TEVHID I [IRK

Muhamed D`emil Zejno

Sarajevo, 2001 - 1422. G. H.

Naslov originala ET - TEWHIDU - VE[ - [IRK

Naslov prijevoda TEVHID I [IRK

Autor Muhamed D`emil Zejno

Prevodilac Muhamed Mehanovi}

[erijatski recenzent Fuad Sejdi}

Likovno - tehni~ki
urednik Ned`ad Kazi}, Fatih Farhat

Lektor i korektor Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi}

DTP Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi}

[tampa “OKO” - Sarajevo

Tira`: 30 000
KNJIGA BROJ 12

Tre}e izdanje BESPLATNI PRIMJERAK

Izdava~ Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet

za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
UDK 297.137

ZEJNO, Muhamed D`emil

Tevhid i {irk / Muhamed D`emil Zejno; (prevodilac Muhamed Mehanovi}) -
3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini,
1998. - 37 str.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i
Hercegovini; knj. 12)
Prijevod djela: Et - tewhidu - ve{ - {irk

ISBN 9958 - 880 - 14 - 8

COBISS - ID 791302
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR

Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala
Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo
je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas
odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci:
‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni,
tako|er, veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje
objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8)
Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi:“Reci: ‘Meni je,
doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme.
Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina
ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a
neznanje sve slabije. U hadisu se spominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na
abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.”
Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en
i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu:“D`ine
i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56)
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti
predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera
provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih
muslimanu, posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje
vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s
prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje
razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u
svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije
smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo
izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo?
U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom
odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom
i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u skladu s obimom
znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u
Allahova svjetla.
“Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo
onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete
pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er.
Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim
djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju
djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom
nagradom. On ~uje dove i odaziva se.

Direktor Regionalnog ureda

Visokog saudijskog komiteta za Evropu

Naser b. Abdurrahman es - Saeed

 ZNA^AJ TEVHIDA
1. Allah, d`.{., stvorio je svjetove da Mu ~ine ibadet i poslao je vjerovjesnike, ~ija
je zada}a pozivanje ljudi u tevhid (iskazivanje Allahove, d`.{., jedno}e).
Kur’an ~asni pridaje veliku pa`nju vjerovanju u tevhid (Allahovu jedno}u) u ve}ini
sura (poglavlja) i ukazuje na {tetnost {irka po pojedinca i zajednicu.
[irk je uzrok propasti na dunjaluku i vje~nom boravku u D`ehennemu.

2. Svi poslanici, bez izuzetka, svoju misiju po~injali su pozivom u tevhid, jer im je
Allah, d`.{., naredio da ga dostave ljudima. Allah, d`.{., ka`e:
“Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:
‘Nema boga, osim Mene, zato se Meni klanjajte!‘” (El- Enbija, 25)
Tako je Allahov poslanik, Muhammed, a.s., proveo trinaest godina u Meki
pozivaju}i ljude u tevhid - iskazivanje Allahove jedno}e i obra}anje dovom samo
Njemu i nikome drugome.
Izme|u ostalog, objavljen mu je ovaj ajet:
“Reci: ‘Ja se samo Gospodaru svome klanjam i nikoga Njemu ravnim ne
smatram.‘” (El-D`inn, 20)
Poslanik, a.s., odgajao je svoje sljedbenike od malih nogu u duhu tevhida, pa je
svom amid`i}u, Abdullahu ibn Abbasu, rekao: “Kad ne{to tra`i{, tra`i od Allaha, a kad
pomo} tra`i{, tra`i je od Allaha!” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je sahih - hasen.”)
Tevhid je sr` vjere - islama, na njemu se ona bazira i Allah, d`.{., ne}e nikome
priznati vjeru mimo islama.

3. Poslanik, a.s., podu~io je svoje ashabe da misionarstvo po~inju pozivanjem ljudi

u tevhid. Tako je Mu’azu ibn D`ebelu, kada ga je izaslao u Jemen, rekao: “Neka prvo u
{to }e{ pozvati ljude bude svjedo~enje da nema boga, osim Allaha.”
U drugom predanju, stoji: “…da iskazuju Allahovu jedno}u.” (Bilje`e ga Buharija i
Muslim.)
8 Tevhid i {irk

4. Tevhid je sadr`an u {ehadetu - svjedo~enju da nema boga osim Allaha, i da je

Muhammed Allahov Poslanik. To zna~i: nema istinskog bo`anstva (koje se s pravom
obo`ava), osim Allaha, d`.{., a ispravan je ibadet samo onaj s kojim je do{ao Allahov
Poslanik.
[ehadetom nevjernici ulaze u islam, jer je on klju~ D`enneta i onoga ko ga bude
izgovarao Allah, d`.{., uvodi u D`ennet, osim ako on ne bude radio ne{to opre~no
Njemu, kao {irk ili izgovarao rije~i koje odvode u nevjerni{tvo.

5. Nevjernici iz plemena Kurej{ nudili su Allahovom Poslaniku vlast, imetak, `ene

i druge u`itke ovoga svijeta, a zauzvrat tra`ili da se odrekne poziva u tevhid i napadanja
njihovih kumira. Poslanik, a.s., me|utim, to nije prihvatio, nego je nastavio sa svojom
misijom, na ~ijem je putu, zajedno s ashabima, podnosio razne neda}e, sve dok
misija tevhida nije trijumfirala nakon trinaest punih godina u Meki. Potom je oslobo|ena
Meka i razbijeni su kipovi, a Poslanik, a. s., u~io je:
“Do{la je istina, a nestalo je la`i; la`, zaista, prolazi.” ( El-Isra, 81)

6. Tevhid je obaveza svakog muslimana u njegovom `ivotu. On po~inje svoj `ivot

tevhidom i napu{ta ga tevhidom. Njegova je du`nost uspostavljanje tevhida i pozivanje
u njega, jer tevhid ujedinjuje muslimane i okuplja ih oko rije~i kojom se iskazuje tevhid.
Molimo Allaha, d`.{., da rije~i tevhida budu zadnje rije~i koje }emo izgovoriti na dunjaluku
i da sve muslimane okupi oko tih rije~i!

NEKI FADILETI TEVHIDA

1. Allah, d`.{., ka`e:
“Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i svoje vjerovanje s mnogobo{tvom
ne mije{aju, oni }e biti na pravom putu.” (El-En‘am, 82)
Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je rekao: “Kad je objavljen ovaj ajet, on je
te{ko pao muslimanima i rekli su: ‘Ko od nas prema sebi nije zulum u~inio?’ Allahov
Poslanik im je rekao: ‘U ajetu se ne misli na to, ve} se misli na {irk. Zar niste ~uli za rije~i
Lukmanove upu}ene njegovom sinu: - O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim,
mnogobo{tvo je zaista velika nepravda.’” (Lukman, 13) (Bilje`e ga Buharija i Muslim.)
Ovaj je ajet radostan nagovje{taj onima koji u svemu iskazuju Allahovu jedno}u
(mevehhidun) i koji svoje vjerovanje s mnogobo{tvom ne mije{aju, nego se od njega
udaljavaju - da su potpuno sa~uvani od kazne na ahiretu, jer oni su na pravom putu.
Tevhid i {irk 9

2. Muhammed, a.s., ka`e: “Iman se sastoji od {ezdeset i nekoliko ogranaka; najbolji

ogranak su rije~i “LA ILAHE ILLELLAH”, a najmanji je uklanjanje smetnji s puta.” (Bilje`i
ga Muslim.)

TEVHID JE UZROK
SRE]I I BRISANJU GRIJEHA
U knjizi “Delilul- muslimi fil- ‘itikadi vet- tathir”, ~iji je pisac {ejh Abdullah Hajjat, stoji:
“U skladu s ljudskom prirodom i pogre{ivo{}u, ~ovjek se ponekad oklizne i u~ini grijeh
prema Allahu. Ako ne bude tevhid kod sljedbenika tevhida pomije{an s mnogobo{tvom,
njegov tevhid i iskreno izricanje {ehadeta bit }e najve}i uzro~nik njegove sre}e, opra{tanja
grijeha i brisanje lo{ih djela, kao {to stoji u jednom Poslanikovom hadisu, koji glasi: “Ko
posvjedo~i da nema boga, osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da je
Isa Allahov rob i poslanik, stvoren Njegovim rije~ima koje je dostavio Merjemi i udahnuo
mu `ivot (ruh), te da je D`ennet istina i Vatra (D`ehennem) istina, Allah }e ga uvesti u
D`ennet bez obzira na djela koja je stekao.” (Buharija i Muslim)
Ovo zna~i, da sva ova svjedo~enja koja potvrdi musliman neizbje`no vode u D`ennet,
ku}u u`ivanja, pa i ako bi u njegovim djelima bilo i nedostataka i manjkavosti. To potvr|uje
i hadisi- kudsij, koji glasi: “Ka`e Uzvi{eni Allah: ‘O sine Ademov, kada bi Mi do{ao s
grijesima kolika je zemaljska kugla, a ne pripi{e{ Mi druga, Ja bih ti do{ao s tolikim
oprostom!’” (Hadis je dobar. Prenose ga Tirmizi i Dija’.)
Ovaj hadisi- kudsij zna~i da }e Allah, d`.{., oprostiti grijehe onome ko umre s tevhidom,
pa makar oni bili onoliki kolika je zemaljska kugla.
U drugom hadisu stoji:
“Ko umre, a nije Allahu pripisivao druga, u}i }e u D`ennet, a ko umre, a pripisivao je
Allahu druga, u}i }e u Vatru.” (Bilje`i ga Muslim.)
Iz svih ovih ajeta jasno je kolika je vrijednost (fadilet) tevhida i da je on najve}i razlog
usre}ivanja ljudi, kao i najve}e sredstvo za opra{tanje grijeha i brisanje lo{ih djela.

NEKE KORISTI TEVHIDA

Ako pojedinac ili zajednica u svom `ivotu ostvare ~isti tevhid, on }e uroditi najljep{im
plodovima. Neki od tih plodova su:
1. Osloba|anje ~ovjeka od robovanja i pot~injenosti nekome ili ne~emu mimo Allaha,
jer stvorenja ne mogu stvoriti ni{ta, nego su ona ta koja su stvorena. Ona ne mogu sebi
10 Tevhid i {irk

nanijeti {tetu niti pribaviti korist niti odlu~uju o smrti, `ivotu i o`ivljenju.
Tevhid je oslobo|enje ljudi od robovanja bilo kome, osim Allahu, i osloba|anje ljudskog
razuma od izmi{ljotina i zabluda, osloba|anje ljudske li~nosti od pot~injenosti, poniznosti
i predanosti, te osloba|anje ljudskog `ivota od nasilja faraona, birokrata (vlastodr`aca),
vra~eva i onih koji se name}u ljudima kao bo`anstva.
Zbog toga su se vo|e {irka i protagonisti d`ahilijeta odupirali pozivu svih poslanika
uop}e, i pozivu Allahovog Poslanika, jer su znali da “LA ILAHE ILLELAH” zna~i op}i
proglas za osloba|anje ~ovjeka, za zbacivanje silnika s njihovih la`nih prijestolja i
uzdizanje mu’minskih ~ela, koja samo Allahu padaju na sed`du.

2. Formiranje uravnote`ene li~nosti.

Tevhid poma`e formiranju uravnote`ene li~nosti, zasebnih odlika i jedinstvenog
cilja.
Takva osoba priznaje samo jednog Boga, Kome se obra}a tajno i na javi, i kad je u
izobilju, i kad je u oskudici, suprotno mu{riku ~ije je srce podijeljeno izme|u raznih
bogova i bo`anstava. On se ~as obra}a `ivima, a ~as mrtvima. U ovom kontekstu su i
rije~i Jusufa, a.s.:
“O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i
Svemo}ni?” (Jusuf, 39)
Mu’min obo`ava jednog Boga i zna {ta Ga srdi i s ~im je zadovoljan. On radi ono s ~im je
Bog zadovoljan i vjernikovo je srce spokojno.
Mu{rik, pak, obo`ava vi{e bogova. Jedan ga vu~e udesno, drugi ulijevo, tako da se on
nalazi na raspu}u izme|u njih i nema smiraja.

3. Tevhid je izvor ljudske sigurnosti, jer on ispunjava ljudsko srce sigurno{}u i smireno{}u,
jer se mumin ne boji nikoga drugoga, mimo Allaha, d`.{. Tevhid zatvara sve putove bojazni za
nafaku, vjernikov `ivot, njegovu obitelj i zatvara sve putove bojazni od ljudi, d`ina, smrti i drugih
uzro~nika straha.
Vjernik muvehhid (koji ispoljava tevhid) ne boji se nikoga drugog, osim Allaha, d`.{.
Zato je on spokojan, dok se drugi boje, i smiren onda kad su drugi nervozni i nespokojni.
Na ovo aludira i ^asni Kur’an u sljede}em ajetu, koji glasi: “…oni koji svoje vjerovanje
s mnogobo{tvom nisu pomije{ali, ti su sigurni i na pravom putu.” (El-En‘am, 82)
Ova sigurnost i mir izviru iz dubine du{e i nisu plod bdijenja policije, koja uspostavlja
red i mir na zemlji. Mir i sigurnost na ahiretu mnogo su ve}i i vje~ni su, jer su oni koje
spominje prethodni ajet bili potpuno iskreni u svojoj predanosti Allahu, d`.{., i nisu svoje
istinsko vjerovanje (tevhid) pomije{ali s mnogobo{tvom ({irkom), jer je mnogobo{tvo
veliko nasilje (zulum).
4. Tevhid jeste izvor snage, jer on ~ovjeku pru`a ogromnu duhovnu snagu i ljudska
Tevhid i {irk 11

du{a se ispunjava nadom u Allaha, d`.{., pouzdanjem u Njega, oslanjanjem (tevekulom)

na Njega, zadovoljstvom Njegovom odredbom, strpljivo{}u u podno{enju isku{enja i
neovisno{}u o Allahovim, d`.{., stvorenjima.
Takav je ~ovjek postojan i ~vrst poput brda (stijene) i kada ga zadesi neka nesre}a
(musibet), on zatra`i od Allaha, d`.{., da je otkloni od njega, a ne tra`i to od mrtvih.
Njegovo geslo su rije~i Allahovog Poslanika koje glase:
“Kad ne{to tra`i{, tra`i to od Allaha, i kad pomo} tra`i{, tra`i je od Allaha.” (Bilje`i ga
Tirmizi i ka`e: “Hadis je hasen - sahih.”)
Njegov moto su i Allahove rije~i, koje glase:
“Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne mo`e
otkloniti.” (El-En‘am, 17)

5. Tevhid je osnova islamskog bratstva i jednakosti, jer on ne dozvoljava njegovim

sljedbenicima da se me|usobno smatraju bogovima, mimo Allaha, d`.{., a uluhijet
(osobenost bo`anstva) pripada samo Allahu Jedinome, kao i ibadet (pokornost) svih
ljudi, na ~elu s Muhammedom, Allahovim poslanikom i odabranikom (Mustafom), neka
je na njega salavat i selam!

NEPRIJATELJ TEVHIDA
Uzvi{eni Allah ka`e:
“Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odre|ivali, {ejtane u vidu
ljudi i d`ina, koji su jedni drugima ki}ene besjede govorili - da bi ih
obmanuli.” (El-En‘am, 112)
Allahova mudrost (hikmet) htjela je da je On vjerovjesnicima i agitatorima tevhida
odredio {ejtane izme|u d`ina, koji {ejtanima u vidu ljudi donose ru`ne misli, zlo, zabludu
i neistine, kako bi ljude odveli na stranputicu i odvratili ih od tevhida u koji su svi poslanici
prvo pozvali svoje narode, jer je on temelj na kojem se gradi islamsko misionarstvo.
Za~u|uju}e je da neki ljudi smatraju kako poziv u tevhid razjedinjuje i cijepa islamski
ummet, a, ustvari, on ga ujedinjuje, na {to upu}uje i zna~enje rije~i tevhid u arapskom
jeziku.
[to se ti~e mnogobo`aca, koji su priznali tevhidur- rububije (da je Allah Gospodar
svega) i da je Allah njihov Stvoritelj, oni su zanijekali tevhidul-uluhije (da se samo Allahu,
d`.{., upu}uje ibadet) i umjesto da se dovom obra}aju samo Allahu, d`.{., oni su dove
upu}ivali i drugim bo`anstvima, a za Poslanika, a.s., rekli su:
“Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je zaista ne{to veoma
~udno!” (S‘ad, 5)
12 Tevhid i {irk

Allah, d`.{., o pro{lim narodima ka`e:

“I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao ni jedan poslanik a da nisu
rekli: ‘^arobnjak je!‘, ili: ‘Lud je!‘ Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali?
Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili.” (Ez-Zarijat,52 - 53)
Jedna od osobenosti mnogobo`aca jeste da se njihova srca gr~e i osje}aju odbojnost
kada ~uju da se dova upu}uje samo Allahu, d`.{., i oni uznevjeruju i zanije~u (vjerovanje).
A kad ~uju za mnogobo{tvo i da se dova upu}uje nekome drugome, mimo Allaha, d`.{.,
obraduju se i uzvesele.
Ove mnogobo{ce Allah, d`.{., opisuje rije~ima:
“Kad se Allah samo spomene, gr~e se srca onih koji u onaj svijet ne
vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju,
odjednom ih radost obuzme.” (Ez-Zumer, 45)
A opisuju}i mnogobo{ce koji nije~u tevhid, Allah, d`.{., ka`e:
“To vam je zato {to niste vjerovali kad ste bili pozvani Allahu Jedinom, a
vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada
jedino Allahu, Uzvi{enom i Velikom!” (El- Mu‘min, 12)
I pored toga {to su ovi ajeti vezani za nevjernike, oni se odnose i na sve one koji
posjeduju njihove osobenosti a tvrde svoju pripadnost islamu, a, ustvari, bore se protiv
agitatora tevhida, potvaraju ih i nazivaju ih pogrdnim imenima kako bi odvratili ljude od
njih i kako bi im omrznuli tevhid zbog kojega je Allah, d`.{., slao svoje poslanike.
Me|u njih spadaju i oni koji ne osjete nikakvu skru{enost kada ~uju da se dova
upu}uje Allahu, d`.{., a kada ~uju da se dova upu}uje nekome drugom, mimo Njega,
kao kad se zatra`i pomo} od Poslanika, a.s., ili evlija (dobrih ljudi), oni osjete skru{enost
i uzvesele se. O kako je ru`no to {to rade!

STAV U^ENJAKA O PITANJU TEVHIDA

U~enjaci (alimi) jesu nasljednici Allahovih poslanika, a prvo u {to su svi poslanici
pozivali ljude bio je tevhid. Allah, d`.{., to spominje rije~ima:
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a taguta
se klonite!‘” (En-Nahl, 36)
A tagut jeste svaki onaj koji bude obo`avan mimo Allaha, d`.{., i bude time zadovoljan.
Stoga, u~enjaci trebaju prvo posvetiti pa`nju onome {to je bila prva preokupacija svih
poslanika, pa }e pozivati ljude da iskazuju Allahovu jedno}u (tevhid) kroz sve vrste
ibadeta, a naro~ito kroz dovu, za koju Poslanik, a.s., ka`e:
“Dova je ibadet!” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je hasen - sahih.”)
Ve}ina muslimana dana{njice pala je u {irk (mnogobo{tvo) i upu}ivanje dove nekome
Tevhid i {irk 13

drugom, mimo Allaha, d`.{., a to je razlog njihove patnje i nesre}e, kao {to je bio razlog
nesre}e prija{njih naroda, koje je Allah, d`.{., uni{tio zbog toga {to su dovu upu}ivali
“svojim za{titnicima”, a ne Allahu, d`.{.
O pitanju tevhida i borbe protiv {irka u~enjaci zauzimaju nekoliko stavova:

1 - Prva grupa jesu u~enjaci koji su shvatili i razumjeli tevhid, njegov zna~aj i njegove
vrste, i spoznali {irk i njegove podjele, pa su izvr{ili svoju obavezu i objasnili ljudima
pojam tevhida i {irka, a njihova potpora jeste Kur’an i vjerodostojna praksa (sunnet)
Allahovog Poslanika, a.s. Ovi u~enjaci, kao uostalom i poslanici, bili su izlo`eni la`nim
optu`bama, ali su bili strpljivi i nisu ustuknuli. Njihovo su geslo Allahove rije~i:
“I otrpi ono {to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na~in.”
(El - Muzzemmil, 10)
A davno je mudri Lukman savjetovao svoga sina, govore}i mu:
“O sinko moj, obavljaj namaz i tra`i da se ~ine dobra djela, a odvra}aj
od hr|avih, i strpljivo podnosi ono {to te zadesi - du`nost je tako postupati.”
(Lukman, 17)

2 - Druga grupa jesu u~enjaci koji su zanemarili pozivanje u tevhid, koji je osnova
islama, pa su govorili o namazu, vlasti i d`ihadu, ne ispravljaju}i vjerovanje kod
muslimana, kao da nisu ~uli Allahove rije~i, koje glase:
“A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono
{to su ~inili.” (El-En‘am, 88)
A da su davali prednost tevhidu nad drugim stvarima kao {to su radili poslanici,
njihov poziv i misionarstvo uspjeli bi i Allah bi ih pomogao, kao {to je pomogao
vjerovjesnike i poslanike. Uzvi{eni Allah ka`e:
“Allah obe}ava da }e one me|u vama koji budu vjerovali i dobra djela
~inili, sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je postavio
namjesnicima one prije njih, i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu
koju im On `eli, a da }e im sigurno strah sigurno{}u zamijeniti; oni }e se
samo Meni klanjati i ne}e druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije
toga budu nezahvalni - ti su pravi grje{nici.” (En-Nur, 55)
Glavni uvjet za Allahovu pomo} jeste, dakle, tevhid i nepripisivanje Allahu, d`.{.,
druga u ibadetu.

3 - Tre}a su grupa u~enjaci i misionari koji su napustili pozivanje u tevhid i borbu

protiv {irka, strahuju}i od nasrtaja ljudi na njih i boje}i se za svoje polo`aje i radna
mjesta. Oni su zatajili nauku koju im je Allah, d`.{., naredio da dostave ljudima. Na
njih se s pravom odnose Allahove rije~i, koje glase:
14 Tevhid i {irk

“One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, koji
smo u Knjizi ljudima ozna~ili, njih }e Allah prokleti, a proklet }e ih i oni koji
imaju pravo da proklinju.” (El-Bekara, 159)
A za misionare (daije) Allah, d`.{., ka`e:
“…za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i
koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali.” (El-Ahzab, 39)
A Muhammed, a.s., ka`e: “Ko zataji nauku, Allah }e ga zauzdati uzdom od vatre.”
(Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.)

4 - ^etvrta su grupa u~enjaci koji se suprotstavljaju pozivanju u iskazivanju Allahove

jedno}e, upu}ivanju dove samo Njemu i neobra}anju nikome drugom, bio on poslanik,
evlija, ili mejit. Ova grupa u~enjaka to dozvoljava, i za ajete koji u sebi sadr`e upozorenje
od upu}ivanja dove nekome drugom, mimo Allaha, d`.{., smatraju da se odnose na
mu{rike i da niko od muslimana ne ulazi u pojam {irka. Oni kao da nisu ~uli Allahove
rije~i, koje glase:
“Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvom
ne mije{aju; oni }e biti na pravom putu.” (El-En‘am, 82)
U ajetu je upotrijebljena rije~ ZULM koja ovdje zna~i {irk, a to dokazuju i Allahove,
d`.{., rije~i:
“Mnogobo{tvo je zaista velika nepravda.” (zulm) (Lukman, 13)
U skladu s onim na {ta aludira ovaj ajet, mnogobo{tvo mo`e u~initi i musliman i
mu’min, {to je slu~aj u mnogim islamskim dr`avama danas.
Poslanik, a.s., upozorio je na one koji dozvoljavaju upu}ivanje dove nekome drugom,
mimo Allaha, d`.{., i dozvoljavaju sahranjivanje mrtvih u d`amijama, prakticiraju obilazak
oko kaburova, zavjetovanje evlijama (dobrim) i druge ibadete i ru`ne stvari. On je rekao:
“Za svoj ummet bojim se od prvaka (vo|a), koji zavode ljude.”
Jedan od u~enjaka Azhara, upitan o tome je li dozvoljeno klanjati u pravcu kabura,
odgovorio je:
“Za{to to ne bi bilo dozvoljeno? Kabur Poslanikov nalazi se u d`amiji i ljudi klanjaju
prema njegovom kaburu!”
Me|utim, Poslanik, a.s., nije sahranjen u svojoj d`amiji, ve} u Ai{inoj ku}i, a on je (i sam)
zabranio da se klanja prema kaburu te jedna od dova koju je u~io, glasi:
“Moj Allahu! Utje~em ti se od znanja od kojeg nema koristi!” (Bilje`i ga Muslim.)
To zna~i: ne}u ga prenositi na druge niti }u raditi po njemu niti ono {to od moga
pona{anja ne promijeni lo{e osobine. (Ovako je protuma~io ovaj hadis El- Munavi.)
5 - Peta grupa jesu ljudi koji su slu{ali rije~i svojih u~itelja i pokorili im se u grije{enju
prema Allahu, d`.{. Oni se potpuno suprotstavljaju rije~ima Allahovog Poslanika, koje
glase:
Tevhid i {irk 15

“Nema pokoravanja u grije{enju, ono je u dobrim djelima.” (Bilje`i ga Buharija.)

Oni }e se za ovu svoju pokornost kajati na Sudnjem danu, kada im kajanje ne}e
koristiti. Opisuju}i patnju nevjernika i onih koji su ih slijedili, Allah, d`.{., ka`e:
“Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorit }e: ‘Kamo
sre}e da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slu{ali!‘ I govorit }e:
‘Gospodaru na{, mi smo prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas oni
s pravog puta odveli. Gospodaru na{, daj im dvostruku patnju i prokuni ih
prokletstvom velikim!‘” (El-Ahzab, 66 - 68)
Ibn - Kesir, tuma~e}i ovaj ajet, ka`e: “Tj. slijedili smo zapovjednike i starje{ine, a
radili smo suprotno poslanicima. I smatrali smo da oni imaju ne{to i da su na ne~emu, a
kad ono - nemaju ni{ta!”

SUKOB TEVHIDA I [IRKA

a) Sukob izme|u tevhida i {irka je star i traje jo{ od vremena poslanika Nuha, a.s.,
koji je pozivao svoj narod u obo`avanje samo Allaha, a napu{tanje obo`avanja kumira.
Nuh, a.s., proveo je me|u svojim narodom devetsto pedeset godina, pozivaju}i ih u
tevhid, a njihova reakcija je, kako to Kur’an opisuje, bila sljede}a:
“I govore: ‘Nikako bo`anstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni
Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napu{tajte!‘ A ve} su mnoge u zabludu
doveli.” (Nuh, 23 - 24)
Prenosi Buharija od Ibn- Abbasa da je, vezano za tefsir (tuma~enje) ovog ajeta,
rekao: “Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda, a nakon {to su umrli, {ejtan je
{apnuo (udahnuo) ljudima iz tog naroda da, na mjestima na kojima se okupljaju, postave
kipove i kumire i da ih nazovu imenima dobrih ljudi. Oni su to i uradili, ali nisu obo`avali
te kipove. Me|utim, kada je ta generacija umrla, pravo znanje je nestalo i ti kipovi su
postali bo`anstva.”

b) Nakon Nuha, a.s., smjenjivali su se poslanici, koji su pozivali ljude na obo`avanje

samo Allaha, d`.{., i napu{tanje obo`avanja bo`anstava koja ne zaslu`uju ibadet. U~i
Kur’an koji o tome govori:
“A Adu - njegova brata Huda. - ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘Allahu se
klanjajte; vi drugog boga, osim Njega, nemate; zar se ne bojite?‘”
(El-Earaf, 65)
“I Semudu - brata njihova Saliha. ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘klanjajte
se samo Allahu, vi drugog boga, osim Njega, nemate!‘” (Hud, 61)
“I Medjenu - brata njihova [uajba. ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘Allahu
16 Tevhid i {irk

se klanjajte, vi drugog boga, osim Njega nemate!‘” (Hud, 84)

“A kad Ibrahim re~e ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ni{ta s onima
kojima se vi klanjajte, ja se klanjam samo Onome Koji me je stvorio, jer }e
mi On, doista, na pravi put ukazati!‘” (Ez-Zuhruf, 26)
Reakcija mnogobo`aca na poziv svih poslanika bija{e suprotstavljanje i poricanje
onoga s ~ime su do{li, te otpor protiv njih svim sredstvima kojima su raspolagali.

c) Allahov Poslanik, a.s., bio je prije poslanstva me|u Arapima poznat kao Iskreni i
Povjerljivi. Me|utim, kad ih je pozvao u obo`avanje Allaha i vjerovanje u Njegovu jedno}u
(tevhid) i napu{tanje onoga {to su obo`avali njihovi preci, oni su “zaboravili” poslanikovu
iskrenost i povjerljivost, te su za njega rekli: “~arobnjak i la`ac!” A Kur’an bilje`i njihovu
reakciju i ka`e:
“Oni se ~ude {to im je jedan od njih do{ao da ih opominje, pa govore
nevjernici: ‘Ovo je ~arobnjak, la`ov!‘” (Sad, 4 - 5)
“I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao ni jedan poslanik, a da nisu
rekli: ‘^arobnjak je!‘ ili: ‘Lud je!‘…Zar su to jedni drugima u amanet
ostavljali? Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili.”
(Ez-Zarijat, 52 - 53)
To je stav svih poslanika o misionarstvu i tevhidu, stav njihovih naroda, koji su ih u
la` utjerivali i potvarali ih.

d) A u dana{njem vremenu, kada musliman poziva svoju bra}u u lijepo pona{anje,

iskrenost i povjerljivost, niko mu se ne suprotstavlja. Me|utim, kad poziva u tevhid, u
koji su pozivali svi poslanici, i koji je, ustvari, obra}anje dovom samo Allahu, d`.{., i
nikome drugom: ni poslanicima niti evlijama, koji su Allahovi robovi, ljudi mu se tada
suprotstave i optu`e ga la`nim optu`bama. Oni ga nazovu “vehabijom”, kako bi ljude
odvratili od njegovog poziva, a kad im se spomene ajet u kojem se govori o tevhidu,
neko od njih ka`e: “Taj ajet je vehabijski!”
I ako im se spomene hadis, koji glasi: “Kad tra`i{ ne{to, tra`i od Allaha, i kad pomo}
tra`i{ - tra`i je od Allaha!”, neko od njih ka`e: “Taj hadis je vehabijski!”
A ako klanja~ u namazu stavi ruke na grudi, ili ako pokre}e ka`iprst prilikom u~enja
“et- tehijjat”, kao {to je to radio Poslanik, a.s., ljudi ga nazovu vehabijom.
Tako je ime vehabija postalo simbol za muvehhida - onoga koji dove upu}uje samo
Allahu, d`.{., i slijedi sunnet Allahovog Poslanika.
Rije~ vehabija istog je korijena kao El-Vehhab, a to je jedno od Allahovih imena,
kojim je poklonio (darovao) ~ovjeku tevhid, a on je najve}a blagodat koju je Allah, d`.{.,
darovao muvehhidunima. (Glagol “vehebe” u arapskom jeziku zna~i pokloniti, darovati.)
Tevhid i {irk 17

e) Misionari tevhida du`ni su biti strpljivi i ugledati se na Allahovog Poslanika, a.s.,

kome je njegov Gospodar rekao:
“I otrpi ono {to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na~in!”
(El- Muzzemmil)
“Zato izdr`i do odluke Gospodara tvoga, i ne slu{aj ni
grje{nika ni nevjernika njihova!” (El-Dehr, 24)
Muslimani bi morali prihvatiti poziv u tevhid i zavoljeti njegove agitatore, jer je tevhid
misija svih poslanika, pa i na{eg poslanika Muhammeda, a.s. I onaj ko zavoli Poslanika,
a.s., zavolio je misiju tevhida, a ko zamrzi tevhid zamrzio je i Poslanika, a.s.

SUD (PRESUDA) PRIPADA

SAMO ALLAHU, D@.[.
Allah, d`.{., stvorio je ljude da Mu ibadet ~ine i poslao im poslanike da ih podu~e, a
njima je objavio knjige, kako bi me|u ljudima sudili istinito i pravedno.
To su|enje obja{njava se u Kur’anu i sunnetu i obuhva}a su|enje u ibadetima,
me|usobnim ljudskim odnosima (muamelat), akaidu, zakonodavstvu, politici i drugim
sferama ljudskog `ivota.

1. Su|enje u akaidu
Prvo ~ime su poslanici zapo~injali svoju misionarsku misiju jeste korigiranje vjerovanja
kod ljudi (akaida) i njihovo pozivanje u tevhid.
Tako je Jusuf, a.s., dok se nalazio u zatvoru, pozivao svoja dva prijatelja u zatvoru u
tevhid kad su od njega zatra`ili da im protuma~i san. I prije nego im je to udovoljio,
rekao je:
“O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah, Jedini
i Svemo}ni? Oni kojima se mimo Njega klanjate samo su imena koja ste im
nadjenuli vi i preci va{i - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud
pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je
jedina prava vjera, ali ve}ina ljudi ne zna.” (Jusuf, 39- 40)

2. Sud u ibadetima
Propise vezane za ibadet, kao {to su propisi vezani za namaz, zekat, had`, i drugo,
moramo uzimati iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa, postupaju}i prema rije~ima Allahovog
Poslanika, koji ka`e:
“Klanjajte kao {to vidite mene da klanjam!” (Muttefekun alejhi.)
18 Tevhid i {irk

I ka`e: “Uzmite od mene (had`ske) obrede!” (Bilje`i ga Muslim.)

I postupaju}i prema rije~ima imama- mud`tehida, koji bi govorili: “Ako se ustanovi
vjerodostojnost nekog hadisa, tada je on moj pravac (mezheb).”
A ako su se imami razi{li o nekom pitanju, ne}emo se fanati~no dr`ati mi{ljenja
samo jednog imama, osim ako njegovo mi{ljenje ima ispravan dokaz i potporu u Kur’anu
i sunnetu.

3. Sud u me|usobnim odnosima

kao {to je: kupoprodaja, pozajmice na otplate (krediti), iznajmljivanje i sli~no.
Presuda u svim ovim stvarima pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, jer Allah, d`.{.,
ka`e:
“I tako mi Gospodara Tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima
me|usobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u du{ama svojim
nimalo tegobe ne osjete, te dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65)
Mufessiri (tuma~i Kur’ana) spominju povod objave ovog ajeta, a to je spor koji je
izbio izme|u dva ~ovjeka oko napajanja (navodnjavanja) vodom (njihovih palmovika
ili posjeda), pa je Poslanik, a.s., presudio u korist Zubejra.
^ovjek koji se s njim sporio rekao je Poslaniku, a.s.: “Presudio si u njegovu korist
zato {to je on tvoj teti}!” Potom je objavljen ovaj ajet. (Bilje`i ga Buharija.)

4. Sud u kisasu (odmazdi) i sankcijama

Allah, d`.{., ka`e:
“Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos,
i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde
odustane, bit }e to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome
{to je Allah objavio pravi su nasilnici.” (El-Maida, 45)

5. Sud u zakonodavstvu pripada Allahu, d`.{.

Uzvi{eni Allah, d`. {., ka`e: “On vam propisuje u vjeri isto ono {to je je
propisao Nuhu i ono {to je objavljeno tebi.” (E{- [ura, 13)
Allah, d`.{., porekao je mnogobo{cima davanje prava na propisivanje zakona
nekome drugome mimo Njega, pa ka`e:
“Zar oni da imaju bogove, koji im propisuju da vjeruju u ono {to Allah
nije dozvolio?” (E{- [ura, 21)
Tevhid i {irk 19

REZIME
Muslimani su du`ni suditi prema Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu i za presudu u
svim sporovima obra}ati se Kur’anu i sunnetu, rade}i prema Allahovim rije~ima, koje
glase:
“I sudi im prema onome {to Allah objavljuje!” (El-Maida, 49), kao i rije~ima
Poslanika, a.s.:
“I ne}e njihovi vladari suditi po Allahovoj knjizi i tra`iti rje{enje (spora) u onome {to je
Allah objavio, a da Allah njihovu mo} ne}e okrenuti protiv njih!” (Hadis je dobar, a bilje`e
ga Ibn- Mad`e i drugi.)
Muslimani su du`ni iz svojih zemalja izbaciti strane zakone (francuske, engleske i
druge) koji su opre~ni islamskom zakonu i da se za rje{avanje sporova ne obra}aju
sudovima koji sude po onome {to je suprotno islamu, te da rje{enje sporova potra`e u
islamu, kod onih u~enjaka u koje imaju povjerenja. To im je bolje, jer islam potpuno jednako
i pravedno sudi me|u njima i u{te|uje im novac i vrijeme koje izgube u gra|anskim
sudnicama bez ikakve fajde. K tome jo{ treba dodati veliku patnju na Sudnjem danu, jer
su se okrenuli od pravednog Allahovog suda i obratili se nepravednom ljudskom zakonu.

[TA IMA PREDNOST: ISPRAVNO VJEROVANJE

(AKIDA), ILI VLAST?
Veliki islamski misionar Muhammed Kutb odgovorio je na ovo pitanje na jednom
predavanju, koje je odr`ao u Darul- Hadisu u Meki. Pitanje koje mu je postavljeno glasilo
je: “Neki ka`u da }e islam ponovo dominirati putem vlasti, dok drugi ka`u da }e dominirati
samo putem korigiranja uvjerenja kod ljudi i ako ne budu oni sami imali ispravno vjerovanje,
te ako ne budu strpljivo podnosili isku{enja, borili se na Allahovom putu? Tek nakon toga
}e Allahova vjera zavladati zemljom. Stvar je veoma jasna. Vlast ne dolazi sama od sebe
niti se spu{ta s neba. Sve, istina, dolazi s neba, ali s ljudskim trudom i zalaganjem, koje
Allah nala`e ljudima:
“Da Allah ho}e, On bi im se osvetio, ali On `eli da vas isku{a, jedne
pomo}u drugih.” (Muhammed, 4)
Mi moramo po~eti s korigiranjem uvjerenja i odgojem generacija u duhu ispravnog
vjerovanja (akide), generacija koje }e biti stavljene na ku{nju i strpljivo je podnijeti,
kao {to je strpljiva bila prva generacija (ashaba).”
20 Tevhid i {irk

VELIKI [IRK I NJEGOVE VRSTE

Veliki {irk zna~i: pripisati Allahu sudruga i obra}ati mu se dovom kao {to se obra}a
Allahu, ili mu ~initi ibadet, kao {to je tra`enje pomo}i, prino{enje `rtve, zavjetovanja i sli~no.
U Buharijinom i Muslimovom “Sahihu” bilje`i se hadis koji prenosi Abdullah ibn-Mesud:
“Upitao sam Poslanika, a.s.,: ‘Koji je grijeh najve}i?’
Odgovorio je:
‘Da pripi{e{ Allahu (su)druga, a On je Taj Koji te je stvorio!’” (Bilje`e ga Buharija i
Muslim.)

VRSTE VELIKOG [IRKA

1. [irk u dovi
Taj {irk zna~i upu}ivanje dove nekome drugome, mimo Allaha, kao {to su poslanici,
evlije, i sli~ni, tra`e}i od njih nafaku ili ozdravljenje od bolesti. Allah, d`.{., ka`e:
“I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jer
ako bi to uradio, bio bi, uistinu, od onih koji nasilje ~ine…” (tj. koji ~ine {irk.)
(Junus, 106)
A Poslanik, a.s., ka`e:
“Ko umre, a pripisivao je Allahu druga, u}i }e u Vatru (D`ehennem)!” (Bilje`i ga Buharija.)
Dokaz da je upu}ivanje molbi (dova) nekome drugome, mimo Allaha - bio taj mrtav
ili odsutan - {irk, jesu Allahove rije~i:
“A oni kojima se pored Njega klanjate ne posjeduju ni{ta. Ako im se molite,
ne ~uju va{u molbu, a da i ~uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu }e
pore}i da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te ne}e obavijestiti, kao Onaj
Koji zna!” (Fatir, 13 - 14)

2. [irk u Allahovim svojstvima

[irk je uvjerenje da poslanici i evlije (dobri ljudi) znaju gajb (transcendentalni
svijet). Uzvi{eni Allah ka`e:
“U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna.” (El-En‘am, 59)

3. [irk u iskazivanju ljubavi

[irk je voljeti nekoga od evlija ili nekoga drugog, kao {to se voli Uzvi{eni Allah. O
ovome {irku Allah ka`e:
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao {to se
Tevhid i {irk 21

Allah voli, ali pravi vjernici jo{ vi{e vole Allaha.” (El-Bekara, 165)

4. [irk u iskazivanju pokornosti

Taj {irk sastoji se u iskazivanju pokornosti u~enjacima (alimima) i {ejhovima koji
su uvjereni da je to dozvoljeno. Allah, d`.{., ka`e:
“Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje.”
(Et-Tevba, 31)
Ovdje je rije~ “ibadet” protuma~ena kao pokornost u masijetu (grije{enju)
sve}enicima i monasima, tako {to su oni dozvoljavali ono {to je Allah, d`.{., zabranio,
a zabranjivali ono {to je On dozvolio.
Muhammed, a.s., ka`e: “Nema pokornosti stvorenju kad nare|uje grijeh prema
Stvoritelju.” (Hadis je vjerodostojan, bilje`i ga Ahmed.)

5. [irk inkarnacije
To je uvjerenje da je Allah, d`.{., utjelovljen u Njegovim stvorenjima, a On je od toga ~ist.
Ovo je kredo (uvjerenje) sufije Ibn- Arebija, koji je ukopan u Damasku, a koji je
jednom rekao ovu izreku: “Gospodar je rob, a rob je Gospodar, pa ko je taj ko je mukellef?”
(tj. ko je obavezan da izvr{ava naredbe i zabrane?) A jedan sufija - pjesnik koji vjeruje u
inkarnaciju, ka`e: “Pas i svinja nisu ni{ta do na{ bog, a Allah je samo sve}enik u crkvi.”

6. [irk - pripisivanje Allahu druga u upravljanju

To je uvjerenje da neke evlije (Allahovi {ti}enici) imaju sposobnost upravljanja
svemirom i onim {to se de{ava u njemu. Njih nazivaju EL- AKTAB.
Oni ovo smatraju i pored toga {to su prija{nji mnogobo{ci ovako
odgovarali: “I ko upravlja svim?‘ ‘Allah‘, re}i }e oni.” (Junus, 31)

7. [irk - (mnogobo{tvo) vezan za strah

To je uvjerenje da neki evlije, mrtvi ili odsutni, imaju sposobnost upravljanja
stvarima i nano{enja neke {tete koja prouzrokuje kod ljudi strah od njih. Stoga postoje
ljudi koji se zaklinju la`no Allahom, a ne zaklinju se la`no evlijom, boje}i ga se.
To je uvjerenje mnogobo`aca, na koje Allah upozorava u Kur’anu rije~ima:
“Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te pla{e onima, kojima
se pored Njega klanjaju.” (Ez-Zumer, 36)
Strah od krvolo~ne `ivotinje ili nasilnika koji je stvoren u `ivotu dozvoljen je i ne
spada u {irk.
8. [irk - pripisivanje Allahu druga u vlasti
22 Tevhid i {irk

Ovu vrstu {irka ~ini onaj koji izmi{lja zakone suprotne islamu, odobrava ih, ili smatra
islamski zakon neodgovaraju}im. Ovo obuhva}a i vladare i podanike, ako podanici budu
smatrali zakone suprotne islamu ispravnim i budu zadovoljni njima.

9. Veliki {irk uni{tava ljudska djela

Allah, d`.{., ka`e:
“A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako bude{ druge Allahu ravnim
smatrao, tvoja }e djela sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti.‘”
(Ez- Zumer, 65)

10. Veliki {irk Allah, d`.{., ne}e oprostiti, osim ako se u~ini tevba i potpuno
napusti {irk
Allah, d`.{., ka`e:
“Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit
}e kome ho}e ono {to je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra
da je Allahu neko ravan.” (En-Nisa, 116)

11. Postoji vi{e vrsta {irka, te mali i veliki

Potrebna je potpuna opreznost od svih vrsta {irka. Poslanik, a.s., podu~io nas je
sljede}im rije~ima:
“Na{ Allahu! Utje~emo ti se da Ti druga ne pripisujemo s na{im znanjem, a tra`imo od
Tebe oprost za ono {to ne znamo i {to smo nehoti~no u~inili!” (Bilje`i ga Ahmed, a sened
hadisa je dobar.)

PRIMJER ONOGA KO DOVE UPU]UJE NEKOME

DRUGOME, MIMO ALLAHA
Uzvi{eni Allah ka`e:
“O ljudi, evo jednog primjera, pa ga slu{ajte: ‘Oni kojima se vi, pored Allaha,
klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi
im mu{ica ne{to ugrabila, ni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se
klanja, a i onaj kome se klanja!‘” (El-Had`d`, 73)
Allah, d`.{., u ovom ajetu obra}a se svim ljudima da slu{aju ovaj primjer, govore}i im:
O vi, evlije i dobri ljudi, i drugi, kojima se vi dovom u nevolji obra}ate, tra`e}i od njih
Tevhid i {irk 23

pomo}, oni nisu u stanju da to urade, ~ak nisu u stanju da stvore neko stvorenje, kao {to
je mu{ica. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila od hrane i pi}a, ne bi to mogli od nje
izbaviti, {to je dokaz njihove nemo}i, a i slabosti mu{ice. Pa kako im onda mo`ete
upu}ivati molbe, pored Allaha, d`.{.?
U ovom je primjeru o{tar ukor onima koji upu}uju molbe nekome drugom, mimo
Allaha, bilo da se molbe upu}uju poslanicima ili evlijama.
Uzvi{eni Allah ka`e:
“Samo se Njemu mo`ete moliti! A oni kojima se, pored Njega, mole - ne}e
im se odazvati, kao {to ni voda ne}e sti}i u usta onome koji prema njoj samo
dlanove svoje pru`i; dova nevjernika jeste stvar izgubljena.” (Er-Ra‘d, 14)
Ovaj ajet aludira na to da se dova, koja spada u ibadet, mora uputiti samo Allahu,
d`.{., i oni koji mole nekoga drugoga, mimo Allaha, nemaju nikakve koristi od onih koje
mole jer im oni ne mogu usli{iti molbe. Njihov primjer jeste kao primjer onoga koji stoji
nad bunarom i poku{ava dohvatiti vodu rukom, ali to nije u stanju.
Mud`ahid takvog ~ovjeka opisuje ovako: “Doziva vodu jezikom i pru`a ruku prema
njoj, ali je ne mo`e dohvatiti.” (Ovo je spomenuo Ibn - Kesir.)
Potom Allah, d`.{., progla{ava kafirima one koji upu}uju molbe nekome drugom,
mimo Allaha, i da su njihove molbe propale, rije~ima:
“Dova je nevjernika stvar izgubljena!”
Pazi se, dragi brate, da ne upu}uje{ molbe nekome drugom, mimo Allaha, pa da
u~ini{ kufr i da zaluta{, te moli samo Allaha Svemogu}eg, kako bi bio mu’min i onaj koji
iskazuje Allahovu jedno}u.

KAKO ]EMO OPOVRGNUTI [IRK?

[irk se ne mo`e opovrgnuti, osim ako se prvo ne opovrgnu njegove tri vrste i to:

1. [irk - pripisivanje Allahu druga - u Njegovim djelima

Kao kad neko smatra da, pored Allaha, postoji drugi stvoritelj ili upravitelj svemira.
Tako neke sufije smatraju da je Allah, d`.{., predao neke stvari nekim evlijama
(aktabima) da upravlja njima. Takvo uvjerenje nisu imali mu{rici prije islama, {to je
zabilje`io i Kur’an:
“I ko upravlja svim? - ‘Allah!‘, re}i }e oni.” (Junus, 31)
U knjizi “El- kafi fir- reddi alel- vehabi”, ~iji je pisac jedan sufija, pro~itao sam ovu
re~enicu: “Postoje Allahovi robovi koji za ne{to ka`u: ‘Budi!’ - i ono biva!” Kur’an
24 Tevhid i {irk

opovrgava rije~i ovog sufije, pa ka`e:

“I, zaista, On mo`e, kada ne{to ho}e, samo za to re}i: ‘Budi!‘ - i ono
bude.” (Ja- Sin, 82)
I ka`e: “Samo On stvara i upravlja!” (El-E‘araf, 54)

2. [irk - pripisivanje Allahu druga u ibadetu i dovi

Kao kada neko obo`ava i upu}uje dove (molbe) nekome drugom, mimo Allaha,
poslanicima i dobrim ljudima, te od njih tra`i da mu pomognu i poziva ih dovama kad je
u nevolji ili u lagodnom `ivotu. Na`alost, ova je pojava veoma rasprostranjena u
islamskom ummetu, a najve}i grijeh snose neki {ejhovi koji podr`avaju ovu vrstu {irka,
nazivaju}i to pribli`avanjem Allahu (tevessul), a to on, ustvari, nije, jer tevessul (veza)
zna~i obra}anje Allahu, d`.{., putem [erijatom dozvoljene veze. Me|utim, ono {to oni
rade jeste upu}ivanje molbi nekom drugom, mimo Allaha, kao npr. kada ka`u: “Izbavljenje,
o Allahov Poslani~e; o Gejlani; o Bedevi...”, itd. Ova je molba ibadet nekom drugom,
mimo Allaha, jer je ona, ustvari, dova, a Poslanik, a.s., ka`e: “Dova je ibadet!” (Ovaj
hadis bilje`i Tirmizi i za njega ka`e: da je hasen- sahih). A izbavljenje, pomo} i sli~no,
tra`i se samo od Allaha, d`.{., jer On ka`e:
“I (On }e) pomo}i vas imanjima i sinovima.” (Nuh, 12)
U {irk - pripisivanje Allahu druga u ibadetu spada i pripisivanje Allahu druga u vlasti,
i to onda kada vladar ili podanik bude smatrao Allahov zakon neprikladnim vremenu, ili,
pak, smatra da je dozvoljeno suditi po nekim drugim zakonima.

3. [irk - pripisivanje Allahu druga u Njegovim svojstvima

Kao kad neko opisuje neka stvorenja (poslanike, evlije, i dr.) nekim svojstvima koja
su svojstva samo Allaha, d`.{., kao {to je poznavanje gajba i sli~no. Ovo je prili~no
ra{ireno me|u sufijama i onima koji su potpali pod njihov utjecaj. Tako Busajri, hvale}i
Poslanika, a.s., ka`e: “A od tvoje je dobrote ovaj svijet i njegova {krtost, a od tvog
znanja je znanje o Levhi- mahfuzu i Peru.”
S tog stanovi{ta u zabludi su i oni “ded`ali” (koji zavode ljude) koji smatraju da mogu
vidjeti Poslanika, a.s., na javi te od njega tra`iti da ih obavijesti o onome {to se krije u
srcima onih koji se s njima sastaju i koji ljude `ele u~initi svojim podanicima. A zna se da
Poslanik, a.s., nije znao tajnu ljudskih srca dok je jo{ bio `iv. Allah, d`.{., o tome ka`e:
“Reci: ‘Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu
{tetu otkloniti, biva onako kako Allah ho}e! A da znam pronicati u tajne,
stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene.‘” (El-Ea‘raf, 188)
Pa kako bi mogao znati te tajne nakon smrti i preseljenja svom Gospodaru? A kad
je Poslanik, a.s., ~uo jednu robinju da ka`e: “Me|u nama je Vjerovjesnik, koji zna {ta }e
Tevhid i {irk 25

biti sutra!”, rekao joj je: “Ne govori tako, ve} govori kao {to si prije govorila!” (Bilje`i ga
Buharija.)
Me|utim, Allah, d`.{., obavje{tavao je ponekad poslanike o nekim gajb stvarima.
On o tome ka`e:
“On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva, osim kome htjedne od
poslanika!” (El-D`inn, 26)

KO JE “MUVEHHID” - ONAJ KO U SVEMU ISKAZUJE

ALLAHOVU JEDNO]U?
Ko opovrgne ove tri vrste {irka i ne pripi{e Allahu druga i bude smatrao Allaha, d`.{.,
Jedinim u njegovom bi}u (zatu), u Njegovim svojstvima, i samo se Njemu bude obra}ao
u dovi i putem ibadeta, on se naziva muvehhidom, i zaslu`it }e sve po~asti koje su
predvi|ene za muvehhide. Me|utim, onaj koji bude iskazivao Allahovu jedno}u samo u
nekim aspektima, a ne u svim, ne smatra se muvehhidom i na njega se odnose sljede}e
Allahove rije~i:
“A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono
{to su ~inili.” (El-En‘am, 88)
“Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao, tvoja }e djela sigurno propasti,
a ti }e{ izgubljen biti!” (Ez-Zumer, 65)
Onaj ko se pokaje i opovrgne {irk smatra se muvehhidom. Na{ Allahu! U~ini nas od
onih koji Te u svemu smatraju Jedinim, a ne u~ini nas mnogobo{cima!

MALI [IRK I NJEGOVE VRSTE

U mali {irk spada svako sredstvo (put) koje mo`e da vodi u veliki {irk, ali nije na
stupnju ibadeta i ne izvodi iz islama. Me|utim, ubraja se u velike grijehe.
U mali {irk spada:
1. Malo licemjerstvo i pretvaranje pred ljudima.
Ovdje spada i to kada onaj koji radi u ime Allaha i klanja u ime Allaha, ta svoja djela
i namaze izvr{ava na najbolji na~in kako bi ga pohvalili ljudi. Allah, d`.{., ka`e:
“Ko `udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka ~ini dobra
djela i neka, klanjaju}i se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga!”
(El-Kehf, 110)
A Muhammed, a.s., rekao je: “Najvi{e od ~ega se za vas bojim jeste mali {irk - rija’
(pretvaranje). Allah }e na Sudnji dan, kada bude nagra|ivao ljude za njihova djela, re}i:
26 Tevhid i {irk

‘Idite onima kojima ste se pokazivali i vidite ho}ete li kod njih na}i nagradu!’” (Hadis je
vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.)

2. Zaklinjanje ne~im drugim, mimo Allaha

Ibn- Abbas objasnio je ovu vrstu {irka kao slu~aj kad ~ovjek rekne svome prijatelju:
“Ono {to je htio Allah i {to si htio ti!”
U ovaj {irk spadaju i rije~i: “Da nije bilo Allaha i tog i tog ~ovjeka!” A dozvoljeno je
re}i: “Da nije bilo Allaha, a zatim tog i tog!”
Muhammed, a.s., ka`e: “Ne govorite kako je htio Allah i kako je htio taj i taj, ve} recite:
‘Kako ho}e Allah, a zatim taj i taj!’” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`e ga Ahmed i drugi.)

NEKI OBLICI MANIFESTIRANJA [IRKA

Oblici {irka koji su rasprostranjeni danas u islamskom svijetu glavni su razlog nesre}e
muslimana i onoga {to im se de{ava, kao {to su zemljotresi, ratovi, neredi i sve vrste
patnje koje je Allah, d`.{., spustio na muslimane zbog njihovog udaljavanja od tevhida i
pojavljivanja {irka u njihovom vjerovanju i pona{anju.
Dokaz za to jesu razni oblici manifestiranja {irka, u ve}ini muslimanskih zemalja,
koje su mnogi muslimani ubrajali u islamske. Poznato je da je islam do{ao da uni{ti
vidove {irka ili pojave koje vode u {irk.
Najva`niji vidovi manifestiranja {irka su sljede}i:

1. Obra}anje dovom nekome drugom, mimo Allaha

Naro~ito je to vidljivo u kasidama i ilahijama, koje se u~e prilikom mevluda ili drugih
prigodnih sve~anosti. Jednom sam ~uo sljede}u ilahiju:
“O prvaku Poslanika, o moj osloncu, ti si Allahova vrata i moja uzdanica. I na dunjaluku
i na ahiretu, o Allahov Poslani~e, uzmi me za moju ruku. Niko mi te{ko}e lahko}om
zamijeniti ne}e, osim tebe, o kruno po{tovanja!” (Tad`ul - hadreti)
Kad bi ovo Poslanik, a.s., ~uo, ne bi imao ni{ta s time, jer niko ne mo`e olak{ati
pote{ko}e osim Allaha, d`.{. Sli~ne su i pjesme koje se pi{u u novinama, ~asopisima i
knjigama, u kojima se tra`i pomo}, potpora i pobjeda od Poslanika, evlija i dobrih ljudi,
koji su svi nemo}ni da pru`e pomo}.

2. Sahranjivanje evlija (bogougodnika) i dobrih ljudi u d`amijama

Tevhid i {irk 27

U ve}ini muslimanskih zemalja mogu se u nekim d`amijama vidjeti nadsvo|eni

kaburovi, a neki ljudi mole i tra`e ispunjenje molbi od onih koji su ukopani u tim
kaburovima. Poslanik, a.s., zabranio je to rije~ima:
“Allah je prokleo `idove i kr{}ane, jer su kaburove njihovih poslanika pretvorili u
bogomolje.” (Muttefekun alejhi)
Ako nije dozvoljeno sahranjivanje poslanika u d`amijama, kako mo`e biti dozvoljeno
sahranjivanje {ejhova i uleme? Treba imati na umu da se ovom umrlom ponekad upu}uju
dove, mimo Allaha, {to prouzrokuje {irk, a islam zabranjuje {irk i putove koji vode do
njega.

3. Zavjetovanje evlijama
Neki ljudi zavjetuju se da }e prinijeti `rtvu ili pokloniti novac nekom odre|enom evliji,
{to spada u {irk i nije dozvoljeno ispunjenje toga zavjeta, jer zavjet spada u ibadet, a
ibadet zaslu`uje samo Allah, d`.{. On ka`e:
“Gospodaru moj, ovo {to je u trbuhu mome je zavjetujem samo na slu`bu
Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve ~uje{ i zna{!” (Ali-‘Imran, 35)

4. Prino{enje `rtava (klanje) kod kaburova poslanika i evlija

I kad bi nijet prilikom prino{enja `rtve bio u ime Allaha, i tada bi to ulazilo u djela
mnogobo`aca (mu{rika), zato {to su klali `rtve kod figura njihovih kipova, koji predstavljaju
njihove evlije (za{titnike). Dokaz za to su Poslanikove, a.s., rije~i, koje glase:
“Prokleo je Allah onoga koji kolje (prinosi `rtve) nekome drugom, mimo Allaha!”
(Bilje`i ga Muslim.)

5. Tavaf - obilazak oko kaburova poslanika i evlija

Kao {to je obilazak oko kabura Gejlanije, Rifaije, Bedevija, Husejna i drugih; tavaf
spada u ibadet i nije dozvoljeno osim obilaska oko Ka’be, {to dokazuju Allahove rije~i:
“I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El-Had`d`, 29)

6. Obavljati namaz okrenut prema kaburu nije dozvoljeno, jer Muhammed,

a. s., ka`e:
“Ne sjedajte na kaburove i ne klanjajte prema njima!” (Bilje`i ga Muslim.)

7. Putovanje u svrhu posje}ivanja kaburova

Putovanje u svrhu posje}ivanja kaburova, radi beri}eta ili obavljanja namaza, nije
28 Tevhid i {irk

dozvoljeno , jer Poslanik, a.s., ka`e: “Ne kre}e se na put da bi se posjetile d`amije, osim
radi posjete triju d`amija: Mesd`idul - harem (Kaba), moja d`amija (u Medini) i Mesd`idul
- aksa.” (Muttefekun alejhi)
Ako bismo htjeli putovati u Medinu, rekli bismo: “Idem posjetiti Poslanikovu d`amiju,
a zatim da poselamim Poslanika.”

8. Vladanje po zakonima koji nisu od Allaha

Vladanje po zakonima koji nisu od Allaha, kao {to su ljudski zakoni, koji su opre~ni
Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu, ako se smatra dozvoljenim vladanje po tim zakonima.
Ovome li~e i fetve koje izdaju neki {ejhovi, a te fetve su kontradiktorne i opre~ne islamu,
kao npr. namjerno progla{avanje kamate dozvoljenom, za koju je Allah nagovijestio rat
onima koji je uzimaju.

9. Pokoravanje vladarima, alimima i {ejhovima u stvarima koje su suprotne

Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu
To se zove {irk u pokornosti, ali samo ako onaj koji se pokorava bude smatrao
dozvoljenim pokoravanje onima kojima se pokorava.
Muhammed, a.s., ka`e: “Nema pokornosti stvorenju u grije{enju prema Stvoritelju.”
(Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.)
Allah, d`.{., ka`e:
“Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje,
i Mesiha, sina Merjemina, a nare|eno im je da se samo jednom Bogu klanjaju,
nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim
smatraju.” (Et-Tevba, 31)
Huzejfe je protuma~io obo`avanje sve}enika i monaha od `idova, pokoravanje njima
u onome {to su oni zabranili i dozvolili, (tj. ne{to u~inili haramom a ne{to halalom).
Tevhid i {irk 29

TURBETA I MEZAROVI
(KOJI SE POSJE]UJU)
Turbeta koja se nalaze u islamskim zemljama: [amu, Iraku, Egiptu i drugim, nisu u
skladu s islamskim nau~avanjima, a Muhammed, a.s., zabranio je podizanje gra|evina
(zidanje) na kaburovima. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Allahov Poslanik zabranio je
ukra{avanje kaburova, sjedenje i zidanje na kaburovima.” (Bilje`i ga Muslim.)
U drugom, vjerodostojnom predanju, koje bilje`i Tirmizi, stoji: “I da se pi{u natpisi na
kaburu...” (Kur’an, poezija i sl.)

1. Mjesta na kojima se nalaze ovi mezarovi, turbeta i druga obilje`ja, u ve}ini slu~ajeva
su la`na. Tako je Husejn, sin Alijin, r.a., poginuo kao {ehid u Iraku i njegovo tijelo nije
preba~eno u Egipat. Zato kabur u Egiptu, koji se smatra njegovim kaburom, ustvari to
nije. A najve}i dokaz za to jeste postojanje “njegovog kabura” u Iraku, Egiptu i [amu.
Drugi dokaz jeste taj {to ashabi nikada mrtve nisu sahranjivali u d`amijama, jer je
Poslanik, a.s., rekao: “Allah je prokleo `idove i kr{}ane zato {to su kaburove njihovih
poslanika pretvorili u bogomolje.” (Muttefekun alejhi)
Mudrost (hikmet) ovoga jeste da d`amije ostanu potpuno ~iste od mnogobo{tva.
Allah, d`.{., ka`e:
“D`amije su Allaha radi i ne molite se pored Allaha nikome!” (El-D`inn, 18)
Pouzdano se zna da je Poslanik, a.s., ukopan u svojoj ku}i, a ne u d`amiji, a
emevije su pro{irile d`amiju u ~iji sklop je u{ao i kabur, a bolje bi bilo da to nisu
uradili!
Husejnov kabur se sada nalazi u jednoj d`amiji i ljudi obilaze oko njega i tra`e
ispunjenje njihovih molbi, koje se upu}uju jedino Allahu, d`.{., i nikome vi{e. Tako neki
tra`e ozdravljenje, otklanjanje nevolja i sl., a na{a vjera od nas tra`i da samo Allahu
upu}ujemo molbe i da samo obilazimo oko Kabe. Allah, d`.{., ka`e:
“I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El- Had`d`, 29)

2. Kaburi Zejnebe, k}eri Alijine, r.a., u Egiptu i Damasku la`ni su, jer ona nije umrla ni
u Egiptu ni u [amu, a dokaz za to jeste to {to se njen kabur nalazi i u Egiptu i u Damasku.
30 Tevhid i {irk

3. Islam zabranjuje izgradnju kubeta nad kaburovima, pa makar se radilo o stvarnim

kaburovima, kao {to je Husejnov kabur u Iraku, Gejlanijev u Bagdadu, [afijin u Egiptu,
zbog prethodno spomenutog hadisa, a dozvoljava gradnju kubeta na d`amijama.
Pri~ao mi je jedan iskreni starac da je vidio ~ovjeka kako klanja okrenut prema kaburu
Gejlanija (Abdul - Kadira), a ne prema Kibli. Ovaj starac ga je posavjetovao da to ne
radi, a on mu je odgovorio: “Ti si vehabija!” Kao da nije ~uo Poslanikove rije~i: “Ne
sjedajte na kaburove i ne klanjajte prema njima!” (Bilje`i ga Muslim.)

4. Ve}inu turbeta u Egiptu izgradila je dinastija Fatimija. Ibn - Kesir u knjizi “El - bidaje
ven - nihaje”, u 11. tomu, na strani 346. o njima ka`e: “Kafiri, fasici, gre{nici, ateisti,
naznabo{ci nije~u islam, a pravac obo`avalaca vatre ispravnim smatraju.”
Ove je nevjernike ra`alostilo kada su vidjeli da su d`amije pune vjernika koji klanjaju,
jer ti nevjernici preziru muslimane. Zato su razmi{ljali kako da muslimane odvrate od
d`amija, pa su izgradili la`ne kaburove, kubeta i turbeta i govorili da su u njima ukopani
Husejn i Zejneba. Zatim su priredili prigodne sve~anosti, kako bi privukli ljude, a sebe su
nazvali fatimijama, kriju}i se iza imena Fatime. Zatim su muslimani od njih prihvatili ovu
novotariju koja ih je odvela u {irk, a za nju su ulo`ili ogroman novac koji im je neophodan
za kupovanje oru`ja, kako bi branili svoju vjeru i ~ast od neprijatelja.

5. Imetak koji su muslimani dali za izgradnju kubeta, mezarova i nadgrobnih

spomenika ne koristi mrtvima, a da su ovaj imetak dali siromasima, to bi koristilo i `ivima
i mrtvima; a da ne govorimo da je gradnja nad kaburovima strogo zabranjena, o ~emu je
bilo govora.
Muhammed, a.s., rekao je Aliji, r.a.:
“Nemoj ostaviti kip, a da ga ne sru{i{, i ne pro|i pored izdignutog kabura, a da ga ne
sravni{ sa zemljom!” (Bilje`i ga Muslim.) Islam dozvoljava da kabur malo bude uzdignut,
kako bi se znalo za njega.

6. Zavjeti (novac i drugo) koji se ispunjavaju za du{u umrlih i ostavljaju na kaburovima

ili turbetima spadaju u veliki {irk. Taj novac s haramom uzimaju oni koji se brinu za
~isto}u i odr`avanje tih mjesta, a ponekad taj novac tro{e ~ine}i grijehe i zadovoljavaju}i
svoje strasti, te tako onaj koji je dao novac jer se zavjetovao, kao i onaj koji ga je uzeo,
u~estvuju u grijehu. A da je taj novac dan kao sadaka siromasima, od njega bi imali
koristi i `ivi i mrtvi, a onome koji je dao sadaku, Allah, d`.{., bi, po Svojoj volji, ispunio
njegove `elje i dove. Na{ Allahu, poka`i nam istinu istinom i uputi nas da je slijedimo i
zavolimo, a poka`i nam zabludu zabludom i uputi nas da je se klonimo i da je mrzimo!
Tevhid i {irk 31

[TETNOST [IRKA I SMUTNJA KOJU PROUZROKUJE

[irk je veoma {tetan po `ivot pojedinaca i dru{tva, te prouzrokuje nered i smutnju na
zemlji.

[tetnost {irka ogleda se u sljede}em:

1. [irk je poni`enje za ~ovje~anstvo

[irk je poni`enje i omalova`avanje ljudskog dostojanstva, umanjivanje njegove
vrijednosti i uloge. Allah, d`.{., je ~ovjeka u~inio halifom na zemlji, po~asito ga i podu~io
imenima i nazivima svih stvari, pot~inio mu sve {to je na nebu i Zemlji i dao mu da
raspola`e svim {to je oko njega. Me|utim, ~ovjek ~esto ne poznaje svoju vrijednost, te
je neke dijelove svemira uzeo za svoja bo`anstva kojima se pokorava i time se ponizuje.
Ima li ve}eg poni`enja za ~ovjeka nego kada vidi kako milioni ljudi u Indiji sve do
danas obo`avaju kravu, koju je Allah, d`.{., stvorio da slu`i ~ovjeku dok je u `ivotu i da
~ovjek jede njeno meso nakon {to je zakolje.
Neki muslimani, pak, borave kod kaburova i molbe upu}uju mrtvima, koji su samo
Allahovi robovi i ne mogu nanijeti ni {tetu ni korist. Husejn, r.a., nije mogao sprije~iti da
bude ubijen, pa kako mo`e od drugih otkloniti neda}e ili im priu{titi neku korist?
Mrtvaci trebaju na{e dove koje }emo upu}ivati Allahu za njih, a ne}emo njima
upu}ivati dove mimo Allaha. Uzvi{eni Allah ka`e:
“A oni kojima se oni umjesto Allahu klanjaju, ni{ta ne stvaraju; oni su i sami
stvoreni; tvar su, nisu `ivi i ne znaju kada }e biti o`ivljeni.” (En-Nahl, 20 - 21)
I ka`e Uzvi{eni Allah:
“A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bit }e kao onaj koji je s
neba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojega je vjetar u daleki predio
odnio.” (El-Had`d`, 31)

2. [irk je plodno tlo za legende, bajke i sujevjerje

[irk je plodno tlo za legende, bajke i sujevjerje, jer razum onoga koji vjeruje u postojanje
drugih sila koje djeluju u svemiru, pored Allaha, kao {to su zvijezde, d`ini, duhovi i utvare,
32 Tevhid i {irk

postaje potpuno pripravan da prihvati sve izmi{ljotine i da povjeruje svakom la{cu.

Tako {irk gatara, ~arobnjaka, vra~ara, sihirbaza i drugih, koji tvrde da imaju znanje o
gajbu koji poznaje samo Allah, ima dobru pro|u u dru{tvu. U ovakvom dru{tvu veoma je
rasprostranjeno neslije|enje zakona uzro~nosti i posljedica.

3. [irk je veliki zulum - nasilje

On je nasilje nad istinom, jer je najve}a istina da nema drugog boga osim Allaha, i
nema drugog Gospodara i Vladara osim Njega. Me|utim, mnogobo`ac smatra bo`anstvom
ne{to drugo, mimo Allaha, i za Vladara smatra nekog drugog, mimo Njega. [irk je i veliki
zulum - nasilje nad samim sobom, jer je mnogobo`ac u~inio sebe robom stvorenju poput
njega ili, pak, manje vrijednom od njega, a Allah, d`.{., u~inio ga je potpuno slobodnim.
[irk je i nasilje prema drugima ljudima, jer onaj koji nekoga smatra bogom, pored Allaha,
d`.{., ~ini mu zulum, jer mu je dao ve}a prava nego {to ih, ustvari, ima.

4. [irk je izvor straha i zabluda

Onaj ~iji razum prihva}a izmi{ljotine i vjeruje zabludama osje}a strah sa svih strana,
jer se oslanja na vi{e bo`anstava koja nisu u stanju pribaviti sebi korist ili otkloniti {tetu.
Zato se atmosferom kojom vlada {irk, {iri sujevjerje i strah bez ikakvog vidljivog uzroka.
Allah, d`.{., ka`e:
“Mi }emo uliti strah u srca onih koji ne}e da vjeruju, zato {to druge
Allahu ravnim smatraju kojima Allah nije dao nikakav dokaz; D`ehennem
}e njihovo boravi{te postati i grozno }e prebivali{te nevjernika biti.”
(Ali - Imran, 151)

5. [irk unaza|uje korisna djela

On u~i ljude da se oslanjaju na posrednike i zagovara~e te tako ostave korisna
djela i ~ine grijehe, smatraju}i da }e ovi posrednici biti njihovi zauzima~i kod Allaha. To
uvjerenje bilo je prisutno kod predislamskih Arapa o kojima Allah, d`.{., ka`e:
“Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi, niti im
mogu kakvu korist pribaviti, i govore: ‘Ovo su na{i zagovornici kod Allaha!‘
Reci: ‘Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji ne{to, a
On zna da ne postoji?‘ Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje
smatraju Njemu ravnim!” (Junus, 18)
Kr{}ani rade neka nedopu{tena djela, smatraju}i da je Mesih (Isus) iskupio grijehe
prilikom raspe}a; neki muslimani ostavljaju vad`ibe (du`nosti) i ~ine zabranjena djela,
oslanjaju}i se na {efaat (zagovaranje) Muhammeda, a.s., i pored toga {to njihov plemeniti
Poslanik ka`e svojoj k}eri Fatimi:
Tevhid i {irk 33

“O Fatima, k}eri Muhammedova, tra`i iz mog imetka koliko god ho}e{, ja ti kod
Allaha ne mogu ni{ta pomo}i!” (Bilje`i ga Buharija.)
6. [irk prouzrokuje vje~ni boravak u D`ehennemu
[irk je uzrok ljudske propasti na dunjaluku i vje~ne patnje u D`ehenemu.
“Allah, d`.{., }e mu ulazak u D`ennet zabraniti i boravi{te njegovo D`ehennem
}e biti, a nevjernicima niko ne}e mo}i pomo}i.” (El-Maida, 72)
A Muhammed, a.s., ka`e: “Onaj ko umre a bude molio, mimo Allaha, drugoga, u}i }e
u Vatru!” Bilje`i ga Buharija.)

7. [irk dovodi do razjedinjenja islamskog ummeta

Allah, d`.{., ka`e:
“I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru
svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka zadovoljna onim {to
ispovijeda.” (Er-Rum, 31 - 32)

REZIME
Potpuno je jasno iz onoga {to je navedeno da je {irk veoma zna~ajna pojava od koje
se treba ~uvati, izbjegavati je, te se bojati da se ne upadne u njega, jer je on najve}i
grijeh i uni{tava sva dobra djela koja ~ovjek radi na korist ummetu i cijelom ~ovje~anstvu.
Allah, d`.{., ka`e:
“I Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja su u~inili i u prah i pepeo ih
pretvoriti.” (El-Furkan, 23)

DOZVOLJENI NA^IN PRIBLI@AVANJA

(UMILJAVANJA ALLAHU)
Allah, d`.{., ka`e:
“Pribli`avajte se Allahu pokorno{}u i djelima kojima je On zadovoljan.”
[erijatski dozvoljeno pribli`avanje Allahu jeste ono koje nare|uju Kur’an i Poslanik, a.s.,
i onako kako su to radili ashabi. Postoji vi{e vrsta pribli`avanja Allahu, d`.{., a najva`nije su:

1. Pribli`avanje Allahu putem imana

34 Tevhid i {irk

Allah, d`.{., spominjuju}i pribli`avanje Njegovih robova putem imana, ka`e:

“Gospodaru na{, mi smo ~uli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u
Gospodara Va{eg!‘ - i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na{, oprosti nam
grijehe na{e i pre|i preko hr|avih postupaka na{ih, te u~ini da poslije smrti
budemo s onima dobrim.” (Ali- Imran, 193)

2. Pribli`avanje Allahu putem iskazivanja Njegove jedno}e - tevhid

Kao {to je Junus, a.s., molio Allaha, kad se na{ao u utrobi kita:
“Pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si!,
a ja sam se zaista ogrije{io prema sebi!‘ - odazvasmo se i tegobe ga spasismo;
eto, tako Mi spasavamo vjernike!” (El-Enbija, 87)

3. Pribli`avanje Allahu Njegovim lijepim imenima

Allah, d`.{., ka`e:
“Allah ima najljep{a imena i vi Ga njima zovite.” (El-Eraf, 180)

4. Pribli`avanje putem Allahovih atributa

Pribli`avanje putem Allahovih atributa, kao {to su rije~i Muhammeda, a.s.: “O `ivi i
Odr`avatelju svega! Tvojom milo{}u od Tebe tra`im pomo}!” (Hadis je dobar. Bilje`i ga
Tirmizi.)

5. Pribli`avanje Allahu putem dobrih djela

Pribli`avanje Allahu putem dobrih djela, kao {to su: namaz, pokornost roditeljima,
po{tovanje tu|ih prava, emanet, iskrenost, spominjanje Allaha, u~enje Kur’ana, dono{enje
salavata na Poslanika i ljubav prema njemu i njegovim ashabima, te druga dobra djela.
U Muslimovom “Sahihu” bilje`i se vjerodostojno kazivanje o trojici prijatelja koji su ostali
zatvoreni u jednoj pe}ini pa se svaki od njih obratio Allahu dobrim djelima koja su u~inili.
Jedan je po{tovao pravo svojih najamnika, drugi je dobro ~inio svojim roditeljima, a tre}i
se bojao Allaha tako {to se sa~uvao zinaluka, pa je Allah, d`.{., dao da se otvori izlaz iz
pe}ine zbog njihovih dobrih djela.

6. Pribli`avanje Allahu ostavljanjem grijeha

Odricanje od grijeha kao {to su alkohol, zinaluk i druga zabranjena djela; u
prethodnom primjeru spomenuto je kako se jedan od trojice ljudi zatvorenih u pe}ini
pribli`io Allahu ostavljaju}i zinaluk.
Tevhid i {irk 35

Dana{nji muslimani
Dana{nji muslimani ostavili su dobra djela i pribli`avanje Allahu putem njih, a nastoje
se pribli`iti Allahu putem djela drugih ljudi, koji su me|u mrtvima, postupaju}i suprotno
Poslaniku i njegovim ashabima.

Pribli`avanje Allahu

Pribli`avanje Allahu tra`e}i od Poslanika i dobrih ljudi, pod uvjetom da su `ivi, da

mole Allaha za tebe. Prenosi se da je jedan slijepi ~ovjek do{ao Poslaniku, a s., i rekao
mu: “Moli Allaha da me izlije~i!” Poslanik mu je rekao: “Ako ho}e{, ja }u za tebe moliti
Allaha, a ako ho}e{ da se strpi{, to ti je bolje!” ~ovjek mu re~e: “Moli Ga!” Zatim mu je
Poslanik, a.s., naredio da se lijepo abdesti i da klanja dva rekata, a zatim da u~i ovu
dovu: “Moj Allahu! Molim Te i obra}am Ti se putem Tvog Poslanika, Poslanika milosti!”
“O Muhammede, ja se pomo}u tebe obra}am mome Gospodaru radi moje potrebe,
kako bi mi bilo udovoljeno. Moj Allahu! Primi njegovo zauzimanje za mene i moje
zauzimanje za njega!” To je ~ovjek uradio, pa je ozdravio. (Hadis je sahih, a bilje`i ga
Ahmed.)
U hadisu se govori da je Poslanik, a.s., molio Allaha, d`.{., za jednog slijepca (Poslanik
je bio `iv), pa mu je naredio da moli Allaha sam za sebe da se obrati Allahu da primi
{efaat Poslanikov, pa je Allah primio njegovu dovu. Ova dova preko Poslanika, a.s.,
jeste samo za njegova `ivota i ne mo`e se dova putem Poslanika u~iti nakon njegove
smrti, jer ashabi to nisu radili, a i ovaj slijepac ne bi imao nikakve koristi poslije Poslanikove
smrti.

[ERIJATOM ZABRANJENO
PRIBLI@AVANJE ALLAHU
Zabranjeno pribli`avanje Allahu jeste ono koje nema osnove u vjeri, a postoji
nekoliko vrsta zabranjenog pribli`avanja:

1. Pribli`avanje Allahu putem mrtvih i tra`enje potreba i pomo}i od njih

Ne smije se od mrtvih tra`iti pomo} i zauzimanje kod Allaha kao {to se de{ava
36 Tevhid i {irk

danas, a to nazivaju tevessulom (ispravnim pribli`avanjem), {to nije ta~no, jer je tevessul
tra`enje potreba od Allaha putem dozvoljenih sredstava, kao {to su dobra djela, iman,
spominjanje Allahovih lijepih imena. A upu}ivanje dova mrtvima jeste okretanje od Allaha,
{to je veliki {irk, jer Allah, d`.{., ka`e:
“I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi,
jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik!” (Junus, 106)

2. Pribli`avanje Allahu putem poslanikove li~nosti

Ovo spada u novotariju, jer to ashabi nisu radili i jer se Omer, r.a., pribli`avao Allahu
putem dove Abbasove, r.a., za njegovog `ivota. Omer, r.a., nije molio Allaha preko
Poslanika, a.s., nakon {to je Poslanik, a.s., umro, a hadis: “Pribli`avajte se Allahu putem
moje li~nosti”, nema nikakve osnove, kako ka`e Ibn - Tejmije.
Ovaj novotarijski na~in pribli`avanja Allahu vodi u {irk i to u slu~aju da ~ovjek smatra
da treba postojati posrednik izme|u njega i Allaha, kao npr. zapovjednik, vladar, jer je to
pore|enje stvorenja sa Stvoriteljem.
Ebu- Hanife ka`e: “Mrzim da se Allahu obra}am putem nekog posrednika!”

3. Tra`enje od Poslanika, a.s., da u~i dovu nakon svoje smrti

[to se ti~e tra`enja od Poslanika da u~i dovu nakon svoje smrti, kao kad ka`e{: “O
Poslani~e, moli Allaha za mene!” - to nije dozvoljeno jer ashabi to nisu radili, {to je
Poslanik, a.s., i rekao: “Kad umre ~ovjek, prestanu njegova djela, osim u tri slu~aja:
trajne sadake, znanja kojim se koriste ljudi i dobrog djeteta, koje moli Allaha za njega!”
(Bilje`i ga Muslim.)
Tevhid i {irk 37

SADR@AJ
PREDGOVOR ......................................................................................................................................... 5
ZNA^AJ TEVHIDA ................................................................................................................................ 7
NEKI FADILETI TEVHIDA .................................................................................................................... 8
TEVHID JE UZROK SRE]I I BRISANJU GRIJEHA ....................................................................... 9
NEKE KORISTI TEVHIDA ............................................................................................................... 9
NEPRIJATELJ TEVHIDA .............................................................................................................. 11
STAV U^ENJAKA O PITANJU TEVHIDA ..................................................................................... 12
SUKOB TEVHIDA I [IRKA ............................................................................................................ 15
SUD (PRESUDA) PRIPADA SAMO ALLAHU, D@.[. ................................................................... 17
REZIME ................................................................................................................................................ 19
[TA IMA PREDNOST: ISPRAVNO VJEROVANJE (AKIDA), ILI VLAST? ................................... 19
VELIKI [IRK I NJEGOVE VRSTE ................................................................................................. 20
VRSTE VELIKOG [IRKA .............................................................................................................. 20
PRIMJER ONOGA KO DOVE UPU]UJE NEKOME DRUGOME,
MIMO ALLAHA .............................................................................................................................. 22
KAKO ]EMO OPOVRGNUTI [IRK? ............................................................................................ 23
KO JE “MUVEHHID” - ONAJ KO U SVEMU
ISKAZUJE ALLAHOVU JEDNO]U? ............................................................................................. 25
MALI [IRK I NJEGOVE VRSTE .................................................................................................... 25
NEKI OBLICI MANIFESTIRANJA [IRKA ...................................................................................... 26
TURBETA I MEZAROVI (KOJI SE POSJE]UJU) ........................................................................ 29
[TETNOST [IRKA I SMUTNJA KOJU PROUZROKUJE ............................................................. 31
REZIME ................................................................................................................................................ 33
DOZVOLJENI NA^IN PRIBLI@AVANJA (UMILJAVANJA ALLAHU) ........................................... 33
[ERIJATOM ZABRANJENO PRIBLI@AVANJE ALLAHU ............................................................. 35