V.

ŠTETNA ZRAČENJA I NJIHOVA DETEKCIJA

Čuvajte se lažnih proroka

što vam dolaze u ovčjem runu,
a unutra su grabežljivi vuci!
(Matej, 7, 15-16)
Općenito o štetnim zračenjima
Iz vlastitoga iskustva štetna zračenja i njihovu detekciju svrstavam na drugo mjesto po
važnosti u radiestezijskim istražnim radnjama – odmah nakon otkrivanja podzemnih vodenih
tokova. Zašto ovakvo rangiranje? Iz jednostavnoga razloga što se rezultati u traženju vode
znaju odmah nakon bušenja, dok se na rezultate premještanja ležaja s geopatogenog na zdravo
mjesto trebaju čekati nekoliko dana pa i mjeseci.
Puno je literature i iz ovoga područja, što je sasvim razumljivo, jer su štetna zračenja i
njihov utjecaj na čovjeka vrlo važni u ljudskom životu. Istina, u nekim se segmentima
nepotrebno pretjeruje, dok neki "stručnjaci" omalovažavaju ovu radiestezijsku djelatnost.
Poznato je kako su od najstarijih vremena postojala mjesta koja su bila pogubna za
čovjekovo zdravlje, ako se dulje na njima zadržavao, kao i ona mjesta na kojima se čovjek
dobro osjećao, pa i ona koja su ga činila otpornijim na razna oboljenja ili doprinosila bržem
ozdravljenju oboljelih organa.
Još su stari Kinezi znali za to pa su pomno birali mjesta svojih nastambi, a poglavito
mjesta za gradnju hramova. Stari Rimljani su, pak, postupali na slijedeći način: tamo gdje bi
nakanili praviti građevine, godinu bi dana držali stado ovaca da tu pasu, zatim ih klali,
pregledali njihovu jetru i na temelju tih rezultata odlučivali hoće li tu graditi ili ne svoje
nastambe ili hramove. Zašto baš jetru? Prema tvrdnji nekih autora upravo je jetra kolektor
raznih vidova zračenja iz zemlje i kozmosa. 1
O štetnom zračenju i njegovim posljedicama iscrpno je pisao Stanko Jurdana u već
spomenutoj knjizi. On je pisao o zračenjima podzemnih vodenih tokova tvrdeći da će onaj čiji
se ležaj nalazi iznad takvoga toka osam godina neminovno oboljeti od raka. Mi danas znamo
kako to ne mora biti uvijek baš tako, ali onaj tko se ozbiljnije bavi radiestezijom također će
vam savjetovati da ležaj obvezno pomaknete s mjesta na kojemu ustanovi djelovanje štetnih
zračenja, pogotovo podzemnih voda. I Jurdana i Rika Zaraï pisali su o "kućama raka", a slično
je tvrdio i Smail Dubravić u spomenutoj skripti. On piše kako ne zrače samo podzemne vode,
iako su one, po njegovu mišljenju, najopasniji izvori takvih zračenja, nego i geološki rasjedi,
špilje, geološki lomovi, telefonske centrale, poštanski radari, radio i TV odašiljači, a ja
dodajem: u novije vrijeme i razne antene za mobilnu telefoniju kao i visokonaponski trafoi,
dalekovodi te radioaktivni gromobrani.
Jesu li svi ljudi podjednako podložni utjecaju štetnih zračenja? Iz vlastitoga iskustva
kažem kako i ovdje ima različitih mišljenja. Osobno zastupam tezu kako svi ljudi nisu
podjednako prijamčivi za štetna zračenja, već to ovisi o nizu čimbenika. Dubravić tvrdi kako
je autonomni živčani sustav (živci sympaticus i parasympaticus) glavni regulator štetnih
zračenja za ljudski organizam. Ako bih davao svoje mišljenje o tome, kazao bih slijedeće: niz
je čimbenika koji utječu na to koliko će štetno zračenje djelovati na neku osobu. Po mojoj
prosudbi to su:

• način života i ishrane,

• stres, pušenje i alkohol,
• urođena radiestezijska senzibilnost, odnosno otpornost na zračenja
• vrijeme izloženosti djelovanju štetnog zračenja i njegov intenzitet,
• dijelovi tijela koji su izloženi štetnom zračenju (najopasnije je ako su to glava i prsa!),
• orijentacija ležaja u odnosu na strane svijeta (najoptimalniji položaj je glava – sjever,
noge – jug) te
• genetska sklonost pojedinim oboljenjima.

1
Vidi: Rika Zarai Tajne moje prirodne medicine, "Delta press" Beograd 1989., str. 73. (Naslov originala: Rika
Zaraï Mes secrets naturels pour geurir ét réussier)
 Postoji još niz čimbenika od kojih ovisi pogubnost djelovanja štetnih zračenja na
čovjeka, ali ovo su ona najbitnija, u što sam se i sam uvjerio u svojem radu.
Štetna zračenja, koja ćemo ovdje nazvati (kako je to činio i Boris Farkaš u svojoj knjizi)
geopatogena zračenja (GPZ) dijelimo na tri skupine:

• zračenja koja dolaze iz podzemlja,

• kozmička zračenja
• zračenja iz našeg okoliša (razni kućanski aparati, dalekovodi, radari…).

Već sam ranije spomenuo kako je najopasnije zračenje podzemnih vodenih tokova, u
čemu se slažu gotovo svi koji su pisali o ovoj problematici. O tome je već dosta napisano, pa
se neću previše zadržavati na opisu i djelovanju tih zračenja, ali ću dati neke praktične savjete
iz vlastitoga iskustva.

Zaštita od utjecaja štetnih zračenja

Kada je god to moguća ako se ustanovi takvo zračenje, obvezatno se sklonite na neko
drugo, zdravo mjesto. Ne nasjedajte na priče o raznim blokadama (pločama) koje se prodaju
po visokim cijenama, a vjerujte učinkovitost im je – nikakva. Čovjek može možda sebe
autosugestijom uvjeriti u to da takve blokade pomažu, ali ako pozove nekog iskusnoga
rašljara i kaže mu da obavi radiestezijski pregled, ne spominjući mu da je već netko prije
postavio blokadu, uvjerit ćete se da zračenje nije blokirano.
Navodim jedan primjer iz vlastite prakse. Došavši kod jednoga prijatelja (inače
alternativca) kojemu sam prije petnaestak godina obavio radiestezijski pregled stambenoga
objekta, zamolio me da mu pregledam radnu sobu, jer se umara prigodom rada s pacijentima.
To sam učinio i napravio novi raspored, jer postojeći nije bio u redu. Kako se nakon duljeg
vremena ponovno vratio u svoju kuću, i načinio neke preinake u njoj u odnosu na prijašnje
stanje, zamolio me da mu pregledam i spavaću sobu u koju je postavio najnoviju blokadu koju
je donio iz inozemstva. Kazao mi je kako se ta naprava uključi u struju i onda štiti od GPZ-a.
Zamolio sam ga da mi ne kaže kada je uključena a kada nije, a ja ću nekoliko puta rašljama i
viskom provjeriti ima li u sobi GPZ-a. Dogodilo se da su rašlje svaki put reagirale na istome
mjestu, neovisno od toga je li naprava bila uključena ili ne. To mu je bio očit dokaz da
zračenje nije blokirano. Predložio sam da se ležaj premjesti u drugu sobu, što je odmah
učinjeno. Nakon nekih mjesec dana javio mi je kako se osjeća daleko bolje, mirnije i bolje
spava, a na radnome mjestu se ne umara kao prije. Slično se dogodilo na još nekoliko mjesta
(npr. u Drinovcima) gdje su bile postavljene neke "zaštitne" ploče (čini mi se da su se zvale
RAM, a svaka je plaćena po 200 DM). Rašlje su ponovno otkrile GPZ kao da te "zaštite" nije
ni bilo. Do sada, dakle, nisam naišao na djelotvorne blokade GPZ-a, a hoće li u budućnosti
biti kakvih naprava, ne usuđujem se prognozirati. Zato je moj savjet slijedeće: ako je ikako
moguće, pomjerite se s mjesta GPZ-a, okrenite ležaj u smjeru glava sjever – noge jug, ako
nema nikakvih zračenja. Ako ih ima, bolji je bilo koji drugi položaj nego ostati ozračen. Još
jedna vrlo važna napomena: ako vam radiestezist premjesti krevet na neko drugo mjesto, a vi
ne mognete mirno spavati nekoliko dana uzastopce, ne vraćajte ležaj na staro mjesto. Zašto?
Vrlo jednostavno: mehanizam djelovanja GPZ-a je sličan kao kod pušenja. Što dulje pušite,
teže bacate cigaretu jer se organizam naviknuo na određenu dozu otrova. Zato je potrebno
izvjesno vrijeme kako bi se organizam odviknuo. Neki autori preporučuju postupno
"izvlačenje" ležaja iz zone zračenja. Možete pokušati, ali je i ovdje volja vrlo bitna. Moj je
savjet – premjestite odmah ležaj na zdravo mjesto.
 O kozmičkim zračenjima (Hartmannovoj, Curryjevoj i drugim mrežama) već je puno
pisano u navedenoj literaturi, pa se na tome neću zadržavati, a kako ćete prepoznati simptome
izloženosti djelovanju GPZ-a, već ste pročitali u prethodnim poglavljima.
Što se tiče zračenja podzemnih vodenih tokova, treba naglasiti kako svi podzemni
vodeni tokovi ne zrače podjednakim intenzitetom. U svojoj sam praksi nailazio na podzemne
vodene tokove malog ili nikakvog intenziteta zračenja i kao po pravilu, ti tokovi nisu bili
duboko u zemlji. Oni dublji i turbolentniji bili su daleko opasniji za ljudski organizam. I što
su dolazili iz daljega, na svome putu u podzemlju, više se provlačili kroz razne rudače i
minerale, njihovo je zračenje bilo puno intenzivnije i samim time opasnije za onoga čiji se
ležaj nalazio iznad njega.

U svojem romanu "Korak izvan kruga", objavljenom 2000. godine, napisao sam kako su
tone i tone raznih lijekova kojima je istekao rok uporabe završile u ratom razorenoj i
opustošenoj Bosni i Hercegovini. Neke bogate zemlje svijeta, kako bi se pokazale prijateljske
prema jadnome narodu u BiH, čistile su svoja skladišta i taj opasni otpad slale ovamo. Kada
su ratna djelovanja prestala, vidjelo se kolike su se količine toga opasnog otrova slile u ovu
zemlju. 2 U svome neznanju, taj opasni materijal odgovorni nisu skladištili po propisu već su
ga bacali u razne jame i na taj način još više zagađivali podzemne vode koje ionako opasno
prijete ljudima ispod čijih nastambi protječu. To je uzrokovalo i još veću pojavu kancerogenih
oboljenja u širem području, a pogotovo u južnim krajevima prema kojima teku sve te vode.
Opasnost je bila dvostruka: otrov se unosio u organizam pijenjem te vode, jedenjem voća i
povrća koje je zalijevano tom vodom te pojačavanjem intenziteta zračenja tih vodenih tokova.
I ne samo lijekovi već i razna ubojita sredstva također su postala izvorima za pojavu raznih
teških oboljenja. Zašto o ovome odgovorne osobe u zdravstvu ne progovore glasnije i upozore

2
Zdravko Nikić, Korak izvan kruga, Mostar 2000., str. 71 – 72.
na veliku opasnost od toga, jasno je jedino njima. A dotle, jadnim ljudima ostaje da se truju i
da se svatko na svoj način bori protiv toga zla današnjice.
Što još reći o zračenjima? Puno toga je o njima napisano, pa se išlo čak u krajnost o
njihovoj štetnosti. Bilo je nekih koji su pisali kako zrače ogledala, ormari u kutu sobe, razne
umjetničke slike, pojedine vrste cvijeća i što sve ne! Po njima, čovjeku u stanovima ne bi bilo
spasa. Čini se kako bi mu jedina nada bila bijeg u šumu, u divljinu; bijeg od svih suvremenih
aparata, pa čak i od kemijskih olovaka koje nas većina nosi u džepu. Po mojemu mišljenju
najviše je u krajnost otišla Ivana Galić u čijoj knjizi je napisano puno toga o zračenju i zaštiti
od njega. 3 I pok. Stanko Jurdana u već spomenutoj knjizi, po mojemu sudu, išao je predaleko
u naglašavanju opasnosti od zračenja raznih materijala i naprava. 4
Iz vlastitoga iskustva kazat ću kako sam uistinu nailazio na mjesta opasnoga zračenja,
premda u pitanju nije bilo ništa od navedenih izvora zračenja. Kao primjer navodim kuću u
Sarajevu brata jednoga poznatog nogometaša u kojoj je bilo nekoliko oboljelih osoba.
Najbolesnija mu je bila majka. Kada sam pregledao njezinu spavaću sobu, otkrio sam zračenje
na mjestu gdje joj je bio postavljen ležaj. Rašlje su reagirale tri puta, na tri različita mjesta u
dužini čovjekova tijela – gdje se nalazi glava, plexus solaris i koljena. To mi je bio znak da je
tu neki stari grob. Upitao sam njezina sina je li kuća možda napravljena na mjestu gdje je
nekada postojalo groblje. Pogledao me začuđeno, ali je potvrdio. Kazao sam mu kako je jedan
grob bio baš na mjestu gdje je ležaj njegove majke, te mu savjetovao da tu sobu zaboravi za
bilo koga u kući kao spavaću sobu, a kako je kuća bila dosta prostrana, odredio sam neutralna
i zdrava mjesta i predložio razmještaj ležajeva. Možda u ovo netko neće povjerovati, ali
napisao sam samo istinu.

3
Vidi: Ivana Galić Radiestezija – zaštita od štetnih zračenja, Založba Mladinska knjiga, Ljubljana – Zagreb,
1991.
4
Stanko Jurdana, nav. djelo, str. 157., 159., 160., 162., 163., 167.