Martina Podboj: Manipulacija u politikom diskursu kritiki pristup

UDK 81'42:32
Izvorni znanstveni rad
Primljen 1. studenog 2011., prihvaen za tisak 4. studenog 2011.

Martina Podboj

MANIPULACIJA U POLITIKOM DISKURSU

KRITIKI PRISTUP
Umjesto uvoda
Druga polovina prolog stoljea bila je vrlo burna, kako za drutvo i
znanost uope, tako i za lingvistiku. Naputa se strogo formalna odijeljenost
znanstvenih disciplina, na scenu stupa interdisciplinarnost i funkcionalizam.
U lingvistici dolazi do odreenog zasienja formalizmom generativne gramatike i do znaajnog zaokreta umjesto idealiziranih gramatikih jedinica,
poinje se opisivati jezik onakav kakvog se sree na ulicama, uionicama,
politikim govornicama i lijenikim ordinacijama fokus je na komunikacijskoj ulozi jezika. Znaajan tome bio je doprinos pragmatike1, koja prouava znaenje u interakciji i opisuje kako jezikom inimo stvari2 te kakvo
znaenje jezini iskazi mogu imati u razliitim stvarnim situacijama. Raa se
ubrzo i analiza diskursa3 prelazi se na nadreeninu razinu jezika, opisuju
se zakonitosti stvaranja pisanog i govorenog teksta. Osamdesetih pod znaajnim utjecajem Michela Foucaulta, Frankfurtske kole4 i sistemike funkcio1

prije svega kroz radove J. L. Austina (How To Do Things With Words, 1962),
Johna Searlea (Speec Acts: An Essay in the Philosophy of Language, 1969), H.P.
Gricea, Geoffreya Leecha (Principles of Pragmatics, 1983) te P. Brown i S. Lewinsona (Politeness: Some Universals in Language Usage, 1987)
2
ovo je parafraza naslova Austinova djela How To Do Things With Words
3
etiri temeljna djela za teoriju analize diskursa su radovi Michaela Coultharda (An
Introduction to Discourse Analysis, 1977), Beaugrandea i Dresslera (Introduction to
Text Linguistics, 1981), Browna i Yulea (Discourse Analysis, 1983) te Michaela
Stubbsa (Discourse Analysis: The Sociolinguistic Analysis of Natural Language,
1983)
4
interdisciplinarna drutvena teorija 20-ih i 30-ih okupljena oko njemakog filozofa
Maxa Horkheimera. Na lingviste je velik utjecaj izvrio filozof i teoretiar Jrgen
Habermas. Za njega jezik ima ogromnu mo jer je ideologian i moe sluiti kao
medij opresije i drutvene kontrole; jezik slui tome kako bi legitimizirao odnose
drutvene moi.

123

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

nalne lingvistike Michaela Hallidaya, nastaje i kritika analiza diskursa. Ona

ne samo da opisuje ostvareni jezik u kontekstu, nego promatra jezik kao
ljudsku djelatnost u dijalektikom odnosu s drutvom i drutvenim procesima te ukazuje na skrivene i oite odnose dominacije, moi i kontrole, koji,
manifestirani u jeziku, (re)produciraju nejednakost i diskriminaciju.
Zato na samom poetku ta dijakronijska digresija? Smatram da jezik
moramo promatrati prvenstveno kao vid drutvenog djelovanja i uzeti u obzir da osim komunikacijske funkcije moe imati i brojne druge, a jedna od
njih je, vidjet emo, manipulacijska. Rijei i reenice koje ljudi izgovaraju ili
piu nisu samo skupina gramatikih ili sintaktikih kategorija, nego orue
koje oblikuje ivote ljudi. Stoga smatram da pri jezinom opisu treba zauzeti
progresivan i kritiki stav, crpei iz razliitih lingvistikih poddisciplina, ali i
ostalih znanosti, znanje, iskustvo i metodoloki aparat. Cilj ovoga rada je u
kratkim crtama ponuditi mogui nain analize jezine manipulacije u politikom diskursu na temeljima pragmatike, analize diskursa i ponajvie kritike
analize diskursa.

Diskurs
Ova tema ve na samom poetku ima zapravo jednu veliku potekou, a
to je zahtjevno, ponekad nemogue definiranje kljunih termina iz samog
naslova. Radi se o konceptima ije se znaenje esto podrazumijeva ili uzima zdravo za gotovo, a itekako su kompleksni. To je pogotovo sluaj s terminom diskurs i zapravo bi se cjelokupne discipline kojima je to sredinji
koncept (sociologija, antropologija, kognitivna psihologija, konverzacijska
analiza, analiza diskursa, kritika analiza diskursa, knjievna teorija, rodne,
enske i queer studije itd.) mogle baviti njegovim definiranjem i implikacijama. Definicija i primjena tog termina mijenjala se i irila kroz nekoliko
desetljea, ali globalno, diskurs predstavlja apstraktnu, semiotiku kategoriju
koja obuhvaa semiotike elemente drutvenog ivota5 i u tom ga smislu
prouavaju nelingvistike discipline. Radi ogranienog prostora, ovdje u
apsolutno pojednostaviti ono to za lingvistiku diskurs znai. U najgrubljim
crtama, za lingvistiku je diskurs prvenstveno jezina dimenzija predstavljanja razliitih aspekata drutvenog ivota (Fairclough, 1995) i nuno je istaknuti tri njezine karakteristike
1) Prije svega, radi se o prouavanju i opisivanju jezika na nadreeninoj razini. U odnosu na pristupe jeziku koji su joj prethodili, analiza diskursa, a kasnije kritika analiza diskursa, uinile su odmak
od prouavanja gramatikih struktura na izoliranim, idealiziranim i
izmiljenim reenicama i jedinicama manjima od reenice i poele
5

vie o tome u Foucault (1981) Orders of Discourse

124

Martina Podboj: Manipulacija u politikom diskursu kritiki pristup

prouavati zakonitosti povezanih veih dijelova jezika, pisanog ili

govorenog.
2) Kada govorimo o diskursu, mislimo na ostvareni jezik, na konkretne
primjere jezine uporabe. Ova dimenzija obuhvaa interakcijsku i
komunikacijsku razinu jezika, prouavaju se dakle govori, intervjui,
razgovori, lanci, paragrafi, ulomci itd. jer u njima postoji interakcija izmeu govornika/autora i sugovornika/itatelja.
3) Za diskurs je vano da je to jezik ostvaren u odreenom kontekstu.
Ovisno o kontekstu, drugaije emo se izraavati i sluiti jezikom,
stoga tu dimenziju jezine uporabe valja itekako dobro opisati prilikom jezine analize.
Bilo koji oznaitelj i sve to ima znaenje moe se smatrati dijelom
diskursa. To znai da diskursi nisu tek lanci reenica, nego da ine niz iskaza
koji imaju znaenje, snagu i utjecaj u drutvenom kontekstu (Mills, 1997).6
Nadalje, pojam politiki diskurs nudi najmanje dvije mogunosti tumaenja.
Prva se odnosi na diskurs koji je sam po sebi politiki, dakle, jezini ostvaraj
o kakvoj politikoj temi, kakav govor politiara ili pak politika debata. Druga mogunost podrazumijeva analizu politikog diskursa samo kao vrste diskursa, bez eksplicitne reference na politiki sadraj ili kontekst (Wilson,
2003: 398). Ovdje emo se usredotoiti na analiziranje diskursa koji se odnosi na politiare, politike institucije, vlade te politike pristalice koji djeluju u politikom okruenju kako bi postigli odreene politike ciljeve. Ili
jednostavno, nadovezujui se na poimanje politike kao skupa djelatnosti kojima se politiari bave politiki je diskurs jednostavno diskurs politiara.
U kritikoj analizi diskursa prevladava miljenje da je zapravo sav diskurs
politiki jer ga se moe promatrati iz politiki imanentnih perspektiva kao
to su mo, konflikt, kontrola ili dominacija. No, treba biti oprezan i ne treba
pretjerano pojednostaviti koncept politikog diskursa. Ne trebamo se zavaravati milju da moemo ponuditi objektivnu analizu bilo ega u humanistikim znanostima, niti nam je to cilj ukoliko se elimo baviti kritikom analizom neega kao to je manipulacija, ali dobro je biti svjestan opasnosti
prevelike pristranosti prilikom prouavanja politikog jezika.

Manipulacija
Teun van Dijk (2006) nudi ovakvu trodimenzionalnu definiciju manipulacije: u kontekstu drutva, manipulaciju moemo definirati kao neopravdanu i
nevaljanu dominaciju koja potvruje drutvenu nejednakost, spoznajno ma6

Dalje o toj problematici diskursa vidjeti u Sara Mills (1997) Discourse, Jaworski i
Coupland (1999) The Discourse Reader, Blommaert (2005) Discourse. Key Topics
in Sociolinguistics.

125

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

nipulacija kao kontrola uma znai uplitanje u procese razumijevanja, oblikovanje pristranih mentalnih modela i drutvenih reprezentacija kao to su
znanja i ideologije7, a diskurzivno manipulacija ukljuuje uobiajene oblike i
formate ideolokog diskursa, kao to su naglaavanje naih dobrih strana i
isticanje njihovih loih strana. Manipulacija je dakle komunikacijski i namjeran in u kojem onaj koji manipulira iskazuje kontrolu nad drugim ljudima, najee protiv njihove volje ili njihovih interesa. Iako to ne moemo
empirijski dokazati, manipulacija je nevaljana u demokratskom drutvu, budui da (re)producira ili moe dovesti do reproduciranja nejednakosti (van
Dijk, 2006: 361). No cilj manipulacije, osobito u politikom diskursu, problematiniji je nego manipulacija sama, zato to politiari mogu sakriti ono
negativno pomou specifinih jezinih formulacija, tako da obian ovjek
tee uoava ili uope ne vidi strahote koje se pred njim nalaze (Wilson 2003:
400). Takoer je vano istaknuti razliku izmeu uvjeravanja ili persuazije i
manipulacije. Iako je granica ponekad mutna, moemo ih razlikovati prema
kriteriju poloaja primatelja poruke u sluaju persuazije, sugovornici su
slobodni vjerovati ili djelovati kako ele, dok se u sluaju manipulacije
primateljima poruke pripisuje pasivnija uloga: kaemo za njih da su rtve
manipulacije. Iako ih je ponekad teko razdvojiti, (nelegitimna) manipulacija
i (legitimna) persuazija uvijek ovise o kontekstu: neki primatelji poruke mogu biti izmanipulirani nekom porukom, dok neki drugi ne. Takoer, isti primatelji mogu biti manje ili vie podloni manipulaciji u razliitim okolnostima, raspoloenju i sl. Van Dijk (2006: 373) navodi najee mehanizme
jezine manipulacije te dodaje kako se oni mogu pojaviti na vie razina
diskursa (semantikoj, pragmatikoj, kontekstualnoj itd.)8:
- ope interakcijske strategije: pozitivno predstavljanje sebe, negativno
predstavljanje drugih
- makro govorni inovi koji impliciraju nae dobre poteze i njihove
loe poteze (npr. optube, obrane, napadanja...)
- semantike makrostrukture: odabir teme (ne)naglaavanje negativnih/pozitivnih injenica o nama/njima
- lokalni govorni inovi koji podupiru globalne (npr. izjave koje dokazuju optube)
- lokalna znaenja: nai/njihovi pozitivni/negativni potezi: dati to vie/
to manje detalja, biti openit/detaljan, biti nejasan/precizan, biti eksplicitan/implicitan itd.
- rjenik: odabrati pozitivne rijei za nas, a negativne rijei za njih

Pogledati sjajnu interdisciplinarnu studiju Teuna van Dijka prevedenu na hrvatski:

Ideologija. Multidisciplinarni pristup (2006, Golden marketing i Tehnika knjiga)
8
Manipulacija kako smo ju ovdje definirali ipak se ne odvija samo na razini jezika,
nego ukljuuje i ostale neverbalne karakteristike, npr. slike, zvukove, geste, izraze
lica itd.

126

Martina Podboj: Manipulacija u politikom diskursu kritiki pristup

- sintaksa: aktiv nasuprot pasivu, nominalizacije: (ne)naglaavanje naih/njihovih pozitivnih/negativnih djela, izbjegavanje odgovornosti
- retorike figure: hiperbola nasuprot eufemizmu za pozitivna/negativna znaenja, metonimije i metafore koje naglaavaju nae/njihove pozitivne/negativne osobine
- zvukovi i vizualni podraaji: naglaavanje (glasnije ili izraajnije u
govoru, vea ili podebljana slova u tekstu) pozitivnih/negativnih znaenja, raspored (ono to dolazi prvo, posljednje: na vrhu, na dnu teksta itd.) pozitivnih i negativnih znaenja.
S obzirom da je manipulacija zaista otvorena osobina politikog jezika,
na je zadatak ovdje vidjeti kako se ona, odnosno, kojim lingvistikim intervencijama ili mehanizmima, dogaa, te pokuati objasniti kakve dalekosenije uinke ima.

Kako pristupiti prouavanju jezine manipulacije?

Kako bi se ovaj fenomen istraio i opisao neizbjeno je u jezini opis
ukljuiti komponentu znaenja i konteksta, a to je mogue jedino kroz funkcionalne lingvistike pristupe. Pragmatika i prouavanje znaenja u kontekstu bili su velik korak za lingvistiku, meutim, iako pragmatika opisuje znaenje u interakciji, taj se opis zadrava na govornikovoj perspektivi i interpretaciji govornog iskaza, to samo objanjava to se dogaa u glavi pojedinca, a zanemaruje drutvenu i suuesniku dimenziju stvaranja znaenja
(Cameron, 2001). Norman Fairclough kao najveu manu pragmalingvistike
istie njezin individualizam; jezino se djelovanje smatra automatskim i potpuno pripisanim pojedincu te se esto smatra da pojedinac primjenjuje odreene strategije kako bi ostvario svoje namjere, to daje krivu pretpostavku
da su konvencionalizirani naini govorenja ili pisanja svaki put iznova smiljeni za svaku pojedinu priliku. Nadalje, kooperativna komunikacija smatra
se prototipnom drutvene interakcije, umjesto da ju se smatra jednim od vidova interakcije. ini se, dakle, da pragmatika opisuje diskurs kakav bi trebao biti u nekom idealiziranom, boljem svijetu, a ne onakvim kakav doista
jest. Takoer, esto je ograniena na opis jednog izmiljenog jezinog iskaza, umjesto stvarnog, veeg diskursa, a koncept govornih inova vrlo je teko primjenjiv na analizu stvarnog diskursa (Fairclough, 1989).
Metode analize diskursa mogu puno pomoi pri analiziranju manipulacije u politikom diskursu, meutim iako se usmjerava na jezik u uporabi,
analizu diskursa ne zanima kako drutvene strukture i diskurs meudjeluju,
odnosno, ne bavi se odnosima moi koji se reproduciraju kroz jezik. Najvea
joj je mana nedostatak drutvene orijentacije i to to ne smjeta diskurs u
procese drutvene borbe i promjene (Mills, 1997: 141). Dakle, analiza diskursa objanjava kako diskurs funkcionira, a kritika analiza diskursa obja127

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

njava zato.
Prema Faircloughu (1989), kako bi jezina analiza bila kritika, ona
mora imati tri razine: deskriptivnu onu koja se zadrava na formalnim osobinama teksta, interpretativnu onu koja objanjava odnose izmeu teksta i
interakcije te eksplikativnu onu koja objanjava odnose izmeu interakcije
i drutvenog konteksta. Bez daljnje interpretacije i objanjenja puko uoavanje i pobrajanje jezinih manipulativnih strategija unutar nekog diskursa naprosto nema smisla. Koji je dakle cilj kritike analize jezika? Prvi korak je
otkriti i demistificirati odreene (negativne) drutvene procese, zatim uiniti
eksplicitnima i transparentnima mehanizme manipulacije, diskriminacije, demagogije i propagande. Drugi korak je prikupiti i analizirati to veu koliinu podataka i primjera te pokuati objasniti kako je to stvarnost konstruirana i zato se odreeni procesi uope dogaaju, to podrazumijeva interdisciplinarno istraivanje. Trei je korak praktino i politiko djelovanje,
ako je ono mogue, kako bi se negativne prakse uklonile ili promijenile
(Wodak, 1989: xiv).
Zato, dakle ogranienost samo na pragmatiku ili analizu diskursa nije
dovoljna pri analizi manipulacije u politikom diskursu i zato treba posegnuti za interdisciplinarnim pristupom kakav je kritika analiza diskursa? Politiki diskurs, a osobito ako se kroz njega manipulira, a stvarnost iskrivljuje,
odnosno predstavlja na jedan nain koji nekome teti, ima dalekosene posljedice na ivote ljudi. Zato cilj jedne takve jezine analize mora biti podizanje svijesti i razotkrivanje te manipulacije pa deskriptivan pristup poput
analize diskursa ili pragmatike naprosto nije dovoljan.
U nekoliko narednih ulomaka donosim primjere manipulacije u politikom diskursu. Neki su obraeni metodama kritike analize diskursa, neki
tek deskriptivno. Zbog ogranienosti prostora ne moemo provesti sve gore
navedene korake razotkrivanja manipulacije, ali moemo ih zapoeti i otvoriti nova pitanja i mogue prijedloge i smjernice.

Oporba ne radi dobro svoj posao. Oporba nije dobra.

Politiari mogu posegnuti za mnogim strategijama manipulacije i to na
svim lingvistikim razinama. ak i fonetska razina moe biti iskoritena u
politike svrhe, a klasian je primjer toga Margaret Thatcher, koja je prilagodila svoj izgovor i boju glasa na osobit nain kako bi se uinila simpatinijom i prihvatljivijom biraima. Wilson (2003: 410), opisujui britanske
politike prilike, navodi kako tamonji politiari esto namjerno poprimaju
fonetske osobine pojedinih dijalekata kako bi zvuali vie katoliki, irski,
republikanski s jedne strane, ili pak vie protestantski, britanski, unionistiki
s druge. Nama je zasigurno poznatiji i blii sluaj zagrebakog gradonaelnika Milana Bandia i njegovo forsiranje kajkavtine i zagrebakog idiolekta.
128

Martina Podboj: Manipulacija u politikom diskursu kritiki pristup

Kada je rije o manipuliranju putem leksika, ope je poznat napuhan

jezik i isprazne fraze kojima politiari puno govore, ali nita ne kau. Primjerice, upit novinara Aleksandra Stankovia saborskoj zastupnici Marijani
Petir Je li Hrvatska visoko ili nisko zaduena zemlja? i njezin odgovor Hrvatska je zaduena u onim okvirima u kojima to moe podnijeti. Ili slian
komentar o zaduivanju njezinog stranakog predsjednika i potpredsjednika
Hrvatskog sabora Josipa Friia, Potrebno je sauvati postojei nivo standarda jer nema drave koja dio ivota ne realizira kroz sustav zaduivanja.
Od prazne prie i izbjegavanja odgovora na pitanje o zaduenosti Republike Hrvatske daleko je opasnija manipulacija u govoru o nuklearnom
oruju pa postoji i naziv nukespeak, rije stvorena tako da podsjea na
Orwellov novogovor ili Newspeak iz 1984. U biti, radi se o rjeniku nuklearnog oruja u kojem postoji snana tendencija da se namjerno prikriju negativne konotacije, stoga moemo naii na eufemizme kao strateko nuklearno oruje [strategic nuclear weapon] za veliku nuklearnu bombu ogromne
razorne moi, taktiko nuklearno oruje [tactical nuclear weapon] za manje
nuklearno oruje ogromne razorne moi ili poboljano radijacijsko oruje
[enhanced radiation weapon] za neutronsku bombu koja unitava ljude, a ne
graevine, ili pak demografsko ciljanje [demographic targeting] za ubijanje
civila (Wilson, 2001). Oito je kako varljiv i manipulativan takav jezik moe
biti, budui da skriva uasne osobine nuklearnog oruja. Problematino je i
to to ako niste upoznati s temom, ne moete niti priblino pogoditi znaenje
ovakvih fraza, to u svakom sluaju moemo kvalificirati kao kolski primjer
manipulacije.
Diskurs poznatog nigerijskog diktatora, biveg predsjednika Oluseguna
Obasanja esto se navodi kao primjer manipulativnog politikog diskursa.
Jedna studija, koja je analizirala kako Obasanjo koristi deiktike izraze, pokazala je da u sluajevima kada Obasanjo eli naglasiti pozitivne osobine
sebe kao predsjednika, koristi sredinji deiktiki oblik ja. S druge strane,
kada se eli distancirati od negativnih postupaka, koristi oblik mi i na taj
nain sebe udaljuje od odgovornosti (Adetunji, 2006). Dakle, politiari se
mogu dovesti u vezu ili udaljiti od svojih postupaka, postupaka svojih suradnika ili politike stranke i to jednostavnim odabirom deiktikih izraza. No
to je jo i bezazlen primjer! Koliko dalekosene posljedice jedan manipulativan diskurs moe imati, pokazuje istraivanje Marietu Tenuche (2009).
Ono je pokazalo kako je makijavelistiki, ekstremno manipulativan politiki
diskurs Oluseguna Obasanja doslovno uzrokovao "monumentalnu prevaru te
istinsku izbornu krau" na nigerijskim opim izborima 2007. godine. Prema
Tenuche, postoji snana uzrono-posljedina veza izmeu politikog jezika
koji artikulira odreeni politiki akter te njegova ponaanja u politici. Drugim rijeima, Obasanjova retorika je agresivna, a budui da svoje oponente
vidi kao neprijatelje koje treba samljeti, ne iznenauje to da je manipulacijom glasova i uklanjanjem protivnika dobio izbore (Tenuche, 2009: 48).

129

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

Evo i jednog nama blieg i opipljivijeg primjera. Nakon kontroverzne

ostavke premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera u srpnju 2009. godine,
njegove je funkcije preuzela Jadranka Kosor. Uz poljuljani ugled svoje stranke, morala je popraviti i sve negativnosti ekonomske krize koja je bila sve
izraenija u Hrvatskoj. 31. 7. 2009. godine, na 13. izvanrednoj sjednici Hrvatskog sabora uoi izglasavanja rebalansa prorauna i famoznog kriznog
poreza, odrala je govor iz kojega donosim ulomak i kratku analizu deiktikih oblika:
(1) naime, svi moramo biti svjesni razmjera potekoa s kojima je
Hrvatska suoena [mi]9
(2) I moramo shvatiti [mi]
(3) da na novu ekonomsku realnost mi moramo moi pronai naina
za odgovoriti
(4) teke odlke koje smo donijeli [mi]
(5) i o kojima ete i danas vi raspravljati
(6) po naem su sudu neizbjene [mi]
(7) mi smo sigurni
(8) da emo se oporaviti [mi]
(9) da emo sauvati radna mjesta i odrati kontrolu nad javnim financijama kako bismo mogli raunati na ponovni rast im se financijske prilike stabiliziraju [mi]
(10) naime ako ne poduzmemo nita u ovom trenutku sigurno da teta
moe biti velika [mi]
(11) dakako da ja ovih dana i razgovaram sa mnogim ljudima diljem
Hrvatske
(12) znam za sve pa naravno i sama u svojoj obitelji ja znam za sve
strahove, za sve dvojbe, za sva razmiljanja koja idu za tim to bi
trebalo uiniti
(13) naravno bilo je oko toga puno razgovora i u hrvatskoj javnosti i
ovih dana, bilo je naravno i puno napada na Vladu
(14) ali naravno da smo mi tu kako bismo sve to podnijeli ()
(15) dakle mi svi imamo samo jednu Hrvatsku i moramo se boriti,
moramo uiniti sve da ona bude stabilna u svakom smislu
(16) prema tome ja mogu rei u ime vlade kojoj sam na elu da razloga
za strah nema
(17) da emo uiniti sve da uistinu sutra bude bolje, stabilnije [mi]
(18) i da su svi napori koje inimo ovih dana, koje emo initi ovoga
ljeta [mi]
(19) a ja sam evo i najavila da odmora nee biti ()
9

Situacijama gdje je neka zamjenica eksplicitno izreena, moemo dodati i one u

kojima to nije sluaj, ali je iz konteksta jasno da se neizreeni vritelj radnje moe
izraziti zamjenicom (to je navedeno u uglatim zagradama).

130

Martina Podboj: Manipulacija u politikom diskursu kritiki pristup

Od osobih zamjenica koje se pojavljuju u ovom ulomku govora moemo

izdvojiti tri: ja, mi i vi. Najee je spominjana zamjenica mi i moemo
razluiti tri referenta na koja se odnosi:
- na hrvatske graane openito: redovi 1, 2, 6, 8, 15
- na vladu (odnosno, Hrvatsku demokratsku zajednicu): 3, 4, 7, 9, 10,
14, 17, 18
- na saborske zastupnike: 3, 10
Kosor se obraa svim hrvatskim graanima te ih poziva da se prikljue
njezinim naporima za stabiliziranje ekonomije (redovi 2, 3, 8, 15). S obzirom
da tu, osim graana, podrazumijeva i ostale saborske zastupnike, inzistiranjem na zamjenici mi ona rasporeuje na ostale odgovornost koju imaju ona
i njezina vlada.
Prilikom upotrebe zamjenice ja (redovi 11, 12, 16, 19), Kosor govori o
svojoj solidarnosti s graanima Hrvatske, istie dakle svoje pozitivne osobine i moralnu superiornost i kredibilitet, a to implicira sljedee: svi koji se
suprotstave njezinim mjerama nisu suosjeajni i moralno su diskreditirani.
No kada mora spomenuti teku ekonomsku situaciju, koristi zamjenicu mi
(1, 3, 9, 15) i na taj nain otklanja fokus sa sebe i distancira se od negativnog
aspekta cjelokupne situacije.
Ova kratka analiza zahvatila je, dakako, samo povrinu problematike,
ali moe biti indikativna. Moemo rei da upotrebom odreenih zamjenica,
Kosor naglaava svoje pozitivne strane te u isto vrijeme umanjuje pozitivne
osobine njih, odnosno, oporbe. Ovaj je mehanizam, kako sam gore i navela, tipian primjer jezine manipulacije u politikom diskursu.
Van Dijk se u svom golemom opusu vrlo esto bavio politikim diskursom, ideologijom i rasizmom, a izmeu ostalog analizirao je i neke govore
biveg britanskog premijera Tonyja Blaira (van Dijk, 2006) te biveg panjolskog premijera, Josa Marje Aznara (van Dijk, 2005). Diskursi se navedenih politiara povezuju s opravdavanjem rata u Iraku. Navodi sljedee
mehanizme manipulacije kod Blaira: naglaavanje svoje moi i moralne superiornosti, omalovaavanje protivnika, navoenje 'injenica', polarizacija
izmeu nas i njih, negativno predstavljanje drugih, ideoloko svrstavanje (demokracija, nacionalizam), igranje na kartu osjeaja itd. Aznar koristi
sline strategije: pozitivno predstavljanje sebe, negativno predstavljanje drugih, koritenje brojnih drugih retorikih metoda, kao to je upotreba statistika/brojeva, konsenzusa, internacionalizama, usporedbi i primjera koji
opravdavaju konkretnu politiku ili djelovanje (van Dijk, 2005). Nadalje, zanimljiva je analiza implikatura Aznarovih govora o Irakom ratu, koje proizlaze iz gore navedenih mehanizama:
Ja sve radim onako kako bih trebao i radim prema pravilima.
- (dakle) Samo obavljam posao premijera.
- (dakle) Potujem pravila demokracije.
131

hrvatistika
-

studentski jezikoslovni asopis

(dakle) Ja sam demokrat.

(dakle) Ja sam dobar politiar.
(dakle) Sada nema smisla kritizirati mene ili moju vladu.
(dakle) Kritike opozicije (ili drugih) su neopravdane.
(dakle) Oporba ne radi svoj posao dobro.
(dakle) Oporba nije dobra.

Do slinih bismo implikacija mogli doi i u govoru Jadranke Kosor na 13.

izvanrednoj sjednici Hrvatskog sabora. Budui da je oporba kritizirala njezine poteze i pokuaje rebalansa prorauna, ona koristi sredinji deiktiki oblik ja i izraze snanog emocionalnog naboja kao to su teke odluke, strahovi, sumnje, brige itd. kako bi ukazala na svoje dobre strane. Njezin govor
u cijelosti podrazumijeva da su oni koji se protive njezinim odlukama protiv
dobrobiti hrvatskih graana:
- Ja znam za potekoe i strahove s kojima se Hrvati susreu. (12)
- (dakle) Ja znam koje odluke treba donijeti kako bi se situacija
popravila. (16)
- (dakle) Ja sam dobra osoba.
- Mi (vlada) volimo nau dravu i uinit emo sve to treba da
stabiliziramo situaciju. (15)
- (dakle) Mi imamo najbolje namjere i sigurno ne elimo nauditi naim
dravljanima.
- (dakle) Mi smo dobri.
- Postoje oni koji se protive naim mjerama (oporba). (13)
- (dakle) Oni ne razumiju probleme s kojima se ljudi susreu i ne ele
im pomoi,
- (dakle) Oni su loi.

Zakljuak
Uope nema sumnje da politiari manipuliraju nama i ine to prvenstveno kroz jezik. Budui da imaju golema financijska sredstva i pristup masovnim medijima, nije im teko doprijeti do velikog broja ljudi i lukavo manevrirajui jezinim resursima oblikovati znanja i informacije tako da istaknu svoje dobre strane i loe strane onih drugih.
Zbog ogranienosti prostora ovdje smo mogli napraviti tek manju analizu nekoliko politikih govora i dotaknuti samo vrh ledene sante manipulacije u njima. Primjer govora Jadranke Kosor pokazuje vrlo estu strategiju
politiara da naglaavaju negativne stvari protivnika i na taj nain izbjegavaju teke teme, prebacujui odgovornost na druge. ire posljedice takvog

132

Martina Podboj: Manipulacija u politikom diskursu kritiki pristup

diskursa su postupna naturalizacija i prihvaanje njegovih implikacija bez

kritikog promiljanja o njemu; primjerice, da je oporba neosjetljiva na probleme graana i da je stoga moralno diskreditirana. I dok je neutemeljeno
moralno diskreditiranje suparnika moda banalna taktika kojom se slue
gotovo svi politiari, puno je problematinija naturalizacija politikog diskursa koji zagovara rat (primjerice, onaj u Iraku) ili doslovno unitavanje
protivnika (u sluaju biveg nigerijskog predsjednika). To su sluajevi u
kojima se neto to je evidentno loe i ima opasne posljedice po ljude predstavlja kao stvarnost i normalnost, a cilj je kritike analize osloboditi
ono to je manipulacijom oteeno i skriveno. Lingvistika, ponavljam, ima
zadatak pristupiti tom pitanju kritiki i razotkriti ponekad vrlo opasnu i dalekosenu pozadinu nekog politikog diskursa. Stoga ne smije zastajati na
deskriptivizmu, nego mora pokuati odgovoriti na pitanje zato su odreene
manipulativne strategije u jeziku prisutne te koje su njihove implikacije.
Kritika u tom smislu podrazumijeva koncept emancipacije. Dakako, takav
pristup predstavlja izazov jer podrazumijeva interdisciplinarnost i izlaenje
iz rigidnih formalistikih okvira.

Literatura
Adetunji, Akinbiyi (2006). Inclusion and Exclusion in Political Discourse:
Deixis in Olusegun Obasanjo's Speeches. Journal of Language and
Linguistics, 5:2, 177 191
Fairclough, Norman (1989) Language and Power, Longman
Fairclough, Norman (1995) Critical Discourse Analysis, Longman
Marietu, Tenuche (2009) The language of politics and political behaviors;
rhetoric of President Olusegun Obasanjo and the 2007 general elections
in Nigeria. Journal of public administration and policy research Vol.
1(3), 47-54
Mills, Sarah (1997) Discourse, Routledge
van Dijk, Teun (2006) Discourse and Manipulation. Discourse and Society
17(2), 359 383
van Dijk, Teun (2005) War rhetoric of a little ally: Political implicatures and
Aznars legitimatization of the war in Iraq. Journal of Language and
Politics 4:2, 65-91
Wilson, John (2003) Political Discourse. The Handbook of Discourse Analysis,
Schiffrin, Deborah, Deborah Tannen and Heidi E. Hamilton (ur.), 398418
Wodak, Ruth (ur.) (1989) Language, Power and Ideology. Studies in Political
Discourse, John Benjamins B.V.

133