1

OSHO

Jedno zrno zazeleni zemlju

Bhagwan Shree Rajneesh

Govori održani u meunarodnoj Osho komuni u Gautama Buddha Auditoriju u Pooni u Indiji od 13. –
16. sijenja 1989. godine
2
 3
Sadržaj:
Predgovor ............................................................................................................................4
Spokoj duha? Kaj god!.........................................................................................................6
Tajna Coca- Cole...............................................................................................................16
1 758 640 175 avola ........................................................................................................27
Pitam se… .........................................................................................................................41
 4
PREDGOVOR

MA NAS MALO koji doživljavamo Gospodina kao bradatog starca na nebu, koji promatra i upravlja
svime kao nebeski lutkar. Takva predodžba je podobna za djecu ili vjernike fundamentaliste razliitih religija.
Ipak, iako sebe smatramo sofisticiranima, još uvijek nosimo u sebi ostatke ove savršene, vjene
autoritativne figure. Jednostavno smo ju premjestili, na vrlo profinjeni nain na naše vlade, na naše novine,
na naše vjerske voe, uenjake, na ljude sa titulama ispred njihovih imena. Mi mislimo da oni nekako znaju
nešto što mi ne znamo; da oni posjeduju znanje o nekoj istini koje mi nismo svjesni.
U ovim razgovorima Osho nas trese do samih korijena. On ne želi ništa drugo nego da nas vrati nama
samima - da ne prihvaamo ništa zbog tueg mišljenja i odluke ve samo zbog vlastite. itati o žednome
ovjeku koji pije vodu nee utažiti našu vlastitu že. Znanje, školovanost, napraviti e nas samo dobro
uvježbanim papigama; i ako nešto nije iz našeg vlastitog iskustva, to jednostavno nije istinito.
Koristei sutre i anegdote Rinzaia i drugih Zen majstora kao odskonu dasku, ovaj uvijek živi Uitelj
dijeli svoje vizije i svoje bie sa nama. On nas poziva da se upitamo - ne da prihvatimo, ne da vjerujemo, ne
da ga držimo za rije, ve da se jednostavno upitamo ..... “I tražim od vas da potpuno razumijete: nikad ništa
ne vjerujte. Eksperimentirajte. Vjerovanje vas sprjeava u potrazi za istinom. Nikad ne stajte pred
uvjerenjem. Stanite samo pred vlastitim iskustvom.”
Za Osha Zen je jedina prava religija; jedini pristup religiji koji nije stavio uzde na ovjeanstvo, koji nije
napravio ovce iz roenih lavova. To sjeme bremenito je neizmjernim mogunostima, ono uistinu može
zazeleniti cijelu zemlju.
... Zen e otvoriti put dolaska novom ovjeku i novoj humanosti. To je jedino pravo zlato koje je
proizašlo iz cjelokupne povijesti ovjenosti.
Moja ljubav za njega nije uzaludna.”
Njegove rijei samo navješuju, ali i sadrže Njegov okus. Da se samo možemo opustiti i itati
otvorenih srca, tada i za nas ima mogunosti da unutar sebe otkrijemo izvor, mjesto na koje se svaki od nas
može vratiti i utažiti že.

Swami Geet
Govind
 5
Napomena itatelju

Kraj svakog razgovora u ovom nizu slijedi odreeni oblik koji može biti zbunjujui itatelju koji sam nije
prisustvovao dogaaju.
Prvo je vrijeme Sardar Gurudayal Singh-a. “Sardarji” je dugogodišnji uenik koji je imao srdani i
zarazni smijeh, pa je vrijeme prianja šala nazvano njemu u ast.
Nakon šala slijedi meditacija koja se sastoji od etiri dijela. Poetku svake faze meditacije prethodi
signal Osha bubnjaru, Nivedanu. Taj udarac bubnja u tekstu je predstavljen na slijedei nain:

Prva faza meditacije je gibberish, besmisleno brbljanje, koje Osho opisuje kao “išenje uma od
prašine...... govorenje bilo kojeg jezika koji ne poznamo ... izbacivanje sve ludosti.”
Na nekoliko trenutaka cijela dvorana poludi, dok tisue ljudi viu, vrište, brbljaju bez znaenja i mašu
rukama. Gibberish je u tekstu predstavljen na slijedei nain:

Druga faza je period sjedenja u tišini, usredotoenja svijesti na središte, toku svjedoenja.
Trea faza je “otpustite sve blokade”- svaki pojedinac pada bez otpora na zemlju, dozvoljavajui
svojim blokadama da se odvoje i nestanu.
Konani udarac bubnjem signalizira prisutnima da se vrate u sjedei položaj, dok ih se upuuje da
iskustvo meditacije sve više i više postane dio svakidašnjeg života. Prisutne se vodi kroz svaku fazu
meditacije rijeima Uitelja, i potpuni tekst svake veernje meditacije ovdje je u cijelosti naveden.
 6
SPOKOJ DUHA? KAJ GOD!
13. sijenja 1989.

VOLJENI UITELJU,

Jednog dana, kada je uitelj Rinzai otišao Ho fuu, upravitelj mu je ponudio visoko mjesto.
Tada je istupio Ma-yu i upitno Rinzaia,
“Veliki Suosjeajni ima tisuu ruku i tisuu oiju. Koje je pravo oko?”
Rinzai je odgovorio, “Veliki Suosjeajni ima tisuu ruku i tisuu oiju.
Koje je pravo oko? Reci, reci! “
Ma-yu je povukao uitelja dalje sa visokog mjesta i sam sjeo na njega.
Prilazei mu, Rinzai je rekao, “Kako si?”
Ma-yu je oklijevao.
Rinzai je nato povukao Ma-yua sa visokog mjesta i sjeo sam na njega.
Ma-yu je izašao, a Rinzai je sišao sa visokog mjesta.

PRIJATELJI , neki dan uzbuenje oko pohoda protiv mene doseglo je svoj vrhunac.
uo sam da je tri stotine magaraca okružujui jednog bodhisattvu došlo pred ured policijskog
naelnika tražei da me se uhiti, jer razaram kulturu samoniklog grada, koji sanja da je kulturan.
Jedan je bodhisattva nosio lutku s mojim likom. Jedan je bodhisattva izgledao kao magarac, a tri
stotine magaraca izgledali su kao ljudska bia. ak se i magarac smijao, jer je bio jedino stvarno bie u toj
gomili: “Što se desilo ovom kulturnom gradu i ovim takozvanim kulturnim ljudima?”
Magarci su po svojoj prirodi vrlo tihi narod, vrlo filozofski, vrlo kulturni. I ovaj se magarac udio, “Osim
mene.... sve tri stotine magaraca koje se kriju iza ljudskih maska, rade moj posao, '1-aa, i-aaa'.”
Ova takozvana ljudska bia, samooblikovana i kulturna, smatrala su da me vrijeaju. Nitko me na
svijetu ne može uvrijediti, jer to je u mojim rukama: ako ja prihvatim uvredu, to je u redu; ako ju ne prihvatim,
onaj tko me vrijea mora to ponijeti svome domu. Nitko me ne može poniziti. Poniženje treba moje
prihvaanje.
Upravo suprotno, ovi ljudi su potvrdili sve što sam vam govorio. Smatrali su da uništavaju moje
argumente takvim pohodom. Nikakav pohod ne može biti argument. Nikakav pohod ne potvruje
inteligenciju, ve zaostalost. A nošenje lutke s mojim likom na jadnom magarcu jednostavno otkriva njihovo
stvarno lice: oni su obožavatelji magarca.
Sva ljudska bia nisu ljudska bia. Postoji tako mnogo kategorija: jedan mali broj su još uvijek
impanze, jedan mali broj su još uvijek gorile, jedan mali broj su magarci, jedan mali broj su Jenkiji.
Ali u ovom takozvanom, samooblikovanom kulturnom gradu, nitko nije prigovorio ovim ljudima “Vi se
otkrivate, otkrivate svoju vulgarnost, svoju nekulturu.”
I zašto ometate bodhisattvu? Ja kažem da je taj magarac bodhisattva.
I ne samo ja, ve od dana prije 25 stoljea kada je Gautama Buddha dao Mahakashyapiu lopoev
cvijet, i rekao cijeloj zajednici od deset tisua sannyasina, “Što sam imao za rei rekao sam. Što se ne može
izrei rijeima prenio sam Mahakashyapiu. Ovaj lopo samo je simbol prenošenja neega što se ne može
izrei rijeima.'“
A zašto Mahakashyapi? - jer je on jedini godinama bio tih. Tog dana, kada je Buddha došao na jutarnji
razgovor, svatko je bio zbunjen. Buddha nikada nije nosio ništa u rukama a tog dana je prvi puta nosio
prekrasan lopoev cvijet. Svi su uzbueno išekivali što e rei, ali on nije rekao ništa. Upravo suprotno,
samo je promatrao lopoev cvijet sat i pol.
Svi su bili zbunjeni, razoarani: “Što se dogaa?” I u tom trenutku, Mahakashyapi se nakon dvadeset
godina tišine, glasno nasmijao.
Na taj smijeh, Buddha ga je prizvao k sebi i dao mu lopoev cvijet, i rekao zajednici, “Sve što sam
mogao izrei rijeima rekao sam. Ono što nadilazi rijei prenosim Mahakashyapiu”. To je poetak Zena.
Mahakashyapi je praotac Zena.
Od tog dana, svih ovih dvadesetpet stoljea, stotine prosvijetljenih i probuenih buddha u tankom toku
Zena bilo je upitano uvijek iznova: Da li je pas buddha? To se može promijeniti u: Da li je magarac isto tako
buddha?
A svi uitelji u ovih dvadesetpet stoljea rekli su “Da” bez oklijevanja. Svako živo bie ima sjeme
buddhe. Imati sjeme buddhe izraženo je rijeju “bodhisattva”. U biti, buddha je mogao otii vrlo daleko,
mogao je postati magarac, mogao je postati pas. To nije važna. U samom središtu njegove biti on nosi
sjeme. Jednog dana, negdje doi e proljee i sjeme e poeti klijati i rasti u biljku sa lišem, i sjeme e
postati lopoev cvijet.
Stoga ja kažem, izmeu tri stotine i jednog magarca koji su u pohodu protiv mene išli do policijskog
naelnika, te tri stotine bili su samo lažna ljudska bia; samo jedan bio je bodhisattva - magarac.
Nije bila uvreda jahati na bodhisattvi. To uzimam s velikim poštovanjem.
Ali ti ljudi hoe pokazati da griješim, i ne vide da nema veze: nositi lutku s mojim likom... može ju se
spaliti, ali zašto muiti jadnog bodhisattvu, magarca? ak ni to me ne vrijea.
 7
Govoriti u o siromaštvu.
Svi vjernici odgovorni su za ljudsko siromaštvo. Isus kaže, “Blagoslovljeni siromašni, njihovo je kra-
ljevstvo nebesko.” itajui takve tvrdnje, Karl Marx je rekao da sve takve religije nisu ništa drugo nego
opijum za narod.
Isus je tješio siromašne: Ne brinite zbog siromaštva, to je samo iskušenje. Bez jadikovanja, strpljivo,
malo priekajte, i biti ete nasljednici Kraljevstva Gospodnjeg. Samo jedan ljudski život u siromaštvu, i nakon
toga kralj u Kraljevstvu Božjem kroz vjenost. To je dobar posao.
I Isus je rekao - da bi utješio siromašne da se ne bune protiv bogatih, protiv viših interesa, protiv
eksploatatora i tlaitelja - kao što je i rekao, “Deva e proi kroz iglene uši, ali bogataš ne može proi kroz
vrata nebeska.”
Ne samo Isus, nego ista se pria ponavlja u raznim oblicima, na razne naine da se siromašne održi
siromašnima.
U Indiji okvir je drugaiji, ali je zakljuak isti. Sve tri religije roene u Indiji ne slažu se ni u emu osim u
jednom. Razumjeti ete zašto. One imaju svoje filozofije i mitologije koje su potpuno suprotne - hinduizam,
budizam, džainizam - no sve tri se slažu u jednom: da siromašan ovjek mora patiti zbog zlih djela koja je
poinio u prošlom životu. One premještaju cijeli smisao i zavode ljude na krivi put.
Iskorišteni ste upravo sada, a oni govore o prošlim životima. Nije sluajno da su tri osnivaa ovih
religija bila pod pokroviteljstvom kraljeva i bogataša. Gautam Buddha bio je okružen kraljevima i prinevima i
bogatim ljudima.
Tko je mogao dati hranu i odjeu i sklonište za deset tisua njegovih uenika? On je išao sa deset
tisua uenika od sela do sela. Ljudi su bili tako siromašni da nisu imali hrane ni za sebe; kako su mogli
nahraniti deset tisua uenika?
Ali kraljevi i bogataši slijedili su putujuu karavanu Gautama Buddhe i opskrbili ju hranom, skloništem,
odjeom i svim potrebnim. Zašto su bili tako zainteresirani za Gautama Buddhu? - zato što je on rekao da
siromašni pate zbog zlih djela što su ih poinili u prošlim životima.
To je udno. Isto razmišljanje imaju i Džainasi a i Hindusi: okrivi zla djela iz prošlosti za siromaštvo.
Nitko ne zna o prošlosti; mi znamo samo za zla djela bogataša upravo sada! Oni iskorištavaju ljude na sve
mogue naine.
Neete vjerovati, ali ak i danas u Indiji ima pet milijuna ljudskih bia koja su skoro robovi. Oni se zovu
obvezani radnici. Bogati im ljudi daju novac unaprijed, i tada im daju posao, opasni posao u rudnicima
ugljena i mramora, a oni su dnevno plaeni tako malo da ne mogu otplatiti unaprijed dobiveni novac - i dok to
ne odrade oni su obvezani radnici. Ovo je osjetljiva pojava. Nitko to ne vidi kao ropstvo.
Dali su siromašnom ovjeku tisuu rupija da napravi kolibu, da može udati kerku, i zbog toga mora
raditi u rudniku ugljena. Šest rupija dnevno! - i sa šest rupija mora zbrinuti cijelu obitelj. On nikada nee
uspjeti otplatiti tisuu rupija koje je dobio unaprijed, i do tada mora ostati u rudniku ugljena.
Ljudi su patili cijele živote u udnim ropstvima. Nitko ih ne može otvoreno nazvati robovima, ali je
injenica da su obvezani radnici; oni e umrijeti i nee imati novac da otplate unaprijed dobiveni novac.
Unaprijed dani novac je isto kao i kupovanje ljudi na dražbi u prošlosti.
Neete vjerovati da ni Buddha ni Mahavira ni Krishna ni Rama... nitko nije progovorio protiv ropstva.
Ljudi, posebno žene, prodavani su na dražbi na sajmu, a svi ovi veliki vjerski voe nisu o tome ništa rekli.
Možda i oni pate zbog zlih djela iz prošlih života.
A najudnije je da ne samo da se nisu suprotstavili...
To me podsjetilo na hinduskog vidovnjaka Upanishada - naravno on je bio samouk i takozvani - koji je
bio poznat kao Gadiwan Raikva, jer je putovao u kolima koja je vukao vol. Raikva mu je bilo ime, a gadiwan
znai ovjek koji posjeduje vola i kola.
I on je bio na sajmu i nadmetao se da kupi prekrasnu ženu, no došao je kralj - i naravno da nije mogao
pobijediti kralja. Podizao je cijenu koliko je mogao jer hinduski vidovnjaci nisu siromašni ljudi; imali su mnogo
žena, i mnogo zemlje koju su obraivali njihovi uenici da bi platili naukovanje. Skupili su mnogo novca i
trošili ga na kupnju žena.
Gadiwan Raikva bio je najpoznatiji meu samoukim, takozvanim svetim ljudima. Koji je to svetac
spreman kupiti ljudsko bie kao imovinu?
Ali pošto je bio poražen i kralj je dao više novaca za ženu, bio je jako bijesan - svi su mu ljudi govorili
“Nemoj biti bijesan, nemoj biti pohlepan”. No on je ekao priliku za osvetu - a ovi su mu ljudi govorili
“Zaboravi osvetoljubivost, budi ljubazan, budi suosjeajan, ljubi svoje neprijatelje”.
Nakon mnogo godina, kralju koji je kupio ženu dosadilo je njegovo kraljevstvo i bogatstva i gomila
žena, i zaželio je spokoj i mir duha.
Zaboravivši nezgodu koja se desila prije dvadeset godina, kralj je otišao Gadiwan Rakviu da bi našao
mir duha, a sa sobom je ponio mnogo novaca, dijamanata, smaragda, rubina, kao poklon svetom ovjeku.
Poveo je i svojeg prvog ministra.
Dotaknuo je noge Gadiwan Raikve i ponudio mu mnogo novaca. Ali Gadiwan Raikva je još uvijek kipio
od bijesa. Dvadeset godina nije ništa promijenilo, vatra je još uvijek gorila. Odgurnuo je kralja i rekao “Gubi
se, i uzmi svoj novac!”
Kralj nije mogao vjerovati. Pitao je prvog ministra “Što se desilo? Zašto se ovjek ponaša tako
bijesno? Mislio sam da je on sveti ovjek.”
Ministar je rekao “On je sveti ovjek, ali vi se ne sjeate... Prije dvadeset godina oboje ste se
 8
nadmetali za ženu, i vi ste ga pobijedili. Dovedite tu ženu i ponudite nju svetom ovjeku i on e vam dati mir i
spokoj duha.” Spokoj duha, kaj god!
I kralj je doveo ženu, a Gadiwan Raikva ju je prihvatio i pristao uvesti kralja u mir i spokoj duha. ovjek
koji je dvadeset godina izgarao ekajui osvetu, da li je sposoban ikome dati mir i spokoj duha? On ništa ne
zna o duhu ili spokoju!
To su osnivai religija. Njega još uvijek štuju Hindusi.
Ove tri religije tješe siromašne; zbog toga se u Indiji siromašni nikad nisu dignuli protiv tlaitelja i
eksploatatora. Oni smatraju da je njihovo siromaštvo rezultat grijeha u prošlosti i nije ni u kakvoj vezi s nekim
drugim; nema opasnosti od revolucije.
Muhamed je rekao svojim uenicima - a oni još uvijek slijede njegovu ideju i siromašni su - on je
svojim uenicima rekao jednu od najapsurdnijih ideja: “Nemojte uzimati ni davati kamate na novac.”
Danas cijeli svijet ekonomije ovisi o kamatama. Što se više novac okree, više ga ima. Zato je drugi
naziv za novac currency ; novac mora biti tekui, stalno u pokretu. Ali zašto da se kree ako ne donosi
kamate? Zašto da ga dam nekome i doem u opasnost da ga izgubim? Možda mi ga ne vrate.
I tako Muhamedovi sljedbenici ne daju kamate na novac, ne uzimaju kamate na novac. Njihova cijela
ekonomija je lažna, prkosi cijeloj nauci ekonomije. Igra s novcem temelji se na kamatama. Muhamedovi
sljedbenici ostali su siromašni, potpuno siromašni i još se uvijek drže te prošle ideje mislei da je ona nešto
duhovno.
Sve su religije protiv novca. Sve religije hvale siromahe.
Kad hvalite siromašne, uništavate sve njihove mogunosti da postanu bogati. Kada govorite protiv
novca, stvarate neproduktivno društvo. To se vidi u Indiji: u ovom asu pet stotina milijuna ljudi živi na rubu
gladi. A oni koji razumiju da e rastua populacija uzrokovati još vee siromaštvo, jednoglasno predviaju da
e krajem stoljea pola stanovništva umrijeti od gladi: jedan ovjek od dvojice. U ovoj zemlji biti emo
okruženi leševima, nee biti dovoljno drva za pogrebne lomae, nee biti dovoljno ljudi da ih odnesu na
groblja. Raspadati e se i smrdjeti. Jedina bia koja e biti sretna biti e životinje, ptice, koje jedu ljudsko
meso.
Smatrate li da ete moi živjeti meu pet stotina milijuna leševa? Ne mislim da e to itko inteligentan
moi tolerirati. Radije e poiniti samoubojstvo, prizor e biti tako strašan, agonizirajui, stvoriti e tako
strašan nemir.
A vjerski voe su još uvijek protiv kontrole raanja. Papa je došao u Indiju i rekao siromašnima “
Kontrola raanja je protiv Boga.” I shankaracharyaji, poglavari hinduske religije, govore na isti nain. Isto
tako i džainistiki acharyaji, koji su poglavari sekta Džaina, su protiv kontrole raanja. Nema ni jednog
vjerskog poglavara koji govori u prilog kontrole raanja. Oni e biti odgovorni za smrt milijuna ljudi!
No zašto su oni protiv kontrole raanja?
Oni kažu “Dijete je Božji dar. Odbiti taj dar je protiv Boga.” A dozvoliti da gladuje...? Izgleda da je Bog
udovište. On se veseli da djeca umiru na ulicama. On se veseli da siromasi ne mogu platiti ni jedan obrok
hrane.
Susreo sam siromašne ljude koji jedu samo vodu. Ne mogu rei piju vodu, oni jedu vodu, a na želudac
stave ciglu da osjete da im je trbuh pun.
Bog voli te ljude..... Izgleda da je Bog vei avao nego bilo koji drugi davao - a svi ti propovjednici i
vjerski voe predstavljaju Boga. I svi su protiv toga da ovjeanstvo živi u udobnosti, živei obrazovani,
kulturni život, uživajui u slikama velikih umjetnika, u književnosti, poeziji, glazbi i plesu.
Gladan ovjek ne može uživati u Beethovenu. Gladan ovjek ne može uživati u Michelangelu ili
Leonardu da Vinciju.
To me podsjetilo na velikog pjesnika, Heinricha Heinea. On se izgubio u dubokoj šumi u Njemakoj,
kamo je išao u lov. Nije našao puta iz šume puna tri dana... i tada je pala no. Tri dana gladan... i cijelo se
vrijeme bojao divljih životinja, pa je noi provodio sjedei na stablu.
Tada je osvanula no punog mjeseca. On je napisao takve prelijepe pjesme o punom mjesecu. Niti
jedan pjesnik si ne može dopustiti da ne piše o punom mjesecu; on ima tako hipnotizirajuu mo. To je ista
poezija.
Heinrich Heine je napisao mnogo lijepih pjesama o mjesecu, ali te noi, nakon tri noi gladi i umora i
straha od smrti svaki as, sjedei na stablu ugledao je na nebu ne mjesec nego štrucu kruha. Nije mogao
vjerovati svojim oima. Protrljao ih je, pogledao ponovo: po nebu je lebdjela štruca kruha.
Kada su ga spasioci pronašli i doveli natrag, upisao je u svoj dnevnik: “Sada razumijem zašto siromasi
uživaju u punom mjesecu, zašto gladujue osobe uživaju u lopoevom cvijetu ili ruži.”
Siromašni gladni ovjek nema vremena ni uma da razmišlja o vjenim tajnama života; on razmišlja
samo o maslacu i kruhu. A Bog voli dramu... a predstavnici bogova svi su za siromaštvo.
Svijet bi davno završio sa siromaštvom. On još uvijek može završiti s tim! - ali se to nee svidjeti
vjerskim voama jer oni imaju vlast nad siromašnima ne nad bogatima.
Tko e dati Majci Terezi Nobelovu nagradu ako na ulicama Kalkute nema siroadi? Jednodnevno
novoroene, a majka ili otac odbacili su ga kraj puta jer ga ne mogu othraniti. A Majka Tereza i njezinih
sedam stotina redovnica tre po Kalkuti tražei djecu odbaenu od majka i oeva i skupljaju ih s radošu.
Svatko broji koliko ih je našao. Radost je preobratiti ih u katolike.
Naravno da je papa protiv kontrole raanja. Da ima kontrole raanja ne bi bilo Majke Tereze i ne bi
bilo šest stotina milijuna katolika. To su najsiromašniji od siromašnih.
 9
Tijekom trideset godina tražio sam u Indiji jednog jedinog bogatog ovjeka kojeg su preobratili katoliki
misionari. Još nisam našao ni jednog - ali sam otkrio da su preobraeni najsiromašniji od siromašnih. Oni ne
razumiju ni rijei o religiji. Oni ne razumiju - oni nisu u situaciji da razumiju. Um treba odreenu hranu; oni tu
hranu nemaju. A ako im netko ponudi hranu i odjeu i sklonište, rado e se prozvati kako god netko hoe:
katolici, protestanti, kršani - kako hoete.
Domorodci, primitivni ljudi koji žive u šumama skoro goli - oni nemaju odjeu, jedu korijenje drvea,
nemaju hrane, a kršanski misionari su sretni da dou u te krajeve i preobrate ih na kršanstvo.
Boravio sam u državi Bastar, koju naseljavaju domorodci, vrlo primitivni ali jednostavni i nevini.
Kralj Bastara bio mi je prijatelj. Zato što je bio moj prijatelj ubili su ga politiari - jer me podupirao da u
Bastaru pomognem siromašnim ljudima da shvate nešto o meditaciji. Zaljubio se u mene, jer je nauio
meditaciju, i želio je da njegovi siromašni ljudi naue meditaciju. I tako sam ja obiavao ii u Bastar.... a da bi
me sprijeili da idem u Bastar, kralja Bastara politiari su ubili.
Bio sam u malom selu gdje je misionar domorodcima pokušavao pokazati tko je jai Krishna ili Isus.
Sjedio sam iza gomile, da misionar ne prepozna nikoga iz suvremenog svijeta - a bila je tamna no. On je
upalio vatru, pokraj nje stavio vjedro vode i rekao okupljenim ljudima, koji su uzbueni htjeli znati tko je
jai.....
On je napravio dva kipa, jedan Krishne, napravljen od drveta... Ne, kip Istlsa je bio napravljen od
drveta, a kip Krishne od elika! - obojeni izgledali su potpuno jednako. Uzeo je oba kipa i stavio ih u vjedro
puno vode. Naravno da je kip Isusa ostao plivati na površini, Krishna se utopio. Ljudi su rekli “Sigurno je Isus
jai od Krishne.”
Misionar je rekao “Rekao sam vam i opet vam ponavljam, Isus e vas spasiti a Krishna e vas utopiti,
zapamtite. Preobratite se u katolike. “
U tom trenu nisam mogao to trpiti. Ustao sam i rekao gomili “To je dobar pokus, ali vas pitam, jeste li
ikad uli za pokus vodom?”
Odgovorili su “Nikad to nismo uli, ali smo uli za pokus vatrom.”
Tada sam ja rekao “Sada bi trebali iskušati oba kipa vatrom.” I rekao sam ljudima” Uhvatite misionara
da ne pobjegne”, stavio sam oba kipa u vatru gdje je Isus izgorio do pepela, a Krishna je ostao cijel.
Ljudi su rekli “O Bože! Taj nas je ovjek varao.”
To je nain na koji su preobraali potpuno neuke, siromašne ljude. I oni žele da ti ljudi budu siromašni,
jer ih u protivnom ne bi uspjeli obratiti.
Hindusi imaju poteškoa: to je religija bez preobraenja kao i kod Židova. To su dvije najdrevnije reli-
gije svijeta, i obje nemaju preobraenje. Rodiš se kao Židov, ne preobratiš se u Židova; rodiš se kao Hindus,
nikad se ne preobratiš u Hindusa. Zato što su to najdrevnije religije, nije bilo potrebe da se bilo koga
preobrati. Svi su bili Hindusi.
I što je još znaajnije, Hindusi imaju kaste: brahmani su na vrhu, zatim slijede ratnici kao drugi, zatim
poslovni ljudi kao trei, i na kraju sudre - najsiromašniji od siromašnih, potlaeni od potlaenih.
Ako nekoga preobratite, kamo ete ga staviti, u koju klasu? Brahmani ne dozvoljavaju nikoga...
brahmani se raaju; to su njihovi prošli životi zajedno sa krutošu i proišenjima i disciplinom i vrlinama što
ih roenjem ini brahmanima. Nikoga ne možete preobratiti na brahmanstvo. Ni ratnici, kshatriye, nisu
spremni prihvatiti nekoga - oni su visoka kasta - to nisu spremni ni poslovni ljudi; oni su najbogatiji. Oni ne
žele nikoga preobraenog, s kim bi morali dijeliti novac.
Jedina kasta koja je preostala su sudre. No nitko se ne želi preobratiti da postane sudra koji ima
odreeni posao: išenje indijskih zahoda, koji su najgori zahodi na cijelom svijetu, primitivni i ružni. A ovi
sudre nose na glavi sve vrste dreka! On im pada po licu!
Hindusko društvo je nepokretno; nitko ne može prei iz jedne kaste u drugu. Pitanje preobraenja
nekoga iz druge vjere ne pojavljuje se. Tako je bilo zgodno preobratiti sudre na kršanstvo.
Imao sam prijatelja koji je bio ravnatelj najvee kršanske teološke škole u cijeloj Aziji. Jednom ili dva-
put sam ga posjetio. Pitao sam ga “Jesi li ti roeni kršanin?”
Odgovorio je: “Ne, ja sam roeni sudra” i odveo me u dnevnu sobu, donio album sa slikama da mi
pokaže sliku svog oca, prosjaka. On i njegova djeca preobratili su se na kršanstvo. Ravnatelj je bio
obrazovan, ne samo u Indiji ve i u zapadnim zemljama. Pokazao mi je svoju sliku prije i poslije obraenja, i
tada je pozvao svoju kerku.
Naišao sam na milijune žena, no ona je bila rijetko lijepa, nevjerojatna. Djed, ružni, izgladnjeli prosjak,
i ona obrazovana u Americi, sa doktoratom i udata za amerikog psihijatra. Obiavali su doi u Indiju po šest
mjeseci, u godini da bi preobraali ljude na kršanstvo, a drugih su šest mjeseci provodili u Americi
predavajui na sveuilištima.
Starac, ravnatelj, me pitao “Što misliš?”
Rekao sam “To je isto iskorištavanje siromaštva. Ti nisi preobraen zbog vjerovanja, ti si preobraen
na financijskoj osnovi, a to ne ini ovjeka vjernikom. Ti si glava, ravnatelj najveeg teološkog uilišta u Aziji,
i što je tebi initi? - pripremati misionare da idu po Aziji i preobraaju još siromašnih ljudi. Nitko od njih...”
On je imao tri tisue studenata na uilištu. Proveo me unaokolo. Rekao sam “Nitko od ovih ljudi nije
uvjeren u istinu tvoje religije. Nisi ni ti sam.”
On je rekao “Ne znam ništa o religiji. Znam samo o zapisima o kojima su me uili.” Odveo me u
razred, koji je bio veseo i buan. To je bilo zadnje predavanje poslije diplome za misionare, gdje ih se uilo
kako da govore, kako biti dobri govornici.
 10
Promatrao sam nekoliko minuta; nisam mogao odoljeti a da se ne nasmijem. Rekao sam “Ovo je takva
glupost.” Studenti su poduavani kada da govore glasno a kada da šapu, kada da podignu ruke, a kada da
lupaju po stolu. Upitao sam “Je li ovo škola za glumce? Mislio sam da si mi rekao da se tu školuju misionari.
Ovo su misionari?”
Kada ovjek hoe nešto rei, sama ta istina nalazi nain, izraz, pokret. To se ne ui.
Ali kada nemaš ništa za rei, oito moraš nauiti svaki pokret, svaku rije. Ovi glumci su predstavljali
misionare; oni e preobraati ljude na kršanstvo - i misle da je to najkreposniji in. Ali za njega trebaju
siromašne ljude.
Na Zapadu, na Istoku, okvir je možda razliit ali je rezultat isti. Ne dozvoliti siromašnima da se izdignu,
držati ih obuzdanima, jer su oni ljudi za rad i izvršavanje raznih stvari.
uo sam... Rolls Royce je stao pred hotelom na Miami Beachu. Žena je izašla i viknula “Trebam
etvoricu da odnesu mojeg sina u hotel”.
Sin nije bio stariji od osam godina ali bio je stvarno debeo.
etiri konobara su došla i rekli su “Djeak izgleda tako lijepo, zar ne može hodati?”
Žena je rekla “Ja mogu platiti da ga ljudi nose. On ne treba hodati. On nije invalid, on je bogat.”

Na jednoj strani, milijuni i milijuni ljudi umiru od gladi dok na drugoj strani nekolicina ljudi raspolaže
svim novcem. ak se i njihovu djecu mora nositi, jer si to mogu priuštititi. Na jednoj strani ljudi umiru na ulica-
ma....
U hladnoj zimi, tri milijuna Amerikanaca žive na ulicama; nitko ne brine o njima. Milijuni ljudi ništa ne
rade: oni samo sjede pred televizorima. Prosjeno vrijeme provedeno pred televizorom u Americi je sedam i
pol sati. Oni se ne mogu ni pomaknuti; tako su hipnotiziraru televizijom da postoje službe za dostavu iz
hotela: samo treba telefonirati da vam donesu ono što želite. Ti ljudi su sve deblji i deblji... sladoled i Coca
cola.
Oni su stvorili društvo - društvo krumpira na kauu. Postali su krumpiri, više nisu ljudska bia.
Neete mi vjerovati, ali ima ljudi koji ne mogu ostaviti televizor ni zbog kojeg razloga - ak niti da vode
ljubav. Zato vode ljubav kao peseki, tako da mogu oboje gledati u ekran!
Tu cijelu zbrku stvorile su vaše religije. Krivim sve.
Mojsije je uništio Židove rekavši im laž - da su Božji izabrani narod. Zbog te laži Židovi su mueni po
cijelom svijetu etiri tisue godina. Nitko ih ne podnosi, jer svi misle da su Židovi izabrani narod.
Brahmani misle da su oni izabrani narod; Bog je sam napisao njihovo sveto pismo. Muharnedovi
sljedbenici misle da su oni izabrani narod; Bog je svog zadnjeg glasnika poslao sa porukom u Ku'ranu. I na
kraju kršani smatraju da ni jednoj drugoj rasi na cijelom svijetu Bog nije poslao svoga jedinog sina Isusa
Krista.
Svatko misli... A Mojsije je prvi donio laž, a da nije znao dublji smisao. Ako se želiš nametnuti kao
netko od Boga izabran, biti eš uništen, neeš biti toleriran.
Mojsije je otišao na Sinaj i nakon mnogo dana donio Deset zapovijedi. Tih deset zapovijedi može se
napisati na maloj razglednici. Što je radio tako dugo?
A ako je Bog pripremao deset zapovijedi na kamenim ploama, zar on, koji je stvorio svijet u šest
dana, nije mogao stvoriti te ploe u šest dana? Mojsije laže; on je pripremio te ploe, one nemaju veze s
Bogom. Mojsije je zavarao svoj narod, kao što svi osnivai religija varaju svoje ljude.
U prvom redu, Bog je laž, najtemeljnija laž. Iz temeljne laži proizlaze mnoge laži. Laži ne vjeruju u
kontrolu raanja; one su vrlo religiozne, one proizvode. Jedna laž proizvodi tisue laži.
Kada je Bog prihvaen, kako možemo nijekati njegovog jedinoroenog sina?
Kako možemo nijekati njegovu reinkarnaciju u Rami i Krishni?
Kako možemo nijekati njegovog glasnika Muhameda?
Jednom kada ste prihvatili temeljnu laž, morate prihvatiti sve te ljude, koji izgledaju malo ludi. A ti ljudi
su napisali vaša sveta pisma u ime Boga - jer je sveti Ku'ran jezino tako pogrešan da se vidi tko ga je
napisao.
I ako je samo jedan Bog, zašto je potrebno toliko religija, i toliko svetih pisama, i toliko proroka? To je
zato što Bog voli krvoprolie, Muhamedovi sljedbenici ubijaju Hinduse, Hindusi ubijaju Muhamedove
sljedbenike? Ubrzo nakon što je Indija postala neovisna, Hindusi i Muhamedovi sljedbenici zajedno ubili su
milijun ljudi u ime Boga.

Stari Židov je umirao. Nikada nije otišao u sinagogu. Rabin ga je došao pomiriti s Bogom.
Starac je rekao” Nikada se nisam ni posvaao s njim. Nikada nisam otišao u sinagogu i ti to dobro
znaš!” Rabin je rekao”Uvijek si bio udan. U trenutku svoje smrti, pomoli se Bogu.!”
Starac je rekao “Ja molim. Ja molim da je dosta. Dosta smo mueni jer nas je izabrao. Sada neka
izabere nekoga drugog!”

Religije nemaju opravdanje da postoje na svijetu. Da, religioznost je nešto potpuno drugaije. ovjek
može biti religiozan a da ne pripada ni jednoj religiji. U stvari, oru koji pripadaju nekoj religiji ne mogu biti
religiozni. Mogu biti kršani, Židovi, Hindusi, budisti, ali ne religiozni.
Ako želite biti religiozni, morate stati na vlastite noge i pogledati unutra. Bog nije nigdje vani. Ne
postoji osoba kao Bog. Unutra ete nai vjenost svijesti. To je jedino božansko, to je jedino božanstveno -
 11
ali nema Boga.
Da bi se osjetilo božanstvo u vlastitom biu treba proi veliku transformaciju, metamorfozu. Postati
ete novi ljudi, sa suosjeanjem, sa ljubavlju, razumijevanjem, znanjem, bez straha od smrti, jer znate svoju
vjenost, jer poznajete svoje središte.
Danas poinje novi niz: Jedno zrno zazeleni zemlju

Maneesha je pitala:

Voljeni Uitelju,
Jednoga dana, kada je uitelj Rinzai otišao Ho-fuu, upravitelj mu je ponudio visoko mjesto.
Bilo je uenih ljudi ak i na tako udnim položajima kao što je upravitelj. Upravitelj je rekao Rinzaiu da
zauzme visoki položaj, viši ak i od upraviteljevog. On je znao.
Rinzai je jedan od najljepših uitelja. Imao je više prosvijetljenih uenika nego bilo koji drugi uitelj.
Zrak oko njega bio je prosvijetljen. Njegove oi bile su oi probuenog buddhe. Oni koji su imali oi vidjeti i
uši da uju, oni koji su bili dovoljno osjetljivi da osjete miomiris ovjeka isti tren su razumjeli. On je u gomili ali
joj ne pripada. On izgleda kao ljudsko bie ali ga je nadišao. On sjaji svojim nadilaženjem.
Upravitelj mora da je bio ovjek velike inteligencije, razumio je. Mora da je probao malo meditacije, jer
je u protivnom nemogue da upravitelj ponudi nekome viši položaj.
Tada je istupio Ma-yu i upitao Rinzaia “Veliki Milosrdni ima tisuu ruku i tisuu oiju...”
To je metafora za svakog probuenog ovjeka. Ona jednostavno znai da može svoja dva oka
upotrijebiti kao da ih ima tisuu.
Vi poznate moje oi: ja imam tisuu oiju, i gledam u svakog od vas ponaosob. Možda to ne znate,
možda to ne otkrijete, ali ja vas stalno promatram u najskrivenije središte vaših bia.
To je metafora: probueni ima tisuu ruku. Možete li gledajui u moje dvije ruke, vidjeti deset tisua
ruku? Metafora jednostavno znai da uitelj, sa samo dvije ruke, uspijeva raditi kao da ih ima tisuu. On radi
na tisuu uenika. On je najvei stvaratelj na svijetu. On ne slika, on ne svira gitaru, on ne pjeva. Ali ono što
on stvara.... on guli svakog uenika, otkriva skrivena blaga u središtu svakog živog bia. Njegove dvije ruke
nisu samo dvije ruke, jer on radi na tisuama ljudi - stoga metafora.
No ima glupana koji ne razumiju metafore, koji ne e pokušati otkriti “Da li je to istinito?” Oni žele
injenice. Što se tie injenica, Buddha ima samo dva oka i dvije ruke, ali što se tie istine, on ima deset
tisua oiju i deset tisua ruku.
Da bi vidjeli što je na stablu treba pogledati plodove s tog stabla: plodovi su presudni. Ako jedan
probueni uitelj stvara strahovito snažan ugoaj u kojem se neupaljene duše pale, sa svoje dvije ruke on
ini uda. Sa svoja dva oka on gleda u tisue duša da ih probudi. Ali to je istina, to nisu injenice. To se ne
može fotografirati. Ma-yu je upitao Rinzaia,
“Veliki Milosrdni ima tisuu ruku u tisuu oiju. Koje je pravo oko?”
“Meu tisuu oiju” - pitao je - “ koje je pravo oko?” On se ponaša kao prosjeno, slijepo, pospano,
nesvjesno ljudsko bie, jer su te tisue oiju samo odraz onog jednog oka koje se nalazi izmeu obrva. Mi ga
zovemo tree oko. Dva oka gledaju na van, ono tree oko gleda unutra; to je pravo oko. Ali to pravo oko
može djelovati na tisuu ljudi, na deset tisua ljudi, na deset milijuna ljudi.
Uitelj nikad ne daje kopiju; sve je jednako originalno kao i izvornik. On uvijek s vama dijeli original,
izvornik. Njegova jasnoa, njegovo vienje je tako ogromno da ga mogu dijeliti milijuni. To je znaenje
metafore.
Ali glupe osobe e uvijek pitati o metaforama. Oni ne razumiju da ima stvari koje se ne mogu izrei
bez metafora - i to su velike stvari i velika iskustva u životu, koja se ne mogu izrei bez metafora, bez
poezije, bez simbola.
Rinzai je odgovorio “Veliki Milosrdni ima tisuu ruku i tisuu oiju. Koje je pravo oko? Recite, recite!”
Vi možda znate, zato i pitate.
To je jedno od najveih pogrešnih zakljuaka ljudi koji imaju neko znanje - sve posueno iz zapisa, od
uitelja, od misionara - sve je to smee, osim ako je steeno iskustvom.
Mora da je Rinzai pogledao u tog ovjeka zvanog Ma-yu. Izgleda da je on bio ueni ovjek koji je itao
sveta pisma pa otuda pitanje. On ve zna i odgovor - odgovor iz svetih pisama, a ne odgovor iz vlastitog
iskustva. Zato je rekao,
“Veliki Milosrdni ima tisuu ruku i tisue oiju. Koje je pravo oko?
Recite, recite!”
Želio je razotkriti Ma-yua: “Tvoje znanje nije tvoje znanje. Tvoje znanje je posueno.”
Ne ovisite o posuenom znanju. To vas samo optereuje, ini vas teškima, veže vas u lance,
zarobljuje rijeima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i
crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa
svemirom.
Ma-yu je povukao uitelja sa visokog položaja i sam zasjeo. To je prelijepa anegdota. Jer mu Rinzai
nije odgovorio, nego ga je upravo suprotno upitao,
“Koje jepravo oko? Reci, reci?”
On je pomislio “Ovaj ovjek ne poznaje ak ni sveta pisma. On nije uenjak.” Da to pokaže, povukao
je uitelja sa visokog položaja i sam na njega sjeo. To je ono što su uenjaci uvijek inili.
 12
Uenjaci su najvei neprijatelji onih koji su iskusili istinu. Upravo to iskustvo istine ini da se uenjaci
osjeaju toliko manje vrijednima da postaju skoro bijesni. Izgube svu racionalnost i osjeajnost. Postali su
nerazumni.
Mu-yu je povukao uitelja sa visokog položaja i sam sjeo na njega.
Pristupajui mu, Rinzai je rekao “Kako ste?”
To je ljepota ovjeka koji zna kako postupati s glupanima:
“Kako ste?” Ma-yu je oklijevao.
Nije mogao razumjeti što da kaže. “Kako ste?”
...i zbog svojeg oklijevanja otkrio se.
Pravi uitelj nikad ne oklijeva. Oklijevanje proizlazi iz sumnje. Oklijevanje dolazi jer stvarno ne znate,
ve se samo pravite kao da znate. I samo malo pitanje - ne metafiziko ni filozofsko pitanje - samo
jednostavno pitanje,
“Kako ste?” i Ma-yu je oklijevao.
To je bilo dovoljno.
Tada je Rinzai povukao Ma-yua s visokog položaja i sjeo na njegovo mjesto.
Ma-yu je izašao, a Rinzai je sišao.
Njega nije zanimalo da bude na visokom položaju. On je želio da Ma-yu razumije da ne zna, a ipak se
pravi kao da zna.
Svi vaši uenjaci, svi vaši propovjednici, svi takozvani biskupi i kardinali i imami i shankaracharyji, svi
spadaju u istu kategoriju: znaju mnogo a ne znaju ništa. Oni su dobro dresirane papige.

Jedan je biskup vrlo volio svoju papigu, no ona je uginula. Ljepota papige bila je u tome da je
obiavala izgovoriti fonetski i tono cijeli katoliki Oe naš, da je to zadivilo sve koji bi došli biskupu u
posjete. Ali papiga je uginula.
Biskup je u oajanju pokušao nai drugu takvu papigu, pa je otišao u duan s kunim ljubimcima i
rekao prodavau cijelu tužnu priu o svojoj uginuloj papigi. Prodava je rekao “Cijena e biti visoka, no ja
imam baš pravu papigu za vas - mnogo bolju od one koja je uginula.”
Biskup je rekao: “Novac nije problem. Samo mi pokažite papigu.”
Prodava je odveo biskupa u duan, gdje je stavio papigu u zlatni kavez - prekrasan primjerak. Biskup
je pitao: “Što je tako znaajno na ovoj papigi?”
Prodava je rekao: “Pažljivo pogledajte. Dvije niti konca vise joj s nogu. Ako povuete desni konac,
odmah e izgovoriti Propovijed na Planini.”
Biskup je rekao: “O Bože! A što je s lijevim?”
“Ako povuete lijevi, izgovoriti e što je i vaša papiga znala. Izgovoriti e pravi katoliki Oe naš.”
Biskup je bio zauen, i upitao je: “A ako povuem obadva konca istovremeno?”
Papiga je rekla: “Ti glupane! Pasti u na rit!”
ak su i papige inteligentnije od takozvanih uenih ljudi.

Kikaku je napisao:
Sjajni puni mjesec!
Na prostirku na mom podu
sjene borova padaju.

Uvijek vizualizirajte ove haiku pjesme.

Sjajni punim mjesec ! - i zbog sjajnog punog mjeseca, Na prostirku na mom podu sjene borova
padaju...i duboka tišina, i strahovito blaženstvo.
Te se stvari ne govore. Njih treba razumjeti vizualiziranjem.
Slijedei puta kada je puni mjesec, promatrajte sjene drvea na svojem podu. One ne uznemiruju ni
najmanju trunicu prašine. Nalaze se tamo, ali su skoro nepostojee - upravo kao i probueno bie. Postoji,
no može se rei da je svuda.
Za probuenu osobu možete rei da je njegovo prisustvo i odsustvo u jednakim dijelovima - viša
matematika za one koji traže najviše vrhunce, najviši izraz svojih mogunosti.

Niti mjesec želi raditi sjene, niti borovi žele bacati sjene, a niti ih prostirka na vašem podu želi zadržati.
One dolaze i odlaze, kreu se s mjesecom. Nikoga ne zanima...a sve se dogaa tako tiho i tako lijepo.
Za ovjeka koji dolazi središtu svoga bia, život postaje upravo takav: sve se dogaa tako tiho i tako
lijepo. Nema ni najmanjeg nemira u prašini.

Maneesha je postavila pitanje:

Naš voljeni Uitelju,

Razumjela sam da je svjedok ista svijest, nepromijenjena od tijela i uma u kojem privremeno prebiva.
Zato, prvo: Kako osobne karakteristike i kondicioniranost traju dalje iz jednog života u drugi?
I drugo: Nema li ono što nas ini jedinstvenim pojedincima trajnost?
 13

Maneesha, prvo moraš razumjeti da nemaš samo ovo tijelo od krvi, mesa i kostiju, ne samo ovaj
mozak koji je dio tijela. Iza mozga imaš um - taj je um apstraktan - a iza tijela imaš astralno tijelo. Rije
'astralno' dolazi od zvijezda; ono znai svjetlo....
Umjesto mesa ili kostiju, samo tijelo od svjetla. To tijelo od svjetla, astralno tijelo, ima u sebi um.
Kada umreš, tvoje fiziko tijelo i tvoj fiziki mozak ostaju za tobom. Ali astralno tijelo putuje s tobom, sa
umom, sa svim sjeanjima na prošli život i tijelo, sjeajui se svih ožiljaka i rana koje su zadesile fiziko tijelo.
Taj apstraktni fenomen putuje s tobom; skrivajui se unutar toga je tvoje krajnje, egzistencijalno središte.
Dok ne upoznaš centar, moraš stalno putovati iz tijela u tijelo. Do sada ve putuješ tisuama života,
sakupljajui sve više uspomena u svom astralnom tijelu. Iako je centar nepromijenjen, okružen je astralnim
tijelom, a astralno tijelo ide od maternice do maternice, od groba do groba. To je tvoja individualnost; ona
ima kontinuitet. No kontinuitet završava kada postaneš buddha.
Kada se probiješ bliže centru, rasijecaš astralno tijelo, radei put kroz um, dalje od uma, kroz astralno
tijelo i dalje od astralnog tijela, do samog središta bia. Kada jednom stigneš do samog središta bia
prestaje kontinuitet tvoje individualnosti. Tada poinje sveope postojanje. Neeš ponovo ui u novu
maternicu, i nee te spaliti na još jednom sprovodu. Biti eš jedno sa cjelinom.
Naravno, sve ima svoju cijenu. Moraš odbaciti svoju dugo njegovanu ljubav za individualnost, no tvoja
je individualnost na krajnjem cilju optereenje.
Sada skoite iz kontinuiteta i postanite jedno sa cjelinom. Nestati ete kao kap rose u oceanu. Ali to je
konana srea, beskrajna je ekstaza postati oceanski, postati kozmiki. Nikada neeš požaliti gubitak
individualnosti.
Što je bila tvoja individualnost? Jeste li ikad o tome razmišljali?
Tvoja individualnost bila je tvoj mrak, koji te nosio iz jedne maternice preko groba do druge maternice,
ponavljajui stalno iste stvari. Zato se to na Istoku zove krug života i smrti. Iskoiti iz tog kruga je jedini cilj
meditacije - izai iz tog kontinuiteta, koji je bio duboka tjeskoba, nemir i strah, i nestati u plavom nebu.
To nestajanje nije tvoja smrt. To nestajanje te spaja sa cjelinom. A biti jedno sa cjelinom najvea je
srea, najvee blaženstvo. Ništa nije znaajnije, punije sjaja, velianstvenije. Tu su svi buddhe nestali u
konanoj vjenosti postojanja. To je sloboda od individualnosti, sloboda za tebe.
Poznavali ste slobodu od drugih, ali ne prepoznajete da ste još uvijek robovi vlastite individualnosti. To
je kavez.... može biti zlatni.
Otvorite kavez i poletite preko sunca u plavo nebo i nestanite, bez otisaka stopala, bez tragova.
To je Gautama Buddha zvao anatta, bez osobnosti, bez uma, bez ti, bez ja. To se zapravo može rei
na drugi nain....
Priao sam vam o Kabiru, jednom odi velikih mistika Indije. On je postao prosvijetljen kada jebio mlad i
napisao je malu pjesmu, u kojoj ima stih - Kap je nestala u oceanu.
Kada je umirao, pozvao je svog sina Kamaala i rekao mu da promijeni taj stih. Kamaal je rekao: “ On
je tako lijep - kap rose nestala je u oceanu. Zašto to mijenjaš? I što je zamjena?”
Kabir je rekao: “To su moji zadnji udisaji; nemoj se prepirati, samo napravi što ti kažem. Napiši
umjesto toga: Ocean je nestao u kapi rose. Ono je bio moj prvi utisak, ovo je moj zadnji utisak. “ I zatvorio je
oi
Ali oba su utiska prelijepa. U poetku ete, naravno, vidjeti kap rose koja nestaje u oceanu. Ali na
kraju shvatiti ete da je ocean nestao u kapi rose.
A sada je vrijeme za Sardar Gurudayal Singha.
Gospoica Goodbody rekla je svojem razredu jedno popodne: “ Dobro, djeco, onaj koji napravi
odgovor na moje slijedee pitanje može odmah ii kui. “
Istog trena mali Albert bacio je svoju školsku torbu kroz prozor.
“Tko je to napravio?” bijesno je odazvala gospoica Goodbody
“Ja sam to napravio!” rekao je Albert 'Vidimo se sutra!”

Paddy je odluio da je vrijeme da nae posao s punim radnim vremenom. Nova tvornica kobasica
otvara se u gradu, i on je poslao molbu za posao. Uzeo je prijavni list u susreo se sa Mussolinijem
McVeyem, rukovodiocem.
“Gospodine Murphy” ree Mussolini, “dobili smo mnogo molba za ta radna mjesta, pa smo odluili po-
staviti po dva pitanja za testiranje inteligencije. Doite ponovo sutra sa prijavnim listom i odgovorima na pi-
tanja.”
Paddy kod kue gleda prijavni list.
U pitanju br. 1 piše: “How many seconds in a year? U pitanju broj 2 piše: Koliko dana u tjednu poinju
sa slovom “T”?
Slijedee jutro Paddy je došao na razgovor u dogovoreno vrijeme.
“Dobro jutro, gospodine Murphy” ree Mussolini McVey. “Kakav je vaš odgovor na prvo pitanje - How
many seconds in a year?”
“Nema problema, gospodine” ree Paddy. “ Odgovor je dvanaest.”
“Dvanaest?” upita Mussolini. “Kako si došao do toga?”
“Jednostavno” odgovori Paddy “The second of January...the second of February...!”
“Dobro, dobro gospodine Murphy” ree McVey. A odgovor na drugo pitanje: How many days of the
 14
week begin with “T”?”
“Nema problema, gospodine” ree I'addy: “Odgovor je dva.”
“Vrlo dobro” ree McVey “A koja su to dva?” “Lako” odgovori Paddy “Today and tomorrow·. “

Farmer Scrumpy bio je u gradu nekoliko dana i kada se vratio, Homer, njegov najamni radnik ekao
ga je na stanici u starom Fordu.
“Što ima novo, Homer?” pita Scrumpy.
“A, tako-tako” odgovara Homer.
“Se nekaj desilo dok me nije bilo?” pita Scrumpy, penjui se u auto.
“Nikaj vredno spomena” odgovara Homer, vozei sa stanice. “Pas malo šepa. “
“Stvarno?” pita Scrumpy.
“Je” veli Homer.
“Kak se to desilo?” pita Scrtunpy
“Pa” objašnjava Homer, “ Mislim da je stari konj malo poludil, trei van iz štale, polu speen, u pol
noi, i lupil ga je.”
“Konj?” vie Scrumpy. “Pol speen?”
“Je” odgovori Homer. “Kad je štagalj zgorel i svo seno otišlo v zrak, konj je skoro zgorel.”
“Stvarno?” vrišti Scrumpy. “Štagalj je zgorel?”
“Je” veli Homer. Mora de je z kue zletelo par iskrih i zapalilo. Izašel sam iz kue baš na vreme.”
“Stvarno?” vrišti Scrumpy: “Kua je gorila? Kak si izašel van?”
“Pa” objašnjava Homer” tvoja me žena izbacila iz kreveta i probudila!”
“Stvarno?” vie Scrumpy. “Bil si u krevetu s mojom ženom?”
“Je! Pili smo domau rakiju.”
“Stvarno? “ vie Scrumpy. “Pil si moju rakiju u mojem krevetu s mojom ženom? Gde je ona?”
“Pa” objašnjava Homer “ona je postala hrskava od vatre, ali ne brini! Spasio sam rakiju!”
“Fala bogu!” veli Scrumpy. “Je se još kaj desilo?”
“Nikaj” objašnjava Homer “bil je to miran tjedan!”

Nivedano

Nivedano

Budite tiho... Zatvorite oi...

Osjetite svoje tijelo potpuno smrznuto.
To je pravi trenutak da pogledate unutra, sa punom svijesti, sa potpunom životnom energijom, i sa
žurbom kao da vam je to posljednji trenutak na zemlji.
Idite sve dublje, probijajui svaki sloj.
Kako idete dublje, osjetiti ete duboku tišinu kako se spušta na vas.
 15
Dublje... veliki mir koji nadilazi razumijevanje.
Sve više, dublje... i cvijee pada na vas sa mirisom koji do sada niste upoznali.
U samom središtu svoga bia nai ete sebe - ne onakve kakvima ste se poznali do sada, ve na
potpuno novi nain. Prepoznati ete se kao jedan od buddha, spreman, probuen.
A buddha ima samo jednu osobinu: svjedoenje. Sada svjedoite: tijelo niste vi, um niste vi - ak ni
astralno tijelo niste vi. Ni tišina, ni mir, ni mirisi niste vi. Oni su oko vas, no vi samo svjedoite, vi ste samo
svjedok.
Vaša jedina osobina koja je vjena je svjedoenje. Da bi to pojasnili, Nivedano

Opustite se...
Otpustite sve blokade, ali ostanite svjedok, ostanite buddha.
U ovom trenutku, vi ste najviše blagoslovljeni ljudi na zemlji. Deset tisua buddha se topi, razlijeva, i
Buddha Auditorium je postao ocean svjesnosti.
Popijte što više tog božanskog soka, i nagovorite buddhu da doe s vama. Skrivao se u vama tisue
života. Recite mu da izae na rubove, na obodnicu vašeg života. Nosei vodu sa zdenca, cijepajui drva,
buddha mora biti prisutan u svakom trenutku - kada ste budni ili za vrijeme spavanja.
Dan kada obod i centar postanu jedno biti e najvei dan u vašem životu. Nestati e kontinuitet vašeg
roenja i smrti. Biti ete prosvijetljeni.
A kada odbacite ovo tijelo, ovaj um...sa tim tijelom i umom isto tako odbaciti ete svoja astralna tijela,
svoj unutarnji um. Postati ete samo kap rose - bilo da kap rose nestane u oceanu ili da ocean nestane u
kapi rose.
To je najviši vrhunac ljudskog razvoja. Cijela egzistencija eka na to.
Kad god jedan ovjek postane jedno sa cjelinom, cijela egzistencija pleše, pjeva, sipa cvijee, slavi.
Sakupite što više prije nego vas Nivedano pozove natrag. Nagovorite buddhu...To je vaša
najskrivenija jezgra, to nije niiji drugi monopol. Primite ga za ruku, pokažite mu put, zlatnu stazu po kojoj ste
došli do središta.
Sada nemojte doi sami. Neka vas buddha slijedi. On mora postati vaš svakodnevni život, vaše
disanje, kucaji srca. On mora pjevati sa vama, on mora plesati sa vama.
Njegovo bivanje sa vama uiniti e vam život trajnom proslavom.
Nivedano....

Doite... ali nemojte doi sami.

Doite kao buddha: mirno, tiho, skladno.
Posjedite par minuta da se prisjetite gdje ste bili, da se podsjetite na svoj unutarnji sjaj, veliku tišinu
koju ste susreli, i na buddhu koji je došao kao sjena iza vas. Svaki dan on dolazi bliže i bliže.
Na dan kada se vi i buddha stopite biti ete probueni, prosvijetljeni.
To je prava religija.
To je autentina duhovnost.
Ona ne ovisi ni o jednoj organizaciji niti o crkvi. To je jedino vaš put prema vašem domu. To je
prisjeanje zaboravljenog jezika.
A ako jedan ovjek može postati buddha, to je dokaz da svaki ovjek može postati buddha.
Jedno zrno zazeleni zemlju.

Dobro, Maneesha?
Da, Voljeni Uitelju.
 16
TAJNA COCA- COLE
14. sijenja 1989.

NAŠ VOLJENI UITELJU

Sansho, Rinzaiev uenik, jednom je rekao Seppou,

“Zlatni šaran izašao je iz mreže!
Reci mi, ime e se hraniti?”
Seppo je adgovorio: “Kada ti izaeš iz mreže, odgovoriti u ti.”
Sansho je rekao: “ Glasoviti uitelj petnaest stotina redovnika ne može nai jednu rije koju bi rekao o toj
temi. “
Seppo je rekao: “]a sam glavni opat i imam mnogo briga.
“ Jednom drugom prilikom, nešto kasnije, Sansho je rekao redovniku:
“Odakle si upravo došao?”
Redovnik je rekao: “Kwatz!”
Sansho je rekao; “Kwatz!”
Redovnik je panovo rekao: “Kwatz!”
Sansho je rekao: “Kwatz!”
Redovnik je rekao: “Ako me slijepo udariš, ja u rei: “Kzvatz!”
Sansho je podigao svoj štap, a redovnik se pripremio da primi udarac.
Sansho je rekao “Kada ideš niz brijeg,
nema užitka ako ne triš” i na to je udario redovnika. Redovnik je rekao: “Lopove!” i otišao.
Drugi redovnik koji je prisutvovao dogaaju pitao je: “Ovaj redovnik, kako može ui?”
Sansho je komentirao: “On je došao vidjeti bivšeg uitelja.”

Prijatelji, uo sam za urednika kojeg je ugrizao bijesni pas. Kada je došao u bolnicu, doktor mu je re-
kao: “Prekasno je, pobjesniti ete.”
Urednik je samo rekao: “Donesite mi odmah nalivpero i papir.”
Doktor je rekao: “Nemojte žuriti sa oporukom.”
Urednik je rekao: “Tko piše oporuku? Pišem popis ljudi koje u ugristi kada pobjesnim!”

Tražio sam tog urednika, i našao sam ga. On radi ovdje, u ovom samozvanom kulturnom gradu, u
dnevnim novinama, Prabhat. U svojim uvodnicima on piše iste gluposti o meni.
Prije nego mu odgovorim, želim mu zahvaliti jer svatko tko piše neke gluposti o meni daje mi priliku da
razotkrijem ovu samozvanu religiju, ovu samozvanu kulturu, potpuno trulu. Prije nego mu odgovorim, rei u
vam još nešto.
Urednik nije umro. Upravo suprotno, pas koji ga je ugrizao je umro. Ima nekoliko tako otrovnih ljudi da
ako ih zmija ugrize ona pogiba.
On me pokušava ugristi na sve mogue naine, no ja mu nisam dostupan, pa jadnik i dalje piše
uvodnike. Volio bih da i nastavi. Potpuno sam mu zahvalan, zbog jednostavnog razloga jer mi daje priliku da
razotkrijem ovo trulo društvo, njegovu religiju i kulturu.
Napisao je o meni da sam “pohotan profesor koji zagauje društvenu i kulturnu klimu.” Dobro...
Ovaj bi se urednik trebao sjetiti da ja nisam napravio kipove u Khajurahu; oni su stari tisuu godina. Ja
nisam napravio senzualne, duboko bestidne kipove u Puri ili Konaraku. Ove tisue kipova golih žena u
nastranim položajima... kiparima su trebale stotine godina da naprave te hramove. A ovi kipovi nisu samo
ista umjetnika djela, oni su dio religije; drugaije zašto bi bili postavljeni u hramove?
Indija je upoznala prvog pohotnog ovjeka u Vatsyayani. Tri tisue godina prije Sigmunda Freuda i
Havelocka Ellisa, on je napisao prvu knjigu u svijetu seksologije, Kamasutru, aforizme o seksu. Hindusi ga
nazivaju Maharishi, veliki vidjelac. Njegove su sutre tako ružne i bludne. On ima i nekoliko crteža seksualnih
položaja. Oni su tako prostaki, tako ružni, tako neprirodni - a neete vjerovati da on opisuje 84 položaja za
voenje ljubavi. Vi poznajete samo jedan položaj - misionarski.
Ovog ovjeka ne zovu pohotnim, njega zovu velikim vidiocem. I kroz tri tisue godina nitko ga nije
kritizirao; obožavali su ga. A ovaj me jadni urednik zove pohotnim...
Svi zapisi Hindusa puni su pohote, puni opscene senzualnosti. Opisati u prekretnice.
Drugi ovjek je kašmirski brahman koji je napisao Kok-shastru. Njegovo ime je Koka, Pandit Koka.
Njegovi su crteži još ružniji nego Vatsyayanina Kamasutra, a on je imao ljubavnu vezu sa ženom iz najniže
kaste, kole; oni su domorodci.
Ponekad mislim... Spajajui 'koka' i 'kola', možda je tu tajna Coca-Cole! Zato proizvoai Coca-Cole
ne dozvoljavaju da svi znaju za tu tajnu.
I taj me jadnik zove pohotnim, a Koku zove velikim uenjakom, velikim istraživaem seksologije!
U jednom hinduskom zapisu vidjeti ete cijelu scenu, što znai biti pohotan.
Vidjeli ste shivalinge po cijeloj Indiji. Možda ima više shivalinga nego bilo ijih drugih kipova -
shivalinga jednostavno znai Shivina seksualna mašinerija, a zasniva se na yoni od Parvati, njegove žene - i
 17
javno, na uglovima ulica, na sajmu. Shivalinga ne treba ak ni hram, ne nužno. ak i najsiromašniji to mogu
imati. Samo naite komad mramora nalik na faliki simbol i napravite u mramoru vaginu žene. Stavite faliki
simbol u vaginu i imate hinduskog mahadeva, velikog boga.
Kako se dogodilo da ni jedan drugi bog nema takve simbole? Želio bih vam ispriati priu da objasnim
rije 'pohotan'.
Kao što kršani imaju trojstvo, Hindusi imaju trimurti, tri lica Boga. Prvo lice je Brahma, koji je stvorio
svijet. On ima samo jedan hram u cijeloj Indiji, jer tko mari za njega? - on je svoje napravio, i nitko ne zna
kamo je otišao.
Drugo lice Boga je Vishnu, koji ima tisue hramova, jer on održava ono što je Brahma stvorio.
Naravno, ako ga možete nagovoriti svojim molitvama i ritualima, to e vam biti veliki blagoslov. On stalno
održava svijet do trenutka kada ga Shiva uništava. Shiva je Bog razaratelj.
Kako se dogodilo da Shivu predstavlja faliki simbol? Jednog jutra, Brahma i Vishnu su raspravljali o
neemu, i nisu mogli doi do zakljuka, barem su tako mislili, “Bolje da idemo Shivi. Možda nam on može
pomoi da doemo do zakljuka.” I tako su otišli Shivi rano u jutro.
Amerikanci ne bi trebali misliti da samo oni voe ljubav ujutro. Milijune godina prije, Shiva je vodio
ljubav sa Parvati ujutro - a vrata su bila otvorena.
Brahma i Vishnu nisu mogli zamisliti da je to vrijeme za voenje ljubavi - ali Shiva je udan bog, hipi
bog, On uzima marihuanu, on uzima opijum, pije alkohol. Nema ni jedne droge o kojoj on nije ovisan.
Naravno da nema osjeaj za vrijeme, da li je no ili dan, ili da li su vrata otvorena ili zatvorena.
I tako su Brahma i Vishnu ušli i nisu mogli vjerovati svojim oima, ja njih zovem pohotnima. Da su bili
imalo pristojniji otišli bi van iz kue, no oni su tamo ostali šest sati, jer je taj ovisnik o drogi, Shiva; nastavljao i
nastavljao, i nije znao prestati. Njega nije smetalo što ova dvojica obilaze, i gledaju što on radi. To su
hinduski pohotni bogovi!
I kada je nakon šest sati došao k sebi i prepoznao ovu dvojicu, oni su ga proklinjali. Trebali su prokleti
sebe, jer su ušli u neiju privatnost. Videi da vodi ljubav, trebali su izai van i priekati tamo. No oni su
obilazili, promatrali i uživali: to je pohota. Neete pronai drugi primjer takve božanske pohote.
Trebali su prokleti sebe, no radije su prokleli Shivu - “jer smo ovdje prostajali šest sati a ti nas nisi
primijetio, nego si nastavio voditi ljubav. To je tako nekulturno da te proklinjemo, pa eš na svijetu biti poznat
po svojim genitalijama.” To je razlog za shivalinge koje vidite svugdje u zemlji.
A sada bih volio da mi urednik Prabhata odgovori: Tko je pohotan? Vaši bogovi...?
I sada dolazim do oca ove nacije, Mahatme Gandhija. Dok je bila živa njegova žena, Kasturba...
Njezin je grob samo preko rijeke u Palai Aga Khana; ona je tamo umrla po nadzorom Britanske Imperije.
Mahatma Gandhi bio je isto tako u kunom pritvoni u palai Aga Khana.
Kasturba je bila jako ljubomorna na Gandhija, jer se susretao sa tako mnogo ljudi, muškaraca i žena.
Stalno je pazila.
Jednom je veliki pjesnik Indije, Rabindranath Tagore, boravio u Gandhijevom ashramu, i Gandhi je
želio raspraviti mnogo stvari sa njim, pa je rekao: “Bilo bi dobro da spavamo u istoj sobi.” Kasturba je udljivo
reagirala. Nije im dopustila da borave u istoj sobi.
I dok je Kasturba bila živa, Gandhi je govorio o brahmacharya, celibatu. U stvari, svatko želi celibat
kad se radi o njegovoj ženi. On je napisao knjigu u kojoj kaže da je celibat istinski život, no bio je to samo
strah od Kasturbe i ništa više.
Kada je Kasturba umrla, poeo je spavati sa golim ženama. Sve su to njegovi sljedbenici pokušavali
sakriti, jer su se bojali da e predodžba njega kao oca nacije pasti u blato. I na nesreu tri osobe koje su ga
stalno gnjavile da to ne radi bile su iz Maharashtra.
Jedan od njih bio je Kaka Kalekar, dugogodišnji prijatelj Mahatme Gandhija. Drugi je bio Vinoba
Bhave, jedan od najprisnijih sljedbenika Mahatme Gandhija. A trei je bio Dada Dharmadhikari, ovjek koji je
pokušavao isfilozofirati obine misli Mahatme Gandhija. Sva trojica pripadali su Maharashtri, samozvanom
kulturnom i vjerskom gradu.
No Mahatma Gandhi nije slušao nikoga.
Zbog svog stalnog obuzdavanja koje je zvao celibat... ak i nakon što je postao otac petorice sinova
on je potiskivao svoju seksualnost, senzualnost a samo ljudi koji se obuzdavaju postanu pohotni.
Kada je njegova žena umrla, zaboravio je brahmacharya, celibat, i pod stare dane, u dobi od
sedamdeset godina, poeo imati seksualne snove. I njega zovu mahatma, velika duša - a u dobi od
sedamdeset poeo je spavati sa golim mladim djevojkama, a svi njegovi sljedbenici nastojali su to sakriti.
Nisu to mogli sakriti zbog jednostavnog razloga. Tajnik Mahatme Gandhija, Pyarelal, bio je
najsposobniji tajnik kojeg se moglo imati. Zato što se zaljubio u ženu, Gandhi ga je izbacio iz ashrama. U
Gandhijevom ashramu nitko se ne smije zaljubiti; to je najvei grijeh.
Pyarelal je pisao Gandhijevu biografiju. Znao je sve tajne - njegovo spavanje sa golim djevojkama - i
zato što je bio izbaen iz ashrama, smio je imati osvetu na umu. “ovjek u javnosti govori o celibatu, a sam
spava sa mladim djevojkama koje moraju biti gole.”
Pyarelal je napisao biografiju, i ona je tako opsežna, sa takvom tonošu podataka - skoro dvije tisue
stranica, u dva sveska, da je van dometa obinih itatelja. Tko e itati dvije tisue stranica?
A spavanje sa djevojkama opisuje se na posljednjih sto stranica, sa svim detaljima. Tko su bile
djevojke, sa svim pismima koja je primio od Kake Kalelkara, Vinoba Bhave i Dada Dharmadhikarija, u kojima
ga nagovaraju da prestane s tim: “To e uništiti predodžbu o vama.”
 18
No bio je to zadnji period njegova života, i ono što je obuzdavao etrdeset godina svojeg života
postalo je vulkanom. Bilo je izvan svake kontrole.
I taj ovjek, potpuno nezreo, neuk, mene naziva pohotnim!
Nazovite Mahatmu Gandhija pohotnim!
Nazovite Brahmu i Vishnu pohotnima. Nazovite Shivu pohotnim - prvog hipija svijeta!

Ali to je stanje sa svim religijama. Hinduizam nije izuzetak.

Pet stotina stranica Starog Zavjeta Biblije je apsolutno bludno. Jedan moj prijatelj izvadio je tih pet
stotina stranica i napravio je novu knjigu The X - Rated Holy Bible
(Zadnja vrsta Biblije, ili Najlošija kategorija Biblije; op. prev.). Sada ga kršani progone. Ali knjiga je
otišla naprijed - iako zabranjena u mnogim zemljama, stigla je na crno tržište.
Pet stotina stranica? I ni jedan Židov, ni jedan kršanin - jer oba vjeruju u Stari Zavjet - nije se
usprotivio? Nazovite te ljude pohotnima. I to su bili proroci koji su sve te stvari zapisali.
Odluan sam da to sve razotkrijem, bez da zadržim išta neotkriveno. Zato je savršeno dobro da ti ljudi
nastave pisati protiv mene. To e mi dati grau, temu. Uskoro e oni uvidjeti da sijeku vlastite glave.
Ja nisam ovjek kojega se može ušutkati time da me se naziva raznim imenima. Kritizirajte ono što
govorim, pogledajte se u ogledalu, i naite odlomke u svojim vlastitim svetim pismima. Nai ete puno više,
jer ja svojim ljudima dajem samo uzorke.

Jedan drugi urednik novina iz Marathija me upitao: “Kako mogu dvije duše živjeti u istom tijelu?” Kao
da on razumije što je duša!
Duša je isto svjetlo, i u prostoriji možete imati jednu svijeu, možete imati tisuu svijea, jer svjetlo ne
zauzima prostor. Možete imati jednu tisuu... Možete oko sebe vidjeti tisue žarulja i tisue svjetala. Svjetla
se ne bore za prostor, za teritorij. Svjetlo nije stvar prostora i duša se sastoji od najišeg svjetla, koje ne
treba nikakvo gorivo. Zato nije pitanje...
Urednik me upitao mogu li to dokazati.
To je ve dokazana injenica; ja ju ne moram dokazivati.
Ljudi po cijelom svijetu to znaju, da ovjeka mogu opsjedati duhovi - ne samo jedan. Najviše ih je
izbrojeno šesnaest, šesnaest duša koje posjeduju tijelo jednog ovjeka.
A ako želite više podataka i istraživanja na tu temu trebate poi u Rajahstan, u Jaipur, da pogledate
sveuilište u Rajahstanu - to je jedino sveuilište u Indiji koje ima odsjek za parapsihologiju. Oni sakupljaju
podatke o svim sluajevima opsjednutosti duhovima - pa e vam biti jasno da to uope nije pitanje prostora.
Dvije duše mogu biti u jednom tijelu bez problema. Ne bore se oko teritorija.
Samo promatrajte tijelo i biti e vam jasno. Jedna svijea ili tisuu svijea u maloj sobi - mislite li da e
doi do velikog kaosa? Jedna tisua svijea ? - gdje e nai prostor?
Svjetlo ne treba prostor.
Ja odgovaram na to pitanje, ne zbog vas, Gospodine Urednie, ja odgovaram na to pitanje da bi moji
ljudi razumjeli da je duša isto svjetlo. Zbog toga nema težine, ne zauzima prostor. Nema ogranienja u
smislu vremena.
Znanstvenici su izveli stotine pokusa po cijelom svijetu. U jednom pokusu u Njemakoj, stavili su
jednog ovjeka na rubu smrti u staklenu kutiju, da bi ga mogli izvana promatrati dok je još živ. Kutija je bila
potpuno zapeaena. Htjeli su znati, ako duša napušta tijelo, kako može napustiti kutiju? “Uhvatiti emo
dušu.” A ako duša napušta tijelo, tijelu se mora smanjiti težina, pa su izmjerili težinu tijela što je mogue
tonije.
No, ovjek je umro, a ništa nije izašlo iz kutije, jer za dušu materija nije prepreka.
Znate da X-zrake mogu ui u vaše tijelo i ono ih ne može sprijeiti; vi ni ne osjetite da X-zrake ulaze u
vaše tijelo. Duša je mnogo profinjenija, vrhunsko svjetlo, pa kada ona napusti tijelo vi ju ne možete vidjeti.
Ako ju niste ve vidjeli u sebi, neete nikada biti sposobni vidjeti neiju dušu kako napušta tijelo.
Tada su otvorili kutiju, i nisu ju našli. Ponovo su izmjerili težinu mrtvog ovjeka: težina je bila ista. Za
materijalistu to je dovoljan dokaz da duše nema, jer ništa nije izašlo iz kutije i ovjekovo mrtvo tijelo ima istu
težinu kao kada je bio živ. Za znanstvenika materijalistu to je dovoljan dokaz da duše nema.
Ali nije dovoljan za mene. Duša nema težinu.
Mislite da svjetlo ima težinu? Probajte... stavite neupaljenu svijei na vagu. Izvažite ju, upalite svijeu i
pogledajte da li je teža. Ne treba ii tako daleko da tražite umirueg ovjeka; možete probati vagnuti svjetlo.
Ono nema težinu, ali to ne dokazuje da nema svjetla. To samo dokazuje da svjetlo pripada jednoj drugoj
kategoriji. Ono nije stvar, stoga nema težinu.
Kada puhnete u svijeu, da li vidite kamo ide plamen, nalazei vrata van na ulicu? Ne vidite ništa.
Plamen jednostavno nestaje u svemir, ne ostavljajui za sobom traga. Isto je tono i za dušu.
A prvi urednik nastavlja da ja “zagaujem društvenu i kulturnu klimu.”
Kakvu to društvenu i kulturnu klimu imate? ovjek iz te društvene i kulturne klime je ubio Mahatmu
Gandhija - prvo ubojstvo te vrste u ovoj zemlji. To je u redu u Americi, ali ne u Indiji.
U Americi je dvadeset posto predsjednika države bilo ubijeno - to je uobiajeni nain - ali ubojstvo
Mahatme Gandhija bilo je prvo te vrste u ovoj zemlji. I ubojica je pripadao ovom kulturnom, društvenom
društvu. On je bio graanin ovog grada.
Napadaj na moj život izveden je u ovom gradu, bacanjem noža da bi me se ubilo! Iz policijske stanice
 19
upozorili su me, prije jutarnjih razgovora, da “su primili anonimno upozorenje da e netko na vas baciti nož i
tako vas ubiti, pa dozvolite prisustvo dvadeset policajaca.”
Ali cijela je stvar bila potpuno drugaija; na kraju je zakljuak bio potpuno suprotan. Tih je dvadeset
policajaca sjedilo iza ovjeka koji je bacio nož na mene. Oni su ga odmah okružili s namjerom da ga uhite.
Na nesreu jadnik nije bio strijelac ili ovjek koji bi uspio pogoditi metu. Nož je pao skoro šest stopa
daleko od mene. Kako su sposobnog ovjeka našli da me ubije! Da su mi rekli, sjeo bih šest stopa daleko od
sebe!
Oni nisu dozvolili mojim ljudima da podnesu tužbu. Bilo je prisutno deset tisua sannyasina,
oevidaca; nemogue je pronai toliko oevidaca za jedno ubojstvo, ili pokušaj ubojstva bilo gdje drugdje.
No policijski je asnik rekao: “Mi smo bili prisutni, mi emo podnijeti tužbu sudu sami. To je sluaj za policiju.
Ne dajte se smetati.” To je bila strategija.
Oni su uzeli i nož, govorei: “Moramo ga odnijeti na sud.” Nož nikad nije dostavljen sudu koji je sluaj
jednostavno otkazao: “Nema sluaja. Gdje su dokazi?” A onih dvadeset policajaca je šutilo.
Bila je to dobra zavjera izmeu suda i policajaca i kulturnih graana ovoga grada.
Kako ja zagaujem društvenu i kulturnu klimu? Ja ni ne ulazim u vaš grad; on je prezagaen za mene.
To je najzagaeniji grad u cijeloj Aziji, a uskoro e biti najzagaeniji grad na cijelom svijetu.
Ja govorim svojim ljudima; nikada ne vidim urednike Prabhata, i urednike drugih Marathi dnevnih
novina, tjednih novina, mjesenika. Ovdje ne vidim ljude iz grada. Moji ljudi pripadaju cijelom svijetu, a onih
nekolicina ljudi iz grada koji su tu proveli su sa mnom dvadeset godina. Oni se više ne mogu izlijeiti. Ja sam
ih pokvario tako da nema lijeka koji bi ih izlijeio, nema programa koji se može primijeniti da ih se vrati na
normalno ludilo ovog grada.

Onako usput, želio bih vam ispripovjedati o prelijepom sluaju velikog evangelista kojeg su slušali
milijuni ljudi preko radija i gledali preko televizije.
U Americi se rada novi fenomen: T'V evangelizam. Zašto ii k ljudima ? Samo propovjedate u
televizijskom studiju i to stiže do milijuna domova.
Taj ovjek, televizijski evangelik Jim Bakker, ponovo se vratio na ameriku televiziju. Kamo je otišao i
zašto? Priznao je da ima ljubavnu vezu sa svojom sekretaricom i homoseksualne odnose sa muškim
propovjednikom.
To se desilo prije nekoliko mjeseci. Tada se povukao da izbjegne sukobe sa javnošu - jer je bio veliki
propovjednik, i mislili su da Bog govori kroz njega. No kada se otkrilo za vezu sa sekretaricom, i da nije samo
heteroseksualan, on je perverzan - ima vezu sa muškim propovjednikom... A na televiziji je govorio o
uzvišenosti celibata.
To su ljudi koji uništavaju ovjeanstvo i njegovo povjerenje.
Sada se on vraa. Koju je ispriku pronašao? - veliku ispriku, ali kod mene nee upaliti.
Sada govori da ga je avao na to nagovorio. On je bio predstavnik Boga, a Bogu nije bilo stalo ni
toliko da se umiješa. I nije bilo samo jednom, nego mu je vrag godinama govorio da to uini, da vodi ljubav
sa sekretaricom, da ima homoseksualnu vezu sa propovjednikom; bio je to avao.
Što je Bog radio? Ako ne može spasiti svoje vlastite propovjednike, mislite li da e spasiti vas? Izgleda
da je vrag moniji.
Propovjednik je rekao: “avao je bio ljubomoran jer sam stvarao novu crkvu.”
A što je s Bogom? Ti si radio novu crkvu za Boga... Bog izgleda da je potpuno nemoan; vrag je s
tobom upravljao godinama. A ti si propovjedao o celibatu... Nisi mogao rei ljudima: “avao me natjerao da
radim stvari koje ne želim raditi.” Zatekli su te na djelu sa sekretaricom, i nigdje nije bilo vraga koji te
prisiljavao oružjem da vodiš ljubav. Barem bi ga mogao prijaviti policiji.
Nije sluajno da se obožavanje avla proširilo svijetom, posebno u kršanskim zemljama. U Engleskoj
postoje tisue i tisue ljudi koji obožavaju avla. U Australiji tisue ljudi obožavaju avla. A ti obožavatelji
avla su kršani koji su uvidjeli da je Bog nemoan, davao je mnogo monije stvorenje. Oito svatko želi biti
na strani pobjednika.
Ti kršani bacaju kamenje na crkve, bacaju kamenje na kršanske propovjednike, govorei: “Zavodite
ljude. Govorite ljudima da e ih Bog spasiti. Bog ne može ništa! Vrag je puno moniji.”
Adam i Eva su poslušali vraga, ne Boga. Bog se ponašao kao samozvani, kulturni stanovnik Poone.
Radije nego da ih nagovara ili da ide s njima na nain kako je to radio vrag, Bog je rekao Adamu i Evi da ne
jedu voe sa dva stabla: jedno je bilo stablo mudrosti, a drugo je bilo stablo vjenoga života.
Ja ne mogu ni na koji nain... Pokušao sam na tisuu naina nekako vidjeti razlog. Otac spreava
svoje vlastito djelo da ne postane mudro, da nema vjeni život? Kakav je to otac...? Njega treba ubrojiti
meu najvee neprijatelje ovjeanstva.
Vrag je raspravljao sa Evom. Rekao je: “Da li razumiješ zašto te Bog sprijeio da jedeš plodove ova
dva drveta? Zato što je vrlo ljubomoran. Boji se da budeš li jela plodove sa ta dva drveta biti eš Bog kao i
on. On ne želi da ti budeš Bog, želi da živiš gola poput životinja u šumi.” I rekao je: “Ako mi ne vjeruješ,
pojedi i vidi.”
Eva je jasno vidjela razlog. Da te otac voli, inzistirao bi: “Jedi više sa stabla mudrosti i sa stabla
vjenoga života, tako da brzo odrasteš, tako da brzo shvatiš svoju božanstvenost.” To bi bilo suosjeanje,
ljubav. Ovo je jednostavno okrutnost, nasilje, zlo.
avao je bio prvi revolucionarni prijatelj ovjeanstva. I kada je Eva pojela voe, oi su joj se otvorile.
 20
Vidjela je potpuno drugaiji svijet. Otrala je Adamu i rekla mu da i on pojede voe. Bog ih je uhvatio na
djelu. Radije nego da kaže neke razloge protiv avola, ponašao se kao idiot. Izveo ih je van iz raja.

U maloj školi uiteljica je priala ovu priu i upitala: “Možete li rei nešto o prii?”
Jedan mali djeak, Albert, ustao je i rekao: “Kako se meni ini, izveo ih je u starom Fordu.” Izveo ih je
iz raja... koji je auto upotrijebio? Mora da je to bio Fordov Model-T automobil, najstariji, pradavni.
Uiteljica je bila zaprepaštena. Rekla je: “Ja nisam spomenula auto.”
Albert je rekao: “Rekli ste da ih je izveo...”

To je bilo ružno od Boga.

Rei im: “Poinili ste najvei grijeh...”
Mudrost je grijeh? - tada je neznanje vrlina. Traženje vjenog života je grijeh? Tada je samoubojstvo
vrlina.
Adam i Eva nisu mogli dosegnuti do drugog drveta. Od tada ovjek traži vjeni život. Jeste li vi shvatili
što vi tražite?
Vi tražite još mudrosti - prosvijetljenja. Vi tražite vjeni život - silu koja nema poetak ni kraj.
Ne mogu ništa rei protiv obožavatelja vraga. Oni rade pravu stvar. Savršeno je dobro ako se
obožavatelji boga i obožavatelji avla meusobno unište. Biti e to veliki blagoslov za ovjeanstvo. Tko god
preostane imati e sva zadovoljstva ovoga planeta, i sve mogunosti rasti u njegovoj snazi do vrhunske
mudrosti i vjenoga života.
Ta dva stabla treba pronai! Ako se Bog suprostavi, odbacite ga. Adam i Eva bili su vrlo siromašni,
goli samo njih dvoje! Sada je ovjeanstvo dovoljno veliko. Radije nego da bude izvedeno od Boga, ono
može izvesti Boga iz raja. On je dovoljno živio u raju. Sada neka ide!
udno... vi me ne itate. Samozvani grad kulture vi me ne slušate. Samo moja prisutnost...?
Ja ne idem van, ja niti ne dolazim u ashram, osim ova dva sata na veer. Živim u maloj sobi skoro
dvadesetetiri sata na dan, i ako moje prisustvo izopauje grad, tada ga i treba izopaiti. Tada on nije
vrijedan spašavanja.
Ovaj ružni grad uništiti e takav egoistiki pristup, a ne ja; uništitit e ga ljudi koji napuhuju balon
njegovog ega da je grad kulture i religije. Napuhujte i dalje: uskoro e se balon raspuknuti. To ete biti vi,
urednici i politiki voe, i vjerski fanatici, koji ete uništiti kulturu takvu kakvu imate. Ja ne znam da li imate
ikakvu kulturu ili ne.
Što se mene tie, kultura se još nije dogodila na svijetu. A vi dajete sve dokaze da ste nekulturni.
Radei pohod sa mojom lutkom na magarcu pokazali ste svoja prava lica.
Niti jedne novine, niti jedan graanin nije osudio taj pohod, da on zagauje kulturu i vjersko nasljee.
Ne, ovo je vaša kultura.
Dovedite što je mogue više magaraca u grad, i oni e proistiti vaš grad. Nije daleko dan kada e
samo magarci i živjeti u ovom gradu. Naravno, magarci ne izopauju niiju kulturu; oni su takva tiha,
filozofska stvorenja.
Volio sam ih od djetinjstva.
Uvijek sam se udio zašto su ta jadna stvorenja osuena. Izgledaju tako tihi, stojei u sjenama zidova
ili drvea. Samo im promatrajte lica: izgledaju kao Aristotel ili Kant ili Hegel ili Feuerbach - veliki filozofi,
mislei, mislei o velikim problemima. Svako malo oni viknu to je uzvik koji budi ostale magarce koji su skoro
zaspali.
Osim tog uzvika, ne ine zlo drugima. Oni ne idu u pohode protiv nekoga, ne viu ružne slogane.
Uope ne brinu da e im netko izopaiti njihovu kulturu.
Ako imate kulturu, nitko ju ne može izopaiti. Ako imate religiju, nitko ju ne može uništiti.
Jer ih nemate - imate samo zablude, fantazije, maštu, vjerovanje, ali ne i stvarnost - zato se tako
bojite. Svatko može uništiti vaše lažne sisteme vjerovanja. To je strah, paranoja.
Ali ja u udariti jako na sve vaše lažne sjene, da se možete otkriti u svojem istinskom, autentinom,
izvornom liku.

Sutre:
Naš Voljeni Uitelju,
Sansho, Rinzaiev uenik, jednom je rekao Seppu:
“Zlatni je šaran izašao iz mreže! Reci, ime e se hraniti?”
Zen uvijek ima mnogo slinih zagonetki koje se ne mogu riješiti. Najdrevnija zagonetka, iz koje je
proizašlo mnogo takvih zagonetaka, je ona o ovjeku koji je uzgajao gusku u boci. Kada je guska bila mala,
tek izležena iz jajeta, stavio ju je u bocu. Nastavio je hraniti gusku u boci, dok cijela boca nije bila puna
guske.
Sada je guska bila prevelika da bi prošla kroz grli boce. A uitelji Zena pitali su: Kako izvaditi gusku
bez razbijanja boce i ubijanja guske ? I ljudi su meditirali o tome: kako izvaditi gusku bez uništavanja bilo
boce bilo guske. Izgleda da nema rješenja.
Te zagonetke nisu zbog rješenja; one donose revoluciju u trenutku uvida. Stotine ljudi postali su
prosvijetljeni kroz takve male, apsurdne zagonetke. Mjesecima i godinama bi meditirali i ne bi našli put.
Nema puta...nije pitanje nai bilo koji put. Ali pošto su godinama razmišljali samo o guski u boci, cijeli um je
 21
propao, svako mišljenje je stalo. Njihova jedina briga bila je kako dovesti gusku van iz boce.
Sva logika je zakazala, svo rasuivanje je zakazalo, svo mišljenje je zakazalo; um nije bio od pomoi.
Stavili su um postrance, i kako su došli u prostor ne-uma, smijali su se. Otrali su uitelju, a videi njihova
nasmijana lica, uitelj bi rekao: “Tako, guska je vani?” A uenik bi dotaknuo uiteljeva stopala. Rekao bi: “Da,
ona je uvijek bila vani. Boca je bila samo privid.”
Vi ste uvijek buddha; vaše ne biti buddha je samo privid. Boca je samo privid, vi ste uvijek van boce.
Svi zatvori koji vas okružuju - um, tijelo, novac, svijet - svi su nevažni. Dokle god se to tie vašeg
najskrivenijeg bia, njega nije ništa dotaknulo. Ono je uvijek vani. Ono samo treba da vi to uvidite, i sloboda
vam dolazi iz svih pravaca.
Seppo je odgovorio: “Kada izaete iz mreže, rei u vam. “
Seppo je bio veliki uitelj upravo kao što je i Rinzai bio veliki uitelj. Sansho je bio samo uenik.
Seppo je rekao Sanshu: “Kada izaeš iz mreže, rei u ti. U ovom trenu, ne vidim svrhu da traim
svoje vrijeme. Ti nisi izašao, neeš razumjeti. Idi i meditiraj. Prvo izai iz mreže, a tada u ti ja odgovoriti.
Zapravo, tada to više nije potrebno.”
To je ljepota Zena. On dovodi vašu vlastitu svijest do toke na kojoj više nema pitanja, ni odgovori
nisu potrebni. Otišli ste dalje od pitanja i odgovora. Možete pjevati pjesmu, možete naslikati prelijepu sliku,
svirati, plesati, smijati se, ali više ne možete rei ništa o tome što vam se desilo.
Seppo je rekao: “Samo izaite iz mreže, tada doite k meni i ja u vam rei.”
Sansho je rekao: “Poznati uitelj petnaest stotina redovnika ne može nai niti jednu rije da kaže o toj
temi.”
Seppo je imao veliki samostan sa petnaest stotina uenika.
Sansho ga bocka, izaziva:
“Poznati uitelj petnaest stotina redovnika ne može ni jednu rije da kaže o toj temi?”
U stvari, nitko ne može rei ni rijei o najskrovitijoj slobodi. Ili ju imate ili ju nemate, ali nitko o njoj ne
može nešto rei. ak i kada ju imate, neete moi izrei ni rijei. To ni Sansho još ne razumije.
Seppo je rekao: “]a sam glavni opat i moram brinuti o mnogo emu.”
“Samo otiite. Prvo izaite iz mreže i tada doite. Upravo sada nemam ni malo vremena da ga traim
na vas.” To izgleda vrlo neljubazno od Seppa, ali nije. On je nemoan, kao što je svaki buddha nemoan;
ima stvari o kojima se ništa ne može rei. Morate ih sami pronai. Ako netko nešto kaže, on vam je
neprijatelj a ne prijatelj, jer što god on kaže to e postati prepreka u vašem traženju. Poeti ete misliti da
znate odgovor, te koja je potreba traženja? A odgovor je posuen, on nije vaš.
Ako ja pijem vodu, moja že je ugašena. Ako ti piješ vodu, tvoja že je ugašena.
Isto tako i vjene voe života. Pijte iz njih. Nitko vam ne može dati objašnjenje - niti jednu jedinu rije -
da vas usmjeri, da vam pokaže put.
Seppo nije bio neljubazan, on je jednostavno rekao: “Ti si previše djetinjast, ne razumiješ što pitaš. To
moraš sam otkriti. Prvo, izai iz mreže. Ovaj tren imam mnogo poslova u mojoj komuni kojima se moram
posvetiti. Ja sam glavni opat.”

Drugom prilikom, nešto kasnije, Sansha je rekao redovniku: “Odakle dolaziš?”

Redovnik je rekao: “Kwatz!”
Sansho je rekno: “Kwatz!” Redovnik je ponovio: “Kwatz!”
Sansho nije mogao razumjeti. Rekao je: “Kwatz? Doaziš iz Kwatz-a?”
Redovnik je rekao: “Ako me slijepo udariš, ja u rei 'Kwatz!”
To je lako za razumjeti ako samo na trenutak pogledate znanstvenu postavku o tome odakle potjee
svijet. Bila je eksplozija: Kwatz! - samo strahovita eksplozija, kaos, a iz kaosa polako su se skrutnjavale
stvari.
Rije 'kwatz' ne znai ništa; to je samo eksplozija zvuka. To je ono što znai naše 'Yaa-Hoo'.
Kada viknete “Kwatz!” - promatrajte gdje vas to pogaa. Pogaa vas odmah ispod pupka. Odatle dola-
zite. Središte života je odmah ispod pupka, dva ina ispod pupka.
Stoga u Japanu - gdje su otkrili toni centar odakle se život izdigao u vašem tijelu - kada žele napraviti
samoubojstvo, ne pucaju si u glavu, niti u srce, nego se ubodu niže od pupka, tono dva ina niže. Samo
dobar nož, i bez glasa, bez muke, ovjek jednostavno pada mrtav. Kada jednom nož ue u središte vašeg
bia, život odmah napušta vaše tijelo, ono mu više nije od koristi.
O tome se u Japanu govori s poštovanjem, jer samo ako ovjek kroz meditaciju tono zna odrediti
pravo mjesto, on može poiniti samoubojstvo pogaanjem tog mjesta. Pogaanje tog mjesta je kao bušenje
automobilske gume. Zrak izlazi van. Pogaanje u središte vašeg bia, bie jednostavno izletava van, tražei
novu maternicu ako još niste prosvijetljeni. Ako ste prosvijetljeni, ono nestaje u plavom nebu vrhunskog.
Ali “Kwatz!” je prelijepi zvuk. Postoji samo nekoliko zvukova koji nemaju znaenje, ali imaju strahovit
smisao. Kada je Sansho ponovio: “Kwatz!”
Redovnik je rekao: “Ako me slijepo udariš, rei u 'Kwatz!”'
Ja uvijek dolazim iz Kwatz-a, ako ti dolaziš iz Kwatz-a. To izgleda apsurdno vanjskim promatraima,
ali ne i sljedbenicima Zena. Zen ima svoju vlastitu multidimenzionalnu okolinu. Teško je razumjeti Japan ako
ne razumijete Zen.
Ovdje u terapijskim grupama imamo problem. Tako mnogo Japanaca dolazi - i još više e ih doi...
Sigmund Freud, i Carl Gustav Jung, i Alfred Adler, i Assagioli i Fritz Perls - sve psihoanalitiari Zapada koji
 22
poznaju samo kršanstvo i Židovstvo. Kršanstvo je samo grana Židovstva, ništa više. Oni ne razumiju ništa
o Istoku. Sve su te terapije razvijene na Zapadu.
Tako svaki terapeut kaže svojim uesnicima: “Duboko u sebi mora da mrzite svog oca” - jer zamisao
Sigmunda Freuda je da se svaka djevojka natjee sa majkom, ona mrzi majku. Ona je ljubomorna jer majka
monopolizira oca. Ona želi imati oca. Tako svaka djevojka mrzi majku i voli oca, i obratno: svaki djeak voli
majku i mrzi oca. Sve su te terapije zasnovane na kompleksu oca ili majke.
Ali terapeuti su mi dolazili govorei: “Imamo problema. Ako kažete Japancu da mrzi svoju majku, on
e ili ubiti sebe ili vas.” U Japanu, rei nekome “Ti mrziš svoju majku”, znai uvrijediti njegovo dostojanstvo.
A kada je dostojanstvo povrijeeno, poniženo, postoje samo dva naina: ili e ubiti sebe ili vas. Ali oboje više
ne mogu zajedno postojati.
Tako me terapeuti pitaju: “Što da napravimo? Naša cijela terapija je Židovska i kršanska, i ne može
se primijeniti na Japance.” Oni su odgajani u potpuno drugaijoj okolini, gdje se majku poštuje i voli, gdje se
oca poštuje i voli. Od samog djetinjstva otac i majka potiu dijete da ide u samostan da naui meditaciju, da
ide k redovniku Zena i sjedi pored njega upijajui njegov miomiris, njegovo prisustvo, “jer naposljetku morate
posegnuti za buddhastvom”. To je potpuno drugaija orijentacija.
Kako djeak može mrziti svoju majku koja ga je upuivala da bude svoj? “Idi u samostan. Naui kako
da budeš okrenut sebi” - i na kraju da rastopiš i sam središte, da bude samo ništa i isto, potpuno prazno.
Samo u praznini se ne nakuplja prašina; drugaije sve je puno prašine.
Otac potie dijete da ui od uitelja, velikih uitelja. ak i careve oevi šalju “da naue o svom
najskrivenijem biu. Ako sam ne znaš, nisi vrijedan da budeš car. Najprije budi car samom sebi. “
Kako možeš mrziti svog oca, koji te uinio carem samog sebe prije nego ti je dao u nasljee vanjsko
carstvo? On ti je dao unutarnje carstvo.
Zen je sigurno stvorio strahovitu pobunu protiv svih kultura, svih civilizacija.
Koliko ja vidim, Zen radi put za dolazak novog ovjeka, i izranjanja novog ovjeanstva. Zbog toga
govorim toliko o Zenu. To nije bez razloga. Želim da razumijete što je dublje mogue.
Sansho je podignuo štap, a redovnik se pripremio da primi udarac.
Možete li negdje drugdje u svijetu nai da se netko pripremio, naginjui glavu, pružajui glavu da bude
udaren? Nigdje u svijetu. Ili, ako ste jaki, skoiti ete na osobu koja vas se sprema udariti, ili ako ste slabi,
pobjei ete prije nego što vas udari.
No ovo je potpuno Zen. Redovnik se pripremi, na koljenima, kao da moli, naklonjen, pružajui glavu -
“Udari me.” On to nije rekao, ali njegova spremnost to kaže: Ako me udariš... ak je i udarac uitelja poklon,
dar koji nema cijenu na tržištu, ali koji ima vrijednost u vjenosti vremena.”
Sansho je rekao: “Idi niz padinu...” Kada te udarim ti ideš niz padinu. Nema užitka osim ako triš niz
padinu. I zapamti da triš brzo:
“Nema užitka osim ako triš dolje - strašno žurno, kao da nekamo ideš.
“Tada e prohladni povjetarac, i prelijepe suneve zrake, i tvoje tranje nizbrdo...Možda shvatite što
niste razumjeli dok ste bili sa mnom.”
To me podsjea na dane moje potrage.
Obiavao sam rano ustati, u tri sata u jutro, dok je bila potpuna tama i barem još tri ili etiri sata do
izlaska sunca. Živio sam pokraj prekrasnog parka, i tamo nije bilo nikoga. Tada bih trao - to je strahovita
radost. Ti si ponovo jelen u parku, lav u šumi. Nešto od silnog duha diže se u tebi.
Jedan stari Sindhi imao je malu ulinu ajanu - to je bio jedini duani, na uglu vrta - za ljude koji su
danju došli u vrt. Bio je to jedini vrt, sa vrlo lijepim i starim drveem. ovjek je imao dobar posao prodajui
aj. On je nou spavao u malom zaklonu.
Kada sam trao, on je mnogo puta rekao: “Oprosti mi, gospodine. Ti me probudiš. Ja znam da si to ti,
ali se budim znojei se i tresui, jer u ovo doba nitko ne dolazi, i ti si mi koji put previše” - jer sam koji put
trao i natraške.
Tamo je bilo ogromno polje bambusa. Oni su bacali tako veliku sjenu u noi punog mjeseca da je
cesta bila prekrivena njihovom sjenom. Kada bih ušao u sjenu nitko me nije mogao vidjeti, i kada bi iz nje
iznenada izašao, stari bi Sindhi skoio sa svog ležaja.
Rekao bi: “Ponovo? Koliko puta sam uvjerio samog sebe da je to isti mladi ovjek, potpuno lud? Ali ti
eš me tako ubiti jednog dana, moje srce kuca tako jako. Iznenada iz sjena izlazi netko, i to trei
natraške...!” U Indiji prema mitologiji duhovi tre natraške, u tome je problem. “Kako prepoznati da si to
stvarno ti, a ne duh?”
Dogodilo se jednog dana - bilo je tri sata - mljekar mora da se probudio rano. On je obino dolazio oko
pet ili šest, ali možda nije dobro spavao, možda je bilo previše komaraca, nešto je bilo...on je došao rano, i
imao je dvije kante pune mlijeka.
Kada sam izašao iz sjene, plešui natraške, on je odbacio obje kante i pobjegao. A ja, mislei da me
krivo razumio, potrao sam za njim! Što sam više trao, on je brže jurio. Rekao sam: “To je udno...”
Stari Sindhi je sve to promatrao. Rekao je: “Ubiti eš ga! Zašto ga slijediš?°
Ja sam rekao: “Samo mu želim rei da nisam duh.” Stari Sindhi je rekao: “Nitko to nee vjerovati.
Duhovi to uvijek kažu! Samo mi daj te dvije kante. Ujutro e taj ovjek doi, pa u mu dati kante i sve
objasniti.”
Godinama sam pitao starog Sindhija da li je ovjek došao. On je rekao: “Ne, te dvije kante još su kod
mene.” Ja sam rekao: “Imaš li pojma kamo je otišao?”
 23
On je rekao: “Pojma nemam. esto mislim da si ga ubio. On nije mogao preživjeti ono udno iskustvo
da ga duh slijedi.”
Ja sam sve pokušao da pronaem tog ovjeka. Na kraju sam ga našao; živio je u pokrajnjem selu.
Otišao sam tamo sa one dvije kante.
Onog trena kada me je ugledao, poeo je skakati. Rekao je: “Ne! Ne dolazi ovamo!”
Ja sam rekao: “Samo sam došao da ti vratim tvoje kante.”
On je rekao: “Neu ništa!” - zatvorenih oiju, tako da me ne vidi.
Ja sam rekao: “Barem me pogledaj, pogledaj moja stopala. Ona ne izgledaju kao kod duhova,
naopake!” ovjek je pogledao moja stopala. Rekao je: “I ti nisi duh?”
Ja sam rekao: “Jednog u dana postati duh, ali sada nisam.”
On je rekao: “O Bože! A ja idem nepotrebno dvije milje dalje samo da izbjegnem mjesto gdje si ti trao
natraške! Nemoj to raditi. Netko...”
Ja sam rekao: “Ti ne znaš ljepotu toga.” On je rekao: “Ljepotu?”
Ja sam rekao: “Ti ne znaš koji je to blagoslov.” On je rekao: “Nemoj me nagovarati.”
Ja sam rekao: “Samo jednom, doi sa mnom.” Razmišljao je tren, i rekao: “Bolje da poem da me
proe strah od tog mjesta.”
I slijedeeg dana pokupio sam ga u njegovom selu u svoj auto, doveo sam ga svojoj kui i zajedno
smo išli trati natraške.
Stari je Sindhi skoio sa svog ležaja. Rekao je: “O Bože! Gdje si našao tog drugog duha?”
Ja sam rekao: “On nije duh.”
On je rekao: “Rekao sam ti, svi duhovi to kažu!”
Ja sam rekao: “To je onaj isti ovjek kojem su ispale kante za mlijeko.”
On je rekao: “Gdje si ga našao? Iskopao si ga iz groba?” Ja sam rekao: “Donesi baklju i pogledaj mu
stopala. On je živ, nije umro. I pogledaj mu kante: njih poznaš, ležale su kod tebe godinama.”
On je rekao: “Najbolje da promijenim mjesto; to postaje preteško. Sutra možeš dovesti i treega - a u
mraku je vrlo teško prepoznati. Ne možeš prestati trati natraške?”
Ja sam rekao: “To je prelijepo... to je takva ekstaza On je rekao: “Što?”
Ja sam rekao: “Ako to ne probaš...” Rekao sam: “Pitaj mljekara.”
Mljekar je rekao: “To je istina, osjeaš se tako slobodno.”
Starac je rekao: “Onda u i ja probati sutra.” Njegova je žena rekla: “Ne! Ti se neeš pridružiti tim
ljudima. Oni su ludi, i tebe nagovaraju.”
Ja sam rekao: “Pusti ga da proba. Ne brini, ništa ~ nee dogoditi. Ja preuzimam odgovornost. A
jednog dana i ti eš nam se pridružiti.”
Ona je rekla: “Misliš da u vam se pridružiti? Onda je najbolje da se pridružimo zajedno. Ako se nešto
desi, desiti e nam se oboma. Ja ne želim živjeti bez svoje muža.” I tako su se oboje pridružili.
Obiavao sam živjeti sa prijateljem, veoma bogatim ovjekom. On mi je dao pola svoje kue. Kada bi
vidi etvero ljudi - tri muškarca i ženu - bio bi smušen!
On je rekao: “Bilo je dobro dok si to radio sam. Poznam te. Ali ne poznam te ljude - jesu li muškarci,
žene ili samo duhovi. I gdje si našao tu ženu? Ili eš odustati ili uzmi cijelu kuu. Ja imam drugu. Otii u.”
Ja sam rekao: “Odlino, jer onda mogu zabavlja nove duhove, ak im dati da tu spavaju samo da bi i
mogao probuditi na vrijeme - u tri sata.”
On je stvarno otišao.

Sansho govori ispravno:

“Kada ideš nizbrdo, nema užitka osim ako triš” i nato je udario redovnika.
Redovnik je rekao: “Ti lopove!” i otišao, trei niz padinu.
Zen stvara prekrasne anegdote.
Što on pokušava rei, ja vam govorim svaki dan. Uite - ne polako, ve sa potpunom svijesti, ve u
žurbi kao da je to zadnji trenutak, kao koplje, više probijajui nego trei, jer je padina vrlo mala. Od vaše
glave do vašeg bia, vrlo ja mala udaljenost. Samo ako idete vrlo brzo, rušei sve mostove, rušei sve
prepreke, dosegnuti ete svoje vrhovno bie.
To je Sansho mislio, i redovnik razumio kada je rekao: “Ti lopove!” To je izraz sa ljubavlju. On govori:
“Ti si me potpuno orobio. Ti si me potpuno uvjerio. Moje srce je tvoje srce, moje je bie u tvojim rukama. “
Drugi redovnik koji je tome prisustvovao upitao je: “Ovaj redovnik - kako može ui?”
On je razumio - kao Sanshov sljedbenik - on je razumio što je Sansho mislio kada je rekao trati a ne
ii polako.
Redovnik je pitao: “Kako može ui trei niz padinu?”
Sansho je komentirao: “Taj je ovjek došao vidjeti bivšeg uitelja. “
“On je otrao da vidi svog starog uitelja. Stari ga uitelj nije mogao uvjeriti; ja sam ga uspio uvjeriti.
Stari mu je uitelj govorio istu stvar, ali on nije pogodio. Sada je otišao natrag starom uitelju govorei' Bio si
u pravu.
Bila je to samo tupost inteligencije, moja debela koža, koju ništa nije probijalo. No Sansho je to
postigao u minuti. Tako me jako udario po glavi, da sam ja otrao niz padinu planine.”
Bio je u pravu. Te su rijei simboline.
Sansho kaže: “Ja te udaram, i od te toke poinje padina od glave do srca pa do bia.
 24
Idi trei, ne zastajkuj, i ne budi spor. Nitko ne zna ništa o iduem trenutku; ovaj je možda posljednji.”
Tada je otišao odati poštovanje svom starom uitelju.

Buson je napisao:

More u proljee.
Cijeli dan se diže i spušta,
da, diže se i spušta.

Morate si to ponovo predoiti:

More u proljee. Cijeli dan se diže i spušta, da, diže se i spušta.
On govori, a bez da govori, konanu istinu vašeg bia: “Dižete se ali se ne uzdižete do krajnjeg
vrhunca sa kojeg više nema padanja. Dižete se malo i ponovo padate. Ponovno ujete nekog drugog
uitelja, uzdižete se malo više i ponovo padate.
“Samo ako se popnete na krajnji vrhunac, na vrh brijega sa kojeg nema povratka, sve drugo što inite
samo je uzaludan napor, kao valovi na oceanu: dižu se i spuštaju, dižu se i spuštaju, od vjenosti. Kada ete
to prestati raditi? Kada ete se dizati i dizati i dizati do toke s koje nema padanja?”
To zovem budhstvom.
To zovem probuenim biem.

Maneesha je postavila pitanje:

Naš Voljeni Uitelju,

Da li se stvarno maramo vratiti nakon puštanja? Posebno se prošle noi osjealo kao da nam možeš
govoriti dok nas ne prosvijetliš!

Maneesha, imam Nivedano spreman. Onaj trenutak kada vidim da idete preko granice preko koje se
neete moi vratiti, ja pozivam Nivedano.
Morate biti ovdje sa mnom. Toliko mnogo treba napraviti za ovjeanstvo. Tako vas ja vodim do toke,
ali ne do krajnje toke. Dozvolim vam samo letimian pogled, i kada vidim da idete naprijed, pozovem vas
nazad.
Morate biti ovdje dok sam ja tu. Toliko ostaje nedovršeno. Cijelo ovjeanstvo, a da to ne zna, eka da
ga netko napravi svjesnim, pripremnim, da im pomogne da postanu buddhe. Oni možda ne znaju, oni vam
se mogu i suprostaviti.
Dogaalo se... Najvei njemaki filozof, Immanuel Kant, nikad se nije oženio - on nije bio za celibat,
ve zato što je bio veliki mislilac.
Jedna žena ga je zaprosila; on je rekao: “Moram o tome razmisliti, to je važna stvar.”
Trebalo mu je tri godine iscrpnog istraživanja svih razloga za i protiv braka. Bili su jednaki.
Njegov je sluga rekao: “Ne trošite vrijeme. Iako ste ustanovili da su za i protiv u jednakoj mjeri, jedna
je stvar na strani braka.”
On je pitao: “Što je to?”
Sluga je odgovorio: “Iskustvo. Bez braka neete imati nikakvo iskustvo. U braku ete imati neko
iskustvo - ne kažem dobro ili loše - ali sigurno neko iskustvo. To je još jedan razlog za.”
To je bilo tako uvjerljivo da je Kant odmah otišao do kue te žene i pokucao na vrata. Njezin otac je
otvorio i Kant je rekao: “ Hou oženiti vašu kerku.”
Otac je odgovorio: “Sinko, zakasnio si. Ona se udala, ima dvoje djece. Što si ekao svo to vrijeme?”
On je rekao: “Ispitivao sam sve za i protiv. “ Starac je rekao: “Našao si više za?”
On je odgovorio: “Ne, moj sluga mi je rekao da je bolje imati iskustvo nego ga nemati. Nikad se ne
zna, nešto dobro može proizai iz njega. A ako je loše, ini vas iskusnijim.”
I tako je ostao neženja. Nijedna druga žena nije ga zaprosila, a on nije bio ovjek koji bi neku ženu
zaprosio. Ovisio je o svom slugi. Sluga je nastavio tražiti veu plau, i on mu ju je morao dati, jer ni jedan
drugi sluga nije mogao opstati s njim. Bio je udak, a najudnije je bilo da je radio kao sat.
Kada je išao na sveuilište, ljudi bi po njemu ravnali svoje satove. Bilo je dovoljno da on ide; to je
znailo da njihovi satovi ne idu dobro. Kada bi došao natrag, svaki dan u isto vrijeme... ak i nedjeljom kada
nije morao ii na sveuilište, zbog same navike išao bi na sveuilište, sjedio u knjižnici i vratio se kui u isto
vrijeme.
U tri ujutro moralo ga se probuditi, a u devet naveer moralo ga se prisiliti da ode u krevet. To je
morao napraviti sluga. Plaao ga je iznimno puno, uz uvjet da to bude u devet: “Bez obzira na sve - mogu se
i boriti s vama, da imam nekog neodgodivog posla - ne slušajte me. Natjerajte me u krevet. ak i ako me
morate tui, dozvoljavam. Ali zapamtite, dobro u se boriti!”
Bio je to udan prizor. Svake veeri u devet sati, svako jutro u tri - bio je to takav urnebes da se cijelo
susjedstvo budilo. Sluga bi ga vukao van, a on bi se zavlaio natrag pod pokriva. On bi vikao, vrijeajui
slugu, a sluga bi ga tukao, pljuskao.

To je stanje cijelog ovjeanstva.

 25
Maneesha, vi svi morate živjeti da bi probudili ljude protiv njihove volje, usprkos njima. Ne obazirite se
ako vas tuku, ako plau, ako viu; vi ih i dalje vucite. Njih treba nainiti buddhama!
Zato vam ne dozvoljavam da idete preko granice. Ja svakog pažljivo promatram.

Vrijeme je za Sardar Gurudayal Singh.

Hiramu T. Horaceu, amerikom diplomatu u Parizu, dolazi njegov sin, Hiram Junior.
'“Tata” pita Hiram Junior “što znai inflacija?” “Dakle, sine” odgovara Hiram Senior “to je ope
poveanje cijena.”
“Stvarno?” pita Hiram Junior. “I u emu je razlika?”
“Dakle, sine” objašnjava Hiram T. Horace III, “rekao bih to ovako: ovdje u Parizu, prije inflacije, za
mene život je bio vino, restorani i žene. Nakon inflacije, za mene je život pivo, ruak kod kue i tvoja majka!”

Ziggy Zoldoz, ehoslovaki graanin, osuen je na petnaest godina zatvora jer je nazvao predsjednika
komunistike partije idiotom.
Bernie Beanball, strani dopisnik za New Age Time, pita vladinog službenika zašto je Ziggyeva osuda
tako oštra. “Sigurno” kaže Bernie “zatvorska kazna za osobne uvrede nikad nije više od dvanaest mjeseci?”
“To je tono” odreže partijski ovjek; “ali on nije osuen za uvrede. On je osuen jer je otkrio državnu
tajnu!”

Farmer Scrumpy odluio je posjetiti svog starog prijatelja farmera Zekea. Našao je Zekea kako sjedi
na ogradi svinjca, pušei lulu i mumljajui pjesmicu.
“Bok, Zeke” kaže Scrumpy, gledajui unaokolo. “Kak je kod tebe u zadnje doba?”
“O, isto podnošljivo” odgovara Zeke. “Netko je drvee trebalo posjei, ali je naišao tornado i uštedio
mi trud.”
“Stvarno?” vefi Scrumpy.
“Je” veli Zeke. “Onda su grane ležale tu i trebalo ih je spaliti, ali je grom vudril i spasil me muka.”
“Stvarno?” veli Scrumpy. “I onda kaj delaš?”
“Niš puno” odgovara Zeke, cuclajui lulu. “Mislim da bi tu priekal dok potres strese krumpire iz
zemlje!”

Nivedano

Nivedano

Budite tiho... Zatvorite oi, i osjetite kao da vam je cijelo tijelo potpuno smrznuto.
To je pravi trenutak da pogledate unutra. Ali idite trei, sa potpunom sviješu, sa svom životnom
energijom, i u žurbi kao - to nikad ne znamo - da je ovo posljednji trenutak vašeg života.
 26
Morate postati buddha. Nastavite probijati svoje astralno tijelo do samog središta svojeg bia.
Dok mu prilazite bliže, dok idete dublje, na vas se spušta velika tišina. Još malo...i mir za koji niste
znali da postoji okružuje vas. Još malo... i nalazite se u samom središtu vašeg bia. Ovaj tren vi ste
najsretnija bia na zemlji.
Velika ekstaza poinje cvjetati u samom središtu vašeg bia, kao lopoev cvijet. Miomiris kao da
pripada nekom drugom svijetu.
Jedino ega se trebate sjetiti je: svjedoite sve, ali se nemojte poistovjetiti s niim.
Vi niste tijelo, vi niste um, vi niste astralno tijelo puno svjetla. Vi ste samo svjedok, usredotoen, koji
samo promatra, odrezujui kao ogledalo. Na tom ogledalu nikakva prašina se ne sakuplja.
Da bi pojasnili, Nivedano

Opustite se, ali ne zaboravite svjedoiti.

Budite svjedokom svega što se dogaa.
Onaj trenutak kada postanete samo svjedok, osjetiti ete da se stapate u ocean, kao što se led topi.
Gautama Buddha Auditorij u ovom trenutku postao je ocean svijesti bez ikakvih valova. Vi ste se
sjedinili jedni s drugima. Ovo je prvo iskustvo, prvi letimian pogled.
Ovo sjeme s vremenom e narasti, i iznenada jednog dana otkriti ete da je proljee došlo! Vi ste
buddha, onaj probueni - konana potraga svih tražitelja istine.
Sakupite što više ekstaze, što više blaženstva, što više blagoslova...i nagovorite buddhu da poe s
vama na obod vašeg života. U vašem svakodnevnom životu, u vašim rijeima, pokretima, u vašoj šutnji, on
mora biti prisutan.
Polako, polako vi nestajete, a samo buddha ostaje. Sa te toke kada samo buddha ostaje, možete
skoiti u svemir, kvantni skok, i nestati bez da za vama ostane trag.
To je konani cilj postojanja za sva živa bia - posebno za ljudska bia, jer su najrazvijenija.
Prije nego vas Nivedano pozove natrag, nagovorite buddhu. To nije nitko drugi, to je vaše vlastito
bie. Nivedano

Vratite se...
Ali sada se vratite kao buddha, ispunjeni radošu, blaženstvom, milošu, dubokom tišinom.
Sjedite nekoliko trenutaka da se samo prisjetite staze, zlatne staze kojom ste putovali. I samo uživajte
u injenici da ste se rastopili i sjedinili, da ste bili sposobni susresti svoje izvorno “ja”, buddhu.
I sjetite se da podijelite svoju vatru, da podijelite svoje zlato sa svima i svakime, prijateljem i
neprijateljem, poznatim i strancem. Cijelo je ovjeanstvo naše - oni možda ne znaju, ali mi znamo. Oni se
mogu boriti protiv nas, no mi za njih osjeamo suosjeanje.
Zapamtite, jedno zrno može zazeleniti cijelu zemlju.
Dobro, Maneesha?
Da, Voljeni Uitelju.
 27
1 758 640 175 AVOLA
15. sijenja 1989.

NAŠ VOLJENI UITELJU

Jednom, redovnik je upitno Fuketsua,
“Što je buddha?”
Fuketsu je odgovorio: “Bambusove šibe na Mount Jorinu.”
Drugi redovnik je upitao: “Što je buddha?”
Fuketsu je odgovorio: “Što nije buddha?”
Trei je redovnik je rekao Fuketsu: “Zapadni nam je
Patrijarh došao i donio svoju poruku;
Tražim od tebe da mi ju bez uvijanja kažeš!”
Na to, Fuketsu je odgovorio: “Kada pas laje
u prazno, tisuu majmuna stvarno pokaže svoje zube.”
Drugom prilikom redovnik je pitao: “Što je znaenje Daruminog dolaska sa Zapada?”
Fuketsu je rekao: “Mi poznajemo sve zavijutke planinskog potoka, ali ne i samu planinu.”

PRIJATELJI, DANAS U prvo govoriti o religiji i zloinu koji je ona poinila protiv ovjeanstva,
prirode, okoline, ekologije.
Zloini religije su brojni, bezbrojni, no najgori je zloin da je postavila ovjeka u centar egzistencije. Ci-
jelom je ovjeanstvu dala ideju da je cijela egzistencija za vašu vlastitu upotrebu: vi ste Božje najvee djelo.
Predodžba egzistencije okrenute ovjeku mora u prirodi uzrokovati katastrofe, mora uništiti ekološku
ravnotežu, mora dati ovjeku udan pojam ega.
Biblija kaže da je Bog stvorio ovjeka na vlastitu sliku i priliku, i ovjek je to vjerovao. Pogledajte se u
ogledalu: da li je to Božje lice u ogledalu?
Istina je da je kršanstvo obmanulo ovjeanstvo. Nije Bog napravio ovjeka prema svojoj slici, ovjek
je napravio Boga prema svojoj slici. I sva sveta pisma u svim religijama dala su ovjeku slobodu nad
prirodom, nad životinjama i pticama. To je kulminiralo uništavanjem mnogih vrsta životinja i ptica. To je
uništilo milijune stabala bez razloga. Svake se sekunde, na prostoru veliine jednog nogometnog igrališta
posijee svo zelenilo, svo drvee.
Kada je Indija postala nezavisna, imala je trideset-tri milijuna hektara drvea. Danas ima samo
jedanaest milijuna hektara.
To gledište usredotoeno na ovjeka poinje sa knjigom Geneze u Bibliji. U Genezi se kaže:
“Budite plodni i množite se, i napunite svu zemlju i ukrotite ju; i imajte vlast nad ribama u moru i
pticama u zraku i nad svakim živim stvorom koji ide po zemlji.”
To je krajnji zloin koji je uinio ovjeka nasilnim nad prirodom, koji mu je dao slobodu da pobijedi
nevine životinje, uništi ih. To je ovjeka uinilo barbarom.
Sada mi trpimo jer je svo to drvee uništeno i još više ih se stalno uništava. Postoji ravnoteža u
egzistenciji. Ova stabla su vaša braa i vaše sestre, i nema dominacije. Vi izdišete ugljini dioksid, ona ga
udišu. Ona izdišu kisik, vi ga udišete. Takva duboka veza... Vi ne možete postojati bez stabala, niti stabla
mogu postojati bez vas; vaše je postojanje duboko ukorijenjeno jedno u drugo.
Kako je stabala sve manje, smanjila se koliina kisika u zraku. Sada živite samo nepotpuni život.
Možda niste o tome razmišljali...
Zašto duboko ne udahnete? Vaša plua imaju šest tisua vreica koje se mogu napuniti zrakom, ali vi
dišete plitko, i punite samo dvije tisue vrpica, a etiri tisue miruju, ispunjene ugljinim dioksidom koji je
uzrok milijuna bolesti. On smanjuje životni vijek, on slabi duh, uništava inteligenciju. Živite na minimumu
samo zbog tvrdnje u knjizi Geneze da vi “vladate ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima
koji idu po zemlji.”
ovjek je ubio toliko lijepih vrsta životinja samo za hranu, ubio je toliko ptica - cijele su vrste nestale.
U Indiji, lav je bio nacionalna životinja, ali glupi lovci - posebno britanski lovci, koji su bili na vlasti u
ovoj zemlji preko tri stotine godina - uništili su sve lavove, najljepšu postojeu životinju. Takvo dostojanstvo,
takva snaga, takva velianstvenost! A što su radili ? - samo su ukrašavali svoje dnevne sobe punjenim
lavljim glavama.
Danas je cijela vrsta na rubu nestanka. Nema više od dva tuceta lavova u cijeloj Indiji. Indijska vlada
zamijenila je lava kao nacionalnu životinju za tigra, jer e lavovi nestati. Kada lav umre, nikada nee biti
zamijenjen.
I nisu ih uništavali samo britanski kršani, ak i hinduski redovnici sjede na lavljim kožama. Neete
vjerovati kako ljudi mogu biti glupi.
Religija izgleda da daje odreenu glupost ljudima koji su roeni inteligentni.
Hinduski redovnici sjede na lavljim kožama - i naravno, jednog lava je trebalo ubiti za jednog
redovnika, a ideologija koju propovijedaju je da sjedei na lavljoj koži možete ostati u celibatu. Kaj god!
Glupost nema granica.
Kakva je veza izmeu lavlje kože i celibata? Lavovi ne žive u celibatu; nikad nismo uli za lava
neženju. Kakav znanstveni dokaz postoji? Ne znam ni jednog redovnika koji nije oženjen, a znam ih na
 28
tisue - Hindusa, Džainista ..._
O jednoj od najbogatijih sekta Džainista, Terapanth, upravo su publicirane dvije knjige. Poglavar sekte
je Acharya Tulsi. Pod njim je sedamnaest stotina redovnika, i tri puta toliko redovnica - i svi su seksualno
perverzni.
Acharya Tulsi je uporno nastojao da vlada zabrani te dvije knjige koje su upravo izašle. Ali izdava tih
knjiga je ujedno i sljedbenik te sekte. On zna da je ono što su napisala dva bivša redovnika Acharya Tulsija
potpuno tono. On je rekao: “Boriti u se protiv vlade i ii i na Vrhovni sud. Oni ne mogu sprijeiti istinu!”
Jednom sam bio u kampu Acharya Tulsija tjedan dana. Nisam mogao vjerovati... tako mnogo
redovnika, tako mnogo redovnica došlo je u dodir sa mnom, i oni su mi rekli kakve se sve perverzije
dogaaju van dometa oiju - i da ak ni Acharya Tulsi nije izuzetak. Homoseksualnost široko prevladava,
heteroseksualnost široko prevladava. Te redovnice se upotrebljavaju skoro kao prostitutke. Oni nastavljaju
propovijedati o celibatu, a njihova je stvarnost sve vrste perverzija.
Jedan od bivših lanova kulta je nakon napuštanja kulta došao k meni. Želio je napisati knjigu, ali ja
sam rekao: “Priekaj malo. Nitko te nee poslušati. Stvori za sebe neki položaj i tada napiši knjigu. Knjiga ja
uistinu prijeko potrebna” - jer je on sam bio žrtva seksualnosti Acharya Tulse, da ne govorimo o drugim
redovnicima.
Prekrasne djevojke Džaina pozivane su da postanu redovnice. Misli se, to se propovijeda, to se
raznosi stotinama godina da postati redovnica znai postati svet: to donosi takoer ugled i blagoslov obitelji.
Pa kada ugledaju lijepu djevojku, oni pozivaju obitelj: “Djevojka ima takvu duhovnu mo da ju treba inicirati
kao redovnicu.” Obitelj je sretna, zajednica je sretna, djevojka je sretna da je odabrana kao duhovno bie
ogromnih mogunosti. No stvarnost je potpuno drugaija. Ona je odabrana jer je lijepa, mlada, a redovnici
tamo sjede gladni.
Dao sam tu izjavu i niti jedne indijske novine nisu imale hrabrosti to objaviti! I kada je moj predstavnik
za štampu pitao što se dogodilo sa mojom izjavom - Ja preuzimam potpunu odgovornost za nju, ne brinite! -
odgovorili su: “ini nas nervoznima da ju tiskamo.” I nije bila tiskana.
Možda su bili potkupljeni od sljedbenika Acharya Tulsija. Možda je vlada bila iza toga, jer Acharya
Tulsi drži mnoge glasove i mnogo novca koji preko svojih sljedbenika poklanja politikim strankama na vlasti.
Sve religije su seksualno perverzne. One to moraju biti. Njihovo jedino kreativno i pozitivno djelo kroz
stoljea je AIDS pozitivno.
I jer Geneza kaže “Budite plodni” - to znai nastanite sve više zemlju - “i množite se” - ne udvostruite,
ve množite se - zato su kršanski papa i biskupi i kardinali i sveenici protiv kontrole raanja: jer ona znai
suprotstavljanje Genezi, temelju njihove religije.
Tako je to populacijska eksplozija koja e ubiti pola ovjeanstva glau, a tko je odgovoran za to?
Geneza i ti glupi biskupi i pape i kardinali i sveenici.
Iznenaditi ete se kada saznate da kada je došao na vlast Ronald Reagan, odmah je smanjio budžet
za populacijsku kontrolu u siromašnim zemljama, jer je on bio fundamentalist, kršanin fašist. Od kada je bio
na vlasti, ispunio je tvrdnju Geneze: “Budite plodni i množite se.”
Kada je Indija postala nezavisna, imala je samo etiri stotine milijuna stanovnika. Sada ih ima devet
stotina milijuna, a do kraja stoljea imati e jedan bilijun ljudskih bia. Odakle ete nabaviti hranu?
. Upravo sada, pola zemlje gladuje, i više od polovine pothranjeno. ak je i politiar, glavni ministar
Haryana izjavio - jer njegova država gladuje - da ako se ova situacija nastavi, Indija e postati niža ljudska
vrsta. Izgubiti e svu inteligenciju, svu snagu i mo, izgubiti e dostojanstvo ljudskih bia.
Rijetko se uje istina od politiara, još rjee se uje istina od religioznog ovjeka.
U svojoj knjizi U ime Boga David Yallop otkriva korupciju Vatikana. On govori kako je Ivan Pavao -
papa prije ovog pape Poljaka - naredio istragu Vatikanske banke, nakon izvještaja da je ukljuena u pranje
novca.
Papa je isto pojasnio da e pod njegovom upravom crkva odobriti kontrolu raanja.
Iznenada, nakon ta dva radikalna poteza, trideset tri dana nakon što je postao papa, taj zdravi ovjek
umro je od sranog udara. Njegove osobne bilješke, oporuka, boice lijekova zagonetno su nestale. Prije
nego je utvren uzrok smrti, njegovo je tijelo balzamirano, proces koji potpuno onemoguava otkrivanje
prisustva otrova. Mnogi osjeaju da je on ubijen.
Novi papa, Poljak, unaprijedio je predsjednika te iste banke u nadbiskupa. Za tog ovjeka koji je bio na
elu banke, talijanska vlada izdala je nalog za uhienje - no oni ne mogu ui u Vatikan. Vatikan je zemlja od
osam etvornih milja u središtu Rima, glavnog grada Italije.
Vladajui poglavar religije i zemlje je papa. Naravno, nitko tamo ne može ui i uhititi ga. I oni savršeno
znaju da ga talijanska vlada mora uhititi ako izae iz Vatikana zbog onoga što se radilo kroz banku...
To je najvea mafija. Sav novac od heroina - ne mali iznos, šest stotina milijuna dolara godišnje! - oni
pretvaraju u isti novac. To je cijelo djelovanje Vatikanske banke. Ivan Pavao bio je ovjek velike
inteligencije. On je želio otkriti injenice o banci, jer ona ini najvei zloin, za koji milijuni mladih ljudi trpe u
zatvorima.
Nakon samo trideset tri dana... To je najkrae vrijeme da je jedan papa bio papa. Bio je savršeno
zdrav; nije bilo zabilješke o bilo kakvoj bolesti srca, a našli su ga sjediti u krevetu, mrtvog, kako stiše u ruci
papir, na koji je napisao svoju oporuku i pojasnio dvije stvari: da banku treba temeljiti istražiti, i ako je
poinjen neki zloin, poinitelje treba kazniti. I drugo, stanje se potpuno promijenilo od dana Geneze.
Kontrolu raanja treba odobriti, i sve metode kontrole raanja, tablete, treba dozvoliti ovjeanstvu -
 29
posebno katolicima. Nije vrijeme za množenje.
Taj papir koji je stiskao u ruci - a bio je mrtav - taj je papir isto nestao. A oni nisu dobili potvrdu
medicinskog strunjaka da je umro prirodno; odmah su balzamirali tijelo bez da su ikome rekli. Nakon
balzamiranja tijela nema naina da se otkrije da li je osoba bila otrovana ili ne.
Koliko ja vidim, bio je sigurno ubijen jer se suprotstavio kriminalnoj banki, i kriminalnom stavu kršana.
Oni su i dalje protiv abortusa, protiv tableta za kontrolu zaea, protiv bilo kakve metode koja može sprijeiti
populacijsku eksploziju.
To nije jedinstveni sluaj.
Tko je raspeo Isusa? Vjerski rabini, visoki sveenici, glavni rabin velikog židovskog hrama u
Jeruzalemu. Oni svi, bez izuzetaka, željeli su da taj nevini mladi ovjek, koji je imao samo trideset tri godine,
bude razapet, bez razloga. On nije poinio nikakav zloin. On nije nikoga ubio, on nije nikoga silovao.
ak je i rimski upravitelj Judeje bio iznenaen da oni žele raspeti Isusa. I rimski upravitelj prisutan u
Jeruzalemu, Poncije Pilat, želio ga je osloboditi, jer nije vidio nikakav grijeh. “Možda on govori stvari koje
Židovi ne žele uti, pa zatvorite uši i idite svojim putem. Ne slušajte! Ali to nije kulturan i human nain. Jer se
ne slažete s njim i ne možete dati neke razloge tom neobrazovanom Isusu, raspinjanje je odgovor...? No
Poncije Pilat se nadao da e u posljednjem trenutku...
Svake godine kada ponu židovski blagdani, zloinci koji su osueni, razapeti su. Tri osobe, tri
zloinca trebala su biti raspeta, a jedan je bio Isus, koji uope nije bio zloinac. Poncije Pilat se nadao da e
visoki sveenik iz hrama - najviši položaj za rabine, uene znanstvenike Židovstva, koji su imali pravo da
oslobode jednu osobu razapinjanja - da e tražiti da se Isus oslobodi, jer on nije poinio nikakav zloin. Ali
ak je i visoki sveenik, sa svim tisuama rabina koji su okružili hram, vikao da se Baraba, zloinac bez
premca...
Baraba je ubio sedmero ljudi, silovao mnoge žene; bio je savršeni pijanac. Proveo je u zatvoru skoro
cijeli život. Svaki put kada bi ga pustili, za dva dana bi se vratio. Ili je nekoga ubio ili silovao neku ženu. Sada
su na kraju odluili da ga treba raspeti - bio je nepopravljiv. Bio je to šok za Poncija Pilata, ali svi su rabini,
ukljuujui i glavnog rabina, vikali: “Pusti nam Barabu.”
ak ni Baraba nije mogao vjerovati. On je znao Isusa. Ponekad ga je i uo, i svidio mu se mladi
ovjek. Govorio je prelijepe stvari. Nadao se da kad bi mogao ostati van zatvora, da bi mogao eše slušati
tog mladog ovjeka.
Isus je govorio ljudima tek tri godine, i ne mnogim ljudima, jer su se svi bojali vjerske hijerarhije: ako te
otkriju u Isusovom društvu možeš i ti biti kažnjen. Tako je samo nekoliko mladih ljudi, koji su imali hrabrosti
slijedilo Isusa i slušalo ga.
Baraba, kadgod je imao priliku i bio izvan zatvora, išao ga je slušati. I kada je vidio da e njega pustiti,
a tog jadnika sa velikim mislima, prekrasnim vizijama, e razapeti, ak je i Baraba rekao ljudima: “Ovo je
apsolutno zloinaki. Pravo je da mene raspnu. Uinio sam dovoljno zloina! Ali taj mladi ovjek... on nije ni
poeo živjeti. On ima samo trideset tri godine. “
I u sedam dana Baraba je ubio još jednog ovjeka. Ali po zakonu Rimskog carstva kada je ovjek
jednom bio pomilovan od raspinjanja više nije mogao biti osuen na smrt. To je strašno dramatina pria -
dramatinija nego pria o Isusu.
Kršani kažu da je Isus uinio mnoga uda, ali ne postoji suvremeni židovski dokaz. Ako su se ta uda
stvarno desila - mrtvi je ovjek uskrsnuo, voda se pretvorila u vino, jednim kruhom je nahranio tisue ljudi,
hodao je po vodi - mislite da takvog ovjeka ne bi zamijetili suvremenici? U suvremenoj literaturi se ni
jednom ne spominje ime Isusa.
Ali Baraba je stvarno bio ovjek od uda. Ovo je udo. Nakon što je poinio sedam umorstava, mnoga
silovanja, on je pušten...i najsvetiji i vjerski rabini jednoglasno traže da on bude pušten! Nije li to udo?
A nakon sedam dana - to mu je bila samo navika ubio je ovjeka, silovao neke žene, bio je ponovo
uhien. Ali sada više nije mogao biti razapet, pa su ga poslali u Grku. Tako se to radilo. Ako nekoga ne
možete razapeti, nakon što je pušten milošu vladara, bio je poslan u ugljenokope u Grkoj. Ti su rudnici
ugljena postali tako duboki, a tehnologija je bila nikakva, da su skoro svaki mjesec tisue ljudi umirale, jer bi
se rudnici urušili.
Upravo kada je Baraba ušao u rudnik, treeg se dana urušio. Svi u rudniku - a bilo je oko dvije tisue
ljudi - svi su umrli osim Barabe. Da li biste rekli da je to udo?
ak je i car, rimski car, bio dojmljen. Njegova je carica bila pod još dubljim dojmom - “To je pravi Božji
ovjek!” - pa je bio pozvan u Rim, glavni grad. Igre su trebale poeti, i u njima kao poseban dogaaj borba s
lavom kojeg su mnogo dana izgladnjivali.
Car je želio znati da li je Baraba stvarno Božji ovjek, pa su Barabu stavili u arenu. Gladnog su lava
pustili, i Baraba se borio svime; nije imao što štedjeti; lav e ga i tako ubiti.
No iznenaditi ete se: on je ubio lava. Sa svime i sa takvom prijekom nuždom, kada je život u pitanju,
tko brine za išta? ak se i lav prestrašio - a on ga je ubio golim rukama!
Ni car nije mogao vjerovati svojim oima. To se nikad prije nije dogodilo! A carica je bar željela
dotaknuti Barabinu odjeu, pa je stala kod izlaza, i kada su Barabu izvodili, samo je dotaknula odjeu i rekla:
“Ti si Božji ovjek.“
A sve te godine on nije mogao zaboraviti Isusovo lice. To nevino, to mlado lice, to spokojno i tiho lice
proganjalo ga je dan i no. I tako je pušten - car ga je pomilovao - i odmah je našao u podzemlju grupu ljudi
koji su pristupili kršanstvu. On se pridružio, i na taj dan kada se pridružio grupi i prihvatio križ da mu visi oko
 30
vrata, odmah je uhvaen i raspet. Nikakvo se udo nije desilo. Umro je kao kršanin.

Zašto je Isus raspet?

Religija ne može tolerirati bilo kojeg ovjeka sa novim vizijama, sa novim snovima, sa novim nadama
za ovjeka, sa novim obeanjima koja treba ispuniti. Nijedna religija ne može tolerirati pojavu nekoga tko ima
novu sliku o ovjeku. Osjeaju se pogoeni. To znai da su njihova sveta pisma kriva, da je ono što su do
sada štovali glupo. Zbog tog jednog ovjeka oni ne mogu ostaviti cijelo svoje nasljee.
Oni nemaju dokaza protiv Isusa, ili protiv Sokrata ili protiv al-Hillaj Mansoora; njihov jedini dokaz je
raspinjanje. Religija je kroz stoljea poinila tolike zloine. Svaka vjera smatra da su druge krive, i da ih
ispravi, najnajjednostavnije im je odsjei glave. Kršani su ubijali Židove, Muhamedove sljedbenike;
Muhamedovi sljedbenici su ubijali kršane, Hinduse; Hindusi su ubijali Muhamedove sljedbenike, budiste - u
ime Boga! Kakvog to Boga imate?
Prema knjizi Corrada Balduccija, vatikanskog diplomata, avolova se vojska sastoji od tono jednog
bilijuna, sedamsto i pedeset-osam milijuna, šest stotina i etrdeset tisua, jednu stotinu i sedamdeset i pet
avola. Sigurno je ovaj vatikanski diplomat posjetio pakao!
A koliko je ljudi u Božjoj vojsci, smijem li pitati? Samo ta trojica - Bog, Duh Sveti i njegov jedini zaeti
sin, Isus? Postoji li mogunost da Bog pobijedi protiv avola?
Ponoviti u broj da ga možete zapamtiti. avolja se vojska sastoji tono od jednog bilijuna, sedamsto
pedesetosam milijuna, šest stotina i etrdeset tisua, stotinu sedamdeset i pet avola. Za ovjeanstvo
nema nade.
Možda je zato Bog pobjegao na neku udaljenu zvijezdu, sa svojim jedinim sinom i Duhom Svetim -
zbog stanja.
ovjek se udi kako su ljudi došli do tih zakljuaka. Ovaj diplomat, ako je bio u paklu...U kršanstvu
nema povratka iz pakla. Jednom kada ste u paklu ostajete stalno u paklu, za vjenost. Kako se on uspio,
usprkos vlastitoj religiji, vratiti iz pakla? A bez da je otišao u pakao, mislite da je mogue prebrojiti toliki broj,
samo sjedei u Vatikanu?
I ni jedan kršanin se nije upitao o gluposti tog ovjeka. To me udi. Jednostavno ne mogu vjerovati.
Na jednoj strani, kršanstvo kaže ako padneš u pakao, gotovo je; vrata su zauvijek zatvorena, i vjeno eš
goriti u vatri paklenoj.
Na toj je toki jedan od najveih mislilaca ovog stoljea, Bertrand Russel, ispao iz kršanstva - na toj
toki posebno. Napisao je knjigu Zatšto nisam kršanin, i prvi je razlog da “Ne mogu shvatiti da u jednom
životu...” jer kršanstvo vjeruje u samo jedan život. U hinduizmu, u džainizmu, u budizmu, možete poiniti
milijune grijehova jer imate na raspolaganju milijune života, naprijed i natrag. Možete griješiti toliko, da nije
potrebno brojiti. Ali u kršanstvu, židovstvu, muhamedanstvu, ima samo jedan život.
“U jednom životu' Bertrand Russel postavlja pitanje “koliko grijeha mogu poiniti? Sve grijehe koje sam
poinio, i sve grijehe koje sam želio poiniti ali nisam poinio, i sve koje sam sanjao da sam poinio... ak i
ako se svi ti smatraju grijesima, ni najoštriji sudac me ne može staviti u zatvor na dulje od etiri i pol godine.
Vjena paklena vatra? - Ja još nisam dovoljno griješio!”
To je tako apsurdno, da ovjek poput Bertranda Russela... On navodi i druge razloge, no taj je
osnovni: da je to apsolutno apsurdno. Ako inite grijehe od trenutka roenja, danju i nou, dok ne odete u
grob, ni tada vjenost vatre paklene nije opravdana. Sedamdeset godina stalnog griješenja - bez spavanja,
bez jedenja - i tada je sedamdeset godina samo sedamdeset godina. ak i toliko grijeha...iako ih ne možete
toliko poiniti. Trebate neko vrijeme za jelo, neko vrijeme za san, neko vrijeme za ljubav, i da odete u kino. A
što e se desiti sa televizijom?
Ali kršanstvo ide dalje, bez da daje neki razlog, insistirajui da ako griješite...
Koliko grijeha? Barem treba rei broj, da ako poinite tucet grijeha to nije vrijedno spomena. Možete
poiniti jedan grijeh, možete poiniti tisuu grijeha... kazna je ista. Kakva je to pravda?
A ti ljudi koji su brojili avole...
U Srednjem vijeku ubijali su žene, nazivajui ih vješticama.
Rije 'vještica' nije loša rije. U osnovi znai mudra žena. Ali kršanstvo je zagadilo rije, uništilo joj
ljepotu. I što je bilo nain - kako nai vješticu, kako dokazati da je ona vještica? Kada je to jednom dokazano,
jedina kazna bila je spaliti ju živu na križanju puteva u središtu grada. Papa je ustanovio poseban sud da
nae sve vještice i uništi ih, jer su bile “opsjednute avlom'.
Nitko ne zna ništa o Bogu, nitko ne zna ništa o avlu, a tisue i tisue žena spaljene su žive! Kako im
je to uspjelo? - jednostavno.
Svatko je mogao rei, ak i anonimno: “Sumnjam da je odreena žena u mojem susjedstvu vještica.”
Tu ženu odmah bi priveli sudu, zatvorili, muili, tukli i seksualno zlostavljali.
Sjetio sam se tih žena kada su me bolila lea, prije nekih osam godina. Donijeli su stroj za istezanje
da me rastegnu - noge u jednom pravcu, glavu u drugom - da bi mi ispravili kralježnicu. Tada sam se sjetio
da su stroj za istezanje izumili kršani da bi muili žene. I ja sam upoznao mali djeli torture na tom stroju, ali
te su žene rastrgali. Ponekad bi noge otkinuli... ponekad ih se nije moralo žive spaliti. Glava bi se otkinula...
Na prsa bi im stavljali velike komade leda. Osim ako bi priznale, nije bilo drugog naina da izau iz
zatvora: “Priznajte da imate seksualne odnose sa avlom!” Prirodno, svatko bi pomislio da je bolje priznati
nego proi svo to muenje. A muenje bi se nastavljalo dok ne bi priznale; nije bilo izlaza.
A biskupi koji su ih muili, pouili bi ih kako da priznaju na sudu. Kada bi priznale “Da, spolno opim
 31
sa avlom' tada bi im sveenik rekao “Moraš rei sudu kako prepoznaješ avla. Moraš im rei da “ima
ravasti penis” - tako da može ui u ženu kroz dvije rupe - “tako prepoznajem avla.”
Te su jadne žene morale priznati na sudu. I avao bi pitao: “Kako prepoznajete da je to avao a ne
ovjek?”. Tada bi one opisale genitalni mehanizam avla. Sigumo mora biti raskoljen; to je dovoljan dokaz.
Stvorili su priznanje, stvorili su dokaz, a ženu su živu spalili. Uništili su tisue žena u ime Boga - jer se avla
mora uništiti.
Ali sada, kada vidimo broj avola...ja ne mislim da bi se spaljivanjem par tisua žena moglo uništiti
avla. Vi uništavate žene, avao e nai druge žene - a tako mnogo avola!
udno...trebalo je spaliti avola, a ne ženu. No to je udna logika: žrtvu se spaljuje jer ne možete
pronai avla.
avao ne postoji, niti Bog ne postoji. To su utvare koje je stvorila religija da mui ovjeanstvo, da
iskorištava ovjeanstvo, da stvori strah i zavist kod ovjeka. A kršanska se teologija nije promijenila. Još
uvijek je ista.
Mojsije, osniva Židovstva, sigurno je lagao Židovima kada je rekao: “Bog mi je rekao da ste vi
odabrani narod svijeta, i rekao mi je da vas povedem u svetu zemlju, Izrael.”
Ako su mu rekli pravu adresu gdje je Izrael, kako to da mu je trebalo etrdeset godina da pronae
Izrael?
etrdeset dugih godina lutanja pustinjama Saudijske Arabije... A ja osjeam, bez sumnje, da ono što
je on zvao Izrael bilo je samo da sakrije injenicu da je lagao. Izrael je samo siromašno mjesto, planinsko, ne
bogato; ni na koji se nain ne može prozvati Božjim svetim mjestom.
Mojsije ga je prepoznao kada je napustio ljude koje je doveo iz Egipta. Njih je skoro tri etvrtine umrlo
od gladi, 'od žei... etrdeset godina lutanja pustinjom. Trea generacija ljudi ve je postojala, i oni nisu marili
za Mojsija; oni nisu znali tko je taj ovjek. Videi stanje, on im je samo rekao: “To je mjesto.”
No život je bio vrlo težak; teži nego u Egiptu. I kroz etiri tisue godina Židovi su trpili više nego što su
trpili u Egiptu. U Egiptu su bili robovi, no ak je i ropstvo bilo bolje nego to lažno obeanje i nada. I, videi
stanje, on mora da je pomislio: “Ovi me mladi ljudi ne poznaju, njihovi oevi su pošli sa mnom. Videi tu škrtu
zemlju, neplodnu, nee mi oprostiti što sam ih doveo na to mjesto. “Kao ispriku da pobjegne iz Izraela rekao
im je: “Jedno od naših plemena izgubilo se u pustinji. Idem ih pronai dok vi upravljate svetom Božjom
zemljom.”
Mojsije je otišao u potragu za izgubljenim plemenom, koje je otišlo na Kašmir. Oni su se smjestili na
Kašmiru. Kašmir izgleda kao sveto mjesto. Prvi Moghulski vladar, Babar - kada je došao pokoriti Indiju,
morao je ui kroz Kašmir - gledajui ljepote Kašmira, rekao je: “Ako postoji raj to je ovdje. To je ovdje!”
Mojsije je došao na Kašmir, njegov je grob na Kašmiru. I zato što je on predstavljao lažnu
nadmonost, Židovi su mnogo trpili. Njihovo trpljenje nije došlo do kraja. Cijela odgovornost pada na Mojsija.
Osnivai vjera lagali su na sve mogue naine. Mojsije je lagao svojim ljudima da je na gori Sinaju
vidio Boga koji mu je dao deset zapovijedi. Nitko nije vidio Boga.
Promislite o sebi: ako sluajno naiete na Boga što ete uiniti. Jako ga udarite i ubijte ga, jer je za
svu patnju kroz koju je ovjeanstvo prolazilo kroz stoljea i stoljea odgovoran Bog koji je stvorio ovjeka,
koji je stvorio svijet.
Zašto je to trebalo? Postojanje je bilo savršeno tiho i prelijepo. Zbog ega je trebalo stvoriti Džingis-
kana i Tamerlana i Nadirshaha? Samo ta trojica ubila su sto milijuna ljudi.
Zašto je trebalo stvoriti Adolfa Hitlera? I najudnije, on je ubio Božji izabrani narod: šest milijuna
Židova u Njemakoj! A on sam je objavio da je on reinkarnacija židovskog proroka Elijaha.
udno... židovski prorok koji ubija šest milijuna Židova? On je trebao ubiti Nijemce. No problem je bio,
da je on imao istu glupu ideju: da je nordijska njemaka rasa najsuperiornija rasa; roena je samo da pokori
svijet. Druge su rase niže. To je bio sukob. Dvije 'izabrane' rase ne mogu živjeti zajedno. Njihova ega stalno
su u sukobu.
Sve te religije kažu da postoji samo jedan Bog - i jedan Bog stvara tri stotine religija samo da bi se
meusobno borile? Ovaj Bog mora biti lud, ako uope postoji.
Osjeam da bi bilo bolje vjerujemo tvrdnji Friedricha Nietzschea da je Bog mrtav, jer je bolje biti mrtav
nego lud. Ako ništa drugo barem ste umrli pri punoj pameti.

Ja osjeam da je poinio samoubojstvo, videi situaciju i zbrku koju je stvorio.

U Indiji, bog je stvorio svijet - to je posebno za samozvani, kulturni grad Poonu. Bog je stvorio svijet, i
prvo je stvorio ženu. Žena koju je stvorio bila je njegova ker, no on se zanio; želio je silovati svoju vlastitu
ker.
Lena se toliko bojala da je pobjegla i postala krava. Mnoge žene to rade, to nije ništa posebno. Bog,
videi da je žena postala krava, odmah je postao bik! I tako se desilo da žena i dalje bježi iz jednog tijela u
drugo, a Bog i dalje tri za njom, postajui jedno muško za drugim. Tako su stvorene sve vrste. To je velika
religija Hindusa - kulturne rase, najstarijeg religioznog naroda svijeta.
ak je i njihov Bog gunda, huligan, silovatelj - i oni sebe nazivaju kulturnima. Ti samozvani, takozvani
kulturni ljudi trebali bi pogledati svoja sveta pisma, i biti e iznenaeni.
Jedan od njihovih reinkarnacija Boga je Parashuram, možda najnasilniji ovjek u povijesti
ovjeanstva. Njegov je otac bio hinduski vidjelac - ja se ponekad tuem po glavi: hinduski vidjelac, i u staroj
dobi bio je još uvijek ljubomoran na svoju prekrasnu ženu.
 32
Nema dokaza, ali Hindusi vjeruju da je mjesec bog, da je sunce bog.
Stari vidjelac, otac Parashurama...ne znam koje mu je bilo izvorno ime, jer je parshu posebna vrsta
maa, vrlo teškog, ne tako dugakog kao ma, skoro pola njegove dužine, ali vrlo širok. Jedan udarac... on
je tako težak da je jedan udarac dovoljan da nekome skine glavu. Ne znam kako mu je bilo pravo ime, no
pošto je stalno nosio parshu, prozvali su ga Parshuram.
Jednog dana otac ga je pozvao, govorei: “Sumnjam u tvoju majku. Ona je u ljubavi sa bogom
mjeseca. Kada se rano u jutro u tri sata idem okupati, mjesec dolazi i vodi ljubav sa tvojom majkom. Ne
mogu to podnijeti. Otkrio sam da uvijek kada idem na rijeku, mjesec se krije u oblacima. Ja savršeno dobro
znam kamo je otišao.”
Da li samo idiote zovemo vidiocima? - oni ak ni ne znaju da ako se mjesec zaljubi u ženu, žena e
stradati. Neete nai ni djelia žene. Mjesec je tako velik - on je osmina zemlje - i ni jedna žena ne može
voditi ljubav sa nekim te veliine. Kako da otkrije gdje su mu usta? Gdje su mu ruke? I kako može mjesec ui
u malu kolibu hinduskog vidioca?
No nitko nije osudio Parashuramovog oca, da je slijep, potpuno slijep - a vi ga zovete vidiocem? Bio je
tako slijep od ljubomore, tako bijesan da je bio skoro lud. Stvarna istina je bila da se oženio mladom ženom,
veoma lijepom, a on je bio star i gotov.
Naredio je Parashuramu: “Idi, to je naredba tvog oca” - a posluh je najvea religija - “odsijeci glavu
svojoj majci i donesi ju pred mene.”
Smatra se da je Parashuram jedna od reinkamacija Boga, a ak ni on nije vidio da je to besmislica.
“Kako mjesec može doi kada sam ja uvijek tu? Ti poi na rijeku i ako mjesec doe odsjei u mu glavu.” Ali
on nije rekao ništa. On je samo ušao u kolibu i sirotoj ženi odsjekao glavu i donio ju.
Otac je bio apsolutno zadovoljan. I pošto je on poslušno otišao - ak da odsjee glavu majke bez i
jednog pitanja - Hindusi su ga prihvatili kao jednu od reinkarnacija Boga, istu poslušnost.
istu poslušnost ili isto ropstvo?
istu poslušnost ili istu glupost?
A kako Hindusi smatraju da mjesec i sunce pripadaju rasi kshatrija, ratnika - Hindusi ne mogu
razmišljati a da to nije kroz kaste - tako surya, sunce i mjesec su oba ratnici, kshatriye, niže od brahmana.
Parashuram je bio brahman, i bio je tako bijesan na mjesec da je odluio ubiti sve ratnike u zemlji. I taj
ovjek se smatra reinkarnacijom Boga. Što su ratnici u zemlji imali s njegovom majkom, ili s ocem?
A najudnije u prii je...On je bio ovjek ogromne snage. Šesnaest puta je uništio cijelu rasu ratnika u
ovoj zemlji. Njegov je cijeli život baen na ubijanja i ubijanje, stalno ubijanje bez tue pomoi šesnaest puta.
Odakle su onda kshatriye došli? On ih je svih uništio šesnaest puta? Jednom bi bilo dosta: sve su
kshatriye poubijani. Kako postii da ih pobijete šesnaest puta? To je još jedna obina pria hinduizma.
Hinduizam dozvoljava vidioce...Na jednoj strani govore o neženstvu, potiui celibat kao najvišu
religiju, a na drugoj dozvoljavaju vidioce, velike svece: “Ako ti doe bilo koja žena i zatraži od tebe dijete, ne
možeš ju odbiti.”
Tako je moglo... jer Parashuram nije pobio žene. Vidioci su imali odlian život!
Tisue žena, supruga kraljeva, keri kraljeva dolazile su im od svoje volje, molei ih da im daju dijete.
Kakav bi vidjelac...?
Ti su vidioci izgleda muške prostitutke, i daju svoje usluge svima i svakome. Zemlja je tako velika.
Parashuram može ubijati na jugu, na sjeveru se raaju nova djeca. Dok on završi na jugu, ponovno je
stasala nova rasa ratnika. Dok on završi na sjeveru, na istoku, na zapadu, njegov cijeli život...A bilo je tako
mnogo vidioca, a možda su se neki i pravili da su vidioci. Takva dobra prilika!
Te vulgarnosti, bludnosti nitko ne spominje, jer e one uništiti ego zemlje, da je ovo zemlja pobožnih,
duhovnih, religioznih ljudi. Možete li zamisliti da se sve ove vidioce može zvati vidiocima, da su oni vidjeli
istinu, da su postali probueni? I sam Parashuram je najnesvjesnije ljudsko bie. Bez razloga, samo zato što
Hindusi vjeruju da je mjesec ratnik treba pobiti sve ratnike. I on mora da je cijelu zemlju pretvorio u javnu
kuu, a još uvijek ga smatraju jednom od reinkamacija Boga.
U Indiji, skoro deset tisua godina...To je proraun suvremenih znanstvenika. Kršani nikad nisu
vjerovali u deset tisua godina zbog svoje Biblije; njihova Biblija kaže da je Bog stvorio svijet samo etiri
tisue godina prije nego se rodio Isus. To znai samo šest tisua godina od danas. Sve treba staviti u okvir
šest tisua godina. Oni su odluili da je Rigveda napisana prije pet tisua godina; oni ne mogu ii dalje od
toga.
No uenjaci su otkrili da je Rigveda napisana prije devedeset tisua godina - sa vrstim dokazima koje
se ne može poricati. Rigveda opisuje odreeni raspored zvijezda koji se zbio samo prije devedeset tisua
godina. Samo ako su ljudi koji su napisali Rigvedu vidjeli taj raspored - on se nije ponovo dogodio...Potpuno
je sigurno da su ti ljudi promatrali konstelaciju, i u detalje su ju opisali u Rigvedi. Ali devedeset tisua godina
je duga pria i o njoj ništa nije napisano.
Najvjerovatnije satipratha - kada muž umre i žena treba skoiti u pogrebnu lomau - je stara kao i
Rigveda. Ako je Rigveda stara pet tisua godina, onda je i satipratha, pet tisua godina stara; ako je
devedeset tisua godina stara, satipratha je devedeset tisua godina stara. U devedeset tisua godina,
koliko milijuna žena - ponekad vrlo mladih, koje su se udale prije tjedan dana prije, ili možda samo dan prije,
ak i ako brak nije bio konzumiran...? U Indiji ak su i djeca bila oženjena - ak i danas se žene, usprkos
ustava i zakona - ak i djeca u majinoj utrobi su oženjena. Tek dva prijatelja bi odluila da “Ako moja žena
rodi djeaka i tvoja žena dobije ker, ili obrnuto, oni e se oženiti.” To je odlueno. Brak je konaan. Ne
 33
može se poslati jednodnevnu ili jednogodišnju djevojicu u kuu njezinog muža, ali ona je udata. Brak
možda nikada nee biti konzumiran. Djevojica može imati pet godina i muž može umrijeti. U stvari bila je
vea vjerojatnost umiranja nego ostajanja na životu.
U drevnoj Indiji, do poetka ovog stoljea, od deset djeaka, devet bi ih umrlo. A ako ženite djecu -
supruga ak nije ni vidjela svog muža, ali ako on umre i ona mora skoiti na pogrebnu lomau.
Pitao sam shankaracharyje, hinduske vjerske voe: “Ako mislite da je veliki duhovni fenomen da žena
treba umrijeti, treba živa skoiti na pogrebnu lomau, zašto ni jedan muškarac nije napravio takav duhovni
in?” Samo žene su predodreene biti duhovne, a muškarci moraju biti bikovi?
Svojim sam oima vidio žene koje su žive gorjele. To je tako strašno iskustvo za gledanje, jer živa
žena pokušava pobjei sa pogrebne lomae - ona je živa - a brahmaru stoje uokolo sa velikim bakljama i
tjeraju ju natrag. Da se to ne bi vidjelo, mnogo proišenog maslaca, ghee, izlijeva se na pogrebnu lomau.
On daje oblak dima i ne može se vidjeti što se dogaa unutar oblaka. Unutar oblaka dima stoje sveenici sa
goruim bakljama da gurnu ženu natrag na lomau, a izvan oblaka je toliko glazbe, sviraa, buke, da nitko
ne može uti ženu koja moli, vrištei, viui: “Pomozite mi! Spasite me!” Nitko to ne može uti. Sve okolo vrši
se obred, jer jedna žena treba postati duhovna.
Pitao sam; nitko mi nije odgovorio. Ja sam vjerojatno jedini ovjek kojem nije odgovoreno ni na jedno
pitanje. Bio sam kod toliko shankacharyja - ima ih osam, jedan za svaki pravac. “Ako je duhovnost tako laka,
samo treba skoiti na pogrebnu lomau, zašto ni jedan ovjek nije pokušao dosei takvu duhovnost?” A oni
su nijemi - oni nemaju odgovora. Znaju samo jedan odgovor: da me osude.
No jasno je da je to muška šovinistika zemlja. Sve religije su muški šovinistike, protiv žena.
Bio sam u takvim strašnim situacijama, kao u nonim morama. Vidio sam žene koje gore i vidio sam
kako su to izveli. Jedan sloj velike glazbe, glasne glazbe; drugi sloj, drugi unutarnji krug sa krasnim
recitiranjem Vedskih svetih pisama; tada trei sloj, koji je skoro skriven u oblaku koji je stvorio proišeni
maslac - sveenici. Trebam li ih zvati sveenicima ? - oni su mesari. Oni stoje oko pogrebne lomae sa
goruim bakljama tjerajui ženu koja tri amo tamo, tražei izlaz. Ali njega nema.
To vi zovete duhovnošu, silom ubijati ženu? A razlog je, muškareva posesivnost.
Sve su religije muški šovnistike, one su na strani muškarca. Muškarac želi posjedovati svoju ženu
dok je živ i želi ju posjedovati ak i kada je mrtav. Nee ju ostaviti na miru da ima ljubavnu vezu s bilo kim
drugim.
No što se tie muškarca, vidio sam ženu koja je gorjela na pogrebnoj lomai, a njen muž razgovarao
je s ljudima: “Da li znate gdje da naem lijepu mladu djevojku? Želim se ponovo oženiti” - na tom istom
mjestu. Oni ne mogu priekati niti dva, tri dana. Barem priekajte da vatra ugasne, neka ženino tijelo do
kraja izgori. Ne upravo kod pogrebne lomae, okolo nje, ljudi sjede i raspravljaju koja je djevojka pogodna za
tog muškarca. A muškarac može biti star, nije važno, pedesetogodišnji ovjek oženiti e djevojku od
šesnaest godina.
Zloini protiv ovjeanstva su ogromni.
Zloini protiv prirode...Svi ljudi koji jedu meso ni na tren ne pomišljaju da ono pripada živom biu. Zbog
svog okusa spremni ste ubiti bilo koga. Što nije u redu sa kanibalima?
Jedan ovjek kojeg su uhvatili kanibali, ali je nekako uspio pobjei, rekao mi je: “Morao sam jesti
doruak jer sam bio premršav. Tako sam uspio pobjei - oni su me hranili i pripremali.” Nema smisla raditi
juhu od njega ako nije dovoljno debeo. To mu je dalo dovoljno vremena, ali je u meuvremenu morao jesti
ljudsko meso, i rekao mi je: “Teško mi je to priznati, no ne mogu a da vam ne kažem istinu: to je najukusnija
stvar na svijetu.”
Samo zato što je slasno, da li ete poeti jesti ljudska bia?
Samo zato što je slasno, jeli ste sve vrste životinja to vam Biblija dozvoljava - ptice na nebu, ribe u
vodi, životinje u šumi. Vi ste jedini kralj u cijeloj ovoj prirodi: pokori, pojedi, uživaj. Samo uništavanje
životinja...! Konano, ovjek je morao poeti jesti i voe jer nije bilo dovoljno životinja.
U jednom razdoblju ovjek je bio lovac. Nije bilo naseobina, ljudi su stalno selili za životinjama.
Životinje su bježale pred ljudima. No kada su životinje postale rijetke poeli su jesti voe, poeli su
obraivati. Za obraivanje morali su posjei drvee - drvee koje je raslo dvije stotine godina ili tri stotine
godina. Ima drvea kojemu treba i etiri tisue godina da naraste. Oni su te prekrasne vrste zauvijek uništili. I
nastavljaju stvarati sve veu populaciju, a potreba za sve više zemlje natjerala ih je da posjeku još drvea.
Bez drvea sloj kisika oko zemlje se mnogo smanjio. Mi živimo na minimumu.
Ima udnih katastrofa koje se nazivaju “prirodnima” ali nisu prirodne. Na primjer, u Nepalu - to je jedna
od najsiromašnijih zemalja na svijetu - prodali su svoje drvee Sovjetskom Savezu. Milijuni stabala su
posjeeni, a ugovor vrijedi još trideset godina. Sovjetski Savez ne upotrebljava sjekire za sjeu, koristi vrlo
složenu tehnologiju. U jednom danu mogu posjei tisue stabala. Kroz nekoliko sekunda, stabla koja su
rasla tri stotine godina padaju na zemlju. Cijela Himalaja koja okružuje Nepal ogoljena je od liša, i zbog
toga... Ganges je nekada sporo tekao jer je bilo mnogo stabala; ona su bila neka prepreka. Ganges je sporo,
sporo, sporo išao u susret oceanu u Bangladeshu. Sada nema stabala, poplave dolaze takvom strahovitom
brzinom da je ove godine tri etvrtine Bangladesha bilo poplavljeno. To je isto siromašna zemlja. Milijuni ljudi
su umrli. Milijuni kua otplavljeni su u ocean.
Sada, Bangladesh ne može ništa uiniti, i ako upitate Nepal, kralj kaže: “Moj narod je tako siromašan.
Nemamo ništa za prodaju. Imamo samo stabla, i moj narod treba hraniti. Nije moja briga što se dešava u
Bangladeshu.”
 34
Slijedee e godine možda cijeli Bangladesh biti otplavljen u ocean. I koliko dugo Nepal može živjeti
od prodaje svojih stabala? Kroz trideset godina Sovjetski e Savez uzeti svako stablo u Nepalu. Tada se
javlja velika opasnost: Ako se pone topiti vjeni led na Himalaji. Stabla su sjenila snjegove od sunanih
zraka - gusta stabla, velika stabla - i snijeg Himalaja nikada se nije otopio, tako je bilo od pamtivijeka. No
sada se javlja mogunost da ete vidjeti strahovitu poplavu - a Noina arka više nije dostupna.
Ako se Himalaja otopi, svi oceani širom svijeta porasti e za trinaest metara, Bombay e se utopiti.
New York e se utopiti; oni e postati ocean. Automobili nee biti korisni - trebati e amci. Ne možete
preživjeti ako svi oceani porastu trinaest metara - a to ete nazvati prirodnom katastrofom...?
Ja to ne zovem prirodnom katastrofom. Ja to zovem katastrofom koju je uzrokovao ovjek.
Vjerski voe nisu inili ništa da sprijee sve te katastrofe. Populacija i dalje raste; zemlje postaju sve
siromašnije jer se obraduju tisuama godina, a nisu gnojene.
Rekao sam vam da je na samom poetku ovog stoljea, devetoro od desetero djece umiralo. Sada je
stanje upravo obrnuto: jedno od desetoro djece umire, devetoro djece ostaje živo, zbog medicinskih ureaja.
Mi smo poremetili cijelu ekologiju zemlje.
Tko je odgovoran?
Sigurno vjerski ljudi, koji su trebali upozoriti ovjeanstvo da ne poveava populaciju... no oni su svi za
više populacije. ak i indijski vjerski poglavari su protiv kontrole populacije, jer trebaju sve više lanova
svojih organizacija, svojih crkava. Oni nisu zabrinuti što se cijeli planet Zemlja razara njihovim vlastitim
rukama. I ti takozvani vjerski ljudi su takva lažljiva grupa kriminalaca.
Upravo danas primio sam svoj natalni horoskop od jednih novina Veer Arjun-a. Astrolog je K. A. Dube
Padmesh. Odakle je to taj ovjek nabavio? Ja ne znam svoj vlastiti natalni horoskop. Nitko ne zna moj
natalni horoskop. Nikada nije napravljen. Roen sam u tako malom selu gdje nije bilo aerodroma, niti
željeznike stanice, ni autobusi nisu dolazili u selo, niti ceste - samo dvije stotine jednostavnih seljaka koji su
tamo živjeli. Nije bilo niti astrologa da napravi moj natalni horoskop. Odakle su ti takozvani vjerski ljudi... ?
Astrologija je dio hinduske vjere. Iz svoje vlastite mašte napravili su moj natalni horoskop. Naišao sam
na mnogo horoskopa - tokom ovih trideset godina naišao sam na najmanje dva tuceta natalnih horoskopa.
Njih izmišljaju astrolozi - ne znam odakle - i onda ih tumae.
Oni izmisle horoskop i tumae ga. Oni me niti ne pitaju. Ja nemam natalni horoskop.
Ali laganje je tako duboko i temeljito prodrlo u vjerske ljude.... Što velike zvijezde imaju sa obinim
ovjekom poput mene? Sve te zvijezde odreuju moju sudbinu? Ja nisam lutka.
Jednom se dogodilo u Jaipuru, glavnom gradu Rajasthana...
Imali su vrlo poznatog astrologa - bio je to astrolog kralja Rajasthana. Ja sam boravio kod kralja. On je
pozvao astrologa, jer ja nisam imao natalni horoskop. Astrolog je rekao: “Nema problema. itati u iz dlana.”
Kralj mi je rekao: “To je vrlo skup ovjek, no ja u ga platiti, ne brini.”
Ja sam rekao: “Ne. Putsti mene. Ne miješaj se, samo budi tiho.”
On je dobivao po tisuu rupija za jedno itanje. On je obavio itanje i tada je ekao na tisuu rupija.
Ja sam rekao: “Ti si veliki ovjek za proricanje. Ti sve znaš, ali ne znaš da ti ja neu platiti!”
On je rekao: “Što?”
Ja sam rekao: “Da, gubio si vrijeme. Ti moraš platiti meni.”
On je rekao: “To je previše. Ako mi ne želiš platiti, u redu, idem. Ali ti tražiš da ja platim...?”
Ja sam rekao: “Ti si držao moju ruku. Ja ne dozvoljavam da svatko drži moju ruku. Govorio si gluposti
i tratio moje vrijeme.”
Rekao sam kralju Rajasthana: “Reci tom ovjeku da ovdje treba staviti tisui rupija.”
Kralj je rekao: “On je siromašni brahman. Ja u ti dati tisutt rupija.”
Ja sam rekao: “Nije važno. Jer novac je novac...ti ovdje stavi tisuu rupija.”
Kralj je morao dati tisuu rupija. Ja sam mu ih vratio, rekao sam: “Trenutno ih ne trebam. Ako mi
jednom zatrebaju - dati eš mi ih uz kamate. Ti si pozvao tog glupana i rekao mi 'On je veliki astrolog mojeg
kraljevstva... Ali religija laže na sve mogue naine, iskorištavajui ljude na sve mogue naine. Dok religija
ne umre, istinska izvorna religioznost ne može biti roena.
Mala biografska napomena prije nego ponem govoriti o sutrama koje je Maneesha donijela. Ove
sutre pripadaju svijetu Zena. Za mene Zen je jedina izvorna religioznost. On nema nikakve veze sa
budizmom, nikakve veze sa taoizmom. U stvari on je pobuna protiv tradicija budizma i taoizma. Ali nosi bitnu
poruku Buddhe. Odbacio je sve što je obino objašnjenje. Maknuo je sa puta svo smee. To je srž
Buddhinog iskustva - a to je isto tako i iskustvo Lao Tzua, Taoa.
Zen radi stazu za budue ovjeanstvo sa jednom religioznošu.
Zen je jedino pravo zlato koje je proizašlo iz cijele prošlosti ovjeanstva.
Moja ljubav za njega nije uzaludna.
Pokušavam vam pomoi da razumijete Zen zbog odreenog razloga - jer ete vi biti novi ovjek, vi
ete stvoriti novo ovjeanstvo, novi svijet, koji u biti ide prema budhstvu.
Buddha nema ništa zajedniko sa Gautama Buddhom; buddha je vaša prava priroda. To znai
buenje. Vi ste nesvjesni. Duboko ispod vaše nesvjesnosti skriven je plamen svjesnosti, spremnosti. Taj
plamen je buddhadharma, to je vaša prava priroda. Ne morate ii nikuda da bi ju našli, morate ii unutra.
Nikakva crkva, nikakva organizacija, nikakva religija... samo svojstvo religioznosti.
A što je svojstvo religioznosti? Svojstvo religioznosti je biti usredotoen na svoje bie koje svjedoi. Iz
tog svjedoenja proizlazi u vama velika svjesnost; proljee dolazi u vaš život i tisue cvjetova suosjeanja,
 35
ljubavi, blaženstva. Sve uokolo okružuje vas miomiris vrhunskog.
Tu je mala biografska crtica o Fuketsuu, uitelju Zena. Fuketsu (roen 896 i umro 973) prvo je
prouavao Konfuijevu klasiku.
Konfucije nije bio religiozan ovjek, Konfucije je bio moralist. Konfucije je bio samo paralela Karlu
Marxu. Nije koincidencija da je Kina postala komunistika, jer je Konfucijeva ideologija poravnala put. Sve
što je važno je dobro ponašanje, ispravna udorednost, pravila pristojnosti; ni spomena duhovnosti, samo
društveno ponašanje; ni spomena individualne dubine. Konfucije je bio jedan od najzbunjenijih ljudi roenih
na svijetu.
Fuketsu je prvo prouavao Konfucijeve klasike, nakon toga postao je sveenik. Kasnije je uio od
Kyosei-ja, uenika Seppn, i na kraju otišao je k Nan Inu - jedan od najveih uitelja Zena - kroz kojeg
je došao do svojeg prosvjetljenja.
Prouavajui Konfucijeve klasike, mora da je razumio da se Konfucije bavi samo vanjskim svijetom,
društvom, društvenim ponašanjem. “To nije moja potraga; ja želim upoznati sebe. Ja želim znati što je moje
bie, na koji su nain moji korijeni povezani sa svemirom; odakle dolazi moj život, i kamo ide; da li ima nešto
više nego samo tijelo i tvari koje ine sistem tijelo-um, ili nema ništa osim tijela, koje e staviti na pogrebnu
lomau, ili u grob, i koje e se raspasti u zemlju, u svoje osnovne elemente.”
To me podsjea na Konfucijevog uenika. On je upitao Konfucija: “uo sam toliko mnogo o Lao
Tzuu...” Oni su bili suvremenici. Ponekad se to dogaa kao lanana reakcija...
U Kini je bio Konfucije, veliki mislilac no materijalist; Lao Tzu, veliki buddha; Chuang Tzu, Lieh Tzu. U
Indiji je bio Gautama Buddha, Mahavira, i još šestorica ija su sveta pisma spalili Hindusi, ije su kipove
uništili; samo su njihova imena ostala u rijeima Buddhe, ili u rijeima Mahavire. Istovremeno, u Grkoj je bio
Sokrat, Heraklit, Dionizije, Diogenes. Iznenada je cijeli svijet bio zapaljen novim uvidom.
Konfucijev uenik ga je upitao: “Mora da si uo za Lao Tzua. On govori o mjestu unutra gdje je samo
mir i ništa drugo, potpuna tišina i nema nemira. Hoeš li me pouiti kako da uem unutra?”
Konfucije je bio vrlo ljut. Rekao je: “Prekini s tim glupostima. Naui udorednost, vrlinu, izbjegavaj
grijehe, ponašaj se kao gospodin. Naui se ponašati u društvu. Što se tie tvog unutrašnjeg svijeta, kada
umreš imati eš cijelu vjenost za to u grobu. Možeš tražiti i meditirati i pronai što se nalazi unutra. A sada
nemoj traiti moje vrijeme.” To je bio njegov stav.
Ali, malo po malo, mnogo je ljudi govorilo o Lao Tzuu. Konano je Konfucije skupio hrabrost. Jako se
bojao, jer su prie koje je uo o Lao Tzuu bile tako udne: “On može uiniti sve. Jaši na bivolu, okrenut
natrag, opasan momak.”
Ali što ga je više želio izbjei, bio je sve više zainteresiran. Tako radi ljudski um. Sve što želite izbjei
ponovo ete susretati. Postati ete opinjeni. Konano je odluio da ga susretne.
Lao Tzu nije bio daleko, odmah izvan glavnog grada u spilji u brdima. Konfucije je tamo otišao.
Zaustavio je svoje uenike koji su ga slijedili pred spiljom, jer se bojao: “Taj ovjek može uiniti sve. Može
me udariti, i ne želim da moji uenici vide što e mi se dogoditi.” On je rekao: “Rei u vam. Prvo dajte da ja
uem i susretnem toga ovjeka.”
Lao Tzu je sjedio duboko u spilji u tami, vrlo tiho. Nije mario što je Konfucije došao. Nije ga ni
pozdraviti, nije rekao: “Sjednite, molim.” Nije niim pokazao da ga je primijetio.
Konfucije je rekao: “Ovo je udno. Barem bi se mogao ponašati kao gospodin.”
Lao Tzu je rekao: “Mislio sam da neeš imati hrabrosti ui u moju peinu. Ovdje ne pouavamo
udorednost ili gospodstvo. Ovdje pouavamo kako umrijeti i biti uskrsnut. Jesi li spreman?” - gledajui ga u
oi - i Lao Tzu je izvukao ma.
Konfucije je rekao: “Molim oprosti mi. Nikada više neu ui u tvoju peinu!” - znojei se, a u peini je
bilo svježe.
Izašao je i rekao svojim uenicima: “Ovaj ovjek je opasan. On je zmaj. Bio bi me ubio.” On uope nije
razumio Lao Tzua. On nije govorio o uobiajenoj smrti, on je govorio o smrti ega. I osim ako ego umre, vi
niste svoje izvorno svoje ja, vi niste svoje stvarno lice. Konfucije je promašio.
Fuketsu je sigurno razumio da “Ovi klasici mi nee pomoi.” Ostavio je Konfucija i postao sveenik.
Ali postati sveenik, obožavati kipove i vršiti obrede isto tako nee pomoi. Kip je isto tako van vas
kao i netko drugi; on vas ne vodi unutra. Sve vaše molitve, svi vaši obredi zasnivaju se na temeljnoj laži:
postojanje Boga.
Konano se razoarao i s time da bude sveenik. Došao je uitelju Zena Kyoseiu, ueniku Seppa,
jednog drugog velikog uitelja Zena.
Kyosei mu je rekao: “Nan In je još uvijek živ. Kada je veliki buddha još uvijek živ, zašto gubiti vrijeme s
malim ljudima poput mene? Ja te mogu uiti, ja ti mogu pomoi, no moja je pomo mala, tek prva pomo: idi
k Nan Inu. Ja sam samo malo jezerce, on je pravi ocean. Ne možeš mu sagledati drugu obalu.”
To je ljepota Zena. Niti jedna druga religija nee nekoga poslati drugom uitelju. Postoji sukob,
natjecanje. Svatko želi biti najvei. Ako je netko došao, treba ga zgrabiti, i ne dozvoliti mu da ode bilo kamo
drugamo. On e izmamiti obeanje: “Prepuštam se tebi.”
Zen nikada ne želi da se netko nekome preda. To nije posao!
Iz vaše slobode dolazite.
Iz vaše slobode uite.
Iz vaše slobode rastete.
Iz vaše slobode dogoditi e se vaše prosvijetljenje. To nije izuzetak, to je skoro pravilo. Ako uitelj
 36
pogleda u oi svojeg uenika, vidjeti e tko e biti pravi uitelj za tog ovjeka, i uputiti e ga tamo.
I kada je ovjek poput Nan Ina živ, zašto ne iskoristiti mogunost i priliku? To se rijetko dešava kroz
stoljea. Stoljea prolaze, i samo ti nailaziš na ovjeka kao što je Nan In.
1 tako je otišao k Nan Inu, kroz kojega je ostvario svoje prosvijetljenje.
To je samo biografska crtica o Fuketsuu.
Ostao je kod Nan Ina šest godina, i onda je postao poglavar hrama na Mount Fuketsu, gdje je ostao
sedam godina. U prošlosti je to bila tradicija u Japanu: ako uitelj napravi hram na planini, a on je
prosvijetljen, car bi imenovao planinu imenom uitelja. Fuketsu je napravio novi samostan, otvorio nove
mogunosti, novi prostor za one koji traže, i zato je japanski je car imenovao planinu Fuketsu.
On je bio Rinzaijev praunuk po dharma nasljedstvu.

Sutra:

Naš Voljeni Uitelju,

Jednom, redovnik je upitno Fuketsua: “Što je buddha?” Fuketsu je odgovorio: “Bambusove šibe na
Mount Jorinu.”
Odgovor e vas iznenaditi, no ono što on kaže nije ono što misli. Kada kaže: “Bambusove šibe na
Mount Jorinu” - Mount Jorin je ispred Mount Fuketsua - u tom trenu mora da je povjetarac prošao kroz
bambuse i oni su šuštali, lupkajui jedan u drugi, plešui na vjetru, na suncu.
U tom trenu redovnik je pitao Fuketsua, “Što je buddha?”
Fuketsu je odgovorio: “Baš u ovom trenutku...biti pripreman i svjestan ovog trenutka znai biti buddha.
Samo vidjeti bambuse kako se njišu na Mount Jorinu...” Zen vjeruje u samo ovaj trenutak. Zen ne može
govoriti o nekom Gautam Buddhi od prije stotine godina. Dok bambusovi buddhe plešu u zraku, puštajui
krasne slavljenike zvukove, dovoljno je ukazati na stvarnost, na taj trenutak. To je Buddhina bitna poruka:
živjeti u trenutku, nikada u prošlosti, nikada u budunosti. Živjeti u trenutku...i postali ste buddha. Biti ovdje i
sada, i vi ste buddha.
Drugi je redovnik upitao: “Što je buddha?” jer nije razumio što se dogaa. ovjek je pitao: “Što je
buddha?” a vi govorite o bambusima.
Drugi je redovnik ponovo pitao:
“Što je buddha?”
To je velianstveni odgovor:
“Što nije buddha?”

Buddha je prava priroda postojanja. Od najmanje vlati trave do najvee zvijezde, sve je istinski,
potencijalno buddha.
Neki buddhe spavaju, u tome nema štete.
Neki buddhe su probueni, u tome nema slave. Samo pazite, kada ste spavajui buddha - nemojte
hrkati, jer to smeta drugim spavajuim buddhama. Nikome ne smetati, nikome ne oduzimati prostor - to je
jedina vrlina koju znam.
Nema puno razlike... ja sam spavao juer, danas sam budan. Danas vi spavate, sutra se možete
probuditi - ili možda danas.
Buddha je vaša istinska priroda, stoga je Fuketsu dao jednu od najznaajnijih tvrdnja:
“Što nije buddha? Vi mi recite.
“Vi me pitate, Što je buddha? Jeste li poludjeli? Sam život je buddha. Samo postojanje je buddha.”
Da, buddha ima u dvije kategorije: neki spavaju, možda su umorni, umorni od mnogo mnogo krugova
života, mnogo mnogo roenja, mnogo mnogo smrti, odmaraju se. Ali neki su se dovoljno odmarali. Umorni
su od odmaranja, pa ustaju. No nema bitne razlike: budni buddha, spavajui buddha - oboje su buddha.
Niti san može poremetiti vašu prirodu, niti ju buenje potaknuti. Da, spavajui ne znate tko ste; budni,
ne samo da znate tko ste, znate cijelo postojanje, njegovo istinsko svojstvo - ono budstvo. Jednom kada
postanete buddha, iznenada cijelo postojanje postaje vatra svjesnosti.
Velik je odgovor koji je dao Fuketsu: “Što nije buddha?”
Trei je redovnik rekao Fuketsua: “ Zapadni Patrijarh je došao nosei poruku; tražim da mi je odmah
kažeš!”
On pita za Bodhidharmu. To je stalno pitanje u svijetu Zena: Zašto je Bodhidharma došao iz Indije u
Kinu? Koja je bila njegova poruka?
Na to, Fuketsu je odgovorio: “Kada pas laje na ništa, tisuu majmuna pokazuje zube.”
udan odgovor, ali znaajan. On kaže: “ Zašto te smetaju takve stvari? Bodhidharma je došao u Kinu
lajati!” Svi buddhe rade to isto: laju na spavajue ljude. Spavajui ljudi znai majmuni.
“Kada jedan pas laje u prazno... “
Sigurno ste vidjeli psa koji laje na ništa - veliki buddhe! Buddhina jedina poruka je ništavilo, ili još
neposrednije, ne-materijalno. Vi niste stvar, vi niste roba. Vi ste iznad stvari. Vi ste svjetlo sami sebi.
“Kada pas laje na ništa...”
Jasno zapamtite da Zen prihvaa da psi imaju isto toliko buddha-prirode kao i vi. Svako živo
bie...sam život u sebi skriva samog buddhu.
“Kada jedan pas laje na ništa, tisuu majmuna stvarno pokazuje zube.”
 37
Kada jedan Bodhidharma doe u Kinu i laje, tisue majmuna postaju Budisti - ali nisu razumjeli
poruku. Smijali su se Bodhidharminom lajanju na ništa ; uživali su. Za njih, zabava je prosvijetljenje. Na kraju
majmuni su majmuni.
Ali ono što on kaže, govori o ovjeanstvu. Ako niste buddha, zaboravite sve o ovjeanstvu. Naravno
da imate tijelo ljudskog bia, ali unutra, pogledajte svoj um on je majmun.
Samo buddha može potpuno zaustaviti majmuna. Samo buddha živi u ne-umu. A ne-um vas ini
izvorno ovjenim, izvorno postojeim, izvorno dijelom svemira, vjenosti. Vi nestajete u oceanu postojanja, i
to je najvei blagoslov, najvea ekstaza.
Drugom prilikom redovnik je upitao: “Što je znaenje Bodhidharminog dolaska sa Zapada?”
Isto pitanje.
Fuketsu je rekao: “Mi poznajemo svo krivudanje planinskog potoka, ali ne i samu planinu.”
Morate opaziti injenicu. Isto pitanje uvijek iznova možete postaviti istom uitelju, no nikada neete
dobiti isti odgovor. Uitelj odgovara spontano trenutku, ne ponavlja iz sjeanja. Njegov je odgovor tako ist...
Sve se mijenja, ali vaša reakcija ostaje ista. Odgovor se mijenja sa promjenjivim tokom postojanja.
Uitelj nikada ne reagira, on samo odgovara.
Tako, pitanje je isto, no Fuketsuov je odgovor potpuno razliit.
On kaže:
“Mi znamo sva krivudanja planinskog potoka...”
On sjedi na Mount Fuketsuu, i planinski potok krivuda niz planinu. To je sadašnji trenutak. On
pokazuje pitatelju:
“Mi znamo sva krivudanja planinskog potoka, ali ne i samu planinu.”
Da bi poznali planinu morate postati planina. Da bi poznali Bodhidharmu morate postati Bodhidharma.
Nema drugog puta.
Da bi poznali Buddhu morate postati buddha. Kada ste budist, vi se majmunirate, imitirate. Majmuni su
silni što se tie imitiranja.
Sve takozvane religije pune su majmuna.
Kršani ponavljaju Isusa; njihova poznata klasika je Imitacija Krista. Nitko ne misli da je 'imitacija'
ružna rije. To je cijenjena klasika kršanstva.
Budisti pokušavaju - imitirajui - biti Buddha. Ali imitiranjem možete se ponašati kao Buddha, ali ne
možete biti buddha.
Ako želite biti buddha, zaboravite sve o Buddhama i Kristovima i Krishnama. Samo budite svoje
vlastito ja, uite u sebe, i nai ete buddhu. Ne tako da budete budist, ve da pronaete svoju izvornost, svoj
najskriveniji centar. Ne budite majmun, nikada.
To me podsjea na prelijepu priu.

ovjek je prodavao Gandhi kape. Posebno u vrijeme , izbora u Indiji, Gandhi kape su se mnogo
tražile. Svatko želi pokazati da je Gandhijac. Gandhi kapa je kao zastava, pokazuje svima da “Ja sam
Gandhijac. Glasajte za mene. “
ovjek je radio Gandhi kape za vrijeme izbora, i išao je od trga do trga prodavajui kape. Bio je to
dobar posao. Za kapama je bila velika potražnja.
Jedan dan, bio je jako umoran pri povratku kui. On sam je nosio Gandhi kapu, a u torbi imao je još
mnogo kapa. Razmišljao je da ode na još jedan trg, no bio je tako umoran da je zaspao pod ogromnim bodhi
drvetom, istim drvetom pod kojim je Buddha postao prosvijetljen... Zato to drvo zovu bodhi drvo. Nazvano je
po Buddhi. Bodhi znai prosvijetljenje.
To je udno drvo medu drveem; može narasti tako ogromno kako želite. Nakon nekog vremena
njegove grane postanu tako teške da padnu dolje. Jer je njihova težina tako velika, da bi se zaštitile grane
pošalju u zemlju novo korijenje. Kada novo korijenje dosegne zemlju, one imaju novu potporu. I svaka grana
i dalje šalje novo korijenje, tako da ima ogromnih bodhi stabala.
Jedno postoji u Adyaru u glavnom sjedištu svjetskog teozofskog pokreta. Ono je tako veliko da pod
njim može sjediti deset tisua ljudi. Teozofisti su obiavali imati sastanke pod bodhi drvetom.
ovjek nije pogledao na drvo, no bilo je puno majmuna. Bio je tako umoran, stavio je torbu pored sebe
i zaspao. Majmuni su promatrali. Nisu mogli odoliti iskušenju imati Gandhi kapu. Prišli su bliže i ustanovili da
ovjek duboko spava, pa su otvorili torbu. Svaki je majmun dobio jednu kapu, samo je jedan majmun
preostao.
Kada se ovjek odmorio, pogledao je uokolo. Torba mu je bila prazna, i nije vidio nikoga. Tada su se
majmuni stali cerekati. Pogledao je gore. Rekao je: “O Bože! Toliko Gandhijaca! A što sada?” Tada se
iznenada sjetio da su majmuni imitatori. Pa je skinuo svoju kapu i bacio ju. Svi su majmuni skinuli kape i
bacili ih. Pokupio je kape i otišao kui.
Slijedee godine u vrijeme izbora bio je bolestan. Pripremio je kape pa je rekao svom sinu da ide na
trgove: “No ne zaboravi jednu stvar. Na putu se nalazi ogromno bodhi drvo koje je puno majmuna. A sjena
mu je tako svježa...nakon kilometara hoda, željan si odmora. Pa u ti rei moje iskustvo, jer eš inae imati
problema. Ako ti se to dogodi, zapamti, ne brini: majmuni su imitatori.
Ako želiš zaspati, spavaj. Ako ti majmuni uzmu kape, neka malo uživaju. Kada se probudiš, ne brini,
samo baci svoju kapu i oni e baciti svoje. Pokupi kape i poi kui.
Djeak je rekao: “To je dobro.” U stvari veselio se uživanju u tom velikom trenutku.
 38
Prije nego je otišao na trg - otac se odmarao kada je išao natrag - djeak je pomislio: “Zašto da se ne
odmorim sada i onda idem na trg?” I tako je sa punom torbom, zaspao. Majmuni su sišli i kada se probudio
svi su nosili kape.
Djeak je pogledao gore. Oni su se cerekali. Djeak je znao trik: bacio je svoju kapu. Ni jedan majmun
nije bacio svoju kapu; naprotiv, jedan majmun koji nije imao kapu sišao je, uzeo djeakovu kapu i vratio se
gore.
Nije samo djeaku njegov otac rekao, i majmunima su njihovi oevi rekli: “Ako se takva stvar dogodi,
ne dajte se zavarati.”

Basho je napisao:

Zvona na hramu tihnu...

Jeste li ikad slušali zvona na hramu kako polako polako tihnu? Zvuk postaje tiši i tiši i tiši, ili jeka iz
doline polako gasne, i tada nastupa velika tišina, vea nego prije zvonjave zvona.

Zvona na hramu tihnu...

Mirisni cvjetovi ostaju-
savršena veer!

Basho piše sa takvim zlatnim dodirom.

Možete si to predoiti! ujete zvono kako zvoni i tihne u duboku tišinu. Možete vidjeti cvjetove koji još
uvijek ostaju, i miris.
Tišina se produbljava, miris se produbljava... savršena veer.
Haiku je, kako sam vam rekao, slika rijeima. Bez slikanja, samo kroz rijei, haiku slika sliku, vrlo živu
sliku. Sa bojama slika je mrtva. Velika pjesnikova umjetnost je u slikanju slike koja zauvijek ostaje živa.
Zvona na hramu tihnu. Ostaje mirisni cvijet - savršena veer!

Maneesha je postavila pitanje:

Naš Voljeni Uitelju,

Jesmo li roeni sa uroenim, unutrašnjim pokretanjem prema samo-ostvarenju?
Ili kao druga mogunost, je li priroda istine takva da privlai ono od ega se sastoji?
Ili je tu u igri potpuno razliita dinamika u odnosu na prosvijetljenost?

Maneesha, obje stvari djeluju zajedno.

Magnet tvojeg budstva vue te unutra, a že nastala iz razoarenja u životu ini te spremnom za
potragu. Pogledala si sve uokolo i nisi našla ništa. Bila si žedna, žedna i žedna, i sve je zakazalo, sva
obeanja su prekinuta.
Tada dolazi trenutak i poinjete gledati unutra. “Dovoljno ste gledali van, dajte priliku unutrašnjem” -
misao se nesvjesno rada i vaš uroeni buddha unutar vas poinje vas vui. I kada jednom pogledate unutra,
oboje ponu zajedno djelovati, približavajui se. Susreu se na pola puta.
A Sufi izreka je: “Ako prieš korak bliže istini, istina prilazi tisuu koraka k tebi.”
Nije potrebna druga brzina. Sve što je potrebno je jasnoa razoaranja u vanjskom svijetu i
inteligencija da vas podsjeti da niste potražili unutra. Potrebne su samo te dvije stvari. Žedno pitanje, i
buddha koji sjedi kao veliki magnet povui e vas prema sebi a takoer e vam se i približiti. Susret je uvijek
u sredini.
Ja vam pomažem da uete unutra u potragu za svojim unutrašnjim središtem. To je središte u kojem
ete sresti buddhu. On e izai iz skrivenog blaga vašeg bia da vas pozdravi na vratima. Središte vašeg
bia su vrata svemira.

Vrijeme je za Sardar Gurudayal Singh. U stvari, kasno je!

Otac Gljiva skupio je veliki kockarski dug i brzo treba novaca. Ima blistavu ideju kako da riješi svoj
problem. Kroz sva crkvena sjedala proveo je elektrinu žicu.
Sljedee nedjelje, otac Gljiva grmi svoju propovijed, zastaje i vie: “Svi vi koji ete dati doprinos od sto
dolara za crkveni fond, ustanite!”
Gljiva pritisne prekida i dvadeset ljudi skae na noge.
“Dobro!” - veli otac Gljiva. “Sada, svi oni koji žele dati prilog od petsto dolara, ustanite!”
On pritiše drugi prekida i još dvadeset ljudi skae na noge.
“Izvrsno!” - veli Gljiva. “Sada, svi oni koji žele priložiti tisuu dolara, ustanite!”
On stisne glavni prekida, a petnaest Škota, koji su bili u posjeti, ubije udarac elektrine struje!

Otac Šeprtlja posjeuje svoje glavno Oregonsko stado i dolazi na Kudravoovcovu farmu blizu Fosila.
Vidi malu Becky, Kudravoovcovu ker, kako se igra u prednjem dvorištu i ide popriati.
“Zdravo, dijete moje” kaže otac Šeprtlja. “Mogu li razgovarati sa tvojim ocem?”
“Ne” odgovara Becky tresui glavom. “On je u zatvoru zbog napastovanja ovaca.”
 39
“Stvarno?” uzvikne otac Šeprtlja. “Onda mogu razgovarati s tvojom majkom?”
“Ne” odgovara Becky, tresui glavom. “Nju su odveli u žutu kuu. Razgovarala je sa ovcam.”
“Stvarno?” uzvikne Šeprtlja. “Onda mogu razgovarati s tvojim bratom?”
“Ne” veli Becky. “On je na sveuilištu.”
“Kako lijepo!” uzvikne Šeprtlja. “Što prouava?” “On niš ne prouava.” odgovara Becky. “Oni pro-
uavaju njega!”

Kekso Šnjofa, ista u Bijeloj Kui, jednog dana glanca pod ispred Ovalnog ureda, kada digne pogled
na portret Georga Washingtona i vidi da se usne miu.
Zgrožen i pomalo ustrašen, Kekso se privue k portretu i sluša što govori heroj Amerike.
“Dovedite mi konja!” zapovijeda Washington. “Uvesti u red u ovu zemlju!”
Kekso juri van iz ureda i sudari se s predsjednikom Georgom Bushom. “Gospodine Predsjednie” vrišti
on, “Portret Georga Washingtona mi je upravo govorio!”
“Ne budi glup!” odreže Bush. “Slike ne govore!”
I on ue u Ovalni ured i prie portretu. Prije nego je došao do njega, George Washington ponovo
progovara: “Hej, Kekso!” vie Washington: “Rekao sam ti da mi dovedeš konja - ne magarca!”

Nivedano

Nivedano

Budite tiho...
Zatvorite oi...
Osjetite da vam je tijelo potpuno smrznuto.
To je pravi trenutak da pogledate unutra, sa svojom cijelom životnom energijom, sa svojom cijelom
svijesnošu, i sa žurbom kao da je to posljednji trenutak vašeg života.
Idite nasilno prema središtu kao strijela, probijajui sve slojeve tijela, uma i astralnog tijela.
Samo idite u središte.
Kako prilazite bliže, bliže ste buddhi.
Kako idete dublje u sebe, približavate se svom samom biu.
Onaj tren kada dosegnete središte, dogaa se veliki susret.
Vi i buddha stapate se u jedno, kao što se dva svjetla stapaju u jedno, i velika se tišina spušta, a u
vama raste strahovita srea.
Sjetite se samo jedne odlike koju buddha ima. Ta odlika je svjedoenje.
Što god da se dogaa, samo budite svjedok, ne poistovjeujte se.
Vi niste tijelo, vi niste um, vi niste astralno tijelo. Vi niste tišina, vi niste svo ovo cvijee koje pada po
vama.
Vi ste samo svjedok. Svjedok je bie buddhe.
U ovom trenutku suoen sam sa deset tisua buddha.

Nivedano
 40

Pomozite im da se opuste.
Ali sjetite se da svjedoite sve što se dogaa u vama. Polako, polako, osjetiti ete u sebi strahovito
otapanje u ocean svjesnosti koja vas okružuje. Deset tisua buddha stapa se sa oceanom svjesnosti bez
mreškanja.
Veselite se, cijenite, to je najvei trenutak vašeg života. Vi ste najsretniji ljudi u ovom trenutku na
zemlji. Sakupite što više miomirisa od unutrašnjeg, što više cvijea od nevidljivog, što više soka od
beskrajnog, od vjenog, što više plesa postojanja koliko je to mogue.

Nivedano....

Vratite se, ali doite kao buddhe, sa velikim mirom, tišinom, milošu.
Sjednite malo da se samo sjetite zlatne staze kojom ste putovali. I samo promatrajte: svaki dan
udaljenost izmeu vas i buddhe sve je manja i manja.
Dan kada e vaše središte i vaš obod postati jedno, izreka od dana-do-dana isto je tako izraz vašeg
budstva -nosei vodu sa bunara, sijekui drva za zimu - biti ete buddha u svojoj meditaciji, biti ete buddha
u svojim aktivnostima. To e biti najvei dan u vašim milijunima života. Taj dan ete se prvi put probuditi iz
kome, iz dubokog dubokog sna.
Prvi put upoznati ete ljepotu postojanja, njegovu istinu, njegov sjaj. Tada sve što morate uraditi je
dijeliti - dijeliti svoju radost, svoju ekstazu, sa prijateljima, sa strancima.
Samo ako cijela zemlja bude ispunjena sa tom proslavom da se bude buddha, inae nema nade za
ovjeka. No ja vjerujem u inteligenciju postojanja. Vi jednostavno širite miomiris. On e postati divlja vatra
oko zemlje.
Jedno jedino zrno može zazeleniti cijelu zemlju.

Dobro Maneesha?
Da, Voljeni Uitelju.
 41
PITAM SE…
16. sijenja 1989.

NAŠ VOLJENI UITELJU

Shojin Daishi došao je iz Indije i rekao Fuketsuu:
“Mi koji uimo imamo po tri od tijela, etiri od usta;
tražim da mi priznaš!”
Na to Fuketsu je pucnuo prstima i rekao:
“Neka tvoji grijesi nestanu! Neka tvoji grijesi nestanu!”
Drugom prilikom, redovnik je rekao Fuketsuu:
“Ljudi su se sakupili kao oblaci;
molim te rastumai dharmu!”
Fuketsu je odgovorio; “Ljudi bosi progone zeca;
sa obuom na nogama jedu meso.”
Drugi redovnik je rekao Fuketsuu:
“ak i bez vježbanja Zena
možemo Ii sigurno postii budstvo?”
Fuketsu je odgovorio: “Zlatni pijevac naviješta zoru;
bava smole odašilje tamni sjaj.”
Drugom prilikom, redovnik je zapitao Fuketsua:
“1 govor i tišina nadilaze. Kako to mi ne možemo?”
Fuketsu je odgovorio: “Uvijek se sjeam proljea u
Konanu, gdje jarebice pjevaju:
kako je mirisno bezbrojno cvijee!”

PRIJATELJI, NIKADA U životu nisam se toliko nasmijao koliko sam se smijao ovaj tjedan. Svaki dan
dogaa se nešto veselo.
Danas sam primio poruku od Republike izborne partije Dalit, da moram dokazati svoj zdrav razum
potvrdom od psihologa. Tek tada biti e spremni sa mnom razgovarati.
Pod mojim vodstvom, skoro stotinu psihologa radi, i još stotine dou i ovdje ue meditaciju. Koga da
pitam za potvrdu?

To me podsjetilo... Kada sam diplomirao na sveuilištu odmah sam otišao ministru prosvjete Madhya
Pradeshau. On je ujedno bio rektor Sveuilišta Sagar, na kojem sam postigao postdiplomske titule iz
psihologije, religije, filozofije. Sada je ta ista osoba potpredsjednik Indije.
Otišao sam direktno k njemu. Rekao sam njegovom tajniku: “ Imam sastanak sa rektorom sveuilišta,
ne sa ministrom prosvjete, pa se ne miješajte izmeu mene i rektora. On me pozna, dolazio je na sveuilište
svake godine da održi govor na skupštini: On je u vrijeme mog predsjednikovanja filozofskim odjelom održao
govor. On me pozna.”
On je informirao ministra prosvjete, koji me pozvao da uem. Rekao je: “Što se dogodilo?”
Ja sam rekao: “Prošao sam na vašem sveuilištu, i bio sam najbolji. Ovo je zlatna medalja. Trebam
posao uitelja na sveuilištu.”
On je rekao: “Vi ste potpuno sposobni. Cijelo ste vrijeme bili prvi od najboljih i na kraju najbolji na sve-
uilištu, pa ete dobiti mjesto. I ja vas osobno znam, i uvijek sam vas volio i poštovao. Predsjedali ste
sastancima na kojima sam bio gostujui govornik, uo sam vas.”
I tako je pogledao moje dokumente, prijavu, i onda je rekao: “Jedna stvar nedostaje, vaša potvrda
karaktera.”
Ja sam rekao: “Znam. No da li vi želite da vam donesem potvrdu karaktera od osobe kojoj ja ne mogu
dati potvrdu karaktera?”
Poeškao se po glavi. Rekao je: “Možda ste u pravu. Što je s zamjenikom rektora? Što je s vašim
proelnikom odjela za filozofiju?”
Ja sam rekao: “Vi savršeno znate da je moj zamjenik rektora pijanac. Da li želite da mi potvrdu
karaktera da pijanac? Ja ne mogu potvrditi mojem zamjeniku rektora njegov karakter.
Moj proelnik odjela za filozofiju nikada nije živio sa svojom ženom, živio je sa drugom ženom. On
svoju ženu i djecu drži u Delhiju zato da ih izbjegne, da može imati sve žene koje želi. Da li želite da od
njega dobijem potvrdu karaktera? Ja ga poznam bolje; možda ga vi ne poznate tako dobro.”
On je rekao: “To je teški problem.”
Pitao sam ga bez oklijevanja: “Da li mi vi želite dati potvrdu karaktera? Da li mislite da ste sposobni?
Niti jedan mi politiar u ovoj zemlji nije sposoban dati potvrdu karaktera. Ili prihvatite moju prijavu bez potvrde
karaktera, ili ju odbijte.”
“I ja sam tu i vi me tražite potvrdu karaktera. Pogledajte me u oi! Pogledajte me u lice! Imate li
razumijevanja? Onda nemojte pitati budalasta pitanja.”
On mi je odmah dao rješenje o poslu na školi. Uzeo sam rješenje iz njegove ruke. On je rekao: “Tako
 42
to ne ide, mora biti poslano poštom.”
Ja sam rekao: “Kako, ja idem sam na školu, zašto trošiti poštanske marke?”
On je rekao: “Vi ste udan ovjek. “
Ja sam rekao: “To je tono. Ali biti udan ovjek ne znai biti ovjek bez karaktera.”
Tako sam uzeo rješenje, i slijedei dan pojavio sam se na školi na koju me poslao. Ravnatelj nije
mogao vjerovati: “Samo u jednom danu... gdje ste dobili rješenje?”
Ja sam rekao: “Izravno od ministra prosvjete.”
On je rekao: “To nije uobiajeno. Treba biti dostavljeno poštom.”
Ja sam rekao: “Samo zbog uobiajenog vaša cijela birokracija stagnira. Sjeam se mnogih sluajeva...
Jedna dopisnica putovala je iz Katnija u Jabalpur, samo osam milja cestom, etrdeset godina. Da li želite da
budem postavljen živ ili mrtav?”
On me pogledao i rekao: “To je istina, i ja sam itao o mnogim sluajevima kada je dopisnica putovala
sedamnaest, osamnaest godina.”
Tako sam ja rekao: “Zato sam ju ja donio sa sobom.”Ali on je bio malo neodluan. Rekao sam:
“Možete nazvati ministra prosvjete preda mnom. Ako mi ne možete vjerovati, možete nazvati ministra
prosvjete.”
On je nazvao ministra prosvjete, koji je rekao: “To rješenje sam ja potpisao. Ne oklijevajte, zaposlite
ga!”
Postoje stotine psihoanalitiara, psihologa, terapeuta, onih koji vjeruju u razne škole psihologije, koji
su došli ovamo da kod mene naue meditaciju - jer je sama psihologija shvatila da je nepotpuna. Bez
dosezanja tihog uma, jedino što možete napraviti je analizirati snove. A analiziranje snova nee vam dati srž
bia jedne osobe.
Upravo sada mnogo psihoanalitiara, terapeuta prisutni su ovom sastanku - došli su izdaleka, visoko
obrazovani, izvježbani, sa potvrdama da rade psihoanalizu. Ali sama psihoanaliza izumire, jer nije izlijeila ni
jednu osobu na cijelom svijetu. Dvadeset godina psihoanalize....
Milijuni dolara su plaeni - jer je psihoanaliza najskuplja profesija. Ali ni oni ne mogu tvrditi da su
psihoanalizirali makar jednu osobu potpuno. Cijeli napor psihoanalize je uzaludan. Oni jednostavno stružu
po površini uma, gledajui snove.
Psihologija ne vjeruje u dušu ovjeka. Psihologija vjeruje da je um usputni proizvod tijela, i ljudi koji se
nisu nikada ni upitali o neemu što je dalje od uma, o duši ovjeka, daju izjave koje su apsolutne laži. Nisu
istraživali. Cijeli Istok zanimao se ne umom, ve neim dalje od uma.
Sada postaju svjesni da pretresajui godinama um ne dobivaju ništa. Mora postojati nešto više, inae
e psihoanalitiari i sve druge škole psihologije izumrijeti. One ve umiru.
Jedan od najveih psihijatara u Americi, dr. Weiss, mnogo je godina razmišljao da li da to kaže ili ne -
jer e to stvoriti uzbunu u psihološkom pokretu po cijelom svijetu. On je godinama promatrao i uoio da
psihoanaliza ne daje rezultate. Ako se ne doda nešto duhovno, ona je na samrtnoj postelji.
Upravo sada skupio je hrabrost i napisao knjigu Mnogi životi, mnogi uitelji, i objavio da je
psihoanaliza sa svojim razliitim školama na izdisaju. On je zaprepastio psihološki pokret po cijelom svijetu.
Diplomirao je na Sveuilištu Yale i sada je jedan od najpoštovanijih amerikih psihoanalitiara -
psihijatar, psiho-farmakolog, pisac mnogih knjiga. Potraga duga cijeli život završila je objavom da psihologija
nije dovoljna.
Istok je to govorio skoro deset tisua godina. Zbog kojeg razloga psihologija nije nastala na Istoku?
To je udno, jer je Istok radio na unutrašnjem životu ovjeka, a nije razvio psihologiju. Nisu gubili
vrijeme na analiziranje snova, jer su znali da je to samo bavljenje simptomima, a bavljenje simptomima nee
izlijeiti bolest.
Bolest je dublja od uma, i samo ako date ovjeku jasno vienje njegovog bia, njegove vjene duše,
jedino to i samo to može pomoi ovjeanstvu. Samo iskustvo vjenosti, besmrtnost svjesnosti daje ovjeku
cjelovitost - i ja to zovem takoer i jedinom svetosti.
Ako ti ljudi kojima sam pokušavao pomoi cijeli svoj život ... bio sam na pomo potlaenima,
potisnutima, no oni to ne razumiju. Niti su proitali koju moju knjigu, niti su me došli slušati.
Ja imam šesto pedeset knjiga - možda nitko na svijetu nije napisao šesto pedeset knjiga - prevedenih
na trideset etiri svjetska jezika. I ta neobrazovana, nekulturna organizacija Dalit ima hrabrosti zatražiti da
donesem potvrdu psihologa o zdravom razumu.
Najvei psihoanalitiar Engleske, Ronnie Laing, prije par dana mi je pisao. Slao mi je svoje vlastite
pacijente, koje nije mogao izlijeiti kroz etrnaest ili šesnaest godina, da naue meditaciju. On želi doi tu na
nekoliko dana. On želi nauiti meditaciju - jer um nije dovoljan; treba nešto više od vjenosti postojanja.
Osamdeset etiri istaknuta psihoanalitiara, slikara, pjesnika i filozofa negodovala su talijanskoj vladi
kada su mi zabranili dolazak u Italiju. Isto se desilo u Nizozemskoj, Grkoj i drugim zemljama.
Dvadeset jedna zemlja zabranila mi je ulazak na svoj teritorij. Nikada nije bio nenaoružan ovjek ...
Samo rije istine stvara strah u svim tim ljudima koji žive na lažima.
ak i Njemaki parlament - ja nisam tražio dozvolu ulaska u Njemaku - je bez mog pitanja, mislei da
u to jedan dan zatražiti, izglasao je zakon, ne samo da ne mogu ui u Njemaku, nego ni moj avion ne
može napuniti gorivo u bilo kojoj njemakoj zrakoplovnoj luci, jer bi mogao pokvariti njihovu udorednost,
njihovu religiju, njihovu kulturu - u samo tri tjedna. Kultura koja se širila dvije tisue godina, religija koja je
živjela dvije tisue godina, boje se jednog jedinog ovjeka. Ako vašu dvije tisue godina staru kulturu,
 43
moralnost i religiju može uništiti turist u tri sedmice, tada ju nije vrijedno imati.
I ako ti ljudi žele znati, mogu doi u ured u ashramu. Postoji najmanje tisuu pisama koja su napisana
amerikoj vladi kada sam tamo uhien, a napisali su ih istaknuti ljudi širom svijeta osuujui zloinaki potez
Ronalda Reagana: uhititi ovjeka bez razloga, bez naloga za uhienje. Nisu imali nikakvih dokaza protiv
mene.
Ja ne izlazim iz svoje sobe. Nije me briga ni za iju udorednost i religiju i civilizaciju.
Prema meni, sve te stvari nisu se dogodile. ovjek još mora ekati. ovjek još uvijek živi u tami
barbarske prošlosti.
U tri tisue godina ovjek se borio u pet tisua ratova - i vi takvog ovjeka zovete kulturnim? Samo
Džingis Khan, Tamerlan, Nadirshah - oni su izmeu sebe pobili sto milijuna ljudi.
Najkulturnija zemlja, najobrazovanija - koja je stvorila velike filozofe poput Kanta, Hegela, Feuerbacha,
Karla Marxa - boji se mene. A to je zemlja Adolfa Hitlera, koji je ubio šest milijuna Židova u Njemakoj u
svojim plinskim komorama, i koji je u drugom svjetskom ratu pobio trideset milijuna ljudi. I oni misle da su ci-
vilizirani, oni misle da su kulturi, oni imaju vjeru.
Ali ako ova organizacija Dalit želi, može doi u ured i pogledati sve prosvjede koji su upueni
predsjedniku Amerike zato što je uhitio mistika koji nije poinio nikakav zloin.
Oni su izmislili, stvorili trideset etiri optužbe protiv mene, a ni u jednoj nije bilo ni malo istine. A
državni pravobranilac Amerike, Ed Meese...
Kada su me prisilili da napustim Ameriku, nakon mojeg odlaska, predstavnik Eda Meesea priznao je
na konferenciji za tisak: “Bio je nevin, nije poinio nikakav zloin.” Ali kršani fundamentalisti - a Ronald
Reagan bio je kršanin fundamentalist - nisu željeli”tog ovjeka” u svojoj zemlji.
Pitam se, je li se ovjek uope promijenio od kada su Sokrata, najveeg ovjeka Grke otrovali? Ali
mali ovjek, mnoštvo Grke, nije moglo podnijeti njegovu visinu; otrovali su svog vlastitog najveeg genija,
Od tada Grka nije ista. Poinila je samoubojstvo trujui Sokrata. Nije više istaknuta zemlja u svijetu. Sa
Sokratom bila je na vrhuncu civilizacije.
Kada su Židovi ubili Isusa, raspeli ga bez razloga ili bez ikakvog smisla, bez dokaza o bilo kakvom
zloinu. I od tada Židovi su neizmjerno trpili po cijelom svijetu.
Koji je zloin Isus poinio? Koji zloin je al-Hillaj Mansoor poinio? Muhamedovi sljedbenici ubili su ga,
na mnogo životinjskiji nain nego je Isus raspet. Razrezali su ga komad po komad: stopala, noge, bedra -
rezali su ga komad po komad. A ipak ovjekov je zloin bio da je ponavljao svoju tvrdnju “Ana'l Haq” uvijek
iznova. To znai “Ja sam istina.” To je bio zloin.
Izgleda da je mišljenje zloin u oima svijeta.

Jedan od najznaajnijih novinara, meunarodno dobro poznat, je M. V. Kamath. On se kritiki osvrnuo

na moje knjige, i rekao da sam ja najvei genije u ovoj polovini stoljea. Ludi ljudi nikada nisu geniji.
Jedan drugi veliki indijski novinar, odskora urednik asopisa Illustrated Weekly of India, kritiki se
osvrnuo na jednu drugu moju knjigu o djelu Friedricha Nietzschea Zarathustra.
Ja sam samo osoba koja je komentirala tu knjigu - jer je Adolf Hitler izvrnuo tvrdnje Friedricha
Nietzschea prema svojoj želji. Što god je želio iskoristiti izvadio je iz djela Friedricha Nistzschea. I zbog
Adolfa Hitlera Friedricha Nietzschea su osudili. Morao sam izvui Nietzschea iz Hitlerovih ruku.
Govorio sam o djelu Tako je govorio Zarathrustra. Revidirajui to, urednik asopisa lllustrafed Weekly
usporedio me sa Adi Shankarom. U svom pregledu on kaže da “Nakon Adi Shankare, nije bilo nikoga te
veliine i te inteligencije” - iako se ja ne bih složio s njim.
Ne bih želio da me usporeuju ni na koji nain sa Adi Shankarom. Prihvaam Adi Shankaru kao
jednog od najveih filozofa, o tome nema sumnje. Ali njegova filozofija i njegov stil života su kontradiktorni;
stoga ne želim da me usporeuju sa Adi Shankarom.
S jedne strane on je govorio: “Mi smo svi božanski, u svom najskrivenijem biu mi smo bogovi,
vrhunske kozmike duše,” a s druge strane je prihvaao hinduski sistem kasta. Govorio je da je svatko bog
na skriveni nain. No što je sa sudrama? ak vas i njihova sjena prlja.
On je širio filozofiju da je cijeli svijet izvan vas prividan - no što je sa sudrama? Izgleda da su oni jedini
stvarni ljudi, svi drugi su prividni.
Jedan sudra dotaknuo je Shankaru kada se okupao u Gangesu u Varanasi. Bilo je rano jutro, još
mrano, i ovjek ga je namjerno dotaknuo. Shankara ništa ne bi otkrio jer je bio mrak, no ovjek je sam
rekao: “ekajte! Morate se ponovo okupati. Ja sam sudra.”
Shankara je poludio. Ne oekujete da ovjek Shankarine inteligencije poludi. Bio je tako bijesan, tako
pun srdžbe, da je rekao: “Zašto si me dotaknuo?”
ovjek je odgovorio: “To je pitanje filozofije. Ti kažeš da je sve na svijetu prividno. Što je sa mnom? Je
li moje tijelo razliito od tvojeg tijela? Je li moja duša razliita od tvoje duše? U svojoj filozofiji govoriš
potpuno drugaije stvari. Molim te da ih i radiš.”
Tako ja razumijem veliki kompliment meni kao najveem geniju nakon Adi Shankare, no još uvijek ne
pristajem da me s njim usporeujete. Njegova filozofija i njegov nain života su u kontradiktorni.
Svjetski poznati novinar i pisac, Aubrey Menon, napisao je knjigu, Nova mistika.
U knjizi je opisao kako me je susreo u Bombayu na Cross Maidan susretu gdje je bilo skoro pedeset
tisua ljudi i nije mogao vjerovati svojim oima. On piše da je sjedio u prvom redu kada je predsjednik
Kennedy govorio, no nije ništa osjetio. Govor je napisao njegov tajnik, nije bio spontan. “Bio je obian, nije
 44
taknuo niije srce. Otišao sam frustriran.”
On je bio na skupovima Adolfa Hitlera, kojeg se smatralo jednim od najveih govornika. Ali, kaže on,
kada je uo mene, uo je potpuno razliito bie.
Adolf Hitler je jednostavno vikao izreke bez znaenja, ak besmislene. On je govorio Nijemcima: “Sve
naše nevolje su zbog Židova.” injenica je bila da su Židovi bili najbogatiji ljudi u Njemakoj, i njegovo oko
bilo je na njihovom bogatstvu. “Ubijte Židove i uzmite sav njihov novac i sve njihove tvornice i sve njihove
poslove!”
I uvjerio je takozvane intelektualce Njemake - ak i Martina Heideggera, jednog od najpoznatijih
filozofa ovog stoljea - da su Židovi problem. “Zbog Židova, Njemaka ne može pokoriti cijeli svijet, prvo
uništimo Židove.”
Apsolutno apsurdno.
Aubrey Menon piše: “Nisam mogao osjetiti nikakvo uvjerenje u onome što je govorio.”
A kada je uo mene...Ja sam potpuno spontan, jednostavan. Ja ne znam koja e rije doi slijedea.
Ja ne znam što u vam rei. Sjedim vama nasuprot i dozvoljavam svojem biu da se pretae u vaša srca. On
je to osjetio, i nije mogao vjerovati da pedeset tisua ljudi sjedi tiho kao da nema nikoga, mrtva tišina. On
kaže: “Po prvi puta razumio sam znaenje fraze.”
To možete iskusiti ovdje.
Ovih deset tisua ljudi može potvrditi moj zdrav razum. Dignite obje ruke ako mislite da sam razuman.
(Uz puno smijeha svi dižu obje ruke.)
Hvala vam.
(Još smijeha i pljesak.)

A sada sutre. Maneesha je pitala:

Naš voljeni Uitelju,

Shojin Daishi došao je iz Indije i rekao Fuketsuu:
“ Mi koji uimo imamo po tri od tijela, etvero od usta; ja tražim da m priznaš!”
Postoje, prema Gautama Buddhi, i prema svim misticima Istoka - posebno Indije - tri tijela. Tijelo koje
poznajete je fiziko. Drugo tijelo iza njega je astralno; ono je nainjeno od istog svjetla, stoga nema težine.
Kada umrete samo vaše fiziko tijelo umire. Astralno tijelo vodi vaše najskrivenije bie u drugo
maternicu, osim ako niste postali prosvijetljeni. Ako ste postali prosvijetljeni, tada osim vašeg najunutrašnjeg
središta sve ostalo umire, a središte je po prvi puta osloboeno zatvora tih triju tijela. Ono se jednostavno
otapa poput leda u oceansku svijest svijeta. To je vrhunska sloboda. Mi ju zovemo moksha, mi ju zovemo
nirvana. Sve te rijei znae konanu slobodu od zarobljeništva tijela i djela, uma i mišljenja, osjeaja i
emocija.
Tree djelo zovemo prozrano tijelo. Ono je potpuno napravljeno od neega kao zrak. Možete vidjeti
drugo tijelo ako imate oi meditacije. Možete vidjeti tijelo od svjetla; svjetlo je vidljivo. No zrak nije vidljiv ak
ni tu meditatorima. Tree tijelo je prozrano.
To su slojevi zaštite.
Iza ta tri tijela skriveno je vaše stvarno bie, vaš vjeiti sjaj, vaša vrhunska ekstaza.
A što su etvora usta? Gautama Buddha je u šali rekao: “Svatko ima najmanje etvero od usta.
Možete ih imati i više, no svatko ima najmanje etvero od usta.” On misli maske preko maska.
Kada sretnete šefa imate razliito lice. Kada sretnete slugu nemate isto lice. Samo promatrajte. Kada
sretnete svoju ženu imate opet drugo. Kada sretnete prijateljicu imate drugo lice.
Izdaleka možete promatrati par koji ide prema vama, i vidjeti da li su vjenani ili ne. Lica e pokazati.
Mužu je neugodno, žena stalno ispituje. Lijepa žena prolazi; muž ju ne može pogledati jer žena pazi.
Kaže se da neki ljudi ujutro ustaju iz kreveta, dorukuju i odu na posao; neki ljudi ustaju iz kreveta i
odu svome domu.
Kada vidite ovjeka sa prijateljicom, to je sama radost. Ista e prijateljica postati raspinjanje.

To me podsjetilo na velikog psihologa koji je razgledavao ludnicu. Ravnatelj ga je uveo unutra. U

maloj sobi ovjek je samo plakao i plakao, suze i suze, i držao sliku na grudima. Bilo je to tako jadno stanje.
Psihoanalitiar je upitao ravnatelja: “Što se dogodilo tom ovjeku?”
Ravnatelj je rekao: “Želio se oženiti ženom - on ima sliku - ali nije ju mogao oženiti i poludio je.”
Došli su do druge elije, i jedan drugi ovjek udarao je glavom u zid. Psihoanalitiar je pitao: “Što se
desilo ovom ovjeku? Zašto udara glavom?”
Ravnatelj je rekao: “Neete vjerovati: on se oženio onom ženom i poludio!”

Buddha je rekao da svi imaju maske, i osim ako ste se oslobodili maska, nikada neete upoznati svoje
stvarno lice. Stvarno lice i njegovo pronalaženje je cijela potraga autentine religioznosti. Tako, Buddha je
rekao, odbacite maske što je više mogue. Svatko, najsiromašniji od siromašnih, ima najmanje etiri maske,
i nastavlja mijenjati svoje lice.
To poinje još u djetinjstvu. Idite u školu. Ako uitelj nije u razredu, promatrajte djecu. Tu vlada kaos;
knjige se bacaju, djeca se tuku, po ploi pišu ono što hoe. A u trenutku kada uitelj ue, spušta se potpuna
tišina, svatko gleda u svoju knjigu. Oni ne itaju, ali gledaju u svoje knjige.
 45
Što se dogodilo?
ak i mala djeca... no mi ih uimo. Majke kažu maloj djeci: “Ja sam tvoja majka: nasmij se.” Ako dijete
nije raspoloženo da se nasmije, zašto bi se smijalo? Vi uite diplomaciju. Polako, polako dijete ui, jer u
svemu ovisi o roditeljima. I tako kada majka doe, dijete se smiješi. To je lažno; ono nema želje da se
smiješi. Kada otac doe, on se smiješi. To je lažno.
Mi stvaramo prijevare od samog djetinjstva: “Poštuj svoje starije” - bez obzira da li ih poštuješ ili ne.
U djetinjstvu sam stalno imao problema. Svatko tko je bio stariji, daleki roak - moj bi mi otac rekao: “
Dotakni mu stopala, on je daleki roak.”
Ja bih rekao: “Neu dotaknuti njegova stopala ako ne pronaem nešto vrijedno poštovanja na njemu.”
I tako kada bi dolazio neki roak, nagovorili bi me da odem van: “Jer vrlo je nezgodno. Mi ti govorimo
'Poštuj starca?”' a ti kažeš “Priekajmo. Neka vidim nešto vrijedno poštovanja. Dotaknuti u mu stopala - ali
bez da znam kako oekujete da budem iskren i istinit?”
No to nisu osobine koje društvo poštuje. Smiješite se, poštujte, poslušajte - bilo pravo ili krivo nije
važno. Imati ete poštovanje.
U drugom svjetskom ratu, profesor u Njemakoj, profesor filozofije, silom je poslan u vojsku. On se
opirao, i rekao: “Vi ne razumijete. Ja sam filozof. Ja ne mogu ubijati ljude bez razloga.” No nitko ga nije
slušao.
Rekli su: “Mi emo ga nauiti. Samo neka doe u vojne barake. Pod punom puškom doi e k pameti.”
Ali nisu imali pojma o ovjeku.
Doveli su ga na prvu paradu u rano jutro. Glavni komandant je naredio: “Okret lijevo!” Svi su se
okrenuli lijevo, a filozof je ostao stajati kako je bio.
Komandant je došao do njega i pitao: “Zašto.... ? Jesi li gluh?”
On je odgovorio: “Ne, ali ja sam vas upozorio: Ne vidim razloga...zašto da se okrenem lijevo?”
I onda, konano, ljudi su se okrenuli lijevo i desno i išli naprijed i natrag i konano su došli na isto
mjesto. Profesor je rekao: “Aha! Ako su se svi vratili na istu poziciju, u emu je stvar? Ja sam tu stajao cijelo
vrijeme!”
Glavni komandant je mislio: “ Taj je ovjek nemogu.” Pitao je generala: “Vi ste regrutirali tog ovjeka;
Ja ne mogu s njim izai na kraj. Dajte mu neki drugi posao.”
General ga je odveo u kuhinju, i dao mu jednostavan posao: hrpu graška... Rekao je profesoru:
“Sjedni, i vea zrna graška stavljaj na jednu stranu a manja na drugu. Doi u za jedan sat - pazi da je posao
gotov.”
Nakon sat vremena opet je došao. Profesor je tiho sjedio; grašak je bio kao i prije. On je rekao: “Što
se dogodilo?”
Profesor je rekao: “Ima strašnih problema.” General je rekao: “Kakvih problema?”
Profesor je rekao: “Ima velikih grašaka; dobro, mogu ih staviti sa strane. Ima malih grašaka, i njih
mogu odvojiti. Ali ima i onih izmeu, gdje da njih stavim? Ako ne znam gdje da njih stavim, ne mogu ih
razvrstati.
“U stvari' rekao je “svaki grašak je poseban. Mogu napraviti red koji e ii miljama, najvei grašak, pa
manji i sve manji i manji. No ova mi mala kuhinja nije dovoljna, trebam vei prostor!”
General je rekao “Molim vas otiite natrag na sveuilište.”
ovjek je bio jednostavan i nevin i nije imao maske.
Buddha je rekao da je svatko licemjer. Svatko pokušava pokazati svoje lice prema oekivanjima
mase. Svatko sluša masu, jer masa ne voli nikoga tko je stranac, masa ne voli nikoga tko je inteligentniji.
U Americi sam imao svoju komunu u Oregonu, i rekao sam javnim glasilima: “Ljudi u Oregonu su
zaostali.” Politiari Oregona bili su vrlo bijesni, guverner je bio bijesan, državni tužilac je bio bijesan. Vrhovni
sud Oregona, visoki sud Oregona - svi su bili bijesni.
Ja sam rekao: “Bijes nee pomoi. Potreban je pregled” - i Sveuilište Oregon preuzelo je tu dužnost.
Došli su do zakljuka: “On je u pravu. Prosjenom Oregonjaninu radi samo sedam posto inteligencije, a pro-
sjeni lan komune imao je etrnaest posto - duplo nego bilo koji Oregonac. Ne možete podii tužbu protiv
ovjeka. To je stvarno udna jasnoa pogleda da je on vidio da je cijeli Oregon zaostao. Sedam posto je
stupanj inteligencije retardiranih ljudi.”
Ja sam nazvao cijeli indijski parlament zaostalim i govornik Lob Sabhe mi je napisao pismo govorei
“Morate se ispriati, uvrijedili ste parlament zemlje.”
Ja sam rekao: “Nisam uvrijedio nikoga. Prvo provjerite sve lanove parlamenta. Ako sam u krivu,
možete me razapeti. Ako sam u pravu, tada ete svi morati napustiti parlament i novi izbori e biti potrebni.”
On se nije usudio, jer je znao... U parlamentu ljudi bacaju cipele jedni na druge, koristei rijei koje
nisu za ponavljanje, viui i hrvajui se. On zna svoj parlament. Nije mi odgovorio, jer bi to bila udna pojava
ako sluajno - a postoje sve šanse - da cijeli parlament bude ispod sedam posto. To bi bila stvar za smijanje
cijelom svijetu. Bolje je šutiti.

Buddha je rekao da društvo živi na jako lažan nain. Ono živi u lažima, ono živi u izmišljenim
utjehama. Ono ima tako mnogo lica. I on je to govorio da svatko tko želi biti stvarno vjernik može odbaciti
sve te maske.
Možda niste svjesni da rije 'osobnost' dolazi od Grka, To znai maska. U grkoj drami, u staro doba,
svaki je glumac imao masku. Persona - osoba znai maska, i od persona - osoba nastala je rije
 46
personalnost - osobnost-. Osim ako odbacite svoju osobnost neete biti u mogunosti nai svoju
individualnost.
Individualnost daje egzistencija: personalnost namee društvo. Personalnost je društvena pogodnost.
Društvo ne može podnositi individualnost, jer individualnost ne slijedi kao ovce. Individualnost ima osobine
lava, lav ide sam.
Ovce su uvijek u masi, nadajui se da je u masi udobno. Bivajui u masi osjeate se zaštieno,
sigurno. Ako netko napadne, u masi uvijek postoji mogunost da se spasite - a sami? Samo lavovi idu sami.
A svaki pojedinac roen je kao lav, ali društvo vas uvjetuje, programira vaš um kao ovcu. Daje vam
personalnost, ugodnu personalnost, lijepu, prikladnu, vrlo pokornu.
Društvo želi robove, ne ljude koji su posvemašnje posveeni slobodi. Društvo želi robove jer svi
ovlašteni interesi trebaju pokornost.
Ljudi koji su na vlasti, ljudi koji imaju bogatstva, ljudi koji su poglavari religija, oni žele jedno; ne
smijete dizati glavu. Trebate živjeti kao rob, vueni i gurani na jednu stranu pa na drugu. Ne trebate se
opirati. Ne trebate dokazivati vlastito bie, vašu inteligenciju, vašu individualnost.
To je strah, razlog zašto dvadeset jedna zemlja zabranjuje moj ulazak na njihove teritorije: jer ja sam
apsolutno za umiranje personalnosti i ponovno osvajanje individualnosti. To je stvarno uskrsnue.

Jedan veliki kralj, Prasenjita, suvremenik Gautama Buddhe, došao je po prvi puta posjetiti Gautama
Buddhu. Njegova žena bila je laik-uenik Gautama Buddhe dugo vremena prije nego se udala za Prasenjitu.
Bila je ker veeg kralja.
I tako kada je Gautama Buddha došao u glavni grad kraljevstva Prasenjite, žena je rekla svome mužu:
“Ne izgleda dobro da kada ovjek kao Gautama Buddha doe u tvoj glavni grad da mu ti ne zaželiš dobro-
došlicu. Ja idem. Sigurno e pitati za tebe. Što da mu kažem?”
Muž je kratko razmišljao i rekao: “Dobro, idem i ja. Ali kako dolazim prvi puta želio bih mu dati neki po-
klon. Imam jedan jako veliki dijamant; ak su i carevi ljubomorni zbog tog dijamanta. Buddha ga mora cijeniti,
pa u ga zato ponijeti.”
Žena se poela smijati. Rekla je: “Bolje ponesi lopoev cvijet iz našeg velikog jezerca umjesto
dijamanta. Buddhi je lopoev cvijet ljepši. Što da uini sa dijamantom? On e mu biti nepotreban teret.”
On je rekao: “Ponijeti u oboje pa da vidimo tko e pobijediti.”
Tako je on došao u svojoj zlatnoj koiji u Buddhinu komunu, gdje je deset tisua redovnika sjedilo oko
njega. Upravo prije nego je Buddha otpoeo svoje jutarnje razgovore, kraljeva zlatna koija je stala, pa je
ekao da kralj ue.
Kralj je došao pred njega, i prvo ponudio Buddhi dijamant. Buddha je rekao: “Odbaci!” Prasenjita je
bilo teško odbaciti njegov dijamant - to je bio njegov život! - ali ne odbaciti ga bilo je takoer teško. Pred
deset tisua ljudi Buddha je to rekao -” ti si ponudio dijamant pa ti on više ne pripada.”
On je oklijevao. Buddha je rekao: “Odbaci!” Tako je odbacio dijamant, nevoljko, i drugom rukom
ponudio lopoev cvijet.
Buddha je rekao: “Odbaci!” Prasenjita je pomislio: “Je li taj ovjek lud?” Odbacio je lopoev cvijet, i
Buddha je rekao: “Zar ne slušaš? Odbaci!”
On je rekao: “ Obje su mi ruke prazna. Što sada hoeš da odbacim?”
U tom trenutku, jedan od najstarijih Buddhinih uenika, Sariputra, je rekao: “Ti ne razumiješ. Buddha
ne kaže da odbaciš dijamant, ili cvijet. On kaže ' Odbaci svoju personalnost. Odbaci to da si kralj. Odbaci tu
masku, budi samo ovjek, jer kroz masku meni je nemogue da ti se približim.”'
On nikada o tome nije razmišljao. Ali velika tišina i deset tisua ljudi... i on je spontano pao Buddhi
pred noge.
Buddha je rekao: “To sam ti govorio: odbaci. Sada sjedni. Budi samo ovjek. Ovdje nitko nije car i
nitko nije prosjak. Ovdje je svatko svoje ja. Budi svoj. To da si car može ti se oduzeti.
Jednom e netko pokoriti tvoje kraljevstvo i ti eš biti prosjak. Tvoje carevanje nije tvoj bitni dio. To
može biti ukradeno, to može biti pokoreno, može biti uništeno. Bolje da ti to sam odbaciš - to je muževnije - i
samo ostani izvorno bie.”

Daishi je došao u Indiju da naui uenje i disciplinu od Gautama Buddhe. Dugo nakon Gautama
Buddhe, možda nakon dvije tisue godina, tražei neku probuenu, prosvijetljenu osobu koja bi mu pomogla
razumjeti što je meditacija.
Reeno mu je da imamo tri tijela i etvero usta. On to nije razumio. Kakva tri tijela, etvero usta?
Otišao je natrag u Japan i došao velikom uitelju Zena Fuketsuu u pitao ga: “ Molim objasni mi što je
znaenje ove zbunjujue tvrdnje. Ja imam samo jedno tijelo, samo jedna usta. “
Na to, Fuketsu je pucnuo prstima - samo je pucnuo prstima - i rekao: “Neka tvoji grijesi nestanu! Neka
tvoji grijesi nestanu!”
To je svijet Zena, gdje uobiajena racionalnost nema koristi. ovjek je pitao nešto potpuno drugaije, i
Fuketsu je odgovorio na takav nain da ako to pokušate shvatiti biti ete potpuno razoarani.
On nije odgovorio na površini - samo na površini nije odgovorio - no ispod površine odgovorio je.
Moram vam objasniti što je bilo ispod - ono što se ne može izgovoriti, ali se može prenijeti. Njegova
tvrdnja: “Neka tvoji grijesi nestanu!” - samo (Uitelj pucne prstima) u trenu...
Rije grijeh u svojoj biti, u svojim korijenima znai zaboravnost. Ona ne znai ono što su Kršani
 47
govorili svijetu. Ona ne znai grijeh, ona znai zaboravnost.
A po Gautama Buddhi i Fuketsuu to je jedini problem. Svi drugi problemi proizlaze iz njega, stoga ga
možemo zvati izvorni grijeh - zaboravljanje sebe. A što je vrlina? - sjeanje sebe. Biti svjestan svoje
svjesnosti je vrlina, a zaboraviti svoju svjesnost i živjeti nesvjesno, životom robota je jedini grijeh.
On nije odgovorio na pitanje što se tie jezika, ali odgovara na mnogo dublji nain. On je rekao:
“Zaboravite tri tijela, etvero usta, samo se sjetite sebe. Odbacite zaboravnost, odbacite svoje spavanje.
Odbacite svoje duhovno drijemanje. Probudite se!”
To je tono znaenje rijei buddha, biti budan. “Neka vaši grijesi nestanu!” rekao je Fuketsu, i ponovio,
“Neka vaši grijesi nestanu!”
To e vam dati okus kako Zen radi. On je vrlo neposredan, ali van dosega razuma, uma, vaših misli.
Pogaa u samo središte. Probudite se, i svi ti problemi i teorizacije i ideologije e nestati. Zašto ne posjei
sam korijen iz kojeg i dalje rastu grane?
Sve religije svijeta, osim Zena, pokušale su obrezati liše. Odbacite taj grijeh, odbacite onaj grijeh - a
koliko grijehova imate? Odbacite pohlepu, odbacite ljubomoru, odbacite zavist, odbacite ljutnju, odbacite
nasilje ... I do trenutka kada budete u stanju da odbacite jedan grijeh, jedan cijeli život vam možda nee biti
dosta.
Gautama Buddha donio je svijetu pobunu koja još uvijek živi, zapaljena u malim protocima uitelja
Zena. Samo posijecite korijenje, ne gubite vrijeme oko liša, jer zapamtite: ako posijeete jedan list, u
odgovor na vašu grubost, nasilje nad stablom, stablo e poslati tri lista. Tako vrtlari ine stabla gušima i
gušima: odsijecajui im liše, grane. Odrežete jednu granu, a dvije ili tri nove se pojave.
Isto je istinito i za ovjeka. Odrežete jedan grijeh, i tri nova e se pojaviti, jer kako možete izdvojeno
odrezati pohlepu? Oni su svi zajedno - vaša ljutnja, vaše nasilje, vaša ljubomora - one su sve jedno, grane
istog stabla. Ne režite jednu: cijele živote ete zajedno rezati, i nikada neete doi do ostvarenja božanskog
u postojanju. Ali ako odrežete korijenje, u jednom udarcu, ovaj trenutak možete postati Buddha. Ne morate
postati budist.
To je ono zbog ega budisti siu s uma.
Buddha je vaša bitna jezgra. Nije pitanje obraenja, to je pitanje transformacije. Morate ii unutar sebe
i posjei korijenje sve svoje tame. Tada iznenada plamen e skoiti iz samog središta i ispuniti cijelo vaše
bie i polako e sjati oko vas, u vašoj prisutnosti, u vašim oima, u vašim pokretima, u vašoj milosti, u vašem
blaženstvu.
Buddha je vaše pravo roenjem. Nije to pitanje imitiranja bilo kojeg buddhe - bilo ih je na tisue - ne
trebate nikoga imitirati. Morate pronai svojeg vlastitog. Nosite ga od samog roenja, možda kroz mnogo
života, ali niste nikada pogledali unutra.
Ideja o buenju jednostavno znai buenje iz samog vašeg središta, da možete vidjeti svoju izvornu
pravu prirodu. Buddha je vaša priroda. Trenutak kada shvatite tko ste, iznenada ete poeti plesati, pjevati, u
opijenosti koja je božanska, jer ste pronašli izvor sveg života, pronašli ste vezu sa kozmikom cjelinom. Vi
više niste zatvoreni u tijelu, našli ste vrata koja vode iz zatvora i nestaju u postojanju.
To se zove nirvana.
To se zove postati bogom sa svojim vlastitim pravom.

Drugom prilikom redovnik je rekao Fuketsu:

“Ljudi su se skupili kao oblaci; molim objasni dharmu!” Fuketsu je odgovorio: “Ljudi bosonogi progone
zeca;
oni jedu meso sa obuom na nogama.”
Bio je upitan da kaže nešto o konanoj prirodi, što se na Pali jeziku kaže dhamma, na Sanskrtu
dharma. To tono znai, vaša vrhunska priroda, vaša vjena priroda.
ovjek je pitao: “Tako mnogo ljudi je došlo, velika masa kao oblaci skupili su se oko tvojeg hrama,
Fuketsu. Ti moraš pouavati dharmu.”
Fuketsu je odgovorio na nain koji znai: “Ovi ljudi ne mogu razumjeti dharmu, oni nisu svjesni. Ovi
ljudi progone zeca bosonogi.”
On pokušava objasniti bez da to izravno kaže da su oni nesvjesni. Progoniti zeca bosonog je vrlo
nesvjesno. Možete pasti, možete se upiknuti na trnje. Zec e u šumi trati cik cak; bolje je imati cipele na
nogama. No oni nesvjesni ljudi e progoniti zeca bosi, i “oni jedu meso sa cipelama na nogama.”
Ukratko, on kaže: “Djela ovih ljudi su nesvjesna, oni ne znaju što rade. Oni ne znaju tko su. Oni ne
znaju kamo idu.”
Sve što se tie masa je nesvjesno, ali rei im to znai povrijediti ih. Radije nego da vam budu zahvalni
što “Vi ste uinili da uoim moju nesvjesnost” biti e ljuti na vas. Misliti e da ih vrijeate.

Slijepac je doveden Gautama Buddhi. Bio je veliki logiar i pobijedio je cijelo selo u raspravi o svjetlu.
On je tvrdio da svjetla nema, nema sunca, nema zvijezda, nema mjeseca - “jer ja nemam iskustvo o njima.”
Ljudi su ga pokušalo uvjeriti da svjetlo postoji: “Cijelo selo to kaže.”
On je rekao: “Morate to dokazati. Donesite svjetlo, želim ga dotaknuti.” Svjetlo ne možete dotaknuti,
ne možete ga držati u ruci.
On je rekao: “ Dobro. Udarite svjetlo, želim uti zvuk.” Svjetlo ne možete ni udariti.
On je rekao: “Dobro. Vi donesite svjetlo, želim ga pomirisati” - ali svjetlo ne miriše.
 48
On je rekao: “Tada ga želim okusiti. Ovo su jedina osjetila koja imam.” No svjetlo se ne može okusiti,
ono nema okus.
Cijelo je selo bilo jako uznemireno. Oni znaju da je svjetlo tu, ali ovjek je slijep. “Mi mu ne želimo
izravno rei 'Ti si slijep' - ali on je veliki logiar, ne možemo ga pobijediti.”
Upravo tada uli su da e Gautama Buddha proi kraj njihovog sela. Rekli su: “To je velika prilika.
Trebamo odvesti slijepog ovjeka k Gautama Buddhi. Možda ga on može uvjeriti za svjetlo.”
Slijepog su ovjeka doveli s velikom nadom. No Buddha je rekao seljacima: “U krivu ste. Videi
savršeno dobro da ovjek nema oiju, vi ga pokušavate uvjeriti u svjetlo. On ne treba filozofa ili logiara da
ga poui. Ja u mu dati mojeg fizikog lijenika, i nadam se da e mu vid biti vraen” - jer nije bio roen
slijep.
Nakon šest mjeseci vid mu se vratio. Buddha je otišao na drugo mjesto, ostavljajui svog osobnog
lijenika sa slijepim ovjekom. Slijepi je ovjek gledao oko sebe prelijepu egzistenciju, duge, sunce, mjesec,
zvijezde, cvijee i njihove boje. Nije mogao vjerovati da je propuštao svu tu ljepotu cijeli život, i nepotrebno
se svaao sa sirotim seljacima, koji nisu razumjeli logiku ali su bili u pravu.
Otišao je na mjesto na kojem je Buddha otišao, i pao pred njegove noge govorei: “Da ti nisi došao u
moj život, zauvijek bih ostao slijep. Sada vidim da su najvei dar u životu oi' - jer osamdeset posto iskustva
poiva na oima, samo dvadeset posto otpada na druga osjetila.
ovjek bez oiju odmah u vama stvara veliko suosjeanje. To isto nije tono kada naiete na gluhog
ovjeka, ili ovjeka bez nogu. Vi osjeate sažaljenje, osjeate suut, ali ne i isto suosjeanje kao kada vidite
slijepog ovjeka, jer on propušta sve boje, sve duge, svo cvijee, sve zalaske i izlaske sunca, cijelo
zvjezdano nebo; on propušta sve lijepo. Lijepa lica muškaraca i žena, lijepe ptice, to je najvea nesrea.
Mi smo na neki nain isto slijepi, jer ne gledamo unutra. Na Istoku, posebno u ovoj zemlji, mi to
zovemo treim okom, koje se otvara na unutra izmeu obrva. Kada idete dublje u meditaciji oba vam oka
moraju biti zatvorena, da ni malo energije ne izlazi i sva se energija koncentrira upravo u sredini. I odatle je
ulaz u unutrašnje nebo, koje je mnogo ljepše, sa mnogo više boja, od strahovite ekstaze. Što dublje idete to
bliže dolazite božanskom. Kada ste dosegli sami izvor vašeg bia, našli ste vrhunski sadržaj i znaenje
života.
Mase su nesvjesne. ak i prema psiholozima, ako podijelimo um na deset dijelova, samo je jedan dio
svjestan; devet dijelova ispod njega su u potpunoj tami.
To je skoro slino santi leda. Samo jedna desetina sante vidi se nad površinom mora; devet desetina
je ispod. Mi živimo na samom minimumu, mi ne znamo kako živjeti optimalno, i religija nije ništa drugo nego
dati vam život u njegovoj sveukupnosti, pomoi vam da živite na optimumu. Kada možete živjeti kao
božansko bie, zašto živjeti kao nesvjesne životinje?
Mi smo postali ljudska bia, ali naš najunutrašnjiji svijet je potpuna tama. Nikada se nismo potrudili da
i na jedan trenutak pogledamo unutra.
Stoga, Fuketsu kaže: “Mase se ne može pouiti, osim ako netko ožedni, osim ako se netko razoara u
vanjskom svijetu i želi ui u unutrašnju jezgru, da istraži zadnji izvor. Vani nije našao ništa; možda je
preostala još jedna stvar - ta je unutra.”
Kada netko dolazi ne zbog uenja, ne zbog znanja, ve zbog iskustva, tada postoji mogunost da mu
uitelj pokaže stazu. Nitko vas ne može: povesti do vašeg unutrašnjeg bia, nitko ne može ii s vama.
Morate poi sami. Ali uitelj vam može pokazati zlatnu stazu. Buddha kaže: Ja vam mogu pokazati mjesec,
ali ne uzimajte da je moj prst mjesec. Odbacite prst i gledajte mjesec.
Ali to je nezgoda koja se dogodila po cijelom svijetu. Svaka religija pokazuje prstom! - netko od
Muhameda, netko od Krishne, netko od Buddhe, netko od Mahavira - i nitko ne mari kamo prst pokazuje.
Prst nije religija. Uenja, sveta pisma, to su sve prsti, i ljudi obožavaju sveta pisma.
Boravio sam u Punjabu u kui državnog Glavnog policijskog inspektora Punjaba. On je bio moj
domain. Kada sam išao u svoju sobu prošao sam pokraj njegovog hrama. On je imao mali hram napravljen
u svojoj velikoj kui. Pogledao sam u hram, i tamo je bio Guru Grantha Sahib, vjersko sveto pismo Sikha.
Bilo je rano jutro, i on je stavio etkicu za zube i tubu zubne paste pokraj Guru Grantha Sahiba.
Ja sam rekao: “Moj Bože, što radiš?”
On je rekao: Samo za Guru Grantha Sahiba” - 'Sahib' ini da sveto pismo izgleda kao ljudsko bie -
“za njegovo jutarnje pranje zuba.”
Ja sam rekao: “Ti si glavni inspektor cijele države, i ako ti možeš initi takvu stvar, što je sa seljacima?
Oni mu možda pripreme kupku ili tuširanje, možda ga nahrane hranom. Oni su mogli uništiti Guru Grantha
Sahib odavno. Ti si razuman ovjek, dobro obrazovan, na visokom položaju, a ponašaš se kao seljak!”
Ali ovo je situacija. Ako vaše stopalo dotakne Srimad Bhagavadhita, ako ste Hindus odmah ete
dotaknuti stopala Bhagavadgite. Nema stopala! Sveta pisma su postala stvarnost, prsti su postali mjesec za
nesvjesne mase.
Osim ako netko sam od sebe ne doe uitelju ... Mase se ne može nauiti dublje tajne života. Oni e i
dalje živjeti u praznovjerju, u svim vrstama utjeha, ali nikada nee znati pravu prirodu velike stvarnosti koja
ste vi.
Jednom prilikom redovnik je pitao Fuketsua: “ak i bez vršen ja Zena... “
Zen znai dhyan, on znai meditaciju. Rije 'dhyan' je na sanskrtu. Kada je prešla u budistiki jezik,
Pali, postala je zhan. Kada je prešla u Kinu postala je chan. Kada je došla u Japan postala je Zen. Zen znai
dhyan; dhyan znai stanje ne-uma.
 49
U engleskom nema sinonima. Mi upotrebljavamo 'meditacija' jer nema druge rijei koja dolazi makar
toliko blizu. Meditacija nije prava rije, Trenutak kada kažete meditacija, odmah se rada ideja: meditiranje o
emu? To je uvijek stvarno. Koncentracija je stvarna, kontemplacija je stvarna, meditacija je stvarna dhyan je
osoban. On ne meditira o neem, on se jednostavno kree unutra, tiho, bez objekta na vidiku.
Unutra nema objekta, samo ista osobnost - tiho jezero svjesnosti. I što dublje idete, mirniji i svježiji i
blaženiji postajete. Kada dosegnete do najdublje toke vašeg bia stigli ste kui.
Fuketsua su pitali:
“ak i bez vršenja Zena, možemo li sigurno postii budstvo?”
Apsurdno pitanje. Bez dhyana, bez Zena, nitko ne može postii budstvo. To govori, drugim rijeima:
“Možemo li posegnuti unutra bez da idemo unutra?” To je apsolutno glupo pitanje.
Fuketsu je odgovorio:
“Zlatni pijevac najavljuje zoru; bava smole širi tamni sjaj. “
Kao što zlatni pijevac najavljuje zoru, meditacija najavljuje poetak vašeg budstva. Bez meditacije, ne
možete okusiti ništa od religije. Možete vjerovati, no vjerovanje je uvijek od neukih.
Želim da potpuno razumijete: Nikada ne vjerujte u nešto. Iskušavajte. Uzmite vjerovanje kao
mogunost ali nikada kao sigurnost. Ako ne iskusite, nikakvo vam vjerovanje ne može pomoi.
Možete li vjerovati da e voda utažiti vašu že? Može li vjerovanje u Boga najaviti zoru? Niti jedan
sistem vjerovanja ne pomaže. Morate ii unutra, što je dublje mogue.
Meditacija je prava jezgra svih religija. Sve ostalo je samo komentar.

Drugom prilikom redovnik je upitao Fuketsua: “1 govor i tišina nadilaze.

Zašto mi ne možemo?”
To je posebno Zen pitanje, posebno pitanje za velike meditatore. Kada stignete u svoje samo bie
iskusiti ete nešto što nadilazi rijei. Sada postoje dvije mogunosti. Ili upotrijebiti rijei, koje ne opravdavaju
iskustvo... One izobliuju vaše iskustvo, jer se iskustvo dogodilo nadilazei rijei, tamo daleko, da se ne
može dovui u obini ljudski jezik.
Tako je jedna mogunost govoriti. To prekorauje iskustvo. Druga mogunost je ostati tiho, ali ni to
nije ispravno. Ako ste tiho, kako ete podijeliti svoje iskustvo sa onima koji još uvijek pipaju u mraku? ovjek
pita vrlo važnu stvar.
Kada je Gautama Buddha postao prosvijetljen, ostao je sedam dana tiho, samo mislei što da uini.
“Ako govorim, to nije tona istina, nešto nedostaje. I kada to ujete, nešto više nedostaje, jer vi ete to
interpretirati po svome umu, a vi nemate iskustvo iz kojeg te rijei proizlaze. To je prekoraenje protiv istine.”
“Trebam li ostati tiho?” Buddha je mislio. “Ali to izgleda vrlo neljubazno, nesuosjeajno. Tako mnogo
ljudi traži, a ja sam našao. Najmanje što mogu je da im nekako pomognem - ako ne rijeima, onda na drugi
nain. Ako ne rijeima, onda treba nai drugi nain da se prenese miomiris, vatra mojeg iskustva.”
Na kraju, sreom, odluio je govoriti. Bio bi to ogroman gubitak za ovjeanstvo da Gautama Buddha
nije govorio. Iako uvijek kaže: “Sjetite se, dok itate moje spise, da rije nije istina. Može se pokazati kao
prst, ali nije mjesec” - ali tko da se sjeti?
Ljudi jednostavno postanu upueni itajui sveta pisma - rabini, sveenici, pape - ali oni su svi
upueni; oni nemaju iskustvo. Oni nisu upoznali sebe, oni su samo vjerovali. Vjerovanje vas spreava u
traženju istine. Nikada ne stajte na vjerovanju. Stanite samo na vlastitom iskustvu.
Fuketsu je odgovorio: “Uvijek se sjeam proljea u Konanu...” gdje je živio prije nego je došao na
Mount Fuketsu. Planinu je japanski car preimenovao po Fuketsuu. Postala je Mount Fuketsu jer je on tamo
živio, prosvijetljeno svjetlo za milijune koji dolaze i utažuju svoju že.
Ali prije dolaska na ovu planinu, živio je na drugoj planini.
On kaže:
“Uvijek se sjeam proljea u Konanu, gdje jarebice pjevaju; kako je mirisno bezbrojno cvijee!”
Vidite li smisao? On ne odgovara izravno. Zen ne odgovara izravno. On odgovara na vrlo poetski i
neizravan nain.
On kaže:
“Mogu se sjetiti proljea u Konanu, gdje jarebice pjevaju; kako je mirisno bezbrojno cvijee!”
Ali vi niste nikada bili u Konanu, i ne znate kakvo je proljee u Konanu, ne znate cvijee i miris i boju i
ljepotu. Osim ako odete tamo, nema drugog puta. “Ja ne mogu prenijeti Konan i njegovo proljee i cvijee i
pjesme ptica u moj jezik. Mogu vam pokazati put u Konan - idite u Konan.”
On jednostavno kaže da se unutrašnji svijet mora iskusiti. Dolazi veliko proljee...vee nego što ste
vidjeli vani. Ima cvijea i mirisa drugog svijeta - mir, tišina, pjesma, ples koji niste znali u vanjskom svijetu. Ali
jedini je nain: uite.
Issa je napisao:
ista jednostavnost
oznaava dolazak proljea
svijetlo žuto nebo.
Ali vi to niste vidjeli.
Koliko ljudi pogleda u nebo? Ja sam promatrao, stojei pored ceste: ljudi broje novac u rukama i ne
vide da sunce zalazi i baca psihodeline boje po cijelom horizontu – oni broje novac. Vidim njihove usne
kako se miu. Oni govore nekom tko nije prisutan, a sunce zalazi sa takvom veliajnosti. Koliko ljudi rano
 50
ustaje da vidi izlazak sunca? Koliko ljudi promatra neizmjernu hipnotiku snagu noi punog mjeseca?
Da li znate, svi oni koji su postali prosvijetljeni, postali su to u noi punog mjeseca, osim Mahavire –
samo jedan izuzetak u cijeloj povijesti·? udno... zašto za punog mjcseca ? Ocean se diže da pozdravi
mjesec u noi punog mjeseca. Više ljudi poludi za punog mjeseca, otuda rije “lunatik”.
Lunatik znai luna, luna znai mjesec - udaren mjesecom. Više ljudi poini samoubojstvo za punog
mjeseca - etiri puta više nego inae - više ljudi poini ubojstvo za punog mjeseca. To je udno. Zašto se to
dogaa za punog mjeseca?
Puni vas mjesec nekako ini da budete ono što inae potiskujete u sebi. Ako potiskujete želju da
postanete prosvijetljeni, možda postanete prosvijetljeni za punog mjeseca. On vas izlaže. Ako potiskujete
želju da poinite samoubojstvo...
Psiholozi kažu da ne postoji na zemlji ni jedan ovjek koji nije nekada pomišljao na samoubojstvo. Ne
da ga svatko poini, ali postoje trenuci jada, zebnje, tjeskobe, kada pomišljamo da je bolje to završiti. Ali
psiholozi nisu svjesni da se to javlja u noi punog mjeseca.
No punog mjeseca vas otkriva. Ako ste spremni za prosvijetljenje, ako su vaše meditacije sazrele,
postajete prosvijetljeni. Ako ste spremni poiniti samoubojstvo a do sada ste to izbjegavali – nitko ne želi
poiniti samoubojstvo, nitko ne želi nikoga ubiti, ali ideja se javlja, i u noi punog mjeseca je neodoljiva. Što
god da ste potiskivali, sve što ste tražili otkriva se.
Ali sve mora biti vaše iskustvo.
ista jednostavnost oznaava dolazak proljea – svjetlo žuto nebo.
Vi ne možete ii unutra ako niste završili sa vanjskim svijetom – njegovom ljepotom, njegovim blagom,
njegovom neizmjernom beskrajnošu. Ako se niste s njim upoznali, nikada neete. pomisliti da krenete
unutra, jer je unutrašnje ogromnije, vee, unutrašnje je inteligentnije. To je istina, to je ljepota, to je
božanstvenost.
Ali prvo morate nauiti od vanjskog svijeta. To je posebno poruka Zena. On nije protiv vanjskog
svijeta, on želi da nauite sve o vanjskom svijetu tako se postupno uspinjete: od vanjskog prema
unutrašnjem.

Maneecha je postavila pitanje:

Naš Voljeni Uitelju,

Je li prosvijetljenje nešto kao prodiranje do vrunske šale?

Tono, Maneesha. To je prodor do vrhunske šale.

Ovime poinje vrijeme za Sardar Gurudayal Singh.

Percy i Drsko Torbac imaju zajedno duan sa muškom odjeom u centru L. A.
Jednog dana Bucko Bomba ušeta i kaže: “Trebam lijepo odijelo.”
“Dobro” smješka se Drsko, skaui. “Mi imamo pariška odijela, talijanska odijela, meksika odijela, sve
vrste i sve stilove, sa svih strana svijeta. Modema. klasina, novi val, formalna, poslovna - svaku vrstu
odijela.”
“Možete ih dobiti u vašoj najdražoj boji” nastavlja Drsko u najboljem prodavakom tonu. “ Mi imamo
crna, plava, siva, ak i narandžasta - koju god boju želite! Koja je vaša veliina?”
Bucko je stvamo impresioniran dok se ogledava po duanu. “Mislim da sam ja broj etrdeset dva”
kaže on.
Drsko ide donijeti sva odijela broj etrdeset dva u duanu i proba Bucko svako. Svaki puta kada Bucko
izae u drugom odijelu, Drsko ga okree da se pogleda u ogledalu - sprijeda pa otraga, otraga pa naprijed,
okreui ga ovamo i onamo, da se vidi iz svih kutova.
Pola sata kasnije Drsko mu još uvijek nije prodao ni jedno odijelo.
Tada ulazi Percy sa posljednjim preostalim odijelom, kaže par rijei Bucku i Bucko ga kupuje.
Kada je Bucko izašao iz duana, Percy se okrenuo Drsku i rekao: “Vidiš kako je to jednostavno? Ja
sam mu prodao u prvom pokušaju.”
“Tono” kaže Drsko “ali od koga mu se zavrtilo u glavi?”

Boris Bagel pozvan je na kostimirani ples i odluuje poi maskiran kao Lucifer, avao.
Na nesreu, putem na zabavu, Boris se izgubio i završio na TV prijenosu molitvenog sastanka
Jimmyja Bakkera.
Dobri ljudi, slušajui dok Jimmy Bakker propovijeda sumpor i vatru paklenu, ugledaju Borisa u
njegovom vražjem kostimu i ponu vrištati i bježati prema vratima.
U panici, propovjednik Jimmy Bakker je pregažen na podu i Boris, ne shvaajui da je on uzrok panici,
ide da mu pomogne.
“Ah, Sotono!” vie Bakker “Vodim ovu posebnu Kršansku crkvu ve dvadeset godina, ali hou da
znaš da sam uvijek bio na tvojoj strani!”

Giovanni, Talijan, George, Englez i Ivan, strašni Rus rade za Vojsku Ujedinjenih naroda u Africi, gdje
su ih ulovili kanibali.
 51
Poglavica Boonga, kanibalski voa, veli ljudima da e im ispuniti posljednju želju prije nego ih ubace u
lonac za kuhanje.
“Jaa-a hou tanjur špageta!” veli Giovanni.
“Ja bih želio bocu piva, molim” kaže George.
“Dajte mi nogom u guzicu” kaže Ivan.
Giovanni je dobio svoje špagete, George svoje pivo i Poglavica Boonga ide do Ivana i strašno ga opali
u stražnji kraj.
Tog trena, Ivan izvue pištolj iz džepa i poubija sve kanibale.
“Dakle!” uzvikne George. “Krasna predstava!”
“Majko moja!” vie Giovanni. “Kaj ti je trebalo tak dugo?”
“Dobro” objašnjava Ivan “budui da sam ja dobar Rus, nisam ga mogao napasti dok me nije izazvao!”

Nivedano

Nivedano

Budite tiho...zatvorit oi...

Osjetite da vam je cijelo tijelo potpuno smrznuto.
Ovo je pravi trenutak da pogledate unutra. Sakupite svoju cijelu životnu energiju, svoju punu
svjesnost, i u velikoj žurbi da dosegnete središte.., Nikad se ne zna, to može biti zadnji trenutak vašeg
života.
Dublje i dublje... upravo kao strijela koja prolazi kroz sve slojeve vašeg tijela, uma.
Kako se približavate središtu, dolazite bliže bogu...
Kako idete dublje, bliže, približavate se buddhi koji je skriven u vama.
U ovom trenutku vi ste najsretniji ljudi na zemlji, samo zato što ste tako blizu svoje božanske prirode.
Zapamtite samo jednu stvar, koji je vjena u vama, a to je svjesnost koja svjedoi. Samo svjedoite o
svemu.
Tijelo niste vi - svjedoite.
Um niste vi - svjedoite.
Sva iskustva koja vam se dogode - velika. tišina, mir, radost, ekstaza, vi ih, svjedoite. Vi ostajete
uvijek, iznad i izvan.
To nadilaženje, to svjedoenje, je vaš stvarni buddha dharma, vaša izvorna priroda, vaša božanska
individualnost.
Da pojasnimo, Nivedano...
 52

Opustite se...
Ali se nastavite sjeati da ste samo svjedok.
Kako relaksacija napreduje poinjete se otapati kao led u veliki ocean svjesnosti. Auditorij Gautama
Buddha, u ovom trenutku, postao je ocean svjesnosti.
Osjetite...i sakupite iskustvo.
To nije vjerovanje, ovo je vaše iskustvo. To nije prst koji pokazuje mjesec.
I nagovorite buddhu da poe sa vama. On mora postati sam vaš život, vaše disanje, udaranje srca,
vaše dnevne, uobiajene aktivnosti.
Dok cijepate drva za zimu, nosite vodu sa bunara, on mora biti sa vama. U stvari, polako, polako vi
ete nestati, samo e buddha ostati. To je najvei dan vašeg života, kada samo buddha preostaje.
Rije 'buddha' znai svjedok, promatra, onaj koji pazi - u srži, istoj svjesnosti. I ista svjesnost
sjedinjava vas sa cijelim svemirom.
Sakupite što više iskustva možete, i nagovorite buddhu da poe s vama.
Nivedano...

Vratite se... ali vratite se sa milošu, vratite se sa sreom, vratite se kao buddha. I sjednite na tren
samo da se prisjetite gdje ste bili, da zapamtite zlatnu stazu kojom ste se kretali.
Centimetar po centimetar, udaljenost izmeu vašeg oboda i središta postaje svakim danom sve
manja. Dan kada obod i središte postanu jedno, vaša djela i vaša svjesnost postaju jedno, stigli ste kui.
Jedno jedino zrno može zazeleniti cijelu zemlju. Jedan buddha može zapaliti cijeli svijet novom
svjesnošu i novom ovjenošu.
Vi ste prava nada svijeta koji je u velikom oaju, u velikoj tjeskobi.
To nije pitanje samo vaše individualnosti, postati buddha, to je pitanje spašavanja cijelog ovog
planeta. Ovaj planet mogu spasiti samo ljudi koji razumiju da je svako ljudsko bie božansko.
Uništiti bilo što je ružno i barbarski. Posebno je odvratno uništiti život, jer ako ne možete stvoriti život,
nemate ga ni pravo uništiti.
Jedno zrno zazeleni cijelu zemlju.

Dobro, Maneesha?
Da, Voljeni Uitelju.

Sedmog sijenja 1989 godine Bhagwan Shree Rajneesh je objavio da odbacuje prefiks Bhagwan
Shree jer to prevelikom broju ljudi ima znaenje “Bog”.

Dvadeset sedmog veljae 1989 sannyasini su zajedniki oduili da Ga nazovu OSHO RAJNEESH

“OSHO” je izraz izveden iz drevne japanske rijei koju je prvu upotrijebio Eka da bi se obratio svom
uitelju, Bodhidharmi.

“O” znai “sa veliki poštovanjem, ljubavlju i zahvatlnošu” kao i sa “usklaenošu” i “harmonijom”.

“SHO” znai “multidimenzionalno širenje svjesnosti” i “obasipanje egzistencijom sa sviju strana.”

Ma Prem Hasya
Predsjednik Rajneesh Foundation International