Professional Documents
Culture Documents
UDK 81'42:32
Izvorni znanstveni rad
Primljen 1. studenog 2011., prihvaen za tisak 4. studenog 2011.
Martina Podboj
prije svega kroz radove J. L. Austina (How To Do Things With Words, 1962),
Johna Searlea (Speec Acts: An Essay in the Philosophy of Language, 1969), H.P.
Gricea, Geoffreya Leecha (Principles of Pragmatics, 1983) te P. Brown i S. Lewinsona (Politeness: Some Universals in Language Usage, 1987)
2
ovo je parafraza naslova Austinova djela How To Do Things With Words
3
etiri temeljna djela za teoriju analize diskursa su radovi Michaela Coultharda (An
Introduction to Discourse Analysis, 1977), Beaugrandea i Dresslera (Introduction to
Text Linguistics, 1981), Browna i Yulea (Discourse Analysis, 1983) te Michaela
Stubbsa (Discourse Analysis: The Sociolinguistic Analysis of Natural Language,
1983)
4
interdisciplinarna drutvena teorija 20-ih i 30-ih okupljena oko njemakog filozofa
Maxa Horkheimera. Na lingviste je velik utjecaj izvrio filozof i teoretiar Jrgen
Habermas. Za njega jezik ima ogromnu mo jer je ideologian i moe sluiti kao
medij opresije i drutvene kontrole; jezik slui tome kako bi legitimizirao odnose
drutvene moi.
123
hrvatistika
Diskurs
Ova tema ve na samom poetku ima zapravo jednu veliku potekou, a
to je zahtjevno, ponekad nemogue definiranje kljunih termina iz samog
naslova. Radi se o konceptima ije se znaenje esto podrazumijeva ili uzima zdravo za gotovo, a itekako su kompleksni. To je pogotovo sluaj s terminom diskurs i zapravo bi se cjelokupne discipline kojima je to sredinji
koncept (sociologija, antropologija, kognitivna psihologija, konverzacijska
analiza, analiza diskursa, kritika analiza diskursa, knjievna teorija, rodne,
enske i queer studije itd.) mogle baviti njegovim definiranjem i implikacijama. Definicija i primjena tog termina mijenjala se i irila kroz nekoliko
desetljea, ali globalno, diskurs predstavlja apstraktnu, semiotiku kategoriju
koja obuhvaa semiotike elemente drutvenog ivota5 i u tom ga smislu
prouavaju nelingvistike discipline. Radi ogranienog prostora, ovdje u
apsolutno pojednostaviti ono to za lingvistiku diskurs znai. U najgrubljim
crtama, za lingvistiku je diskurs prvenstveno jezina dimenzija predstavljanja razliitih aspekata drutvenog ivota (Fairclough, 1995) i nuno je istaknuti tri njezine karakteristike
1) Prije svega, radi se o prouavanju i opisivanju jezika na nadreeninoj razini. U odnosu na pristupe jeziku koji su joj prethodili, analiza diskursa, a kasnije kritika analiza diskursa, uinile su odmak
od prouavanja gramatikih struktura na izoliranim, idealiziranim i
izmiljenim reenicama i jedinicama manjima od reenice i poele
5
124
Manipulacija
Teun van Dijk (2006) nudi ovakvu trodimenzionalnu definiciju manipulacije: u kontekstu drutva, manipulaciju moemo definirati kao neopravdanu i
nevaljanu dominaciju koja potvruje drutvenu nejednakost, spoznajno ma6
Dalje o toj problematici diskursa vidjeti u Sara Mills (1997) Discourse, Jaworski i
Coupland (1999) The Discourse Reader, Blommaert (2005) Discourse. Key Topics
in Sociolinguistics.
125
hrvatistika
nipulacija kao kontrola uma znai uplitanje u procese razumijevanja, oblikovanje pristranih mentalnih modela i drutvenih reprezentacija kao to su
znanja i ideologije7, a diskurzivno manipulacija ukljuuje uobiajene oblike i
formate ideolokog diskursa, kao to su naglaavanje naih dobrih strana i
isticanje njihovih loih strana. Manipulacija je dakle komunikacijski i namjeran in u kojem onaj koji manipulira iskazuje kontrolu nad drugim ljudima, najee protiv njihove volje ili njihovih interesa. Iako to ne moemo
empirijski dokazati, manipulacija je nevaljana u demokratskom drutvu, budui da (re)producira ili moe dovesti do reproduciranja nejednakosti (van
Dijk, 2006: 361). No cilj manipulacije, osobito u politikom diskursu, problematiniji je nego manipulacija sama, zato to politiari mogu sakriti ono
negativno pomou specifinih jezinih formulacija, tako da obian ovjek
tee uoava ili uope ne vidi strahote koje se pred njim nalaze (Wilson 2003:
400). Takoer je vano istaknuti razliku izmeu uvjeravanja ili persuazije i
manipulacije. Iako je granica ponekad mutna, moemo ih razlikovati prema
kriteriju poloaja primatelja poruke u sluaju persuazije, sugovornici su
slobodni vjerovati ili djelovati kako ele, dok se u sluaju manipulacije
primateljima poruke pripisuje pasivnija uloga: kaemo za njih da su rtve
manipulacije. Iako ih je ponekad teko razdvojiti, (nelegitimna) manipulacija
i (legitimna) persuazija uvijek ovise o kontekstu: neki primatelji poruke mogu biti izmanipulirani nekom porukom, dok neki drugi ne. Takoer, isti primatelji mogu biti manje ili vie podloni manipulaciji u razliitim okolnostima, raspoloenju i sl. Van Dijk (2006: 373) navodi najee mehanizme
jezine manipulacije te dodaje kako se oni mogu pojaviti na vie razina
diskursa (semantikoj, pragmatikoj, kontekstualnoj itd.)8:
- ope interakcijske strategije: pozitivno predstavljanje sebe, negativno
predstavljanje drugih
- makro govorni inovi koji impliciraju nae dobre poteze i njihove
loe poteze (npr. optube, obrane, napadanja...)
- semantike makrostrukture: odabir teme (ne)naglaavanje negativnih/pozitivnih injenica o nama/njima
- lokalni govorni inovi koji podupiru globalne (npr. izjave koje dokazuju optube)
- lokalna znaenja: nai/njihovi pozitivni/negativni potezi: dati to vie/
to manje detalja, biti openit/detaljan, biti nejasan/precizan, biti eksplicitan/implicitan itd.
- rjenik: odabrati pozitivne rijei za nas, a negativne rijei za njih
126
- sintaksa: aktiv nasuprot pasivu, nominalizacije: (ne)naglaavanje naih/njihovih pozitivnih/negativnih djela, izbjegavanje odgovornosti
- retorike figure: hiperbola nasuprot eufemizmu za pozitivna/negativna znaenja, metonimije i metafore koje naglaavaju nae/njihove pozitivne/negativne osobine
- zvukovi i vizualni podraaji: naglaavanje (glasnije ili izraajnije u
govoru, vea ili podebljana slova u tekstu) pozitivnih/negativnih znaenja, raspored (ono to dolazi prvo, posljednje: na vrhu, na dnu teksta itd.) pozitivnih i negativnih znaenja.
S obzirom da je manipulacija zaista otvorena osobina politikog jezika,
na je zadatak ovdje vidjeti kako se ona, odnosno, kojim lingvistikim intervencijama ili mehanizmima, dogaa, te pokuati objasniti kakve dalekosenije uinke ima.
hrvatistika
njava zato.
Prema Faircloughu (1989), kako bi jezina analiza bila kritika, ona
mora imati tri razine: deskriptivnu onu koja se zadrava na formalnim osobinama teksta, interpretativnu onu koja objanjava odnose izmeu teksta i
interakcije te eksplikativnu onu koja objanjava odnose izmeu interakcije
i drutvenog konteksta. Bez daljnje interpretacije i objanjenja puko uoavanje i pobrajanje jezinih manipulativnih strategija unutar nekog diskursa naprosto nema smisla. Koji je dakle cilj kritike analize jezika? Prvi korak je
otkriti i demistificirati odreene (negativne) drutvene procese, zatim uiniti
eksplicitnima i transparentnima mehanizme manipulacije, diskriminacije, demagogije i propagande. Drugi korak je prikupiti i analizirati to veu koliinu podataka i primjera te pokuati objasniti kako je to stvarnost konstruirana i zato se odreeni procesi uope dogaaju, to podrazumijeva interdisciplinarno istraivanje. Trei je korak praktino i politiko djelovanje,
ako je ono mogue, kako bi se negativne prakse uklonile ili promijenile
(Wodak, 1989: xiv).
Zato, dakle ogranienost samo na pragmatiku ili analizu diskursa nije
dovoljna pri analizi manipulacije u politikom diskursu i zato treba posegnuti za interdisciplinarnim pristupom kakav je kritika analiza diskursa? Politiki diskurs, a osobito ako se kroz njega manipulira, a stvarnost iskrivljuje,
odnosno predstavlja na jedan nain koji nekome teti, ima dalekosene posljedice na ivote ljudi. Zato cilj jedne takve jezine analize mora biti podizanje svijesti i razotkrivanje te manipulacije pa deskriptivan pristup poput
analize diskursa ili pragmatike naprosto nije dovoljan.
U nekoliko narednih ulomaka donosim primjere manipulacije u politikom diskursu. Neki su obraeni metodama kritike analize diskursa, neki
tek deskriptivno. Zbog ogranienosti prostora ne moemo provesti sve gore
navedene korake razotkrivanja manipulacije, ali moemo ih zapoeti i otvoriti nova pitanja i mogue prijedloge i smjernice.
129
hrvatistika
130
hrvatistika
-
Zakljuak
Uope nema sumnje da politiari manipuliraju nama i ine to prvenstveno kroz jezik. Budui da imaju golema financijska sredstva i pristup masovnim medijima, nije im teko doprijeti do velikog broja ljudi i lukavo manevrirajui jezinim resursima oblikovati znanja i informacije tako da istaknu svoje dobre strane i loe strane onih drugih.
Zbog ogranienosti prostora ovdje smo mogli napraviti tek manju analizu nekoliko politikih govora i dotaknuti samo vrh ledene sante manipulacije u njima. Primjer govora Jadranke Kosor pokazuje vrlo estu strategiju
politiara da naglaavaju negativne stvari protivnika i na taj nain izbjegavaju teke teme, prebacujui odgovornost na druge. ire posljedice takvog
132
Literatura
Adetunji, Akinbiyi (2006). Inclusion and Exclusion in Political Discourse:
Deixis in Olusegun Obasanjo's Speeches. Journal of Language and
Linguistics, 5:2, 177 191
Fairclough, Norman (1989) Language and Power, Longman
Fairclough, Norman (1995) Critical Discourse Analysis, Longman
Marietu, Tenuche (2009) The language of politics and political behaviors;
rhetoric of President Olusegun Obasanjo and the 2007 general elections
in Nigeria. Journal of public administration and policy research Vol.
1(3), 47-54
Mills, Sarah (1997) Discourse, Routledge
van Dijk, Teun (2006) Discourse and Manipulation. Discourse and Society
17(2), 359 383
van Dijk, Teun (2005) War rhetoric of a little ally: Political implicatures and
Aznars legitimatization of the war in Iraq. Journal of Language and
Politics 4:2, 65-91
Wilson, John (2003) Political Discourse. The Handbook of Discourse Analysis,
Schiffrin, Deborah, Deborah Tannen and Heidi E. Hamilton (ur.), 398418
Wodak, Ruth (ur.) (1989) Language, Power and Ideology. Studies in Political
Discourse, John Benjamins B.V.
133