6.

OPA NAELA PROJEKTIRANJA I IZBORA TRANSPORTNIH SREDSTAVA

Od rudnikog transportnog postrojenja se zahtijeva da doprema materijal, odnosno
terete na odreeno mjesto, bez da se promijene njihova svojstva. Zahtijeva se da doprema
bude pravovremena, tj. da ne dolazi do zastoja u radu. Treba nastojati, da postrojenje bude to
vie mehanizirano sa to manjim brojem zaposlenih na upravljanju, posluivanju i obavljanju
pomonih operacija. Postrojenje mora biti pouzdano i sigurno u radu, te ekonomino kako u
investicijskim tako i u eksploatacijskim trokovima. Sve zahtijeve je teko istovremeno
ispuniti, jer su esto suprotni jedni drugima.
Transportna se mrea mora projektirati istovremeno s glavnim projektom rudnika, jer
se uinjene greke teko ispravljaju, a rekonstrukcija neskladne povezanosti transporta je
skupa. Kad se radi o podzemnom kopu, mora postojati skladna povezanost izmeu jamskog i
povrinskog transporta, kao i izmeu ovog posljednjeg i putova javnog prometa. Prilikom
projektiranja transporta treba voditi rauna i o daljem, perspektivnom razvitku rudnika.
Openita naela koja treba imati u vidu pri projektiranju jesu:
a) transportirati po mogunosti po najkraem putu;
b) prevoziti to manje jalovine s mineralnom sirovinom, jer se nepotrebno optereuju
transportna sredstva i separacija;
c) prijevoz obaviti sa to manjim brojem pretovara, da se materijal to manje rasipa i drobi;
d) nastojati koncentrirati transport;
e) transportno sredstvo mora odgovarati vrsti i naravi materijala.
Pri proraunu odnosno izboru bilo kojeg transportnog sredstva treba poznavati
slijedee temeljne tehnike imbenike:
a) Vrsta i svojstva materijala koji e se transportirati. To su: veliina komada, masa u
rastresitom stanju, ljepljivost, krtost, mehanika i kemijska svojstva, temperatura i dr. Ova
svojstva mogu znatno reducirati broj primjenjivih transportnih sredstava.
b) Potrebni kapacitet postrojenja. Neka transportna sredstva, koja rade neprekidano, postiu
veoma velike kapacitete, dok druga, koja rade s prekidima - po odreenom ciklusu - mogu
to postii, ako transportiraju vee terete veom brzinom.
c) Smjer i transportnu udaljenost. Smjer transporta moe biti po horizontali, po vertikali, ili
to je najee, pod nekim nagibom prema horizontali. Na izbor transportnog sredstva
utjee i duljina puta.
d) Nain utovara i istovara, te potrebni ureaji. Neka se transportna sredstva sama zapune
materijalom, a za druga se moraju sagraditi posebni pomoni ureaji (bunkeri, sipke i sl.).
e) Karakteristike proizvodnog procesa vezanog za transport. Transportno sredstvo mora
odgovarati tehnolokom procesu i njegovim potrebama, tj. tijeku materijala od radilita do
odreenog mjesta.
f) Lokalni uvjeti. To su: veliina i oblik jamskog presjeka, reljef terena, povrine koje stoje
na raspolaganju za smjetaj trase i potrebne opreme, stupanj zapraenosti i vlanosti,
temperatura, ekoloki zahtjevi i sl.
Na izbor transportnog sredstva utjee takoer budue proirenje rudnika, postojanje
ove ili one vrste pogonske energije, sigurnost, praktinost eksploatacije i dr. Nakon izbora na
temelju tehnikih imbenika onih postrojenja koja odgovaraju danom konkretnom sluaju i
koja se mogu svrhovito upotrijebiti, pristupa se usporeenju s ekonomskog i ekolokog
gledita.
6.1. Kapacitet prijevoza
Pod kapacitetom prijevoza (prometom tereta) razumje se koliina materijala, koju
moe neko sredstvo prevesti u odreenom vremenskom razdoblju, a to moe biti: sat, smjena,

dan, mjesec ili godina. Treba nastojati, da stupanj koritenja kapaciteta bude to vei. Najbolje
se iskoritenje prijevoznog postrojenja postie pri njegovom neprekidnom radu, uz propisano
punjenje.
Koliina prevezenog materijala odnosno tereta izraava se u tonama, m3, a ponekad i u
vagonetima, korpama, sanducima, komadima itd.
Konstrukcijski (mogui, teorijski) kapacitet (uinak), oznauje kapacitet koji neko
prijevozno sredstvo postigne za vrijeme kratkotrajnog neprekidnog rada pri najpovoljnijim
uvjetima. Taj se kapacitet ispituje u tvornicama i oznauje u prospektima, katalozima i
popratnim dokumentima sredstva. Tehniki kapacitet (satni) je kapacitet prijevoznog sredstva
za vrijeme rada u jednom satu pri savrenoj organizaciji rada uz samo tehniki neizbjene
prekide rada. Nii je od konstrukcijskog (teorijskog) kapaciteta. Radom u raznim materijalima
i raznim uvjetima utvruju se neizbjene smetnje i prekidi u radu i odreuje eksploatacijski
(praktiki, normirani) kapacitet prijevoznog sredstva. Eksploatacijski kapacitet utvruju
normirci u odreenoj radnoj sredini, uz normalne uvjete rada, sa srednjom organizacijom
rada, osrednjim radnicima ili radnom ekipom. Uvijek je nii od tehnikog kapaciteta.
Smjenski, dnevni i godinji kapacitet oznauje srednji kapacitet u odreenom razdoblju
raunajui s efektivnim radnim vremenom.
Rudarske radnje, dobivanje mineralne sirovine i jalovine nisu jednakomjerne, pa
prema tome nee ni prijevoz biti jednakomjeran. Ta se nejednakomjernost uzima u raun s
koeficijentom kn 1, koji je jednak omjeru mogueg kapaciteta (teorijskog) za odreeno
vremensko razdoblje, naprama stvarnom srednjem kapacitetu za to isto vrijeme. Prema tome,
proraunski kapacitet prijevoznog postrojenja bit e:
Q = kn Qsr.

(6.1)

S koeficijentom kn uzima se u obzir jo i eventualno suenje materijala, te promjena mase,

koja zna varirati u dosta irokim granicama.
Nejednakomjernost transporta je posebice izraena pri jamskom transportu. Posebnosti
tog rudnikog transporta su: razbacanost radilita ne samo u jednom horizontu, nego i na
ostalim horizontima, nejednakomjernost transporta u pravcu, nejednakomjernost transporta u
smjeni, te nejednakomjernost za vrijeme otvaranja i pune eksploatacije rudnika.
6.2. Transportni ciklus
Budui da kapacitet prijevoza predstavlja koliinu materijala preveenog u jedinici
vremena on osim obujma tovarnog dijela prijevoznog sredstva ovisi i o brzini tog sredstva
odnosno vremena utroenog za jednu krunu vonju. Vrijeme transportnog ciklusa ili vrijeme
jedne krune vonje vozila ciklikog naina rada je ukupno vrijeme potrebno za utovar,
vonju, pranjenje i vrijeme zadravanja u koje spada ekanje na utovar odnosno istovar,
vrijeme manevriranja pri tim operacijama i sl. Izraeno formulom vreijeme jedne krune
vonje je:
Tkr = tu + tt + ti + to + tz
gdje su:
tu = vrijeme utovara;
tt = vrijeme vonje natovarenog sredstva;
ti = vrijeme istovara;
to = vrijeme vonje praznog sredstva;

(6.2)

tz = vrijeme eventualnih zadravanja.

Problem transporta neposredno je vezan uz utovarno-istovarne operacije. Ove
operacije zauzimaju znatan dio vremena u transportnom ciklusu, a kod kratkih udaljenosti
ine glavni dio ciklusa. Radi toga se mora pri projektiranju osigurati to bolja organizacija ne
samo transporta nego i utovarno-istovarnih operacija, s najnunijim brojem pretovara
materijala.
Vrijeme utovara ovisi o konstrukciji vozila i nainu njegovog utovaranja (bunker,
sipka, utovara, grabilica, dodava itd.).
Vrijeme potrebno za utovar npr. kamiona ili vagona bagerom ili utovaraem ovisi o
kapacitetu utovarnog sredstva (bager, utovara), nosivosti vozila i obujma sanduka kamiona
ili obujma vagona. Pri tom je bitno izabrati svrhovit odnos obujma sanduka transportnog
sredstva i obujma lopate utovarnog sredstva. Povoljan odnos izmeu obujma npr. sanduka
auto-kipera i lopate bagera je 4 : 1 do 6 : 1. Manji odnos, tj vea lopata bagera uzrokuje veliko
rasipanje materijala izvan sanduka kamiona i esta oteenja vozila (lomovi na ureajima za
kretanje), dok manja lopata odnosno vei sanduk znai i vei potrebni broj utovarnih ciklusa
time i produeno vrijeme zadravanja. Vei ili manji broj lopata uvjetovan je masom
materijala. Za tee materijale limitirajui imbenik je nosivost (t), a za lake obujam sanduka
vozila (m3).
Vrijeme utovara kamiona moe se odrediti po relaciji:
tu

t smj Qk

(6.2.a)

Qu

gdje su:
tsmj - efektivno vrijeme rada utovarnog sredstva (utovara, bager) u jednoj smjeni;
Qk - korisna masa sanduka kamiona;
Qu - smjenski kapacitet utovarnog sredstva.
Ako se radi o utovaru vlaka onda izraz (6.2a) poprima izgled:
tu

t smj Qv z
Qu

(6.2.b)

gdje su:
z - broj vagona u vlaku;
Qv - korisna masa 1 vagona;
Vrijeme vonje punog transportnog sredstva u toku jedne krune vonje je:
tt

L
vt

gdje su:
L - udaljenost prijevoza;

(6.2c)

vt - prosjena brzina vonje punog vozila.

Vrijeme vonje praznog transportnog sredstva u toku jedne krune vonje je:
tt

L
vo

(6.2d)

gdje je:
vo - prosjena brzina vonje praznog vozila.
Vrijeme potrebno za istovar (ti) transportnog sredstva ovisi takoer o konstrukciji
odnosno nainu pranjenja dotinog sredstva (iskretanje, pranjenje sa strane, pranjenje kroz
dno itd.) i opremi na istovarnom mjestu (bunkeri, rampe i sl.).
Vrijeme istovara vlaka iznosi npr. kod klasinog pojedinanog iskretanja vagona 1 - 2
minute po vagonu, a pri istovremenom istovaru cijelog vlaka 3 do 5 minuta. Kod automobila
to se vrijeme sastoji od vremena manevriranja automobila u poloaj pogodan za istovar i
vremena potrebnog za podizanje i sputanje sanduka. U najveem broju sluajeva ovo vrijeme
ne prelazi 1 - 1,2 min.
Vrijeme zadravanja po jednoj krunoj vonji moe znatno varirati i to od t z = 5 do 20
minuta. Moe biti izazvano raznim zastojima kao to su: ekanje na utovaru i istovaru,
dodatnim manevriranjem, uspostavljenjem komunikacijskih veza, sluajnih popravaka, zbog
ekanja na ugibalitu itd.
6.3. Koliina tereta
Zapremnina vozila ciklikog naina rada (kamioni, vagoni) obino se daje kao
geometrijski obujam, pa se izraava u m3. Budui da su mase materijala, koji se transportiraju,
jako razliite usporedba razliitih tipova i konstrukcija vozila se temelji na njihovom obujmu
odnosno masi vode. Za pravilno koritenje vozila uputno je da se uz zapremninu odmah
navede i nosivost vozila. Pod nosivou se razumijeva najvea dozvoljena masa korisnog
terata izraena u t (ili kilogramima). Nosivost vozila ovisi o dozvoljenom optereenju
osovine, pa se s veim brojem osovina poveava njegova nosivost. Pri usporedbi vozila
obino se stavlja u odnos njihova vlastita masa (netto) i korisni teret (tarra). Ukupna masa
(brutto) jednaka je zbroju korisne i vlastite mase. Vlastita masa vozila naziva se jo i mrtva
masa. Omjer vlastite mase vozila, tj. praznog vozila, naprama masi korisnog tereta ponekad se
naziva koeficijent vlastite mase ili tare:
kt

q
Q

gdje su:
kt qQ-

koeficijent tare;
vlastita (mrtva) masa vozila;
masa korisnog tereta.

to je taj koeficijent manji, vozilo je korisnije u eksploatacijskom pogledu. Svakako da je tu

postavljena granica radi potrebne vrstoe vozila. Vagoni istresai imaju npr. vei koeficijent
vlastite mase nego normalni teretni vagoni, jer im je masa poveana radi ureaja za izvrtanje,

ali i pored tog nepovoljnog koeficijenta puno se koriste radi svoje brzine istovara. Koeficijent
vlastite mase za razliite tipove vozila i za razliite nosivosti istog tipa mijenja se u irokim
granicama. Iz toga proizlazi, da je pravilan izbor tipa vozila za transport tereta razliite
nasipne mase od velikog ekonomskog znaenja, te da za svaki konkretni sluaj treba ocijeniti
korisnost uporabe ovoga ili onoga tipa.
Da bi se to bolje iskoristila nosivost vozila, mora obujam njegovog sanduka
odgovarati prostornoj masi onih tereta (jalovina, ugljen, rudae) koji e se njime transportirati.
pri tom je vaan specifini prostor vozila, tj. obujam sanduka, koji otpada na jednu tonu
njegove nosivosti (m3/t). Tako vozila relativno malog obujma sanduka nisu prikladni za
jalovinu ili ugljen (mala nasipna masa) nego za rudae, doim postoje drugi tipovi veeg
obujma, koji pak nisu za rudae, jer ne bi imali potrebnu nosivost, odnosnu vrstou
konstrukcije. Da se ocijeni rentabilnost vozila, ponekad se u transportnoj tehnici slui
pojmom specifine vlastite mase, a to je omjer vlastite mase u t prema obujmu tovarnog dijela
vozila (sanduka) u m3 (t/m3).
Prema navedenom, pri izboru vozila treba voditi rauna da koeficijent iskoritenja
nosivosti vozila bude to blie koeficijentu iskoritenja obujma njegovog utovarnog dijela
(sanduka). Kad bi oba koeficijenta bila ista i priblino jednaka 1 (k q = ko ~ 1) nosivost i
obujam sanduka odabranog vozila bila potpunosti iskoritena, tj. nosivost vozila i obujam
njegovog sanduka maksimalno bi bili prilagoeni nasipnoj masi tereta.
Koeficijent iskoritenja nosivosti vozila prema masi korisnog tereta iznosi:
kq

Q
Qk

gdje su:
QQk -

masa korisnog tereta u sanduku vozila, t,

nosivost vozila, t.

Masa korisnog tereta u sanduku vozila je:

Q = Vv n kp
gdje su:
Vv n kp -

geometrijski obujam utovarnog dijela vozila, m3;

nasipna masa iskopine, t/m3,
koeficijent punjenja utovarnog dijela vozila.

Koeficijent iskoritenja obujma utovarnog dijela vozila:

kv

Vu
Vv

gdje je:
Vu -

utovarena koliina iskopine u vozilu, m3

Utovarena koliina iskopine u vozilu izraena u tonama ili u m3 ovisi o izabranom

najpovoljnijem broju lopata (zaokrueno na cijeli broj) koje utovarno sredstvo istresa u
sanduk vozila.
6.4. Prosjene vrijednosti
Da se ne bi kod razbacanih jamskih radilita nekog revira, koja obino daju razliitu
proizvodnju, raunalo s njihovim pojedinanim transportnim duljinama do navozita, u raun
se esto uvodi pojam srednje prijevozne duljine, koja je jednaka:
L sr

Q1 L 1 Q 2 L 2 Q n L n
Q1 Q 2 Q n

(6.3)

gdje su:
Q1, Q2, - Qn
L1, L2, - Ln

koliine materijala za prijevoz,

udaljenosti pojedinih radilita.

Isto tako pri uzdunom presjeku trase s razliitim nagibima pojedinih dionica u raun
se esto uvodi pojam prosjeni nagib trase, koji je jednak:
i sr

i 1 l1 i 2 l 2 i n l n
l1 l 2 l n

gdje su:
i1, i2, - in
l1, l2, - ln

nagib pojedine dionice,

duljina pojedine dionice.

(6.4)