ralje su stale. Kad je to vidio, upravitelj pogona me zamolio da mu dam ralje, jer bi htio pokuati hoe li se i u njegovim rukama okretati. K a d je ponovno ukljuio onaj stroj, ralje su mirovale, pa sam ga morao prihvatiti svojim rukama i tako sam mu dao spoj s mojim elektricitetom da je mogao osjetiti zraenje. K a o dokaz da je stroj pokvaren, to jest da su neispravni kontakti na kojima se stvaraju iskre i uzrokuju raspadanje
150

atomskih estica uslijed ega dolazi do zraenja statikog elektriciteta, tetnog za ljudsko zdravlje, rekao sam inenjeru da donese u ovu prostoriju radio-aparat, pa e vidjeti kakve e nastati smetnje kad ukljui stroj. To se i potvrdilo. Zamolio sam da vie ne stavljaju u pogon taj pokvareni stroj i obeali su da e me potedjeti daljnjih muka. Kad sam se malo odmorio od tekog disanja i greva, otiao sam kui i pomalo smiren legao u krevet. Nije prolo pola sata, a ja sam ponovno dobio greve i oteano sam disao. Opet sam uzeo ralje i one su me i ovaj put dovele na vrata ispravljake stanice. Pozvonio sam i radnik me pustio unutra. U sobi gdje su se nalazili strojevi zatekao sam inenjera kako drei ralje to ih je sam napravio obilazi oko onog neispravnog stroja koji je stavio u pogon. Bio sam srdit i htio sam otro reagirati, ali me kolega inenjer umirio, napomenuvi da je stroj ukljuio kako bi se uvjerio u ono to sam mu govorio, jer ako sam u pravu, stroj e uiniti da me ralje ponovno dovedu ovamo. S druge strane, htio je i sam osjetiti to zraenje i bio je sav sretan to su se ralje i u njegovim rukama pomicale kod neispravnih dijelova stroja. Nakon toga definitivno je iskljuio stroj i ja sam se mogao do jutra ipak malko odmoriti.

Odlazak iz roditeljskog doma

K a k o su pojavom hladnjaka, televizora i razliitih elektrinih aparata iz stanova u mojoj kui i ulici, a i iz drugih ulica oko moga stana poela nesnosna zraenja zbog kojih nisam imao mira ni spokoja, bio sam prisiljen nakon tolikih neprospavanih noi i bolova napustiti Martievu ulicu i roditeljski dom u kojem sam proveo vie od etrdeset godina. U novom stanu esterokatnice nedaleko od Trenjevakog trga, na vrlo zdravom podruju, proivio sam tri mirne godine kao u kakvom sanatoriju. A onda je opet poelo. Jedne veeri uhvatilo me lupanje srca, bronhitis i grevi u crijevima. K a k o se do noi stanje nije smirilo, iskljuio sam sve osigurae u stanu ali bez rezultata. Zatim sam iskopao itavo nae stubite, to je donekle smanjilo zraenje, ali ne toliko da bih se mogao smiriti. Zbog toga sam morao iskljuiti struju u cijeloj zgradi, na svih pet stubita, tako da sam mogao do jutra u miru otpoinuti. T o , dakako, nije moglo biti trajno rjeenje, jer bilo je nemogue svim stanarima ukinuti 151

elektrinu struju. Poeo sam istraivati to se odjednom dogodilo i odakle preko noi takva pojava zraenja u zgradi koja je gotovo do juer bila za mene prava oaza mira, odmora i zdravlja. Rezultat mojih ispitivanja bio je porazan. Budui da se radilo o stambenom objektu zadrunog tipa, svi su stanari bili uplatnici i otplatnici svojih stanova, pune tri godine svi smo stavljali na stranu odreene svote, kako bismo, im dobijemo rjeenja o otplati, mogli uplatiti rate za proteklo razdoblje. Meutim, ba tih dana stiglo je rjeenje da se za protekle tri godine nee nita otplaivati, ve e prve uplate uslijediti tek za est mjeseci, pa su stanari otvorili svoje fondove predviene za otplatu stanova i poeli kupovati prvenstveno televizore i hladnjake. Nabrojao sam da je samo u osam dana u nau kuu unijeto trideset i osam televizora i petnaest hladnjaka. Bilo je to za moj organizam isto kao da sam se naao na najjaoj podzemnoj struji vode. Osim toga, mnogi su dali lakirati parkete i na to staviti moderno pokustvo s metalnim elementima i tako je sve bilo pripremljeno za sveobuhvatno i intenzivno zraenje. Izvrio sam pokus pred komisijom kunog savjeta i pokazao kako televizor zrai kroz zid od opeke, debljine etrdeset centimetara, ak stotinu metara daleko. Pomicali su televizor na sve strane, a ja sam uvijek nepogreivo pokazivao gdje se, meni nevidljiv iza zida, u tom trenutku nalazi aparat i pod kojim kutem zrai dok je u pogonu. Upozorio sam ih da je to zraenje tetno za ljudski organizam i to ne samo za mene koji osjeam zraenje nego i za one koji ga ne osjeaju, a kad ga budu osjetili, onda e ve biti teki bolesnici. Nekoliko slijedeih dana stanari su vrlo malo palili televizore, pa sam mogao mirnije spavati, a onda su zaboravili na opasnost i ponovno se prepustili uivanju prozora u svijet.

pomno sam pazio na sve to ulazi u moju kuu i im bih primijetio da neto okree moje ralje to je dobilo trajni izgon. Tako je moje novo utoite u Dubravi poelo sluiti ne samo za miran ivot i odmor ve i kao laboratorij, gdje sam ispitivao to sve od svakodnevnih stvari koje nas okruuju i u kojim sluajevima predstavlja potencijalne izvore zraenja statikog elektriciteta. Ujedno sam provjeravao kako treba rukovati kuanskim aparatima i to je sve potrebno poduzeti da ne postanu opasnost za nae zdravlje i ivote. K a d sam unio u kuu apsorpcioni hladnjak provjerio sam njegov rad i utvrdio da je aparat ispravan. Meutim, najednom se taj na kuni prijatelj pobunio i poeo emitirati opasne zrake. Mislio sam da je pokvaren prekida. Nakon zamjene prekidaa nije vie bilo zraenja nekoliko sati. Kad sam legao, ponovno sam osjetio da hladnjak zrai. Iskljuio sam aparat. I dalje zrai. Izvadio sam osigura na koji je bila prikljuena utinica za hladnjak nikakve promjene. Sada je ve postalo zaista zagonetno. Aparat je sasvim iskljuen, a ipak zrai! N i j e mi vie bilo do spavanja. Izvadio sam iz hladnjaka sve i dobro ga obrisao suhom krpom, mislei da je uslijed vlage nastao kratki spoj. Ali zato bi i kako taj kratki spoj mogao zraiti kad je hladnjak iskljuen? To mi nije bilo jasno. Kako bilo da bilo, hladnjak je prestao zraiti. Ostavio sam ga otvorenog cijelu no da se dobro osui, a ja da se dobro odmorim. Drugi dan hladnjak je opet pomahnilao i zrai. Uveer spojim uzemljenje hladnjaka na vodovod, a ono poelo jo jae zraiti. Nisam vie znao to da radim. Povadio sam sve osigurae na razvodnoj ploi i zraenje nije prestalo. Ponovno sam ispraznio hladnjak. Prazan nije zraio. Sada sam ve bio blie istini. Prilikom uonoenja stvari u hladnjak provjeravao sam svaki komad pojedinano da vidim kada e se ralje okrenuti. Sve je ilo dobro dok nisam stavio bocu s mineralnom vodom. Samo to se staklo dotaklo plastine termike izolacije, ralje su reagirale. Tu smo dakle! Tako sam spoznao da staklo u dodiru s plastikom izaziva zraenje. Budui da nisam na to upozorio svoju suprugu, ona je stavila zajedno plastine i staklene boce na policu u smonici i odmah sam to osjetio. Ja sam opet sam sebi prouzroio veselje kad sam u kuhinji ispod viseeg elementa montirao stalak za cvijee na ipke betonskog eljeza koje sam radi ljepeg izgleda provukao kroz aluminijske cjevice. Ponovno nisam mogao zaspati i iznenadio sam se kad su me ralje dovele u kuhinju tono pred moje remek -djelo za cvijee. U emu sam to pogrijeio? I otkrio sam da
153

Hladnjak hladi ali polako i sigurno zrai

Iscrpljen od umora i nespavanja morao sam napustiti i ovaj stan, pa sam poeo lutati u potrazi za mirnim utoitem. Sreom sam u Dubravi pronaao nedovrenu visoku prizemnicu koja nije bila izloena nikakvu zraenju. U tom sam se domu, gdje i danas stanujem, divno odmorio i preporodio. Pouen steenim iskustvima iz Martieve ulice i s Trenjevke,
152

aluminij i eljezo nisu ba u najboljem prijateljstvu. One ukrasne aluminijske cjevice u dodiru s betonskim eljezom stvarale su statiki elektricitet. im sam to uklonio, ponovno je nastupio mir.

Zagonetne smrti
Prilikom useljenja i poetka rada u vrlo lijepoj slubenoj gradskoj zgradi, nitko nije mislio da e se u toj reprezentativnoj palai u vrlo kratkom vremenu dogoditi brojni neoekivani, udni i neugodni sluajevi. Ja sam znao da e biti tekoa, ali ne tako drastinih incidenata. Zgrada je, naime, podignuta na podzemnoj vodi koja protjee kroz pjeskoviti materijal i stvara snano zraenje. Na to sam upozorio odgovorne osobe, neka pripaze kod razmjetaja radnih mjesta da ne dou u podruje podzemnih strujanja. Kao dodatak o v o m zraenju, projektant je predvidio prozore s aluminijskim okvirima koji su eljeznim vijcima privreni na armaturu betonskih stupova, sve jedno ljepe od drugog, tako da spoj eljezne nosive konstrukcije s aluminijskim prozorima stvara pojaani statiki elektricitet koji se kroz eljeznu konstrukciju zgrade prazni u zemlji i pojaava podzemno zraenje to ga stvara voda. Dakako da je utjecaj takvog pojaanog zraenja na zdravlje mnogo jai i opasniji nego sama podzemna voda. A onda je poelo. Prva rtva bio je sudac za prekraje. Sluaj je htio da se radno mjesto nesretnog ovjeka nalazilo na smjeru zraenja podzemne vode. U asu voenja rasprave najednom je klonuo, u bolnici su ustanovili infarkt, i ovjek je nakon kratkog vremena umro. Poslije ovog sluaja pozvao me predsjednik ustanove da pregledam njegovo radno mjesto, j e r osjea da ga neto smeta, a doznao je da podzemna voda prolazi ba negdje u blizini njegova radnog prostora. Pokazao sam predsjedniku da zraenje zahvaa dio iza njegova radnog mjesta i da on nije ugroen. Nedugo nakon toga uo sam da je k predsjedniku doao slubenik iz knjinice ustanove i kad je stao na mjesto gdje sam pokazao da prolazi podzemna voda sruio se bez rijei. Kad je stigla sluba za spaavanje ovjek je ve bio mrtav od infarkta. Jo jedan slian sluaj zbio se kad je neki mladi ovjek donio sekretarici naelnika urbanistikog odjela spis i pruajui ga samo je jauknuo i sruio se mrtav. Veliku je uzbunu izazvala i smrt stranke koja je ekala pred sobom referenta za izdavanje graevinskih dozvola. Dok se inovnik udio to nema stranke koju je naruio da doe na potpis, dotle su tu stranku pred njegovim vratima uzalud polijevali vodom. Lijenik sanitarne inspekcije grada koji je priskoio da pomogne nesretnom ovjeku, mogao je samo konstatirati smrt od infarkta. Ispitujui gdje se ovjek 155

I tako dalje bez kraja i konca

Jedne veeri stigao sam s posla kui i ponovno osjetio greve i bronhitis. Ispitao sam uzrok zraenja i otkrio da je Elektra na stupu pred mojom kuom montirala ivinu rasvjetu. K a d sam provjerio smjer toga zraenja, utvrdio sam da je najvie ugroen ba moj leaj. Otiao sam odmah u Elektru i zamolio poznate inenjere iz deurne slube da na moj rasvjetni stup montiraju obinu arulju. Izali su mi u susret i u svoj registar unijeli napomenu da na tom stupu mora uvijek biti samo arulja sa arnom niti, a nikako ivina rasvjeta. Sada sam mogao na miru spavati, ali sam morao leaj malo pomaknuti, jer je iz druge ulice ivina arulja emitirala zrake na dio moga stana. Provjeravajui razliite tekstilne materijale, primijetio sam da rublje razliitog sintetikog podrijetla u meusobnom dodiru stvara statiki elektricitet. Pokusima sam doao i do toga da perlon i najlon ne smiju doi zajedno, zatim da perlon zrai u dodiru sa staklom, a najlon kada se spoji s metalom. Tako npr. najlonske arape ne smiju biti uvrene metalnim draima, a tako ni najlonski grudnjak metalnim kopama. Jednom sam bio pozvan na neki fakultet da pregledam slubenice koje su bile oboljele na radnom mjestu otkad su uselile u novu fakultetsku zgradu. Oboljenja su bila takva da jadnice nisu mogle drati ni olovku, toliko su im otekli zglobovi. U prisutnosti profesora, diplomiranih inenjera, odmah sam utvrdio da zraenje dolazi iz donje prostorije, ispod radnih mjesta. Kad smo doli dolje, ondje je bio montiran stroj za vjebe studenata, izraen od eljeza s ugraenom aluminijskom transmisijom. Da sve bude ljepe, leajevi osovina bili su bakreni. To je izazivalo strahovito zraenje. Kad su aluminij i bakar zamijenili eljezom, zraenje je prestalo i nakon nekoliko mjeseci slubenice su ozdravile i mogle su normalno nastaviti rad. 154

nalazio kad mu je pozlilo, utvreno je da se nalazio na mjestu zraenja podzemne vode, izmeu stubita i hodnika. Nema tome dugo kako sam, doavi na posao, zatekao u predvorju mrtvaca prekrivena tkaninom. Bio je to moj znanac, inspektor rada. Prialo se da je poinio samoubojstvo, skoivi s galerije etvrtog kata. K a d sam upitao lijenicu, nau slubenicu koja je pregledala pokojnika prije nego to su ga iznijeli, od ega je umro, odgovorila je od pada, i dodala da je neka inovnica koja je na galeriji upravo bila iza unesreenog, vidjela kad je ovaj skoio preko ograde u dubinu. Pronaao sam i tu inovnicu, dao j o j u ruke ralje, obuhvatio iza lea svojim rukama njezine ake i rekao j o j da poe tono onim putem kojim je ila iza inspektora i da me odvede do mjesta na kojem je on skoio preko ograde. Ili smo tako desetak metara, najednom su se ralje trznule, djevojka se uplaila i uz povik poskoila unatrag. Jesmo li sada na onome mjestu odakle je skoio inspektor? Jest, tono s ovoga mjesta skoio je na lea preko ograde. Poveo sam tada djevojku i lijenicu u predvorje, gdje je ovjek bio pao. Molim vas, doktorice, vi ste pregledali unesreenog. Je li bio okrvavljen? N e , nije na njemu bilo krvi. Pa kako je mogue da ovjek skoi s tolike visine i padne na kameni pod, a nigdje ni kapi krvi, ni na kamenu, ni na ovjeku? Iz uha, iz nosa, iz usta, bar odnekle je morala potei krv. Da, zaista, imate pravo, i meni je bilo udno kako nigdje nema krvi. Samo je bio sav crn, od uha preko vrata sve do predjela srca i plua. Vidite, doktorice, o v o je ve esti sluaj kod nas da ljudi umiru na neobian nain, i stranke i nai slubenici I kad god sam pregledao mjesto na kojem je nastupila smrt, u svim se sluajevima radilo o snanom zraenju podzemne vode koja protjee ispod nae zgrade. Zato sam miljenja da je naeg inspektora pogodio infarkt u trenutku kad je stupio u krug nadraajnog podruja, i taj strujni udar, vidjeli ste kako je i inovnica odskoila, ne samo to ga je na mjestu usmrtio prekinuvi rad srca ve ga je svojom sili nom odbacio na ogradu i on se preko lea strovalio u ponor.
156

Uslijed infarkta krv je trenutano prekinula optok i zato nije bilo nikakvih tragova krvarenja. Da bih bio siguran to se dogaalo od trenutka kad je inspektor krenuo iz svoje sobe do asa nesree, otiao sam u njegov ured. Ondje sam saznao da se inspektor bio upisao u knjigu izlazaka, j e r je odlazio slubeno na teren kod Velike Gorice, ali nije poao liftom dolje, ve se popeo na etvrti kat da potvrdi zdravstvenu knjiicu. Budui da trenutano nije u sobi bilo inovnice, inspektor je etao na galeriji kraj ograde, a kad je stupio u podruje zraenja, struja mu je prekinula rad srca i on se snano trznuo, uslijed ega je sletio preko ograde. ovjek je inae bio srani bolesnik. Toliki broj neobinih smrtnih sluajeva i to iskljuivo u nadraajnom podruju, najbolji su dokaz da se ne radi o sluajnostima, ve da je to posljedica strujnog udara od zraenja statikog elektriciteta nastalog protjecanjem podzemne vode. Naravno da su i unesreeni imali predispozicije za takvu osjetljivost, a uglavnom su to bili srani bolesnici.

I obina kemijska olovka predstavlja opasnost

Istraujui dalje uzronu vezu izmeu zraenja i sranih oboljenja, doao sam do fatalnih otkria. Opasnost zaista umije dobro zamesti svoj trag i vreba ondje, gdje bi se ovjek najmanje mogao nadati da mu prijeti pogibelj. Tako sam primijetio da mnogo sranih smetnja imaju ljudi koji u vanjskom depiu ili unutarnjem lijevom depu kaputa nose isprave u plastinom omotu (ponajee vozaku dozvolu) ili lisnicu od plastike, kutiju cigareta s plastinim omotom, naliv-pero ili nekoliko takvih pisaljki s metalnim prstenovima i kvailima, pa na taj nain, dodirom plastike i metala, izazivaju statiko zraenje. T o m e osobito pogoduje odijelo, makar i s neznatnim postotkom sintetike, jer se gotovo zanemarivo zraenje to ga stvaraju metalni dijelovi na plastinom pisalu sada znatno pojaava, budui da ti metali dolaze istovremeno u dodir s plastikom pisala koje ima suprotan naboj od sintetike u odijelu ili plastinog uloka za isprave i lisnice. Tako se prvobitni naboj dvostrukim ili trostrukim dodirom sa suprotno polariziranim materijalima isto toliko puta pojaava i toliko puta jae utjee svojim zraenjem na ubrzani rad srca. T a k o u toku vremena dolazi do greke na srcu, pa kada takvo bolesno srce iznenada biva napadnuto snanim zraenjem podzemne vode, smrt je esto puta neizbjena. 157

Isto se zbiva kad inovnici ukrase svoje stolove plastinim mapama ili ih prekriju plastinim zatitnim slojem, pa na to odloe metalni upalja, kljueve, dozu za cigarete, plastino pisalo s metalnim prstenovima, spajalice, metalna iljila za olovke, staklene vaze ili boice s tintom. Ako takvih raznorodnih stvari, plastike i metala, ima u ladicama, onda nastaje snano zraenje koje napada osobito podruje eluca, dvanaesterca, prsiju i plua. K o d svakodnevnog sjedenja za takvim stolom, jo i na stolici od skaja sa sintetikim odijelom protivnog naboja, neminovno e nakon osam godina konstantnog zraenja doi do stvaranja tumora.

lja antena, stoga je nepotrebni dio smotan i gurnut pod krevet da ne smeta. Zvui paradoksalno, ali taj viak materijala predstavljao je zapravo skraenje jednog ljudskog ivota. Otiao sam u bolnicu posjetiti kolegu inenjera i rekao sam mu to se nalazilo pod njegovim krevetom. Da me posluao kad sam ga bio pregledao viskom, danas vjerojatno ne bi bio u bolnici. Upozorio sam ga da, kad se vrati kui, ukloni svu sintetiku, najlonske zostore na metalnoj karnii, j e r najlon i metal kad se nau zajedno stvaraju zraenje, zatim da ukloni lak s parketa, j e r dananji sintetiki lakovi u dodiru s bilo kakvim metalnim predmetom zrae, a mi nikad ne moemo biti sigurni da se togod metalno ne nalazi na podu igla, avli, klju, metalni dijelovi pokustva a opasna je i obina najlonska vreica, sintetiko rublje ili ilim protivnog elektrinog naboja nego to je lak na parketima, j e r se i pri takvim dodirima stvara zraenje. Kad se bolesnik vratio kui, pokazao sam mu to sve mora ukloniti i on me posluao. Ubrzo se oporavio i vratio se na posao. Nekoliko mjeseci nakon toga ponovno me pozvao, u meuvremenu je prmijenio stan, pa me zamolio da mu pregledam novo obitavalite, j e r bi mu poslije operacije i najmanje zraenje moglo nakoditi, a on se u novom stanu osjea v r l o loe. Pregledom sam ustanovio da su zaboravljeni svi savjeti koje sam bio dao. Kolega, vi sami sebi kopate grob! Zato ste lakirali parkete kad sam vas upozorio da to ne smijete initi? Zato ste na prozor kraj kreveta stavili najlonske zastore i metalnu karniu? Zato ste na lakirane parkete stavili fotelje s metalnim kotaima? Zato niste uklonili plastine pokrivae koji zrae u dodiru s najlonskom pidamom i ugroavaju najvie mjesto na kojem ste operirani? Rekao sam supruzi da to ne smijemo initi, ali ona kae da mi nismo staromodni, da ivimo u moderno vrijeme i bilo bi smijeno danas latiti parkete kojekakvim pastama. Ona misli da vi niste u pravu sa svojim tvrdnjama, jer da je sve to istina, i drugi bi ve prihvatili. Bilo mi je neugodno da se ja plaim, kad se ona niega ne boji. Otiao sam alostan, jer toliko sam se bio namuio da pomognem kolegi, a sve je palo u vodu zbog nerazumijevanja i inata njegove supruge. N i j e prolo ni nekoliko mjeseci, a ja sam u novinama proitao da je taj inenjer umro od raka. Ubrzo se pojavila 159

Nepotrebna smrt ing. F.

Zavrivi tehniki pregled jedne novogradnje u zapadnom dijelu Zagreba, zamolio me kolega inenjer da pregledam njegovo osoblje, jer ga zanima kako to visak otkriva bolest. Bio je vrlo iznenaen kad je vidio da je visak nepogreivo pogaao sve nedostatke kod ljudi koje prije toga nisam nikada vidio. Zamolio me da i njega pregledam. Na veliko iznenaenje, visak je pokazao da postoji arite na njegovoj desnoj strani, u predjelu trbune upljine, vjerojatno od zraenja. Rekao sam da bi trebalo pregledati njegovo radno mjesto i stan da se utvrdi gdje se to ozraio, j e r ako se odmah ne makne s toga mjesta mogao bi dobiti rak. Ah, inenjeru Jurdana, ja sam mislio da se nakon zavretka rada komisije malo zabavimo i vjerovao sam kad ste pregledavali druge da zaista neto pogaate. Meutim, vidite, pokazali ste mjesto gdje sam bolestan, a ja nikada nisam bio bolestan, niti imam bilo kakve smetnje. Nije dopustio da mu pregledam ni radno mjesto, ni stan. Ali, oko pola godine kasnije, posjetila me jednog dana supruga tog inenjera i njegov ef gradilita. Moj suprug je ovih dana operiran od karcinoma i to na mjestu za koje ste mu vi rekli da je ozraeno. Dola sam vas zamoliti da pregledate na stan. U stanu sam otkrio da je jedan krevet strano ozraen. Kad sam pogledao ispoda nj, dolje je bila smotana plastina traka televizijske dipol antene i to na lakiranom parketu, to je stvorilo pojaano statiko zraenje. Kako je ica bila predugaka, inenjerova supruga nije htjela odrezati viak, j e r su namjeravali mijenjati stan, pa bi im mogla ustrebati du158

kod mene njegova udovica i preklinjala me da j o j pokaem to je opasno u stanu jer se boji da bi i ona mogla dobiti rak i da mi sada vjeruje. Gospoo, lijepo sam upozoravao i preporuivao da uvate svog supruga od svakog zraenja, ali vi kao da ste eljeli da vam mu umre, navukli ste u stan toliku sintetiku, lakirali parkete, uinili ste sve da va stan postane grobnica za vaeg jadnog mua. Otvoreno vam kaem da vam neu pruiti pomo, j e r takva ena ne zasluuje da j o j se pomogne!

Domaini su se udili zato me to zanima, ali su me bez rijei odveli dolje. A u tom skladitu prava veleproizvodnja statikog zraenja same plastine gajbe i u njima staklene boce, najopasnija kombinacija i smrt za one koji ive iznad toga. ovjek je bio dovoljno pametan i razborit da shvati moju opomenu, odmah je dao isprazniti prostorije i ve nakon nekoliko dana sav sretan mi je doao javiti da je opet uao mir u njihov dom i da su svi ozdravili. Nekome tko ne moe shvatiti strahovitu opasnost od zraenja statikog elektriciteta, teko je objasniti kakvu tragediju moe izazvati jedna jedina plastina gajba sa staklenim bocama. A takvih je gajbi po naim kuama sva sila, osobito u krajevima gdje nema zdrave pitke vode, pa su podrumi uvijek puni zaliha odakle podmuklo zraenje poput kakva polipa prua svoje nevidljive pipke, donosei nam nemiran san i odnosei zdravlje.

Smrtonosne plastine gajbe sa staklenim bocama

K o l i k o ovjek sam sebi moe iz neznanja i neupuenosti biti neprijatelj, najbolje pokazuje sluaj koji se dogodio mome znancu. Stanovao ovjek mirno u svojoj obiteljskoj kui, sve dok nije doao na pomisao da nedalekoj trgovini iznajmi podrumske prostorije za skladite. Jednoga dana pokuca znanac na moja vrata, sav usplahiren, blijed, s podonjacima vidi se da je neispavan i bolestan. Dragi prijatelju pomozite! U zadnje vrijeme u naoj kui nitko ne moe spavati, svi smo bolesni, im neto pojedemo, odmah povratimo, izmuio nas proljev, a nikakvi nam lijekovi nisu pomogli. Vi ste nam jo jedina nada. Otiao sam u tu kuu i odmah na ulazu osjetio strahovito zraenje. Stan je zraio u cijeloj svojoj povrini, kao da negdje ispod kue tee prava podzemna rijeka. Meutim, kako sam taj kraj bio ve temeljito istraio, znao sam da tu nema podzemnih voda, ve mora da je zraenje rezultat nepanje samih ukuana. to imate u donjim prostorijama? Nita, ba nita. Nismo jo dolje ni uredili, nema ni poda. Ali neto sigurno imate dolje. Ma nita, kad vam kaemo. Samo smo iznajmili prostor duanu za skladite. A to ima duan u tom skladitu? Pa kutije sa zalihama namirnica, p i a . . . Pia u bocama, a boce u plastinim gajbama? Da, vino, mineralna voda, bezalkoholna pia. Htio
160

Nemirni snovi djevojice P.

Na vikendu kod prijatelja uo sam kako se ena od koje su kupovali sir i vrhnje tui da j o j je trinaestogodinja unuica teko bolesna, svaki dan sve vie kopni, nita ne jede, budi se svake noi oko dva sata i vie ne moe zaspati. I tako to ve traje nekoliko godina. Bili su kod svih moguih lijenika, izvrili mnoge pretrage, slikanja, punktiranja, iskuali svakojake lijekove, ali napretka nema. Saalio sam se nad djetetom i otiao pogledati zato so to dogaa, premda na selu, osim traenja vode, rijetko pregledavam ljude, j e r bi me jo i danas neupueni seljaci mogli smatrati nekakvim udakom ili prijateljem neastivog. Dijete je zaista izgledalo kako ga je baka opisala bolesno, s dubokim podonjacima, neishranjeno, ali za mene jedno od onih lica kakvih sam se nagledao u toku svoje prakse oito izmueno nemirnim snom. Najprije sam pregledao dijete viskom, struja u tijelu bila je sasvim slabana. Zahvaljujui tome da je dijete nakon nemirna sna, probudivi se, prelazilo u bakin krevet, organizam jo nije bio oteen. Provjerivi leaj na kojem je dijete spavalo, utvrdio sam da se nalazi na samoj struji podzemne vode ije je djelovanje bilo jo pospjeeno najlonskim podmetaem da se ne uniti madrac ako se dijete pomokri.
11 J u i d a n a : R a l j e i v i s a k ivota

bih

to

vidjeti.

161

Budui da su se stanari upravo uselili u novu kuu, zatraio sam da mi pokau gdje je dijete spavalo u staroj kui, jer je i ondje bilo nemirno i bolesno. Pokazali su mi dva leaja na kojima je djevojica naizmjenino spavala. Nesretnim sluajem obadva su kreveta bila iznad podzemnog zraenja, tako da se svake noi u staroj i novoj kui, na sva tri leaja, dijete muilo i patilo. Djevojici sam promijenio mjesto leaja te dao ukloniti sintetike koje su zraile. Nekoliko dana kasnije saznao sam da dijete na novom mjestu spava mirno cijelu no i da se brzo oporavlja. Bilo mi je drago da sam mogao pomoi mladom biu koje se nalazi u razvitku i koje bi moda tragino zavrilo svoj ivot da nisam sluajno prisustvovao onom razgovoru.

nom vrpcom meusobno vezane i s toga je vora voda kapala na neizoliranu elektrinu icu, pa je na tom ovlaenom sastavu dolazilo do kratkog spoja, to je stvaralo zraenje statikog elektriciteta. Kad je to bilo ureeno, nestalo je zraenja i lijenici su se sada mogli nesmetano sluiti tim aparatima. Da je u poetku bilo vie sluha za moja upozorenja, ne bi pale one nedune rtve. Budui da su zubi na neizbjeni pratilac u toku cijelog ivota, posvetit emo im malo vie panje. Netko ima lijepe, netko rune zube, netko vrste i zdrave, netko slabe i bolesne. I sve je dobro dok ne odluimo urediti svoje zube da nam zablistaju pri svakom osmijehu. Nikakve brige ako u svrhu uljepavanja damo sebi namjestiti porculanske navlake ili zubalo. Ali brige poinju kad poelimo ukrasiti zube metalom. Izaberemo li skupocjeno zlato, bit emo za nekoliko grama skuplji i sigurniji. Meutim, kad netko od svojih usta naini pravu eljeznariju, onda se pomalo moe ve predbiljeiti za groblje. Odmah emo vidjeti zato. Zlato ili bilo koja plemenita kovina, ako je jedne vrste, tj. samo zlato ili sama platina i si. nee nam stvarati nikakve smetnje. N o , kad pokvareni zub ispunimo amalgamskom-plombom (metalna praina i iva), a pogotovu ako to presvuemo kovinom, stvorit e se zraenje statikog elektriciteta. To e se dogoditi i pri kombinaciji palador krune i eline proteze, a tako i pri dodiru zlata i nekog drugog metala. Na mjestima takvih spojeva ralje i visak vrte se kao kod strujanja podzemne vode. Upozorio sam na tu injenicu stomatologe i predloio da prilikom svojih zahvata izbjegavaju takve opasne kombinacije, j e r e time pacijentima stvoriti ivane smetnje, prido nijeti poremeaju rada srca, a u teim sluajevima dovesti do bujanja tkiva drugim rijeima do raka. Na jedan od najdrastinijih primjera takve zlosretne kombinacije naiao sam u Hrvatskom Zagorju, u kui nekog veterinara koji je leao teko bolestan i u katastrofalnom stanju nakon teke operacije raka eljusti. K a d sam se pribliio bolesniku, ralje su se okretale svom snagom, toliko je jako bilo zraenje. Objasnio sam ovjeku da je spas jedino u tome ako povadi sve metalne navlake iz eljusti. Dao sam odmah pozvati stomatologa koji je popravljao zube oboljelom doktoru veterine i on se spremno odazvao pozivu, u elji da pomogne svom dugogodinjem prijatelju. Stomatolog je i sam elio spoznati kakve se sve opasnosti kriju u materijalima to ih on ugrauje svojim pacijen 163

Radije zubalo nego . . .

Zatekavi se na slubenoj dunosti prilikom pregleda zubne ambulante, nisam se ni izdaleka mogao nadati to e me ondje doekati. Prolazei sobama, umjesto podzemne vode otkrio sam da dva nova novcata aparata opasno zrae. Premda su mi pokazali tvornike ateste i jamstvo o ispravnosti svih aparata, ja sam upozorio da moje ralje i visak otkrivaju prisutnost promjene statikog naboja, to dovodi do zraenja koje se ne moe utvrditi nikakvim instrumentima, ve je to dostupno samo specijalno osjetljivim ljudima. Nisu povjerovali mojim tvrdnjama. Samo to su prole etiri godine, kad jednoga dana doe k meni upravitelj one zubne ambulante, s jednim lijenikom, i zamoli me da ponovno pregledam njegovu ustanovu, jer su im dva lijenika umrla od raka, a njihove medicinske sestre nalaze se u bolnici pred operacijom. Takoer rak. Svi su bili iz onih ordinacija za koje sam upozorio da su opasne zbog zraenja novih medicinskih aparata. Nijedan stomatolog nije vie htio preuzeti te ordinacije dok ja tono ne utvrdim zbog ega aparati zrae. Kad sam dao rasklopiti aparate, pokazalo se da su bili ukljueni na elektrinu instalaciju sastavom neizoliranih vijaka iznad kojih su prolazile cijevi za toplu i hladnu vodu to snabdijevaju aparat za ispiranje zubiju. Te gumene cijevi, za toplu i hladnu vodu, bile su vezane tako da se uslijed protoka tople i hladne vode na stijenkama cijevi za hladnu vodu kondenzirala vlaga i vodene su se kapljice po toj cijevi sputale do mjesta gdje su obje cijevi bile platne162

tima. Pokazao sam zubaru kako se ralje pokreu na mjestima, gdje je svom prijatelju stavio vie vrsta metala u usta. Zamolio sam ga da pokua odstraniti te metalne navlake i on je to uz velike napore uspio uiniti, premda je pacijent zbog svjeih i bolnih rana jedva mogao koji centimetar otvorili usta. Kad sam nakon toga ponovno pribliio ralje, nije bilo vie nikakva znaka da je prisutno zraenje. Nakon toga smo iskuavali koji se materijali ne smiju spajati. Prije nego to je stomatolog poeo mijeati amalgamsku plombu, provjerili smo srebrnu prainu i ivu ralje su mirovale. Ali im je spojio srebro i ivu, ralje su se stale trzati. Takvi trzajevi zraenja nadrauju ivani sustav i dvadesetak minuta nakon stavljanja amalgamske plombe pacijent postaje nervozan i osjetljiv, svadljiv i nezgodan za sve oko sebe. Kasnije postaje umoran i osjea se kao da mu je zub jo uvijek bolestan. A kad smo amalgam spojili sa zlatom, ralje su se okretale kao kod protoka podzemne vode. Zatim smo na to spojili metal za krune od paladora, okretanje raalja toliko se pojaalo da je opasnost od raka eljusti i jezika pri takvim spojevima neminovna. Najboljim su se pokazale plombe od bijelog cementa koji ne samo da ne stvara zraenje u dodiru s metalima ve slui i kao izolator u zubima. Za navlake preko bolesnih zubi vrlo se dobrim pokazao akrilat koji takoer ne zrai. Na pacijent, doktor veterine, lijepo se oporavio i vratio se svome poslu, premda su svi ve mislili da nee vie ozdraviti.

zgradu usred parka, a na kupoli antena i na vrhu radioaktivna gromobranska glava. U smjeru zraenja gromobrana grane drvoreda prostrijeljene, lie uto, sve suho, a uokolo, gdje nema zraenja, sve zeleno, svjee. Direktor ustanove objasnio mi je da su radioaktivni gromobran stavili po preporuci strunjaka, j e r kod ovakve vrste gromobrana nisu potrebne one silne trake za uzemljenje, a osim toga, radioaktivni gromobran ima svojstvo da na udaljenosti u krugu od pet stotina metara privlai gromove. Morao sam se od srca nasmijati ovakvom objanjenju, premda bi u tom trenutku bila vie odgovarala posvemanja ozbiljnost, j e r se radilo o ljudskom zdravlju, o ivotima nedunih graana. Taj radioaktivni gromobran nije nita drugo nego podmukli ubojica ne samo za one koji pod njim borave ve i u vrlo irokom krugu, na sve strane kamo se prostiru otrovni pipci njegove kugle. I kakav je to gromobran koji ak stvara gromove, i to na udaljenosti do pola kilometra! Taj gromobran u krugu svog djelovanja uslijed raspadanja materije stvara statiki naboj jedne polarizacije, a kad se tome priblii oblak nabijen elektricitetom druge vrijednosti, dolazi do groma, odnosno munje. Dakle, umjesto da samo privlai, takva naprava jo i stvara nove gromove koji udaraju u zgradu, odakle provodiima odlaze u zemlju i razaraju atomske jezgre, izazivajui zraenje od kojeg stradaju stanari okolnih zgrada, drvee, ugibaju ptice, ugroena su djeca to se igraju u parku, etai, a da i ne govorimo o onima koji borave u zgradi. Nakon ispitivanja uginulih golubova pokraj te zgrade Sanitarni inspektorat izdao mi je atest o opasnosti tetnog zraenja za djecu koja su te igraju. Prve rtve te nepromiljenosti vjerojatno su ve platile ivotom svoj boravak pod otrovnom gljivom, a to e se prije ili kasnije dogoditi svima koji su se dali nagovoriti na takve pogubne instalacije, umireni slubenim atestom o sigurnosti takvih ureaja. A taj atest nije nita drugo nego ozakonjeno ugroavanje zdravlja. Kad se jednog dana budu svodili rauni pogubnog djelovanja statikog zraenja nastalog upotrebom izotopa koji razaraju materiju oko sebe i izazivaju promjenu statikog naboja, vidjet e se koliko je radnika stradalo u takvim zgradama i stanara u blioj okolici. Takav radioaktivni gromobran svojevremeno je montiran i na novogradnji jednog zagrebakog proizvoaa napitaka. Ondje mi je strunjak, elektroinenjer, objasnio da je sve izvedeno po jugoslavenskim propisima. A kad sam ga upitao 165

Radioaktivni gromobrani nuklearna bomba nad glavom

Doao k meni neki ovjek i moli me da mu pomognem, j e r ve nekoliko mjeseci nitko u njegovu stanu ne moe spavati i neprestano im je zlo. A gdje stanujete? Kraj Botanikog vrta. I ne samo da ja patim, svi stanari u naoj kui pobolijevaju. To traje ve nekoliko mjeseci, prije smo sasvim mirno ivjeli. Stigao sam te veeri u naznaenu kuu, kad se ralje stale okretati kao pomahnitale. Potraim smjer odakle dolazi zraenje i ralje mi usmjere pogled na drvored i javnu 164

kako je izvedena zatita od zraenja izotopa, opasnost je dobila i struno tumaenje. Ispod glave s izotopima nalazi se olovna ploa koja odbija radioaktivne zrake, tako da one ne zrae prema dolje, ve u zrak. A zato niste stavili eljeznu plou? Zato to je eljezo dobar vodi struje i zrake bi se preko takve ploe prenosile dolje i ugroavale ljude. A bakrena ploa? Pa bakar je jo bolji vodi, bilo bi jo opasnije. E, vidite, stavili ste olovnu plou za zatitu, zatim ste tu zatitu probuili na pet mjesta, u tri ste rupe spojili eljezne ipke, a u dvije bakrene, i proveli ih do dolje da odvode gromove u zemlju. I tako ste lijepo izveli uzemljenje ne gromova, ve zraenja izotopa, time to ste probuili zatitno olovo. To je isto kao kad bi roniocu stavili zatitnu kacigu, a onda je probuili. K o l i k o je meni poznato o takvim gromobranima je i naa tampa pisala. Neke zemlje, poznato mi je, zabranile su upotrebu takvih gromobrana, pa se pitam zbog ega ih mi ugraujemo, a s druge strane mnogo se govori o zatiti ovjekove okoline. Prilikom novogradnje zagrebakog hotela strunjaci su bili mnogo elastiniji i razboritiji, nisu se zaklanjali iza atesta i propisa, ve su posluali dobronamjerni savjet i obustavili postavljanje radioaktivnoga gromobrana koje je ve bilo u toku. Zacijelo bi izgubili mnoge ugledne i unosne inozemne goste da to nisu uinili. Na alost, jedno je poduzee nedaleko od Trga marala Tita, i nakon svih gorkih iskustava sa tetnim djelovanjem radioaktivnih gromobrana, montiralo na svoj krov takav gromobran zbog kojeg e mnogi doivjeti gorke dane. Nadasve su opasni i radioaktivni vatrojavljai, daleko opasniji od gromobrana, i to zbog tog to se nalaze u samim radnim prostorijama, iznad naih glava, i ondje, zatieni atestima i propisima, ire opasno statiko zraenje, na isti nain kao i gromobrani. Kad bi postojala statistika o uestalosti bolovanja prije i poslije postavljanja takvih ureaja, mislim da bi se odgovorne osobe dobrano zamislile nad poraznim rezultatima do kojih bi doli.

Zar i obian prijepisni papir?

Uzbueni glas moje znanice na telefonu uinio mi se u prvi mah pretjeranim, no kad mi je rekla da j o j s oima neto nije u redu, shvatio sam da je njezina uzbuna bezuvjetno na mjestu, j e r kao spisateljica oi su joj glavno sredstvo rada. Otiao sam da vidim to je posrijedi i zbog ega j o j vid slabi unato odgovarajuim naoalima. I otkrio sam zagonetni uzrok njezine panike. Okvir naoala bio je izraen od dvije vrste plastike koja je u dodiru sa metaliziranim staklima i metalnim vijcima kojima su uvreni drai naoala stvarala strujanje i ometala vid. Znanica je tada prela na kontaktne lee i neko je vrijeme sve bilo u redu. Ali nije prolo dugo, kad odjednom zaujem ponovno isti uzueni glas. to je sad? Budui da na naoalama nisam primijetio nita alarmantno, traio sam dalje. Pogled mi se zaustavio na pisaem stroju za kojim je spisateljica provodila preteni dio radnog dana. Primaknem ralje vrte se. Izvadim papir s valjka ralje miruju. Dakle, papir je krivac. Zar papir? Ovaj neduni bijeli prijepisni papir koji je dosad sluio kao izolator da bude zrok zraenja? Stavim na papir kljueve i ralje se okrenu. Znai da u papiru ima najlona. Pa kako se to nije ranije ve odrazilo na njezinu zdravlju? Spisateljica mi ree da je tegobe primijetila otkako j o j je ponestalo uvoznog papira, pa je poela upotrebljavati domai (ao nam je to iz odreenih razloga ne moemo navesti naziv proizvoaa). Spisateljica je pronala nekoliko listova papira to ga je prije upotrebljavala i kad sam ga uvukao u pisai stroj zraenja nije bilo. Kad sam opet za pokus stavio inkriminirani papir ralje su se vrtjele. Nakon toga sam izmeu dva lista papira uloio danas vrlo moderan plastini indigo ralje su se odmah uznemirile, a kad sam sve to provukao preko valjka, poela je ralja jako okretati. Razmiljajui o tome, doao sam do zakljuka da je onaj uvozni pisai papir bio izraen od celuloze, znai drvenog podrijetla, dok se ovaj na proizvodi od starih krpa meu kojima su uglavnom otpaci tkanina s odreenim postotkom sintetike. Tu, na alost, nema pomoi. Jedino to sam mogao predloiti ugroenoj znanici, to je da pokua pronai papir koji je prije upotrebljavala ili neka prestane pisati na stroju s papirima koji stvaraju statiki elektricitet.

166

167

uvajte se kanalizacije!
Imao sam nekoliko sluajeva, gdje sam otkrio da i kanalizacione cijevi, ako su nepaljivo postavljene ili se s vie strana spajaju u blizini neke zgrade, osobito obiteljske prizemnice, mogu uzrokovati smetnje. Ne smrt, j e r zraenje iz njih nije stalno, ali tjelesne smetnje neminovno. Zbio se tako sluaj da su neku visoku prizemnicu s nekoliko strana opasivale kanalizacione cijevi kojima se otpadna voda i fekalije iz susjednih zgrada odovode u kolektor. Stanarima zlo i zlo. Kad sam raljama otkrio da je kua okruena kanalizacijom, a sasvim se lijepo ulo kad bi tko pustio vodu u cijevi, trebalo je samo rijeiti uslijed ega se zraenje zadrava i onda kad voda otee u kolektor, kad su cijevi prazne, dakle kad nema trenja koje stvara strujanje. Dugotrajnim pokusima doao sam do toga da zraenje nastaje u trenutku kad se negdje iz kuhinje ili stroja za pranje rublja ispusti voda ispunjena raznim deterentima za pranje, pa na to onda doe urin ili fekalije. U tom trenutku dolazi do spoja kiseline i luine, a to izaziva promjenu statikog naboja. Budui da se s prekidima gotovo danonono isputaju u cijevi takve kombinacije, a dovoljno je da u cijevima ostane samo talog kiseline i luine, zraenje traje sve dotle dok se u cijevi ne pusti ista voda da to ispere. Uinili smo to u nekoliko navrata i nakon ispiranja zraenja je odmah nestalo. Zamislite sada ako je netko osjetljiv i na najmanje zraenje, a nae se u ovakvoj situaciji, ne preostaje mu nita drugo nego da cijelo vrijeme puta vodu ili da razvede kanalizaciju podalje od svoje kue.

svijetlee reklame koja je tada bila postavljena na ulinom lokalu. Otiao sam odmah dolje i upozorio vlasnika da ne stavlja tu reklamu, j e r e ubiti moju majku. Predloio sam da se stavi neto drugo, bezopasno, j e r ova reklama moe biti pogibeljna ne samo za moju majku ve i za ostale stanare, pa i za samog obrtnika i njegovu enu koji su preteni dio dana boravili u lokalu. Ni to upozorenje nije pomoglo. M o l i o sam ga, preklinjao, nudio mu novac za pokrie trokova oko postavljenja neke druge firme ali uzalud. I dok sam ja nastojao na opini ishoditi zabranu postavljanja te otrovne reklame, on je vec uspio dobiti odobrenje, platio je propisanu taksu i time je stvar bila rijeena, to se opine tie, u duhu propisa i zakona. U toku te uzaludne borbe za spas moje majke, dogodila se tragedija. Majka mi je naglo umrla od sranog infarkta. U bijesu i oaju svata sam izgovorio tom neovjeku. T e k onda, kad je vidio da je mama mrtva, uplaio se za svoj ivot i ivot svoje ene, pa je pristao da skine reklamu. Zraenje je dolazilo otuda, kako sam kasnije utvrdio, to su svijetlea slova od plastine mase bila lijepljena na podlogu acetonom, a to je u dodiru s plastikom strahovito zrailo. Kad je to ljepilo uklonjeno i upotrijebljen drugi premaz, zraenja je odmah nestalo. Posljednji sluaj vrijedan panje zbio se kad je rad na knjizi ve bio dovren. Sportski radio-komentator vratio se iz vedske s operacije raka crijeva. U vedskoj su ga upozorili da vjerojatno ivi u vrlo nezdravoj sredini gdje ima mnogo zraenja i uputili ga da se posavjetuje s kojim radiestezistom. Bolesnikovi prijatelji, moji znanci, zamolili su me da doem k njemu. im sam uao u stan osjetio sam muninu od silnog zraenja koje je dopiralo sa svih strana. Svuda sama sintetika, lakirani parketi, unakrsno zraenje televizora iz susjednih stanova. A kad sam izvrio pregled bolesnika, nalaz je bio naprosto katastrofalan. Samo trideset posto bolesnikova abdomena davalo je slabe znakove ivota. Sve ostalo bilo je mrtvo, i to ne samo u predjelu operativnog reza ve daleko uokrug toga mjesta. U cijeli donji dio pacijentova trupa jedva da je dopirala tjelesna struja iz zdravih dijelova. B i o sam potpuno uvjeren da tu nema nikakve nade za ozdravljenje, a to sam i rekao njegovim prijateljima. Nesretnik je umro mjeces dana kasnije, 16. V I I I 1978.
169

Smrtonosna reklama
Moja majka mi se jednom potuila da se u posljednje vrijeme vrlo loe osjea i mora da je neto zrai. Napominjem ovdje da je moja majka bila vrlo osjetljiva ena, imala je jainu naboja od dvije stotine otkucaja i mogla je raditi s raljama, a takvi osjetljivi ljudi tee podnose zraenje i reagiraju na svaki nadraaj koji inae kod drugih ljudi ne izaziva vidljive smetnje. Pregledavajui maminu sobu, utvrdio sam neko novo zraenje kojeg prije nije bilo, tako da je sada gotovo cijela soba bila ozraena, osobito leaj moje majke. Traei izvor zraenja, otkrio sam da opasnost dolazi od nove
168

to je sa ivotinjama?
Nisam sc mnogo bavio utjecajem statikog zraenja na ivotinje, ali sam i iz ono nekoliko sluajeva mogao izvui odreene zakljuke. Slobodne ivotinje uope ne podlijeu oboljenjima od podzemnog zraenja zbog toga to su na takvo zraenje osjetljive i odmah se uklone iz nadraajne zone. Kad sam jednom prilikom svjeu i sonu travu stavio u podruje nadraajne zone gdje su pasle krave, nijedna nije htjela ni okusiti ukusnu hranu, samo bi se pokuale pribliiti travi i odmah bi trgnule glavu, kao kad se dotaknu ice elektrinog pastira. im sam maknuo travu izvan nadraajne zone, krave su je slasno pojele. Meutim, one ivotinje koje su zatvorene u nastambama, pogotovu ako su skuene, bez dovoljno prostora da bi mogle izbjei tetno zraenje, takve ivotinje pokazuju neobine osobine. Bio sam svjedokom nevolje nekog seljaka kojemu sam traio vodu za zdenac. Tuio mi se kako se opet jedva rijeio jedne krmae koja je bila, kao i prethodne u toj nastambi, ne samo nesnosno nemirna ve bi, im se oprasila, odmah prodirala mlade i uope je slabo napredovala, pobolijevala je i bila vrlo nemirna, dok su svinje u susjednom oboru drugaije. Pregledavi poloaj svinjca, utvrdio sam da lei na samoj podzemnoj vodi, dok je onaj drugi, gdje su svinje bile mirne i lijepo napredovale, bio izvan nadraajne zone. Objasnio sam prisutnom veterinaru i agronomu odakle potjeu nevolje sa svinjama i da tu ne pomae nikakvo ienje ni dezinficiranje svinjca, nego da cijeli obor treba premjestiti na zdravo podruje.

FOTOGRAFIJE KOJE GOVORE

Ve sam spomenuo kako me moj prijatelj, potanski slubenik, pouio o raljarstvu na osnovi knjiga i iskustava francuskih raljara. Zahvaljujui tom prijatelju uao sam u jo jedan zagonetni svijet tajanstveno carstvo slika koje govore. Uzeo on skupnu fotografiju iz mojih kolskih dana, pa ree da e mi pokazati kako u pomou viska za svaku osobu s fotografije pogoditi to je s njom, dakako, ukoliko zasigurno znam koji je od mojih kolskih drugova iv, mrtav ili bolestan, a moi u saznati ak i to na kakav je nain tko umro. Znate to, dragi prijatelju, ja ne bih iskuavao te sposobnosti. Ja sam diplomirani inenjer i tumaim ljudima to je to statiki elektricitet, to je zraenje, pokazujem im kako se pronalazi voda i oboljelo mjesto na tijelu, nastojim svemu dati znanstvenu podlogu, pa ipak gotovo svakodnevno doivljavam neugodnosti, premda moji rezultati pokazuju istinitost rada pomou viska i raalja. Pa zamislite sada da ja doem sa slikama i na tom mrtvom papiru ponem neto otkrivati, a ne vjeruju mi ni onda kad demonstriram na ivom ovjeku. Molim vas, bili smo i ostat emo dobri prijatelji, ali uzmite vi te knjige i neka radi na slikama tko god hoe, ali mene pustite na miru, j e r ja se ne bavim mistikom. Vidite, inenjeru Jurdana, sve o v o to vam govorim, to su iskustva francuskih raljara, a oni se ne bave mistikom, kod njih je sve znanstveno objanjeno i razraeno. Ja nemam sposobnost kao vi i zato ne mogu vriti takve pokuse, ali vi to moete, zbog toga i elim da vas tome nauim, da budete najsposobniji, najjai na radiestezist. Pokuajte to meni za volju. Dobro, hajde, samo toliko da vas ne razoaram, ali vjerujte da je to obina glupost.

170

171

Pokuavam tako viskom na profesoru, pa na nekoliko kolegica i kolega, bili smo mjeoviti razred, ali kod svakog se visak vrti nekako drugaije. E, vidite, to i jest ono to sam htio da uoite. Kad bi se uvijek okretao na isti nain, ne bi bilo zanimljivo. A ovako, svaka vrsta okreta ima svoje znaenje. K o d mrtvog ovjeka, koji je umro naravnom smru, visak se kree naprijed natrag, a kod onoga koji je nasilno umro, visak najprije opisuje krunicu, zatim se krug pretvara u elipsu i na kraju znak smrti naprijed natrag. Ako je osoba iva, visak se kree u punom i pravilnom krugu. K o d bolesnika opisuje elipsu, a to je elipsa otrija, to je bolest tea. Sasluao sam strpljivo prijateljevo tumaenje da ga ne oneraspoloim, ali sam u sebi mislio svoje. Onda sam, opet njemu za volju, uzeo visak i krenuo redom po svom nekadanjem razredu. Za mnoge sam znao to je s njima, tako da sam mogao provjeravati to e pokazati visak. Kad sam tako proao dobar dio kolaraca, moj prijatelj se poeo smijati. Mora da sam napravio grimasu koja ga je nagnala na smijeh a i sam sam osjetio kako mi se lice izduuje od iznenaenja visak je kod svakoga za koga sam bio potpuno siguran to je s njim, nepogreivo pokazivao: iv mrtav bolestan. Eto, drago mi je da ste povjerovali u ono to ste tako uporno odbijali i poricali. Sada ste bogatiji za jedno veliko iskustvo koje e vam u ivotu mnogo puta pomoi, ali e vas i rastuiti kad saznate ono to moda ne biste eljeli znati. Ali, to ide jedno s drugim i to je cijena koju vaa sposobnost mora platiti. Moj prijatelj otiao je sretan i zadovoljan, a ja sam prikupio sve slike koje sam imao u kui i do sitnih sati neumorno vrtio i vrtio, tako da sam ujutro otiao na posao neispavan i jako umoran. Te noi dugo nisam mogao usnuti, neprestano mi se javljao pred oima visak i ono njegovo ubitano: krunicacrtaelipsa. N e k o sam se vrijeme intenzivno bavio prouavanjem fenomena fotografija, ali su me takvi pokusi toliko iscrpljivali da sam ubrzo napustio tu zanimljivu granu radiestezije. Mnogo sam razmiljao o tome, to se krije iza tog misterija sa slikama. Bio sam uvjeren da to nije samo materija, papir, j e r reakcije viska bile su jednako nepogreive kod fotografija na razliitim papirima, iz novina, knjiga, crno-bijele, kolorirane, bez razlike. A dananji uspon parapsihologije? Beino komuniciranje izmeu dvaju medija, to se uvelike koristi u vojne svrhe, pa fenomen blizanaca koje, premda su udaljeni i na 172

raznim stranama svijeta, povezuje neka nevidljiva nit i signalizira kad je koji od njih bolestan ili mrtav. Prisjetimo se samo glasovitih kanadskih petorki koje su tono znale ako se kojoj od sestara neto dogodilo. Sve to jo uvijek predstavlja veliku nepoznanicu za znanost, j e r ni sposobnosti i tajne ljudskog organizma nisu jo ni izdaleka dokuene. Medicina je nainila gigantske korake u tehnikom pogledu, u odnosu na lijeenje ljudskog organizma, zamjenu bolesnih dijelova i slino, ali u bit ljudskog tijela, u sutinu toga najsavrenijeg mehanizma to ga je stvorila priroda, jo dugo, dugo nee proniknuti, pogotovu ako bude i nadalje nonalantno otklanjala sve to se protivi ustaljenim normama, a to otvara nesagledive horizonte u spoznavanju ovjeka. Do vrlo zanimljivih zakljuaka u vezi s pokusima na slikama doao sam traei lijeka svojim tegobama. N e k o sam se vrijeme, ima tome nekoliko godina, osjeao zdravstveno vrlo loe. Izgubio sam osjetno na teini, klonuo sam, osjeao sam trajni umor, sve me boljelo, nisam mogao stajati, hodati, sjedili, spavati, jesti jednom rijei katastrofa! A onda su nastupile nove tegobe brdo lijekova. to god bih uzeo, ne valja. Trovanje eluca, osip, otekline po tijelu, pa su lijenici morali dii ruke od mene. Moj organizam bio je suvie osjetljiv na sve. to drugome koristi, meni je tetilo. Posegnuo sam opet za iskustvima francuskih kolega. Preporuivali su lijeenje biljem i to uz prethodnu provjeru odgovarajueg bilja za odreeni organ. Tako sam se vratio testiranju slika. Stavio sam visak nad sliku ljekovite biljke i drugom rukom provjeravao na bolesnom organu hoe li se visak pokrenuti, znak da mi taj lijek odgovara, odnosno bude li mirovao za moj organizam lijek ne vrijedi. to se jaom snagom visak iznad pojedinog lijeka okree, to veu dozu treba uzimati, i suprotno, kod slabe vrtnje viska mala koliina je dovoljna. Tako sam uspio ajevima, uz prethodnu provjeru viskom, vratiti svom organizmu zdravlje, doao sam opet na svoju teinu i sve sam se bolje osjeao. Napokon sam se sasvim izlijeio, nestale su sve tegobe, ali sam odluio da se vie ne bavim ispitivanjem putem fotografija, jer to strahovito iscrpljuje moj organizam. Iz te svoje prakse s fotografijama urezao mi se u sjeanje dogaaj koji mi je pomogao da otkrijem jo neke nepoznanice ljudskog organizma. Prisustvovao sam nemilom dogaaju kad je kamion prignjeio djevojku na biciklu i preao j o j preko donjeg dijela tijela. Djevojka je bila pri svijesti kad su je unosili u kola
173

hitne pomoi, a kako sam bio neprekidno uz nju, zamolila me da odem do njezine kue, gdje je eka majka i da j o j kaem to se dogodilo i kamo je voze, ali da nije nita strano, da se majka suvie ne uplai, j e r ima slabo srce. Smilovala mi se ta nesretna lijepa djevojka i obeao sam ispuniti njezinu molbu, premda mi je bilo strano pri pomisli kako u onoj jadnoj majci morati rei da joj je dijete stradalo. Osjeao sam se kao da to idem javiti vlastitoj majci, nisam uope znao na koji u nain to uiniti. I prije nego to sam uspio neto smisliti, ve mi je ruka bila na kunom zvoncu. Nekako sam uspio promucati zbog ega sam doao, umanjujui naravno pravu istinu, i tjeei jadnu enu kojoj su se oi odmah ispunile suzama. Nikako nisam mogao odagnati ispred oiju onu stravinu sliku udesa, onaj kamion prepun vojnika koji je pregazio djevojku i one bistre, vedre oi u kojima jo nije bilo traga strahovitim bolovima koji e tek nastupiti. Imala je sreu da su se neposredno iza kamiona nalazila kola hitne pomoi koja su je odmah odvezla u bolnicu. Srea je bila i u tome to se izmeu tla i tijela isprijeila pedala bicikla, pa je to bar donekle ublailo nagaz kotaa. Ali su ozljede ipak morale biti vrlo teke, smrtonosne. Unato tome, djevojka je smogla snage da mi kae svoje ime i adresu, a kolegicu koja je sluajno naila, zamolila je da odnese svojoj kui bicikl, zapravo njegove ostatke, da ga tko ne ukrade. Vratio sam se u stvarnost i ponovno ugledao uplakano lice brine majke koja mi je kroz pla neto govorila. Razabrao sam da ima i sina kojemu je stroj prije etrnaestak dana odrezao prste na jednoj ruci. Tjeio sam je, ukoliko je to uope neto znailo majci kojoj je stradalo dijete, rekao sam j o j da c u bolnici moi razgovarati s kerkom i vidjet e da je iva i da e se sve dobro zavriti. Odgovor na sve bile su samo majine suze i grcanje. Dohvatila je sa stola fotografiju svoje djevojice, grlila je i ljubila. Pokazao sam joj viskom da je dijete ivo i gdje je ozlijeeno, ali ona od svega toga u svojoj boli nije nita shvaala. Zamolio sam je da mi posudi sliku, kako bih mogao pratiti kretanje zdravlja njezine kerke. Pruila mi je bez rijei. Ujutro sam kolegama u uredu ispripovjedio to se zbilo i pokazao sam im gdje je ozlijeena. Ali, na moje zaprepatenje, visak je pokazivao smrt! Nazovem bolnicu i pitam da li je M. G. umrla? Portir se ubrzo vrati s vijeu da djevojka nije mrtva, dobila je zbog nesnosnih bolova jau dozu morfija i sada spava. Pomislio sam da bi tu morfij mogao igrati nekakvu ulogu, pa sam nakon nekoliko sati ponovno pokuao
174

viskom iznad slike i visak se okretao polako, u elipsi. Drugo jutro opet uzmem visak mrtva. Nazovem portira ponovno spava pod djelovanjem morfija. Tu smo dakle! Morfij umrtvljuje organizam, paralizira struju u tijelu, a bez struje nema ni prijenosa signala. K o j i m se putem i na koji nain ti signali prenose, danas je to jo uvijek izvan moi naeg rasuivanja. Jednom e se i to otkriti, pa e moda nai daleki potomci, itajui ovu knjigu, imati odgovor za sve tajne radiestezije i ljudskog organizma. Tako sam pratio tok bolesti nestretne djevojke, znao sam kad se oporavila, pa sam se i poblie zainteresirao za njezinu sudbinu. Udala se kasnije, ali zbog ozljeda na enskim organima nije mogla imati djece. Tako sam sasvim sluajno saznao da ovjek pod utjecajem morfija gubi tjelesnu struju. Vjerojatno i narkomani postepeno gube struju, eliminirajui time i obrambeni sustav koji titi nae tijelo od napada raznih bakterija i virusa, pa narkomani umiru vrlo rano, izjedeni kojekakvim bolestima. Nedugo zatim susreo sam se s jo jednom vrstom ljudi koji nemaju tjelesne struje. Pregledavao sam tako nekog ovjeka i iznenadio sam se kad se kod njega visak nije uope pokrenuo, kao da je sav ozraen. ovjek potpuno zdrav, a visak pokazuje da mu je cijelo tijelo bolesno. Pa to je to s vama, kako se osjeate? K a o uvijek, dobro, zdrav sam. Vi imate u sebi neto to drugi nemaju. Ne znam ja to bi moglo biti drugaije nego kod ostalih ljudi. Zar niste nikad primijetili neto neobino na sebi? Ja? N e ! Dodue, neto mi je malo udno. Napregnuo sam uho. Znate, uvijek kad drugi priaju kako su sanjali ovo i ono, te taj san z n a i . . . a ovo kazuje da e . . . i te stvari, ja nikad ne mogu sudjelovati u tim razgovorima jer ja nisam nikada nita sanjao. Tada se umijea njegov prijatelj. Znate, inenjeru Jurdana, on je mjesear. Kad nou na njega padnu mjeseevi zraci, ustane i penje se po krovu, na drvee, a mi ga samo gledamo, ne smijemo ga buditi, jer bi inae pao i stradao. Pa kad se tako lijepo naeta, vrati se u krevet i dalje spava kao da nita nije bilo. Priali smo mu o tome, ali on ne vjeruje, misli da se alimo. Jo jedan sluaj mi je potvrdio da mjeseari zaista nemaju struje. Zamolio me bio neki ovjek da pogledam to mu 175

je sa sinom koji se ve dugo ne javlja. Dade mi fotografiju svojih dvaju sinova, probam viskom, kod jednog ide sve u redu, a drugi kao da je mrtav, ni makac. Dva dana nakon toga zove me opet onaj ovjek, vratio mu se sin. Doem ga pregledati, a on nema struje. Kaem da sam ve jednom imao takav sluaj i da je ovjek bio mjesear. Pa i moj sin je mjesear, ree otac, jednom smo ga nali kako nou sjedi na dimnjaku. Tako sam dobio potvrdu da mjeseari nemaju tjelesnu struju kao ostali ljudi. Jo sam ih troje kasnije susreo, meu njima je bila i jedna profesorica. to se s njima zbiva, ne znam, ali mora da im je priroda dala umjesto struje neki drugi, nama danas jo nepoznat obrambeni sustav, inae bi ve odavno bili mrtvi. Jo sam se jednom posluio svojom sposobnou da pomou slika provjerim je li neka osoba iva i gdje se nalazi. Doli su k meni zabrinuti roditelji mladia i djevojke koji su otili od kue i vie se nisu vratili. Pregledom fotografija utvrdio sam da su djeca iva, samo to je visak pokazivao da djevojka ima smetnje na nozi, zubu i enskim organima. Sada je trebalo pronai gdje se nalaze. Ispitivanje na karti Zagreba i Jugoslavije nije dalo rezultata. Tek nad kartom Italije pokazali su se prvi znaci njihova prisustva u toj zemlji. Koristei se iskustvima francuskih radiestezista u takvim sluajevima, otkrio sam mjesto gdje su se tada nalazila odbjegla djeca, pa sam ak uspio pratiti i njihovo kretanje od Venecije do Trsta. Otac je odmah otputovao u Trst i ondje na policiji zaista pronaao dvoje mladih koje su bili pritvorili zbog toga to nisu imali isprave. Djevojka je epala uslijed bolova u skonom zglobu noge, bolio ju je zub i imala je smetnje na enskim organima. Prilikom ispitivanja na fotografijama i zemljopisnim kartama bila je prisutna i tetka nestale djece, pa me zamolila da pregledam i fotografiju njezina mua i da kaem to sam otkrio. Visak je pokazivao da je ovjek smrtno bolestan. Nakon toga sam pomou karte utvrdio da se ta osoba nalazi na otoku Rabu. Tri dana kasnije stigla je vijest da se taj ovjek vratio u Zagreb s Raba i kod kue umro. Tako se pokazalo da je radiestezija u mogunosti i bez prisustva neke osobe odrediti njeno zdravstveno stanje i mjesto gdje se u odreenom trenutku nalazi. Meutim, ti su pokusi, premda vrlo zanimljivi i privlani, toliko ubitano naporni da sam se jedva uspio oporaviti i nikada se vie nisam laao ni fotografija, ni zemljopisnih karata.
176

MEDICINA I RALJE
Na poziv uprave jedne bolnice u Virovitici otiao sam da im pronaem vodu za novi bunar, jer dotadanji nisu smjeli vie upotrebljavati zbog zagaenosti koju su otkrili a nisu znali od ega potjee. U prisutnosti lijenika i upravitelja bolnice ispitao sam okoli i ustanovio da u taj bunar dotjee velika koliina vode, ali njezin tok dolazi iz pravca groblja kraj kojega podzemna voda prolazi na udaljenosti od nepunih stotinu metara. Uslijed raspadanja ukopanih leeva, druge su zagaene vode dospjele u podzemnu pitku vodu koja napaja bunar i taj zatrovani materijal unitio je bolniki vodovod. Odredio sam stoga da se izgradi bunar na glavnoj i nezagaenoj podzemnoj pitkoj vodi na mjestu prije nailaska u podruje groblja. U toj sam bolnici imao vrlo zanimljiv susret s jednom bolesnicom i pruila mi se prilika da pred lijenicima demonstriram vrijednost viska, kao to sam im pokazao to se sve moe uiniti pomou raalja. Kola hitne pomoi dovezla su u bolnicu enu koja je cijelo vrijeme jaukala. Uzaludni su bili svi pokuaji lijenika da doznaju to joj je, gdje je boli i kako se zove. Odgovor je bio samo jauk i neartikulirano glasanje. Vidite, tako mi gotovo svaki dan imamo problema s pacijentima od kojih se ne moe doznati ni tko su, ni to im je. Kad vi pronalazite vodu, to nije nita prema ovome. Kad ve mislite da je to tee nego pronai vodu, dopustite da je ja pregledam i ispitam, pa ete vidjeti da je to za mene jednako lako kao i pronai vodu pod zemljom. Lijenik se nasmijao, ali kad sam priao bolesnici na nosilima i izvadio visak, svi su se okupili oko mene, paljivo pratei to u uiniti.
12 J u r d a n a : R a l j e i visak ivota

177

 Vidite, kad moja ruka doe do tjemena, visak se zaustavi i signalizira mi da je ovoj eni na tome mjestu ozlijeena glava. Razmaknite joj kosu i zacijelo ete pronai tragove udarca. Lijenik j o j je zaista razmaknuo kosu na tjemenu i primijetio ranu i krv. Nastavio sam je pregledavati i opet se visak zaustavio sada u predjelu trbuha. Vjerojatno je povrijeena jakim udarcem. I noge su j o j bile ozlijeene. Kada su skinuli arape, pokazali su se tragovi udaraca na objema nogama. Zatim sam zamolio da bolesnicu okrenu na trbuh, kako bih joj mogao pregledati lea. Na dva mjesta kima je bila ozlijeena. Na kraju sam pronaao i ozljedu na ruci. Lijenik je bio iznenaen tonou mojih nalaza. Bolesnica je prestala jaukati i prstom mi je pokazivala da priem. Recite mi tko vas je tukao. M u . . . mu . . . Mu, mu vas je tukao? Potvrdno je kimnula glavom. Ko . . . ko . . . ko . . . dalje se nije razumjelo. Kolcem? Opet je potvrdila kimanjem. Tako smo za vrlo kratko vrijeme saznali ne samo gdje je nesretna ena ozlijeena ve i tko joj je nanio rane i ime. Lijenici se nisu mogli nadiviti tako efikasnoj dijagnozi i iskreno su mi odali priznanje.

Tako su visak i ralje, osim svih moguih sposobnosti, pokazale da mogu biti v r l o efikasne i u medicinskoj zatiti stanovnitva.

Podzemna topla voda ispod Zagreba

Sjeam se jo iz djetinjstva kako se u Zagrebu na Ribnjaku usred najljue zime i najveeg snijega na nekim mjestima snijeg otapao kao da ga neto odozdo grije. To se dogaalo i u nadbiskupskom parku iza katedrale i nitko to nije znao protumaiti, ve su se irile kojekakve prie o udima i slino. Kasnije, kad sam se poeo baviti radiestezijom, istraujui podzemne vode to presijecaju Zagreb, naiao sam, voen raljama, na ilu tople vode koja tee negdje od Sljemena, prelazi preko parka na Ribnjaku i zatim skree prema Salati. Nekad je ta voda tekla u poznato zagrebako termalno kupalite u Vlakoj 47, ali je kasnije skrenula s toga smjera prema sjeveroistoku. Ta stara zagrebaka kupelj, nekad su je nazivali rudna kupelj, bila je kasnije naputena zbog gubitka tople vode koja je skrenula sa svoga prijanjeg smjera, jer se teren ispod zgrade slegnuo uslijed dugogodinjega crpljenja vode i pijeska, a to je preprijeilo put vodi koja je potraila slobodniji tok. Pratio sam taj novi vodeni smjer i vidio da kree prema Salati i loserovim stubama. Kad su kasnije na tome mjestu podigli novu zgradu, ja sam jednom obavljao tehniki pregled dizala. Dok smo sastavljali zapisnik u stanu predsjednice kunog savjeta, odjednom sam osjetio da mi je zlo. Uzeo sam ralje i one su se odmah zavrtjele, pa sam preao na drugo mjesto. Rekao sam tom prilikom predsjednici da upozori stanare neka pripaze gdje spavaju, j e r bi leei na podzemnoj vodi mogli stradati od raka. N a t o me predsjednica pozove da poem s njom dolje u drugi kat. Otvorila nam je ena u crnini. Dovela sam inenjera Jurdanu, naeg poznatog raljara, hoete li mu pokazati gdje je spavao va pokojni mu. Tu je njegov krevet. Uzmem ralje krevet se nalazio tono na liniji zraenja, struja je prelazila sredinom kreveta. Va mu je umro od raka crijeva. Da, tono. Kako vi to znate? Ispod kue prolazi vodena struja i tko lei na ovome mjestu, dobiva rak u predjelu trbuha.
179

Sluaj u Kupljenovu
Jo jedan sluaj medicinske zatite pomou radiestezije zbio se u Hrvatskom Zagorju. Sanitarna inspekcija kotara Zagreb uputila me u mjestance nedaleko od Zagreba da pronaem odakle dolazi voda u javni bunar, jer je sedamnaest mjetana koji se koriste tom v o d o m oboljelo od tifusa. Unato svim pretragama, kliconoa nije pronaen. To me uvrstilo u uvjerenju da e me vjerojatno vodeni tok navesti na pravi trag. Kreui se od bunara uzvodno, nakon nekih dvije stotine metara, otkrio sam da podzemna voda tee ispod zahodske jame jedne stambene zgrade. Bilo je jasno da su na tome mjestu fekalije prodrle u vodu koju su mjetani uzimali na javnom bunaru, pa sam predloio da se pregledaju stanovi te zgrade, j e r se najvjerojatnije meu njima nalazi kliconoa. I zaista, jedan od stanara koji su se sluili tim nunikom bio je krivac nevoljama svojih sumjetana. 178

Zatim me predsjednica odvede jo jedan kat nie. Ponovio se isti razgovor. Nakon osam godina, oba ovjeka, leei na podzemnom strujanju, dobila su rak crijeva. Ralje me odvedu do djevojake sobe. Je li netko spavao ovdje? Jest, tu je naa djevojka umrla od raka. Tri osobe u istoj kui koje su leale na podzemnoj vodi, umrle su od raka nakon osam godina spavanja na ugroenim mjestima. Objasnim im da je nekadanja kupalina topla voda skrenula svoj tok pod njihovu kuu. Prije je razveseljavala kupae i lijeila bolesne, a sada ubija zdrave. Pa znate, inenjeru Jurdana, nema tome dugo kako nam se u podrumu pojavila voda, topla. Nije nam bilo jasno odakle to, mislili smo da je kanalizacija. Pregledali smo sva mjesta gdje se nalaze odvodne cijevi, ali na tome mjestu nije bilo nikakva odvoda, imate pravo, to je zacijelo ona topla voda koja je nekad napajala staro kupalite.

Od mjetana sam uo da su u luci esto znali udarati gromovi. Tako je jednom grom pretvorio u iverje jarbol na brodu, a jednom opet udario u plutau, to je zaista bilo neuveno. Od siline udara i vruine plutaa je potonula. Nalazila se tono na smjeru podzemne vode Orebi Korula. Tako su ralje uspjele objasniti jo jednu zagonetku.

U OVOJ SU K N J I Z I IZ R A Z U M L J I V I H RAZLOGA IZOSTAVLJENA PUNA I M E N A OSOBA KOJE SU PREGLEDAVANE, KAO I LOKACIJA. M E U T I M , U N A U N E S V R H E SVA VJERODOSTOJNA DOKUMENTACIJA STOJI U SVAKO DOBA NA RASPOLAGANJU.

Na Koruli
Ralje su mi objasnile jo jednu tajnu koja dugo, dugo nije imala objanjenja. Sjeam se, kad sam jo davno dolazio brodom u Korulu, brod bi uvijek, dok je stajao u luci, najednom poeo skretati kao da e isploviti. I morali su ga vrsto vezati uzetima, ali trzanje broda bilo je tako snano da je znalo iupati i kamenu bitvu za koju je bio vezan. To mi je bilo neobjanjivo. Mnogo godina kasnije, pratio sam iz Orebia i Stona na Peljecu vodenu struju koja je pod morem tekla u korulansku luku, zatim odlazila prema groblju i dalje skretala do mjesta Blato. Pokuali smo ondje buiti, ali je bilo malo previsoko, pa se voda po zakonu spojenih posuda, uslijed gubitka vakuuma vratila u nie predjele. U luci, gdje podzemna voda krivuda ispod kua, mora da su ljudi masovno umirali od raka. To mi je potvrdila tamonja lijenica. U kui, gdje sam bio ugoen, po navici sam pregledao leaj nalazio se na samoj podzemnoj vodi. Rekao sam to domainu i zamolio da mogu spavati na drugoj strani. Znate da je i meni uvijek zlo kad leim na ovome mjestu. Kad god sam morao ovdje spavati, premjestio bih leaj.
180

181

SUSRETI S RALJARIMA Kako je lani raljar dobio Pakraki dekret

Jednog dana primio sam poziv za sasluanje u Sekretarijatu unutranjih poslova u predmetu izvrenih prijevara nekog lanog raljara u Pakracu, Lipiku i okolnim selima. Na provedenoj raspravi u Zagrebu bilo mi je postavljeno pitanje jesam li kada istraivao raljama podruje oko Pakraca i to sam ondje radio? Na poziv nekolicine mjetana odredio sam oko dvanaest lokacija za gradnje bunara, pa kada sam zavrio istraivanje na terenu, sastavio sam s prisutnima detaljne zapisnike o utvrenim lokacijama. Jeste li kada prodali nekome ralje pomou kojih se trai voda? Ne nikada, jer je to jednostavan komad ice, kakva se moe kupiti u svakoj trgovini. Tada su mi proitali zapisnik kriminalistikog odjela SUP-a u Pakracu, gdje je uhapen neki lani raljar koji je prevario vie od stotinu mjetana, odreujui ljudima mjesta za gradnju bunara, pa su ljudi uzalud potroili novac, a vode nisu uope nali. Kada su toga lanog raljara upitali gdje je izuio taj zanat i tko ga je nauio da vara ljude, odgovorio j e : Vidio sam kako je ing. Jurdana pronalazio vodu, pa sam od njega kupio ralje za 1600 ondanjih dinara. Tada sam obrazloio istraitelju da sam primijetio na zavretku sastavljanja zapisnika u Pakracu, da mi je netko ukrao ralje sa stola. Prisutni su tada pokuali pronai ralje, ali nisu u tome uspjeli, pa sam se vratio u Zagreb bez raalja. Prema proitanom zapisniku istrage nad lanim raljarem iz Pakraca, bilo mi je jasno da je nakon godinu dana pronaen kradljivac mojih raalja. 183

Nakon toga je proveden kazneni postupak protiv takvog lanog raljara koji je bio primjerno kanjen.

Na podruju Vukomerikih gorica

Doveli me prevareni ljudi da pregledam mjesto gdje im je neki tamonji mjetanin raljar zvan eravica odreivao lokacije za bunare, da vidim ima li uope svrhe da dalje kopaju. Pregledavi te lokacije ustanovio sam da nee biti vode i da je teta dalje troiti novac uzalud. Nekima se taj raljar predstavljao da je on ing. Jurdana, pa su mu to ak iz neznanja povjerovali i uzalud kopali. Kad su vidjeli da vode nema potraili su moju adresu i doznali da to nisam bio ja ve tamonji eravica. Jedan me prevareni vikenda odveo u to selo, u kuu eravice i upitao ga da li me poznaje, eravica je naravno morao priznati da me uope ne poznaje, a svima je govorio da sam ga ja nauio raditi raljama. Takoje i taj lani raljar doao na pravo mjesto. Bilo je jo nekoliko, istina pristojnijih i da tako kaem potenijih raljara koji su nakon nekoliko neuspjeha sami doli k meni i zatraili moju pomo, ali kada sam ustanovio da nemaju dovoljno osjetljivosti za takav rad, a osim toga nemaju ni potrebnog strunog znanja, odrekli su se toga posla. Zbog takvih sluajeva istraivanja s lanim ili nedouenim raljarima nije nikakvo udo da ljudi automatski sve raljare nazivaju arlatanima. Neki su me pozivali da ja osnujem drutvo radiestezista i da e mene imenovati za predsjednika takvog drutva, ali kada sam pokuao utvrivati jaine osjetljivosti pojedinih raljara, doao sam do spoznaje da gotovo svaki od tih osjetljivih ljudi imade svoja posebna zapaanja i rezultate koji nisu u skladu s mojom specijalnom osjetijivou, stoga sam odbio da vodim drutvo tako heterogenih ljudi za koje ne mogu preuzimati odgovornost u pogledu tonosti i ispravnosti njihova rada. Izuio sam nekolicinu ljudi koji su jae osjetljivi od prosjeka, pa sada i oni mogu na nekim mjestima nai vodu, ali za takav pravilan rad s raljama potrebna je jaa osjetljivost i poznavanje struke, a ne da samo laiki prema trzajevima raalja odreuju lokacije na terenu. 184

Dugo sam se vremena borio da dokaem strunjacima svih struka u emu lei tajna nastanka raka, tvrdio sam isto ono to i sada govorim i dokazujem da tajna raka ne lei ni u virusima, ni u bakterijama i bacilima, kao to je sluaj kod mnogih drugih bolesti, ve u utjecaju elektrinog zraenja, dakle pojave kojoj se do danas nije poklanjala nikakva panja. Uslijed gubitka struje, naime, organizam se brani bujanjem tkiva. Kada tkivo nabuja, ono spreava da struja odlazi iz tijela, ali u toj borbi za spas ugroenih organa dolazi do nekontroliranog mnoenja stanica, nastaje hiperprodukcija tkiva koje se zatim zgruava i pretvara u tumor a takav proces nauka naziva stvaranjem raka. Prema tome, kad je organizam izloen dugotrajnom utjecaju elektrovalova na onome dijelu tijela koje se nalazi pod takvim zraenjem, dolazi do pojave raka. Prouivi sve te pojave i provjerivi ih bezbroj puta u toku svoga dugogodinjeg bavljenja radiestezijom, doao sam do pouka i zakljuaka koji bi mogli biti vrlo korisni strunjacima najraznovrsnijih opredjeljenja lijenicima, strujaima, fiziarima, kemiarima itd. Kada lijenik definitivno utvrdi da se kod pacijenta radi o tumoru, onda se pristupa operativnom zahvatu i prilikom operacije nastoji se odstraniti to vei dio ugroenog tkiva. Bolesnik se obino nakon operacije vraa na isto mjesto na kojem je uslijed zraenja obolio, a to je za toga ovjeka pogubno. Poslije prividnog poboljanja dolazi do ponovnog bujanja tkiva, sada u jo teem obliku, j e r je ve probijen prirodni tjelesni obrambeni sistem, i lijenici onda kau da je nastupila metastaza. Prema tome, povratak u nadraajnu zonu neminovno zavrava tragedijom, jer kroz ugroenu i probijenu tjelesnu obranu tetno zraenje sada napada dijelove tijela koji prije nisu bili ugroeni, organizam se bori i brani, ali spasa nema, j e r jedina nada u ozdravljenje moe biti samo to hitnije uklanjanje s nezdrava mjesta, ili uklanjanje izvora zraenja, naravno, ukoliko bolest nije ve toliko uznapredovala da nesretniku vie nita ne moe pomoi. Dakle, ako oboljelog od raka poslije operacije vratimo u podruje zraenja, odnosno ako ga podvrgnemo zraenju rendgenom ili kobaltom, samo emo mu odmoi. Moji pokusi, moja istraivanja, moje golemo iskustvo i nebrojeni sluajevi provjereni u praksi dokazali su da svi oni koji su posluali moj savjet i promijenili mjesto boravka za koje sam utvrdio da je izvrgnuto nekom zraenju, ozdravili su u potpunosti i organizam je uspio sam zalijeiti svoje rane. 185

Vidjeli smo u o v o j knjizi to sve izaziva tetno zraenje i kakve su strane posljedice tih nezdravih utjecaja na organizam. Ve cijeli vijek to dokazujem ali bez dovoljnog odaziva. N o , unato svemu, spreman sam odazvati se i staviti sve svoje sposobnosti u slubu nauke, elim suraivati sa svakom slubenom komisijom koja e imati za cilj da nauno potvrdi moje nepobitne dokaze o postanku raka i da znanstvenom ozbiljnou zakorai u svijet radiestezije u kojem e nai rjeenja za mnoge nepoznanice o koje se i danas razbijaju nade mnogih patnika. Dosada sam se iz humanistikih pobuda odazivao svakom pozivu za pomo, pregledavao sam danomice desetke i desetke osoba i zgrada, ne alei svoju snagu i zdravlje. I ubudue u, u granicama svojih snaga pomagati ljudima, ali mi je osnovna elja da se mojim istraivanjima koristi nauka, koja moe daleko irem broju ljudi pruiti zdravstvenu pomo, a to e biti najvee priznanje za moje dvadesetsedmogodinje istraivanje fenomena radiestezije.

S A D R A J

Umjesto uvoda Dr Klara Daj-upi: Problem takozvanih raljara lug. Petar Buani: Moji susreti s ing. Jurdanom Kako sam postao radiestezist ili raljar Prvi uspjesi i neuspjesi, sukobi sa strunjacima Ima vode, ima! Ralje i visak ivota Prolost i snovi budunosti Zato su nam ivci napeti kao strune?
I**

5 7 11 15 21 53 61 97 101 111 121 129 147 171 177 183 187

Iz moje inspektorske prakse Otoci vie ne bi morali eati Protiv svih nama poznatih zakona fizike Zraenje svuda oko nas Zahvaljujem svima koji su pokazali razumijevanje i pripomogli mi u mom dugogodinjem radu i istraivanjima na bazi radiestezije: sveuilinim profesorima najrazlitijih struka, inenjerima graevinarstva, elektro-strunjacima, kemiarima, lijenicima, novinarima, radio i televizijskim reporterima, rudarskim tehniarima, geolozima, naftaima, strunjacima za vodoprivredu i posebice mojim kolegama inenjerima u Graevinskom inspektoratu koji su mi svesrdno pomagali svojim strunim savjetima i davali mi podstreka da ustrajem u svom radu. Fotografije koje govore Medicina i ralje Susret s raljarima Sadraj