PAPINSKI SAVJ ET ZA ZAKONSKE TEKSTOVE

ACTUS FORMALIS DEFECTIONIS

AB ECCLESIA CATHOLICA

Grad Vatikan, 13 oujka 2006
Prot. N. 10279/2006
Eminencijo,
Ve prije dueg vremena su biskupi, vikari i drugi strunjaci Kanonskog prava, ovom
Papinskom Savjetu podnijeli dvojbe i upite za pojanjenje takozvanog actus formalis
defectionis ab Ecclesia catholica, o kome se osvrt nalazi u kanonima 1086, 1, 1117
i 1124 Kodeksa kanonskog prava.
Zaista, rije je, u kanonskom zakonodavstvu, o jednom novom pojmu, koji se
razlikuje od drugih vie virtualnih modela (koji imaju osnov u ponaanju) jasnog ili
jednostavnog otpada od vjere (usporedi kanon 171, 1, 4; 194, 1, 2; 316, 1;
694, 1, 1; 1071, 1, 4 i 2). Okolnosti pod kojima su oni koji su krteni u
Katolikoj crkvi ili su u nju bili primljeni, obvezuju prema isto crkvenim zakonima
(usporedi kanon 11).
Problem je bio pomno preispitan od strane zbora sudaca (dikasterija) Svete Stolice,
da bi, prije svega, teoloko-naune sadraje toga actus formalis defectionis ab
Ecclesia catholica, tono obuhvatili, te prema tome precizirali potrebne zahtjeve ili
juristike formalnosti, kako bi se taj stvarni formalni akt otpada prikazao na pravi
nain.
Nakon primitka odluke Kongregacije za pitanje vjere temeljene na elementima
teologije i crkvene doktrine, te cjelovitog preispitivanja pitanja u Glavnoj Skuptini,
Papinski Savjet objavljuje predsjednicima biskupskih konferencija slijedee:
1. Otpad od katolike Crkve mora, kako bi se kao zakonit i stvaran actus formalis
defectionis ab Ecclesia mogao primijeniti prema citiranim kanonima s predvienim
iznimkama, biti konkretiziran u:
a) jednoj unutarnjoj odluci napustiti katoliku Crkvu;
b) izvedbi i objavi Izjave te odluke;
c) primitku te odluke od strane crkvenog autoriteta.
2. Sadraj tog ina elje mora postojati u prekidu svih veza zajednice: vjera,
sakramenti, pastoralno voenje, koji vjerniku omoguuju u Crkvi primiti ivot milosti.
To znai da jedan takav formalni akt otpada nema samo pravno-administrativni
karakter (naputanje Crkve u prijavnim uredima uz pripadne civilno-pravne
konzekvence), nego predstavlja stvarno odvajanje od konstitutivnih elemenata ivota
Crkve: predmijeva se dakle akt apostazije, krivovjere ili raskola.

3. Pravno-administrativni akt odmetnitva od katolike Crkve ne moe se sam po
sebi temeljiti na jednom formalnom aktu otpada od vjere, po CIC shvaenom smislu
jer i dalje moe postojati volja ostanka u vjerskoj zajednici.
S druge strane, temelji formalne materijalne krivovjere, raskola i apostazije, sami po
sebi ne ine jedan formalni akt odmetanja, ako se ne konkretiziraju u vanjskom
dometu i ako nisu pred crkvenim autoritetom na potrebni nain dokazani.

4. Prema tome, mora se raditi o pravno vaeem aktu, postavljenom od kanonski
pravno sposobne osobe u suglasnosti sa kanonskom normom koja ga regulira
(usporedi kanone 124-126). Taj akt mora biti uinjen osobno, svjesno i slobodno.

5. Osim toga se zahtijeva da taj osobni akt mora biti objavljen pismeno pred
nadlenim crkvenim katolikim autoritetom: pred sudskim vikarom ili pred vlastitim
upnikom.
Samo njima je dozvoljena presuda - da li se stvarno radi o inu volje opisanom u
toki br.2. ovog teksta, ili ne.
Stoga e actus formalis defectionis ab Ecclesia catholica, s odgovarajuim crkveno-
pravnim sankcijama (usporedi kanon1364, 1) biti konstituiran samo u sluaju
postojanja oba elementa, naime od teolokog profila unutarnjeg akta i njegove
objave na tono odreeni nain.

6. U tim sluajevima brine se isti crkveni autoritet za to, da se u knjigu krtenih
(usporedi kanon 535, 2) upis izvri uz izriitu zabiljeku defectio ab Ecclesia
catholica actu formali.

7. U svakom sluaju ostaje jasno da je sakaramentalna veza pripadnosti tijelu
Kristovom, to Crkva jest na osnovu krtenja, ontoloka veza (ono to jest) koja traje
i ne gasi se aktom ili injenicom otpada.
U svjesnosti, da e dotini biskupski ured obzirom na spasilaku dimenziju crkvene
zajednice koja e pastoralne motivacije ovih normi dobro razumjeti, ostajem u
srdanoj povezanosti u Gospodinu Va


J ulin Card. Herranz
Predsjednik
Bruno Bertagna
Sekretar


Predleea obavijest aprobirana je od Pape Benedikta XVI, koji je odredio slubenu
obznanu svim predsjednicima biskupskih konferencija.


Napomena: ovo je slobodni prijevod originalnog dokumenta na njemakom
jeziku.