Društvene grupe- čovjek je društveno biće, on svoje sposobnosti ostvaruje sa I prema

drugim ljudima, te samo tako može opstati I dobro živjeti. Čovjek je zoon politikon-
političko biće. Tako svaki čovjek pripada raznim društvenim grupama, ostvarujući u
njima svoje ciljeve I interese. Društvene grupe se mogu dijeliti prema: ciljevima, veličini,
trajnosti, ravnopravnosti I itd… ali posebno je važno razlikovanje društvenih grupa na
organizirane I neorganizirane, jer je država organizirana grupa, a pravo je skup pravila
kojima se pretežito uređuju odnosi u organiziranim društvenim skupinama.

Organizacija- publika na nogometnom stadionu, putnici u autobusu su neorganizirane

društvene grupe. Nogometni klub Hajduk, poduzeće Končar su organizirane grupe-
organizacije. Organiziacija je skup ljudi koji imaju neke zajedničke ciljeve I međusobno
dijele poslove, uspostavljaju hijerarhiju I koriste određena sredstva radi ostvarenja tih
ciljeva, a sve je to određeno pravilima. Organizacija se konačno uspostavlja putem normi,
a to su posebno sredstvo kojim se precizno određuju sastojci organizacije: tko su njeni
pripadnici, njeni ciljevi, kako se dijele poslovi, koja su njena sredstva I kako stvaraju I
primjenjuju same norme. Neorganizirane grupe nemaju neke od elemenata (npr. Podjelu
poslova, hijerarhiju) a I elemente koje imaju nisu precizno određeni normama.

Moć- je sposobnost jedne osobe ili skupine osoba da navedu druge osobe da se ponašaju
onako kako se one po vlastitoj volji ne bi ponašale. Svaka osoba ili društvena grupa ima
nekakvu moć, I one tu moć neprestalno koriste jedni protiv drugih. Npr. Razne moći
imaju I upotrebljavaju roditelji I dijeca, supruzi jedni prema drugima, poslodavci I radnici
jedni prema drugima I itd. Tri su osnovna izvora moći: fizička snaga, ekonomsko
bogatstvo I duhovne sposobnosti.

Prisila- je primjena moći jednog subjekta prema drugome. Za razliku od moći, prisila je
stvarno navođenje ponašanja drugog subjekta protiv njegove volje na taj način da se
primjenjuje ili predočava neko zlo. Ovisno o vrsti sposobnosti kojom se drugoga navodi
na ponašanje razlikuju se: fizička, ekonomska I duhovna prisila. I moć I prisila imaju
dvojna moguća vrijednosna značenja- dobra I zla.

Vlast- je nešto više od gole moći I prisile. To je prisila koja je legitimna ili barem
formalno zasnovana na običajnim I pravnim normama, tj. Koja je po mišljenju nekih ljudi
opravdana kao dobra ili se barem poziva na običaj I pravo. U svakom društvu ima više
oblika vlasti: vlast u obitelji, vlast u radnoj organizaciji, vlast u crkvi, vlast države.
Naprimjer prisila roditelja je vlast ( I to povijesno najstarija vlast), drzavna prisila je
legitimna vlast.

Hijerarhija- je odnos između pripadnika jedne društvene grupe koji imaju više vlasti I
pripadnika te grupe koji imaju manje vlasti. U tom su odnosu prvi nadređeni (drugima), a
drugi podređeni (prvima). Hijerarhija je povezivanje poslova u jednoj društvenoj grupi
nakon što su ti poslovi bili podijeljeni radi uspješnijeg ostvarivanja ciljeva grupe. Četri
su vrste odnosa koji tvore nadređenost I podređenost: neke osobe (nadređeni) postavljaju
druge osobe (podređene) na određena radna mjesta, neke O zapovjedaju drugim O da
nešto rade ili ne rade, neke O nadziru druge O u izvršavanju dužnosti, neke O kažnjavaju
druge O zbog neizvršavanja njihovih dužnosti.
Legitimnost- to je uvjerenje jednog kruga ljudi da je nečija prisila opravdana ili dobra
zato što se temelji na mekim vrijednostima koje taj krug ljudi usvaja. Ima više načina
legitimiranja, koja mogu biti I suprostavljeni- tako da nečija vlast može biti istodobno za
neke subjekte opravdana, a za druge neopravdana. Razlikujemo tri tipa legitimnosti:
tradicionalna legitimnost ili vlast utemeljena na tradiciji (običajima), karizmatska
legitimnost ili utemeljenje vlasti na osjećajnoj predanosti I uvjerenju ljudi u izuzetne ili
nadnaravne osobine neke osobe kao vođe, racionalno-pravna legitimnost ili utemeljenje
vlasti na pridržavanju pravnih pravila koja propisuju demokratski postanak I djelovanje
vladajućih. Za legitimizaciju vlasti dovoljno je da jedan značajan broj ljudi ima uvjerenje
o bilo kakvoj opravdanosti njene prisile. Ovisno o tome koliki je taj broj ljudi procjenjuje
se veći I manji stupanj legitimnosti vlasti.

Država kao zajednica I organizacija- država se definira kao politička zajednica, pa se

kaže da je država politička zajednica onih koji vladaju I onih kojima se vlada, uređena na
osnovi pravila koja prihvaćaju svi članovi (svojevoljno ili pod prinudom).imamao uzu
definiciju drzave kojoj je težište na odnosima unutar skupine ljudi koja obavlja političku
vlast, a koja je jedna specifična organizacija (državni aparat). Očigledno je da državnu
vlast obavlja grupa ljudi koji imaju zajedničke ciljeve: da ti ljudi između sebe dijele
poslove koje nameću ciljevi I hijerarhiski se međusobno odnose: da oni imaju sredstva
rada I da je sve to regulirano jednim sustavom pravnih normi. A država kao organizacija
ima sljedeće osobine:- globalni I politički karakter države (politička vlast), -suverenost
državne vlasti, -oružana, ekonomska I ideološka moć, -poseban odnos prema
stanovništvu I teritoriju, -specifične državne funkcije, -povezanost države I prava.

Globalni I politički karakter države- politička vlast- država nije specijalizirana, već
ima neograničenu količinu različitih društvenih ciljeva I poslova: ona obuhvata posredno
ili neposredno: vojne, policijske, zdravstvene, obrazovne, prijevozne, sportske I druge
djelatnosti. Zato kažemo da je država globalna ili sveobuhvatna organizacija, s najvećim
brojem članova, s najbrojnijim ciljevima, razvijenom podjelom poslova I hijerarhijom I s
najviše sredstava rada. To je zapravo složena megaorganizacija sastavljena od mnoštva
podorganizacija (organa). Specifičnost države je to što jedino ona kao politička vlast
prisilno usmjerava ili uređuje sve ostale društvene djelatnosti. Politika je prosuđivanje I
odlučivanje o tome kako usmjeravati društvene odnose koji su važni za cjelokupnu
zajednicu I kako pri tome raspodjeliti društvena dobra I terete o kojima ovise opstanak,
mir I sigurnost globalnog društva, ona je vrlo konfliktna djelatnost područje društvenih
sukoba. Država nije jedini politički subjekt imamo također građane, stranke, sindikate,
crkve I druge organizacije. Poltički subjekti se dijele na vladajuće I nevladajuće. I jedni I
drugi nastoje ici u pravcu vlastitih interesa I općih interesa najvažnije odnose u
proizvodnji I prometu, u zdravstvu, u obrazovanju, u kulturi, u odnosima prema
inozemstvu, u zaštiti prirode itd.
Suverenost državne vlasti- ako država nije jedina vlast, ona jest uistinu najviša ili
vrhovna vlast, kojoj su svi pojedinci I skupine, pa I ostali nosioci vlasti, podređeni.
Vrhovnost državene političke vlasti nad svim drugim društvenim subjektima jest bitna
sastavnica državne suverenosti. Državna vrhovnost ili suverenost se sastoji od dva tipa
odnosa. Prvi tip se naziva unutrašnja suverenost ili pravna vrhovnost, sastoji se u tome
da država stvara I ima isključivu ovlast da stvara najviše pravne norme- ustavne,
zakonske, podzakonske, sudske I dr.koje važe na njenom teritoriju. Drugi tip odnosa koji
čine suverenost državne vlasti a koji se naziva vanjska suverenost, jesu nezavisnost I
ravnopravnost države spram ostalih država. Nezavisnost je činjenica da država uređuje
društveni život na vlastitom teritoriju I svoje međunarodne odnose bez prisile drugih
država. Ravnopravnost znači da je država u međunarodnim odnosima subjekt s
jednakim osnovnim pravima kao I sve ostale države, I to neovisno o velikim razlikama u
vojnoj, gospodarskoj I drugoj moći što stvarno postoje među državama.

Oružana, ekonomska I ideološka moć države- A) društvena moć koja državu razlikuje
I izdiže nad ostale subjekte jest Oružana moć. Država ima monopol oružane moći I
legalne fizičke prisile u društvu. Ona jedina ima pravo posjedovati oružje I pomoću njega
izvoditi fizičku prisilu, tj. Prijetiti nasiljem I primjenjivati silu u svrhu iznuđivanja
određenih ljudskih ponašanja. Zabranjuje svim drugim subjektima posjedovanje oružja I
fizičku prisilu I kao takvo se kvalificira kao pravni delikt I kažnjava. Za djelotvornu
uporabu oružanom silom za fizičku prisilu država ima dvije specijalizirane
podorganizacije: vojsku I policiju. Prva raspolaže oružanom silom prvenstveno radi
odnosa rata I mira s drugim državama, a druga manjom radi održavanja unutrašnjeg reda
u društvu.. B) Ekonomska moć države sastoji se prvenstveno od uporabe materijalnog
bogatstva u zemlji, rudnim izvorima, sredstvima rada, prijevoznim sredstvima, novcu I
drugoj imovini koju posjeduje, redovito u velikim količinama, svaka država. Država
bogatstva pribavlja na više načina: dugo stoljeća ratnim osvajanjima I pljačkom,
porezima, trgovinom I ekonomskim monopolima, a u novije vrijeme putem
nacionalizirane privrede kojom država upravlja I od koje prisvaja profit. Ekonomska moć
države je jedan od prvih uvjeta njene oružane moći, budući da samo materijalno I
financijski snažna država može održavati dovoljnu vojnu snagu.
C) Duhovno- ideološka moć pod tim se najprije podrazumjevaju sva ona stručna znanja-
politička, ekonomska, pravna, vojna, koja posjeduju ljudi iz državne organizacije, to su
ljudi koje državni vrhovi uvijek pažljivo odabiru I dobro nagrađuju radi njihovog
uspješnog funkcioniranja. Duhovno- ideološka moć države sastoji se I od moći
oblikovanja svijesti I ponašanja ljudi u skladu s interesima I idejama koje ona zastupa.
Tome služe ideologije kao sustavi racionalnih I osjećajnih stavova kojima pojedine
društvene skupine, uglavnom one obrazovanije I bogatije, objašnjavaju, vrednuju I
opravdavaju najvažnije aspekte društvenog života. Radi što supješnijeg usmjeravanja
ponašanja ljudi prema svojim interesima koji se prikazuju kao opći interesi. Ideološka
svijest se širi putem obitelji, vjerskih grupa, školstva, političkih stranaka, tiska I drugih
medija, no država je vjerovatno uvijek bila, koristeći za svoje svrhe I sva spomenuta
sredstva, najmoćniji “ideološki aparat”.
Državno stanovništvo I teritorij- Državno stanovništvo su svi ljudi koji u datom
trenutku pripadaju pod vlast države I koji su stoga obavezni poštovati njene pravne
norme. Ona je jedna stalno promjenjiva skupina, a stastavljeno od dvije osnovne
kategorije ljudi. Jedni su u stalnom političkom- pravnom odnosu s državom X, bez obzira
da li se nalaze na njenom teritoriju ili teritoriju drugih država (kao putnici, radnici u
inozemstvu), nazivaju se građani I oni su državljani. Drugo su ljudi koji su stalni
pripadnici (državljani) drugih država I koji se nalaze na teritoriju države X, a nazivaju se
stranci. Svaki državljanin postaje stranac u drugoj državi čim pređe granicu svoje države,
a svaki stranac je državljanin neke druge države. Postoji I treća kategorija stanovništva:
ljudi koji uopće nemaju državljanstvo, tzv. Apatridi (izgubili su državljanstvo jedne
države, a nisu ga dobili od neke druge države). Državljanstvo jest trajna veza jedne osobe
s jednim državnim I pravnim poretkom- a ta se veza sastoji u tome da osoba ima neka
posebna prava I obveze u tom poretku koje nema stranac, dok država ima posebnu
dužnost da je štiti sparm drugih država.. državljanstvo se stječe ili rođenjem ili za života
na razne načine. Rođenjem se stječe na dva načina: dijete nasljeđuje državljanstvo
roditelja (po krvi), ili dijete dobije državljanstvo one države na teritoriju kojem je rođeno,
neovisno o državljanstvu roditelja (pravo tla). Treći način je onaj po kojem stranac
dobiva novo državljanstvo na osnovi molbe I uz dokaz ispunjenja nekih zakonskih uvjeta
( dužina boravka, zaposlenje, nekažnjenost itd), a zove se neutralizacija. Događa se još da
državljanstvo stječu prisilno stanovnici teritorija koje je država prisvojila, no tom se
stanovništvu daje pravo da bira između ranijeg I novog državljanstva.
Državni teritorij je precizno određeni prostor na kojemu se nalazi državno stanovništvo
I gdje se odvija suvremena politička vlast. To je višedimenzionalan proctor koji se sastoji
od površine I dubine kopna, od mora, jezera I rijeka, do određene zračne visine iznad
kopna I voda, te od brodaova I zrakoplova što nose državne oznake. Teritorij države
omeđen je linijom zvanom granica, koju čuva vojna sila I smije se prelaziti samo s
posebnim ispravama, a određena unutarnjim državnim I međunarodnim propisima. Širina
teritorijalnog mora različita je kod pojedinih država ( 6, 12 ili više morskih milja, dok se
zračnom granicom smatra visina koju doseže klasične letjelice. Iza granica nalaze se ili
teritorij drugih država ili otvoreno more I Slobodan zračni prostor, koji ne pripadaju
nijednoj državi I mogu ih koristiti sve države u međunarodno dozvoljene svrhe.