AKADEMIK PETAR SKOK

SLAVENSTVO IROMANSTVO
NA JADRANSKIM OTOCIMA

Toponomastička ispitivanja

.: J ",-'''
• ~:...... fJ

Z A G R E B

l 9 5 O
 PREDGOVOR

Ove studije, pisane stilom podesnirn za širu pubLiJku, izlaztle su

prije rata u Jadranskoj. Straži XVII (1939) str. 50--52, 96-97, 13~
138, 181-183, 224-225,270-271, 318--319, 360-362, 405-406,
446--448, 491-492, XVIII (1940) str. 7-8, 5!}-'-60, 94-96, 141-142,
229-230, 272-273, 401-402, 449-450, 484-486, !i XIX (1941) str.
6-8, 53-54 pod naslovom»Problem romanstva i slovenstva na
našim ostrvima«, Obiavliena su u svemu 22 članka posvećena važni-
jim toponomastičkim pojavama na tim otocima. Sada su ti članci
ispravljeni i znatno dopunjeni. Oni predstavljaju nove studije.
Clanci o Premndi, Sestruniu i Molatu biLi su 1941. već složeni,
ali ih j.e uništila tahianska okupacija u Splitu. Sada sam ih ponovo
napisao. Ostalih deset članaka vratio mi je urednik g. Jakša Ravlić,
jer je Jadranska Straža zbog OkUpaCijil morala obustaviti-!izlaženj.e.
. .To su članci o Ugtianu, Ižu Velom i Malom, Velom Otoku, Kornatu,
Pašmanu, Murteru, Žirju, Zlarinu i Kooari, koji izlaze onako, kako
sam ih napisao 1941. i sada neznatno dopunio.
Materijal za ove studije sakupljao sam još g. 1913. i 1914., kad
sam putovao po otocima zadarskog arhipelaga, i kasnije od 1920.
do. 1940., kad sam posjetio druge otoke.
Obrađeni materiial .tena .žalost nejednak, jer :nidesam mogao
obaći sve otoke, o kojima govorim, ni provjeriti sve grafiie.. koje
se nalaze na specijalnim kartama bivšeg austro-ugarskog general-
štaba, Jugoslavenskog voinogeografskoz Instituta, na našoj pomor-
skoj karti. u zemlfišniku i u saopćeniima drugih osoba, koje nijesu
lingvisti. Kako nema nade, da bih to mogao naknaditi II bliskoj Hi
daljoj budućnosti, slUŽim 'Sie i ovim rnateriialom iz druge ruke. . \
Obavještenja dobivao sam od - žUPlIldJka, .učitelia, studenata i
drugih domorodaca, koji sumi odgovarali ua mOli štampani prospekt,
Ovaj :sam prospekt, sa malom uPUtom o saotranšu toponomastičkog
materijala, slao župnicima i učiteljima na otocima, koj:e sam bio na-
kanio nrooutovati, prii.e početka putovania. To je bilo god. 1913. i
1914., kad sam putovao ponalogu i s potporom bečke Akademiie.
O tim putovanjima obiavio sam u Anzeigeru bečke Akademije 1914.

5
 Nro. VI i XXVI dva izvještaja pod naslovima: 1) Vorlaufiger Bericht
uber eine tooonornastische Studienreise illl Norddalmatien .L 2) Zwei-
ter vorlaufiger Bericht liber toponomastische Bereisung Dalmatiens,
gdje sam izložio svoj način rada j svoju svrhu,"
Taj, moj sakupljeni materijal ostao je neiskorišten, sve dok nije-
sam objavio 1935. u bibitoteci Jadranske Straže knjigu »Dolazak.
Slovena na Mediteran«. Kako je ova pubĐikaclia pobudila interes i
u širokim i naučnim krugovima, odlučio sam, da obradim i topono-
mastički materijal sakupljen na otocima. Na Krku j Rabu usnio sam
da sakupim sav materijal, koji sa odnosa na uzvisine, obradive če­
stice L konfiguraciju obale, Ostatke staroga romanskoga govora u
toponomastici Krka, objavio sam u Archivio zlottologico italiano
XXI (1927), XXIV (1930), XXV (1933), XXVIII (1936) i XXIX (1938)
pod naslovom Studi toponomastici sull'lsota di Veglia, dok će hrvat-
ski tononomastički materijal' s Krka i Raba, koii je samo u maloj
mjeri sada iskorišten, hiti u cijelosti objavljen kasnde.
Mislim, da će sintetička obrada i, ovakva nejednakog materiiala
biti od koristi za izučavanje ovih interesantnih krajeva, Nadam se,
da će dobro poslužiti našim historicirna i diialektolozana, prvima
za izučavanje povijesti naseliivania, a drugima za izučavanje na-
rječja. Kako su ove studđe pisane bez prevelikog citiranja stručne
literature i bez pretrpavanla stručnim lingvističkim razmatranjima,
moći će ih lako čitati i oni, kojd nijesu lingvisti, a naročito koji niiesu
rornanisti,
Svagdje, gdje sam čuo toponim od pouzdanih ljudi, koji govore
domaćim narječjem, naznačio sam akcenat, kako ga je izviestiteli
izgovorio." U svakom slučaju nlije bilo moguće provieriti točnost
ovako stečenog podatka o naglasku. To će morati učiniti budući
diialektolozt i toponomastici, Naznačio sam akcenat i onda, ako sam
ga našao u objav lli enoj literaturi, Tamo, gdje nijesam naveo naglaska
toponimu, znači, da je taj toponim crpen i,z druge ruke, ,iz pisanih
vrela, iz speciialki m'i iz pistnenih saopćenja domorodaca, nevieštih
bilieženiu akcenta.
Sada, kad OVe studije izlaze u zasebnoj knji!Zi, poređao sam
ovih 35 članaka u 4 grupe, prema geografskoj diobi naših otoka:
I. kvarnerski skup, II. zadarsko-šibenski arhipelag, III. otoci srednle
Dalmacije, IV. otoci južne Dalmaciie. Mislim, da ova dioba najbolje
odgovara problemu naseljivanja ovih otoka.
Da bih čitaocu olakšao snalaženje u ovim tstraživanitma, kojima
je cilj da unesusvietlost u problem hrvatskog nas,em~va:nia ovih oto-
ka, jednako kao i II pitanje Iingvističke izmjene, koie su na njima
1) Ispor. i moje »Priloge k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta«,
• Rad Jugosl. Ak., knj. 224, str. 98.
2) Svraćam pažnju čitateljima na razlikovanje staroga aikuta bilježenoga
C'V (Ivšić) i novoga , (Vuk).

6
s vremenom nastale, u probleme, koji idu u t. zvo toponomastičku
stratigrafdu", dodao' sam člancima dvije vrste geografskih karata:
a} Pregledna, za svaki otočki skup. Na njima je priJkazano ovo:
1. grčkim pismom geografija Porfirogenitova, koja je OSII1rOva etno-
grafskog i lingvistlčkog Istraživanja, 2. maiuskulama antička geo-
grafska imena, kolrko su se očuvala do danas, 3. streltcama metana-
statičkakretanja pučanstva, koliko su važna za toponomastiku, 4.
kurzivom današnje hrvatske i talijanske toponime, koliko proizlaze
iz toponima navedenih 'Pod točkama 1 i 2. Kvadratom D označena
naselja sadržavaju predslavenske (rimske, romanske) toponime,
kružniJcom O slavenske. Jednostavna strelica +- nrlkazuje kretanje
velebitskih Vlaha preko' Krka u Ćićariju (Istra). Ravna crta - pri-
kazuje povezanost romanskoga govora u Krku (Rabu, Pagu i: Oso-
ru) s istarskim romanskim govorima u Puli, Rovinju i Piranu. Na
kopnu zabilježena je najstarija hrvatska ji zahumska župska organi-
ciia prema Porfirogenttu.
b) Speciialne karte za pojedine otoke, kojih toponomastjku istra-
žujem. Na njima su zabilježeni važniji toponimi :il pravac hrvatskoga
naseljivanja, naznačen strelicom, ako se može ustanoviti oo. osnovi
toponomastičkoaa istraživanja. Naznaka pravca naseljivanja ima
dakakoprovlzornu vrtiednost. To naročito ističem, jer za to treba
i posebnth historiiskih studiia, kakovih ja ovdje ne dajem. Ovdje se
pominiu historijska data samo toliko, kolsko su od važnosti za topo-
nomastiku, t. j. zaoitania najstarije grafije, identifikacije, lezičnoea
objašnienia za toponime, njihova postania li t. d. Toliko mislim, da
moram naglasiti našim historioima, da me ne bi krivo razumjeli', j~r
ovo nije »poviiesno-filclogiiska radnia«, nego toponomastička, pre-
ma modernom shvaćanju ove discipline, koja ima već tri naučna
kongresa za sobom i: na Zapadu lijep broj udruženja za naučno
ispitivanle.
Priložene karte ne mogu da pretenduiu oo naziv toponoma-
stičkih stratigrafijskih karata u punom smislu, kako ih ja zamišljam.
Ako i možemo grosso modo odrediti podrijetlo pojediJnih toponima,
te razli kovati slavenske od romanskih, ipak ie danas još teško kla-
sificirati slavenske toponime po dobama, t. j. razlikovati stare sla-
venske jz doba doseljenja od 'OII1ih i~ doba župskog uređenja. za-
družnog života i t. d. od recentnih. Kod nestavenskthrnoramo opet
razlikovati predindoevropske (mediteranske) od rimskih (latinskih),
romanske u užem smislu (t. j. predslavenslce TOI1TIanske) od staro-
.) o tome, što pod tom naukom mislim, Ispor. moj izvještaj »Berieht
tiber den Stand der jugoslavischen Ortsnamenforsehung« u Zedtsehrift fUr
Ortsnamenforsehung, sv. IX, str. 171, zatim moj članak»Skopska kotlinae u
Gtasniku Skopskog naučnog drlUštva,knj. XV-XVI, str. 100, te sada Troisieme
Congres international de toponymie et d'anthroponymie, vol. l, str. 75
(Bruxelles 1949).

1
dalmatinskih i mletačkih. Kod svakog od tooonomastičkši tipova
trebalo bi odrediti, kojem periodu ekonomske i kulturne podstroike
i nadstroike odgovaraju. Koliko je bilo mogućno udovolitti ovim
naučnim gledištima, rečeno Je u studiji, ali nUe prikazano karto-
grafski. Na karti su neslavenski toponimi podvučeni jednom crtom.
ako su romanski bilo koje kategoriie", dvostrukom crtom,ako su
rimski iH predrimsld (mediteranski, predmdoevrooski). Zasebnom
crtom označeni su oni hrvatskitoponimi, koji, imaju u osnovi našu
romansku tuđicu.
. . Da ne bude karta pretrpana znakovima, nije zasebno označeno.
da Iii se toponim odnosi na rtove, uvale, školieve, čestice zemlie i t.d.
O tom daju obavještenja pojedine studije. Samo su označena naselja.
i to okruglo, ako su po postaniu slavenska, a uglato, ako su po po-
stanju. predslavenska,
Na kartama nij.e bilo moguće tačno odrediti, gdje se upravo to-
ponim nalazi. Zbog toga služe priložene karte samo za prvu oriien-
tacdu, a ne za navigaciiu ilU za terenske radove. Glavno Je bilo, da
toponim bude dosta čitljiv.
Prostor nije dozvoljavao, da se mnogi toponimi, koji se odnose
na obalski sistem (rtove, uvale, školieve i sike) potpunoispišu. Njih
sam označio brojem. Toponim, koji odgovara broju, neka se potraži
na kraju članka o dotičnom otoku.
Najzad, da bih zadovoljio i oko čitaočevo, dodane suknhzl i
slike, koje prikazuju tip naselia i pejzaž stih otoka. Ove slike J1JOO1aju
naučne vriiednosti za samo topcnornastičko istraživanie, jer ne pri-
kazuju teren onoga toponima, koji se istražuje, 'kako bi bilo od po-
trebe, na pr. za dijelove obale, koji se zovu Šipnata Hi Samotvorac
i t. d. Budući da su se slike, koje sam unio, mogle lako dobiti, a za
one druge, koje bi bile od naučne vrijednosti, trebalo bi istom' izvršiti
nova putovanja, učinieno je ovako" a budući toponornastlk morat
će putovati i onako s fotografskim aparatom i' uzimati snimke, koji
Hustriraju top onim e. '
*
* *
Ne smije se nikako misliti, da je u ovim studijama okupljen sav
toponomastički mater.ilja1 s jadranskih otoka. Potpunost je nemo-
guća, jer se mora pretpostaviti, da iadranski otoci imaju barem
20.000 do 30.000 toponima. Može se ipak uzeti, da su obuhvaćeni
glavni i karakteristični tipovi.
, \ ,
1)Bilo da postoje u hrvatskom jeziku· kao posuđena opće riječi (n. pr.
mošuna), ili da postoje samo kao toponimi. (n. pr.Sus). Pod nazivom romanski
razumijeva· se period poslije latinskoga, dakle talijanski, dalmatinsko-ro-
manski i t. d.

8
 Isto tako ne smije se misliti, da je ll' ovim studijama svaki topo-
nim oosve pouzdano interpretiran i da ne će trebati popravaka. Po-
sve pouzdane etimologiie ne može još dati današnje istraživanje, a to
u prvom redu zbog toga, što toponimi nijesu leksikografski, lingvi-
stički' i stvarno, pouzdano fiksirani, niti ima za njih iscrpnih potvrda
iz historijskih dokumenata. U mnogo slučaieva oni su još nezreli za
ctimologilsko istraživanje. Uostalom iagoslavenska je, kao uopće
slavenska, tcoonomastika još II povojima. Ova moja· istraživanja
postigla su svoj cilj, ako potaknu naše dijaIektologe, historike i gea-
grafe (kartografe), da u krug svojih istraživanja uzmu i toponime.
U ovoj, oblasti- oni moraju zajednički da rade.

P r i f i j e d b a. Od znakova, koje upotrebljavam pri tumačenju

toponima i općih riječi, ističem ova tri:
* Zvjezdica pred općom riječi ili toponimom znači, da oblik,
koji se navodi, nije u tekstovima potvrđen, nego da se pretpostavlja
kao moguć.
< znači, da se je oblik, koji se navodi pred tim znakom, razvio
iz oblika, koi! sLijedi za njim. .
> znači, da se je oblik, koji se-navodi pred tim znakom, razvio
u oblik, koji slijedi za njim.
PETAR SKOK.

I
9
 I. KVARNERSKI OTOČKI SKUP

I.
li ovaj skup stavljam pet veliJk,~h nastanjenih otoka, i to tri prava
kvarnerska: Krk, Cres i Lošini, i dva, koja ih nastavljaju u pravcu
jugoistoka uz Hrvatsko Primorje, .Rab i Pag. _
Već u ovom skupu možemo utvrditi tri toponomastička zakona,
koji 'su važni za istraživanje imena daanatinskihotcka:
a) Veliki otoci, važni za naseliivanie i ekonomsku eksploataciju,
odreda nose predslavenska m, bolie, predrimska imena, Izuzetak
č~ne ovdje dva otoka: Lošind~ koji n.ti'e potvrđen u rimsko i bizantsko
dM:Ja, 'a ipak ne nosi slavensko ime, i Ilovik, nastanjen, ci. ipak s
hrvatskim nazivom, koji se razlikuje od talijanskoga San Pietro dei
Nembi.
Ovaj tooonomastlčki zakon odgovara drugom zakonu na kopnu.
Sve velške rijeke i njdhovi znatniji pritoci, koji su važni za saobraćaj
,i ekonomski život; nose na teritoriji hrvatskosmskog jezika tsto
taiko odreda predslavenska imena. Samo potoci, namom školievl, .
kOji mogu imati tek lokalnu važnost za pojedina naselja, hrvatskog
su podrijetla.
Primjer u Kvarneru: Plavnik, nenastanjen otočić, hrvatski je
naziv, dok je Krk, veliki nastanjen otok, pređrimsko i predslavensko
ime. .
'Ovaj zakon nme vezan samo na slavensko naseliivanie: on vri-
jedi i za druge zerniie u Evropi. li Galiii na pr. velike riieke kao
'Sequana i Arar i t. d. nose negalska, zacijelo predindoevropska
tmen'a.
. Taj je zakon važan za etimologtisko istraživanje imena dalma-
tinskih otoka.
b) Na ovom otočkom skupu može se postaviti i drogi zakon.
koji vrijedi: za čitav Mediteran: Naivažnlie naselje na otoku i sam
otok nose isto ime, i često se ne ZIta, što Je prvobitno ili primarno:
da'lise otok prozvao po naseliu Hi se naselje PT<nval'o po otoku.
Vjerojatnija je droga mogućnost.
I ovaj zakon mora se poštovati u. etimologijskom istraživanju.
II
 e) Kvarnerski otoci čine odjelit skup i s drugoga gledišta. Pre-
ma izvještaju cara Konstantina iz polovine 10. vijeka, Krk, Cres s
Lošiniem i Rab nastanili su Romani, kako on izriiekom veli. On ne
poznaje u niihovim gradovima Slavena. Njihovo romansko stanov-
ništvo ('PCtJ!UXtlOt) stanuše u gradovima. Samo za otok Pag (Koristan-
. tinova Kuma) kaže on, da je nenastanien,
Iz ovoga važnog podatka moramo zaključiti, da se slavensko
naseliivanie na kvarnerskim otocima u većoj mjed moglo početi
istom u drugoj polovici 10. vijeka, Njegov navod je važan prema
tome za hronologiiu hrvatskog naseliivania u ovim krajevima. To
naseliivanie moglo le da se vrši samo s okolnog kopna. Na koonu
car Konstantin ne poznaje Romana. On ne oomtnie rimske gradove
Flanona, Tarsatica, Senja, Vegia, Ortonla, Osim Ortopla ova imena
očuvala su se u hrvatskom izgovoru do danas. Sve tc gradove
obuhvata car svojom viiešću, da su ostale gradove, koji su na konti-
nentu bizantske teme, osvojili Slaveni, da su pusti t da nemaju sta-
novnika.
Car izrijekom kaže, da su se u obalskim gradovima Rabu, Krku
i Osoru, očuvali stanovnici, koji se do njegova vremena zovu
'PCtJp,iitlot 1. Istaknuti treba, da ih ne zove grčkim nridievom 'PCtJp,aiot
»pripadnici istočnorimskoga carstva«, nego latinskim. Ne naziva ih
ni Latini, koji se na pr. pominiu god. 1072. testes latini ex civitate
. Jadera (Rački, str. 93.); To je tim značajnije, što naziva i latinski
jezik'" 'PCtJp,aICtJtI dtaAeX'fOl;.
Prema ovim carevim navodima Romani na kvarnerskim oto-
cima nijesu mogli dobiti nikakvog poiačania s kopna, nego su bili
upućeni sama na sebe. I što je čudo, za razliku od dalmatinskih gra-
dova, ontsu se u Krku očuvali u ribarskoj sredini sve do konca
19. vijeka, dok ih je u dalmatinsklm obalskim gradovima nestalo
mnogo prije. U Dubrovniku se pominiu posljednji put u 15. vileku,
a tt ostalim gradovtma nemamo vijesti o njima. Možda ih je nestalo
već u 12. i 13. viieku, 2
Iz romanistike treba zabilježiti zanimljivu čittlJjenitcu, da carev
etnografski naziv 'PCtJ,sđtlot nijesu očuvali primorski Romani, kojih
ćemo toponomastičke ostatke istraživati II ovim čtancima, nego
kontinentalni balkanski Romani, današnii RUIll1u~i.
Carev podatak o etnografskom nazivu stanovnika obalskih
gradova na istočnom Jadranu tim je dragocieniii, On j:asn8 veli, da
Sc pučanstvo, koje jie latinski govorilo u ndegovo doba, ovdje .ied-
nako nazivalo kao, recimo, u Galiii, gdje još u 13. vijeku starofran-
cuska imenica romanz (od lat. priloga rornanice) znači »prostona-
rodni jezik francuski«, za razliku od crkvenoga latinskoga. ;
Naziv 'PCtJp,iitlot upotrebljava car [ednakoza stanovnike kvar-,
nerskih gradova kao i za stanovnike obalskih dalmatinskih gradova;
za :fA4~.r, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor.
12
II
. Istaknuti treba još činjenicu, da izvan ovih gradova on ne PO-
:maje pučanstva, koje bi se zvalo II njegovo doba ·PClJp,iillol.
Te njegove vilesti dominiraju čitavim problemom romanstva i
.'slavenstva ne samo na kvarnerskim, nego i na svirnostalim jadran-
skim otocima. Ovaj problem kušat ćemo Qlbjasnitl na osnovu tooo-
.nomastičklh podataka crpenih iz živoga narodnog govora kao iiz
pisanih vrela, razrnatraiuči ih prema otočkim skupovima i· prema
J:}oieđiJT11m otocima u njima.
Careve vijesti o nastambama dalmatinskih Romana kažu indi-
rektno, kako se vršilo naseljavanje Slavena na obalama Jadrana.
Iz njih naime, razabiremo da se vršiio i, ovdje jednako kao i, II okolini
Soluna, ne radi nastambe u obalskim gradovima, nego van gradova.
'Bi~o 1'eprema tome nolioprivrednoga, a ne urbanističkoga karaktera.
Tose vidl i u toponomastici Kvarnera kao i: u t()I)Oil1JOttll~Uci ostaLih
oba.lskih područja u Dahnaciii. GOIIema većma sšavensldhtoponena
nalazi se van starih obalskih gradova.
. ' 'Ovakovo je stanie bilo i u obalskom gradu Soihmu. U vrijeme
.Ci'rlla i Metodifa solunski Grci znaju i slavenski jezik. ToLrk je morao'
biti saobraćaj između građana Grka i IJOUOIPrivređnika Slavena u •
Okolici, da su građani mogli naučiti slavenski. Takav proces vršio se
l . u. dalmatinskim' obalskirn gradovima.
. ' '. Stoga već na otocima Kvamerskog zaliva upoznajemo glavnu
karakteristiku odnosa između slavenskih i romanskih toponima.
Slavenske toponimi, ~ kako oni, koji se odnose na Ironfi,guraciju
obale, tako i oni, kojđ se odnose na uzvislne ili na obradive čestice,
rr-r- dolaze u masi, dok se romanski javljaju samo sporadički,

'Pored pomenuta dva zakona, što smo ih naprijed formuliral],

ovo je treći, koji se opaža jednako pri tooonomastlčkom istraživanju
kvarnerskoga skupa, a važi Iednako i za ostala tri otočka ,s.1q.Ipa.

•1 II.
Za istraživanje imena mjesta i etnografskih odnošaja na Jadra-
nu il vriieme dolaska Hrvata i poslije toga od osnovne je važnosti
statističkn-đfelo cara Konstantina De admaiistranđo ,ilmiPerio. Na
osnovu podataka, što fh pruža ovo carevo djelo ;p()lp'l.mjeoo l:ingvi-
'stičkim saznaniima, koja su crpena -iz .toponomastike il i~ romanske
i' .slavenske dijalekto1Jog,ije, nacrtam je prilbžena geograiskakarta
:K-vamerskog otočkoga skupa3. Ta karta irna da prikaže etnografske
odnošaje II nolovinl 10. vijeka.
. Treba joj dati ovaj komentar:
Stari dalmatinski romanski govor dade se, prema historijskim
l Ilngvlstičkim podacima, potvrditi samo u obalIskim ladraasktm

·13
 gradovima, i to u Krku direktno na osnovu ispiJttvan.ia p~lj.ednjeg
čovjeka, koli ga je još govorio na koncu 19. vijeka, kao i na osnovu
drugih pisanih vrela; u R.abu, Pagu i Osoru samo na osnovu lingvi-
stičke analize .topcnornastičkoga i leksičkoga materijala crpenoga u
tim gradovima", Ovaj romanski govor staiao je u daljoj lingvističko]
vezi s istroromanskim govorima u Puliu, Rovinju, Fažani" Galežanu,
Vodnjanu, Balama, Šišanu i na sjeveru u Piranu". Tr su se govori
dalje nastavljala u furlanskirn, koji su, kao dio retoromanskih dija;"
lekata, pripadali zapadnoj R.omaniji iberogalorornanskoga tipa. Fur-
lanskt govor direktno je potvrđen za Milje i Trst. za ostalu sjevernu
Istru dade se potvrditi samo iz lingvističke analize toponornastičkog
i leksičkog materiiala", Grafički su na karti prikazani ovi odnošaji
. pravcima, koj,i spajaju kvarnerske gradove s jezičnim pojasima u
zapadnoj Istri.
Velebit je imao do 15. videka, pored hrvatskoga stanovništva,
i pastirske Vlahe, koji su živj~li po vlaškom zakonu, a bili dvoiezič­
njaci (b~l:ingues) i 'etnografski priJpati R.umunj.ima. Njiih Frankopani
naseljuju na Krku, odakle se ot:Li dalje kreću pod Učku u Istru i da:lje
u Čićariju, i tu se diielompohrvaćufu".Njihovo kretanje grafički je
označeno na karti strelicama,
Za nolovimr 10. vijeka car Je zabjliežio, dase na kopnu u zaleđu
otoka Paga nalazila već razvijena stara slavenska župska ađmini­
straciia. On daje imena tih župa (Gacka, Krbava i: Lika) i izrijekom
veli, da stoje pod banom. Kako je ovaj carev POdatak važan za po-
vijest naselirvania Hrvata na Kvarnerskom otočkom skupu, zabi-
liežen ie i na karti.
Sva su gradska naselja na ovim otocima predslavenska, ·i, po
svoj pri:Iiei predrimska, Njihova predslavenska imena zabilježena su
maiuskulama latinicom, Samo za Pag nema antičke potvrde. Alida
je i ovo ime rimsko, to će se vidiett iz Iilngvističke analize. Za otoke
Ores i Lošini postojao je u antičko doba samo jedan naziv, kod
Grka al •Atpv~LOES, zabilježen na karti grčkim maluskulama. Ca-
reve grafije ovih imena mjesta, veoma važne s lingvističkoga gle-
dišta, zabilježene su na karti grčkim minuskulama.
Labin je označavao u Konstantinove vrijeme zapadnu granicu
hrvatske države prema Istri. AH to ne znači, da u njegovo vriierne
nema Slavena u toj zemlj~. Druga vrela govore za niihovo postoja-
nje i priJj'e niega, Iz toponomastičke analize na Krku vidjet će seta-
kođer, dai ovdje za određene krajeve moramo uzeti> da je p~fu::.
ja:lohrvatsko naselirvanie i prijeKonstantinova vremena, uza sve
to, što car ne zna za Hrvate II gradovima ovoga otoka. Zapadna
granica hrvatske države označena je na karti. .
Car Konstantin ne zna ni za kakove Romane ua obali stare hr-
vatske.jdržave, Rimske obalske gradove, koji su ovdie postojali:
Flanona, Lauriana, Tarsatica, Volcera, Senia, Veg,a, Ortopla, on
14
 uopće ne spominje, ali izriiekom veli, da su ovdje svautvrđenia raz-
rušena. Bilo je .iJpak od potrebe zabilllježJrti na karti da Stinica (g. 1070.
u pluralu Sterace) na kopnu naprama Rabu nost u doba narodnih
vladara i romansko ime Murula", iz čeza se može misliti, da je tu
bilo ii Romana II carevo vriieme, Ali taj zaključak ne treba da stoji,
ier je Stinica lako prevediv toponim. Stinica je, naime, ikavski de-
minuttv od stiiena = lat. murus, kao i lat. mu-rola, što ie deminutiv
.odmurus.
III.
Polaznu točku u toponomastičkom 'ilSpiJtivanju otočke Dalmacije
či1niKonstantinovo djelo iz polovine 10. st. De adrnailstrando impe-
rio. Ovo je dlelo statističke prilrode,k~o je gore rečeno. U ntemu
daje bagrenorođeni pisac svome sinu kao naslieđniku bizantskog
priiestolia podatke o nastanienim j, nenastanšenen mjestima, o crk-
venim i etnografskim pr,ilikama u njima. buena ti:{I miesta btliežt-car
prema izgovoru svoga vremena, čas u romanskom, čas uslavenskom
izgovoru, greciziraiućl irn dočetak, da billi mogao prema' grčkoj
gramatici deldinovati, Karl slavenskih jmena često to ne čini. Nje-
govo jedielo dragocjen izvor za srpskohrvatsku historiijsku grama-
tiku9 • Zbog toga je na toponornastičksn kartama novom djelu svaki
put našemu toponimu dodana il Konstantindva grafija II 00J0I1l1 obliku,
u kojem se 1I1a:laZ1i u njegovu gore pomenutom djelu. To je učillj~
i zbog toga, što u topooomastici postoji zakon, da se pri tumačenju
toponima mora uvijek polaziti od najstarijega u povij,esti potvrđenog
obLika.
.Prema prikazivanju carevu otočka Dalmacija raspada se u nje-
govo vrijeme II tri kategorije otočkih skupova.
U prvu kategorifu idu tri velika otoka sjevernog Jadrana:
Opsara (danas Cres i Lošmi zajedno), Vekla (danas Krk) i Arbe '(da-
nas Rab). U njihovim gradovima car ne zna za Slavene, nego za
Romanel.O.
U drugu kategoriju idu otoci, koje pozna kao nenastaniene sa
razrušenim utvrđenšma (eremčkastra), Njihova limena b]1jeŽi' do-
duše, ali ih ne nabraja II cijelosti. Prema nđ'čgovuprikazivanill(j.va
serija otoka proteže se od Paga, koji zove Kissa (,uPOr. g.~1l78.insu",
IaKisse), pa sve doneretllansklh otoka na jugul1.
Ovi posljednji čine treću kategoriju. Oni su nastanieol kao' i
otoci prve kategorije, s tom razlikom, da je uniegovo vrijeme nj,i-
hovo stanovništvo i hrvatsko, To se vidi već po carevim nazivima;
Dok je II prvoj 'kategoriji poznavao samo romanske nazive, ovdje
nozna već i hrvatske,kao Brač, Krkar (danas, Korčula) 1 Lastovo'".
I njih je cat nabrojio u cijelosti kao 'iotokep'rve,kategorije. Toćese
sve istaknuti pri razmatranju toponomastike svakoga od ovih otoka.
.l'5
 Ovi su podaci carevi od osnovne važnosti za tok slavizaciie
otočke Dalmacije. Nalstariie je slavenstvo neretlianskih otoka.
Hrvati se naseliše ovdje tl vrijeme prije careva djela. Najkasnije su
bili slavizirani gradovi sjevernih otoka. Njihova slavlzaciia dogodila
se, kao i slavizaciia dalmatinskih ohalskih gradova, poslije pisanja
carevadiela.
Ovaj hod slavizaciie tačno odgovara nestanku Romanstva 11
obalskim dalmatinskim gradovima, u kojima su .se održali negdje
kraće vrijeme; u Dubrovniku do 15. st., u Splitu, Trogiru i Zadru
do ll. ili možda do 12. st., u Krku do konca 19. st., a u zapadnoj
Istri kornpaktno oko Rovinja do danas.P
Bilješk!e
1) Upor. De. adm. imp., ed. Bonn, e. 29, 30 i 31, str. 125--149 = Rački,
Documenta, str. 264, 272, .278 i 401---405. Sa carevim podatkom slaže se !Johan-
nis Chronicon venetum za g. 997-998, koja veli, da sui u Osor pred dužda
došli »omnes de fiJlitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis«, Car se
ne služi izrazom 'Pwf-lii,vot, kad govori o bizantskom caru ili njegovim poda-
nicima. Ove zove grčkim pridievcm 'Pwf-lalOt, koji isto znači,
') Naš čitatelj može se sada obavijestiti o starom romanskom dalmatin-
skom govoru 'll mome članku u Hrvatskoj Enciklopediji, sv. IV. str. 491. i sl.
3) Toponomastičku analizu careva djela, koliko se odnosi na hrvatske
i srpske zemlje, dao sam u studiji Ortsnamenstudien zu De administrando
imperio des Kaisers Constantin Porphyrogennetos objavljenoj u Zeitschrift
fUr Ortsnamenforschimg, IV (1928), str. 213i i sl., 283. sa kartom.
4) Lit~~tura o ovim pitanjima navest će se kod istraživanja na pojedi-
nim otocima.
5) Historijski razvitak ovih govora nije još utvrđen. Današnje stanje
prikazuje pokojni profesor gradačkog sveučilišta, rodom iz Rovinja, Antonio
Ive, I dialetti Iadino-veneti dell'Istria, Strasburgo, 1900. Veze ovih govora
sa starim dalmatinskim romanskim utvrđujem u studiji Considerations gene-
rales sur le plus ancien istro-roman objavljenoj u zborniku Sache, Ort und
Wort Jacob Jud zum sechzćgsten Geburtstag. ZUrich 1943, str. 472 i sl.
6) To sam utvrdio za Buzet u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIIII. '(1914,15),
str. 341 i u stud~ji Contribution il. I'etude de l'istriote prevenitien objavljenoj
u zborniku Melanges Prokop M. Haškovec, Brno 1936, str. 310 i sl.
7) Upor. moj članak Ein Uberbleibsel des Rumanischen im Serbo-kroati-
sehen u Jagićevu Archiv fUr slavische Philologie, XXXVII., (1918), str. 81 i sl.
Ostala literatura o ovom važnom pitanju iznijet će se u članku o Krku.
8) V. Rački, Documenta, str. 88: iuppam que fuit sub Alpibus (= Vele-
bit) ·a castro latine Murula uocitato sclauonice Stenice usque ad flumen Co-
priue (= Zrmanja). Ali ova Isprava nije autentična. To još ne znači, da to-
ponimi u njoj navedeni nijesu stari.
6) Upor. moju studiju u .starohrvatskoj Prosvjeti, n. s. I, (1927) str. 00-76
i 161-196 pod naslovom »Kako bizantinski pisci pišu lična i mjesna slaven-
ska imena«.
10) Upor. Rački, Doc., 401.
11) Ibidem, str. 404 i glede insu'la Kesse moju studiju u Nast. Vjesniku
XXX (1922), str. 20 i sl. U Giustinianijevu izvještaju iz g. 1553. piše se Cesca
valle sull'isola di Pago, V. Mon. hist. Slav. mer., VIII, str. 261.
lO) Upor. Rački, Doc., 406, 410.
13) Upor. moju studiju pod naslovom O simbiozi ,i nestanku Romana u
Dalmaciji i na Primorju u svijetlu onomastike (= Razprave, sv. IV, Ljublja-
na, str. 1-42).

16
I 1. KV ARNER

Ispitivanje imena naselja na pet velikih otoka Kvarnerskog za-

hva i na mnoštvu malrh, što ih nalazimo u tom arhipelagu, objasnit
Ć~ nam mnoga pitanja oo načim prvog doseliivanja Hrvata ,j o prvo-
bitnom stanovmštvu, koje zatekoše u ovoj oblasti. Ovu otočku oblast
ogranlčuie na jugu crta povučena kod Prm:anture ur Istri od rta, koji
ima naš lijeni naziv Kamenjak, do Velog Rata na Dugom Otoku u
zadarskom arhipelagu. Za naš naziv Velii Rat ta1:ij:aI1iSke pomorske
karte pišu Punte blanche, »bijcli rtovi«. .
Naziv Prmantiira stari je romanski i nije mletački ni noviji po-
morski. Dolazi od lat. riječi promonrorjem, »predbrđe«. Nalazimo ga
i na Krku kao me čestice zernlie '. Moramo zaključiti, da j.e pripadao
jeziku istarskih Romana, koji danas i&"Qvore m~taČlko-ladiiinsk!nn
dijalektom, a opisao ga j'e Ive",
Od Velog Rata lde jugoistočna granica Kvarnerskog Zaliva do
mjesta Privlake kod Nima. Ovo je stara naša riječ, koia znači istam,
Jezičac, kojn snala kopno s otočićem. Nalazi se nebrojeno puta kao
ime lokaliteta na našem Jadranu.
Upada u oči, da je ovaj, naš naziv mjesta izmakao prevođenju
na talijanski. Talijanske pomorske karte zovu ovo mjesto Brevilac-
qua, Ova riječ naoko je čista Italiianska. U stvari je to na talijanski
obrnuta naša fkavska Privlaka.
Navigacija, dosta komplicirana u ovom zalivu, vršr se kroz šest
kanala. Kako je za pomorce od veltiJk~ važnosti poznavati: njihovu
prirodu, svi ooi imaju već od starih vremena svoja osobita imena.
Tahlanske pomorske karte daju šm, kako le prirodno, taldanska
imena, a mnogi naši pomorci znaju uz njih i naša, samo, na žalost,
nijesu loš ubilležena u pomorske karte i ne upotrebljavaju se u navi-
gaciji. Kako se radi o stručnim pomorskim nazivima, narod ih ne
govori.
Zapadni glavni pomonski put ide od Kamenjaka kod Prmanture
do. Plominske luke" i zove se tal. Canale del Quarnero,
Ovo je pravi Kvarner, u užem smislu riieči, Odavde je. proširen
ovaj naziv na čitav zaliv i na čitav arhipelag, koji gore ograničisrno.
I naš je narodski naziv u Istri: za ovaj dio Jadrana Kvarner.
Start Rimljani smatrali su također ovaj dio Kvarnera bitnim i nazi-
vali ga sinus flanaticus, 'što će reći »Plommskl zaliv«. Po ovom di-
jelu nazivali sui cio ostali, kao i danas.
Latinski pridjev flanaticus" izveden je od imena stanovnika Fla-
nates, »Plominci«, a ovo od imena Hlbumi~skoga grada Flanona. Ta-
lijani zovu ovo miesto prema zakonima mletačkog i toskanskog go-
vora Fianona. Hrvati su čuli od Romana, koie ovdie zatekoše, latin-
ski lokativ Flanonae »U Plominu«, iz čega stvoriše prema zakonima
2 Slavenstva iromanstvo 17
svoga jezika Plomin", To je i opet jedan od dokaza, da su naša
miesna imena i u ovim krajevima, kolilko su predslavenska, POt-
puno nezavisna od govora Mlečana. Tako je zbog toga, što su ih naši
pređi čuH još u vrijeme, dok nije bilo mletačkoga gospodstva nad
ovim krajevima. Prema rimskom nazivu sinus flanaticus za Kvarner
mora se zaključiti,. da ie grad Flanona »Plomin« bio II staro doba
naivažniie pomorsko miesto" u Kvarnerskom zalivu, da je II to doba
imao otprilike onu važnost, koju su kasnije, u razna vremena, imali
Senj, Bakar, Rijeka il Sušak.
Kad bismo danas htjeli imati svoj izraz za Kvarner, morali bi-
smo ga zvati, kao i stari, »Plominski zaliv«. To jie nemoguće, ier,
prvo, Plomin ne iJgra više nikakovu ulogu u ovom zalivu, i drugo.
to bi značtlo oživljavati rimski naziv, koH' je danas bez sadržine.
Drugi pomorski put, koji vodi iz pravog Kvarnera na sjever uz
istarsku obalu, zove se talijanski Canale di Farasina ili Faresina,
prema nazivu mjesta na Cresu", Hrvatski se ZOV1e Vela Vrata. Oto-
ke Cres i Krk rastavlja Canale di Mezzo, što naši zovu Mala Vrata.
Pravom Kvarneru na ist()Ik nalazi se Quarnerolo (-o- je nagla-
šeno), talijanski deminutiv od Quarnero, što naši prevede u Kvar-
nerić, Nijesam obaviješten o tome, da li naš deminutiv postoji i u
narodu. Prostire se između Lošinja i Paga, na jUg sve do ostrva
Silbe i Vira (ital. Puntadura), koja pripadaju zadarskom otočkom
skupu. Po njemu vodi najkraći put između Rijeke iJZadLa. Na istoku,
prema Hrvatskom Primorju, ograničuje Kvamer llidpri!ie kanal, koji
Sie zove tal. Canale del Malternoo, u kome duva senjska bura", i
zato se ovako zove. Naši to prevode u Burni ili Burnji kanal.
Iza njega dolazi Canale della Morlacca ili della Montagna, koji
rastavlia Rab i Pag od kopna, a naši ga prevode u Podgorski kanal.
Od ovih je naziva najzanill11ljirviji Canale della Morlacca. Taj
mletački naziv dolazi odatle, što su se ovuda vršilla kretania vele-
bitskih Vlaha s kopna na otoke i odatle dalje u Istru.
Rij.eč morlacco jie na italdansku obrnuta bizantska riieč mauro-
vlahos »crrn Vlah«. Ovako su hizantinc] zvalt il1ajprij~ balkanske
Vlahe (zbog njihove crne kabanice), koji su se selili sa svojim sta-
dom Iz zimovišta .u ljetovališta po balkanskim planinama. Mlečani.
preuzevši ovaj naziv od Bizantinaca u doba turskih ratova u 15. vi-
Jeku, prenesoše ga i na slavensko stanovništvo, koje se sa turskog
teritorija selilo u mletačku Dalmaciju i Istru,
Zbog; toga, što se to seljenje vršilo baš s velebitskog kopna su-
čelice Rabu i Pagu, nazvan je ovaj kanal tali~anski Canale della
Morlacca, u ženskom rodu zato, što se pridlevu morlacca ima dopu-
niti riječ montagna »gora«, t. j. Velebit,
Kako se iz ovoga razlagania vidi, otočki skup sjevernog Jadra-
na, iznad Zad~ dobio je naziv prema glavnom morskom putu, što
18
vodi od Prmanture do Plomina. Ovaj se put zvao Quarnero, a ono
more, što je na istok Lošinju do Paga i na j,ugd!o Siilbe, zvalo se
Quarnerolo »Mali Kvarner«. .
Naziv slavenskog porijekla ne postoji za ovaj dio Jadrana.
Taliianski naziv nije ujednačen. Pored. S'llHksa - 'er o, koji je
mletački i kasniji, zove se zaliv i s varijantom - a r o, koja je sta-
rida t više odgovara toskanskom govoru (Ouarnaro), AH ni početak
riieči nije uiednačen, Pored Quamero (- a r o) piše Sc i Carnaro.
Prvobitni je ob'li!konaj, koji se ppčinje sa k V-, a ne onaj, sa k-,
jer se zaliv zove počevši od sredme 9. viđlCka, Quarnarii culfus",
»zaliv kvamerski«.
Ovako ga piše Ivanova mletačka kronika, koja veli, da su 844.
g. došh Saraceni do otočića Suska (Sansagus) na početku Kvarner-
skog zalivai ovdje se sudarili s Mlečanjma'". I to je najstarija vi(i'cst
o ovom dijelu Jadrana.
NideSIU poznati razlozi, koji su doveli do toga, da je posliie pro-
pasti Rmskog carstva promijenjeno staro ime Sinus flanaticus >;Plo-
minski zaliv« II Quarnarii culfus. Ali se možemo domišljati, da raz-
log' leži u tome, što ie stara Flanona u doba seobe. naroda izgubila
važnost kao pomorski ernporium.
Nikako se izviesno ne zna, odakle je uzet izraz Quarnarium, ni
šta upravo znači. Ali nam lingvistika pruža i za to neku pomoć,
koja nije na odmet. .
Prije nego navedemo nagađanja o značenju ovoga imena, ogle-
dajmo oblike, u kojima se pi/še ovaj naziv kod naših pisaca:
Leksikografi MikaIja i Bielostiienac pišu ga K a r n e r (gen.
K a r ne r a) i tumače ga latinski »sinus liburnicus, polaticus et ila-
naticus vel flanonicus, more kod Istriie«. Kako Sc vidi, oni pišu mle-
tački sufiks - e r o i k- mjesto k v -.
Baraković, opet, II »ViH Slovinki«, piše K v- i toskanski sufiks
- a r: »Kakono i mornar, ako je prem hitar, iidreć mimo Kvarnar,
naskoči ga vitar«.
Oblik Kvarner (gen. Kvarnera), kaj'i je danas kod nas II općoj
upotrebi, zabiliežio je Akadernidski rječnik samo iz istarske narodne
pjesme: »Jedan brod se vozi po sredi Kvamera«,
Kako je prvobitan obHtk onaj, koj~! se počinje sa k V-, misliio se,
da riieč Kvarner d()llaz~ od lat. pridjeva cavernarius, od imenice
caverna, što znači »lspilja«l1. Zaliv bi: bio, po ovom tumačenju, na-
zvan ovako zbog toga, što ima mnogo spi:ljla. Al~ se Ovo tumačenje
ne može održati jer ne odgovara posvema Ionetskim zakonima ni
hrvatskim ni romanskim.
Po drugom mišlieniuime je nastalo od Tat. pridjicva carnarius,
od imenice carne, »rneso«, koja II govoru starih Romana na Krku
2*
19
 ,
glasi kuorno, Zaliv je nazvan metaforički ovako, vele oni. koji. ime
ovako tumače, zbog toga, što vjetrovi, koji: u njemu bjesne, uzrokuju
mnoge žrtve. S lingvističkoga gledišta ovo tumačoo.ie bi bilo mo-
guće 1 2 •
Ati moguće je još jedino tumačenje.
U pazinskom kraju u Istri vele naši ljudi za broj četrdeset kvar-
nar (napr. kvarnar ovac, dva kvarrrara). Ova čakavska tudica, koju
je prvi zabilježio Nemamč, nije nigdje drugdie potvrđena. Ne donosi
je ni Ive iz obLižnjih romanskih.. dija1ekč\.tai\l! Istri, Pokojni Pere Bud-
mani dobro j,e otkrio u ovoj našoj čakavskoi tuđicš 'lat pridievni broi-
nik quadragenarius-", Koji znači, »000, što se sastoji ·iz 40, što broji
40«. Oblik kvamar pravilno se razvio odatle po romanističkim je-
zičkim zakonima, i nema nilkakove sumnje, da prloadastarom istar-
skom romanskom govoru, koH zatekoše naši pređt u.Istri,
Ako je ime zaliva ista rideč, teško se domisliti, našto se odnosi
latinski 'pridjevni broinik kao ime zaliva, da li na broj otočića (ško-
ljeva), ili' valica, iH naselja, Hi ribarskih pošta oko Lošinja i Cresa.
Ime Kvarner i ne mora da se odnosi baš na broj četrdeset. To će
se vidjeti iz ovoga razmatranja.
Taltianska riječ quarnara bi:la je 16. i, 17. vijeku pomorski> naziv
za UŽ~ deblime sartda, koje je visjelo na kotačiću privezanom za vrh
Iarbola. Pored quarnara govorilo se icarnara (1614), kod mletačkih
pomoraca i quarnale (p 14. i 15. vijeku), od čega je postojao i demi-
nutiv quarnaletta. Ova riječ pisala sei carnalettai quademaletta'",
love su riječi latinskoz porijekla, Potječu od lat p.ridjevnog broj-
utka quatemarius sa značenjem »što sadržava 'PO četiri česti«. Quar-
nara je latinski: funis quaternaria »uže savite .iz četiri uzice«, a
Kvarner bilo bi, prema ovome, mare uuaternariurn, Time bi bio
označen onaj sektor Jadrana, koji se dijelL na četvero kao raskršće
za MIletke, Zadar, Istru i na 'istok.
Kako je pravi Kvarner UiZ jugots-1oonu obalu Istre do ostrva
Suska, onai dio Jadrana, koji j'~ zatvoren lošinjskim otočkim sku-
pom, misrim, da je ovakvo tumačenje postanka njegova imena naj':
p.rirodnije i da odgovara posve geografskompoložaiu'".
Ako i nije sve ovo, što kažemo, sasvim pouzdano, važna je ipak
činienica, da nam je pošlo za rukom utvrditi, da naziv Kvarnar po-
tieče iJZ staroga istarskog romanskog nariečia, koje se govorilo u'
Istri prtie dolaska Mlečana.
Tako smo saznali važnu istinu, koja će nam bit~ vodič u pitanju,
kakav romanski govor zatekoše predJi našth čakavaca u ovim kraje-
vima, kad se doseliše ovamo.
U detalju opažat ćemo sve ovo idući: od jednog kvarnerskog
otoka do drugoga.
20
 Biilje šk e
1) Upor.. moju studiju »Studi toponom astici sull'Isol a di Veglaa«
objavlj ena u Archivi o glottolo gtco italiano XXIV, str. 42, br. , koja je
2) I dialetti ladino- veneti dell'Jstr ia, Strasbu rgo 1900.
65.
Proučavanju istar-
skog romans kog .govora prije dolaska Mlečana posveć
koja je objavlj ena na francus kom u Melang es Haškov ecena je i moja studija,
slovom Contrib ution il. l'etude de l'istriot e preveni tien, za(Brno 1936), pod na-
general es sur le plus ancien istro-ro man u zbornik u Sache tim Consid eration s
(Festsc hrift J. Ju1d), ZUrich 1943, str. 472-485 . Ort und wort
a) Široka je 250-40 0 m, duga 4 km, veća je od zaliva Rabac
4) stjepan iz Bizanta piše ga u čistijem latinsko
kod Labina.
m obliku flanonic us. .
5) Ako naši kažu m mjesto n, to može također da
je staro. Plinije pozna
i narod Flamon ienses.
") Imao je i Ius italicum , »italsko . pravo«.
7) Hrvatsk i se zove Porozin a. Tumači se kao Farum
otoka« (Elio Migliorin'i·, Enciclo pedia italiana , sv. XVIII,insulae »svjetio nik
lingvistički nije moguće .
str. 6(2), ali to
8) Ne znam, imaju li naši pomorc i naš narodn
i izraz za nj. Bio bih za-
hvalan svakom e, tko-bi me obavije stio o našim narodn
ske putove ne samo u Kvarne ru, nego i na Jadranu . im izrazim a za pomor-
0) Naziv culfus, grčka je riječ kćlpos, Upotreb ljavao
dran. Odatle i naš stari izraz kulaf (upor. Akadem ijski rječnik se i za čitav Ja-
10) Upor. Rački, Docum enta, str. 356.
V. str. 768 s. v.)
11) Elio Miglior ini, Enciclo pedia italiana , sv. XVIII,
str. 602.
12) Ovako sam i ja nekada mislio, ali sada
više ne, jer u izveden ici od
carne ne bi smjelo 'biti '11 nenagla šenom slogu kv-o
ta) Upor. Akadem ijski rječnik V. str. 800. s. V.
14) Ove podatke vadim iz odličnog pomors kog rječnik
talijans ka Akadem ija pod naslovo m Diziona rio di marinaa, što ga je izdala
derna. Roma 1937. rnediev ale e mo-
15) Ovim pripado m treba spomen uti, da je za
Mlečan
žan i u meteoro logijsko m pogledu . Boerio je zabiljež io, da see Kvarne r bio va-
iz sektora Est-No rd-Est, zove pored grego....lIevante još 'i vjetar, koji duva
čenju naziva upor. sada i djelo intelige ntnog
Quarne ro. O zna-
amater a u toponom astici dra.
Josipa Smodla ke, Imena mesta i meštan a na tlu Jugosla
vije, S'plit 1946,
str. 69-73.

2. KRK

L
Glavno predslavensko naselje na otoku Krku zove se ponosn
na rimskom kamenom spomeniku splendidissirna civitas Curictarurn,o
što znači »vrlo siaian grad .Krčana«. Curieta je iIi.rskailzved
oznaku stanovnika od Curicurn (naglas na prvom u), kao što enka za
j~ naša
Krčanin od Krk.
Naš naziv otoka i, glavnog mjesta na njemu Krk, točno odgov
predrimskom 1 rimskom nazivu Curicum. Kojem je mediteranskoara m
ieziku pripadao ovaj naziv, to se ne zna; a još manje se zna, šta on
upravo znači. Ctn~ se, da nije ilirski,
Lingvist se najviše čudi. činjenici, što start naziv nijesu očuvali
Romani, nego Hrvati.

21
 Taliiani ga zovu Veglia, što se osniva na nazivu domaćih izu-
rnrlih Romana Vekla ili Vi!kla. Prvi je taj naziv' zabilrežio car Por-
firogenit oko polovine 10 .viieka, a drugi Vrbničanm Feretić na
početku proš'1og vijeka.
Talijanski naziv tumačili su naučenjaci na razne načine. Od svih
tumačenja najvjerojatnije ieono, koje vidi u Vekla iili: Vikla latinski
pridjev ž. r., što znači »star«, a glasio je već u vulgarnom Iatinitetu
veclus (izvedenica od klasičnog lat. pridieva vetus »star«). Ovaj
pridjev treba dopuniti imenicom civitas »grad«, kako se Krk zvao na
pomenutom rimskom natpisu,
Talijanski naziv znači u prijevodu »Stari grad«, OJI1ako, kako
su u prvo doba Slaveni nazva:I'i i druga stara rimska naselia na
Jadranu. Ako Je tako, onda se kao izvjesno ima uzeti, da je na ovom
otoku u blizini grada Krka morao postojati i »Novi grad«.
Historijska vrela nijesu nam sačuvala obavještenja o tome gra-
du, i ne kažu nam, kako su domaći Hrvati ili Romani' upravo taj
»Novi grad« zvali. Mlada nauka, koja se zove toponornastika, a bavi
se ispitivanjem imena mjesta, može ipak da riješi i ovaj problem.
Istražujući imena mjesta na ovom otoku, ustanovio sam, da se
nazivi, koji nose na sebi biljeg staroga romanskoga govora grada
Krka, nalaze južno od poteza, koji ide od Punte Pelove, sjeverno od
Glavotoka blizu Malinske iznad Muraja, te siječe cestu, što vodi od
Krka do Vrbnika ii proteže se sve do u b'lizinu Bašćanske Drage".
Južno od ovoga poteza ima naiviše starih romanskih mjesnih
naziva oko dva današnja naselja: prvo, oko grada Krka, drugo, oko
mjesta, koje se zove Punat, gen. Punta, što znači most, jer je ovdje
bio zaista nekada most, koji je vezao ovo mjesto s poluotokorn Prni-
born, kuda je vodila stara cesta u grad Krk. Taj most ne pominiu
ni mletačka vrela. Znači, da ga je nestalo još orHe đeflnitivnog do-
laska Mlečana na Krk iza frankopana
Iz ove činjenice izlazi, da se »Novi grad krčki« (Civitas nova)
morao nalaziti baš na mjestu, gdje se danas nalazi Punat. Druge mo-
gućnosti nema, jer tragova druvim starim naseliima nema.
Oba ova naselia bila su zaštićena utvrđeniima iz ranog bizan-
tinskog srednjeg vijeka. Oba JlOS!C starinski romanski naziv castel-
Hane, deminutiv od castellum »grad« (kao utvrda)«.
Utvrđenje kod Punta nalazilo se na malenu otočiću u zalivu, što
ga tvori Pmiba s obalom Punta. Taj otočić zove se hrvatski Košlifm,
što točno odgovara romanskom Castellione.
OViO utvrđenje potječe zaoiielo ilz vremena, dok jie Krk pripadao
zajedno s ostalom Daenacbom bilza'I1ltinJSIkoi temi (= provincifl), To
potvrđnie ii okolnost, što se II bliiZini Košliuna nalazi crkvtca sagra-
đena u bizantiJlllSlkom stliilu, posvećena svecu Donatu, štovanom i II

-
Zadru, a možda i još gdje u btzantlnskoi temli Dalmaciie.
22
 Drugo bizantinske utvrđenje nalaziio se sjeverno od grada
Krka na cesti, što vodi u MaNnsiku. SpeC!itia:lJna karta bivšega austro-
ugarskog generalštaba zabi:IježdlIa je ovdje česticu, koja se zove
Caslone. Na specijalnoj karti bivšeg jugoslavenskog voinogeograf-
skog zavoda onaniše za:biajleŽooa. Današnji je iiz~ovorteško 'utvrdiJti,
ali ga je zabiJljiežio i Cmčić na svojoj detaljnoj 'karti otoka Krka, koja
se čuva u franjevačkom samostanu u Krku. Caslone je isto što i
Košliun, Oba naziva dolaze od romanske dlemilt1Il.LiJivne izvedenice
castellione »gradac«.
Oba utvrđenja bila su očevidno poo'iguUl1Ja zbog toga, da zaštite
romanska naselja Civitas vetus (--. Veglia) i Civitas nova ( Punat)
protiv nrodiranla Slavena (---< Hrvata) na otok.

*
* *
mzantiJnJsko vladanie ostavim Je vtdnih tragova II govoru hrvat-
skih čakavaca na otoku Krku. Šumice, u kojJiJmal'!<lSte karekteristično
me diterans ko šumsko stablo črmka (Quercus ilex), zovu se đrmttn
samo na ovum otoku možda i na Rabu jl11Ji~(Ue drugdje 11 Dalimaciti:i,
koliko sam se dosada mogao obaviti,es,tj,ti. Ova ri:ječ do~aziJ nebrojeno
puta i unisanirn dokumentima s ovoga otoka, kao i u nazivima za
zemljišne čestice, na pr. Ve1ie drmuna i t. d., DrmJ,1uić , a dolazi i tl
romanskoj demmunvnoi izvedenšci Drmunćaf Ovo pos[jedJnj1e znači,
da su tu riiečooenavaii i krčkii Romana ~ da su je Hrvati .od njih
preuzeli, Riueč drmfm točno odgovara grčkoj (bizootinSlkoj) dryrnon,
što znači »šuma«. Na jugoslavenskoj teritoriji dolazi grčka riječ još
samo II NR Makedoniji, kao drma, tl obliku drukčijem nego na Krku'',
Drugih tragova grčkih u vokabularu (rječniku) naših čakavaca
ovoga otoka ne ću spominjati ovim povodom.

*
* *
U brzanl1J1ns,kom Krku, koJi smo, evo, ocrtala [Illa osnovu podataka.
što nam d,h pruža toponemasttka ~: HllIlgvilSrtiika, nij,esI1I stanovala Slla-
veni, To iz.I1ijelkom potvrđuje za p'oLoviJnlu X. vijeka bagrenorođeni
PlilSlac Konstantin. On za Veiklu kaže, dia u njoj stJainJuUu Romani. Ali
se ne može uzeti, da na ostat1JOlm dli~el1lll otoka, sievemo i tiJstlOčn'O od
pomenute crte od Punte Pelove kod MaJ1inslke i Baške Drage, Ulije
bilo Hrvata u IX. i X. vijekui:Li još P I1i!j e.
I za važno piiital11ii1e doseIti,enda Hrvata na ovai otok pruža nam
toPOnomast!ilka liJ l'iJIlJgviJst1nka dragocjenfh poidJataJka. Sjeverno od po-
mennte crte nema, naime, unaztvana mjesta n~ traga gOV1OTU starih
krčkih Romana.

23
 Alii na tom ter~toriju lima starriJh sLav,ensikliih tragova, kojih drugdje
nema. Dva veća brda pa tom OitJoku zovu se Ji;lam. Svuda na srp>
hrv. teriiJtoritilU dala je Simm SllIa:V. rilječ h Irb mb, koja sadržava samo-
RI.asioo I, oblff/k h u In. Samo je ovdje očuvan I iii stari dJebe:Iii poluvokal
'bpr:ešao J~ II a.'
Na teritoriju liizvaJl1 spomenute crte nastadoše tri slavenska 00-
f selia, :koja govore posebnim čakavsšđm mrječjijma. Od ova tri samo
jedno je nastalo na predslavenskorn temelju. To je Omišalj, gen.
Omišlia. Ovaj naš naziv ne osniva se na krčko-romanskomizgovoru,
nego na vulzamo-launskom, kako se govorio II VII. viijeku na otoku
Krku i iz kojega se razvilo u gradu Krku pomenuto romansko na-
rječje.
Omišalj je hrvailSlkJit ·iJzgovor za vuJgarno-lati:nsllro* a musclu, što
bi g1:aJs1iJo II kI1JaJstČlI1O-1a11:irnsk'OID Admuscuhim, uza što se lima razu-
mjeti locus »rniesto«. Naziv znači »miesto, koje se nalazi kod sitnih
školJjlQ (dag:nJi:E) uz 0I00l11u«. .
I ovaj 1JIUt SlačuVlal1li! 'Su začudo Hrvam sl1:aTlilif, ob:1Jik imena negolii
sami I taJ~ilianJi, 'koj vele Castelmuschjo. U tiaJliđat1Slkom nazivu nema
traga tatinskom plriiJjledILogu ad »kod«, koj~glasE 'll slavenskom izgo-
vom il ovdje, kao ,j ul Istri, 0 4 •
Omtšallsko čakavske narječje oštro se radilk.udte od nariečla, što
za govore ostaša dva 'stam čakavska naselša na otoku, Dobrinj i
Vrlm~k. To SIe viidli već po ookrirn nazliMima za zemI1liilŠiI11e čestice.
Tako se mj,elSiOO lf1lam 'kod Vrbnaca govori ovdje liam/ec (a jte dlU:go, a
e naglašeno kr~tkJilID sirnaz11lilmalkoe:ntom.)
Druga.dva stam čakavska naselja nose posve slavenske, imena,
Dobrinj jie prhdj:ev od SitaJroJ.!: mena od milIJa ~Ni hiiplOlkol'liiSltika Dobrmi:
od Dobroslav. Značt daMe nasefie, ikoje j'e prvobitno pripadalo ne-
kom DobriJnji ,t1.~ :kiojil jie tu biJo k[)Jez"illIi nešto SilriJčno.
Teren, b1Jilziukojega je Vrbrstk, ispod R~sike, vlažae jie. 'Na neemu
rastu djelomice I~ danas žute vrbe. Nam~ Vrbnik nastao je odatle.
I krčk] RomaIlli l11~iVla:lIi su ga II svom jeziku ovako. Njilhov jie naziv •
glasio Vanč. To je pl1lUl1'lall od njihovie rm!ečV vantk, od k1aJSičoo-l!atinsike
VimClUS. Od 'Ove potječe i naša bekovača »žuta vrba«, riječ, koja se
zovorš ~ u kaj1mvslkilm dlija:ooktilma.
četvrto staro našenaselje je Jurandvor II Baškoj Dragi, To na-
seltie mora se uzeti kao staro zbog Zvonansrova glla:golskog natpisa
u crkvi sv. Luailj~. Inače današnje narječje, kQlje se ovdje govori,
ne pruža ni izdaleka oruolEitkih tragova smrm kao čakavska nariečia
II Omtšl~u, DobTiiJIlljJui Vrbn~u. Nazsv JUTOOd:VQT ~ je star, i to
zbog toga, što prVlb ,dljo složenice sadržava staJripr1ildi!ev Juran]
»Juranov-",
Ovdie iSU Silavem moraLi zateći već krčke ROll1iaIIlJe. To se vidi
po nazdJvu čestice, koju il naš svijet zove Kanajt ( sa dugsm sitiamim

24
akcentom na a II kra;iJniie:m slogu). Ovai naziv dk)llaZi još jediniom kao
:ime biskupskog dobra kod PUII1ItJa uz mOfSlku obedu. To jie klasično­
la1ruIliska 'iJzvedooica cannetum, od canna, »trska«. Obt~k Kanajt točno
odgovara iZ&lOV011U krčkiilh Romana. Ovakav nazav za rnšesta dolazi
i II govoru našeg sVJi~!eta u Darlmaailii~ Ikao Trsteno, Trstenšk di t. d.
Ostala naša naselia na ovom otoku nij'eSiU stara. Zbog maJaJr:ije.
koju stvarani neisušene baruštine još j, danas, i ova mlađa naselia
danas su dijelom iščezla, kao Semeni (s kratkim silaznim akcentom
na drugom krainiem e) kod Dubašnice, gdje nalazsno istu riieč, koju
i u sajam »zbor«.
Ova novlil.ia naseha, kao Bfsoi, Skrpčlići. Baičići, P:OOjica, Du-
bašnica. Sužan (kod Dobrmia, danas ne pOS!tojft više) li t. d. nastala su
kretanierr, vetebdltskiih Vlaha (Morlaka). Ovamo su ih naselšavall
FranlkopiaJl1li na svoja zemLjišta. Dilelorn su biH prava Rumwnii U :po-
Ljicima na Krku očuvalUi su SiVOj očenaš sve do sedamdesetih godilua
prošlog vijeka. Zabiii1t1eŽlilO ga je veUiild mll1gvilSrt MilkIlOšić.
Neke podatke za Rumunje na Krku, ii čak nekeriljiooi liJ iJzreike.
koje su čuli, saopćiše mi otac Zec u samostanu u 01avotdku i župn'iik
Kratšć u Poljicima. oboitca već pokodnid.
Moja toponomastička'ispitivanja, koja sam vršio u ovim kraje-
vima, potvrdiše također istinu, da je medu ve:1ebUSlkiiJm Vlasšma, koie
Frankooani naseliše ovdje, bšo pravih Rumunia, Tako se očuvao na
Krku kao naziJv čestice pravi rumunđski plural Vfhure »vrhovi«, od
vrh, slavenska riUleč, koju poznaju Ru1nJumid sv:i(ju diiijaJL~kata, zatim
Fareča (kratki silami akcenat na a početnog sloga), što značit »pa-
prat« (Lat. fiffiex) H. d. 6
Al'i ovi velebiiJt:slkiiJ Vlasi nose li Ilijiepa naša porodična imena, kao
Petrović (očuvano u POI1j.ic,ilma), Bogoiević (OČUV'aJl1l0 :sa stezanjem
grupe -oie- u o kao Bogović u Dubašnici) i t. d.
Sa Krka Ikretaillii ISlU Ste v;elebitSikii VLaSlil diaJ1Jj1e III Istru, gdje su u
se1lima oko Učke očuvan još li danas posebno rumunislm narječje,
koie romanisti zovuršstro-rumurdskim, dOk se uosralcd Citćani\ii posve
pohrvatiše.
Starost gore pornenatih naših naselia na-Krku potvrđuju i druge
okiol1lnos,til, koje Ise odnose na foLklor ii na remlgilOi~nli! ftivot.
Na Krku očuvao se muZ1itčki inssrumem, kojlL se zove ekavsko-
čakavski sapela (naglasek kratkit Siilliazrui: na e, ikavsk] sooila), Igrač
se zove sopac. Ovai imtmment odgovara fl1lJ1ii, !rođ,a je l"I\.lIll1IUrI1kog
TJoriJjl e k l a . 7 . .
Na Krku imamo tragova jačem rel)lgito:lnom žilVlOt;u još II doba
narodnih vladara. U to duba pada vjerska buna, koju j,e. vodio
Zdeda, Ime jie hipOlkol1isHk od starog hrvatskoz imena Zdeslav".
Na :iJl1itenZlivI1JOlSt vierskoa života na ovom otoku oslania sei! upo-
treba gllagol1itce .koia Sie u pravnom životu naJboltiie održala baš na
njemu.

•
 Iz tog razlaganjaizlazi, da je slavenstvo na Kl1ku vrto staro, uza
sve to, što se le u gradu Krku mogšo uu nJ održati ~ staro romansko
(danas llZumrLo) narječje. Viildlie:t ćemo II iđućern članku, da ovako
intenzivnog slavenstva nije bilo. u prvo doba na otoku Rabu.

II.
Od romansksh toponima sjeverno od crte, koia razgraničuie
imena mjesta s krčko-romanskom fonetiJkom, četiri Su, ikoja privlače
naročttu pažnju LingviSta. To 'SIU 1. Brgud :i demiJnruniw odatle Brgu-
dac, 2. Kras, Nojii nebroieno pWta dolazi na otoku, u singularu i plu-
ralu, kao i u raznjm ']zvedenicama i u vezi s prtdjevima, 3. Kamnelše
i 4. Munćel.
Prvs je toponam potvrđen od 15. viLieika oo ovom ctoku, na
kopnu u sjevernoj Dalmaciji, na Visu t u Istn, Upotrebliava se kao
riđ,eč općega značenja ».šumlSlld paŠll1jla!k pun šikara i hridli« (Parčić).
DetalJnih opisa nema. Sudeći prema historijskim potvrdama, odgo-
vara tačno lanins!koj l1i!ječi virgu1Jtum »šilkara«9.
Drugi toponim služi i danas kao opća riječ (termin) za kraški
(karstni) teren uopće. Na ovom otoku, II Istrt li u Hrvatskom pri-
morju veoma jie raširen kao toponim za oznaku raznih čestica terena
i naselia. Nastao jie od predšatinske (možda :i~irske, lliibumiijske) rriti'eči
carsus, od koje i njemački geografski termin Karst, talijanski Carso.
Kako hrvatski ,oMik pokazuje t. zvo Likvidnu rnetatezu is,no tako kao
Rab, ide zacšelo u posuđenice ,jz dobanaseiiavania Hrvata u ove
kraieve.l''
Trećr je topoIllilrn Kamošlše (ak~artilv plltu,ral1a), naziv sela, očit
rornanizam, koJi, kao SV10jru starost i osobttost nokazuie II deminn-
tivnom suflksu -ellLus l l mjesto -ilt'eil[!Us, kakav se n~lla~j; u mletačkom
aamtpIiJe~~o12 i u krčko-romanskom tOPOnIilr:nlU. KaJl1ItiUlal (oašniak izme-
đu Karnpelja, Garioe i Komića), ali ne p:Okazujje zamjene u za -am
pred konsonantom, kako bismo očekivali prema sanctula > sutla
»kuma« u Vrbniku, Znači, dia su se ovdje Hrvat~ OOISe~llimi u prvobitno
krčko-romanskorn selu, ali u dosta staro vrria'eIl11!e, jer rod krčke­
romanskog toponima stvoriše ~ta:liiIJIr:i;dijev sredniega roda pomoću
su~i!ksa -j, kakav Sie danas više ne može praviti. Postupiše ovdje
Ieđnako kao u našim toponimima pJ:1edisl'avenskogpod!riJj'etla, kao što
SIU Žiirje, Celje li SkOip!de, koitsu takođerstart priJdj!evi :ilStogatipa.
Cetvrti toponim Munćel označuje ovdje veliki dio šume u sre-
dini otoka, Susrest ćemo ga i na Rabu i na lžu. Na Krku dolazi još
u obtiiku MunčaJli 1 3 , kQji označuie bregOVJilti pred!jleil zapadno od grada
Krka uz more, ObWk MUJnčaffi odgovara općQi riij,eči krčko-romanskog
narječja ~ 1Jatrunskom deminutivu mont:iJce1llJus »brđašce«. Nas zanima
razli'ka u dočetku: -el II hrvatskom narječju otoka Krka prema -al
. 'I ~, I
26 •
 •
u remansko-krčkom.Hrvatskj jie oblik -el očevidno staJnidj" jer je bliži
latmskomu, To značs, da su se Hrvati 11IaISeI1liJIIi na ovom otoku još u
vrđeme, kad se krčko-romansko narječje počelo razv:idati. Dočetak
-el u Munće~ poklapa se tl vokalJu 'Sa -elle u Kampel!je.
Iz ovoga se razlaganja viJdi, od kOl1iiJke j:e važnosti dobra fonet-
ska analsza toponima za hLstoridu nasetjavania. Pisanih vre1:a za prvo
doba hrvatskoga nasetiavania i onako nemarno, Ostale samo topo-
nomastička analiza kao vrelo saznarua, Ova nam dooušta zaključak,
da Sie hrvatsko naseliavanie sievemo od pomeoute crte moraše po-
četi i, pIii~e, nego što jie rtl poLov,rni 10. v:i!jeka car Konstantin pisao
svoje dj'elo De admin,iJsrtral1Jdo irnperio.
Od neslavenskih toponnna treba još zabiiliježliitli naziv obalskog
terena pliaj (sjeverno od Negrita), koj,i tl krčko-romanskomdolazi kao
opća Iij,eč pl!uj »strma uLica u Krku«. Oba ob~ilka dolaze od grčko­
iiaJtiln!S,ke ti!ječi piliagiJutn. Očevidno je, da hrvatski ()IblliJk, jer ne poka-
zl1(jeu mjesto a, potječeiz vremena prije razvitka krčke-romanskoga
govora. H '

Još jie zanimLi'iv romanski toponim Negrit, demimtivni pridjev

od niger »crn«. Ovaj jie nazivnastao zaciielo odane, što je teren bio
.
obrastao 'črnškama, kako se na Krku zove quercus i~ex15.
Ima ovdje i mliertačkih toponima, kako je prirodno zato, što je
otok došao poslije Frankopana pod mletačku upravu. To je mlađi
(recenmiit) tilI) romanskih toponima. Ovamo računam ime potpuno
hrvatskoga sela Kornić, tallitilčlil1ski Cornicchia, Dočetak -ić pokazuje,
da ie hrvatiziranmletački izgovor jednako Ikao u slć za tal. secchia
»amper, kablić«. Selo ie dobilo ime po ptici cornieula, književno-
tatllijan:ski cornacchia »vrana«, koja ilgra i tl hrvatskoj toponomastici
iadranskih otcka kao ~i u kopnenom zaleđu .izvielSil1lU ulogu, uPor.
Vranme, Vdindic, Vranja. Značajan je p'rideLaz iJZ tail. feminina u hrv.
maskulinum, Taj ie pirijellaz nastao zbog toga, .što je mletačko Kor-
mča hito shvaćeno kao naš genitiv. Odatle jie onda načinjen novi
nominativ prema muškom roduostaših imena naselia kao Punat,
Muraj, Lakmartini t. d.
Već smo VI~dj'erH, da je toponim Košlnm nastao od Ilat. demmuttva
castellione »rnalio utvrđenie«, Na. obalama Dalmacije, otočke i kop-
nene, sreće se više pUlta. AEi TalidanđJ ne prave svoj ob~~k od latin-
skoga, nego od hrvarskogaobhka, Kako na Pagu, tako i ovdie rove
se z;a;1Ji~ (zaton) taliiJj,a:n:ski Val Cassion.
Od ško~jJeva, koH obično imaju hrvatska mena, ovdie je jedan,
koji nosi! ~ tl hrvat!SkomtaJl!iJjaJI1Skru naziv. To je GaIun, vjerojatno de-
mmutivna metafora ga:Jrla »šiška«.
Tiiesno i'zmeđUi otočića Prvića i Krka zove se tal. Bocca dj Se-
goa, hrvatskt (prema jugogi~avenskoj speci~alkj) Senjska Buka. To je

27
 •
isti naziv, koii, s taJ1IiJjan:skm vokalom, susrećemo li '11 Boka Kotorska,
latinska metafora bucca »usta«.

*
* *
Hrvatski toponimi za naselia nalaze se u naj!čilSti~m tipovima u
dva sektora: a) sieverno na crti povučenoi od' Vrha (kod grada
Krka) i od Kampelti;a!il b) ilstočno od crte povučene od Negrita prema
Vrbniku.
Tu :ilmamo najpnide tooonane, koji se odnose Tha šume, Tha šumske
stablj,iik:e t bil1'ilke, kao Dubašnica, od drveta dubac!", koj'i:i: krčki Ro-
mani posudiiše od ffrvata?". Dubašnica je poilmeni!čooli pridjev po-
moću sufiksa -nlca < bDica. Označuje kraj, gdje raste pomenuto
stabso. Danas Dubašnica obuhvata više naseša si oorodičnan (tami-
l:ii,i'S1kiJm) :iJmenima, kao Bogovići, Mi1cetić, Ostrobradić, Radić, Hržić
i t đ., dJokaz , da suto recentni tOlP'onJirni. Naselia SIU nastala na te-
renu, koji je blo obrastao ŠUlIDOln, kako kaže ,ji ISam topomm Du-
bašnica,
U ovu kategoriiu toponima too .jI lI1aziiVi:paselNa PO biJ1jkama kao
Paprata, Risika (kod Vrbnika, ,~kavski ob1lilk od vriies sa suf.iiksom
-Ika i pridjev sr. roda Rasopasno od bi1jker<lsopas »chelidonium
majus«, Prva dva toponima naIlaze se ,i inače u mačkoj tooonomastici,
treći samo ovdie. .
Na primitivno krčenie šume pomoću paltienja UllJiU6uje naziv sela
Garica od gar. Obode, 'izvedenica i prirnitivum, dolaze u 'hrvatskoj
i srpskoj toponomaJSl1:li:d. 1 8
Na obrađivanje tla upućuje toponim Njivice, koji također susre-
ćemo u otočkoi i kopnenoj t'OPOl1JO!l11astiJoi. 1 9 Ovaj naziv može da
bude veoma star, jer. Sie nalazi i u Grčkoj! u krajevima, gdje je Sla-
vena nesrtalo.20
Na kakvoću terena OIdnlOlSI se demiJnutivniJ nazj;yUi pllUraLu Polji-
ca, kori često dolazi :1 na kopnu i po otocima, i SItar je, Jer ga susre-
ćemo i u Grčkoj, gdje ie nestalo Slavena.š!
Zastupan je i pniJdjevui tiJp touonima ti muškom .i sredniem rodu,
najprije sa sufiksom -In u m. r. u Kozarin (potvrđen 1443.) i Gaboniin.
Ovaj tip je veoma riiedak u hrvatsko-srpskoi toponomastlct. Ni
osnove nijesu posvema jasne. Kozarln jie po svoi p:rillfiJCi od riieči
kozara »staia, obor za koze« (u Istri), koja dolazi također kao topo-
nJiJm. 22 Gaboruin je plriid]ieV od nekog nepoznatog muškog imena na
-onla, .
Srednii rod od starog posvoinog pridjeva ŽUJDan.j,e upućuje na
staru slavensku župsku org,andzadju n na ovom otoku.

28
 Neobičnili je pridjev sr. r. izveden od hipokoristika ličnog imena
sveca Klime pomoću sufiksa -sn, koji nalazimo u Klimno, (potvrđe­
no 1535.). Na ovako naZVa!I1JOIIIl md,estu nalazila se crkvica 'Sv. Kli-
meruta23.
Kako smo v:~dJel1i u tooonanu Dubašnica, i 'Pr~dieVlt od mena
svetaca mogu biJtli SlUJPsltantilvJiran1i pomoću istoga SlUlfiksa -lca, Ova-
mo ide ime danas nestalog naselja Mih(jla:roe, nazvanog prema crkvi
sv. Mihaila 24. Ovo naselje bilo je nekada zacijelo od veće važnosti,
jer se uza nj nalazilo ~ drugo, daJOOS također dščezlo SemeIlLi 25, nazrv,
koji odgovaraknjiževnom hrvatskom sajam..
Teri!torijjii Pol\jii!di kao i Dubašnice bi!1i 'Su naseliavanr pučanstvom
hrvatskimi vlaškim s Velebirta. Zbog 'togia ovi kraieveimaai mnoštvo
norcdičnih imena 11 pluralu kao imena naselia, Tako Bfsci, gen. Br-
žaca, Skfpčići (od Skrbe u pllural1tu, kako se često J)liJŠiU u krčkim do-
kumentima u bilSlkurpslkom arhivu), Baičićt, Bilčw1li" Petrovići, Brii-
sići, Plnezići, Li!naJ'ldJi!ći, MilohlJliOi j t. d.

*
* *
Na Krku susrećemo i veoma interesantnu toponomastiku rtova
ilJ,. kako se ovdie danas običrnlije govori, pfinti, Da je ova tuđica no-
vijeg datuma ovdie kao] na svi ostalšm lađransknn otocima, to se
vidi baš po tooonsmu :Ert. U Kvarnerskom otočkom skueu susrest
ćemo još i metaforu Kliac, KUca, deminuttv od ki~ »čekšć, ma1j.tc«26,
za tim Tenka, a na svim osta~1iIm Zaglav kao i Samotvorac. Češće se
susreće i: metafora Š~ltO. Naztv Čuf od Čuh susrest ćemo još na Ve-
lom Otoku, gdje ćemo potanie .govoriti o OVolIIl tat11IDOIIIl tooonsmu.
Toponani, koj,i se odnose na uvale (zalive iilt zatone, vale u do-
mačem govoru, od tat. vailJbe), često SlU pridievi, obično-u ž. r., ali
ih ima, 'koji su m. r, Ovamo :iide ime velilkog zaltva Čavlen:a2 7• od
imenice čavao, čavla mletačkog podraetla, a:l!i tl značena; »zavinut
predmet, k1jlUč« a ne u znače.n;ju »ekser, gvozd«, u 'koj-em se danas
upotrebljava. Na drugim otocima susrest ćemo toponim Zaklopatica,
tal. Porto Chiave u siičnorn značenju.
. Prema kakvoći terena nazvana je uvala BLatna.
Metafora je Baška'" (Stara, Nova, Draga). Vokal a nastao je
ovdie iJZ debeloga poltuglaiSa. U Vrbniku se kaže Beška, Ovako i tali-
Ianski Besca. Na poluglas upućuje po svoj prilici i naziv druge uvale
Val Biska zapadno od Krka. Ovauvala nema hrvatskoga nazirva.
B1>čbka za bačva nalazi se u ruskom bćčka i bugarskom bačka, slo-
venačkom bečka, češkom' i poljskom bečka. Ova metafora odlično
karakteriše cijelu dragu i zaliv. To se osobito lijepo vidi, kad se ide
cestom iz Krka prema Bašćanskoi Drazi ii promatra sr visine. Meta-
foru Bačvice za uvale susrest ćemo i na ostalim otocima ,11 smg'U-
liam jednom :i na kO'PIl1IU. 2 9

29
 ZalM 'SIe ovdie kao i na otocima zOVU iednosravno Lukas pri-
dievtma Veta i Mailia,alli i bez pTiKbeva. Upada ovdje. U oči samo
čudna složenica BmIcuJ1lU1ka u Baški Novoj. Prvi dio sadržava .po
svoj prilici stari pridiev od Bonko (upor. B onkov ić, prezime u 16.
vtieku) u akuzativu. Prvobitno je bilo po svoj priJHciJ Bonča LUJka
»Bonifacijeva Luka«. Bašćans su cakavcid govore cmiesto č.
Osobito zanim1d1iJv naziv uvale m. r. je Sapan (prema narječju
omišašiskom). Tu uvaliUJ zovu Cozou Vat Noghera, Ovaj naziv ušao
jie i u austro-ugarskn SPeci!ilaillkJU. Taliianski je nazvana PO orasima.
Hrvatski naziv nema s t'aiiJjaTISikilm nškakove veze. On je pridd,ev od
osnove sap- < Sbp-, koja dolazi u toponimu Prespa, u imenicama
ospice, rasap, nasap. Bez prefiksa ruiđ,e ova osnova potvrđena II hr-
vatsko-srpskom JIeziku, nego 111 starocrkvenoslavenskorn Sbpb »kUiP«,
češkom sep, ,1Iuž1čko srpskom sep i ruskom sop. Pridjev m. r. Sapan
(se. zaton) označivao je vallda teren, koji se s,ilpl1Jje t tako pravi
kuoove.
Od Slloženih toponima ističe se Glavoeok'", u domaćem izgovoru
Glavatčk. Susreće se još m Cresu uistom značeniu kao mletačko­
tal naziv Caisole < Iat, Caput msutae za hrvatsko naselje Beli, koje
leži sučelice krčkorn Glavotoku. Kako je Glavotok naziv samostan-
SIkog (manastirskog) nasella, ovaj priievod (ca1que linguistique) stvo-
riše hrvatski fratri. Iz učemh 'krugova on jie ušao i u narodni' govor
Krka..

III.
Premda su u prethodna dva pog'Lavima obuhvaćeni svi tooono-
mastički tipovi, ko1lilko su zastupani na otoku' Krku, ipak će biti ko-
risno, da se napose još osvrnemo, sa po kojom primjedbom, na one
toponime, koji se odnose na 'ohalski sistem: na rtove, grebene, hrildi,
pličine, na r~bM'Ske pošte i na školieve. TLtoponimJiJ 'su, za ilS:pitivam~e
otočke toponomastike od velike važnosti" a naročito za pomorske
karte.
Od školieva, koM prinadaju Krku, treba suomennrt ove: Sv. Mar-
ko, Kameniak kod uvale Sršćtce, Zečeve južno od uvale Male L~e
u Bumom kanaJ1lu, Prvić (ovaj naziv dolazi i 'u. ŠI~bens,kom otočkom
sikiUJPu), Ga1JuJn južno od stare Baške. Zečevo kao naziv škOilj'a dolazi
il sa drugim suiiJksom Zečje između Cresa i istarske obale, mletački
Levrera, To je sasvim razurnlšiv topooim za nenastanien otočić.
Galun je augrnentattvna rornanska metafora od galia »šiška«, tako-
đer razumliiva pučka predstava za nenastanjen otočić. sa mgvistič­
koga g1Ledišta teže je ra:zUl111!1i;i:v naziv Prvić kao' izvedenica na -lč.
Da je Prvić biJo od važnosti za otočko stanovništvo, vm se po tome,
što. nalazimo na niemu naziva za rtove i uiVaJte: KIta, Stražica, Du-
bac, Samotorac.

30
 Pličina nalazimo jlUžno od varoši Krka: BUJt. Ovaj toponim od-
govara točno hrvatskom toponimu Bad za pličine. Promjena našega
samoglasa a lU krčkoromanske sarnoglas u nastala je Th govoru krčkih
Romana ribara. Druga pJičina zove se Siika od Negrita (prema tah-
ianskoi saitaktičkoi konetrukciit), treća Liban, zapadno od Galima,
nepoznatog je pcstania, Na zapadnoj obaJLi u Burniem kanalu južno
od rta Štla nailazi se pličina Konjska, česta toponomastička meta-
'fora u nazivima za uvale i rtove.
Što se tiče naziva za uvale, nalznačadniia je podava, dia od Va-
lunte na Pmibi pa sve do Maknela.(ta1:ijansikiJ Manganelšo), zapadno
od Brzaea, najlazirno oo seruu čistih romanskfh naziva, koji odgo-
varaiu fonetskim zakonima krčko-romanskog govora: Vahmta (od
romanskoga vallata »uvala«), Lagdimčr »Iokva Markova«, Karkari1la
(odgovara tačno našem toponimu Japlenica, od romanskoga calea-
reola od calx, cal cis »klak, vapno«), Grkmčrk »Markov Dolac«, naziv,
koji je bio krivo italiianiziran u Greco morto, a ovo opet prevedeno
na hrvatski »Mrtav Grk«, Naziv Tčrkul u Kambunima ponavlja se.
Označuje po svoi prilic] zavofttu obalu, od latinskoga toroulum »za-·
vinut oredmet« u romanskim iezicima'". Naziv Maknel »kamen« po-
navtia se kao hrvatski tooonan Kamenjak kod Premanture II Istri i
mače vrlo često lU nazivana za školieve. Pored Maknel govori se i
Spena od lat. spina »drač«. Samogias e mjesto i kaže, da Ise radi o
izgovoru krčko-romanskcen'".
Pogledajmo još neke tipove za uvale i rtove prema našoj po-
morskoj karti. Na Vozu nalazi se rt Voščica. Srašteni sufiks -ščlca
kaže, da je ovo ime izvedeno od nazlva poluotočića Voz u značenju
»priievoz«. Ovaj srašteni sufiks naći ćemo vrlo često 'll Zadarskom
otočkom skupu, upor. Sašćica, Birbišćica, Telašćica na Velom Oto-
ku. Naziv uvale Vodotčč kod Omlšlia podsjeća po značenju na ro-
manski tooonirn na našim otocima kvarnerskoga i zadarskoga arhi-
pelaga Čifnata, kojim se označuje miješanje slatke i morske vode.
Na ovom otoku dolazi još kao drugi top onomastički tip za ovaj
pojam i naziv Vodice (uvala između rta Družinen ~ uvale Murvenice).
Uvale i rtovi zovu se ovdje kao i na svrm ostalim otocima vrlo
često iednako kao i obalskl odsjeci, na kojima se nalaze: a) orema
kakvoći terena: tako Meline, Melska od meI »sitan piiesak«, b) pre-
ma dubini vode: Durnboka, e) prema izbočini: MaH Bok, d) prema
raznim metaforama: Klobučac, Biskupići, Bracol »ručica« (italija-
nizam), e) prema terenu izvrženom djelovanju pl:ime i oseke: Oprna
t. j. Oprana, f) veoma često prema drveću, koje raste na obali: Sli-
vanjska (od Slivno), Murventca, Dubna, Dubao, KUa, Rasohe, Črnika
»ouercus ilex«, g) prema čistoči morske vode: Cista, h) prema obli-
ku terena: Glavati, Glavina, Tenlđ, ,i) prema rupama: Jama, Šku-
ljica. j) Ali II najviše slučajeva uzeti su nazivi za rtove i uvale od
obal:Skih uređaja ekonomske prirode: Japlenrca, Njivice, Solinii

.31
 (stari pridjev), Peškera (rta1ijaIllizam), Konobe, Stražica (mjesta, gdje
se nekada stražilo protiv gusara), Turnac (hrvatski deminuttv od
turanj < lat. turris), k) isto tako vrlo često i prema crkvama: Sv.
Marak, Sv. Mikula, Sv. Dunat, Sv. Fuska, k) I nosledovni odnosi
iJgraiu važnu ulogu u motivima za obalske denominaciie, Tako na-
Iazirno pridleve Družinjn (sc. art) »rt« od Učnog imena Družina,
potvrđenog iz 12. stol], (Akad. Rječnik, II, str. 815), Matanovo, Pe-
tehova (od peteh »piietao« kao prezime Akad. Ri. IX, str. 91tr.
Sršćica (od Sergius), Knez (zacijelo u cakavskom izgovoru mjesto
Knež), I) Uvale pozibelfne zbog gusara, kradljivaca ili za plovidbu
daju također motive za denominaciju. Tako imamo na Krku Lu-
peški porat, Zala dt aga. m) Značajno obalsko kamenje od važnosti
je također: Beli Kamik. Nabrajamo 'Ovom prilikom sve motive za
pravlienie obalskih toponima, da ih·ne trebamo ponavljati kod dru-
gih otoka.
Ima dakako još dosta neiasnšh toponima u obalskorn sistemu
Krka. Među njima je naičudnovatiii naziv uvale Ogrul, južno od
. Vrbnika, Ovaj je naziv potvrđen već godine 1453. u nazivu crkve'"
S. Nicolaus de Ogrulo (pisano takoder sa geminatcm 11). Danas se tu
vide ruševine. Čini se, da je to romanski pridjev agrariu iJzvedenica
od latinskoga ager »polie«, ri;~či" koja je već u latinskom iezfku
bila zamiienjena sa campus. Prijelaz nenazlašenog sarnoglasa a u
samoglas u odgovara tačno fonetskom zakonu lučko-romanskog
govora. Jedan od dva suglasnika r bio jedisimiliran u l, kako se to
često događa'". Naztv rta Butini izaziva upoređenie sa nazivom
sela. u 16. viieku Butina Vas, zatim sa imenom rijeke Butinšćica rika
kod Zoranića i napokon s jmenom sela Butiniani u Hercegovini
(Akademdski Rlcčnik I. str. 749). Dalje odi ovoga upoređenla ne
može se ići u tumačenju. Brdo i obalski potez uza nj Bag izaziva
upoređenie s imenom grada Bag (od rimskoga Vegia), ali, kako
nema historijskih potvrda za krčki Bag, ne možemo znati, da li je
unoređenie tačno. Naziv uvale Mrmna nejasan je. Rabasalj na po-,
tezu krčkoromanskog govora sadržava zacijelo u svršetku latinski
sufiks -etum > krčkorornanski (veliotski) -al (t) > -alj.
BUješke
1) U detalju razrađeno je sve, što se u ovom članku spominje, .u i mojim
raspravama Studije iz ilirske toponomastike, objavljene u Glasniku zt'm. mu-
zeja za Bos. i Herc., XXIX (1917) iStudi toponomastici su11'isola di Veglia,
u Archivio glottologico italiano, XXV, str. 133, §§ 122. .
2) Upor. o tome moj članak Iz toponomastike, objavljen u' Lozanićevoj
Spomenici (Beograd 1922), str. 327.
3) Upor. moju studiju Iz toponomastike Južne Srbije, objavljenu ul Gla-
sniku Skopskog učenog društva XIIJ (1933), str. 004; iS8IZnajem, da se drmun
»šuma« govori i u Hrv. Primorju.
l) Upor. ovaj prijedlog sa jednakim našim izgovorom u nazivu mjesta
Oprtalj (Istra), od latinskog Ad portulam »kod vratašcae kao i u imenu grada
optuj, (pored Ftuj) na početku Panonske nizine; od lat. Ad Poetovium.

32
 S) Ovaj pridjev ne treba da potječe iz starohrv. doba, jer može da ston
u vezi i s prezimenom plemenite porodice Juranović ili Juranić, koja je sta-
.rinom iz Bosne, kako se vidi iz jedne listine iz g. ,1'792, (u posjedu gđe Jura-
.nić.) Konsonant n mjesto nj nastao je zbog konsonantske grupe dVl, koja sli-
jedi, Ispor. Banbrdo mjesto Banjbrdo.
8) Upor. moju tal. pisanu studiju pomenutu u bilješci br, 1, sv. XXIX,
-str, 113-119.
1) O sopeli i frulU upor. moju studiju pod naslovom Studije iz balkan-
-skog vokabulara br. 2 u Barićevu Arhivu za arbanasku starinu, jezik i etno-
logiju IV, str. 132 i sl.
• It) Upor. moju studiju »Iz mojega Glossariuma medsae et linfimae latirri-
tatis regni Chroatiae«; objavljenu u Vjesniku za arheologiju i historiju dal-
matinsku, sv. 50 (1932), str. 146 i sl. i Sišić, Povijest Hrvata ul vrijeme narod-
nih vladara, str. 513 i sl.
9) Upor. moju studiju u Zeitschrift fUr romanische Philologie. XLI (1922),
str. 147 br. 1. saznajem od g. Jardasa, da se onaj odsječak r,iječke' morske
-obale, koji je talijanska okupacija nazvala Costabe1lla, a nalazi se između Pre-
luke kod Voloskoga i Kan1;ride, južno odi Zameta, zove hrvatski u Kastvu :ii t. d.
va Brgudšh, Brgud', Brgud je dio drmuna »šume«, kako se vidli iz potvrde
1470 (Šurmdn, Hrv. spom. str. 259).
10) U Istri je potvrđena ova riječ i u ž. r, krasa »terra lapidosa«, v. Akad.
:Rječnik, V, str. 65. Raširenost na Krku prikazao sam u studiji Studi topono-
mastici sull'isola di Veglia, Archivio glcttologico italiano XXV, str. 125. Naj-
.starija je potvrda iz g. 1230. (prijepis 1724.). Etimologiju ove riječl dajem u
studiji u Zeitschrift fur romanische Philologie, LIV, str. 460 hr. 2.
11) Upor. moju tal. studiju' citiranu II bilješci br, 1, Arch'ivio glottolo-
.gico XIV (193'0), str. 24 br. 24 i
12) Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches :Worterbuch, 3. izd.,
br. 1563 i moju tal. studiju u bilješc'i br. 1, Archivio XXIV, str. 25 i sl. br, 27.
Slično i u romanskom toponimu Kambuni; (plural), hrvatski oblik pokazuje
stariju fazu latinskog vokala 6, ne mlađi krčkoromanski d'iftong au. Krčki
toponim jeetimologijski identičan s provansalskom ~ječi cambon »polje«.
:Ni u nazivu Kambuni nema starog refleksa za am. Jugoslavenskaspecijalka
(list Sušak) piše krivo Gambun.
13) Upor. moju tal. studiju, Archivio, XXIV, str. 36. br. 54.
11) Upor. Archivio, XXIV, str. 40 br, 62 i XXV, str. 129 br. 114.
16) Upor. Archivio, XXV, str. 129 br. 112-
16) Oblik Dubačnica je potvrđen, v. :Akad.. Rječnik, II, 839, kao i dubac
jz g. 1470., v. Mažuranić, Prinosi, str. 278.
17) Upor. Archivio, XXIV, str. 50, br. 79 i so.
18) upor. Akad. Rječnik, III, str. 104 s. v. gar 4 i 108 s. V. garica i Garice.
19) V. Akad. Rječnik, VIII, str. 284.
'0) Upor. M. Vasmer, Die Slaven in Griechenland, str. 149 br. 32.
!l) Upor. Vasm~r, o. e. 47, br. 262,.,.t;tr. 125 br. 22.
22) V. Akad. Rječnik, V, str. 416. .
!a) V. Akad. Rječnik, V" str. 74 i sl.
24) Pridjev miholj očuvan je i dobro potvrđen, v. Akad. Rječnik, VI,
:str. 650 i sl.
'6) Upor. slovenački semen], gen. semenja (Pleteršnik),
'6) Upor. Akad. Rječnik, IV, str. 947.
") Riječ čavao, Čavla potvrđena je kod nas samo u značenju »gvozden
'kline, isto tako i pridjev. Ali ovo značenje ne pristaje zatonu. U Hrv. pri-
morju postoji i naziv naselja Cavle. Druga romanska značenja, kao vješalica
j t. d. v. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisehes W6rterbuch,' br. 1977.
26 Potvrđeno od 14. vijeka, upor. Akad. Rječnik, l, str. 199.
'9) V. Akad. Rječnik, I. str. 144 s. v. Dolazi i kod Romana na zapadnoj
obali Istre u deminutivima Butizel, Botazel.

·33
 ~) Na ,Jtabu je glavotok isto što i glavoč ili glamoč, naziv ribe cottus
gobio. Krčki i Creski toponim je druga; riječ. V. Akad. Rječnik III, 184.
3') Upor. Me;yer-Liibke, Romanisches etym. Worterbuch, 3. izd. br. 8792a.
32) Vidi moje studije u
Archlvio XXIV (1930) str. 46. br. 73 i str. 32 br. 43.
33) Jireček, Romanen, svezak L str. 65. .
31) Ovo tumačenje je samo jedna lingvistička mogućnost, vrlo vjerojatna'
doduše, jer starijih potvrda od 15. stoljeća nema. Na Krku je dokazano po-
stojanje latinske riječi campus u singularu i pluralu: Komp i Kirnp, vi(ji
Archivio XXIV (1930) str. 28. br. 32. Lat. ager očuvalo se u eumunjskom, u
talijanskim narječjtma, provansa1skom i portugiškom. Kao imenicu agrariu je
značilo »desetina« li muškom i ženskom rodu, vidi von Wartburg,Franzo-
sisches etym. WOrt~buch, sv. 1. str. 53. sv. ager.

3. CRES

I.
Danas se Cres i Lošinj smatraju kao dva zasebna otoka. Sa
geografskoga gledišta idu ]pak zajedno tako, da Cres čini sjevero-
istočni, a Lošinj jUgozapadni dio otočke grupe. Tamo, gdje na pre-
vlacr leži Osor, oba su dijela rastavliena uskim, vještački napravlje-
nim prolazom, kol] se zove hrvatski (karvilaski u narječju .Nerezina)
Kaviiada, a tal. La Cavanella, Na tom prolaz-u ili kanalu nalazi se
most, koji, slično kao kod Trogira, spaja oba dijela. Da mogu prola-
zit] iarboli manjih brodova, most se spušta i diže.
Najvažnije naselje ove cijele grupe bio je baš Osor, danas, zbog-
rnalaričnosti, gotovo pust, kao izumro. Zadnji austrijski popis iz g.
1910. nabrojio je u njemu 105 kuća i 352 stanovnika, kojih je broj
spao sada na oko 180.
U najranijem sredniern 'vJjeku Osor je bio sjedište biskupile,
koja se prvi.put porninie 585, u doba, kad i krčka i pićanska u Istri.
Car Konstantin zna samo za ovo naselje. Izrijekom veli. da je
. utvrđeno (kastron) t da su stanovnici niegovi oko 875.-876. plaćali
Slavenima danak, O imenu, koje on daje ovome gradu, a koje je
s Iingvističkoga gledišta veoma važno, bit će riječ malo niže. Stari
geograf zvali su skup ovih otoka grčkom izvedenicom stvorenom
od imena ovoga grada: Apsyrtides insulae (grčki nčsoi), što znači
»osorskiotoci«.
Zbog sve većeg propadanja Osora, koji je vrlo rano prestao biti
sjedište bilSkupm·e, razvijao se sve više sjeverniji, prema istarskoj
obali okrenuti gradić Cres. Po njegovu imenu nazvan je i otok. Ime
ovoga sjevernog naselja, kao i ime onog južnog predslavensko je.
Sudeći po konstituciši samog imena ono je predrimsko,
Kao ime otoka pojavljuje se istomu 14. vijeku, kad g. 1371.
ugarsko-hrvatski kral] Liudevit daruje Sarakenu, komorniku nje-
govih pečuiskih i srijemskih dobara, creski i osorski otok 1
34
 -----
......_ - - - - - - - -

U 19. vijeku zna se samo za Cres kao ime sjevernog otoka. Na

južnom dijelu otočke grupe razvila su se, od 16. vijeka dalje, do
velike važnosti dva prvobitno naša pastirska i ribarska sela Velo
i Malo Selo, nazvana talijanski Lussingrande i Lussinpiccolo, po svoj
prilici prema prezimenu njihovih stanovnika, Prastari je Osor pre-
stao tada da važi 'kao naziv za otočku grupu uopće.
Pomenuta dva recentna naselja (osobito posljednje) podigla su se
moreplovstvomt brodograditelistvorn do tog stepena, da su postara
vrlo važna središta brodogradnje ii pomorstva na čitavom gornjem
Jadranu. Zbog ove važnosti dio prvobitno iedinstvene otočke grupe
nazvan je talijanski u pluralu isola dei Lussini Hj; samo u singularu
isola di Lussino. Prema ovom .nazivu stvoren jie hrvatski Loštni.š
Za ovaj pesliednis naziv nema starih potvrda. Najstariju potvrdu
čitamo kod splitskog- pjesnika J. Kavanjina, .koji ga piše Lošin,
Sa nj kao posljednjim konsonantom izgovara se u istarskoj narodnoj
pjesmi i piše u našoj novijoj literaturi. Župne glagolske knj~ge i naš
puk na ovim otocima znade samo za Malo i Velo selo kao imena
najvažnijih naselja na otoku Lošinju. Ovaj naziv poznaie i posljednji
austrijski Spezialortsrepertorium der osterreichischen Lander, sv.
VII. (1918), str. 41., u zagradi doduše.
Talijanski naziv Cherso za sjeverno prastaro naselje pojavljuje
se istom u 12. vijeku. Tada se pominlu" dva Crešana, od kojih jedan
ima hrvatski: pridievak Grubo (Girardus Grubo de Kerzo). U tri-
naestom viieku" creski građani nose čista naša imena. G. 1208. po-
rniniu se svećenik Stanče (presbiter Stantius de T(erso) i đakon Dra-
gonja, a 1224. žena Dobruša i muškarac Videc. Iste godine čitamo u
lat. dokumentu i slavenske upravnike, kao Andrija župan, prman,
podžup, pored mletačkog konta iz Osora (Nicolaus Oujnni comes
abserensis).
Talijanski naziv veoma je važan u lingvističkom pogledu. On
objašnjava prvobitnu etnografiju' otoka. U njemu vidimo najprije
metatezu -er- mjesto -re-, kako je ime mjesta glasilo u rimsko vri-
jeme: Crexa, Cr ext i Krepsa. Ova romanska metateza pravilna je
samo unenaglašenom slogu" pridievne izvedenice chersinus ili.cher-
sanus" »creski«. Prvi lat, pridjev poznat je Kasiodoru. Od osnove
ova dva pridjeva potieče Cherso.
Što se ne govori u tal. Č, nego k, to znači, da se današnji tal.
izgovor osniva na izgovoru domaćih Romana, koje u Osoru pomi-
nje car Konstantin. Ovo jie jedini lingvistički dokaz, da je najstarije
romansko građanstvo govorilo starim romansko-damatinskim je-
zi/kom.
Naš naziv Cres, koji se u govoru domaćih čakavaca ekavaca
ne izgovara s kratkim silaznim akcentom, kako bilježi Akadernilski
Rječnik, nego sa dugim silaznim," osniva se na domaćem roman-
skom Kerso, kako se u najstarije doba i piše ime grada. Naša likvid-
35
na metateza ista je kao i u najstarijim našim posuđenicama. To zna-
či, da se naš narod naselio na ovom otoku već u prvo vrijeme svoga
dolaska u ove krajeve.
Vokal e u oblikt» Cres odgovara posvema zakonima govora do-
maćih Hrvata, koji zovu svoj jezik »Iervaski«. Oni su ekavci ča­
kavci. Ikavski oblik Cris potvrđen je u narodnoj pjesmi istarskoj.
Ijekavski obHk' nije ni-gdje potvrđen ii zacijelo se tlJiig:dje ne govori
Criies.
Druga palatalizaciia konsonanta k pred vokalom eS ista je kao
i u našem nazivu Cavtat za civitate »grad« kod Dubrovnika. I to je
znak ranog upoznavanja našeg naroda 's ovim imenom grada.
U samom graduima dosta tragova prastarim našim nazivima,
Dio grada, ;gdje je trg, zove se Plasica. To je deminutiv od stare
naše riječi plasa -»niiva«, koja se očuvala u mnogobrojnim našim
imenima mlesta kao Plase, Plaški i. t d. Druga gradska četvrt zove
se Zagrat »za zradom«.
Dolazi u Cresu i madž. posuđenica u našoj izvedenici Vfirozina
kao naziv za dio grada. ." .
Značajan ie još naziv dijela grada Kčns, što je od naše riieči
»konac«, ali je ispušten prema našim kosim padežima nepostoiani
vokal e i e je :izgovoreno rta mletačku kao s. Te promjene nastale su
II ustima domaćih 'I'aliiana, koji govore mletački diialekat, Od njih
su ovaj szgovor preuzeli it naši ljudi.
Naše pučanstvo na otoku Cresu bavilo se- od pradavnih vreme-
na pastirstvom i poljoprivredom. Romant su bili varoško pučanstvo
poslednika u Cresu i Osoru." Oni su se bavn~ i ribarstvom i more-
plovstvom. Slaveni' uče od njih ova zanimanja. Tragova tome ima
još u jeziku domaćih čakavaca ekavaea.:
Gradsko pokrivalo zovu oni kapartfir, od vulgo lat. coonerto-
riurn »pokrivalo«. U toj riječi konsonant p (mjesto v) jasno kaže, da
je riječ 'Dosuđena ne iz mletačkog govora, nego ilZ domaćeg roman-
skoga. Sitne ribice zovu se girice, od lat. riječi gerres sa našim de-
minutivntm sufiksom. Konsonant g u našoj riječ (mjesto z) jasno i
opet kaže, da ovaj ribarski naziv nije došao ll' govor naših ljudi na
Cresu iz mletačkoga, nego iz lezika domaćih Romana, koje pominie
car Konstantin.
Obrnuto, Romani posudiše od našeg svijeta, kojega se sociolo-
gička osnovica temeljila na pastirstvu i ratarstvu, riječ bravar »čo­
banin«, izvedenicu od brav »ovca, stado«. Nastavak -ar u ovoj riječi
zamijeniše oni mletačkim -er (kao II Kvarner za Kvamar, kako se
govori na Cresu). Creski talijanski statut donosi mnogo odredaba
o bravčr-ima.l" Ta rijleč dobila je ovdje značenje »upravitelia se-
oskog dobra«.
Kao svagdje, tako i ovdje sva nomenklatura položaja, terena,
brda i dijelova morske obale ne potječe od posiednika gotovana,
36
 nego od onog elementa, koji obrađuje i iskonšćuie zemlju. Ovo sa-
znanje potvrdit će ispitivanje imena naših otoka,
Prikazati sve bogastvo naše terminologije ovoga otoka nije mo-
guće u jednom članku. Iznosnno samo karakteristične nazive. U do-
maćem jeziku govori se, kao il u Vrbniku i Dobrlniu, za klerika za-
keni, Sjeverno od gradića Cresa postoji ovako nazvan rt i uvala:
.Zaken] (pisano ital. Zakegn) »Žakanov rt«, Izgovor z mjesto ž je
cakavski. .
U domaćem govoru očuvalo se, dielomlce kao i u Vrbniku, sa-
moglasno I. Zbog toga se najviše brdo na ostrvu (483 m., zapadno od
jezera Vrane) zove Heim, što znači »hum«. Na Lošinju, Istočno o-I
brdskoga masiva Osoršćice postoji ime sela Halmšc »humac«, gen.
Haidi (stanovnici flalćani). Blizu Cresa je kral zvan Teisti »tusti,
debeli«, jamačno zbog obilne zemlje, rijetke na krasu.
Pod Beleiem, istočno, nalazi se uvala ~ rt Koromacna 11. Ovako
nazvanih uvala ima posvuda po sjevernodalmatinskim otocima. To
je pridjev od biUke koromač Hi komorač »rnarathrum«, karakteri-
stične za floru ovih otoka. Od drugih naziva za uvale čitamo na spe-
cijalnoj .kartiIoš Gleboka i Galboka »duboka«, gdje vidimo oblike
našez narječja na Cresu.
Istočno odOsora nalazi se prediel zvan Presreo. Ova stara sla-
venska riječ dolazi kao ime mjesta veoma često u NR Makedoniji.
Osim ovdje, nigdje drugdje na f{rvatsko-srpskoj. teritoriiš nijesam
našao to topografsko ime.
Kao u ostaloj Dalmaciji, i ovdje svetačka imena, kad su imena
mjesta, dobivaju pred naše ime još lat. pridjev sanctus kao našu
posuđenicu ilZ domaćega romanskog govora, ako se rađi o starim
naseljima. AJkosu mlađa, onda se uz svetačko ime kaže naš pridjev
sveti, kao Sveti NIkOla (brdo 557 m), Sv. Mihovil, Sv. Jakov (naselje
na Lošinju), i t. d. Za selo zvano tal. San Giovanni na Cresu naši
kažu Stivan.
AH pored ovakovih nazrva postoje još i supstantivirans pridfevi,
kao na pr. naziv Martinšćica za tal. San Martino. Uz ovo selo, na
zapadu, nalazi se rt, koji se zove Kliec, isto onako kao što na Krku
imamo Kiiac. Južno od Osora nalazi. se također rt (punta) i luka
Martaiščica. Ovako su stvoreni na Cresu još nazivi Mih6jašćica i
Lovrešćina, od pridjeva Lovreski.vkoi! postoii na, Cresu kao ime
mjesta. Ovakvihievedenica ima iod riječi općeg značenja, kad se
upotrebljavaju kao imena mjesta. Ovamo ide naziv Predčšćica od
Priiedo, gen. Priiedola.vkako se zove planina lt Vasoievićirna. To je
složenica od pred i dol, slično kao i naziv Pod 01. koji dolazi također
na Cresu kao ime zaseoka, što je složenica od prijedloga pod i dol.

*
* '"
'37
 U poređeniu s našom romanska je nomenklatura ovoga otoka
kud i kamo malobrojnija i siromašnija. Kad se ima na umu pome-
nuta sociologijska razlika između Romana i Slavena na ovom otoku,
.onda je to posve razumljivo. Gradsko romansko pučanstvo, koje je
bilo posiedničko i tskorišćavalo obale ribareniern Hi moreplovstvom,
moglo je ostaviti tragova samo u nomenklaturi dijelova obala i na-
selja. Ovakovih je naziva ipak malo. Ovamo ide naziv brda Pran-
tur. Specijalna karta voinogeograiskog zavoda Jugoslavije piše
Plantur, što može biti "također narodni oblik sa distmllaciiom
(r - r > I - r), kod rta (punte) Martinšćice na južnom dijelu Cresa.
Pod nazivom brdašca Prantur (25 m) krije se zaoiielo kraćenica od
lat. prornontoriurn »predbrđe«, od riječi, koja se očuvala II nazivu
r'rmantura u Istri.
Već 1018., kad Crešani prisežu vjernost Mlečanima, pominie se
na ovom otoku kao gradsko naselje (civitas) Chafisole, koje je kas-
nije poznato kao castellum Cavisole,od lat. caput insulae »glava.oto-
ka«, danas tal. Caisole, što je u takianskom neobična polulatinska i
polumletačka složenica. Zanimlitvo je opaziti, da ovai tal. lako pre-
vodiv naziv nije naš narod obrnuo na svoju na Cresu, nego na Krku,
gdje nalazimo u nazsvu samostana Glavotok (po narodnom izgovoru
Glavatčk), čist i doslovan prijevod ove tal .složenice. Naš naziv
ovoga sela na Cresu glasi u određenom nridievu Beli (uz koji se ra-
zumije opća riieč »grad«). Kako-se vidi, naš naziv nema nikakve
veze s romanskim. Takov pr.fdjevni .naziv dolazt još jednom na
ovom otoku u obliku Belei (tal. pisano Bellei), u kome dočetak -ei
odgovara starijem određenom nastavku -ak kao II ovaj, onaj, Belaj,
Rlagaj.12 Postoii još contrađa Beleiski na specijalnoj karti.
Druzo ime naselja na ovom otoku Lubenice, koje se vrlo rano
pominie kao castellum, čiiI1i se potpuno kao naše, premda nigdje
drugdje ne nalazimo ovakovih naših mjesnih naziva. Moglo bi biti,
da se pod njim sakriva lat. naziv lIibemicia, kako se ovaj castellum
zvao II latinskom. Ovo je lat. izvedenica od pridieva hibemus
»zhnski«,
, Od drugih romanskih imena za naseljena miesta treba sporne-
nuti Smergo na morskoj obali: prema Krku. Naš naziv Mereh, gen.
Merga predstavlja prvobitni lat. oblik mergus »ronilac, gniurac«.
Prema današnjem tal.' ieziku Talijani su dodali starom imenu još
prefiks S-, koji dolazi od lat. ex. Ali i naši ljudi govore Smerag, kako
je zabiiieženo na specijalnoj karti, gdje se čita i naziv Meraska jama.

*
* *
Od imena izvedenih od starih slavenskih ličnih imena treba na-
ročito istaći
naziv sela Dragozetići-", jugozapadno od Beloga (Ca-

38
Isole), od Dragozet, za koje nema drugih potvrda osim imena' ovog
porodjčnog naselja na Cresu.
Sve o sve, na Cresu nostoit danas 16 toponima za naselja u po-
retku od sjevera na jug: Dragozetići, Bell.Predošćica, Vodice, Me-
rag, Cres, Valun, Lubenice, Martinšćica, Vrana, Orlec, StivanBele],
Ustrine, Osor, PUnta KriJža.Od ovih supredrimski (mediteranskl):
Cres i Osor, romanski: Memg, Valun, Lubenice; latinsko-kršćanski:
Stivan, Punta' Križa.. Ostati su hrvatski različitši tipova. i epoha: a)
stara slav. porodična naselja: Drazozetićl, b) start i novi određeni
pridievi: Belei, Beli, e) supstantivni pritdjev:i. karakteristični za naš
otočki i obalski Jadran na -šćšcarPredotllšćica, Marti!l1JŠćica, d) to-
ponimi iz faune: Vrana, Orlec, e) olurale tantum neutvrđenoza zna-
čenja i podrijetla, Ustrine, Da ovaj posljednji! ne može potjecati od
ustra »briiaćica«, izlazi odatle, što je ustra turcizam, a turskjh topo-
nima na otocima nema.: Prije bi se moglo pomlšliatl na romansko
podrijetlo, premda romanski toponimi rjeđe dolaze kao pluralla
tantum-s, '(1) toponim .kofi se odnosi na slatku vodu: Vodice, karak-
terističan za kraški (karstni) teren. . . . . .:

U.
U poređeniu sa krčkom, toponomastika otoka Cresa sadržava
nesravniivo više hrvatskih toponima nego romanskih. Takovih ro,-
manskih toponima, k9ji bi pokazivali tragove fonetike staroga roman-
skoga govora u Krku, ovdje uopće nema. Susrećemo kao toponime .-
samo takove romanizme, kolt su stvoreni od riječi ušUh i u jezik
našeg naroda rta otoku. Toponimi, kao što su Komoriščica, Girišnica,
Krasa, Koromašna, Javorna, flrustica .od. općih riječi romanskog
podrijetla komorika »philyrea levis«, girica (ribica), kras, koromač,
javor »lovorika«, hriista'" »stiiena ~li hrid«, nalazese ne samo na
Cresu, nego i na ostalim otocima kvarnerskog i: zadarskog arhipe-
laga i ne govore ništa o starom romanskom govoru dalmatinskog
tipa. /
Pored navedenog toponima Merag izaz.iva interes romanista i
naziv otočića (školfiča) Kormat, koji se odijelio od Plavnika. Da to
nije hrvatski naziv, očigledno je .Dočetak -at upućuje na romanski
prošli particip pasiva od glagola' corrtmare, koji je zastupljen ll- ru-
munjskom a curma »odlomHi«16. Ovaj naziv ide prema, tome II isti
red sa Maskatfir (jzgovor u Puntu) II Košliunskom zalivu na Krku.
Ovako je nazvan škol.jić, koji se od1JOmio od susjedne obale djelova-
njem morske obale. Samo je ovdje naziv metaforički, od lat. morsi-
catorium »gdjemore izjeda«l'1. Kormat je corrlmatus scooulusstod
Plavnika) ođlomlien školilć«, U zadarskom arhipelagu istadenomi-

39
 nacija dolazi još u nazivu Kornat, sa zamjenom suglasni/ka ID u D"
zacijelo pod uelivorn drugih 'lat. riječi, kaocornu »rog«, corona
»kruna«.
. Interes romanista izazrvaju još dva toponima, ime naselja Va-
lun sjeverozapadno od Lubenica, g-lavno i jedino mjesto u velikom
zalivuc] 'ime najveće uzvisine na otoku Sis 638 m). Oba su bez su-
mnje romanska, Prvo je romanski augmentativ od vallis »uvala«, a
drugi· je hrvatski ref:1eks od: vulgarnolatinskoga priloga siisum za
klas. lat. sursum »gore, naprijed, prema gore«, Promjena dugoga If
u samoglas i je kao II murus > mir »zid«. Paralela za ovaj toponim'
(ili bolle orontm) nalazi se na Krku iznad Punta u nazivu polja Sus,
Ovo upoređenie jie to značajnije, što u nazivu Sus na Krku nema
stare hrvatske promjene glasovne kao na Cresu. To je zbog toga,
što se današnji puntarsk] i!zgovor osniva na krčkoromanskorn dvo-
glasu Suas, k!oji je potvrden.F" To je mlađi toponim. Prema tome
današnji hrvatski naziv Sis potječe i~ vulgarnolatinskog doba na
Cresu. Hrvatstvo je ovdje veoma staro, što izlazi i odatle, da se u
Valunu nalazi glagolska ploča možda iste starine kao i baščanska,

*
* •
Hrvatska toponomastika, koja se odnosi na šume i šumske sta-
bljike, dosta je rlietka na ovom- otoku. Mjesto toga ističu se nazivi
PO pticama, kao naziv naselja Orlec i položaja Orline, pa Golubinac
i Vrana. Od stabljika imamo poimeničene pridieve, kao Jablanac
(sjeverni rt), Drevenik (ulica u Cresu), Jesenovac i Komorišćica od
iasenov i: komorički i čisti pridievi Javorna (sc. vala) i Loznati (na-
selja). Ovakovi toponimi ne govore ništa o kakovim šumama na
otoku. Mogu se odnosttt i na-pojedinačne stabljike. '
Popratni zacijelo je pridjev m. r. izveden od biljke paprat, koja
dolazi .kao toponim gotovo na svakom otoku. Kako je to naziv rta.
dokazuje, da se i ovdje govorila riječ rt u narječju Art (ispor. Arci
južno. od Osora), za puntu kao i na Krku. Uz pridjev m. r. Popratni
, može s~ razumjeti samo ova riječ. ,
Kao na Krku, i ovdje se ponavljaju metafore za rtove, kao Kiiec
i Šilo.
Za dijelove obale nailazimo i ovdje na nazive kao 0010, Veli
Bok, Osredak j Konec za krajnji wo otoka (upor. Koncilu-n na Pagu),
Kao ime uvale dolazi ovdje Tiha po prvi! put.
I tu ima starih pridjeva za nazive naselja, kao Ivanii »Ivanov« ..
Ovdje se već javlja toponim Zaglava, koji se nalazi gotovo na
svakom otoku sjevernog Jadrana. Ovako se označuie dio uzvišenog:
obalskog terena, 'kao obalsko brdašce.
40
 Mjesto riječi mocira za ogradu od kamena oko zemljišta ovdje
kao i na Krku javlja se kao toponim Okladt'". Ovaj naziv dolazi
nebrojeno puta na otocima.
Češće se javlja na ovom otoku naziv položaia Gračtšče!", izve-
, denica od gradacckoda znači, da je na tako označenom terenu ne-
kada postojalo staro hrvatsko utvrđenie.
Od imena za uzvisine ističu senazivl lialm i lie1m za književno
Hum, koji vele, da 'tl hrvatskom narječju otoka nije bilo vokabzirano
sonantno I.
Od izraza za uzvisine treba još zabilježiti naziv Gorica, koji nije
osobito čest toponim na otocima. Isto tako je rijedak toponim Pro-
zor.kof! se, češće susreće na kopnu. Označuie .'zacijelo, kao i Ozren
i Prizren na kopnu, terensku točku, sa koje se može dobro gledati.
Zatim prldievi Veli, Crni (sc. halm), Silaz, Vela Straža il Maslovnik.
Teško je točno protumačiti značenje imena većeg obradivog
školia Plavnik. Da je to čist hrvatski naziv, nema sumnie. Vjerojatno
stoji u vezi s osnovom glagola plšviti il s toponimima PII~v (naziv
jezera), Plavnica (rječica) i t. <1. 20 U romanskoi tooonomastici ja-
dranskihotoka naićt ćemo na sličnu denominaciju u nazivu Olib i
tada ćemo O sernantičnom problemu još govoriti. Ne ide u istu kate-
goriju naziv dvaju otočićakod Paga Plantk'". Ovo je izvedenica od
plana,od osnove, od koje' je i augmentativ planina, samo ovdje u
značenju »neplodan«, ikoje odlično odgovara ovim, neznatnim ško-
lličima.
Iznenađuje nadalie i pridjev Visoki kao nazlv školiiča, Da se
objasni ova rijetka denominaclia za .školjeve, trebalo bi opažanja ..
na terenu. . .lill!
Upada u oči činjenica, da je toponomastika grada Cresa ostala
hrvatska uza Sav jak mletačko-taliianski utjecaj. Ulice nose hrvat-
ska imena: Varožlna'", Prekriž, Drevenrk, Veli dvor" Lučica, Kons
< konscs, Zagrad, Racica (deminutiv od raka, < lat. arca), Sv. Si-
dro < Isidor (ovako i na Kriku); rtovi! Kovačina ,iJ Križice II Creskoj
Dragi, brijeg nad gradom zove se Strganacš", Ova se činjenica obja-
"šnlava time, što staro važno romansko naselje, kako' i!Zlazi iiz Por-
firogenitovapodatka, nije bio današnji grad Cres, nego Osor, koji
se danas nalazi na ovom otoku. Cres kao naselje počeo se razvijati
kasno, istomnoshie propasti Osora, u 16. vijeku. Ifrvatt su zacijelo
ovdje naišli na kakov zaselak.koi» je nosio predrirnsko ime Crepsa
> Cherso.Tlrvatsko naselje nastalo je, prema tome, na romanskoj
osnovici kao i na kopnenoj Dalmaciji Nin i Skradin, koje. i sam car
već poinaile kao hrvatska naselia, Mletačko-talijanski dio sta-
novnrka Cresa prema tome je oči~orooetlt~. Kako je postao
nakon prooasn Osora ,najvažniilje lI1aselde,dao .je prema mediteran-
skomobičaju narliv i cijelom otoku i: iiStiSll1UO 'tako jz otočke denomi-
nacije stari Apsorusi Apsyrtides. ' ; .

41
 III.
Još treba ogledati toponime, koji seodnose na konfiguraoiiu
obale,ili kako drukčije kažemo, na obalski sistem Cresa. Ove ćemo
prikazati na osnovu naše pomorske karte. Među njima pozornost
izaziva naipriie naziv diiela iobale (rta i uvale) Porozina, za koji
postoji i tal. oblik Faresina. Po ovom toponimu zovu se iVeLa Vrata
izmedu istarske obaLe i Cresa tal. Canale di Faresina. Po fonetskim
pojavama hrvatskog naziva, po zamjeni talijanskog a sa o, pa hrv.
p za tal. f, moramo zakliučiti, da se radi o vrlo starom nazivu. Da je
predslavenski, to je očito. Da lit je u vezi sa grčkim pharos »pomor-
ska svjetlost«, daIi sadrži lat. sufikse -ensis i -Inus, to ne možemo
znati, dok ne budemo obaviješteni o historiiskim potvrdama za to-
ponim Porozina.
Od otočića, koji pripadaju Cresu, navedimo već pometnrti 'Plav-
nik, Trstenik (u pravcu prema Dolfitru i Ostrom i dalje prema KOil1-
ci1lunu), posve jasan naziv, koHse opetuje, Vanula (prema uvali Ulu),
naziv čini se, romanski, ali se ne zna, što znači, sike Trstena (izme-
đu uvale Vrča i Javorne), Metliine (prema školiima Palacolu i Orudi,
koji pripadaju Lošinju), MaLi i Vell Čutin (prema uvati Vruci), Visoki
(između uvala Lučke i Javornika, zapadno od Cresa), veći školj
Zečevo'" sa tri grebena zvana Mišar 2 5 i dvije Sekice'". Uvala na
ovom otočiću zvana Slanci dolazi m Pagu kao Slana (upor. Slano
u južnoj Dalmaciil). Interesantna je {] zbog toga, što je austrijska
pomorska karta :i jugoslavenska specijalka zovu Turska Draga.
Ovakov toponim sa nriđlevom turski nenalazimo nigdje na otocima
Jadrana. .
Izmedu Premanture u Istri i Cresanalaze se školj Galiola, tal.
deminutiv od galla, Ovaj metaforički naziv za školie opetuje se.
Nazivi za rtove i uvale opetuiu s.e i na Cresu u poznatim tLpo-
vima, kadikad u dijalektičkom obliku kao Galboka za Dumboka na
drugim otocima: Mali Bok, Vodice. Ertić, Lupeška Dražica, Trstena,
Meli (»pjj!esak«), Pečen (sc. ert bjit će miesto peščen, od pijesak, upor.
'Pišćena na drugim otocima), Vela Žal, Tenki, Debela Punta (upor.
kod Romana u Istri Punta grossa), Zela (sc. punta, vala »zla«),
Isto se tako opetuju i' botanički toponimi: Jablanac, Mugrani
(smoeranl« < .lat, malum graneum za granatum, upor. Mogrenkod
Budve), VeLi i Mali Pin < lat. pinus »smreka«, Brnestrovica -< lat.
genista, Trstena, Smokvina, Smokovac, Jelovica, Lukovac.
Ma!ti,e se opetuje Golubinac, Banja (vkupatilo«}, Prestenice (za-
cijelo Pred Stenice od stijena), Prigraiena (spregrađena«), Grobnica
(upor. kod Zadra na 'kopnu ovakov toponim, koj;} označuje ;izgreben
teren), Kobi] {neooređeni pridiev koblli), Jaz, Pll~čtna, Suha, Kolo-
vrat, Vrč (metafora), Tare] (metateza mjesto Taier, tal. tagliere,
metafora), Stanovišćlca (zacijelo od pastirskih stanova) i Dol.

42
 Još treba pomenuti nazive uvala Zaklopica (dva puta, drugdje
Zaklopatica), i U1 27 (vkošmca«).
Od toponima, koji označuju oosiedntka, vrijedno je zabilležiti
nazive uvala Lukovo, Martinšćica (južno od Prantura) i I~d.r.ešnJic;;il
(od Andriia > Jadre).
Nejasni su toponimi za rtove ii uvale: Ridulje, KaLdO!I1ta (prvi je
dio mletačko cao < ital. capo, upor. na Rabu Kaldanac i Kalifronat),
Baldarin (zacijelo romanska riječ), Ul, te Toverašćica (ako je od to-
verna < lat. tabarnae, nejasan je gubitak suglasnika n) i Mezulin
(možda deminutiv od mezul < lat. modiolus '> hrv. žmulj »čaša«).
Naziv rta Krniacol predstavlia zacijelo romansku izvedenicu od
comu -ros« sa dva suilksa -aceus i -olus,
Prolaz (kanal) između Cresa i Plavnika zove se Krušiia, od tal,
corsia.
Bilj ešk e
1) Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XIV, str. 361, 362.
!) Ovako misli i Milčetić. Upor. Ak. R], VI, str. 153 so v. Lošinj.
3) Smičiklas o. c., sv. II, str. 300, 301.
4) Smičiklas Q. c., III, str. 78, 237.
5) Upor. istu metatezu u imenu sicilskoga grada Girgenti za lat. Agri-
gentum.
8) Ovaj pridjev ostavio je traga i u našem "nazivu Cresan, kako se na
Cresu govori. Ispravno bi bilo, kako dr. Mate Tentor primj-ećuje, Crešan.
7) Lingvističke podatke ;O govoru Crešana, koji su cakavci, t. j. koji go-
vore ea mjesto ča, i o mnogim imenima mjesta, što ih pominjem (naročito
ona s akcentom) u ovom članku crpem iz studije dr. Mate Tentora objavljene
u Jaglćevui Arehiv fiir 'slav. Philologie, sv. XXX, str. U52 i sl. l

8) Posljednji austrijski Spezialortsrepertorium iz g. 1918., ;;v. VII. str. ~9

piše ovo ime mjesta i s prvom ,palatalizaeijom Cres. Ovakav izgovor nije mi
nigdje potvrđen. I
9) O njihovu jeziku upor. A. Calombis: Elementi veglioti neU'isola di
Cherso-Ossero u Bertonijevu Archivum romanicum, vol. XXI (1937). str.
243-267.
10) Ovaj statut poznat mi je iz primjerka, što mi' ga je bio dao na upo-
trebu pok. odvjetnik Antončić na Krku,
ll) Imena, na kojima nije zabilježen akcenat, crpao sam iz specijalne
karte "bivšeg a.-u. generalštaba 6 i 7~ ,27 i 28 kol. XI i iz naše pomorske karte.
1!) Upor. o tome moju studiju u Belićevu Zborniku, 1937, str. 21-30.
,13) Ovako pišu Ak. Itj. II, str. ' 757 i Barbalić. ,Talijanki 'prema njima
Hrvati izgovaraju Dragosichi, Dragožići, upor. citirani Spezialortsrepertoriun:
~-U) "
Ustrina »paljevina, palež«, bio bi postverbale od romanskoga glagola
ustriniire .sopalit!«, v. Meyer-Liibke, Roman. etym. Worterbueh, 13.1 izd.
br. 9096. Hrvatski su toponomastički ekvivalenti Požega, Požarevac, Palež,
Pale" Paljev.ina u sing. i pluralu. IDa se dođe do izvjesnosti, potrebno je te-
rensko ispitivanje creskog tonima.
15) Riječ je potvrđena :u Dubašnici na Krku, v . .Akad. Rječnik. III, str.
711. ,Govori se i u Vrbniku. Označufe »prosti kamen, opran od morske obale,
male vrijednosti za zidare«. Potječe od lat. frustum, v. Meyer-Liibke, Rom
nlsehes etymologlsches Worterbuch, br. 3543. Upor. moju tal. studiju u Archi-
vio glottologtco italiano, XXI (1929), str, 104 br. 14.
1.8) V. Meyer-Liibke, o. e. br. 2254.

43
 li) Upor. Bartoli, .Das Dalmatische, II, str. 239, 255 i 375, koji daje izgo-
vor zadnjeg Krčanina .Meskataur.
l'a) Upor. moj članak Studi toponomastici sull'isola d; Veglia u časopisu
Archivio glottologtco italiano, sv. XXIV (1930) str. ,46 br. 75.
18) Upor. Akad. Rječn.;.k, VIII, 814 i Mažuranić, Prinosi, str. 817. To je
postverbal od oklasti okladern »opkoliti«.
19) Akad. Rječnik, III, 300 donosi ovakov toponim iz Istre, Brača i Kona-
vala. Najstarija mu je potvrda iz g. 1185.
20) Upor. Akad. Rječnik, X. str. 23.
21) Akad. Rječnik, X. str. 3 ima kao naziv brda (u Banjanima, Crna Gora
i Hercegovina. Planik, za koji je potvrđen stariji oblik Plansn.k iz 14. vijeka
Ovo je zaista izvedenica od riječi plana, koja dolazi često kao toponim, v.
Akad. Rječnik, IX, 957. Značenje »neplodan« nije se očuvalo u hrvatsko-i
srpskom, nego u poljskom pridjevu plony »jalov« i uglagolu wyplonić »uči­
niti neplodnim«, V. Bruckner, Slownik etyrnolcgiczny jezyka polskiego, str. 4212
22) Augmentativ od varoš. Ove podatke uzimam iz članka Jos, A. Kra-
ljića, Otok i grad Cres. Jadranska Straža, X, str. 90-91. Toponima dobro
lingvistički zabilježenih na samom mjestu nemam za otoke Cres i Lošinj. Mo-
ram se služiti toponimima onako, kako su ih zabilježile obje spec.jalke, Bu-
dućim našim toponomastičarima ostaje, da ova prrvcernena opažanja poprave
i dopune.
23) Ovakav toponim bilježi naša pomorska karta i kao naziv rta sjeverno
od Cresa. Upor. Strižna u Kornatu.
24) Ovako zove naša ratna mornarica mletačko Levrera, o kojem će b.ti
riječ u članku o Lošinju.' Jugoslavenska specijalka zove ga Zečje. Toponim
se opetuje južno od Vira < Ura (Puntadura).
25) Austrougarsku pomorska karta piše ga u pridjevu Mišerski, jugoslav.
spec'Jalka Mišje.
28) Austrougarsku i jugoslavenska specijalka pišu jednostavno Sika <
lat. siccus »suh«.
27) Riječ ,ul u navedenom značenju potvrđena je u vrbanskom statutu.
v. Mažuranić, Prinosi, str. 1498. Pridjev odatle Uleni v. u članku o Hvaru. '

4. LOS I N J

I.
Kako je već rečeno u članku o Cresu, ovaj, naziv za južni dio.
otočkog skupanovijeg Je datuma. U prošlosti čitava teritorija otoka
Lošinja pripadala je biskupiji, općinu i romansklm posjednicima u
Osoru. Tada se s pravom zvala isola di Ossero (naglasak je na po-
četnom o). Dugo vremena billa je nenastaniena. Prvi put se pominiu
Veliki i Ma~iI Lošmj kao naselja g. 1398. 1 Pomorstvo -1 brodogradnja
počinjIU se ovdie razvijati od 1600.
Ovaj razvitak značio je doduše za otok mnog-o u ekonomskom
pogledu, naročito u pravcu urbanizma, 'aJi u pravcu razvitka naše
narodne. svdestl predstavljao je osjetljiv nedostatak. Urbanizam je
učinio, te se svtlošiniskt arrnatori prikloniše taliianstvu i onda, kad
očuvaše naša imena, kao Cosultch, Martinolich i t. d. Samo mali

44
 puik:, onaj, koji dade mletačkoj upravi naziv braver »bravar, upravi-
telj seoskog dobra«, održao je našu svijesti gl'agol~aštvo sve do
najnovUilh vremena. Sve do dolaska Italije postojalt su trečoreci gl'a-
gollaš] u Velom Lošinju i franjevci Hrvati u Nerezinama, U Velom
i Malom Lošinju pievala se svečana misa u staroslavenskom jeziku
sve do 1804. Župske su se matice vodtle na hrvatskom ieziku i: piiSa'le
glagol'icom sve do g. 1742, a u župama Sv. Jakov, Ćunski, Ilovik,
Susak i Unšie g}agoijalo, se do posljednjih dana pdje dolaska tal1'-
j~'Skih trupa,"
Kako je već ranije rečeno, otok je dobio naziv prema dva naj-
važnija naselja, koje naš narod zove i danas Velo i Malo Selo, a Ta-
• lijani Lussingrande i Lussmptccolo. Ovaj naziv primio j:eod njih i
naš narod. To se dogodilo, kao jo II slučajevima, što ćemo ih vidjeti,
kad budemo nromatrali nazive Korčula i Šolta za starije hrvatske
Krkar i Sulet.
Ne može se tačno znati, što znači današnji iI1aŠ naziv Lošinj
(kratki uzlazni naglasak na o i duljina na O. Upotrebljava ga istar-
ska narodna pjesma: Oj Lošiniu mali, selo narešeno.
Sudeći prema stariiem talijanskom nazivu za otok isola dei Lus-
sini, čini se da suse stanovnlici pomenutih dvaju naših sela zvali
ovakovim prezimenom. Naše prezime Lošin pominie se, kako veli
Akademiiski Rječnik, »prIje našeg vremena«. O njemu nilesam po-
bl:i~e upućen. Da su Talšian] uzel!i ovaj naziv od našega svijeta, a ne
obrnuto, na to upućuj,e fonetska činlenica. TalijiClJni čuju naše o kao u,
i obrnuto, naše u kao o: Upor. na 'Pt. na Krku tal. Dobassinizza,
Ovako je istarska jnnta nekada službeno pisala ime našega sela na
Krku Dubašnica, Obrnuto, naši ljudi čuju talijansko zatvor 0010 ozo-
tovo redovno kao u, dok Talijani zamjenjuju naše o sa u. Tako go-
vore UIbo za Olib. Kad bi, prema tome, Lussin bilo prvobitno tal.
~ič.no ime, ne bismo očekilvali; za tal, vokal u u našem jeziku o,
nego u.
Stari kllaS;ičm naziv Apsorus važio je ii za ovai otok kao i za
Cres.. Premda se sam propali gradić Osor ~u narječju Nerezina
Osum, govori se .i1 Oščr), na:tazi danas još na creskoj strani, na pre-
vlaci spojenoi mostom s otokom Lošmiem, iJpak se glavni' brdski ma-
siv dug 10 km. na sj!evemom dijelu samog otoka Lošinja zove u Ne-
rezinama Osučršćica, knfiževno Osoršćica (u Akad. Rječn~ku IX., '
str. 24), tal. Monte Ossero, GLavna uzvisina li ovomrnasrvu (588 m.)
zove se hrv. Televrma, tal. Oirna Tetevrina. Ovai je nazjv meta-
foričan, ako je Televrina romanski pridjev izveden od lat. terebra
»svrdao«. Ovaj b~ naziv, ako je ispravnoovo tumačenje, bio jedini
ostatak jezika starih Romana iz grada Osora, koje '()Otl1iiInje car Kon-
stantin.
Druga glavica u ovom masivu nosi svetačko ime Sv. Mikul.
45
 Carev naziv ovoga grada otkriva, kao i naziv Cherso, čitavu
staru etnografiju ovoga otoka prij!e dolaska Hrvata.
Mjesto starog naziva Apsorus srednjoviekovnš dokumenti pišu
Apsarurn, s promienom nenaglašenog o ti a. Ovaj nenaglašend vokal
može se dalle oslabiti u e. To sve odgovara fonetici staroga roman-
skog iezjka. ALt najčudnije je to, što car piše ovo ame Opsara s na-
glašenim o mjesto a." Ova se pojava može objasniti samo na osnovu
fonetike romanskoga govora, kako se govorio u gradu Krku. To je
j 1edin'i1Jingvisttčki dokaz, na osnovu kojega možemo zaključiti, da se
i u Osoru nekada govorilo isto romansko nariečie, koie i u gradovima
Cresu i Krku.
Naš se naziv posve slaže s Apsarum, kako pišu srednjovjekovni •
dokumenti. Kao Kotor za Cattaroili Mosor za Massarum, tako se
veli Osor za Apsarurn. Što je p ispalo, to i opet točno odgovara io-
netskom zakonu ekavske čakavštine u Cresu, gdje se kaže pedlsat
za pedepsati.
Grci su nazivam ova dva, otoka, kao i~ otočiće uz njih, kako je
već rečeno, Apsyrtides, Ovaj su naziv cniizvelt tako, .da su dodali
svoj .sufiks -ides na ilirski illli iapodski pridiev apsort-sosorski-.š
Prema tome, 11 antičko doba Apsorus je bilo važnije naselje od Cre-
sa, jer je po njemu, a ne po CreSIU, nazvan otočki skup.
Na OSJ1JOVU zakona suzvučnosti iH pučke etitnologiie oni su do-
veli ime ovih otoka u vezu sa svojom pričom o Argonautima. Jason
je ovdje, pričaju Grci, ubio svoga brata Apsyrtosav! 'odatle je na-
stalo ime ovom otoku. U stvari je istina samo to: da joe ilirski pridjev
apsort »osorski« približno jednak imenu brata Jasonova. Ali ta su-
zvučnost MIa je dosta grčkoj mašti, da i ovaj otok, kao i Ulcinj na
jugu, dovede u vezu s kavkaskim narodom Colchi, s Medeiom i
Argonautima.
U ovoj ~1eget1Jdi istina je to, da je i ovdje bilo grčkih naselja, kao
i drugdje na mediteranskim obalama. To potvrđuju i grčM nazivi,
kojih zaista ima u ovom otočkom skupu,
Ovamo ide naipriie ime otočića tal. Sansego (naglasak na a),
hrvatski Susak, gen. Suska, gdje zamjena u za tal. an pred konsonan-
tom jasno veli, da su se Hrvati upoznali s ovim otočićem već u prvo
doba dolaska ovamo. Kod njega se vodila borba sa Saracenima, koji
su II 9. vijeku došli i pod sam Osor. Lat. naziv Sansacus sadržava
grčko ime bUtike sampsychon »mažurana«, U ll. vijeku (g. 1071.)
piše se ime ovoga otočića II hrv. pr~d!jevu Sansicovo II sr. rodu, t. j.
prema apelativu ostrvo, upor. u južnom Jadranu Lastovo.
Drugo grčko ime otoka je tal. plural Nembs (dva otočića) u
San Pietro dei Nembk za doba hrvatske narodne dinastije zovu se
ova dva otočića insulae Neumae, od grčke riječi' neuma »znak«.
Hrvati nijesu zadržalt ovo ime, nego su prozvali oba otočića prema
Ilovastom terenu Ilovik
46
 Na zapaduod srednjeg Lošinia nalaze se otočići, koji se zovu
tal. Canidole (tal. plural), hrvatske Srakane (hrv. pkrral), Canidole
je lat. deminutiv cannetula (smalo zemljište. obrašteno' trstikom-.)
Na Rabu dolazi također ovakav naziv u našem izgovoru Kanitall.
Prijelaz d mjesto t pokazuje, da se ovdje radi o starom istarskom
dijalektu, koji se govorio u istarskim gradovima prije dolaska Mle-
čana. Na Srakane se odnose dviie potvrde Seracana iz g. 1208. i
Sarhcana (P) iz g. 1280., što ih donosi Jireček, Romanen I, 65 iz Liu-
bićevih Ustima o odnosaiih između južnoga Slavenstva i mletačke
Republike. Izvjesno je, prema ovim potvrdama, da je Srakane ro-
manski toponim, aLi mu ne mogu za sada odgonetnuti etimologiju.
Upor. ipak Sarakin na Rabu.
Dva otočića, jugoistočno od Velog Lošinia, Z:0V'1l se Oriule, u
ž. r. p[:urala, koji se 1208. latinski zovu II singularu Auriola. Ovai la-
tinski demlnuttvnš pridjev izveden je od aureus »zlatan«, Ovako je
nazvan otočić zacijelo zbog dobre zemlje, rijetke u ovim krajevima.
Postoje još i drugi romanski nazivi za otočiće 'i! sike, i to g. 1208.
Leporaria »zečii otočiće, izveden icaod lepus »zec«, danas Levrera,
(na našoj pomorskoj karti prevedeno u Zečie i Zečevo), sasvim pre-
ma mletačkom izgovoru; zatim Scoglio Palazziol grande i piccolo,
od mletačkog deminutiva od palazzo. Naš je naziv za njih sasvim
drugi, Oruđa, koji nemanikakve veze s tom riieči. Ali za imenicu
oruđa, koja zacijelo stoji u vezi s oruđe, nema potvrde osim ove.
Kako su ovi otoci, kao i ostali u Kvarneru, staiali preko pet
vjekova pod Bizantom, od propasti Zapadnorimskog carstva, pa sve
do časa, kad se u 11. vijeku na ruševinama Istočnonmskog carstva
pojavljuju Mleci, nije nikakovo čudo, što u ndihovoi toponomastici
nalazimo i grčkih tragova. Nazivi Nembi i Susak mogu da potieču,
prema tome, i ,]Z bizantinskog perioda, a ne iz starogrčkog.
Kao što na Krku i Rabu vidimo, da u našem narječju ima i općih
riječi, koje potječu iz grčkog (vjerojatno bizantinskog), na pr. drrnun
»šurnica«, opažamo to i u govoru našeg svijeta 'na osorskom i ere-
skom otoku. Ovdje je zabitiežen glagol pedlsat »kazniti «, od novo-
grčkog aorista epčdefsa, od pedeve »kaznim«,

*
* *
Slavenska je toponornastika i na otoku Lošinju mnogo brojnija
i bogatija od romanske, kao ~ na Cresu, i to zbog istoga sociološkog
razloga ovdje kao i tamo. Pastiri i, obrađivači tla su li ovdje oni, koji
iskorišćuiu tlo i koji ga krste, kao il tamo. Od svih naziva spomenimo
samo naikarakteristlčkiie.
Selo Nerezine nosi slavenski augmentativ kao ime. Naziv ne-
rez »teren težak za obrađivanie« nalaz! se kao ime čestica još samo
47
na Krku, a kao ime mjesta u N. R. Makedoni:ii!. Uski teren, koji spaja
srednji dio Lošinja s južnim, zove se Privlaka, kao i inače u Dal-
macil,H. • .
Bok kao naziv rtova i uvala nalazi se na ovom otoku više puta,
kod Osora i: jtužno od Sv. Jakova.
Od imena izviJsiJna pornenimo Vlake. Ovaj naziv dolazi često u
Dalmaciji. Označuje »duge niive«. Zatim Stan, naziv pastirskog sta-
na, i Mali Kafk (krivo pisano Kalek naaustrougarskoi specijalki) i
Kalčić, deminutiv od kuk »kamensta uzvisina, brdo, hrid« sa zamje-
nom al za sonantno l, kako je ispravno u nerezinskom nariečiu,"
Od romanskfh lličnihimena udara u oči pridjev Mažova u-na-
aivu Val:a Mažova i Miižova gorii. Maž je naš izgovor romanskoga
ličnog imena MajIUS, koje mnogo puta đolaz] u dalmatinskim grado-
vima, na 'Pr. u Zadru.
Na zapadno', prema Istri okrenutoj, strane Lošinja značajnija su
ova imena: uvale Lipica, Studenčić, Sliit1na, TIsna Vela, Kurila (rt i
dio terena naokolo), rt BeJi art {pisan na austro-ugar. specijalno!
kart} čudnom ortografijom Bel:1i ard), školjić Koludarc (od koludar
»redovnik«), Vela Draga, brdo Gergošćak (supstantivirani pridjev
Grgov), luka Krivica (od pridjeva kriv kao u Krivi put), rt Glavina
na Orjulima i t. d. .
Od ;imena drugih otočića istfče se naročito Unije u ž. r. plurala.
Ovo ime piše se u sta.im dokumentima Nia, bez početnoga u.5a Ova-
kav dodatak prijedloga II S mjesnim imenom nalazimo još u imenu
Ugljan za Lat. insula Gelani kod Zadra. Nia bit će po svoj priUci
grčka riječ neios (sc. gel ž. r. »tlIjilVa«:-Nji!Va j njivica je običan to-
ponim, koji se često ponavlja na našim otocima. Za starogrčki dvo-
gLas ei ovdie dolazi pravilan bizantinski i novogrčki izgovor i.
Svršetak grčke riječi neios, prilagođen je lat. riiečirna ž. roda.

II,
Što se tiče odnosa između romanskin oi hrv~tskih toponima na
Lošinju, vlada i ovdie isti zakon. kojit na Cresu. Starih romansko-
dalmatinskfh.jcoir bi se odlikovali zasebnom foneti:kom kao na Krku.
nema. Romanskih toponima za naselja nema također. I toponimi
romanskog podrijetla pokazuju hrvatsku fonetiku. To se vidi i u
nazivu školiića Mortar" (južno od rta zvanog rtl lošinjskom narječju
Beli Art). Ovaj je toponimi!stog podrlietla kao ij naziv dalmatinskog
otoka Murter, s tom razlikom, što Murter pokazuje mletački obltk
-er za lat. nastavak -arius, a ovaj lošiniski jednaku našu zamjenu
za nj kao i sve druge hrvatske riječi izvedene s ovim nastavkom.
Zanlmliivo je promotriti loš. neke lošinjske toponime hrvatskog
podrijetla. ,Nazrv rta Tahki pokazuje, da Se i ovdje govorilo mjesto
48
punta art. Muški rod Ipr~d:j.eva razumljiv se samo onda, ako mu se
dopuni ova riječ. AH za drugi obalS:ki termin služi italiianizam vala,
kako se vidi :iJz pr~djeva ž. r, Jamna, od Jama, koi] izraz za uvale.
dolazi i na drugim otocsna,"
Usko 'kopno, 'koje spaja sjeverni i južni dio otoka, zove se Pri-
vlaka", toponim, koji je čest u Dalmaciji na .otocima i na obalskom
kopnu. . ' .
. Značajan je toponim Prisleg na OrJuHma, koji se također po-
navlja na otocima sjevernog Jadrana. O njemu će biti još govora.
Isto se tako ponavlja Lokani? od lokva u augrnentativnom zna-
čenju" kao i Galbold Bočac za i,zbočiinu na Ilovtku.
Kao što Je II ovom toponimu al dialekatska čakavska zamjena
za sonantno .1, tako jie i II Halmac »humac« za gen. flalca, selo na
uzvisini u Osoršćici,
Zabiliežitt treba ioš naziv ško'lja Koziak'? ,hrvatski pendant za.
naziv otočića Kopara starog romanskog podriietla u Rogozničkom
zalivu,
Od naziva za terenske uzvisine ističu se osobitošću Počivalšce
i Pogled zbog toga, što se takvi toponimi ne nalaze na otocima,
nego na koonu, Akad. Rječnik, X, str. 182 poznaje šest naziva za
brda i sela Počivalo II singularu i pluralu,aLi-ni jedno u deminuttvu."!
U istom svesku Ptečnška, str. 393 čitamo, dase više brda na kopnu
zove Pogled. Loši-njski toponan! ilustriraju, prema tome, jedinstve-
nost srpskohrvatske toponomastike otočke i kopnene.
. U tooonomastičkorn pogledu Lošini .~de u nafčistde hrvatske
otoke. Romanski toponimi, kako smo vidjeli, nalaze se ovdje samo
za ·otočiće. Oni su iezščn! relikti (njem. Wortrelikte).

III.
Obalska konfiguracija Loši-nja pruža dosta prilike za tooono-
mastičko opažanje zbog brojnih rtova, uvala i školieva, Držat ćemo
se naziva. što ih daje naša pomorska karta. Kao 1 do sada, ona pruža
i ovdje toponomastiku dosta pouzdanih naziva, jer se osniva na
podacima crpenim ;1Z stare austrougarske pcmorske karte, ilZ jugo-
Slavenske specilalke ina terenskim zabiJlaeš'kama naše ratnemor-
narice. Prema tome njezm materijal, k<oj~ će se 'l) op ravliati, pruža
već sada mogućnost za upoređenia sa nazivima onihotoka sa kojih
imamo pouzdaniiih toponomastičkjh podataka.
Od školševa uz Lošinj ističe se rntetačkt toponim Velt i Mali
Orser, koji 'sadrži mletački sufiks, -er za lat. -arius, U ž. r. opetuje
se u Istrru nazivu naselja tali. Orsera > hrv. Vrsar, od lat. Ursaria,
naziv kojega značenje potPUl110 odgovara hrvatskim toponimima
"" Slavenstvo iromanstvo
49
Medveja u Istri Hi Međeđa u Bosni. Mletačkoga je podriietia i Pala-
ciol, deminutiv od palazzo »palača«, ali u narječju ova riječ znači
isto što i »kućae.!" .
Rtovi i uvale na Susku kao Zali (szli«) Bok, Arat »rt«, Tesni,
Bok, Kurika (deminutiv od Kurilo)!" u drugim krajevima, Porat,
dovoljno su poznat] nazivi, Neobičrrš! su Baldarke, Segarina i Mar-
garina. Zacijelo su romanski. Margarina je izvedenica (možda naša)
od mrzar »rniesto, gdj,e muzu koze, ovce« < lat. mulgare-", Naše
staro lično ime možda sadrži od Dragučoli uz uvalu Dragoča, Sa-
svim nejasan je naziv uvale Suzansk. Naziv uzvisine Garba opetuje
se kao Grbe-" na kopnu kod Zadra.
Na Srakanama nazivi rtova Straža i, Šilo obični su.'
I na Uniiama oeetuiu se nazivi rtovat uvala kao Glavina, Sred-
nja, Vrulie, Art »rt«, Stene, Javore, Mišniak (rt i školj): Neobičan je
naziv 'Golima, ako jie i:sto što i pridiev golem, koj,I jie čest u maće­
danskoj il bugarskoj toponomastici.l" Naziv uvale Ogniišća ide il
pogledu toponornastičkog motiva u isti red: sa nazivom Kurila, Ne-
obični su nazivi za rtove kao Kujni', Vnetak, ako je isto što i Mle-
tak!", Sibenska (uvala) zaciielo je pridiev od Silba, ne od Šibenik.
Nejasni su toponimi za uvale Skopal] (možda 'isto što scopulus
»školi«, ispot. Skunieli), Trestitelna i Jerina, kao i naziv sike Pečni!"
(možda pridjev od peć »spilia, pećlna«). Na Uniiama irna naziva za
rtove it uvale, koji imaju romanski izgled, tako Lakunif'" (možda lat.
laeuna), školj Samučel, Kambonara (ispor. Kambuni na Krku), Arbit
(rt i sika), Maračol i Limaran, Od svih ovih naziva jasan je [edaio
Arbit od lat. arbutus pored arbitus, stablo, koje se na našem Jadranu
zove ladonia (Istra), 'košćela, kopriva (Krk) »arbutus unedo«. Ispor,
Farfarikulac u Telaščici, na Velom Otoku.
Naša pomorska karta bilježi na Lošiniu još ove rtove i uvale:
Jurova (pridlev od Jure), Liski (plural: od lijeska), Most, Ve11' Žal,
Poljana, Zalić, Veli Bok (na Iloviku), Mrtvaska, metafora Nozdrve,
koja se opetuje, Široka, Ugradica (u narječju za Ograđicaš'', 'Przi-
ne 2 1 , Radovan, Glavina, Ima dosta nejasIEiih romanskih i hrvatskih
toponima: Tomozina, Artatore, Torunza, Č~kat, Sunfami, Balvanida
] Čirka. Između ovih Artatore sjeća na lat. pridjev artus »uzak,
stisnut« 1 odatle izveden gl~gol artare »sužiti, stisnuti«, koji je po-
tvrđen u romanskim jezicima2 2 • Artatore je na karti duguljast J)01u-
otočić. Nazrv se opetuje kao naziv rta Artatur blizu uvale Starog
Trogira.

IV.
Pri izučavanju terena i postania nekog naselja illa niemu topo-
.nomastika može da pruži važnih i dragocienih podataka. To se naj-
bolie vidi pri proučavaniu toponomastike starog naselja Osora.

50
 Prema današnioi karti Osor se nalazi na creskoj obaIi,a gorski
masiv dug oko 10 km. Osoršćica, koji je dobio ime po ovom nase-
Iju, zajedno sa najvećim 'Uzvisinama u tome masivu Telčvrina
(588 m.) na sieveru, a na jugu Sv. Mikiil (557 m.), pa dalle na sje-
veru Mali Kaik (457 m.) i odatle izveden deminutiv Kalčić, zatim
Riditootuana (274 m.) i' napokon Mažova gora, koja se svršuje na
austro-ugarskoj specijalnoj karti s Punta d'Ossero, sve to nalazi se
na Lošinju.
Svakako 'ilznen;ađuj1e činjelt1tca, da se glavIlli gorski masiv zove
po imenu ovoga starinskoga naselja ne na Cresu, gdje je Osor da-
nas, nego 11Ja Lošinju, gdje se Osor danas ne nalazi. Ako se ispita
toponomastika neposredne okomice Osora, ovaj se problem rješava
sam od s e b e . ' "
Uski prolaz između Lošinja i danas neznatnoz mjesta Osor,
koje brof jedva 180 duša. zove sie u hrvatsk-om narječju nerezinskom
Kaviiada illi Kavada, kako izgovaraju Belejani ii Ustriniani, Taj je
naziv mletački particip pasiva od glagola cavare »prokopati« (l).
Ovaj naziv znači prema tome » prokop «,
Današnii tatijarnsld nazšv drukčija jie izvedenica iod iste gla-
golske osnove i, gllaSii La Cavanella 23. Prema tome jie očigledno, da
je današnje miesto Osor b'i~o vezano terenSki sa Lošiniskan kop-
nom i dia je od njega biillO odij'elj.eno pokopom, za koj~ pripovij:edaju
stari ljudi u Osoru da' je nastao u doba Francuza.š" .
Kavađa i'e pirokop širok 11 m. i dubok 9 I1JOgu. Tuda mogu plo-
viti tra:baku~~ do oeti:lii tone 11JOSi'VOlSrt'i, a brodovi samo prazni. Obala
uz Kavadu u Osoru $enanošen teren (2) dl zovese Riva ot Kaviiade,
tal. Ri1va del1ia CaV:aIl1JaJ11,a. Nasuprot ovoj: ri:vi nailazi se m '1lOšiJnjskoj
straiI1'i osiiorski get 25 (3), gdie suse drva s~agalla u (faše) svežnie
i tovarila za M~etk,e. Ma~io daije tl moru nalazi Sie kamenito miesto
(4). Osor jie vezan sa Lošiniem m tlom mjestu mostom preko Kavade.
Kako se iz ovoga v:iidii, zapadna illi' osorske strma, morala jie biti
u najužoj vezi sa Lošinjem,
Istočna jf! creska strma Osora' obi[~'ežena je ndskim terenom,
kofi se danas obrađUJjle. Na jlUgu toga terena I1ta!liazi se Jaztt', demi-
nutrv od jaz, danas zasut (9). To jie nekada bio dio morske obale.
koja se nastavila prema sjeveru u obradivšm česticama zvamm
Meflkof težim (12), aJugimern,tattilv m. Ir. od tleh g. tega, ~atim Strč­
njef težim (14), istočno od Cilmitorijia Sv. Marilile (10). Sieverozapad-
no od ovih pdliOŽajla je Težina Sv. Marije (13). TopOlIllim težim znači
»obradtv terern.iljiive«. Osnova te riječi veoma često d'Olliazi m oto-
cima zadarskog arhipelaga'",
Ovaj niski teren nastao je nanosom zemlje sa Creske obale i
na tako dobivenom terenu nastale SU osorske težine »niive«. Da po
nanesu zeml~ nastale ovakav toponim, vddjet ćemoisp1Jtujućil nazive
4*
51
Olli<b i Plavnik, Prema tome na ovom mrestu moralo je biti prvobitno
more, koje SiU Osorani zatfj)la~i kao il '11 Jazlii6u 27• Taj uski morski
prolaz d'i:j;el:ho je naselje Osor od Cresa. Ako stari ljudi u Osoru pri-
poviiedaru, da je Osor nekada bio otočić između Lošinja i Cresa,
onda to zaista odgovara i tooonornastsce i ispi-tivanju današnjega
terena.
Sjeverno od Čimitortia Sv. Marije (10) nalaze se Mirinel ot stua-
roga rnčstira »zidine starog sarnostana«. Uvala uz njih zove se starim
mletačldm plrlidjlevom Vher28 ~star«, koja se hrvatski (karviiaski
ovdje), zove Bijii.ar. Uz ovaj pridjev treba razumjeti tnonasterium
illJi oortus, Koju od tliJh dviju riječi treba upravo razumjeti, ne može
Sie danas više znati. Riješiti bil se moglo to p:ttanjie samo pomoću
starih liistina, alko postoje. To je luka za b rodove, koji su išli u
M~etke. Dafie odatle TIla sjever idu obalsk! tQponimJi u ovom redu:
Abis, ValJle dei Tesori, Prepoved »šurnska zabran- i Balđalta, hr-
vatski izgovor za tal. Va'1lle alta,
Od Kavade oo zapadnod strani lošinjskoj idu obalslc topomml
ovako prema sieveru: Tunlere, K()Ilč~t'i, Skuahilne, Biiok (na austro-
ugarskoj sp'eciij:al1ld krivo pdlSiaJIlO Bog, veoma čest obalsloi tononlrn
na d'allnmtillliSkilm otocima), Žarnovica (Ispor. Žrnovica u Po1jliiCirma,
rijeka nazvana prema forrilJadliii kamena), Val grande, Val p.rccdla,
Mažova, prndj,ev od staroadatmatmskog imena Mafus.
S južne strane prethodi Kavadi kanal zvan Tiesni (23), s izbo-
činom metaforički nazvanom Lopati (22). Istočno od flalca (nomi-
nativ Halmac, književno hrvatski flumac) nalazi se Slatina (21), koja
nebrojeno puta ddllaZli kao naziv za obalske poteze.
Na creskoj obal~ južno od nekadašnje stolne crkve Sv. Marije
(6) i zvonika zvanog Kampanlel (7) nalazrseobalskt potez Pot ša-
xrestliu (8) i pOliuJotJoa~ć Sv. Stefan (20).
Spomenuti j10š treba suhJi potok, kOJi ima vode samo kad kiša
padne, Pldimutak, gen. -tka. To je izopačena tal. riječ. Rio di mon-
tazzo. Posliednjom l1iječi prevodi se .na ta'ltiijalIlls!kil lošillldstki hrvatski
toeonim Halrnac, g. lfalica stanovnici lfaJčatJJi (ispor. ovaj talijanski
toponim sa nazivom u Osoršćici Ridifuntiiana »potok iz bunara«).

*
* *
Protektor staroga grada Osora bio je Sv. Gaudenciie. Njegova
pustilI1J.ilačka šPlillja na:la!Zliilia se prema legood11 u Osoršćici (Orota Sv.
Gaudienta). Kako je bilO 'svet Osoranima, njegovo ime ušlo je i u naš
govor onoga kraja. Od Gaudlent stvoriše naši ljudi hipokoristiIke
Guavde Gavdlt'. .
Osor je ikao mjesto posiednika postao u toku vremena sasvim
ta:liijanski grad. A~i jie 'iPak značajno, što se porodična imena nje-

52
govih stanovnika, ako se i ne osjećaju Hrvatima, svršuju danas na
-ić -ović. Tako se jedna porodica zove Sldrović od starog dalmatin-
skog 'obJli:ka Sidro (Krk) < Isidor. Naš nastavak -ić, ikojIi označuie
obitelisku descendenoiar, dcdazi i na ta:liiJjanska porodična imena,
primjer: Maliabotić2 9 •
Bilješ k e:
l V. Enciclopedia italiana s.v.
2 Ove podatke crpem iz knjižice Frane Barbalića, Vjerska sloboda Hr-
vata i Slovenaca u Istri, Trstu i Gorici. Z-agreb '1931 str. 26-30.
3 Tu pojavu sačuvao je i ital. oblik Ossero do danas. Prema obavje-
štenju lošinjiSkog domoroca gosp. Valentina Zuklića, šk. nadzornika u m.,
stari se Osor nije nalazio ondje, .gdje je danas, na creskoj obali, nego na
lošinjskoj. Taj zaključak objasnit ćemo niže u poglavlju IV, ali bi uza sve to
ovako važan topografski problem trebalo još i na terenu ispitati. S tim se
saznanjem dobro poklapa okolnost, što se masiv Osoršćica nalazi također na
Lošinju. Kako bilo da bilo po OVQm pitanju, stari Apsorus bio je naziv imena
mjesta i u isto doba i naziv ea oba današnja otoka: za Lošinj i Cres, prema
mediteranskom toponomastičkom zakonu, da se otok zove- prema najvažnijem
naselju na njemu.
• O ovomu pridjevu upor. moju raspravu pod naslovom Studije iz ilir~
toponomastike objavljene u Glasniku zemal], muzeja u Bosni i Herc., sv. XXX
(1917), str. 125 i sl.
5 Prema obavještenju g. Zuklića, govorili bi stari Lošinjani (= Ma1o-
selci) kad bi išli na misu u svom mjestu, talijanski: Vado a messa in čeza su
Kalk. Aikademijski Rječnik, sv. V, str. 753 sv. 3 kUk donosi od 14. vijeka obilje
potvrda za appel1ativum i za ovaj naš vrlo rašireni toponim.
5a) Historijske potvrde crpem .iz Jireček.a, Die Romanen i t. d., sv. I,
str. 6,5, a gore i dolje navedena mjesta iz spec. karte ollIUS1n"oug. generalštaba i
naše pomorske karte, dok o Iloviku imam vlastitih bilježaka. Lošinjske topo-
nime s akcentom zabilježio sam prema izgovorug. Zuik.lića.
8 Ova se tuđica govori kao opća riječ u' značenju »stupa, avan« na Rabu,
u Dubrovniku i Perastu. v. Akad. Rjl€Čnik,VII. 15 s. v.
7 Na kopnu dolazi ovaj pridjev u sr. r. Jamno i u izvedenicama Jamnik
(potvrđeno g. 1380.) i Jamnica. V. Akad. Rječnik, IV. str. 450. s. v.
8 Upor. moju studiju Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mje-
sta, Rad, knj. 224, str. 143 br. 131.
9 Akad. Rječnik, VI, str. 138 donosi potvrde za lokanj kao opću riječ i'
kao toponim. U Stonu se govori lokvanj, ibidem str. 141.
10 Akad. Rječnik, V. str. 418 ne poznaje ovaj veoma rašireni toponim
na kopnu kao denominaciju za otok. Lošinjski je toponim; tim značajniji.
u Upor. moju studiju pomenutu u bilješci 8, str. 224, br, 117. Na Rabu,
u Loparu, ima lokalitet Počivališće. Ovim se toponimom označuje mjesto gdje
se odmaraju ovce, pastiri i t. d. Istoznačni je toponim rumunjskoga, »vlaškoga«
podrijetla Durmitor »prenoćište, 'Upravo prespavalište ovaca i pastira« u NR
Crnoj Gori, od m. glagola a diurmi < lat, dormire.
12 Upor. Bartoli, Das Dalmatische I. str. 293.
13 Upor. Akademijski Rječnik, sv. V. str. 812..

14 Upor. moj članak Beitrag zur Kunde des romanischen Elements im

Serbokroatischen u Zeitschrift fUr romanische Philologie sv. XLI, str. 151
br. 20. Cakavska riječ mrgar je potvrđena g. 1470: ka je vrhu hrguda drmuna'
v koi je mrgar (Surmin, Hrv,. spomenici, str. 259).
15 Ak. Rj. sv. III, str. 393: traje v Grbah g. 1450.
18 A. Rj. sv.'III, str. 251 donosi potvrde samo iz istočne Srbije.
1'; Ak. Rj. sv. VI. str. 839 Mletak zaselak u kotaru zadarskom

53
 ~8 Upor. u sr. rodu Pećno, ime sela u 2umberku, A. Rj. sv. IX, str. 749.
19 Dolazi i u varijantama Lokanj, Lokvanj na dugim otocima.
20 Ak. Rj. sv. VIII, str. 768 bilježi ovaj naziv kao ime vinograda u Istri.
21 Valjda cakavski izgovor za Pržine.
22 Upor. Meyer-Lubke, Roman. etym. Worterbuch 3. izd. br. 684. Pray.
artador »višćun« bolje se tumači kod v. Wartburga, Franz. etym. Worterbuch,
sv. I, str. 148 sv. ars.
23 Mletačka imenica La Cavanella (ispor, Boerio, Diz. 3 str. 152, gdje se
i osorski naziv navodi) stvorena je od glagolske' osnove cav- !pomoću dva
sufiksa -anus i -ellus. Za prvo raširenje ove osnove ispor. starotal. catagnare
»praviti jamice tla sađenje drveća«, u južnoj Italiji u, značenju »premere,
schiacciare«, v. Meyer-Liibke REW3 no. 1788, a za raširenje pomoću -ellus
[užnotal. cavarefla »via stretta in paese, chiassuolo«, v. Rohlfs. Diz. daalettale
delle The Calabrie I, str. 135, 175.
24 Podatke, koje sam gore iznio iz osorske toponomastike, zahvaljujem
gosp. školskom nadzorniku u m. Valentinu Zukhću. On u svome nerezinskom
govoru ovako prikazuje postanak Osora: »Govčre, da je Osuor brl na Lo-
šinju. Za pamete, ja sen bil muali, dosta je puti brl težina iza osuorskog (j:-
mitU orija, 'a i česta (scesta«) pod vodu. Od vele crićkve pak sve do čimi­
tuorija je bil JazU:, ki je prija hodil sve do Bijuara uz uon stuart mučsti­
rina. Siguro Osuor je moral bit na škoju od Lošlniš. Judi poviedaju, da su
sadašnju Kavanelu skopšll za Napulijilna Franciezi. Liepo se vidi vU »Ka-
včade«, da je se gruad daržal za Lošinj, aš je poznat živi kamik, ki je zmi-
nuan. Kavuada je široka 11 (jedanšjst) metri; a jeno 100 (stao) metri dšlga.
Kada je vela voda onda je ga1binja od 8 (asan / do 9) nčoh, Još se pametin.
kada su osčorske zidine bile gore. Sve do 1908 (mijhar devstčo i uosme) su
zidine bile dele, suamo vruata su bile malo razvuajane. Sada već ni Jazita,
liš su ga zamunili (snasull kameniem«), zavot je bila velika malarija. Ma-
larija je bila tako vela, da su već judi delali rilgo od Osčrani. Govorili su
jin: Osčrani žfiti, konop ste nan ukrali, bop ste nan pojeli, niš nan niustalo.
Oslror je liber od malarije, a to ot kada su razvaj ali zidine. Osčor je juako
stuart grčat i ki bi zgubil malo vremena, mogal bi čuda napisat i šerijih i
smiješnih štuorij.«
25 Riječ get nije potvrđen u Akademijskom Rječniku. Je li to ista riječ
što tal. getto od lat. jactus REWS br. 4569: Glede g mjesto j ispor. traghetto.
Brojevi u okrugloj zagradi (l, 2-28) odnose se na prtdodanu kartu Osora.
26 Težina, izvedenica od tieh tega je ista koja i teg u Hrvatskoj u zna-
čenju »usjev, ljetina«, vidi Broz-Iveković II, str. 561. i Mažuranić, Prinosi,
str. 1445 u Poljičkom statutu: po tujih tezfh, U slovenačkom znači »žtto, Ge-
treide« (Pleteršnik II str. 658.)
21 Jaz »nasip, kono« kao obalski toponim raširen je i po otočkim i kop-
nenim obalama u Dalmaciji.
28 Ispor, Ascoli, Archivio glottologico italiano I (1873), str. 380; u fur-
lanskom vieri »stari- od lat. vetus REW3 no. 9292.
29 Prema saopćenju g. škol. nadzornika u m. prezimena osorskih Talijana
gla:se ovako prema izgovoru II čakavskom na-rječju u Nerezinama: a) Berna,
Benusi, Burburan, Polonio, Maver (= po svoj prilici lat. Maurus), Muškardjn,
Salata, Strčna, Zaklm"ija; b) Bonefačit', Farožit', MalabQtit', MavrovU' (upor.
Maver), Otulrt', Siđrovit', Stanit', Včdartt', Žiikl it', Za doba fašizma posljeo.nje
prezime bilo je italijanizirano u Zuccoli, a u Nerezinama u ZuJ)iani i Zucch.'.
U grupi a) popisana su talijanska prezimena. Među ovima je možda čakavske
Maver < Maurus latinsko-dalmatinskog podrijetla (upor. .Iireček, Romanen I,
str. 46). Grupa b) sadrži prezimena sa našim sufi'k:sima -iš i -ov.ić za descen-
denciju.

54
 5. RAB

I.
Otoci Rab i Pag iidu zajedno s obzirom na slavenski i romanski
elemenat na njiIma. Slaveni su! na njiJma od davnine, valjda od prvog
vremena svog dosle~jend;a ovamo, billli stočari. Ovu karakterističnu
odliku hrvatskog pučanstva na Rabu' p'rilffiiljletio je već u 16. vijeku
. Zadran'n pjtesnuk Baraković {rođ. 1548.). OIl'isujuoli fjlepote ovoga
otoka uzima za glavnu jooaJkilIl.iU ne rapsku varošanka, nego Dragu.
rapsku pastiricu, Šteta, što je taj TIJjlegov sastav jlOš neorestuoačan
đanašniem čitatelistvu,

Pastirstvo otoka Raba našlo je odieka i u pomorskoj termine-

11ogri:jii zapađnlh naroda. Pastirstvo nilje samo čuvanje stada, ni ovdje
kao ni kod Cincara na Balkanu, nego predstavlja i dlilO domaće Endu-
strile: tkanje If prerađivanie vune. Tako je htliO ii na Rabu i odatle
nastade izraz, koji je ušao u zapadne jeziike.
Kao što se prfrnitivna slavenska ribarska lađa od leđnog' drva,
t. zvo monoksdil, održala do danas na Rabu, tako dia su i Mleča'11,i
osjetililL potrebu, da joj nadjenu nov naziv (zopoolo), tako je 'i rapsko
tkivo od vune postalo glasovito i preko Mlečana došlo u upotrebu II
mornartci (marini) Francuza i Španlolaca. Ova je činj'en;ica zaciielo
kod ms nepoznata.
»V rstu štofa od proste vune i smeđe boje, koj je služio u stara
vremena ne samo kao obuća pomorcima, nego :i za pravl~en:je ša-
. tora pri iskrcavanja na pustoj obali«, zovu francuski pomorci 15. do
17. VIJeka herbage, ŠPainJjolci erbase, Mlečani! arbascio, a u srednjo-
vlekovnom IJa:tJiJniSikom arbas(i)us. Ovako' je zahn}:ježvo francuz Jal,
'Otac prve uporedne pomorske termitl1J0i1ogJje na Medlitenmu.
Liil1J.;V1ts1Ji $le u tom sl1!ažu, da je ova riječ izvedenica od tal, na-
ZEva našeg otoka Arbel. Dočetak -asoio, dodan ovom imenu, potieče
od drugog našegnaziva, kojlL je takoder ušao u zaaadni sviiet kao
oznaka za VU1lJeIliO tkivo, To je naziv stare srpskeoblastl Raša. Ovo
je ime dalo u zapadnom svijetu također naztv ovakove prirode: tal.
rascia, španj. raja, portngiški rasa. Ukrštavanjem Arbe ,i rascia na-
stademletačka ritiieč arbasoio, koju oosudiše Španjollicii Francuzi.
Rij,eč, prema tome, znači »rapska vuna«, ier se pravila na Rabu.
ŽLvot stočara Hrvata na ovom otoku našao je odraza u prav-
nim odredbama rapskoga statuta, kaona Cresui na ostahm jadran-
skim otocima. I s ovoga gledišta trebat će jednom pristupiti studi-
raniu naših otoka.
U gradu Sie održaše Romani. ALi, kao i u ostahm datmatinskrm
primorsleim gradovima, ulaz! u njdh mimim nutem slavenski eleme-
nat, koj1 postaje jači od romanskog· zbog toga, što 'ovaj nema etno-

.55
 grafskog zaleđa, Stvara se j, u Rabu, kao i drugd)je, simbioza Sla-
vena i Romana, koja nailazi odraza i u ~ičl1lim imenima.
Takovo jie LitčI1IO ime romenskoga pOflijekl'a, koie pokazuje očit
trag slavensko-romanske zajednice, i: porodično rime Galzšgna, je-
dilni današntl preostatak nekadašnjeg starog rornanstva na Rabu.
Osnova ovoga imena dolazi i u drugirn dalmatinskim gradovi-
ma", u Dubrovniku na primjer kao hrvatsko ime od mila ili hipo-
koristilk Gavže Pueić". OViO je čisto romansko ime Gaudais, koje
. se u dalmatinskim gradovima piše .i u deminlU1tiiVnoj izvedenici
Gaudiolus,
U zapadnom sviietu, više je poznato ovo ime u dal~oj izvedenicl
Gaudennus (od lat. gaudium »veselie«, gaudere »veseliti se«). Ime
'SJu davah romanski rodi1teltili svojoj djeci;, da označe svoje .veselie,
što ih imaju. .
Značajno je,dta su Sie u dalmatinskim gradovana žene od naj-
staniljtih vremena-služile samo hrvatskim iezekom u porodičnom ži-
votu. Zbog toga d'a,ju 'One svojoi djeci slavenske hitpokoristričke SI\l-
filkse ne samo ooda,kad im djeca nose naša ,imena, nego i onda,
kad su. čisto romenskog poridekla. To se dogodM~o i s romanskim
menom Gaudius, kQj1e dolazi mnogo puta od Bara do Trsta. Naš
stari suiiLks od mJillia -linJa dodan je vrlo rano it ovom romanskom
:iJm1em. Tako nastade OaruzilllJja,kode Sie 'piše u dokumentima i; Gau-
zegna, MlečaJlJi ga obrnuše u Galzlgna, a Hrvati u OozilI]ić iIri 00-
Žiil1Jić. Na otoku Rlabu postoj!j! i uvala, koja se zove Gozinka, prema
cakavskorn izgovoru.
Slavenska imena u gradu Rabu pojavajuUIUI sena početku ll. vi-
jeka već u imenima gradskih upravnika. God. 1018. klanjaju se
duždu Otonu Orseclu biskup rapski Maius, kodi nost latinsko ime, i
prliQr Bčlota (plilSann Belata), kog~ nosi siavenski hJilpiokoristik od
Bieloslav. O. 1050. b:ilsikup, koji dovodi benediktince na otok, nosi
takođerslavenskt hipokoristlk Drago od Dragoslav.
flrvan na RaJbu zadržali SI\l mnogo romanskih imena mjesta,
mnogo više neg,()IUi na samom Krku. Nidledino rapsko naselie ne nosi '
slavensko iiJme. Nesarno imena položaja, nego i imena brda nose
romanska imena. Tako Tiniarosa, Rapos.t4 • Ima il romanskih imena
za morske uvale, važne za ritbarstvo. Takav je osobito karakteri-
stičan naziv Valsabana kod Barbata. U đokurnentirna se p;iše Val-
salbana. Dmgi! dlilO ovog složenoz 'imena sadržava naziv poganskog
šwmskog božanstva SilllV,anus. 011 se održao još II folkloru sieverne
ltaJ1i,jle.5
Značajno je, da je i ! naziv Supetar, koj,i znači »sveti Petar«,
romanski, premda je nasel!je nastalo 'oko 1050. iU'Z benedsktinsku
opatiju, po kojoj je d!obMIJa· 'Eme i plodna Supetarska Draga.
U rimsko je dioba Arva ~lli Arba bila mumoipWm. Kako nam
svjedoče natpisi" bio jie II gradu Rabu -razvšen munlicipalll1Ji rimski

56
 ..
život već u 2. VJiJjeku naše ere. U doba doselienia Hrvata govorilo se
ovdie samo 1atfmJSlkii. To se VIildi odatle, što SJU Talijam)i' sačuvali la-
til11ski! 10katJiJv u imenu miloga otoka do danas. Arbe sadržava, naime.
u krajnjem -e ovaj padež. Na niemu se osniva hrvatski naziv Rab,
u kome Je takozvana slavenska ll1kv,idna metateza -ar > rao Ova
lingvistička činjenica znači, da su se Slaveni vrlo rano morali upo-
znati st ovan otokom, jer tu fonetsku pojavu p()lkaZlUlju samo naista-
rrje naše posuđernce. -,
Car ~OnStaII1itin velt, da u prvoj po~oviiJni 10. VJiw~ka staneju .n
gradu Arbe Romani. Prema tome imamo uzeti, da istom poshi~'e toga
vremena Slaveni ulaze u grad i postaju varoško pučanstvo.
Slavens održaše kao imena čestica i onakve Sitar e romanske
nazive, lmji dolaze jlOš samo na Krku. Tako Sie zove P1aj obronak
Tilnjarose kod sela Mundand~e. Stanovnici su pffiaimii. To je grčka
riieč pJagrrum, od koje dolazt i današnji naziv plhaža, ,irtat Stpilaggiia.
Latinskaizvedenica odatle upotrebljava se također lli obDrku Plogar"
u Supetarskoj Dragi na Rabu.
Ravnica uz Rab nosi čisto romanske nazive Pašlt, od hat. palii-
dem »močvara« (jslta riieč kao i Poltud kod SpDilta) jj Kampor, tal,
Canmora, romanski! pIImal od lat. campus »polie«, stvoren prema
latinskoj deklliJniaciji' tempus, tempora. Ovakvu d1ekLinaciuu noznaie,
pored staroga ta.JliJjamkog, još d rumunjsk~ j,ez~k.
, Brdašce prema gradu Rabu na kraju Kampom zove se Miral,
što znači »mtireSito, odakle Sie motri« (izvedenica na -a1liJs od latmskoa
mirare »zledatt«).
Kad bismo htjlelli sabrati! sva romanska imena, koja SiU poznata
Hrvatima oroka Raba, lizašIa bi mala kn~iiŽIi,ca. Ovdje Sie možemo
ogr3JIličiti Samo na posve jasna i karakteristična lmena, Od roman-
skih riječi, koie dolaze ~ na Krku, spomenimo-još samo dV1iJje. Grčko­
bjzantćnskariaeč dlrmun »šumica«, koja j.y karakteristična za čakav­
sIci diialekat otoka Krka, ovđše se upotrebljava ~t() kao naziv za
č esnce, ~ to Drimi1n oo Barbatu i oo Loparu Drmi1nE Drrramlć.
Mošiin~, koja u čakavskom dilia!llektu oo Krku li oko Pazina u
Istri znači od kamena sagrađenu staricu za svime, poznata je il ovdje
u ob1iiku m. r. rnošfm, gen. rnošttna. Istoga je postania kao i fran-
cuska maison »kuća«, od: lat. mansicnem (akuzativ) »boravište«.
Kao speClijaJ:i!tet romanskih Jii:jeČli u j,ezrkuoV1oga otoka pomi-
njem imenicu m. r. munćel, koja znači malu uzvilS:iIruu u sem, g,cije se
saknpliaiu ijlUd:i, ono, čemu se u Kašeelima Jccd SpI\iJta kaže bfce
(deminutiv od brdo). Ova imenica dlOlazd na Krku kao me šume.
Dolazi od deminutiva montiJoeliIJu5 »brdašce«.
Kako J~ već naprJiiied rečeno, dva najstarija nasel!da,i!zuzevši sam
grad Rab, ilmajlU čisto rimska imena. l3aJnđol je hatinSki deminutiv
Balneolae »rnalo kupattlo«, nazvano zacmle.lo zbog toga tako, što se
tu nalazdo kupalište za rimski mUll1~cipilUilll. Na to iUPUćwje i naziv
57
terena izložena suncu u Banjolu Prsfir, lro~i dolazi od! lat. frrxonum,
miesto, gdje se neko t]1 nešto pržil.7 Drugo seto Barbat (dolaz] :ii na
Pagu) sadržava lat. prliJdJjev barbatus, koji u prenesenom značenju
označuje teren obrastao simom šumom li odgovara našemu fopo-
nimu KOISmaj8.
Ovako bismo mogili nizati li dalie." Ograničimo se samo na tri
imena.
Od nJih SiU dva važna u l:i!ngvističkom pogb.~dIU.
Kod sela MUll1Jdanilje zove se teren kod 'lokve Kaplaka iii Kam-
plaka. Riječ jie očita složenšca tipa Caisole na Cresu, što je preve-
deI1J() lU Glavotčk na Krku.' U prvom diaellUslolženlke stoj!i: lat, rmleč
caput, u drugom lacus »Iokva, j1ezer1O«. Znači daiMe položaj, kojiji se
nalazi vrh lokve, Ovakve nazive poznaje i: naša toponomasttka, kako
pokazuju primjeri Vrpoifjle, Vrgorac, Vrhbosna ,ii t. d,
Takve složentce jasnJO govore, da jie Rab bio posve romanizovan
u doba doselienia Hrvata na otok.
Druzt je naziv položaja u raV11Ji:ci Lopara uz '1TIOtr'e Bruškit. Ovaj
naziv sadržava isti latinski sufiks, kao li Kanajt na Krku, o kojemu
je bila riieč u poslU1ednj'em članku. Izvedenica je to odrtiečl, koja po-
stoja u tal., špand, i port., a označuje biLjku oštrozhšča, koju bota-
ničari ZOvu ruscus aculeatus. Za ~iJngViiJsta jie važno saznanie, da u
lat, bruscetum naši Hudi zamijeniše vokalom i d:ug;o naglašeno lat. e,
ne sa -aj kao na Krku. Iz toga izlazi, da su ROIl11a11Jt Raba zovortli
drukčiji romanski diialekat nezo na Krku.
Kao što smo vidj'el]i na Krku, da su Romanil p'odlilZa1i za SVQju
zaštitu mala utvrđenja, koja SiU zva:111 latinskim demmertvom castel-
Iione »gradac«, oču:vana do danas u 4Imenu Košlfun, naiazirno isto i
na otoku Rabu. Dosad-sam utvrdio dva takva naziva, koja očuvaše
našt ljudi u svom izgovoru. Jedan Je Košld:in kod Barbata, gdJe j·e
u ll. viieku bio bentediiktirnJSlk~ samostan, a drogi je KOš1li!iJn dilii K5š1j!iJna
blizu plodne ,l ubave ravnice zvane Pruga na pute'1!jku, što vodi iz
Lopara u Suoetarsku Dragu.

*
* *
Kako jie već rečeno, Romanli, kOlĐMko ih sie održalo, bilLi su veći­
nom gradsko tničanstvo ,i stanovaši su u varoši. To ne znači, da
među njima u varoši nij,e već u rano doba billo Slavena.
Tragova Hrvatima nema samo 'll l'iičntmi:menil1l1a, kako smo
zore viJdje'~i, nego i u naztvtma gradskih ulLica. Ulica, u kojoj se
prodavalo, zvala se Poliana, kao i inače 'll da1lmatiinskim gradovima.
MaH trg 'll gradu ZV<lJO se isto tako, aJlii je dobio tald~anski deminutivni
sufiks: Poglianetta.

58
 Slavenski'nazivi mnogobromt su i oo Rabu. Od Slavena potječu
nazivi za rnale otOČliće,kojiih Rab oroili! oko 18. Najveći je (8 km. dug)
onaj 'na jlUJg1lJ grada, koj,i se zove Dolin. To je čakavski pridjev doli-
nJ,r »d0il1Ji1i«. Znači »don~i otok« za razliku od Raba, kOliti je »gomji
otok«. Dočetak: su ~čiJH TaJiiJjani držeći" da se u nj,emu sakriva
llIjilhov sufi/ks -ilno. Ovaj pridjev unotreblšava Baraković."?
Značajno je još, da se stari hrvatski pravni izraz laz »iskrčena
njiva u šumi«l1 kao ime mjesta upotrebljava na ovom otoku u
ženskom moo, onako, kako Baraković UJPotTieblliiava ovu rijieč.l 2
Ovdje na1ilIazimo na nazive ooložafa kao Malla Laz (kod Bar-
bata). Uvale, kojie se inače u Dalmacifi zovu Mh, zovu se ovdje
ekavskan čakavskiJm o1Jtilkom MeJna kod Barbata, Meme u Supe-
tarskod Dragi, Na Melil u Loparu, MeJiik, :i t. d. MeI je sitan piJj,esak,
koga naročito mnogo ima na Loparu.
I ovdje naš 'oorod ima katkad dirukčide izraze nego čakavci
otoka Krka; On'O, što se na Krku zove nerlz »neezorana zernlia«,
ovdje se zove der: Veri der, Mali der, Ravni der (na Barbatu).
Naziv pudar, 'kojli le u starim hrvatskim pravnim dokumentma
označlvao čuvara polja 1 3 , očuvan je i na Rabu uimenima mjesta:
Pudarica na Barbatu.
Na Rabu :imade i liJj,eprh naših izraza za uvalice, kao Sarnotvorac
(ilzgovoreno Sarnotorac) .na Barbatu, čime se označuje uvala, u ko-
joj se stvara obala nanošeneem pi'j1eSika. l 4

II.

Od svih naših jadranskih otoka pokazuje Rab posJije KI1ka naj- \

veći procenat romanskih toponima. Što je još značajnše, oo Rabu
nema nijednoga hrvatskoga toponima za naselja, dok smo ih na
Krku našli u lizobiillj:u; osobi/to na crti sieverno od međe, koja ogra-
ničuJe krčke-romanske toponime. To znači, da su sva današnja hr-
vatska naselia na Rwbu nastala na romanskoi osnovi,
Ako se promotri tzM~~e fonetika romanskih toponima, može se
dodU'~e utvrditi, da se konsonant k pred e i izgovarao kao u roman-
sko-dalmatmskom (pr:im.ier;j.: Brušlott < bruscčtum, naziv rta i uvale
KrkLaiI1It < droiJnartll:s »zaokružen«, naziv uzvisine u Tiniarosi Sara-
klin < .saracčnas), a:~E se ne može utvrdiiJti niJedna pojava, koda ka-
rakteriše krčko-romanski govor. Jed-ilno bi, SIe naziv ·UJiviSliiI1le u Su-
petarskoj Šantačrbul mogao u drugom dijelu tumačiti kao krčke­
romanski plura1 ji'rbuJl, = taili,aJ1bem. To M bio ptid,eg!as kao u tooo-
Iliilmu Kimp = tal Campi na Krku. ADE zbog nestašice starfh potvrda
u pisanim doktanentnna, ne može Sie naći sigurnih dokaza za tvrd-
59
nju. Za taj priieglas govori i naziv gorske kose paralelne s Velebitom
Tiniarosa, ako je ispravno protumačen ovaj romanski naziv latin--
skim montanca russa »crveno brdo«, I
.Fonetska analiza romanskih toponirna na Rabu dovodi ipak do
zaključka, da su se u SJi!mbio~i s Ifrvatima Romani morali održati
dosta dugo na ovom otoku, kao una Krku južno od pomenute međe.
Evo dokaza za to.
Dok u nazivu Rab nalazimo staru Iikvidrnr rnetatezu, u nazivu
sela Barbat i u nazivu uvale Valarmata, nema je.
Dok u sanctus> Sut u Supetarska i Suvid (ime drugog velikog
vrha na otoku) nalazimo hrvatsku zamjenu za stare nazale, koji, se
razviše iz lat. an- on- pred konsonantorn, dotle u Kampina (brdo u
Tinjarosi), Kantarala ili Kantarara (naziv otoka na iugu Dolina) i
Kantaralica (uvala u Dolinu) sve nazivi prema ribi (kantor), Kam-
por; Karnourala (draga u Barbatu). Muntač (pašnlak u Barbatu),
Munćel, Mo(e)ntinjiisa (vinogradi u Barbatu), Mantinlada (vinogradi
u Barbatu), Ronke ili Pumke (dio Kalifronta), .Funda (položaj u Kam-
noru) ne pokazuju staru zamjenu u za -am- -an- -on- pred konso-
rtantima, kao što Je ne pokazuju ni naše pozaimice dlZ mletačkoga.
Iz ove Ui,ngvisHčke analize nikako se ne smije stvoriti zakliu-
čak. da su. Hrvati recentno stanovništvo na otoku. Ima dosta drugih
lingvističkih pojava, kode dokazuju veliku 'starost hrvatskoga nase-
IIHvanj.a. Zamjena dugog latinskog II sa i u Pallilt lide u najstarije
pojave. Isto potvrđujiei zamjena o za nenaglašeno latinsko a II
Košlfin za Latinski deminutiv Castellione. Ovo SiU Lingv,is,tičke po-
jave iste starosti kao illilkvidna rnetateza II Rab za lat, Arba. tal.
Arbe.
Dok bi se za naziv Rab moglo mislšti, da su ga Hrvati čuh na
susjednom kopnu i ovdre izvršitilekvidnu metatezu, to se ne može
kazati ni za Palit ni za Košliin, Za ove su toponime mogli saznati
samo oni Hrvati, kojli, su se vrlo rano (možda II 10. Vlid·eku) naselđi
na otoku.
Dok su na drugim našim jadranskim otocima nazivi uvala, ri-
barskih pošta i rtova u golemoj većini čistoga hrvatskoga podri-
jetla, na Rabu susrećemo dosta jak procenat romanskih toponima
za konfiguraciju obale.
Uvala Ćimatavvi Cliifnatai Čihnata dolazi na otocima zadarsko-
šibenskoga arhipelaga kao Šipnata. Rapska C!ifnata označuje i izvor,
koji se miieša si morskom vodom. Vidiet ćemo, da j.e to lat. sipho-
nata.
I ovdje vidimo, rđa jie rneđuvokalsko t neizmijenjeno, baš kao i
u nazsvu rta (punte) Illa otočiću Sv. Grgur Sakarata, izvedenica na .
-ata od lat. siccariusvportugiški sequeiro »miesto, gdj1e se' suši gra-
nie«,

60
 Kan:itallj illli KanikaJij, gen. Kanikiia označuje rt, obradive zemlje
oko njega u Kšmooru, To jie lat, can1I1CtU!11Um »rnali trstenik«, naziv
kajti se u rnletačkoi fooot!i:ci pojav1Jitl.de u Kanidole kod Loširua.
Za uvale postoji čitava sersia Isabžemca sa Va~: ViidJnlaka u Ra-
poštu pod Tirdarosom v-aĐNIS rđe 13:00 »uvala zvana Lokva«, Vašar-
, mata »u Karnporu«, Vallis camina (g. 1334.), Vallis obscura (J{. 1059.),
Vadiškala (u Barbatu, ovdje jie dobila po prezirnenu ~ naziv Žigo- '.
vac), Valmartina »uvala MartiJIllova« (u Barbatu), Val16nga (u Kam-
noru) »duga uvala«, Vapaškala (u Barbatu) »Paškova uvala«, Val
Perla zove se lt Mala i Vela Perla, Valstka (u Kamnaru) POSv'e je
plitka, kako joj !i lilme kaže. Valšibaka pred Gavranicorn sadržava u
drugomdiiešu naziv mreže šabaka. Vardarika (pod Karnoarom) ima
u drugom d'tieillu ime biiIljke 'erka, koja se na Rabu zove uljika od lat.
alex fil~ois. Ovamo će možda ići I~ Vardoža u Karnporu »duždeva
uvalae.
I li'zvedooi!ca od Va:liIJilS sa sufilksom -ata dO~aJzi na Rabu tri nuta.
Vaffita je mala dražica u Baniolu, velika uvala kod Samotorca i
pašnjak u Tiniarosi. Ovaj isti toponim zlasi na Kriku u krčko-roman­
skoj fonetici Valunta s umetnutim n pred dentalom.t"
.Od drugih romanskih toponima vriiedm su pomena:
1. Pruga tl Suoetarskoi DrazaOvako se zove čitav kraj, u ko-
iem ima još mnoštvo dJm~ih toponima kao Skura draga, Pončr,
Ivančićev! stanI, VelĐa takva i t d. To su najiOOlJje zem~je na otoku.
Ovartoponjm nailazi se još u slovenačkom (Gorica) kao ()I))'Ća ri!jleč
i u sievernotak nariečjima u značenju »pOIJijs:ki prtrod«. od lat. frux
-g1is nrema deklinacif a. 1 G
2. U Supetarskoi Drazi Je Fflža šuma (bošak) kral mora. OvaJko
se zove :i mala uvala (valica) na južnOli stran; Dolina, To je izve-
denšca od osnove lat. glagola fodere »kopati grabu«, Hrvatski je
pendant graba i Grobine, naziv drage u Suoetarskoi,
3. Grp'e je dio Barbara. To je isti' topondm kao ime uzvisine
Gripe kod Spllita1 7 •
4. Karara je cesta i term uz nju tl Karnporu, od Iat, carraria
»kolnilk«18.
5. Kom(.o)rčar je danas naziv šume (bušak). Tu su se našle i
rimske stanine. Nazav jie potvrđen g. 1229. U 'tom jie predjelu biIIlo' i
raznilh crkava. Tumačilo se ovo ,i!mekaQCampUiS Martim, što' ni-
kako ne liide. Kako su tu nađene ziJdli!l1Je okrenete 'Dilema gradu i nat-
pis, u kojem se govori o portici »dućani«, bilo je ovo mjesto, gdje su
R.ablijooi trgovalš, Zbog toga je Jtrečekovo izvođ'enj,e od commercia-
rium vrlo vjerojatno. Rapski porezni činovnik zvao se comercarius.
\ Ovako se piše l~ naš toponim u lisfinama. 19
6. Pašturšn, []j,i:ve i dražica uz obalu na Barbatu, potvrđen jie g.
1203. d' 1360.-1400. Sufiks -an pokazuje, da je to izvedenica od ime-
na nekog R,im:IJannlua, koji je ovdie imao svoj praed.ium2 0 •
61
 7. Prvorada je naziv njiva u Baniolu. Ovaj je naziv potvrđen
1229. kao Pulveraria'", čiiSti latinski tooonim, kodi označuie »prašno
miesto«. . :;
8. SIIba ,ilh Sirba, južno od uzvisine Verlo Čelo kod Tmiarose u
Supetarskoj Drazi, potvrđen je 22 g. 1334. To je isti toponimkao ime
otoka Silba »šurna«. ~
• 9. U tooonomasticj otoka ima i jasnih tragova mletačkog go-
vora. Ovamo dide nazsv rta Kaldanac, Kaldanca, koji zajedno s rtom
F(a)rkanj,em zatvara gradsku luku. To je dio staroga grada ispod
Sv. Marije. Prvi: deo ovoga tooonima .dolazi još u nazivu poluotoka
Kal~frOin(a)t, kojli se u dokumentima zove razno: Caput Frondis, Pla-
gare Niche lJ Parti inrerion »dOllljli kraj«23. Kal- je prema tome mle-
tačko cao <caput sa zamjenom vokala o sa l kao u rapskorn pre-
znnenu Galzegna, Drugi Iedio složenica Kaliifroot jasan. To je la-
tinska riječ Irons, -dis »lišće«, Kraj je bio šum ovit, li ovaj naziv od-
govara tome. Kalifronat je, prema tome, iednak romaask] II1aJzilV kao
Kantafig < lat. Caput Hd kod Gruža,
Teže je objasniti drugi dio složenice Kaldanac. Iz starih se gra-
iilja, koie su vrlo raznotiike,24 može ipak zakl~u;či:ti, da se radi II vul-
garno-latinskom kornparativu sredniega roda antius, koji je zami-
jenio klasično-latinska pdl()g antea »priie«. Složenica bi, ako je
ispravno ovo tumačenje, značfla »nređnii rt«, što se slaže s polo-
žajem. Alli je moguće pomišljati i na rimsko lično ime Antm.
10. Osim ova dva toponima, koji pokazuju tragove mletačke
fonetike, ima još naziv (imperativna složenica) uvale i rta Vrdaškdli
(prema Sorinlu), na austro-ugarskod spedjaJiki Guarđascostlo Tu
književno-tal. obliku) i Tonera (otočić kod grada). Mletački sufiks
-era < lat. -aria došao je čak na hrvatsku osnovu u nazivu uvale
na Dolinu Golubera.
ll. Naziv ria Frkan], koiim se završuje brdska kosa Kalifront,
nije jasan. Izgovara se i piše hrvatski Farkand, ta:l'ijanskii Fraoagno,
na austro-ugarskoj speciialki ovako i još Ferkanio, Starih potvrda
iiZ dokumenata nema. O postanku toponćma može se zbog toga samo
nagađati. Kako se radi o dlijelu morske obale, vrlo jie vjerojatno, da
stoji. u vezi s lat. glagolom frfcare, koji je II romanskim iezicima i
ribarski termin u značeniu »mrilestiti se«, Rapski toponim može biti
ista riječ, koja i siciliianska fragaggya, napuliska fra(g)ale »mnoštvo
maiih ribica«25.
Svi ti romanski toponimi, kOIJIe smo u ovim prill11ljerilma dovoljno
odredlillj" rječito govore o jako romanizovanoi sredmi, u koju dođoše
Hrvati u 10. vijeku.
Ništa ne govore I() postoJaJnju romanskoga stanovništva na Rabu
oni hrvatski tOiPOlllimi, koji sadržavaju romanske rijlečF, što su ušle
II hrvatski govor na Rabu, kao naziv] uvala, rtova i škol1\jeva: Brne-
štri1j'e, kolektiv od brnistra < lat. genista, Gripavnica na Loparu,

62
od imena mreže grip, Loplžina od 1IOpiJž »lonac«26 < lat. Iapldeus,
MogranJ. i Mogrand:ac od lat. naziva za šiJpak malurn graneum, Sprta
od Jat. sporta »košara«, Tonera od mletačkertieči za mjesto, gdje
se lOViL tuna, Mali DuI1filn, naziv otočića (prema duvanu), koii se zove
i Lagani, Javomo na Loparu (pridjev od javor laurus), Komoričie i
Kornorika, koromač u Barbatu (prema biljci, ko1a se jede), Kanat,
nazev za b rds ki 'Lanac Tiniarosa, a u običnom govoru u značeniu
»brdski pašnjak sa mnogo kamenia«, Milfine u Barbatu :i Mirlruca,
brdo na Loparu, Debela Frfista u Tiniarosl (prema romaniemu hru-
sta na Krku = trusta u Barbatu »oštro kamenic. među koiirn ne
raste nikakva bilika«), Vela Modra na Loparu i u Frugi od lat. ma-
ceries »karnenita ograda, zid bez klaka« u domaćem govoru. Sve
ove romanske riječi mogli su Hrvati doniieti ] s kopna, kad se po-
sLije 10. vijeka naseiiše m Rabu, j,er sie ti rornanizrni govore i na
obalskom kopnu. Ovo su hrvatski toponimi romanskoga podrij,et!la.
Oni potvrđuju hrvatsko nasedavanie otoka Raba kao il hrvatski to-
ponimi slavenskog podraetla. Alt valja ipak dodati, da S!U neki od
ovih romanizama mozlr ući II hrvatski govorotoka onda, kad se
Hrvati naseliše na Rabu, Ikao neor. modra. Kao S!il}.{umo se može
kazati, dia je p~ogar »versante« posuđeno na Rabu.
Za stari dalmatinsko-romanski zovor značajniji su grecizmi.
Gradska vrata u Dubrovniku zovu se grčkim nazivom PiIe 2 7 • Ova
riječ postoji' u sievernom Jadranu kao toponim. U Puntu oo. Krku
zove se ovako jedan dio obale. Na Rabu II Kampom PliIle (akcen-
tuira se i Ptle) označuje put i brežuljak, preko Ikojega se ide u Su-
petarsku Dragu. .
Još treba spcmenuts romanski tooonan nepoznatoga nodriietla
Mag, naziv uvale, gdtie se love tune, kod Barbata. Na austro-ugar-
skoj saecilašk] zove se Vane di Omago, Isti toponim dolazi u Istri
kao ime gradskog naseda U m a g a . ' •

III.
AnaIii~iraiiUći. romanske toponime, utvrdjli smo p'rtlličaJn procenat
takovih, koj se odnose illa uvale i rtove. Dok je m drugim jadran-
skšm .otocima veoma nmJllOO postotak sitarih 1'OI111W1skiih toponima
ove kategoriie, ovdie jie prdl1lučoo Yell!iIk, čak večt negol1li na Krku, To
znači, da su Hrvati ovdie živjei1liJ ul s:ilmbIiozii s rOtl1JaJ11ISIkJ ribarima.
Zbog toga je zaJllJimiji,rv'O navesti> i hrvatske toponime, koji se
odnose oo kont1iguraailjlu obađe. Metafore su Bađani (n gen. Banja)
Kosača (rt), Sedii>, Šilo i > otoči6i Poh1mb ~Stoi1lic. Prema SitabltiJikama
i biftJilkama nazvane su Č~a, Rasvatice 28, Sltov:ica 29 , Smokčva,
Javornč, prema ~e:IlIU P1IiItvAc; na Sv. Grguru, SttnliJca, Glavica,
Vdi ŽaJt, prema ptiJcama Gavransea. samo ovdje se susreće stari

63
 pnidiev Stojanj, (rt i ot~iĆ illa Loparu, na SlPecijlalJkama kravo Sto-
jan). Hrvatski peTIldaJ11ltm Or:linJata J:e Vodenča, ruva!Iliica na Barbatu,
i Vodice pod Raposrtom na Loparu. Tu »kuha« voda, Ponavtja se,
. kao i na ostalan otocima, Slatina, uvala i punta sjev,emo od SoriJnja
i na Mišnja!ku, i Tatina, »POI"at« TIla Golom (na specij:ailkJi Tatinja),
Nilvtca, uvala ti Rapos1lu, li Samottvjorac, uvala, porat, na Sv. Gr-
guru, Dolinu i '11 SUipetarskOij.
. Zil1Jačaj;no je također, što se ne nalazi nileden stari romanski
tooonan Za otočiće. Lukovac, kojlil se ponavlia na Jadranu, dolazi
ovdje tri puta, na Loparu nasuorot brdu Košl~iil1lU dIO Bruškita (ov-dje
vele, da jie bilo mostir »samostan«), na Barbatu ii kupaltšte na Rabu.
Ovaj se tooonan na!~t li TIla kopnu, u Suoetarskcd Drazi. Drugi su
nazivi školieva MišnjiaJk. Sikavci (prema billj!Ci'), Srtdillljiak, Zale Šku-
lje, Tanko i Trstenlilk. Tanki dolazl i u vezr sa rt. Artltć .dokazuje, da
je današnf naziv punta novijega datum.
Broi hrvatskih toponima, koji SIe odnose na obrađrve čestice i
na razne terenske olJil;jke; btlona Loparu illi u Kampom, '11 Priig,i, LN
na Barbatu, veoma na:divilSiUjle braj romans1kJih, očjt znak, da je obra-
điivanđie 'PoHa] paSJ1!i:rstvo bido od starih vremena u rukama Hrvata.
Evo liste tIiih rtIopol1Jiana, kola nikako nije potpuna.
Od naziva za kakvoću 'i konfiiguracijru terena nastadoše .tooo-
nimi: Bok (sam i sa pridjevima Velii:, Ma:H, Burin) i deminutiv 80-
buk, Dolšc (sam i sa Pl1ildjjleviOm) d augmootiaJtilv Dolčina, Draga i
izvedenice Dražica i Dražina (same i sa pridjevima). Grič, Gromača
(u sing. i Pl. sa pridievom Vela), Griih, Beli Kamen, Kamik, Kamefl)-
l1Ijlak (ovako se zvala i Tiniarosa), Pećina, Pešće, Ponor, Prozor,
Ravno i Ravnice, Rupa, Sklon (brdo hrvatski pendant za Rapost),
Stene i deminutiv odatle Stenlce, Strmac, Vrh ii iiJzvedeni:ce odatle
Vršak 'i Vršlnei Žal i deminutiv Žallć, Belo ilo, Velie Jame ;1 augrnen-
tativ Jamina. U ovu kategoriar idu j; metafore Glava i ,i!zved:eniJce
Glavica li Glavtna, Trbflšniak (brdo) jj Vrata i arugmootatlv odatle
Vratine. '
Prema IiJZrazima za stabalje i bi~Jike stvoreni SiU ovi toponimi:
Diibac, Gabar 1izV1edenica Gabrčvica, GlogiilJja, Javoran (pridjev u
značenju »lovorov«), Planika (arbueus unedo), Pranrutna, Siče i
SIĆaC, Smokvice, Smrika, Trava 'i Travica. Neki od ovih ;toponlima
upućuju na šume. Ovamo ide Gaj i Gušć s prefiksima Prlgiišć,
Zagušć.

Od pti:ca nastadoše Gavranišće, Kokoštca'" (brdašce li šuma),

i Kosovo.
Na 'DoijopI1iiVl'edru ioastirstvoodnose sie: Gurnnlna» Gumnlšće,
Koearlna, KravlJj:ak, Lokva ii izvedenice Lokvica, Lokvina, Nitve i
Nilvtoe, Ograda :i Ogradlca, AI:aI1ldJišće, POČIiIVa1iš6e, Pudarlca, Ri-
pišće, Stan t izvedenice odade Stanić, Stanina i Stanlšće, Teg, Na

64
ulišće, VrtH. Rđave nJjiJv!e označuju toponimi Glad i Gladnlca. Njive
se označuju ~ općom ni;jleči M~to s oznakom posjednfuka.
Od naziva za flep,tillJe rimamo SaJIJlO Gadar. (škO/lli uDolJim).
Na iOiloč~e urređ:a!ile mdrustliijske upućuju Japnčruca, Krcalo (rt),
Pristšnišće i SoliiJnJe.
Tekuće vode su riJie1jke m otoku. Topoođmir, ko]i sie na niWh od-
nose, samo SiU ropćeI1itiieči Potčk il augnrenltatlilV Potočlne, Vrufjka,
Vrfit1lk .~ Stiiball (tu jegustlirna).
Ne zna se, na što Sie odnosi Račišće, nazav pašnjraJkja :i br;ijega u
TiJnI.i'arosi3 1 • Isti tap!anlilm dQlhazi ikao naziJv naselja na KorČUJ1li.
Straža i dJemlilnJuti'v ođade ponavlja se Ov,eLje kao ~ na svim
otocima.
Pored romaniiJzlma M~rine ddlazi il hrvatski mzdiv ad ~ augmen-
taJtliv odatle Zidine na Loparu. Pripovijeda se, da su tu Grci sta-
_Il'·
JIiOIVd!lJl. 32
PIiidjevm, kako smo vildljelli, dolaze il ovđše često kao topcmilmli.
Spomenimo još Gi)1/i lilL] Gi)11O (otočić, gdtl1e se lkopa mramor), Dum-
bčko 'i ~vedienica Dugača (njiva).
Od 'MičnliJh starih imena s nastavkom -ovac, kioj'l su: m kopnu
veoma brojlI1li, 'ovdje llIailJa2ilmo samo Bi)ilđ~o'Vac33 (otočić). I ovaj to-
J)OllIim govoru za velilku starost hrvatskoa IlJa;sellilvaJIllia.
Na mrod!nlil folild!Qr upućuje Igl1išće 3 4 •
Od sffioželI1l~ca iJstičUJ Sie Be;lii grad (na otolčOOu Gd1iiJ) Iii Glavograd
na LOPaIm. .
NOV1iji hrvaJtslkJ~toponimi diobivaju j, ovdje kao i na ostaillim ja-
dranskim otocana ipni!cijev Sveti, ne Suto P:riilrmer:i: VaJa Sv. liiUJll1ije
ilIJi Fumi.ie (kod! grada Raba), Sveti Grgfir 3 5 (i~~Ć) il rt. d.
Naša pomorska karta biJiježf još neI1roIlilko zanlimIlji'V1iJh tOPOOliIma
Zla uvale ~ rtove na škd1fjima, koji, p,t:1padJaJjuobal1JS;kiom siStemu Raba.
Tako Illa Sv. Grguru člittamo nazive rtova KOISIaČa, Pod Stain (zaci-
jelo Pas'1iilflSk'i), Zad Badinja (badWIli je česta metafora' za uvale) i
Smokova (čest topOIllilm za uvale i punte), Na GolOll11J: Velit Brig, Ma-
amj 'j Senjska (sc. vala), M.aJCi/nj je očno tal'. maCliJg:no »kamen« (pre-
majzgovorn t. zvo cakavaca). Po značenju odgovara daJJmatlilIlJSlko-
romanskim 1JopOnliJmJiIm'a Mamet na zapadnoj :oIbailJi KJ1ka ~ Makoore
u obalskorn sistemu Malia:ta. Za uvašu č~tamo još 1iI1Il1a Rabu veoma
običan naziv Dumboka,
Bilješke:
1 Upor. v. Wartburg, Frantl;osiSches etymologlsches Worterbuch sv. I,
str. 124.
• 2 Upor. o ovom imenu Jireček, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens
wiihrend des Mittelalters, sv. II, str, 37 i moj članak u Casopisu pro moderni
filologii, VI (1008), str. 144, br. 6.
a Upor. M. Rječnik, ,IrIl, str. U6.· Dočetak -e U Gavre naš je. Ovakov
dodatak daje se i na R!a:bu. Tako nastaje naziv od mna Kreste od romanskog
Cristqphor, koji je zaštitnik Raba.
5 Slavenstva iromanstvo
65
 i sl.
4 Upor. moju knjižicu Dolazak Slovena na Medite ran, str. 225uch, 3 izd.
6 Upor. Meyer- Lubke, Romani sches etymolo gisches Worterb
br. 79:21. Ovo djelo citiram i kratico m REW.
8 Od latinske izveden ice plagari um.
Od plaga »ravnic a«, upor. djelo citi-
u znači »versan te«.
rano pod br. 5 pod br. 6562 a Plogar u rapskom hrv. narječj
7 Od iste latinske riječi, dolaze i naši
izrazi za tavu ili tigan: prosulja ,
prsura, psura ili sura (na Krku).
8 Upor. moju studiju: u Nastav nom
Vjesnik u XXIX (1921). str. 226.
9 Ovdje dajem neka opažan ja s otoka Raba, koja sam izvršio putujući
. pješice otokom J.9·27-19 29. god. Detaljn ije će biti sve obrađeno za ovaj otok
kao i za Krk u posebno j studiji o imenim a mjesta na ova dva otoka.
10 Upor. Ak. Rječnik , sv. II, str. 600.
H Upor. Mažuran ić, Prinosi za hrv.
pravno- povi. rječnik. str. 586.
12 Upor. Ak. Rječnik , sv. V, str. 931,
laz 2.
13 Upor. djelo citirano u bilješci br.
11 na str. 1192.
14 Današn je pučanst vo Raba recentn
o je. Došlo je većinom preko Vele-
ce Vlasima . Među
bita. Bunjevačko je. Značajno je, da na Rabu zovu Bunjev ime dolazi od rum.
njima ima i vlaških imena, kao Kordići na Barbatu . Ovo
bljavaj u i mnogo turskih izraza, kao na pr. Sad ni: zeman
coardš »uže«. Upotre Marčić, Naselja ,
zato. Meni ne begeniš e ovo (Lopar) . O ovom pučans tvu upor.
svom antropo geo-
sv. 23 (1926) str. 3<H-30 7, 300-316 , 332,-33 9. U OV'Dm prvom
astički materij al za
grafsko m ispitiva nju dao je pokoin! Marčić samo toponom zadarsk e i šibensk e
naselj-e na mjesta na otocima Rab, Pag i Vir, dok je za na mjesta, nego i za
otoke dao obilje toponomastičke građe ne samo za naselje građa. zapisan a bez
uzvisin e, rtove, uvale i školjev e. Golema šteta, što je ta
filologi čke aJkribije !
.5 Upor. moju studiju u Archivi o glottolo gico italiano , XXIV (1930).
str. 49 br. 77.
18 Upor. Meyer- Ltibke, Romani sches
etymolo gisches Worter buch 3 izd.
br. 3'546.
17 Upor. Nastav ni Vjesnik , XXIII
(1914), str. 343 br. 5. Bartoli, Das Dal-
matisch e II, str, 242 ima grippum sa Krka,
18 'Upor. Meyer- Lubke, o. e. br. 1718.
iz
19 Upor. Nastavn i Vjesnik , XXIV, str. 661, gdje sam zbog potvrde , Upor.
Comoio arii pomtšli ao na izveden icu od' biljke tamarix
g. 1229. (caput)
16, 58, 131, 172. 188.
još Kušar, Rad knji. 118, str. 15 i Brusić, Otok Rab, str. Die mit den Suffixe n
20 Upor. u Galiji Pastori acum u mojoj studiji
zčsisch en Ortsnam en, str. 117 br. 232.
-šcum etc. gebilde ten sudfran
21 Jireček, Die Roman en in den
Stiidten Dalmat iens I, str. 64. -rada
nastalo je\.disim ilacijom iz -raria.
22 Jire~o. e. I, str. 64.
IS Jrreček ibidem i Brusić, o. c. str.
7, 9, 177 zove ga hrvatsk i Ze-
leni rt. Taj naziv nijesam čuo u narodu. Bit će to njegov sloboda n
prijevo d.
24 Brusić, o. c. 9, 10, 102·, 147: caput Antium , in' Candam zio, Cal-
na žalost kasne
dantio, Caldanz o, Candampsđ)s, Capo d' Antio. Ovo su16 i moje Les ori-
grafije iz 14. vijeka. Upor. i KuŠar, Rad knj. 118, str. ime južnota l. grada
gines de Raguse , Slavia, X (1831), str. 481. Upor. i
Anzio. Dočetak -n] mjesto -lj osniva
26 Upor. Meyer- Lubke, o. c. br. 3501.
se na disimila ciji r - U > r - nj, ako je ispravn a etimolo gija.
28 Lonac zove se položaj u Banjolu
i u Rabu mjesto, gdje je gat.
27 Upor. Slavia, X, str. 486.
28 Na drugim otocima glasi ovaj toponim Rasoha tica, deminu tiv od
rasoha »račve«.
29 Na austro- ugarsko j specijal ki Sitnizza . Neki itzgovar aju s.:stovic a.
biljku [uneus sit,
To bi bilo od ličnog imena Sixtus; Na Rabu se kaže za
coll. sit'e,

66
 30 Kokoši ca znači na Rabu »šljuka« (scolop ax rustico1a).
3L Narod zove danas ovaj brdski lanac (masiv) , u kojem smo
romans kih i hrvatsk ih toponim a, posuđenicom Kanat, od vidjeli i
canthus , v. Meyer- Ltibke, o. c. 1616, kako jet gore rečeno. predrim ske riječi
uočen. Prema Brusiću , Otok Krk, str. 6, 8,
Naziv Tinjaro sa je
zvao se u 14.
onako klao rna Golom Na VelJtlm KiaminjaJk ili drugi jedanvijekU! Camign aeee,
Kamen jak. Ovaj brdski lanac, u' kojem je, sudeći po topono kanat na Loparu.
cima, u srednje m vijeku postaja la simbioz a pastira Hrvata i mastičkim poda-
od rta Sorinja , a završuj e se rtom Gavran ica u barbats Romana , počinje
Die Roman en in den Stadten Dalmat iens, I, / str. 64 upoređ kom humlju . Jir~
ujesa današn jim
imenom quarter ium Chune rose a. 1334. U ovom starom rapsko
ako ga je Ljubić ispravn o zabiljež io, samo se pridjev slaže m toponim u,
je ispravn o moje izvođenje od Montan ea russa, onda bi za s Tinjaro sa. Ako
naciju bila paralel a Crljene stene na Dolinu. ~o [e pak prvobit ovakvu denomi -
rossa iz god. 1334., onda je moje izvođenje od Montan ea ni oblik Chuna
!'USSa samo ling\'i-
stička kombin acija bez historij ske potvrde
. Chuna ib.ila bi
cuna, riječ, koja u pluralu znači ne samo »zi:pka, bešika« u tom. slulčaju lat.
, nego t »gnijezd o«.
To bi također bio razuml jivoron im, ali bi ostao neobjaš njen
3' Upor. navod Brusiće v o. e. str. 58, da. su
prijeLa i e>t.
se II Barbatu u mjestu .zvanotn-
Greerij a našli ostaci grčko-rimskih zidina. Upor. toponim Grclna
na Loparu . jJtod S1;o1ca
33 Lično ime Boljko od Boljesl av potvrđ
eno je
ponimi na kopnu Boljkov ac, Boljkov ci i Boljkovići.,u v. 16. vijeku, odatle ~
Akad. Rječnik;" I,
str, 546.
34 I ovaj je toponim čest na kopnu,
rijedak na otocima , v. Akad. Rje~­
nik, III, str. 700.
36 Ovaj je naziv recenta n. Brusić
o. c. str. 10 mu daje još dva im~a
Arta i Drvenik , koje ćemo' još sresti na jadrans kim otocima . J~k o. e, -I,
str. 64. pominj e potvrde insula, Arta; Larta g. 12~.-13
doznati , da li su ovi narzivi još u upotreb i, Kod pastira34. Nijesam mogao
i baba na Loparu
čuo sam i sa tal. pridjev om Sen ili San Grgur.

6. PAG

I. rl --,· ,

Kao na R:ahu,prvobt,1mo slavensko PUČaIl1IStvO bdao je i na ovom

otoku stočarsko i kao takovo dIO danas je očuvalo svoju važnos
Dobro jie poznat paški sir. Sa stočarstvom u vezi: razviljia~ s,e t;
ovdje'
zaciie loi čipkarska umjetn ost, dobro poznata i danas. Daje na Pagu
pastirs tvo billi<> razvije no zarana, vidimo odM'lle, što se 'na tom otoku
•
soominie još u doba narodne hrvats ke dioos.ttiUe selo (villJlia) Vlašići
God. 1070. kr:aJ'j Petar Krešanćr određiJllle , da ovo selo, zajedn
s ostahr na na-oto ku Pagu, imada nripad ne pod l1I'll1Is:ku biskup; o
iju. 1
Naziv Vlašić! očita je izvede nica od vlah, od r.iđleči~ koja je
staroj hrvats koi državi , kao d, 'u srpskoj, oenačšvaša roman i u
skog
stočara. pastira.
Na tom otoku jma i veoma starmsšdh sJavell1LSildh nazsva nasefj:a.
Ovam o računam ime sela Dlnššk a, kođe i!Zvodlilm od nepotv
rđenog-

67
 »mala šurnica«, od Gd.iiintl o I~ojoj čemo riieči
đerninntjva gctilnij~aa
raspra vliati, kad bude govor a o otoku Hvaru."
Da je to ime, staro, svjedoči naziv Starov as i Starov asica kod
toga sela: U toj je složen ici stari hrvats ki naziv vas »selo«,
Stanov nške DinJjliJŠike zovu današndl Pažan i »sej&1k, seliact,
Ostala almooa nJaJSellia na ovom otoku sva SIU romanske. Samo
kod mjesta Pagan alazim o uzvissnu, koja se ZQlVe Gradac.
Ovai naztv uoućule na 1:10, dia su i Slaven i već zarana imašl ovdje
svoia utvrđenja.
Naziv sela BQViltia.na Čli[sttO je rilmski..
. To je1izvedenJiJoaSltvoref1la pOtnoćuliartliinls:~og SlUfiiksa -iana od
g imena (oogno mena) P,at1JI!UJS. Označu je se nd,ame ;imanj e
dmsko
(p,TaedlLwm) [)jeikog RiJmIllilan:ilnJa,koj,i jie ,maIO p'riidje vak Paulus . Ovako
ilzveden~ nazi~i nalaze 'Sie u svsm romanskim zemll!ji
arna. Slaven sko
lIasiel1je nastal o j;e '\1 ovom 's1luiOaj u oo rimsko m. Ovaka v i1tp riJmiSikih
iJmena vidjet ćemo ~ u imenu dJubrovačlkog otočić a L:aiMjan, od
LiciJniiJana..
Ime sela Nl()vaItila iJ1~ Nevarija dovod e mnogi etimOl1bzi u vezu s
lat, pridievon» mV1a:]i1 s »pOIIl] OIrski« t dJomliš lljajru se, dia se jie kod toga
mjesta odi:gr:a;l\apOIIllOlrslka bitka u vliilleme rimskih građanskih
ra-
tova. To j.e, dakak o, ,dOOllliš]janje na OISnOV U 'oogvils ,tltčke kombi mcije.
.Istma je, dia SaJIl1IOtnlJelSto potječe iz 1Iimsktih Vrel111OO1a, jer se kod
11lIega na:tazertragoV:1 rnnskom vodovodu. AN ovakv a limetlJa dolaze znači
i u roman skan zemllJjama i ,iJzvoid,e se od lat. ri~eČ11 I1IOVI3.1e, što
«. 3
»iskrč ena zemJ1ija
Otok Pag je zaista nekada bio vrlo šumov it ~ ne.cn eko pusti
kao danas, Nat>ri~ed! smo viidjeJlIi, da su po šumJiJ nazvali! Iiii RimLja Slaven
atno, dia supo krčevi ni ni
-svoie naselje DiJnj:iJškJa, pa jie vj1er9j
llIazvaJm svoše Novaši a rtl: plurallU .
Na matu, sitnu medste ransku šumu UiP'UćWe na OVIOtn otoku oi
drogi naziv tlIaJSIe1l.ila Barba t, koji SIII10 pro1JuJmačliili već u članku
Rabu.
Ovaj neobično dugi otok, završuje se dugim šilliOlm, koie se zove
• Lam, II dokumentima Punta Lani, hrvats ki u domaćem izgovo ru
Koncćltrn, t. JI. na :koncu Luna, Prvi <Lio ()IVe s~o~ellli!ce Konci stari je
hrvats ki Jokanv. Toponim Konec ii KOIJ1\S v&đje'l iSlmo na Cresu.
Na:ziJv Lunizv'odli se od Eat. leo, leonis »lav«. Ne mogu znati, da
li je ovo izvođenje 'ilsiPravno, jer nije potvrđ en stal11ilji ob1lilk. Moglo
bi: se radliti o kakvoj predrimsllroj riječi kao oi rtl: prvobfmom nazivu
za .ovaj otok, 'o kome će se daije još gcvoritl.

*
..'
OO •
 liistorUa ovoga otoka nđjje posve jasna.
U naistartie doba nalazio se na n.lemu grad CiiSsla. I kao što se
svi medsteranski i jadm'IliSlkJi otocs zovu POl glavnom ~ najvažnijem
mjestu, tako se zvao i ovaj otok. Arutička Cissa ,nal1JaziJlla se sjeveI1to
od današnlega 'Paga na SlUiProtnoj' stranš Paškog zallva, 1>0 sv9i
pn~1IirC'L tamo, gdie TIJa vojnim specija!1niJm kartama stoji} zabiiježen re-
ložai Caška uz Grgurovac, oko 3 km. na jugoilStOllw od rimske Ne~
valje .
.@ilmlSlka Cissa propala je Old potresa g. 361. naše 'ere. Bila je za-
cij'el0 kasnile obI1lovltiien:a. AI~ se god. 1212. oznaČUlie {)IVO staro na-
selje kao Kessa veterana »stara Kissa« ..
Ovai. poo1ljiedi!1đii naziv dragocien jie za iJingvilsta Z100g dva raz1lo-
ga. U njiemu j'e I1Jaj,prije izgovor k pred e za riJmskJo Cissa, Iz te ~1­
tlIi!enJiJce s pravom zak1ljIUČU(j'emJO, da se le i: II ovom gradu govorln
stari dia:limatiJn:ski romanski tditjarl'elkat, koj se odJliikova:o baš ovakvim
izgovorom ovdje klao li u Dubrovniku.
~araikterističan je i pridi]ev veteranus »star«, ,kJoji: se nalazi .u
rumuniskorn pridjevu batrin »star«, dok sVllosta!Liroma:nski jeziti
imaju deminutivnn izvedenicu vefulus od vetus za pl1idJjev »star«,
tall vecchio, fr. vieux i t. d. 4
Kessa veterana znači daJde »stara Cissa«, Iz toga izlazi, da u
13. vjJjeku ovo mšesto 1IlJi~'e ilma:lio onoLiku važnost, kd1lik'll je ilrnaIo
drugo gradsko mjesto m ovom oto!ku, gdtjJe se dobilva:IJa 50 iz morske
vode, čl zvalo se takoder liaJtinskom liiJječW pagus »selo«.
Prema glavnom gradu K:iISIsa ZValO se 'o1JoIk 1070., <ll doba narodne
dmastiJj,e, Kissa inS/uWa. Taj naziv pOlrJ1liJnje se sve do 14. vijeka. Ches-
sa pominie se pros1jled:nj:iJ put 1372. Od toga doba daJ!.ie zove se otok
samo prema drugom glavnom mjestu insula Pagi. U rimsko doba
ovo iemlesto značišo selo prema KilSiSi, upI1aVIQ onako, kako je Di-
I1Ij:iška danas za Pažane sešo,
Stari r:imsk'j, nlaZ'iIv Cissa očuvaJ1t su i Hrvati, alJi u pridievnoi
izvedenici Čaška onako, kako očuvaše u srednjoj Dalmaciit stari
Muccurum II pnidjevooj izvedenics Makarska. Stari Muccurum odr-
žao sie, do danas uirnenu brda Mrukar,na kome se nalazio. Uz pridjev
.Čaška ima Sie raZiUll1llietli riječ draga :i~~ vala »uvala«. I danas s,e još
govoI'!iJ Vala Caska u domaćem cakavskom izgovoru. 5

*
* *
Pitanje Romam Illa ovom otolIm 1]ji~e jasno, i to zbog toga, što car
Konstantin, kOlji je za pol1lOv.iJnJu 10. vij,eka točno rekao, gdje sve II
biizantinskoj temi (= PQlkr;aj,ill1Ji) Da:!maci.jii žive Romani, meće stari
grad Kissa II iJsiti red s otočićem (školiem) u njegovoj blizini Skirđa
(danas Škarda Hi Škrda) li :izrijekoon kaže, da ruilje nastanjeno,

69
 Prema vides:tii bagrenorođenog pisca Č1i!llđro bi ·-se, da sou se i
Roma!llil SI~aveni ina;se~iIlIF na ovom otoku tiJSrOm u drugIOj polomi
10. viieka I da!J:jle. Da je bio naselren 'Il Krešimirovo doba, o tom
nema sUlITIJlll.ile. Da SU se ~ Hrvat; ovdje vrlo rano tliase1lia:i. ~ to se može
vierovati, alko j'e ispravno naše tumačenee dmen:a DilI1JjiJška. Ime sela
Vlašići opet veli; da su Slaveni ovdje zatekli romanske pastire. A i to
se mjesto pornmieu doba narodne d;Jl1iastiu'e~
Druga mena ooet kažu, da su Romani i. na ovom otoku imaJLi
svoje u tvrđensa , koja su jedl[Jjako zva'1i; kao i' na Krku i Rabu, i to
romanskim dernilIlutirvom castellione, kao .i Slaveni što su ovdje
imali svoj Gradac. . .
Naziv Castel~iiorue očuvao se II domaćem i~&'Ov()lru II Vala Ko-
sill1, što se u Ziemlljiišn:ilku (tavularu) piše KOŠ:1JjU!ll6. .
Kako TaDr.j'arut ruitiesu ra:zUIII11,e.Li ovo naše nrrlagođende latinske
riieči, OIl1Ji i,z Koš!llim stvoriše Va1: Cassione. Ova!ko sve pomorske
karte označuju ono rniesto, gdje pristaju b rodovi, kad iskrcavaju
pUtnike za Pag.
Pored ovoga postoj na Pagu i drugi Košlnm kaooenaka bre-
žurbjtka nedaleko Čaške, na sieveroistoku Pođiia između Stare-i Nove
Čaške", Očno je, dia je ovai sLužiio za zašti!tu stare Kisse.
: Ifrvetsld jjsOOznaon:t tooonan Gradac oo:1az'iJ se ,isIto tako dva puta,
uzgrad Pag (odatle Pažani" seanovntci) i' zapadno od Kolana.
Posljednji 'voporu:rn naziv je naselia. Govori se tl; smgularu Ko-
lan E'li plllUr:a!11U KOI~arui, Kolane. Da bi jie romanski illi slavenski, ne
može s-e znati. U dokumenrirna nema mu potvrda. Ka!ko Sie nalazi
sieverno od Košlhmskog' zaliva, vjerojatno je romanskog oodriietla,
jer se hrvatski toponsm; za naselia nalaze samo ju~I1JO od ovog za-
liva. Na ovom se diitleilJu otoka započelo hrvatsko na!Se·Dji!VaIl1~\e.
A~OI se uzme nam, da je rimsko gradsko naseilijie bi[;o n:a onom
dijelu otoka, gdje je Čaška i Novalja, onda odjedared postaje jasno
značenietoponirna pagus »'SC.}'O«8. Današnji Pag nalaz] ise mime na-
SiUPfIOt Čaški, daleko Ula jugu grada. U rimsko doba nJije mogao biti
dmgo nego »selo, naseše izvan grada«. Ovakva deoomiltlia:ci~'a po-
navliala se li u doba hrvatskoga naselflvania. Stanovnsci Dinriške,
j:iižn,o odi Paga, za današnie su Pažane .seHtui.

n.
u tononomastičncm pogledu, Pag ide II ilSti' red sa Cresom i Lo-
šlniem, t. j. oV1d1ie ;ilJl1Ja samo neznatan broj starih romansko-dašrnatm-
skih naziva za k011Jfi,g:U!raciju obale i terena, za rtove, uvale, obra-
đene čestice i uzvisine. Sve ove kategorije toponima II golemoj su
većini hrvatskozacodrnetsa. Nalaze se pored ovih još samo takovi
romanskoga podrijetLa, kodi su stvoreni od hrvatskih općih rdečl

70
(apelativa). Ovi, razumije se, ne mogu da govore išta o romanskim
stanovnicima otoka. To SIU hrvatska toponilmli s romanskom OSIl1rOVOltTI.
Za ove osnove ne može Sie utvrditi, da SiU iiII Hrvats 'POISudil~ od Ro-
mana baš na Pagu.
Ipak bill~ežim ii.z paškoga hrvatskog govora jleidnu raeč, koju u
SPi1itu i na Rabu Imamo kao toporum, a ovdle kao opču r,ij1eč (apela-
tiv.) To je hrlpa u značena; »HtilOO.«, od predlatinske r,ijieč'i gr!ipplUs
ili greppus tilli crepus".
U rcrnansko-dalmatinske toporuilIDeidJu Sakarata (izgovara se i
Sakrat), dio obale i rt pod Men:c:om, naziv, Noji smo objasnilli u
članku o Rabu, Tovfelrnele na LUIt1IU (porat), romanski deminutiv od
taberna, ri~leč, koja je, bez lat. d:emi\l1utilVinog sutiksa -ella, ušla u
opći hrvatski jiezWk na Jadram, u značenju »krčma«, Pastiira (pa-
šnjak i zaliv u Novalji), naziv, kajfi na Braču d!ola'Zli 'lloblilku Postire l
Ponta SiPWJta10. (Ovako zab:illježooo u tavušaru) !lt KQ~~ima, Ka-
tine (danas Most) II Pagu i Lokunja na Pagu, g~e su bliWesoliine, od
lat. catčna ,i ludina. U tononane i/z rimskoa vremena izvedene sa
sufiksom -aJIl:US od IlatilJ1lSikog geil1tJiliici!j:a, kao gore Poviana, ide naziv
obalskog poteza Bošane (u plruraJ1ur. sieverno od Pagavako stoji za
lat, Bassana kao Bošana kod Biograda na momu. Za razldiku od
Barbata na Rabu, gdje seovako zove naselje ~ kralj, paški Barbat
označuje čitav kraj uz more, što očeto govori za to, 'da je (terrtto-
riurn, mons i t. d.) Barbaturn Rim~anima označivao kral obrašten
niskim grm1lj,em. Hrvatska je naraleta ovome toponanu Kosmaj i
Kosrneč. Ovamo ide možda još naziv stana (pastirskoga) kod Paga
Segiita1 2 •
Od hrvatskih iJopOIllima romanskog pcdriietla mnogi se pona-
Villjaju ovdie, kao pl'1id;jfev Ktolromašna, Škar, Kanat (ovdje se ovako
zove svako brdo), Solme, Murve i Murv~ca,. MMiII1 1 MaJrnnica, Ka-
marieac'" II DinJišk1,\Trtača1 4 u Kolarnma, MamJJl1iI.iie 1 5 , porat i gaj
u Kolanima, zvane i Mandre (Ma:~e ,i: Velle); Komarde, Vrtlić Komor-
na (Di!11i,iška) ff Komorčvac (brdo nazvano prema stablu comarus),
~antare'llac16 (rt u Kolanima), Palađinka17 (školj i vala), Fornaža
(brdo), Mandrač (mala luka za brodice).
Značajna je za tooonornasaku Paga činienica, što dva mala oto-
čića, kola SIU danas bez Važl1JOIS'tL, zadržaše predrimskairnena, T o le
Škrda, koju spom:iJnj'e ,~ car Konstantln ~"t(!i)a, S očuvanim do danas
velarnsnIzgovoromkcnsonanta k pred i, kako ~e PO ,prav~lJu u sta-
rom dalmatinskom romanskom, i Maun, kOlj~ ravenski geograf piše
Moa, a pominjle se .iJ u doba hrvatske narodne dliJna:stilj~. To znači
zaceelo, da SilI ovi otočičt, pOput Šćedra kod Hvara, bi!lli! II ono doba
ekonomski i klUllltJumo važne, a ne kao danas, 'kJadnlii,lesru nastanjeni.

7l
 III.

Kako je već naprded rečeno, hrvatski toponimi za naselđa nalaze

se na južnom d'ijleliU Paga. Ovdje ih ima i takovih, kođi pokazuju ve-
l~ku starost.. Tako plurale tantum Pećani u Diniiš~oji. To jie izvede-
nica na -jaI1li!n od peć »pećina«, U kunfinu istoga seia nalazl Sie i
Starovas, selo, ~ odat~e ~zvedienilca Starovasica (malo vrelo i Staro-
vaška Draga. Stan hrvatsloi naziv vas »se,llO« srećemo ovdje prvi
put. Pridij,eW1li1JopOI1lilm naselia jeste Metajna, u Barbatu. Uza nj se
iima fia~umjleti Iluka, vala ilH s:L1oll!o. Izvedenica jie to od osnove gla-
gola metati, kao Metaljka l 8 na kopnu. Mjesto je nazvano ovako, jer
more svojim djelovanjem ovdje »rneće«, nanosi, stvara teren.
Ovaj se otok odJ1liikovao pasnrstvom sve do danas, Ta ekonom-
ska č'ilnie!Il/ica našla jie odraza :i: u tooonomasuet ni'e,govo.i. Šume su
po 'Svoj rpr,iIllid bille neznatne u orošloeti, kao i danas.'? MaJlo topo-
niJma odlI1tos~ se na njili. Spomemrli smo za stam vremena šumski
naztv DinHška. U kanfilnJu ovoga 00113. danas jmamo samo tooonane
Karnarizac li Grabovac, koji upućuju na šumsko drveće.
U konfinu Paga idu ovamo toponJimiJ Brešće, Grm, Golija, Tr-
novac i Dračevica (luka), u kosfmu Kolana Vela, Gornja i Sridnja
Crnika, LiJstiLć (upor. Kalifront na Rabu), Vrbovica, Trstina, Gajac,
Dubčvica, u kunfilnJu BovlđW1Je Žir, M edvlje, Pod Medvijlemu Abat-
ni<ca 2 0 , illi konfiil1tu Novailljle Rastovac (punta), Cera (plu mili), Dubac,
Brešće, Ga,} (punta). Još mIii je potvrđena Dubrava. Kako Sie vidi,
mnogo jzrazitih šumskth toponima danas više nema.
Pastirstvo je bol1tie zastnplieno: Mandire, Markića toni, Savrov
Sitan, Stanić u singularu ] pI1lUra1lU. StanJi (8 imenom pOSij'erdnilka), Ko-
zarina, Stanišće, ~oz~ Skok (NovaJ1lja) ii t. d.
NaZlilv,i za obradsvu zemllju, kakvoću ii konfiguraciju terena j,ed-
naki SIU kao na o'strul:umO!tociiIlla:. Dclac, Na repišće, M1isi~ilI1liloe, Hilni-
ci (plural od humac), Zamet (tu snijeg zamete), Grusna (pridjev od
gruh), BLato, VeLi Brig, Dldovnice (njlirve, na više strana). Na sušice.
Vela Grarnaca (često), Zestčko (slaba zemlia). Sve u kunfinu Paga.
U ku:nfim.t Di!ni,ilške: Ve:bilka Stina, Grba i Tusta. U Kolanima: Tusto
čelo (»debe1llo čelo«), Franovtca, Vru!lia, Rukavine, Rfijt1ltca, Kuno-
vica, Ravna Draga, Debela Stena, Vlake. U Povliani: Lokvica, Grii-
sna, Kčnlska, Smčkvica, Prutna (vrlo često), Stenica. U Novalji:
Lopatice, Lokva. Tri lokvice, Rupa. Močtšćak, Didine, Tusto čelo.
Slatina. Ivča Jama, Čiiiponj1aJc (lokva), Škoplli1a (potočić u Staroj Na-
Valiti;). U Barbatu: Debela Glavica, Plat, Zaglava, Prozor, Draga (sa
pridlevima ŠirOIka, Ravna ,i Gusta). Napose treba :ilsta:knu:ti: Črnoti­
nac. izvedenicu od starog ličnog imena Cr:nota (od CIiIliOI1l1'ir). Grgu-
revac i RanJkovac (1\1 Kolanima), MaraSOV!ka ~ Jfi:1Jovtca zbog toga, što
toponima na -ovac, -evac, -ovka.v-ovica oo 1iJčnJilh i1mena ima malo

72
na otocima, zatim Veternica kao ~i'V terena izložena vjetru, i na-
ziv brda Zaton nazvan zbog toga, što je bhzu ovako nazvanog
zaliva.
Kao toponimJ~ za konfigJUlT:aciju obale (rtove I vaie) javUadru se
Dumbčka, Ven bok, Zatčn, OiJslta (zaJliiJv), Slana, Sušac, (sasvim
pL~tko), Me'lni:ca (od me1 »pjijesa!k«), Teollce (oojidubltie more, pod
Stogajem), Vem Ža~ (za:~ilv u Barbatu), Žd,r}ja.c (ll! D:iind~ški za ždr.idle-
mc; i predjeE uza Illi je ova'ko nazvan), Š:imUllJSl1ci rt pored Sfiha punta
(oboje u Kolanima), Paška rebra, 11ilhovac, Pr:tJJ1::IlJa, (rt .iI prevlaka II
Povfiani), ŽdrniO (prema kopnu da:lmatiInskOlITI), Punta Dlda'", Krcall
(zaJ:iIv u kumfinn Novalje), Klanac (porat u iiSrom kruillJfiJnu). Napose
treba tiJsta!knlUti nazdv uvale Jakišnica ul kunfinu Novaiie kao izvede-
mea od imena grada Jakin (Ancona). U ovom kmfiiI1JU imamo jlOš
Bneci kao nazrv položaja, Uz- Velebitek! kanal dlolla:ze kao oballSlki
nazsvi Paklenica, Tri brata i Tri sestrice.
Današnje hrvatsko stanovništvo otoika veffiMm jie" diti,eliom re-
centno. Došlo de s Velebtta, Zbog toga se nalazi illa Pagu i Iedan
turski toponim Bunar (Kolane), Bunarlć (Ddni'iJš'ka), što je izoliiran
slučai na ladranstdmotocana. Ovdje SI!uŽiJ za ovaipodam romanski
toponan Gusnirna.
Još trebaseomeium ove tooorume: Laz m. ii f. sami! sa posvoi-
nim rpri:djeviima na Lazi, Lazić, koj;i se odnosa na krčenje, p!111dđev
Svilno, za 'k{)lj'~ neznam kazati, na što se odnosi, pa Prčbči i Pr5-
Sinka, također izrazi za krčanie, te Divlciak, naziv rniesta na Pagu,
gdJj·e su naip:niljle bi/te Stol!ine, Uhlinac nepoznata značenia ~ postania.
Od nazrva za otočiće (škol1Jie) jasan je Vel1ii i MalId Brušniak,
izvedenica od brus »petra«, Mišnjak i' Sikavc'i (Povtiana). Ovi se
nazivt ponavliaiu. • .
Od brojni,h svetačkahtooonena na otoku nema' niJednog sa sta-
rodalmatinskem prildj.evOlTI SUlt <isanctus, Svi SIU noviji s našim
prldievom sveti (V~d, JUratji, Duh, Fumlia, Katarina, Jerošim, Ivan,
Grgur, Petar, Bartul, Ante, Jadrii, Mihovil, Jelena, MikUla, i Križ).
U ovoj !kateg011i1i1i. toponima na.ilZan:immivija su dva: Sveti Karln (na-
ziv grobija, na Krku Kirin i Kem < lat. Qu:i:ri1l1JUIS) i Movra (Kanat
na jugU Čiste, 'll tavularu Sv. Mauro).

IV.
Na SiPeaUai~ki bivšeg iugoslavenskog generatštaba zabiliežen je
Kanal ŽapaJ!j. Mjesto toga naziva piše naša pomorska karta Paški
Kanal. Niliesam rnogaodeznati, tko govori ŽapaJli. Ovaj naziv naći
ćemo više wta u otočkod Da1Jmacitii. LilUlbilŠa ga upotrebliava kao
opću riječ u značenju tall. traghetto »SikeLa«22. TaJliljaI1JSki naziv do-

73
lazi u Istri liJ kao topOlllJirn (južnO od ušća Raše). ZapaJli se odtlčno
poldaoa Sja grčkim qu:in:lovs ~s:tog značenja. Prema tome đ'e to II našoj
toponomastici [edan grčki1e1ks~kolJOgidsld re:1Jilkt kao Skupielt: Iga10
t:
i d.
Na jugu Paga kod Privlake drŽiE se ovećs otok, koji se hrvatski
zove Vir, a tat. Puntadura. Na njemu su brojni rtovt ] uvale. Nekoji
nazivi za njih ponavljaju se ovdje kao i na ostalim otocima: Rtina
(augmentativ od rt), Bobovik, Lučica, Duooka, RaJSItovac, Vml~a,
Ritsovača (augmentativ od rasona), Meka (I~. punta, vam), Kašte-
lm, Japnenica, Stinice (demaaitsv od stijena). ALi lih iIma dosta ta-
k oVJih, koji se nalaze samo ovdje. Pl"ezida 2 3 ; Brdonia, Radnjača,
Srpnsca (upor. grčki! ekvtvalenat kodi nas Trpanj i na SiciLicrli Tra-
paniJ24, Pedinka, Sanavac (upor. Sanan na
Krku). •
Nazivotoka-Vvr vrio je zaniJmlItiiiV. Da nema nl~kakve veze s na-
šom ooćom rilj)eči vir »gurges«, đJzvan svake jiesUJI11t1;je. Takav naziv
i ne priliči otoku. Ovim čudnim nazivom bavio se i pokojni Jireček'",
G. 1069. pomtaie se uz otok Mann »cui ex orienta:Dt parte adiacet
insula que in vulgari sclauonico Ueru nuncupatur«. Rački je na
osnovu ove grafiie rekonstnnrao kao naiSitar:iu'iJ slav, oihluk: ver1>26,
uzevši, da u Ueru latinsko -u stoji za jar i da je osnova od vbr-Q vrčti
t. j. da je b pilS'an sa e. Teško je :prihvatiJti za ll. stoši., da su sie dio-
četni poluglasi izgovarali. Jireček ispravno kaže, da hrv. naziv nije
mogao imat] "'li u dočetku, Zbog toga se mora milsJtitti, da je »iIn uul-
gari sclauontco« kasni:j:v dodatak, kad isprava ;i <mako n:iIj,e očuvana
u originalu. Historijske potvrde i današnje talijansko ime pomoći će
nam odgonetnuti i Ueru i današnji hrvatski naziv Vir. Talijanski
naziv čini se kao složeniea od latinske imenice puncta i pridjeva
dtlrus u Ž. r. Ovakov tal, tOP>OI1JiIm, kolJiiko mi jie poznato, ne dOi~i
uopće 'li tail. tOPOI1omaJStiJei.tliiSl1:orijske potvrde znaju za ovaj otok
naziv Ura, tako g. 1329. ilniSlUJ1a Ure (prema romenskod k'OnstrukciJj.i u
genli:ti'Vu mjesto 1.1 iIlJoon:1nativu),g. 1347. ouncte Ure 27. Prema tome
;~ suglasnik d tl P!UJn1JaJd'Ura taIlijlaiIliSikj pri~edlIog de, što odgovara po-
svema taIijarus:koj, silI1Jtakt~okođ kJOI1JStrukeidi~ koia se ou Dalmaclli
uvukla li u hrvatski narodne govor (upor. Punta Kriča mjesto isprav-
noga Punta Križ, kako n:ilko u Dalmacdt ne goVOT~). Srašteno tal.
pisanie pri;jied'Ioga de I~ Ura poj:av1J.iutie se istom g. 1345. u mletačkom
izgovoru Pontađora'". Austro-ugarska speei;jCli1ka bilIJ:eži ispravno
Puntadura kao naziv rta, koj:~ naša pomorska karta zove hrvatski
Vrulja. Hrvatska naziv Vir pojav:liiude se g. 1205. ilI1slUl1a Wyr, g. 1243.
caput euiusdam insulae Vyr. 29 Iz ovih potvrda izlazi, da je talijanski
naziv rta bilo prenesen na aio otok upravo onako.kao što je Čiova,
koie je prvobitno označšvalo samo mjesto u neposrednoi blizini Tro-

74
 ztra, bd~opr·enesenJO nacjo otok zvan, romanski Bua~ Ako se Uzme
da je samoglas u u Ura bio dug, onda hrv. Vir predstavlja sasviJ~
"isti izgovor kao miIr za lat. muros, Lat. Ž. r. Ura prešao-Je u muški
kao u Rab za Arva, Brač za Brattia i t. d., a početno v Iekao u
ureeus > vrč, hortus > vrt tt. d. Ono ue- u Ueru30 može se razkčito
in
tJuimaČii:i, kao roonan:iJziJran:je .hrv, samogfasa i orema beretta :>'
.hrv, berita, ili može biti i nespretna grafija za romanski razvitak ot.
U svakom slučaju otok se' u starini zvao Ura, što je p redrirnsk i
{mediteranski) naziv kao i Cissa (za Pag); Mam i Škatfd:a.-
Na 'Mamu billjtCŽli naša pomorska karta ove na.ZiLve za rtove i
'Uvale: ŠiJp (drugdje Sl1p, upor. t RašiJp,š'je dijailJeiki:'čki izgovor za s),
Pod Ctkv:il1lU, Dražica, O)jjpski Porat, Kolanski Porat.. Mezop-orat
(našasloženica za tal. Porto Mez~o iH dli Mez.zo, kako jIe na austro-
ugarskoj speaiJ;aillld) i Raik<Moo. Kanal,štoraJSlta\11Jtj·a Maull od: Paga,
ne zove. se Mao(u)nsld Kanal, kako piše spedjaillKa bi~~gJ,ugos;]a-
venskoe generalštaba, nego Paška Rebra. '
Na Škardi Je rt Sadina, augmentativ od Sad, koja ~Čd'olazi
kao toponim na Krku nebrojeno puta. ,
Na Pagu bilježi naša pomorska karta ove nazive za rtove i
uvale, kOji se djlelomice ponavliaiu: Ogradice, Lokve, Suha, Široka,
Durnboka, Zaglav, M!Irln&ca, Gaiac, Rastovac (m 3IUJStrijskoj speci-
ja~ki rt Hrastova), Vell~ ŽalI, Smokvica, Gradac,' SLana, Ručiica. .
• Kaira:k:teristličn:i suobalslci toponirn~ za Pag ovt: Potočnica, Vi-
donfica, MI:ad:i7t~ca, Kapić, Cicavac, Za babe, Vrtlić (također u Kor-
natu), Straško (pridjev sr. r. od straža), Crna, Proboj, Tihovac,
Zrninka (zacšelo mjesto Zmi:jJill1ika), Prutna (metafora od prut za
dugi rt ina jugu Povlšane), 'Silkavčica, Mrtva (m a'UlStnijs.ko.i speci-.
ja1ki Merta <Lat. mvrta), Gorička, Kllopotlndca, Mr:ka (uoor. Vallis
'Obscura g. 1059. na Rabu), Gorevniak, Zrće (valjda od zreti).
Posseđovmsu obalski toponirru: Jurievica, Jadrešnica (od Ja-
d* < Andreas), MiihoVlillijie, FiJuoo. - \' ~
Grrnna je zacšelo augmentatšv od gama (na austro-ugarskoj
speci:j,al1ki Porto Germa). '
Od romanezama dolaze ManJdre (storovi«) za sdiku, Škamica (na
.anstro-ugarskod speaitiallki Skainica, od lat. scarmunn »stolac«),
Porti·ca.
Stari romanski toponim le Movra (od Maurus).
Od noV'iIj1h prezimena nastadoše toponimi ŠimUJl1i (na austrii-
.sko! specija;DkJi S:mom) i Santiš (tal. prezene),
75
 Nazivškođa Mišnja:k (od mIS, na austrijskoj specij.aJ~ki Mišja'kp
također naziv rta; ponavlia se). Kod ovako nazvanog rta bi:Ijdi
au:stri!jska 'SpeciljaJ~ka naziv Vrtača, O ovom tOiPOl1imru bila Je liidleč
naprijed.
Škol1j između Mauna i Paga, k'Ojll austrdska slpecijaLka zove Pa-
ladinka, naziva naša pomorska karta Lukar. Na terenu je naša ratna
mornarica zabrI~ežillJa pored nazsva Paladinka j!OŠ ~ TUJdIi'I1ika. OVQ je
jedan dokaz, kako toponimi za rtove, uvale :il škOlIje mogu da vari-
radu, Poiava Sie obiašnjava time, što llJiJj,esu ođ onolike ekonomske
vrliednosti, kao imena naselia.
B ilješk e:
1 Upor. Rački, Documenta, str. 88. Izrijekom se pommju paucas vtllas'
Pagi: Pecani, Murowlani, Wlassici. Pećani su možda ondje, gdje je položaj
Pecane na specijalnoj vojnoj kw-ti, sjeverno od Dinjiške, Gdje se nalaze
Murowlani, ne znam. Grad Kissa cum suis pertinentfis daje se rapsko} bisku-
piji. Prema tome, ovaj otok pripadao je u crkvenom pogledu dvjema biskupi-
jama. Razlog, zašto je Petar Krešimir rastavio Pag u crkvenom pogledu,
te je dao jug otoka ninskoj, a sjever rapsko] biskupiji,bio je zacijelo u na-
rodnoj razlici stanovništva. Na jugu su očito bili Hrvati, a na sjeveru Roman:..
Pokojni Lucijan Marčić, koji [e vršio antropogeografska ispitivanja u selima:
otoka Paga (v. S11p. etnogr, Zbornik, knj ..XXXVIII), tvrdi (str. 344) za Dinjišku;
da se u 12. vijellw zvala MaUJrovlane i da je taj. naziv nastao po crkvi sv. Maura..
Ovo nije posve sigurno. Na otoku postoji doista toponim Mavra < Maurus, čl:
u Krešimirovoj falsifikovano] listini iz 12. v. ne stoji Mauro- nego Muro-;
G. 1327. bribirsIti su knezovi porušili »Maurovlane« za uslugu Zadru, veli Mar-
čić. Da li se je te godine zaista pisalo tako? Naselja se ~ mogu zvati iPa-
crkvi. To je opće poznato. U lingvističkom pogledu to je mogućno i u Mauro- - 4
vlani, alko je toponim tako zaista glasio. Ispor, Varikašane »selo kmetova ple-
menitih Zadrana zvanih Varikaša« za izvedenice stvorene pomoću sufiksa.
-janin od vlastitog imena.
2 Upor. Bruckner, Slownik etymologiczny jezyka polskiego s. v. Gdaii.sk..

3 Riječ zastupljena u mnogim romanskim jezicima, upor. Meyer-Lubke;

Romanisches etymologisches Worterbuch, br. 5966.
4 Upor. Meyer-Li.ibke, Romanisches etyrnologtsches Worterbuch, br. 9287
i 9291.
5 Upor. 'o lingvističkom problemu ovoga otoka moj članak u Nastavnom
Vjesniku, XXIX (1921), str. 446 sl. Valle Čaška piše se za Paški zaliv i na
specijalnoj karti Zone 27, kol. XII bivšeg austro-ugarskog generalštaba.
6 Na specijalnoj karti vojnogeografskoga zavoda Jugoslavije zabilježen
je Košljun kao naziv rta, položaja i zaliva.
7 Upor. Bullettino dalmato, VIII, str. 195.

8 Od pagus »selo- postoje u romanskim jezicima samo izvedenice pa-

gšnus, odatle i naša poganin, pagensis ipaginus, v. Meyer-;Liibke, o. c. 6141,
6145 i 6148. Prva i posljednja izvedenica očuvale su gdjegdje prvobitno zna-
čenje »seljak«, .,
B Upor. Meyer-Liibke, o. e. 3863. Ovamo idu; toponim Grbalj, dalmatinski
apelativ škrapa, Criapis u Kotoru i rimsko Crepsa za Cres.

76
 10 Očito identičan toponim sa Sipnata i Cipnata, ali ga ja nijesam mogao
provjeriti u narodnom govoru.
11 Upor. Nastavni Vjesnik, XXIV, str. 658.
12 Govori se i Sediita. O značenju ove denorninaclje pastir mi je pripo-
vijedao ovo: »Ja san ču pripovidati na onen stanu, da bi se skupili va no
vrime čobani od više stanova, di bi pripovidali, koji bi više zna, kako ćeju
čuvati blago. zato su prezvali sedutu. I onda bi se ugovarali, di ćeju poč
ukrest tujemu blagu.« Toponim bi mogao biti i sasvim recentan.
13 Od bilješke kamafiz (u paškom narječju) »vrsta crnogorice« < tama-
.rix, v. Meyer-LUbke o. e, br. 8548. Akad. Rječnik, IV, str. 784 kamaris.
11 Ova je riječ .ušla u geografiju kao ternim za Kraški fenomen. NiJe
u vezi s našim glagolom vrtati, nego je romanska izvedenica s augmentativ-
nim sufiksom -aceus. od hortus. Ova se riječ govori u rovinjskom narječju
vartačo »orticel1o incolto ed aoandonnatoe, v. Ive, I dialetti ladino-veneti
deU'Istria,str.'M.
111 To je grčka riječ, koja svojim značenjem odgovara našem pastirskom
.stanu, 'Upor. Meyer-LUbke o. e, br. 5290 i Rohlfs o. e. 1319.
111 U paškom narječju kantarela znači .-»pinjltica od zemlje«. Etimološki
je ista riječ koja i kondir i kantorica (Zore) »sud za1 noćnu potrebu«, grč.
-cantharus, v. Meyer-LUbke, o. c. br. 1614.
17 Paladin je staro lično ime tal. podrijetla, upor. Akad. Rječnik. IX,
str. 582.
18 Akad. Rječnik, VI, str. 620.
18 Drveće, koje raste na otoku:smrika, dubrava, komorlka, jasen, ken
("'= klen), smrdšla, ctriiča, šipak, raseljka. J:'lema naziva drmun, kao na Krku i,
rijetko, na Rabu. Sve je grm.
10 od h'bb'bt'b »sambucus ebulus«, hrv. habat (h)apta. Drugih zastupnika
eve sveslavenske riječi nijesam našao na otocima među toponimima.
II Oponašanjem talijanske konstrukcije dolazi uz opće nazive punta,
vala genitiv ili još prijedlog od (= tal. di), ovdj€\ kao i na ostalim otocima,
ft Upor. Meyer-LUbke, o. c. br. 8845, od lat. trajectus.
28 Upor. Ak. Rj. sv. XI, str. '814.
24 V. Rohl.fs, Etym. Wčirterbuch der rmterital. Grazitat, str. 66 br. 571.
2. Romanen, sv. I, str. 64. •
28 Documenta, str. 74.

~ Monumenta historica .Slav. meridionalium, ·sv. I, str. 375, sv. II.

str. 281, 456.
26 -dora upor. s krčkoromanskim doira za lat. dura.
28 Smičiklas, Codex sv. III, str. 51, sv. IV. str. 202.

10 -u bit će najvjerojatnije pisarska griješka mjesto -a.

77
 II. ZADARSKO-ŠIBENSKI ARIDPELAG

u ovai skUIP s:taV1liiam 15 nastanienih otoka ul ovom poretkti~

Olib, Silba, Premnda, MolJat, Ses trunl, Uglian, Iž MalJi i Ve,Li" V:elI
Otok, Kornat, PašIl1JaJIl, Vrgada, Murter, Ži;rje, Z'~ariiI1 II Kopara, sve-
predslavenski nazivi osim ,~mena VeiJii Otok, kođe je 'lJa:~o prevodiv
toponim: Iatmski Insula Magna, ta~Fjanski Isola Lunga ilJi Grossa...
Ovaj SlkUiP treba tcoonomestičk! zasebno obrađšvati zbog po--
datka cara Konstantina, kojli za nj1ilh kaže, <lasu svi ovi otoci J)UJSti
osim Vrgade. Taj podatak dragocjen je za hJ1011101lOlg1iju naseljavanja
ovog otočkog skupa. Slavensko naseliivanie može da potječe nai-
mnije j,z druge pOll«)viJne 10. v:iijeka. Rma bi~o jie na Vrgadi plii!je -
toga vremena, ana ostalim otocima ioni su se mogLi pojaviti istom
u drugoj poLovinri 10. vid,eka.
Car navodi njiihova imena po svoj priJIdlCi prema izgovoru za-
darskih Romana, i to u pravcu od jiUiga na sjever. U južnom skueu
on spominje Vrgadn, Pašman, Kamate ci Veh Otok, u sjevernom
S nlbu, Škardu, O~ib, Škardicu s Pagom, Premudu, Molat, Sestruni
i Iž. Za ostale otoke kaže općenito, da su mnogobrojni (nti!,no). Aa)~
ali im ne zna navesti imena. Kako se vidi, car je prilično dobro.
upućen ne samo što se tiče IlIjliJhove mnoeobroinosd, nego i s obzirom
na nj'nhova tmena i oo njihov po~ožati. Zbog toga moramo zaključit];
da je 0111 biodobro obavtješten i o tome" oo H SiU lI1!astanjooi iti ndesu,
Podatak za to rnogao le uostašom Lako dobiti od bilzootil1lskih s:l'llž-
benih predstavnrka terne lli .Zag;m. Jedino se čudimo, što ne spommle
otok Uglšan, k,Qji je najbli~i'ZaLclru. To je možda u vezi s oFnjenicom.
da ovai otok niJj'e ruilkaOO imao pravoza imena, već se jedinom zvao.
Insula Gelani, drugi put Insuia sancti Michaelis, treći put Insula Lu-
carani i t. d.
Ostale otoke južno od Vrgade, kao Murter, Žirje, Zlarin i Kopar•.
kolima dajem zasebne članke, car jie zaeiielo svrstao među one
mnogobrodne, kojima ne ZII1a imena.
Ovaj otočki skup odu videk .ile stasao u vezi sa Zadrom. To se-
vidi još i danas Jiz toponornasttčke činieruce, da se Zadar zove na

78
 Molatu j,edIJJostlavIliO Grad, onako kako Grcs ZiOVU Carigrad, jedno-
stavno n6A.IS (odatle turski naziv Istanbul).
Tcocnomastička analiza ovih otokapokazat će l1Ja!l11, da i na
njima ima tragova starom romanskom govoru u Dalmaciji. Poslije
druge polovine 10. Vlijeika moralo je prema tome ovdie balti i Ro-
mana. Orui su mogH dolazjti ovamo zajedno s Hrvatima illi sami iz
Zadra, koiega stanovništvo car zove također PW!J,iivot·.
Prema 1JOI111Je roman..s tvo na ovim otocima moglo jie imati podršku
samo u Zadru.

1. OLIB

I.
Vrlo razgranjen i vrio brojan zadarsko-šibenski arhipelag po-
Čiinje se na sjeveru sa tri otoka položena kao u diielu polrUJkružnice.
To su na istoku, Olsb, u sredini! Silba i na zapadu Premuda, S histo-
rijskoga gledišta, ovim trilma otocima zaiedničko je to, što ih već
u polovini 10. vijeka poznaje bizantilskš car Konstantin. On je za njih
zabi1j:ež~o lror:i\ozna mena, koja nam dJjell()llJ1i 1ce omogućuju rekon-
struirati govor on/nh Romana, što ihpomiJnJJe u Zadfl1b
za otok ONib dlOO1J05i bagrenorođeni pilSac naziv AJ1JuJipl. Ovaj na-
ziv govorio se u Zadru. To iIZ:l:azi odatle, što i k3!Slnijiliatinizirani
obHai liJZ 15. vrij:eka plilš1i AlIllUybum, tiooolla de Luibo" i, tl ženskome rodu
insula A:llluyba3 • Svi ovi oblici llatill1izirraJu ilzgovor zadarskih Roma-
na, kodi je prvš zabilježio oar Konstantm, Naš obl~k ONih pommie
Baraković tl sv()ljoj VEl~ Slovinskoi, Starijih potvlida od ove nema
za nj. Ali na osnovu fooetskih zakona hrv. Iezika može se kao si-
gurno zak1jiltčIti, da se osnrva m izgovoru zadarskitt R,omana. 4 Kako
Stu naši ljudi taj izgovor mog'N saznati i:l!E u Zadru ini kasJ]i~e, kad su
se naSie1:iJli na otok, od domaćin stanovnika -megovih, može se iz te
činjenice stvoriti dalliil zaklšnčak, da su naši lljudii čuH u Zadru i oo
otoku -zadarskš romanski govor.
Naziv AllUJilp čudan je na prvi mah. Osim Konstantinove potvrde
za nj nema staTli(j;th latill1JSikih potvrda. Lingvtstu, prema tome, ne
preostale drugo nego da unorednom metodom, a na osnovu pozna-
vanja fOll1etSlkilh zakona starog dašmatinskog' romanskog govora,
rekonstruira latinsku OSll10VU limena ALuJip. To može da bude samo
liaItimka riječ alarvnim, koju. pored a:l~uvlies ~lli a;liluvi:o, upotreblia-
vaju rimskl zemljomj,eri (agrimensores) u značenai »povećanie polja
zbog nanlave ,i:~i naplava uopće«, Teško j;e znati bez točnijeg i.spilti.:.
vanja samog terena, kolilko ovaj naziv uistinu odgovara postanlu
pooioprivreooog terena na otoku 'Olibu. AH da je ovakav latinski

79
geografski termin moguć, za to govore mletačšci geografskinazsvi
lupia, luoia, l!Ebhi:a, ubia, i t. d., koie je studirao D3JI1Jte Olivieri u mle-
tačkoj toponornaseici," Svi oniproishode od iste latimk,e osnove, od
koie i Konstantmov Alutp. Hrvatsku toponomastička paratelu vidjeli
smo u nazivu otočića Plavnfk iJzmeđu Krka t Cresa.
Pomenute .riJ,eČi ne posrtJojie . samo u mletačkoi tooonomastsci,
nego i u mletačkom i furlanskom općem govoru 'll različitlm znače­
njim, a sva seosnrvaiu na predodžbi, da dielovaniem vode mogu
nastati na nekom terenu razllčite Iormaede, kao rupctaie, propasti,
male uzvisine ~ čak strmine,
O ert:imaliogičkoj pripadnceti Konstantinova naziva A1utp ne
može, prema torne, bi.ti nlika:kove sumt1iie.
Naš lJ1JaJZiv O]Eh (s kratkim s,illlaZll1Jtm naglaskom na O govori se
ovako na otoku Mol1a:tJu. Odatle jie izvedee naztv stanevnika Oliblia-
ne (također s kratkim si1azll1lilm nagi1laskom na O. Ovaj naziv donosi
Akademiisk! rječnik samo u značenju neke vinove roze nazvane po
imenu samoga otoka. NiJjesaJm pobliže obaviješten o tome, kakva bi
to jmala da bude vrsta loze. Stanovniot samoga otOlka Oliba izgo-
varasu ULib (s kratkim s~1Iaznim naglaskom na O. Sarnoglasnik u
rniesto o nalaz] se i u talijanskom obliku! Ulbo, ikJoj,i se nikako ne
slaže sa zadarskim rQIIlJaJI1Slcil1l1 nazsvom Aluip ~ doba Konstanti-
nova. Iz ove čiJnioo]ce izlazi, dia se današnrs ta]iJ.i.aIlISlki nazi"! našeg
otoka osniva na našem izgovoru, a ne na iJzgovomSltJari:h dašmatin-
skih Romana.
Latinsku naziv ovoga otoka nesumnisvo kaže, da je teren nje-
gov već ulatinsko dioba bio zgodan za pOijoprivredu. To potvrđuju
i naši nazivi, k'odIi se odnose na obrađenu zemlju, 'cl govore se na
tom otoku,

II.

U govoru 01'ilblJjana PQSltOlii stari sšavensk] poi1ljopr.ivredni termin

laz 6 , (s drugim si1aznim nagtaskom). Ovaj naziv označuje obrađeni
teren obUka četvorine. Od njega POiSt()ij~i i deminutiv laščić. Ako je
teren duguljasta ,obLiIka, zove se dugača iI1Ii dugačica,
Zemda illi Slkrwp zemalja dobre vrste, koja je nap:liav1lj:ena od bre-
gova sa svih strana dje~ovanjiem vode, zove se, kao i na Krku,
dotac 7 i1]1 dolčtč. U sred]11Ji svakog doca nalazi se podanak. Za ova-
kav ljevkast teren postoji na Krku i latimki termin gurgus, očuvan
u romanskoi toponemasrlcl otoka Krka.".
Zemlja ili skup 'zemalja dobre vrste, koja je nastala djelovanjem
vode sLig,evanjem s bregova s dviju suprotnih strana, zove se draga"
i~ij dražica. .

80
 Neplodoo zernma, mkodOliI raste ndsiko ~rml(je, zove se br.iJč (s du-
gJm siJ.aznim naglaskom), što Je d!iliailekfič:ki izgovor opće Tii!ječiJ grič,
koja se uootrebljava tl iSlIovooačkim i kaikavskim hrvatslkilm d.ija-
lektima. .
Za zemltlu, koja Je nekoć bila neplodna, a danas se obrađuie,
vele Oliib!danr teg 10 (s dugtm' sill:amim naglaskom), težić, oblaka'" iIJIi
oblačica, a za zemlju, na kojoj je vinova roza 'Propala, vele tarsma'".
Interesantan Je još naziv dimij,~ca (s dJugilm siffia:zlnifun naglaskom
na prvome O. Ovako se zove 'Svaka poj'eama čest nastala diobom
nekadašnjih velikih pašnjaka. Ako dioba pOQleče od starih vremena,
onda se takve zem!de zovu staređšmjice, a aikopotj;eču iz novijeg
vremena, onda nose imenove d:iJmjffice i:Iill novne (IS, kratkim Slillaznilm
oog']]as:I\'Om na O. Ovaj j.e naziv j 'lilIl!gvi'sti'Čkil zan:iJmldfllv, jer jeu vezi
s našan veoma raširennn ·topon:iJmom Delnice illliJ DiKmEoe; aId jie na
otom Olšbu ova stara našartieč billia: preokrenuta tl' dimiice zbog
toga, što su se di:je:l1ovi pašnjaka davali pojedilIl.'ilm d'imoviJma iH ku-
ćama s dimniakom na upotrebu.
Na otoku O~iJbu postoH još oi zananlitv pol~IOIP1:iv1"'edlIli termin
oSIiIk1 3 ill~ osičić, čime se označudiu odtiel1liJenJi komadićt zemlie ogra-
đeni zidom, a s:llpže za držanie krma:ka. Ovaj, je naš izraz u vezi' s
gI'a'&'olioim odSjjeći ~ naJ~i se vrlo često u našim kraševnna kao tOIpO-
nilm. Pommtem samo Osijek j lučki Osi!k. Na otoku Krku zovu se
ovakove staje zaknnJka ~razom mošuna (Old' latiI1lSke apstraktne
imenice mansjone, što znači, »stanovanie«), a u dmgiJm korit;nental-
niJm krajevima Dalmaciie jara (s kratkim si1aznim naglaskom) od
futill1JSkog hara. H
Za otočku po!ij.olpri'Vred'u važna ie lokva, jer iSI1iužt za poienie
stoke. Kao na ostalim sievernodalmatinskim otocima zove se lokva
na mvbru lokani m,~ lckaniić. Lokva, kao i lolkaJllJjl ~ lloik:aJ11j,ić posrtaju
dielomsce od latinske ri1j1eč'iliaculS (lacuna), Latinska .r:iječlJacus oču­
vala se na otoku Krku u romanskimimenana miesta, kao na primier,
u imenu sela Lakmartin, što znači »MartrlJnova lOikva«.15
Od drugih slavenskih poljOlPrirvre1dlnih termina, }{loj;] se odnose na
otočke puteiL.ike, veoma karakterlstične za teren našiIh otoka, treba
istaknuti nazive klanac!" il~ klančić. Ovako se na 01Jibu označuie
mali uski pute1đak~među zidova, što ogradUJi!u obrađene zemJtje, dok
steza 17 (u knjiJževnlom srpskohrvatskom jiezilku staza) znači na ovo-
'me otoku čisti puteItiak bez zidova, u šUImi illi; na pašndaJku.
Veoma je važna romanska riječ bnmas (s dugiJm sitltaznim na-
glaskom na a). Na ovom otoku onaoznačtiie »otvoreni ,~0Il1J00 uz put,
kojim protječe kišnica«. Proučavajući našu pomorsku terrninoln-
giju 18 našli smo, da ovaj naziv postol.i~ u Trogiru ul ob~iiku burnal, a
u SVOIIlU u -obaku burno (genitiv burnala) lU: značenju »konala iJzdu-
benakrozdrvo za propuštanie vode naJkulpllJjene na mOSltima na pa-
6 Slavenstvo iromanstvo
81
lubi zbog kiše jJlJi valova«. U Dubrovneku bruno, brunala znači »šu-
pIjottnu na donjem PliagtlJ od prozora iH od vrata, kroz koji CUTIi voda
vanka«. Ova riJj,eč ,i!zvedena jie pomoću lactilnsilrog sufiksa -alls od
riječi borna, kadoj se ne zna pos tanie, a nalazi Sie u mnogim roman-
skim diialektana.l?
Kako se vidiveć diZ ovog kratkog prikaza naše pOIDiOlPrivredlUe
terminologije na milbu, Hrvati se kao pol:joprilvrednid naseliše na'
ovom otoku vrlo rano. Niihcv naziv laz je opći slavenski, zastupan
u svim slavenskim Iezicima. Donesen je, prema tome, ovamo već iz
zakarpatske pradomovine.
Car Konstantai važan je ;i za pitanie, kada se Hrvati naseliše
na ovom otoku. Prema niexovu izvještaju, u njegovo vrijeme svi
otoci sjevernog zadarskog skupa nijesu nastanjeni] njihovi su gra-
dovi pusti. To su Catautrebeno = Tkon (Pašman), Pizuch = Dugi
Otok, Selbo = Si/lba, Scerda (= Škarda), A1uip = 01liJb, Skirdakissa
(= Pag), Pyrotima (= Premuda), Mereta ( Mohat), EstiIunez
(= Sestruni i Iž), kao i mnogJiJ 0IStaJfi!, za imena koj:ih ne zna.
Njegovu vi(jest treba razumjeti tako, da su se u polovini 10. vi-
jeka, kad on piše svoj-e djello, Romani s ovih otoka, kamo SI\1 pobj.egli
s dalmatinskog kopna zbog provala Slavena, opet povratillii! tl ~,
ostavivši ihbez stanovništva. Zadarski otoci postadoše na ta] način
opet slobodni za slavensku kdkmizaci(ju. Vieroiatno jie, da Sie ona
započela II većoj mjeri baš u drugoj polovin! 10. vijeka.

III.
Carevu vijest o nenastanienosti otoka potvrđuje indirektno i
toponornastika otoka O~iiba tom~o, što jie ona gotovo bezizuzetno
slavenska, bez Sitaritj:ih romanskih tragova, Nastala j:e dJak!lJe posHđe
odlaska ROll1IaIIl:a s otoka. Pomentmo samo nekoilIVka imena, koja se
odnos:ena obrađene čestsoe.š" Vodotok, Volujaci, ~ldl\1JTh, Uklaie,
Pišćivac, Ograde, Stoci, Kamenjak, Kačić (= deminutiv od kal
»blato«), Zaik (= ieZlilk), Garma'", Vru:!li:a, Prisika, Gradim, Kalac
(1= drugi deminutiv od kal »blato«), Pasje gomiie, Japlenica, Požar
(»nHva dobivena pallilenj,em šume«), Kosovo, Brajkovac (»mies:to koie
je pripadalo nekome B raiku«), BtliJna (»biJj,ela z.em!ja«),r t. d.
Rtovi (PI\1Il1Ite) na rnorskod obaii nose također naše nazive: Artić
(sa zmorca Drage), Arat i t. d.
Isto tako i dijelIovi morske obale: Glavotok (kao na Krku »vrh
otoka«, oriievod od tal; Caisole), Piasine (= izvedenica od stare
slavenske ršečtptasa »niiva«, Noja se održala dio danas u imenima
mjesta), Stenice na Artu, Vele Stene, Studeni bok, R'akovnica, Arat.
SLatina i Slatinica, Dražica, Žali i t. d.

82
 MorSlke uvale DJOSe isto taIko naše nazive: Draga. SilieniS'ka2 2
zmorašnia i Iužna, Slatina južnJa. ŠiJroki bok. ŽUIP'anJeva draga. Po-
sljednji naziv mteresantsn je zbog toga, što sadržava priJddev županj,
proširen sufiiksom -ev, od slavenskog adminiiStrati'Vll1Jog fu.nkciJonlara
župan, kako ćemo vidJjeti: i na drugim otocima.
Među nazivima za did·elove morske obale valJja naročito istaći
naziv Samotvorac (u današnjem izgovoruOI;ihlJj:an.a Smatvorac)
zbog toga, što se vrlo često javlja na sjevernim iadnmsldlIn otoctma,
Ovim nazivom označuie narod obadu,koia se sama neorestano stvara
i obnavlja nanlavom žala i pržine,
Koliko ima romanskih naziva II našoi toponomastici ovoga
otoka, oni su većmom naše izvedenice od rcmanskih rijeČii., lroffe
uđoše u opći govor Olibllana. Nemaju, prema torne, nikakove vrijeO-
nosti za dokaz opostoianiu nollonrivređnikaRomana na ovom ot{}-
ku. To su, na pri:mjJer, ovi nazivi: Magni (miesto nazvano po b.Lljoj),
Škar (kamenje na morskoj obali, ovako i II Vrbniku), Parsurna (jlZ-
vedenica od prsur, latinski frixorium, kao na Rabu), Sabuniača (ilo-
kva i čestica zemIije, izvedenica od sašbun »P'!rlesaJk«) i t. đ.
Ipak treba naročito istaći još neke neslavenske nazive, i!Z kQjjh
će S~ vi/djeti tragovi! latilllJSlkom i grčkom kršćanstvu, koje Hrvati
zatekoše i ovđjekao i. na ostalan dalit11latinskirn otocima. Na sievem-
zapadnom dijelIU otoka P'OSitOji Stivan kao :n.aziJv mokv,e. Kod njele
Bdg na StiVaJ11U (8 kratkirt» sila2lnim akceneom na a). Ovaj n:az:irv
potieče očieledno od lat. Sanctus Johannes. Na ovomotoku posttije
još dva takva nazjva, Cesnce zem1Jje zovu se Sambare (s kra1Jkilm
si1:az:nfun akcentom na srednjem a), od Sanctus Bartošomeus illi San-
eta Barbara, .zatim Stcmorini lazi (s kratkim siLaznilm akcentomna
o), t. j. Jazi, koti pr.iJpadajru crkvi Sanda Ma:rila.
Ako su' svetački OOzwi zemalja iz mlađeg dioba, onda nose naš
pridiev: tako Pre svetsn Rolm (»pr,ed svetim Rok,OIl11«), Porat sve-
toga Nikole.
Južno od otočičae dijela obale, koji se rove SiJp23 (s diwg:im si-
laznnn akcentom), na sjeverozapadnom ogranku otoka, nalaai se
otočić (škoH'ić) zvan Kurjak Ovai naziv nema nikakve veže s na-
šom riiečl kurjak »vuk«, koja je oriientalnoga Dorijle:kta ji ne govori
se u našim zapadnim kraievirna.š" nego je to lično ime Kurjak; koje
Je potvrđeno r kao ime mjesta, samo za Sie i u i,zvedenilcama Kurla-
kovac, Kurjaković, a dolaziod grčkog svetačkog imena Kvriakosš".
Na zapadu odg-ovara torne amenu Dominicus'", kote Je obiillno zastu-
pano u Dalmaciji: Menko, Menkonla, Dominko, Dinko i t. d. OYO
grčko ime susrest ćemo i na Premudi. Otočić Kurjak pripadalo j:e
nekome Kvriakosu, ,illi joe tlU bila kakova kapelica posvećena tome
sve ou.
Zanimljiva ISU još čet~r;i toponima: naztv otočića '(škoLja) Murov-
nik, ako je izvedenicaod murva.š" naziv rta ZUJbillJJilJI., posvoini pri-
6*
83
diev od !očnog imena ZuMn:a,tli od auzmentativa opće 'rij,eči1 zflb,
naziv rtaPLoče2 8 t naziv terena Mabove.š"
Naša pomorska karta bHježi na 01~bu još nekoliko naziva za
školieve, kao Planek ~zmeđu O~ilbaiJ Mauna sa rtom Glavica na sje-
veru, do njega deminutiv Planičić. Ovai naziv dolazi na kopnu kao
ime uzvisine IUI Baniannna (Crna Gora) i u Hercegovmi, Potvrđen je
u 14. stoljeću u starci srpskoj <državi: PIanbnik 3 0 To je izvedenica
odiste osnove, od kaje i planina i proplanak. Naziv škoHića Pohlib
»nolovina hlieba« jie metafora, kojla se ponavlja. Nejasan ie naziv
školiića Fućjn, kojega ISe prldicv fućrilnska (sc. vala) opetuje za uvalu.
Još pripadaju II obalsk] sistem OI,iiba dvije sike na jugu. Jedna se
zove jednako kao i rt Zubinin (v. naprijed), a drugi Grišni MUJli u
pluralu, naziv, koj~ hi se morao objasni,ti iz folklora otoka. Od tooo-
nima za uvale ~ rtove Stanac 1 Slanačka Voda opetuiu se na Zečevu
II pluraLu Stanici. Po suftlcsu sudeći, naši su toponimi za rtove i
UVRte RU!sovac, Daskovica i Kavčića, ali su im nejasne osnove. Prvi
j,e"ilzveden možda od pridjeva rus »crven«. Naš stari h~okorilStik
nalazi se u Radova Draga, Mašunjeva Draga ne sadrži, čini se, pri-
~ev od kakva ličnog imena, nego od opće riječi, rnošuna < lat.
manstone »staia za .stoku«. To bi bila najjužnuia potvrda za ovu
krčkurileč, ako je tumačenje ispravno: Nejasni su nazivi za rtove
Abiillja i Tale. Sip (v. llall)r:iljed) kao naziv za školj i rt konstatirali
Simo u paškom obalskorn sistemu II izgovoru Šilp. To je postverbal
od 'sipati.
Bilješke:
1 U grčkim pismenima Alošp. Ali Konstantinova slova omega i eta mo-
raju se čitati kao U J i. 1\

2 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku XXIII (1914), str. 345, br. 8.
a Prema ekscerptu pok. Don Luke Jelića iz mletačkoga zemljišnika iz
g. 1420-1479,
4 Potanje o tome u mojim člancima pomenutim u bilj. 2 i u Casopisu
za slov, jezik (Ljubljana), VI, str. 6 i sl.
5 Il nome locale veneto »lupia, ubia« ed alcuni toponimi affini, u časo-
pisu Nuovo Archivio veneto, XXXVI. .
8 I kao ime mjesta na ovom otoku i drugdje. Upor. Puljizov Laz, Cisti
Laz, Stomorini Lazi i t. d. na Olibu. .
7 I kao ime mjesta na ovom otoku i drugdje. Upor. Pučki Dolac, Grandov
Dolac, Zovanjev dolac, Ravni dolac i t. d.
8 Upor. moj članak u Archivio glettologioo italiano, sv. XXIV, str. 19,
br. 17.
9 Također čest naziv u toponomastici Oliba kao i drugdje: Babina Draga,
Draga (ime morske uvale), Dražice (dio morske obale). i t. d.
. 10 Ova riječ dolazi možda u istom značenju u Poljičkom statutu: upor.
Mažuranić, Prinosi itd, str. 1445. Kao toponim nalazi se na Rabu.
11 Ova riječ nije dosad još nigdje zabilježena. Stoji očigledno u vezi sa
vlaka »duga njiva«. Ovaj poljoprivredni termin raširen je osobito u Dalmaciji.
12 Izvedenica od trs »čokot«,
13 Dolazi na ovom otoku i inače kao toponlm. Ljučev Osik. Osičlne,
Upor. Mažuranić, o. c., str. 845. I to je stari slavenski poljoprivredni naziv.

84
 11 Upor. Meyer- Liibke. Roman isches
etymolo gisches Worterb ueti, 3 iz<4
br. 4039.
16 Upor. moju studiju pomenu tu gore
u bilješci 8, str. 31, br. 39.
16 I kao toponim na ovom otoku:
Veli klanac.
17 Upor. Na stezi od drače, gdje je
toponim .
iS Upor. moju knjigu Od koga naučiše
jadrans ki Jugosla veni pomors tvo
i ribarstv o. Split 1933, str. 138.
u Upor. Meyer- Liibke, o. e., br. 1220a.
20 Sva ova imena, koja citiram , kao
.
i pomenu tu poljopr ivrednu termine -
Iogiju, saopćio mi je 1913., Dr. Kažimi r Pasini.
21 Odgova ra toponim u Garica na Krku.
21 Sibensk a je pridjev od imena otoka
Silba' i ne smije se zamijen iti sa
pridjev om Sibensk i 'Od Sibenik .
23 U nižem prijevo jnom stepenu dolazi
ovaj toponim na KrIm Sapan ili,
Sepen -kao naziv uvale.
2. Upor. Akad. Rječnik, V. str. 814.
26 ibidem, str. 815. Upor. i Jireček,
Roman en itd. sv, II. str. 32; sv. lU
str. 22. "
26 Jireček; o. e. sv, II, str. 33 sl.
17 Akad. Rječnik , VII. str. 162 ima pridjev
.
e m\ltVen i murvov od murva.'
Od mura (na Krku) bio bi murov.
28 Veoma čest toponim po južnim jadrans
kim otocima , na obalam a Dal:ma-..
cije i po kopnu. Upor. Akad. Rječnik, X. 71.
. 29 Mah »mahov ina« potvrđe na je za
. ,. •
istarsku čakavštinu.
ral, koji nije inače potvrđen. Akad. Rječnik, VI, str. 371 ne Ovdje je' pIn.,.
toponim e. zna za ovakov e
30 Upor. Akadem ijski Rječnik , sv. X, str.
•
3. ."
I.
,
.'.::

2. SILBA

I.
Za otok Si1bu zabj.~ježiiO je bagren oroden t pisac takode r
mansk i obltk, iz kolega saznajemo, da je naše i u nazivu Si~ba ro-
stalo iz romanskoga zatvorenog e. To je sasvim po zakonu . Na na-
djeluje zaista ovaj rornan sk] samoz lasnik tako. Naši ga ljudi gotovo uho,
redovn o zamien iuiu sa i kad p,reuzi!1nam taLiljal11JSlke ri~eči u svoj,
vor. Primje ri: Morna rica za mletačko marinaressa, berita za berett
go-,
i t. d. a
.
Ati je čudnovato, što car pisac ne piše na kraju romanskoga
oblika samog lasnik -a, kako. bismo oč-ekiJva1L prema , našem nazivu
SilIba, nego grčko omega , kako ne bismoočekiJvaL'i: ni prema
da-
našnje m taliian skom obtiiku Selve, koj:j, je očilgledaJn. taJJid.ans:ki' pluml
žensko ga roda od se:Lva »šuma«.
Ako car pisac piše Seibo, mjesto SeJJba, onda ne znamo pravo,
kako da tumačimo njegov u grafiju. Da li je to ikakva grafička gri-
ješka, onakve prirod e, Ikao kad piše Kribasa mjesto Kribava za
Krbava, dlIi je to obl1i1k, kaj,i joe oo naeisao po čuvenju, onako, kako naše
ga je čuo njegov zadars kiizvle stiteii, Ovaj posUedn!j:i. bio to carski
strati,giii katapanos u Zadro illi ko drugi, svejedno, mogao je lako
čuti slavenski akuzativ singulara SiJ~bu, i, kako nije znao hrvatski,
nije znao od niega načiniti ispravan nominativ singulara, nego je
zabilježilO onako, kako je čuo, i tako javio bagrenorođenorn piscu."
Takva se griješka, uostalom, događa svim strancima kad čuju naša
imena mjesta s našim prijedlozima. Nijemci redovno ne preuzimaju
slavenske toponime u norninativu, nego u lokativu.
Budući da car piše naš sarnozlasnik u grčkim slovom. omega,"
moglo bi se mislirti', da njegova grafija Selbo" stoji mjesto našega
akuzativa singulara Sjlbu. koji upotrebljavamo kad govorimo: ide-
mo (grem~ na Si:lbu.
. Dalji bi: zaključak iz ove konstatacije bio, da je u polovini 10.
viđeka, kad car piše svoje djelo bio ovai otok naseljen Hrvatima.
T3j jie zaključak i inače moguć, ali fz 'same Konstantinove grafije ne
nameće se svom pouzdanošću: jer je, kako smo već rekli, moguća
i jednostavna grafička griješka.
Prema zakonima domaćega čakavskoga govora stanovnici na-
zivaju svoj otok Siba (sa dugim silaznan akcentom na I) bez sugla-
snška 1., Ime stanovnika izvedeno odaJ1l1e glas] Sibeniane (s kratkim
silaznim naglaskom na i, p,ridjcv sibenskl, Mjesto Sibeniane govori
se u nominativa plurala i SibJnja!l1e. Ovai obl!iJk nastao je na osnovu
di:siJmi'Iacije iz SiJlbUane, za koji obliik ne nalazim nigdje ni plisanih
ni govorenih potvrda. Tešku suzlasničku grupu ·lblj· trebalo je
olakšati za hgOVOT. Zbog toga je bio metnut samoglasnik i ili e. '
Silgurno je, da se u pridievu Sibenska, koji se upotrebliava u tooo-
nomastici Oliba za OZITI:akU zaliva (uvale, vale) i rta (Sibenska zrno-
rašnia i južnja; nalazi se sievetnood uzvjsme Mahove) ne kri;j.e pri-
djev izveden od Š~benik, kako bi se misltlo u prvi mah, nego od
smiha.
Postanie naziva ovoga otoka posve Je lasno, To jeliatilnSlka riječ
silva »šurna«. Ovaj toponim sreti smo i na Rabu kao Strba ili Silba
za- oznaku zemljišnilh čestica. To znači. da je u rimsko doba ovaj
utok bio obrastao šumom i da je istom kasnile postao predmet po-
ljoprivredne eksploatacije. Na šumsku vegetaciju upućuje i slavenska
toponomastlka otoka. Dio sela zasađen vinovom lozom zove se
Marta (s kratkim silaznem akcentom na prvom a); od lat. myrta.
Ovako se zove irt (punta) zabiliežen na jugoslavenskoj speciialnoi
karti. Ovamo ide naziv Bresti kao i naziv uvale (porat) Papranica
(8 kratkim si1aznimakcentom na prvom al tzvedemca od šumske
biljke paprat, Vrše Papranice nalazi se Krug (s dUigim sišaznirn ak-
centom). To je stara slavenska riječ za šumu, koju 'su u ovom zna-
čenfu očuvali Rumumi. 4 Ovamo treba još ubrojiti naziv šume Bor-
ci (kratki silazni akcent na 1).
Lukauz ovu šumu prema pomeeutoisoecaamcd karti zove se
Pemesnea, Ja sam čuo fzgovarati Pernastica (s kratkan silaznirn

OO'
akcent om na I). Ta jie šuma obrasl a čarnikom, Čarnika (kratk i
lazni akcen tna j) je rnediteranskt quereus tlex na našim otocim si-
sievem og Jadran a. Pod nazivo m Perna stica sakriv a se po moma
mišlieniu biljka, koja se na drugim otocim a zove banist ra ili bmistr
a dolazi od lat. genista, a,

II.
Inače je slaven ska poljop rivred na terminologjia stanov nika
Si~be, koja je gotovo opusti ela seobom svosh žitelja u Ameriku, ista
kao i na Olibu. I u diralektičnom pogledu S~benjaniJ i Oliolian; su isto.
U svojem čakavskom narječju pokazuju ikavsk e i ekavsk oblike
Jedni il drugi, I ovdie postoj,iJ stari slavenski: polloprivređnie termin
Laz" kao toponim. Pored toga još i Sadi" s dugim siiaznirn akcent
na a). I termin teg 7 nalazi mo 'ovdje kao toponim. Komad zemljiom
zove se Blako v tes (s dugim siLIaznim akcent om). šta
I ostala topono mastik a otoka Silbe ista je kao i na Ol!i!bu. I ovdje
nalazim o dio obale (punta i luka), koji se zove Samotvorac (s dugim
siiazni m na drugom o) kao i na GUbu.
Uzvisine zovu se jednak o na oba otoka. Mahov e (s kratki si-
laznirn na alplur al je od imenice mah, kako se tl Dubrovneku m zove
mahov ina. 8 Ovaka v plural nalazim o cr u nazivu Lovro ve (s kratki
silaznim na prvom e o) od lovor (lat. laurus ). m
Rtovi se zovu na jednak način s 'istom tonetskom zamjen om
za samog lasnc r: Arat (kratk i srlaznt na prvom a). Slatin a nalazi -ar
ovdje kao .j na Olšbtr kao naziv za rt i' uvafu, Kao II Arat zamijenjeno se
je samoe lasno r sa ar još u Malla i Vela Smardeća, luka ovako
zvana zbog izbačene morsk e trave, koja se ovdje zove aliga (s krat- na-
kim silaznirn na a), od lat. alga); i naeoko n II Garba , ko~ti toponi
dolazi: u kopnenoj Daima cila u obliku Grbe, pa u Marta (po m
mrta < mvrta ), Kao naziv dolazi još Ostro. biljci
Istu zamjen u nalazim o i u nazivu rta i okolnog zemlsišta zasa-
đenog maslm om Karf (s kratkim sjlaznirn akcent om
na a). Je li
i:st!i naziv kao i ime otoka Krf? Kako je taj naziv došao ovamo ? to
Ii je došao ovamo jednak im putem kao i naziv rupe Kandila, u Da
koju
su se skriva li Sibenlani, kad bi došli: gusari ? Kandna dolazi često
na drugim mjesti ma u Dalmaciii. Ovai je naziv prenes en ovamo i
doba kandii skoga (kretsk oga) rata. Toponim Kandila ponav lja iz
ria Krku kod Punta.
se
Od ekavsk ih oblika jednak ih kao na 01i\bu pomenirno Vele
stene. Ovako se zove teren okomi to odsiečen,
I ovdje nalazim o toponim Garine (s 'kratkim silaznsm na kao i
na Olibu, On upućuje na prhnit ivno 'krčenje ,peHj-enjem šume,i) kao
naši drugi tooonnni (Garic a na Krku, Garač, Zagarač u Crnoj Gori,i
Požar na Glibu, Požeg a više puta u Hrvats koj i Srbin) .

87
 · Od' SiP,eai3alniJh toponima sjevernog Jadrana oomensno naziv rta
(punte) Škar" (s dugtm silaznim) kao na Olibu, Krku i Pagu.
Od metaforičkih toponima Mrče se naziv rta it luke Nozdre
(s dugim silaznim na o), koj~ češće dolazi u našoj, otočkoi topono-
mastlci."? I njive oko ovog rta i luke zovu se ovako. Naziv je pre-
nijet s čovječjeg tijela na konfiguraciju morske obale.
Naselje SiIlba diđel:1 se na dva dideta, na Selo (s kratkim silaznirn
na o) 'il na Looar (s dlUigim sillamUn na a). Interesantne je zabiLiežiti,
da se istoovako zove i sj:evemi dio otoka Raba. l l Liudiie ovoga
dlijelJa Sill.:be zovu se Leparane (prvo a je dugo, drugo ima kratki
siiaznl akcent), SliJngular Loparanin, RaJIl<Siki j,e naziv predslavenski, a
po svoj pril'id ,i predrimskt, Ne znam, daLi je tOE ovaj.
Dio LO/Parana zove se Mosttr (s dugilm silaznitn akcentom na o),
od grčko-latinske riječi monasterium »samostan«, Ovdje je doista
u staro doba postojao manastir, tako da čitavo naselje Silba kao da
je nastalo dosetiavaniem i okupljanjem oko manastira.
Stare ruševine kod šk01Ie zovu se Kašte (iJzgovoreno s dugim
sita znim akcentom na -e i bez -I). Da li je to OISitatak Konstantinova
nenastanienoga grada (grčki eremokastron), neznam.
Značajno je još, da se stara župska crkva ii grobište II Silbi zovu
Sveti Marko, alIi za rt do luke Svetog Marka (na austro-ugarskoj
specijalnoj karti! Porto di S. Marco) kaže se samo Pocuk Marak.
Ovako naš svije,t zove r Iaku samu: Vala Pocuk Marika, ajmo se
kiip~it u Pčcuk Marak. Ovaj kuriozni obHk nastao je asanšaciiom
i distmirlaaijom u ,isto doba od pod Sut Marak, od .1atimkoga Sanctus
MarCU!S. Na speciJja:1IlJoj karti zabjlfežen je' ovaj naziv u obliku Po-
čukrnaruk. ' •
Ovaj naziv je i'eđi!ni toponornasttčkt dokaz, da su stari Hrvati
zatekli na ovom otoku romansko kršćanstvo.
Ima rnorslch uvala, za koJe ie danas narodni termin ita1iJanizam
vala po ciielom našem Jadranu, zovu se tpak na narodnu, kao tooo-
nani, Draga i Dražica, zatim kao metafora Kotlma, pa kao dobra
ribarska pošta Loišče'" il Dobra Voda.
U obalsšd sistem ovoga otoka, oko kojega nema nikakovih ško-
lieva, što je rijetkost na našem Jadranu, mogla bi uračunati siku
Veli Brak na sievernoi strani, Brak je u rječniku dalmatinskih ri-
bara opća riJječ (nom commun) u značenju »podrnorski teren, tra-
vom obrastao, na koiern živu ribe«. Zabiliežena je i u Akad. Rječ­
niku, sv. I, str. 583. Književne potvrde za nju potječu od 16. stoljeća.
Nije recentan illta1JiJjaI1liJzam, jer pokazuje k miesto W. g (tal. brago),
kao i prvobitni k,eltski oblik 13
Između Silbe i Prernude nalaze se još dvije silke i tri školiiča, .
svi sa našim starim nazevorn Grebeni (Zapadni, Srednji i Južni).

88
 Za rtove bijHeži, pored ovih naziva." naša pomorska karta još
Mavrova (sc. punta; zbog roga je pridjev u Ž. r. od običnog Učnog
ancna u srednlovlekovnoi Dalrnaciii), Na Pagu dolazi u starijem
liku Movra (gen. siI11g.).
Draga, Za:1ić, Slatina ponavljaju se i ovdje,
Nejasan je ooponiJm Sutorišće, premda POkazuje naš sufiks -lšče,
Upor. siitorina kod Vuka »nekada SO morska- il toponim Siitorina
u Hercegovšni uz more.
Bilješke:

I 10 tome, kako car Konstantin piše naša lična i mjesna imena upor.
moje studije »Kako car Konstantin piše hrvatska imena mjesta« u Nastavnom
Vjesniku XXIV, str. 663--667; »Kako bizantinski pisci pišu lična i mjesna
slovenska imena« u Starohrvatskoj, Prosvjeti, n. s. I (1927), str. 60-76, 161-
196; »Ortsnamenstudien zu De administrando Imperio des Kaisers Constantin
Porphyrogennetos« u Zeitschrift fUr Ortsnamenforschung, IV, str. 213-244
(8 kartom). ..
2 Omega rz:a naše II piše i onda, kad naš genitiv Klobuka (nom. Klobuk)
piše na grčki: Klab6ka.
3 Carevo slovo beta može se čitati i kao v, kako je i u tal. nazivu Selve.
Naš izgovor lb za lat. Iv osniva se na vulgarnom latinskom. Upor. moje djelo
»Pojave vulgarno-lat. jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije«, str.
52 § 90.
.. Upor. u Ak. Rječniku, sv. V. str. 662 značenja »brežuljek, vrh oo gore«
i ime gore u Bosni. Rum. eting znači »šumsko drvlje, šuma, gaj«.
6 Upor. Mažuranić, Prinosi Itd., str. 586.
6 Ibidem, str. 1279.
7 Ibidem, str. 1445.
8 Upor. Ak. Rječnik, sv. VI. str. 371.
• 9 Ova riječ ide zajedno s onima, o kojima se govori u mome djelu »Od
koga naučiše i t. d.«, str. 145.
10 Ova metafora dolazi i u našoj kopnenoj toponomastici. Upor. Ak. Rj.,
sv. VIII, str. 254.
tl O rapskom Loparu upor. moju studiju u Archivio glottologico italiano,
sv. XXV, str. 135.
12 Upor. na Stonjskom Ratu pristanište Lovište, koje se zove 1333. i Lo-
jište. V. Akad. Rječnik. VI, str. 138 i 168.
13 Upor. Meyer-Liibke, Roman. etymol. Wčrterbuch. br. 1258a.

3. PREMUDA

I.
Ovai otok, kao treći po redu prema zapadu, zajedno sa druga
dva, sa Silbom i Olioom, rastavlia kvarnerski otočki skun od za-
darsko-šibenskoga arhipelaga i od Malloga Kvarnera (tal. Quarne-
rolo). Izgovor njegova imena veoma varim. Otočanka domorotka,
koja živi u Zadru, izgovara ga Premtida, a stanovnike njegove na-
ziva Premfliani. Držim, da se u njezinu akcentu odrazuje talijanski
89
utjecaj, jer stanovnici Silbe izgovaraju Pšrmuda, a MoiIaćani Par-
mudat ime stanovnika Parmulane (nom. pl.), Kako se ti čakavskom
govoru ovih otoka samoglasno r zamjenjuje sa ar, zaključujemo, da
i u slogu Pr,e- treba tražiti strani tal, utjecaj.
Ako postoji neka neizvjesnost o izgovoru današnjega narod-
noga imena ovoga otoka, kudikamo je veća neizvjesnost u tumače­
nju starih potvrda za nj. Car Konstantin zabilj,ežio je za polovinu
10. vijeka niezovosme u oblsku Pyrćtirna, S Račkim smosaglasnš,
da se u toj grafiji krije današnia Premuđa, AH o tome, kako se gla-
sovno (fonetski) odnose ova dva ob~ka, ne znamo ništa poziJtivno.
Vjerojatno je, da je car pisac ovako hrio zab~J;ježiti izgovor Zadrana
Romana svoga vremena. l l,,
Konstantinova grafija ne predstavlja najstaridi potvrđeni histo- \
rijski oblik ovoga otočkoga naziva, jer Tabula Peutingeriana iz 4.
vijeka piše Pamodos", koji se također ne slaže s današnjim imenom
u početnom slogu. Ovaj se oblik u kasnijim grafliama pojavljuje s
umetnutim I Palmodos liJi Pahnodon." Sudeći po ovim dvjema po-
tvrdama. kao da je t. zvo 'Pučka etimologija izopačila prvobimo ime
ovoga otoka. Htiela je lli imenu Pamodos vidjeti izvedenicu od palma
tumačeći ga kao otok, gdje rastu palme.
Prema principu usvoienom u tooonomastici UJZet ćemo najsta-
riji potvrđeni oblik Parnodos kao prvobttni, ori'gilnaJJni. On je pripa-
dao, po svemu se čini, kao i imena drugih mediteranskfh otoka: Me-
lita, Rava, Brattia i t. d., nekom predindoevrooskom nestalom me-
diteranskom Ieztkn,
Ali Tabulma grafija ne slaže se ni s oblikom, koji čitamo kod
Pavenskozu Geografa iz 7. vijeka: Prirnodia. Ovaj obLiIk ima pot-
punu izmjenu početnoga sloza Pa- u Pri-o Čini' se, da je pomenuta
pučka etirnologifa tražila u ovom imenu latinski pridjev primus
»prvi«, jer je to prvi otok u zadarskom arhipelagu, ako se gleda sa
strane »kulfa«, Jadrana," Treba odmah istaknuti, da se Ravenatov
obltk Primodira prillčno poklapa s današnjim Premuda iIIi Parmuda.
Ženskoga je roda kao svi: dalmatinski otoci, kad su u talidanskom iH
romanskodalmatinskom obliku, upravljajući se prema rodu od lat.
insula,
Iz ove lingvističke analize ielazi, dia današnji hrvatski naziv nije
prvobitni slavenski naziv, nego da je to romanski nazirv primlien od
Hrvata jednako kao Korčula ili Šolta, koji zamijeniše starohrvatske
oblike Krkar i Sule t. Stati Hrvati nazivals su ovaj otok sasvim
drukčije. Millčetić je naime zabilježio, da starci na SHlbi i na Pre-
muili nazivaju ovaj otok Dlasnik." Ovaj naziv nema nikakve veze
s današnjim nazivom Premuda. Šta je Dlasnik, to također ne znamo
točno. Čini se, daje to izvedenica od imena ptice dlaska,"

90
 •
Milčetićevo ooavieštenie potieče i,z osamdesetih godina pro-
šloga vijeka. od današnilh mojih tzvlestaella l1i~tko miJ ga nije mogao
potvrditi.
Car Konstantin veli za otoke zađarskoza arhipelaga, da su svi
nenastanieni, osim Vrgade. Na njima se nalaze samo opustjela utvr-
đenja ~Ii gradovi, eremokastra, kako on veli. To važi i za Premudu
u polovini 10. viieka. Prema tome naselienie otoka pada u doba
poslije toga vremena. Toponomastička analiza dokazuje, da su ti
novi naseliensci biH Hrvati uz nešto dalmatinskih Romana ribara,
koji su se vjerojatno već prije njili n.alazb1li: na otoku. \
Kao kod gotovo svih otoka uz našu obalu. a tako je ne samo na
Jadranu, nego i u Egeiskom moru i druzdie na Mediteranu, otok i
glavno nastanjeno miesto namernu nose JednaJki nazrv. Na sjevernom
dijelu otoka nalazi se naselje Premuda, a na južnom il uzvlsina se
zove ovako. Ali najveća uzvisina zove se jednostavno VArh, za
Varh, posred otoka. To znači, da Hrvati ovdje nijesu zatekl; znatnije
romansko pučanstvo, koje bi dalo nomenklaturu uzvisinama 1 uva-
o lama, kao na Ižu, gdjle su od Romaa1Ja čuH naziv najveće uzvisine
o

Munćel, od lat. demamtiva monticellus u romanskom izgovoru

mještana kao ,i na Krku i Rabu.

II.
Svi nazivi, koj,i se odnose na konfiguraciju obale, na uvale i
rtove, odreda su naša imena, Tako metaforički naziv za uvalu, koji
češće dolazi u zadarskom arhipelagu, Nčzdre: ovako se zove i istoč­
ni rt njezin, dok se zapadni zove drugom metaforom Zublć, Kalšn]!
bok, Loza, Drtvčni (ovako :il rt iH punta), Skrajni (na spec. karti
Skrajna), Prlsika zarblnia (= jugozapadna), Sridnit, Kualpi:ć, demi-
nutiv od imena labuda kup, u Dubrovniku kuf, riječi,koja je potvr-
đena sa drugim deminutivnim sufiksima u ruskom il ukrajinskom,"
Pastirski (i rt ovako), Prlslik, naziv, koji dolazi još na Istu s akcen-
tom Prisljg' za oznaku brda i polja oko njega i kao Prislik za oznaku
uzvisine sjeverozapadno od Božave na Dugom Otoku; a identičan
je sa riječi presliiež ili presliieža »uvala medu dva brda u Lici"),
Letnia, Širčka, Dčbra, Draga. o

I rtovi iLi punte zovu se našim nazivima, kao metafora Lopata,

Kualoić (uz ovako nazvanu uvalu), Suha. Neobičan je samo naziv
za rt Bale. Ne znam, može 11 biti isto kao hrvatslci BMe za tal. Valle
u Istri.
Nekada je ovaj otok morao biti vrlo šumovi! kao j Si!l,ba. Na to
upućuje naziv rta, njiva oko njega .t šumice Medvliak, dosta rijedak
tononrm u zadarskom arhipelagu. Sreli smo ga samo na Pagu.
91
 Od luka, gdje pristaju brodice: Ku1Upić, Porat, PeČeni (t. j. pe-
šćeni od piljesa:k s redukcijom suglasničke grupe ŠĆ ill č) i Krijal, što
se izgovara i Krlval", illa KrivaIii (ovako se zovu i njive okolo ove
Luke), naiatteresantniii je naziv Kriial, zabilježeni na specijalnoj kar-
ti. Nalazi se južno od mjesta Premude uz crkvicu tal. S. Ciriaco, Taj
se bizantinski svetac i! danas ovdie svetkuje. Ovu luku od strane
kulta zaštićuje skUJP od 4 otoka (školia) ilJi sike Hrlpa", Masarine..
Plitka (na specijalnoj karti krivo Plika) sika i Bračić, deminutiv od
brak 1 0 »plitko dno umoru, oo kome živu rfbe«, Tal. se ova luka ili
porat zove S. Ciriaco. Nema sumnje, da je dobila ime PQ susjednom
oltaru posvećenom tome svecu.
Nas zanima hrvatski oblik Kriial, koji potpuno odstupa od tali-
janskoga u fonetskom pogledu. Pokazuje naime ispadanje 'suglasnika
e pred dočetnim samoglasnikom -u u Cyriacus 11 , što je vrlo stara'
vulgarnolatinska poiava.v' Ovo dočetno i-u prešlo je nakon toga tt
-I. Pored toga pokazuje još k mjesto č pred u. To je jedna od naj-
poznatijih odlika staroga romanskoga govora u Dalmaciji. Nema
sumnie, da se u ovom oblilku očuvao izgovor onih Romana, koje su
Hrvati, pošto je otok bio ponovo naseljen posLije 10. vijeka, još
mogli sresti.
Otočići (školii), kojd pripadaju Premudi, nose također naša ime-
na, tako na sjeveru Gruica, na kojem ima dobre zemlje, možda de-
minutiv od ~ruh, koja se riječ upotrebljava u Dubašnici na Krku lt
značenju »sitno stučeno karnenie-«, ako nije, to mi se čini vjero-
jatnije, od imena ribe gruj ili grug. 1 3 Naziv Gruiica dolazi još u Plata
kod Dubrovnika), Strčšniak, koji se zove i jednostavno Školj (na
specijalnoj karti ·i Lutrošniak). Kaminlak i već pomenuta 4, od koiib
svakako Masarine (ženski rod plurala) nije naša riječ. Masarine su
duguliast otočić, koji sa strane kulfa zaštićuje luku Kriial. I njive
se na njemu rovu ovako. Bit će to romanska izvedenica od rnasso
»karnene'". .Ako je tako, Masarine je jednak naziv kao gore Kami-
njak za kameniti školj. '
Od imena obradivih čestica, koje se ovdie đilnice zovu, spo·-
menimo još ova: Gubenice, Pod učgrade, Luaščić, deminutiv od laz
(stara riječ za »iskrčeno zemliište«), Vrešlšće, Glavica Mamuliikova,
Struaža, Garbica, Pod garbe Sparija, Dolac. Sedlne, Kućišće, Kual-
čić, Veh tieh (= teg po drugim otocima ovoga arhipelaga u značeniu
»prvo obrađivanje zemlie«), Magrlška (za to ovako nazvana po bilj-
ci elichrysurn, jer je sve »pod magrtžom«), GUvno, Guvnine (riječ
guvno ne postoji više u narječju ovoga otoak), Guarrne, riječ, koja
živi u narječju u značenju »špHje pokraj mora«!", a ima th mnogo-
oko Kualpića), Martovna (izvedenica od marta < od mvrta), Buači­
na rfinka, Veluiak, Rebra, Všićenice, lirob(v)nice. Mnogima od ovih
imena trebat će Istražjti značenje, kad se bude proučavale narječje
toga" otoka.
92
 Odromanskih tononima, koji su il opće r:iJječ'i u hrvatskom na-
:rječju ovoga otoka, spomenimo pored već rečenoza Guarme još Pa-
-druara!" »karnenolom«, Šeruali, od tal. serragljo,"?
Naročito treba :iJStaJknuti naziv uzvisine Omiš, odatle i naziv za
-čestice Pod Omiš, Naziv je možda identičan s poznatim imenom
Drniš, koje je zacijelo predslavensko.rs Isti toponim susrećemo i na
Velom Otoku.
Bilješke:

1 Ako se uzme, da se je caru mogla dogoditi kod transliteracije latinskih

.slova pogrešno premještanje slova, može se misliti, da 'se u njegovo vrijeme
u Zadru govortlo" Primuta, sa t mjesto d kao u Melata za kasnije tal. Melada
M]eš107I(".uorm car je pogrešnim premještanjem slova pisao IIv~oH.uq. Ova-
kovih griješaka ima u toponomastici. Primjeri: Dunav prema Danubius, Prut
prema grč. Pyretos, u Gallji Silvanectis prema :frenc.Sanlis < Sanvilectis.
1a Upor. Krahe, Die alten Ba1kanillyrischen geographischen Namen, str. 6,
2 Ovako i u crkvenoj toponomastici, upor. status zadarske nadbiskupije
iz g. 1905., str. 98. i Bullettino dalmate, sv. IX., str. 40. tJ! mletačkom zemlji-
šniku iz g. 1420---75. pominju se SCherda et Premuda zajedno. Isto tako i u
.rogovskom arhivu, v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. dr., III, str. 83.
3 Kiilaf, gen. KUlfa znači u zadarskom arhipelagu »otvoreno more«. A.
Rj. V., 768 donosi potvrdu. iz Dubrovnika. Zabilježiti treba, da se kUlaf odlična.
.slaže sa kasnim grčkim KOA(]lOS prema starogr. KoAnos i ne pokazuje sonori-
.zaciju početnoga suglasnim kao zapadnoromanski oblici, o kojima v. REW3
.:2059. I opet jedan dokaz za nezavisnost dalmatinsko-romanskoga od apenin-
.skoga,
4 A. Rj. II. str. 472.
5 Hirtz, Rječnik nar. zoologičkih naziva, II. Ptice, str.90.
6 Berneker, Slavisches etymologisches Worterbuch, str. 660 s. v. k'blp1..
7 A. Rj. XI. str. 710.
8 V mjesto j opominje na Lojišće, čest toponim na zadarskom arhipelagu.
Ali je vjerojatnije, da je u vezi s diftongičkim izgovorom naglašenog a u za.-
tvorenom slogu. Taj izgovor osobito je jako razvijen uMolatu.
. 9 Ovaj toponim dolazi ćešće u zadarskom arhipelagu, na Ižu Fripa. Bit
'Će zacijelo u vezi s onomatopejom hrapav. -Nijesam obaviješten. da li se go-
vori kao opća :rIiječ u narječjlima ovih otoka. Može biti iiden1ličan li. sa. Gripe
lrodSplita.
10 Riječ je galskoga podrijetla, v. REW3 1258a. ~
11 Ovome svetačkom imenu odgovara na zapadu Dominicus, koje ime
-dolazi u Dalmaciji u nebrojenim varijacijama.
12 Upor. moje »Pojave vulgo lat. jezika na natpisima Dalm.« str. 39 § 63.
13 Ne zna se pravo, tko je izvršio ovu promjenu, Mlečani ili Hrvati. Vje-
.rojatmje Mlečani, jer oni mogu kazati olsar < ausare, dok Hrvati ovih otoka
ispuštaju -I, n. pr. kaštš, g. kaštela. Ali i HI'VIati su mogli stvoriti, ovu pro-
mjenu prema divnice od dilnice.
14 Upor. u Ka1abriji massate »campo lasciate inco1to«, Roh1fs, D.iz:. dia!.
celle Tre Calabrie, II. str.. 22. Moguće je i drugo tumačenje,od massarius
»zakupntke.
15 O ovoj predslavensko] riječi upor. moj člančić u pariskom romani-
.'Stičkom časopisu Romania, L, str. 2Q1.
16 Od petrarium REW3 6445a. Zbog tr > dr mletačka je riječ; nije dal-
matinskoromanska.
17 Značenje toponima nejasno je, »svinjac ili drugo koje ograđeno mje-
~to«, V. REW3 7862.
18 V .moje »Studije iz ilirske toponomastike« u Glasniku zem. muz. za
B. i .H., XXXII, str. 34.

9:3
 4. M O L A T, I·S T I S K A R D A

I.
Otoci Škarda, Ist li Molat čine zaseban skup u zadarskom arhi-
pelagu. Ovaj sie skup nalazi između sievernoga, koji čine OHb, SWba
i Prernuda, i južnoga, koji kao tri paralelna otoka Ugljan, Iž i Veli
Otok, zatvaraju 2rUd:aL od strane kulfa »otvorenog mora«.
. Od ova tri otoka samo Ist nije potvrđen kod cara Konstantina
u poćovmi 10. V1ij'eka. On piše Škardu Skerda, a Molat u pluralu
ta Meleta.
Današnji oblak nrvoga imena posve se podudara s carevom
grafijom, jer udanašniem govoru ov:iih otoka ar zarnjenjuie samo-
glasno r, a ovaj se glas mogao razviti iz er".
Drukčije stvar stoji s carevom grafijom Me1Jeta. Ona niie po-
tvrđena u domaćim Iistinama, jer Sie otok piše za doba hrvatske na-
rodne dinastije insula Melata; dva puta ovako g. 995. i g. 1078.2
OVa/ko se p~še i u mletačkorn zernliišniku iz g. 1420.-1479. Da-
našnli tal obltk Melada pokazuje, prema mletačkom izgovoru,
zvučni dental d mjesto bezvučnoga t, kako se jzgovaralo u starom
romanskom govoru u Dalmaciji, S ovim se potpuno slaže hrvatski
oMik Molat, odatle pridjev u narlečju otokamo1luajski, stanovnici
Molaćane, Naziv je u muškom rodu, kako je obično kod gorovo svib
naših otoka, a u tal, ženskoga roda, jer se tat imena dašrnatinsšcih
otoka upravljaju prema rodu ~at. riJj,eči insula.
Konstantinova grafilia Melleta lrna e mjesto naglašenoga lat. a.
Ovo se može protumačiti na dva načina. Može se raditi o carevoj
zabuna. On je zbog s~ičnosti mogao pomiješati ime jlužnoga dalma-
tiin:skog otoka MUet, koje također piše ta Mele ta. A~i bi moglo bitl,
da se u dalmatinskoromanskom jeziku onako i lzzovaralo, kako on
pliše, jer FiJip de Diversis kaže, da Dubrovčaruizgovaraju 'lat, casa
s promjenom a II e: chesa", a šma za to, nesigurnih doduše, primjera
i u Zadru,
Hrvatski obliilk Molat pokazuie još jednu odlšku staroga dalma-
tinskoga romanskog govora. Nenaglašeno e promijenjeno je u o.
iednaJko kao u ponistra illi puniestra iH funiestra za lat. fenestra. Ova
je promiena nastala zbog labiialnih suglasnika m ii p.4
Lingvistička am:aWi'za dokazuje, da su Hrvati saznali za naziv
otoka od domaćih Romana, kada se posliie polovine 10. vijeka otok
počeo ponovo naseliavati, i to od zadarskih Romana ribara, kako
ćem o niže vidi eti.
Mnogo teže je odgovoriti na pitanie, šta znače riječi Škarda i
Molat i kojem jeziku pripadaju, t. j. teško je dati!etimologiju njihovu.

94
 U staroj predrirnskoi toponomastici dolaze dosta često imena
s OSOOVOl11 skard-. Skradin se zvao Scardona, Šar-plamna se zvala
Skardon oros, a geograf Ptolomei zvao je vieroiatno po otoku
Škardi, aio zadarski arhipelag Skardčna (nčsos), U obl:illml skerd-,
kako piše car, dOlliazJi ova osnova i u iltirSlkoj onomastici, u ,Ličnim
ime nima. 5 Iz ovih podataka možemo za:kluuoilt:i, da je Škarda ,iJhirski
naziv. Dalie u tumačenju ne možemo 1j6, Jer nam joe rječnik ~1irskoga
ieztka nepoznat. ,
Me'!ata je očevidna latinska riječ, kako se i po sufiksu vidli. Vie-
roiatno je ista, koja ~ pridiev metlatus, koji, doLazi u romanskim jezi-
cuna," Izveden je '<ld meI »med«. Izvori nam rue javIdajlU ništa o tome,
ua je otok bio Ul rimsko doba na g1hasu zbog meda. Za to ovo tuma-
čenje ostaje l!iillJgvi1stička hipoteza.
Otok Ist čini s Močatom cjelinu. Ova dva otoka rastavlja Porto
di Zapuntello, hrvatski TeSl10 (po Tčsnih). Kao što Nod Cresa i Lo-
šiJn;ja, koji se dodiruju, car ima za oba otoka jedinstven naziv
Opsara = Osor, tako i u ovom SI!IuČajn.t, za Ist nema posebnoga na-
ziva. U kasnijoj crkvenoj toponomastici piše se Gistum", ali ne mo-
žemo znati, da 'Li je to stannski naziv i ne reproducira !H možda iz-
govor mještana JlilSt. Ovako niljesa:m doduše čuo izgovarati ime oto-
ka. Narod na Molatu govora Išćane za stanovnike. Naziv ie ip,ak
orednmsk], ;iJ.irski. To se vidi, ako se uporedi siJlJi:rskim toponimima
Biston, danas Bast 'kod Makarske, Bistue u Bosni 1 s ilirskim su-
fiksorn -lsta, Dalle od ovoga nagađanja ne možemo Jći,
Podaci, što ih čitamo u zadarskim ispravama IEz 10. i ll. viieka,
dragocjeni su za upcznavanie, kako se vrššo naseliavanie otoka. e.
.Zadarski patridj;imal:i su ovdje svoie ribarstvo; piscatio de insula
Melata, veh se u ooilm dvjema .Jistill1iaJma. Prema tome su tri! današnia
naselja na Molatu, najsjevernije Zapuntel?" (u izgovoru mještana Za-
puntć, gen. Zapumela), koje se danas bava vapnom f vinogradar-
stvom, jer je zaštićeno od bure; u sredini otoka na brdu Bargiilie i •
Mo~at na južnom dijelU, b:iJ:a. su prvobltno ribarska naselja, Na ri-
barstvo upućujn.tl,i!mena za uvale i!Ili1 v~He na Škardi. Trata ~ Gripa-
rica", kako se rovu dvije vale na ovom otoku, sadržavaju nazive
za mreže. Zatan naziv za vade I.. oilšća (plural), Ovako se ZOVlU vale-
na Škardi i na Istu, a i drugdje po zadarskom arhinelagu.
U toponomastici otoka Premude našJ'L smo tragova romansko-
dalmatinskoga govora samo u dva toporuilma.. Ovdie toga ima i više.
Sika, punta i gaj uz more na Istu Sakatih sadržava lat. siccatoriurn
»rniesto, gdj,e Sie nešto suši, na pr. mreže ribarske«, škdlij;ić Fune-
strata (na spec. karti Punestrara), izvedenica od lat. fenestra, Kliin-
da" Vela i Mala (brdašce, vala i njive) od: lat. columna »stup«, Ma-
.vrela, odatle pridlev Mavreski (rt i uvala), Vela i Mada Turtula
(uvala i brijeg), pridiev Skarski (rt i zaliv) od Škar na Krku u Vrb-
niku »v;eliiJki kamen na obali«. Skrivadlca (školjić i poluotočić) bit će

95
mletačka riieč screvada s našim derninutivnim sufiksom. Naziv do-
lazi i inače u zadarskom arhipelagu'".
Mnoga od ovih imena još ne znamo pravo tumačtti, ali su po
svome obliku bez sumnie romanska. Tako ime brda na Škardi: Veli
i MaH Cimbel, 'koja rri'eč dolazi na Molatu 11 nazjvu rta i polu otočića
Simbeski (izgovara se i Slmbiski), Na MOIl:atu naziv sela Zapuntel
sadržava naš pri:j'edhog za :i romansku đerrrinutivnu izvedenicu pune-
teIlum »rtić« od puncta »rt« prema današnjem jezičnom osjećanju,
ali vidi bilješku T' glede mogućnosti drukčijega tumačenja.
Osobao je interesantan naziv Ma:knare (ž. r. pt) za pomorski,
izraz Sette bocche za more između Sestrunia i' Veltkoa ,i Malog
Tuna, Molata i škoUa Kamenjaka. Ovdle se mreže Lako razderu.
Kad je jak kurenat, onda se ne može voziti. To j!e romanska izvede-
nica sa suffksom -aria od machina »karnen«."! Značrdalde »mlesto
puno kamenda«. Osnova je očuvana i tl lzumrlom romanskom go-
voru na Krku. Ovdje kao li' m Krku pokazuje OČUVa!l1JO k mjesto č
(tal. macigno), pouzdan znak staroga romanskog govora u Dal-
maciji.
Isto tako je zaniml~i'V naziv' za rt (puntu) i Š11itn'UJ oo MoIatn.t Ba-
naostar :il1i Banuastar, za Banfualčstrun, od lat. geniSita,12 za koju
se kaže na otolm bančstra, all drUg:iJm kraievima brntstra, Toponim
je muškoga roda kao j u franc. genet.'
Ime brda na Molatu Buafku, gen. Buafkulabit će isto tako ro-
manska riječ, ali ne znamo koja. Isto tako ime dva škOilja Tarmerka
i odatle' naš deminutiv Tarmčrčica.P
Dva naziva za čestice, koje se ovdje zovu dlvnice, od delbnica,
Prasiirina (polje) il Padruara'" nekada kamenolom, kOl.iJi se sada zove
samo Kuava, lakše je tumačitl, Prvi nazrv dolazi na Rabu u obliku
Prsur, od lat. frixorium, koja riječ, pored' »tava« (odatle prsura, cura
na Krku Hi pI10Stulda na primorju), može značiti i »suho graJTIJle« i[~
uopće »suho miesto«!".
Zagonetno le ilme naselia na Molatn.t Bargulie (ž. r. pl., stanovnici
BarguLjd). Ovaj topooilm dolaz] još II demilnrutiiV1U na Visu: Barguiac,
a domi sa I miesto li: Brgulli u Boci Kotorskoj iii BrgJUl1'e (ž. r. pl.) tl
nazivu sela u Srbiji. Značajna j:e:i.1 SJ1ožeTI!iICa odatle Bargurnfi, gen.
Bargumđla kao naziv barguliske ktke. Prvi je dio složenice stari
pridjev barguJd »brguliski« kao band za »banov«, a drugi tal. molo.
Riječ brgulia-" dolazi u Dalmaciji kao opća riječ ili appellativum II
značenju »svetkovina, veselije, veseo obied«, 'koju Daničić izvodi od
staroga tal. glagola bergolare, a maj se opet iJzvodJi od lat, verbu-
lare »bezbrižno razgovarati«.
Romanizam je na Istu još i naziv mula Pendiili, od lat. pendulus
}) viseći« 17, jer kamen ViiiSli na niemu, Posve nejasan je romanizam
Karstuli, naziv vale i' brda na MođiaJtu.

96
 ll.
Sva ostala toponomastika je hrvatskoga podrij.etLa i više Hi
mnje poznatog značenja.
od imena UValila na Škanni spomenimo: Satrata (na speci(i.alnoj
karti: Satrm) ~ Kalešine.
Od naziva uvala na Istu zanimljiv je MedvUa »medvieda« (zaliv
na Tarmerki). Ostala tri naziva za uvale: Kotlina, LOIPata, Kos trača ,
Kablinac očite su metafore, dok Kozjak, Durnbčka (na specijalnoj
karti Dimboka), Širčka (giavna hlka mjesta Ist), Perlhšće (u luci
Šilfloka) poznati su i opće razumlgiv.i tnponimi.
" ,.od, rtova (punta) na Škardi Glavica i Suha općeniti su .nazsvi, a
VetSović, zabiliežen na austro-ugarskoj sip'ecijamojl karti. nije po-
uzdan, dok se ne čuie u narođnom jrovoru. Naša pomorska karta
zove gla Varšovnik. Na Istu dolazi naziv rta TiH, očito ovako nazvan
po kamenu.
Oduvala na Molatu značajan je naziv Jakinska i rt Jakišnica.
Naziv potječe zaciielo od ribara iz Jakina (Ancona), koji su ovamo
dolazili ribariti, kao i Cozoti ,Uz Mletaka, Sieverna iluka rniesta Jaz
iiLi u Pl. Juazd' i, deminutiv odatle Jazlći zove se taliianskl Manzo.
RazliJka u denommaclii je čudnovata. Ostali su nazivi uvala: Lučina
(augmentativ od luka), Bod Garbč (= vrbe), Soabiisa, koje 'se izgo- '
vara i Zabitša (na specijamoj karti Sabusa), Zarličva Hi Zarlfevica
i Žor!jevliica (izgovor varira). Značenje ovih triju naziva je nejasno.
Naziv luke TrimuJl11 sadržava složentcu »tra mola«. Drugi SIU nazivi
uvala Konoolilka (i polje ovako, najbolja zemlia rna otoku), Vodo-
muarka, Vapdini, Zagračlna, Llpišniak, Lutierniak iIf Lut'erniak'"
(u Lučmi), Studena. Osim Vodomarka i Vanojn! ostaN su nazivi po-
.sve razumlirvi,
Od rtova (punta) na MOII.atu spomenimo ove: Vranac, Golublnka,
koji su razumljivi izrazi, a Stopflni'", odatle adjektiv stoouniski, ge-
nttiv S top anja, pokazuje miienlanje naglašenog vokala II otvorenom
i zatvorenom slogu, kako je obično u narječju ovoga otoka. Sam
naziv rta je nerazcmlnv: možda je kakva strana riječ. .
Isto su tako i nazjvi za uzvisine hrvatski, na pr. Strata na
Škardi, Ovaj toponim do1azi nebrojeno puta u zadarskom arhinelagu,
Označuje točke stražarenia protiv gusara.
Uzvisine na Istu imaju ova imena: Bočšc, Jabučina, M~čji
(ovako se zove i uvala), Kozji i Kčk (i rt ovako). Ovaj posljednji
ob:l'tk stoji zacijelo mjesto Kuk sa o za samogtasno l. Zatim: Požar,
Golubtnskt Varh, Varh Gore, Varh Beliška (na SIPecijamoj karti Be-
Iiavka), Bobčski (očito pridjev od bob), Trlšćeni, Na tako nazvanom
brdu ništa ne raste. Pridiev bit ćeidentičan sa trišćen »lijen«. Gra-
čina je očita augmentativna 'izvedenica od gradac.

7 S1'Jvenstvo iromonstvo
91
 Lokuardenik, najveće brdo na Mo!atu iznad mora, označuje
. upravo mjesto, gdje se uz obalu love Iokarde. KniJžc1:k i Knižačlć
(školfić) hit će izvedensca od knez. Glave, GLavine, i Smokvina po-
znat] su topornmi, dak je naziv rta Žuap~o tooonšm ddootičan sa Ža-
pa:H, D kome je boo govora u članku O Pagu, a bilt će i. jošte govora.
Ovdie dolazi dva puta, jednom kao naziv morskog t;aesna između
rta Žaolai Malog Tuna. Ovo tijesno zove se Malo Žaplo, dok Velo
Žaplo označuje tij:esno izaneđu Malog i Velog Tuna. I ovdje fun.kcilja
tooonma opravdava grčki etimon.
Od imena čestica (particelta), koje s,e ovdje zovu dlvnice (tako-
der raširen tooonim) kao' i inače na zadarskom arhipelagu, spome-
nimo 'Ove nazrve: na Istu Podfmci, Si(ianje, Mlledar, Priko, P:l'nriniak
(1izveden:ica od paprat), Politne, Artić (ue; more), Ograde, Osiičina20
, (augmentativ od ostk), Jezero (s priiedšogorn Na uzero), Guvnine
Vele i Male, Seltšče, Sinišće, Grašišće (izvedenica na -išće od gra-
dac), Teg i Težlć »prvo obrađivanje zemI!je«, Tarnlšće, Vis tama
»povrh trna«. Većina od ovih toponima dolazi i inače kao nazivi
zemliišta u zadarskom arhipelagu,
Na MoLatu imamo ove toponime za ze[J]iijiiŠta:· Zagračina, Bla-
ganove Ograde, Garlne, Plhžine 2 1 (ispod BargiW!tia), Hrlca (deminu-
tiv od hrid, Tu su same oštre. hridi'), Prisika (nliŽiina na poluotoku
Banastru), SiriiJIjSlki (u polju kod MoJata = Molruaj:s:ko polie).
Od školieva i sika spomenut ćemo one, koji', kao obično, nose
hrvatska imena, dok su sva ostala imena naselienih otoka predsla-
venska: na sJeveru između Silbe d' Prernude četiri su škd1lj.it, koji se
hrvatski zovu Grebeni, ataLidanski' Pettini, Prema punti Kčk nalazi
se ŠikOt1l.i Križića, između Škarde i Ista: VodiJnjak i Sestrice. Poslied-
nH naziv čest je toponim za školieve u zadarskom arhipelagu. Zatim
u istom dije1'll mora Dužac, Camtkovac'", Funestrala, Benfrši, Benu-
šlć (također se i punta zove ovako), Ga:1ijOla. Poshednia tri su ro-
manski nazivi, a prva dva naši.
Mollatu pripadaju ovi školievic Kamenjak, naziv .koji često su-
srećemo, Barguliski Školjić, Bivčšćak, R~iži1jak23, Trata (poznati na-
ziv mreže), Tovušriak (tal'iti.ansk.iJ Asino) od tovušr »magarac«,
Glavnlćr (razbacani iza Banastra), GolWie il Bašćušk (na specijalnoj
karti Brstiak) prema Božavi na Velom Otoku, Na poslšednlem ško-
!ju imaju BožaY'ltiane svoje vinograd/e. Ova posilđ'ed!nja dva školia
čine vezu između Molata i Veloga Otoka.
Naša pomorska karta bi~~eži, u obalskorn sistemu ovih otoka još
ove toponime. Na Škardi: Bočina (uvala. augmentativ od čestoga
otočkog toponima Bok), Konopliika (uvala), rt Cimbelič, deminutiv
od imena brda Cimbel. Ovaj toponim dolazi na Molatu u pridievnorn
nazivu uvaie Simbiski (sc. porat), Postanie je posve nepoznato, Na
Istu: ško1jt Masll;nj1ak il Kamenjak, uvale: Široka, Zapasti M1jake.

98
Posliednii su nazivi nejasni. Na Molatu: sika Bačvica (često dolazi),
Križića Vela i Mala; školji: Obljak (upor. romanske nazive Krklant
i Krkniaš istoga značenja i Brgu!ijSki (sc. školj) u Brguhskom zalivu,
MLadi!I1, Sićica (deminutiv vod sika), Krivniak, Trata (nazvan po
mreži) i Vrtlac: uvale: Luka i VruI!ja, nazivi, koji se ponavljaju. .

B i l j e-š k e:
1 Mletački zemljišnik iz g. 1420.-1475. i rogovski arhiv (v. Jelić, Vjesn:k
hrv. arh, dr. III. str. 83) pišu takoder, Scerda odnosno Scherda, Za Skardl.'.
školj sjeverno od Manna, zapadno od otoka Paga, car piše 2xt~6(f, • Postoj.i
još u zadarskom arhipelagu i hrv..deminutiv Skardica za Skarda kod Paga,
Scherda parva u pomenutom mlet. zem1jišniku.
! Rački, Documenta, str. 25, 123.
3 Bartoli, Das Dalmatische, II, str. 340 § 3C6, l. Upor. još e za a u (Con-
finium) Bebarum pored Babarum u Zadru u pomenutom mlet, zemljišniku za
Babin dub.
l Od romanskih narječja samo starinsko u Logudoro na Sardiniji poka-
zuje ovu promjenu: fronesta REW3 3242. Opet jedan znak osobitosti roman-
skoga govora u Dalmaciji. Bartoli o. c. II, 344 § 313 nije ju zabilježio, premda
ima na str. 299. punestra i funjestra.
6 Potvrde za ove navode v. kod Krahe, Die alten Balkanillyrischen geo-
graphischen Namen, str. 99.
• REW3 5469.
l Upor. Status zadarske nadbiskupije iz g. 1905, str. 99.
7a Pokojni Lucijan Marčić, koji je vršio antropogeografska Istraživanja
na zadarskim i šibenskim otocima (Srp. etnogr. Zborn,ik, knj. XLVI) zove()vo
selo str. 554 Zapunteli. Ne znam, gdje i od koga je čuo ovaj oblik. On navodi
i pričanie, kako je selo nastalo: »:za punte, rta, za puntom, od straha Pred
gusarima«. To tu;mačenjene objašnjava dočetka-el. Vjerojatnije je, da jel,to
romansko-dalmatinski deminutiv od Žaplo <
grć. 6t1inAovS', obrazovan-pe-
moću sufiksa -itellus, kao na Kriku lactelum od Iacus »Iokva« (UtpOr: Ag#t.
XXIV, str. 30-38). Odnepotvrđenoga Zaplutel mogao je dis.milaeijom J-,;-l >
n-I i metatezom nastati u domaćem govoru ZaJPuntel, odatle taL Zapuntedlo,
koje O'L.I1aČ'Uje i iluku (porat) i selo na. tijesnu. Tu je.i brodarica (skela). Ime
odgovara položaju,
8 O zadarskim gripatores iz 13. vijeka upor. moje djelo »Od koga naučiše
i t. d.«, str. 64. Naziv greipu za mrežu imaju i ćstarski romani, v. Ive, I dialetti
ladino-veneti str. 148.
8 Upor. o ovoj riječi moj članak u Zeitschrift fUr romanische Philologie,
LVII, str. 469.
10 Možda od crepare REW3 2313; vjerojlatnij,e identično sa serovada od.
scrofa »sv.nia« = porcada »svinjarija« upor. i Pirona, Diz, friuJano, 2 W. str;
990. REW3 7748. ' .
11 REW3 5205-5207.

U REW3 3733 i moj članak u Zeitschrift fUr roman. Philologle, XLVI.

str. 406, 82.
13 U rogovskom arhivu (v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. društva, III. str. 28)
Tamerca. Tamerrzlicha.
14 Na Cresu Pemara, v. moj članak u Zeitschrift fiir roman. Philologie,
LIV, 204. Toponim je zastupljen II Dalmaciji također sa starođalm. tr mjesto
mletačkoga dr. . .

•
 lO REWs 3524.
18 A. Rj., I, str. 640.
l';REW3 6388.
18 Grupa ·tjstoji mjesto karakterističnoga Ć, koje izgovaraju mještani.
Ovaj ć pišemo u drugim primjerima ovako, ne f ili tj, kao ovdje. Taj mo1atski
suglasnik nije posve identičan sa f u Hrv. Primorju. Toponim Luternjak naša
je izvedenica od lucerna »svjetiljka«.
19 Hrv. narječje ovoga otoka odJ:i,kuje se razvitkom naglašenoga dugoga a
u zatvorenom slogu u diftong ua, koji,može prijeći i u čisti u, kao ovdje. Ova
pojava stoji u vezi s labijalizacijom samoglasnika ,a na zadarskom arhipelagu,
a nalazila se i u starom dalmatinskom romanskom, v. Bartoli, Das Dalma-
tische, II, str. 329 i sl. 286. '
20 Osik na dalmatinskim otocima' znači isto što »tor ili obor« na kopnu.
To je stari termin, v. A. Rj. IX. 193 i Mažuranić, Prinosi, str. 845.
!1 Broz-Ievković, Hrv. rječnik, II. str. 278.
II! Od črnika »quercus :'lex«.
33 U rogovskorn arhivu (Jelić, Vjesnik III, str. 2~,) Rixgnach.

5. S E S T R U N J I R I V A N J

I.
Dva nastanjena otoka RIvanj i Sestrfmi! i tri nenastaniena Tun
(Velii Mali) i Zvirinac (oo snecšalnol karti! Žverinac) ispuniavaiu
morski prostor između MOlata ,i četiri parate1'l1a otoka Ugiian, Iž,
Rava j Dugi Hi Veli Otok pred Zadrom. Nijedan od njih nile direktno
potvrđen kod cara Konstantina u poloviln.i X. v:jJleka. Jedino bi se
moglo zaključivati iz njegove grafiie 'E(JnovJ'n~,da se odnosi na naj-
veći otok Sestruni u ovom skupu, ali se ova grafija razhčito inter-
pretka i različito čita. Rački je interpretira i čita 2E(J'I:~Ovv'TJalOf1,
dok Brunelh'' dočetna .tln,
smatra i interpretira kao kraticu za grčku
riječ vijaos »otok«, a za početno Eououv'» veli, da je otok Ist. Ali sve
te interpretacije i sva ta čitanja ne mogu se, uzeti kao ispravna, jer
Bizantinci ne zamjenjuju slova q i t
Uvdočetnom -ez ja sam tražio ime otoka IŽ,3 koie se talijanski
zove Eso, a u ispravama se piše Deci Egi'.4 Ovo je rnoie mišljenje
prihvatio i pokojni Jireček."
Ako je ovo mišljenje ispravno, onda se u Konstantmovoi grafiji
ESTIOUNEZ imaiu tražiti dva imena otoka u zadarskom arhipelagu.
Drugim riječima, caru se dogodila ovdie ista pogreška koda i u KA-
T AUTREBENO i u SKIRDAKISSA, R;rlie Ie dva zadarska otoka,
koja se nalaze jedan uz drugi, pisao zajedno. Prema tome u Kon-
stantinovoj grafiji ima se tražiti Sestruni ~ Iž, Ova dva otoka zaista
slijede jedan za drugim u izvjesnoj udalienosti, Ima se jedino uzeti,
da je car krivo pisao I mjesto R. Takovih grtiešaka ima kod njega,
'100
•
jer je prenosio (transliterirao) na grčko pismo imena, koja su latmskl
bila pisana u Zadru, pri čemu jie lako moglo doći do krivog čitanja
i zamjene.
Ne će .imati pravo Brunetli, koji u prvom dijelu Konstantinove
grame traži naziv Ista, ier se ovaj otok nalazi sjeverno od Molata, a
nema nikakovih potvrda, da se zvao *.Esto iJ.1*Estiu.
. Značenje je naziva za nenastanjene otoke Zvirmac i Tun jasno.
Zvirinac je izvedenica od zvijer. Otočić Je ovako nazvan zbog toga,
što je bilo na niemu zmija i t d., a ško1j<i Tun Vel; i Mali nazvani su
m etaforički zbog roga, što naiHkudu na liihu tun," Na njemu bi:liježi
naša pomorska karta Veli Bok kao naziv rta J' uvale.
Mnogo teže je 'kazati, što znače nazivi Sestruni i Rivani i kojem
jeziku prtoadaju, Jer za njih nema sigurnih starih potvrda. Naistariie
su potvrde iz mletačkog zemliišnika iz god. 1420.-1479., gdje čita­
mo Rivan, Sestruzn, Suiran (= Zvirmac), Idolte.
Ako je 'ispravna naša interpretacija Konstantmove grafije, da
se u niezinu prvom dijelu ima tražiti ime otoka Sestruni, onda po-
četno S- ne 'Me u prvobitni naziv. I crkvena toponornasttka daje
OVQm~ otoku latinski naziv .Estrum 7 • Na čemu se osniva ovaj crk-
veni naziv, Ille znam. Držeći se ovoga naziva, ja sam mislio, da se
u nazivu Sestruni sakriva latinski pridjev extraneus" »izvanii, po-
stranit«, t. j. extranea insula »Izvana postranii otoke. On je to zaista
prema Ugljanu. Ali to može biti samo lingvistička hipoteza, ali ne-
utvrđena.
Akcent lU Rivam kaže, da crkveni naziv ovoga otoka Ripaniwm9
nije ispravan, jler bi prema ovom nazivu akcent morao biti na a.
Pouzdano je samo toltko, da ni Sestrund ni RdiVanJl nisu hrvat-
ski naztvt,

II.
Ako je prvobitni naziv .Estrunj, onda je početno S- moglo doći
u ovo ime pra:ma imenu školleva Tri Sestrice, koji se nailaze u bli-
zini. Tu Je biđ:a pučka etimologija na dJelu.
Naziv Zvirinac toliko je zanimljiv, što najstarija potvrda za nj
iz mletačkoga zernliišnika 15. vijeka pokazuje pridlevni sufiks -bno:
Zviran, u čemu treba razumjeti otok, dok u današnjem vidimo ime-
nički sufiks -mac. Inače u toponomastici ovoga otoka ne nalazimo
ostataka staroga romanskodalmatinskoga jezika, nego samo POlSU-
đenice, koie su ušle u opći j,ezdk hrvatskog.nariečia zadarskoga arhi-
pelaga. Tako nalazimo oznaku strane svijeta japark1 0 'N~ japrk »iu-
gozapad«, odatle pridlev jiaparšnjj, Na ianark polja oznaka Je čestice.
Ova imenica potieče odi lat. afrieus, Jedna čestica se zove Komorma,
S druzim sufžksom pojavljuje se ovaj naziv u imenu rnediteranskog
stabla komorika od grčkolatinskog comarum'LDd ove biljke nastade
101
latinsko ime mjesta (vinea in) Comareto, koje se g. 918.pomtnje kod
Zadra u zadarskoj ispravi. Od osta!Hh imena čestica značajnije ie
KLis, ako je identično s Klisom kod Spili/ta. Zabtlđ:eži,ti treba t Kapić,
koie će biti jdentično sa Kualpić na Premudi; Značaian je i naziv
vrha i palija Bratini, koje će biti prvobitno pri~ev od Bratoslav ili
Bratirnir, kao što je Dobrinj na Krku od Dobroslav ili Dobromir.
Drugi toponimi za čestice, kao Kablima), Lihe, Grba, Baniica (ta
Badniica) dolaze t inace na ovim otocima. Zabil1j:ežiIH treba još me-
taforu Šilo za školj, koili pripada Zvirincu. Ovakav naziv imamo il na
Krku. Naziv drugoga ško!Ja Sparešniak rrdjle jasan. Od mletačkih na-
ziva trebasoomenuts Škrevada (južna i zmorašnia), koje stoji zaci-
jelo mjesto Škrovada, kako je naKornaur, Naša oornorska karta bi-
lježi nazive za dva rta: Zrnorašnf »sieverni« i jU1žui.
Sestruni je živ i u folklornom pogledu. -Tarno lima koledovanla
o Božiću, kad se izvode plesovi na raskršćima, Niu,e čudo, što se je i
u toponomastict otoka očuvao po koji starinski izraz, tako u nazivu
uvale Hrvatlni staro naše ime. Ime druge vale Prmame očuvalo je
pridjev u sr. r. od prman »bojni!k, or:užni:k knežev- na Cresu, Krku
i VinodolIiu.12 Nazi/vi ostallli:h vala kao Kablina, Muiliina (aagmentativ
od melo) , Tril1Ulk:e, Zala. draga, Dumbočica, Japneniško, Mavrovića.
Žalić nalaze se i inače. Nejasna sili nazivi Srbišće i Karanke za uvale.
Isto tako i pridjev 'll nazivu Prči bok.
U konifguraciii obala važnu ulIlogutgraju nazivi rtova (punta)
svih naših otoka, Na Sestruniu nema osobitosti. Rt Old Križa, Gar-
ma, Nozdra nalaze se i inače. Diielom su isti kao i za vale uza njih,
kao Mavro.vica, od lli:čnoga imena. Naša pomorska karta bi[ježi još
imena uvala: Bela Njiva, Sušica, Travnik, i dva rta Tanki i Križ.
Isto tako ni imena uzvisina. kao Gračina, Goluhill1ka, Sridnji vrh,
Vela Glava, Grba ne ističu se osobitošću. Neobičnili je naziv Obru-
čar zabtliežen na speciialnoi kartl kao najveće brdo na ovom.otoku.
I nazivi za čestice su bez osobttosti, kao Dolac, Marča Doci:
Divnice »dionice«, Garine, Gomilica, Pišćak, Vršak, Stare Ograde,
kod Studenca, Lisina (augmentativ od ljesa), U Bržaniu, U Grža-
novu, Na Barbatovu, Zaglave Ograničen je na ovai otok toponim
Stumudj, kome ne znam značenja.
Na Rivanju također nema toponomastlčkih osobitosti. Vale se
zovu Gniilovača, Dobr-inka, Nozdre. Nejasni su: nridiev u Vunla
Draga, nazivi rta Trogric, i sike Saida, koji se nalaze na našoj po-
rnorskol karti. Uzvisine: Mala Glava, Lakotina, Grbica: obradive
čestice: Ograde, VeIi Kus, Mandi!l1o. Sve Il!ako objašniivi naši tono-
n:mi. Naziv za kanal između Rrvanja i Ugljana VeLi Ždrelac ope-
tuje s~. _
. O nazivu škd!da MuLa (na spec. karti Scozlio Idolo, u pomenutom
mletačkom zemijiJšIllibt MoNio, na našoj pomorskoi karti Jidula) go-
vori se u članku o Uglianu. -
102
 Bilješke:
1 Najstarije potvrde za otoke Rivanj, Sestrunj i Zvirinac potječu iz 15
vijeka, i to iz rogovskoga arhiva (v. Jelić, Vjesnik hrv. arh. društva, III.
str. 83) Sestrun, Suirinaz i iz mlet, zemljišnlka iz g. 1420-1475., insulae vo-
catae Rivan, Sestrugn, Suiran,
2 Storia di Zara, 1., str. 116. Spominje i identifikaciju Sestrunj, ali ne
veli, eašto se ima odbaciti.
3 V. moj članak "Analiza Porfirogenitova srp.-hrv. onomastičkoga mate-
rijala«, $taIrohrvatska Prosvjeta, n. s. 1. str 164 li 194 li »Ortsnamenstudšen
zu De admmistranđofmperioe u ZeitschIl:d:t fiir Ortsnamenforschung, IV, str
219.
4 Jireček, Die Romanen, L, str. 63.
5 U pismu od 12. VI. 1916., koje mi je pisao u povodu članka uNast.
Vj. XXIV, str. 663-667. U tom pismu izražava misao: "Katkad bih rekao, da
je materrjal (sc. Konstantinov) bio nisan latinskim slovima«. Ovu sam misao
velikoga poznavaoca balkanske povijesti dalje razradio u člancima spomenuđrn
u btlješci br. 3.
e Ispor. ime školja Dolfin »delpin«. Metafore igraju veliku ulogu u de-
nominacijama školjeva. Tako baš u zadarskom arhipelagu Pohllba »školjić,
koji naliči na polovinu h:jeba«. Ima i obscenih metafora, na. koje ćemo na:ći
u Kornatama.
.. Upor. Status zadarske nadbiskupije od g. 1905, str. 110 Estrum cum
Ripanio (naziv župa).
8 Etimologija se osniva na starodalm, prijelazu naglašenoga a > u, kao
u vetrune za veteranus, Bartoli, Das Dalmatische n § 268 i 375 iStopunj,
gen. Stopanja na Molatu.
8 Na Krku ima doduše u mletačkom govoru toponim Repagno (uz more),
koji Bartoli, Das Dalmatische, n, str. 246, 258, 344 i 363 navodi. Ovo je ro-
manska augmentativna izvedenica od ripa »obala«, Ako bi naziv Rivani b'o
identičan s krčkim Repagno, onda bismo morali ujzeti, da je promjena p > v
nastala prema mletačkom govoru; U tome ne leži teškoća, jer u hrv. nazivlju
za dalmatinske otoke ima primjera za utjecaj mletačkoga govora, kako doka-
zuju nazivi Vrg1ida, KBrčula i SBlta.
10 U jednoj bilješci iz g. 1557, koju imam od pok. don Luke Jel'ća, či­
tamo među trojezičnim nazivima za oznaku granica nepokretnina, latinske,
mletačke i hrvatske, kako se upotrebljavaju u Zadru: lat. quirina = mlet.
garbin = hrv. japarek. Uoor. REW3 272.
11 REWS 2072 i Rohlfs, Etymol. Worterbuch der unterital. Graz:tiit 1Oli3
i moje djelo Dolazak Slovena na Mediteran, str. 219 i 221ibilj. 14.
l! Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 911 s. v. perman -ija -o.

6. UGL J AN

I.
Mnogi naši ljudi izgovaraie ime ovoga zadarskog otoka Ulian
bez suglasnika g. Ovako ga piše i speoiialna karta Jugoslavenskog
voino-geografskog zavoda. To je krivo, ako se gleda na postanie
ovoga imena i:li na njegovu et im dlogij;u. Povod našem krivom izgo-
varanju imena Ugtian dalo je talijansko pisanje Ugliano, Ovako su
Italijani (a prema niima i sastavljači austrijskih specsalolh karata)
otpr~like bNježiH ni transliterirali naš izgovor.

103
 Da se naš suglasnički skut> ltU II Ugljan zaista oduvijek izgo-
varao, to se vidi iz dva vrela. Najstarija hrvatskapotvrda potječe
iJZ 1460. Tada se piše gtagohcom (fratrom na) Uglan i priđšev odatle
izveden uzlanskt.' Tri godine ranije piše se hrvatski izgovor na
latinsku U cleanum. :l
Ovaj posldedn:i1 obLik, samo naoko latinski, nije iskonski. Pravi
latjnslci oblik dade se prilično točno utvrditi, ako se uoorednimme...
rodom istraže sve starije historaslce potvrde, koHko za trne otoka.
toliko i za naseljeno mjesto na niemu, koje se od 13. vLj'eka uvijek
jednako Dišu. Iz tih se grafija vidii, da je između današnjih suglasmka
lt i li tl nazivu Ugljan postojao tl izgovoru zadarskih Romana samo-
~ljlsni!k, koji se piše vrlo raZIlličito: čas e (1328. insula Gelani.! tako
često puta), čas i iIi y (1249. terra Gyliani ilii, 1265. insula Ghilano,
zdle vidimo uprave iilz~Ovor g ispred 0, čas čak i a (1282.in Galano,
ovako dosta često):
Suglasnik l piše se kadikad udvostručeno (st. zvo gemlnatom):
1301. vinee de GyLliano (ovako mnogo puta).
Da se ,i jednostavno l i geminata imaju uviiek čitati kao naše
nepčano li, to se vidi iz italJiljanske grafije 1339. in Gfglaho.
Pošto je ,nn;gvist uporedio i utvrdio stare grafije, on ima da od-
govori na pitanie, koji je od ova tri samoglasnika prvobitan, t. i,
koji se ima pripirsaUpravom latinskom izgovoru. Na to pitanje odao-
vara ovako. To ne može da bude samoglasnjk a, jer taj ne Ispada
u našim posuđeni:cama iz latinskoga illIi romanskoga nikada, ni onda.
kad je u nenaglašenorn položaju, nego ostaje iH kao a ilikao o. Pri-
mjeri: lat. rationes> hrvatski račun, palJatla(lat.pluraI) = hrvatski
polača iH palača.
Obli!k Galano može prema tome da bude samo itzgovorzadar-
skih Romana, koji često ujednačuju. tH asimiilliiraju nenaglašeno .e
prema naglašenom a. Primier: Iz latinskoga gelatina napraviše Du-
brovčani galatma »hladetina, upravo ono, što je smrznuto«.
Iz ove konstatacije 'iztazi" da prvobitni nenaglašent lat. samo- .
glasnvk od hrvatskoga imena Ugljam može da bude samo e. Dalma-
tinski Romani izgovaraju ovaisarnoglasnik u tom položaju kadikad
kao i.
Prema zakonima slavenskoga izgovora latinski nepčani samo-
glasnici e i mogu u slavenskim ustima prijeći u iP01u:glas i isoasti.
Primjer: lat. missoriJum = šmur u Splitu »korito za prijenos žbuke«
i t.d.
Taj maji lingvistički eksilmrs o imenu ovoga otoka dajemo zbog
toga, da naš inteligentan 'l:aik UVD, s kakovom rigoroznom minu-
oiQZnošću mora l:ingvist .da postupa u toponomastičnan pitanjima.
ako hoće da se vjeruje njegovoj nauci.

104
 Na osnovu ovih podataka lingvist može dal:je da kaže još i to,
da je u rimsko doba, kad nam pisani spomenici o ovom otoku ništa
ne Javliaiu, njegovo ime glasšo dnsU!laOe;~1inna,t.'j. otok, koji. je
pripadao nekom Geliiu. Naziv je dakle, j,ednak kao i insula Licinia-
na, danas Jaklian, u dubrovačkom arhipelagu. Prema tome vidimo,
da i u zadarskom arhipelagu imamo čistih lattnskiJh naztva.ckakvih
smo već ustanovilt, a ustanovit ćemo i'h još u drugim otočkim sku-
povima na našem Jadranu.
Zadarski je otok dobio svoj naziv prema naseljenom mjestu, kao
što se i danas iednako zove i otok il mjesto.
Latinsk] siUJfiks -anus slaži vrlo često u svim romanskim ze-
mliama za pravlienie pridjeva od ličnih imena. Tako i ovdje. Rimlja-
nin OelUus imao jie posjed na ovom otoku. To je bio praedium Gel-
li anum , danas nastanjeno mjesto Ugljan na najsjevernijem dijelu
otoka. To znači, da se mjesto, na kojem su se nastanili Hrvati u 10.
vijeku Hi ranije, razvilo iz rimskog prediia (seoskog dobra).
Da se latinski zatvoreni suglasnik g nije ilZmi:jenio pred samo-
glasnicima e i u nepčani, dolazi odatle, što su Hrvati čuli, kako iz-
govaraju to ime dalmatinski Romani, koje zatekoše na ovom otoku.
Ovi su zadržali stari latinski ,izgovor, kako smo često dosada isticali.
Iz daljeg proučavanja hi:stotij'SkiJh podataka o ovom otoku izlazi,
da sam otok nije imao utvrđenog i stalnog imena, nego se njegovo
ime s vremenom mlienlalo prema tome, kako je koJe njegovo naselje
dobivalo sve veću važnost.
. Q 1364. zove se Ugljan insula Lucorani", t. j. lukoranski otok,
prema imenu naselja Lukoran, kole se pominie u doba hrvatske na-
rodne dinastije. I ovo je ime naselia izvedeno pomoću iStog 'latin-
skog sufiksa -anus od kasnog rimskog imena Lucarus, upotreblia-
vanog i u sređnioviekovnoi DalmaciJu (akcenat je na u prvog sloga").
Tim se imenom naziva i jedan svetac, kojt je dao ime španjolskom
.imenu mjesta San Lucar, poznatom i~ Cervantesova besmrtnog
romana.
Iz ovih tcponornastičkih podataka izlazi. da je prije dolaska
Slavena bilo na otoku više rimskih predila, iz kodih se razviše na-
selia. . .
Na južnom kraju prema Pašmanu nastade čisto slavensko na-
seue. koje se zove Kukljica, od kukali", riječi, kojom u zadarskom
kraju nazvaše Hrvati »visok brdovit teren (Hochplateau)«. U 14.0 vi-
jeku bilo je ovo naselie od veće važnosti negoH naselja Ugljan i Lu-
koran. O. 1368. zove se ovaj otok insula Cuclize,"
U vrijeme, kad se Hrvati naseliše na Ugljanu, čitava je jadran-
ska obala duboko kristiianizirana, Zbog toga se brojna obaiska i
otočka naselja zovu i po svecima, po crkvama, po samostanima,
oko kojih se podi'žu. Na otoku Ugl~anu štovala se bizantinska svetica
105
sveta Euiermia, koju i danas narod onoga kraja zove sveta Fume,"
Oko crkve podignute na otoku njoj u počast nastade naselje pro-
zvano supstantiviranirn uridievom Sutornišćicaš (kratki silazni na-
glasak na i trećeg sloga). Ovo naselje nije 'bilo nikada važno, kao
ni ono, koje se pQ(Hglo sučelice Zadru, zvano od nas Preko, a od
Talijana 01tre. Prema imenima tih 'dvaju naselja ni!kadase nije na-
zivao sam otok.
Iz tooonomastičke analize, koju ovdje dadosmo, izlaz], da se
otok Uglian onako kao danas i u svojoj nrošlostt II prvom redu po-
~joprivredno iskorišćavao za ishranu Zadra. Već u rimsko doba po-
stoiali su na njemu nredijl, Ovaj oosao nastavliaiu il Slaveni, kojih
slabu nacionalnu sviJrest označavahu Tal~,jan~ naši: za doba Austrije
nostri buon! contadini.
Pošto je Lngvist objasnio postanie i nravilanizgovor današnjeg
imena, ima da odsovon na pttanie, odakte onaj početnt samoalasnrk
u u našem imenu Ugljan. Od samozaJattnskoga (praedium, insula)
Gellianum moglo le nastati samo "Glian. Tako se otok, koNiko znam,
nile nikada zvao. Ovooočetno u- može bili samo naš oriiedloz u,
koji se srastao s Iatinsksn imenom. Tako često rade Slaveni, Nje-
mački Aachen (od !l!atinskoga' Aquis) zovu Cesi pored Cach. Cachv,
koie je nastalo od starij!eg niemačkog Ze (skod«) Achen, još i Vah
Ili Wah, gdie imamo češki prijedlog v »u« mjesto njemačkoga ze
(danas zu). Takovo u imamo još u imenu župe Uskoplie (1375. supa
Vozkonla). Slovenački su primjeri Vipava, YjdriJa; koji nastadoše
od v Ipavi, V J.dri~i9. Paralela za ovo dodavanje prijedloga pružaju
na sjeveru UniJe 'f na jugu Vis. -
Car Konstantin ne pominie otoka Ugljana. Niezova šutnja ima
se po svoj pritiiICi, kao i u drugim slučajevima. razumjeti ovako: U
sredini 10. vijeka, kad piše svoie dielo, Romani su se sa ovog otoka,
- na koji su se povukli, da se zaštite od provale Slavena. - opet
povratili u Zadar i stalno nastanili u njemu. Zadarski strateg, koji je
DO svoj prHki caru pribavio statističke podatke o bizantinskoj temi
Dalrnaciie,·mogao je ovaj otok smatrati zbog toga nenaseljenim, iako
je na njemu već sada moglo biti i slavenskih kmetova. Iz careva
diela, name, jasno izbiia tendenciia, da tačno opiše samo nastanjene
romanske gradove i slovenske župe i njihova utvrđenja, t. j. da dade
svome srnu samo ona administrativna obavieštenia. koja su mu po-
trebna kao budućem caru Hi glavi velike bizantinske imperije.
Kako zadarski otoci nijesu imali ni jednu ni drugu administra-
tivnu važnost, car je dao imena samo za one, koji se nalaze na peri-
feriji zadarskog arhtoelaza: i to na sjeveru za -Olib, Siabu, Premudu
i Molat, na jugu za Tkon i Vrgadu, a na zapadu za Čuh i Grebene,
dabi ih ograničio od nastanjenih otoka. -
106
 II.
Tri glavna predslavenska naselja nalaze se na Ugljanu sjeverno
od današnjeg gradića Preko. Sva' tri imaju dobre luke. Njima zaci-
jelo imaju da zahvale svoje postanie. Kasnija hrvatska naselja raz-
više se na prvobitnim romanskim naseljima. Da su i hrvatska na-
selja na ovim točkama vrlo stara, v~di se po starim riječima, koje
se upotrebliavaiu kao toponimi II niihovu konfinu.
Polje kod mjesta Ugljana zove se Zgon (s kratkim silaznirn ak-
centom). Ova stara naša riječ upotrebliava se u pravnim dokumen-
tima zadarskoga krala u značenju »krnetovske nJ~i've«.10 Kao topo-
nim nalazi se iJ II Crnoj Gori. Drugi stari toponilm je Pod veli Kus.
Ovako se zove i nJ,ilVa u konfinu Kukliice. lova riječ 'se danas ne
govort 'u' narodu 'Ovoga kraja kao ni zgon, U starim hrvatskim prav-
n'm spomenicima značila je diou (na pr. zemlje, vinograda i t. d.),
Južni dio mjesta Ugljana zove se Čeprliana. Uvala više Čepr­
liane nosi također ime Vala Ceprlianda. Nije lako objasniti ove dvije
variiante istog imena, koie zacijelo svole u vezi. Držim, da se u
osnovi sakriva muško ime Čeprn,ja 1 2, koje dolazi u 13.. vijeku u srp-
skim spomenicima kao ime župana.
I neke zemlnšne čestice oko Lukorana nose naše stare nazive.
Jedna od njih zove se Trpinje (s kratkiJm silaznirn akcentom na O.
To je pridjev od hipokoristika ličnog imena Trpimir. Druga se zove
Vlaka. Ovaj toporrm susrećemo često u Dalmaciit. Isti poiam ilzra-
žava se il u ovom konHI1JU složenicom Dugonlive i izvedenicom Du-
gača (kratki sillazrri naglasak je na drugom slogu). Naročito treba
istaći naziv zemlje Kopa kod Lukorana. U čakavskim narječjima
znači ova sveslavenska riječ »stog siiena«,
Od imena uzvisina, koja u' ovom konfinu nose u većini slučajeva
naša općeno poznata imena kao Vršak, Gorica, Zaglav, Stražica
i t. d., treba istaći Komoriak (s kratkim silaznim akcentom na dru-
gom slogu). To je ,~vedeniJca od imena bi:ljkekomofFka, koja raste
u ovim' krajevima (quercus coccifera). Riječ je grčkoga porijekla.
Dolazi već 918. u zadarskim latinskim ispravama kao ime mjesta
Comaretarn!", čemu odgovara na Krku Komoriško.
Drugi Komoriak nalazi se u konfinu prvobitno crkvenog naselja
Sutomišćice. Vlaka u deminutivu dolazi u konfLl1iu Preka: Vlačića
(s kratkilm sil1Jaznm naglaskom na O.
Dva čisto slavenska naselja nalaze se južno od prve grune. Ova
nose naša imena Kate (plural od Kal »blato« (s dugim stlaznim ak-
centom na a) i Kuklfjbca. Nastala SiU zacijelo u isto vrijeme, kada je
i prva grupa naseša postala' hrvatska. Da i na tedtoriJj;i ovih naselja
ima predslavenskih Ostataka, dokazuje ime brda Brgačeli (s kratkim
silaznim naglaskom nae), To je romanski deminutsv i1zveden' po-
moću sufiksa -cellus od keltsko-jlsrske riiečLbriga »brdo«.14

107
 u konfinu Kukliice ističe se naziv brda Živan]. U istom konfinu
nalaze se još dva Progona. Ovaj naziv označuje »put (klanac). kojim
se goni stadoe.!" Ističe se još u ovom konfinu složenica Končabok
(s dugim silaznim na posljednjem slogu). što znači konac izbočine
II moru .
. Iz ovih čisto naših naziva za naselja, možemo zaključiti, da
južni dio otoka nije bio poljoprivredno iskorištavan u rimsko .doba.
Bio je po svoj priHci šumom obrastao i služio je za pašu sitne stoke.
Na otOilrn ima još mnogo toponima crkvenog porijekla. Osim
Sutomišć.ice pomenimo naziv rta (nunte) Sv. Petar. koji se nalaz!
ispod razrušene crkve posvećene tome svecu. Iznad nje je Veli Vrh
i uzvisina, koja se piše na austro-ugarskoi specšalnoi karti Ugliano,
a hrvatski Kuniš. Ovdje se nalazilo prvobitno naselje Ugljan, koje
se-danas pornaklo dalje prema jugu ispod Sušice i Batalaže. Prema
rtu Svetog Petra nalazi! se otočić, koji! se talijanski piše Scoglio
Idole, a hrvatski zove Idula (s kratkim sjlaznirn akcentom na O. To
je poznata zrčka riječ za poganske kieove. Ne zna se. da lt se topo-
nim Idula odnosi na rimsko ili slavensko poganstvo (paganizam).
Još treba spomenuti ime najveće uzvisine na otoku (288 m.),
koja se talijanski zove Monte zrande, a hrvatski Šćah ili Šćak (s du-
gim si!laznim akcentom). Značenje toga našeg imena ne mogu da
oblasnim, Južno od ovog brda nalaze se' ruševine crkve svetog
Mihovila, koja je, čini se, u historiji ovog otoka imala znatnu ulogu.
jer se po nIoj zvao kadikadi sam otok insula Sancti Mi,chael~s16 (de
Monte g. 1289., 1323. i 1345.). \ .
Zanimljiva je još složenica Zvonigrad kao ime brda jugozapad-
no od Lukorana, Ovaj naziv upućuje na špilju.
Ostali mnogobrojni naši toponimi niiesu toliko važni za histo-
rilu otoka, da bi ih trebalo napose objašnjavati. Spomenimo samo
nazive Ošliak (vmagarećj otočić«) i Pohlib (spola hlieba«), Veli Oo-
lac, Mišniak (»miši'i otočić«) kao karakteristične za male otočiće
uz obale Ugljana. ' .
Naša pomorska karta donosi iz oballskQg sistema ovoga otoka
još ove rtove: Ovčiak (zacijelo zabilieženo ne prema narodnom
nego prema književnom izgovoru), Kobiliak, naziv, koji češće do..
lazi na kopnu negoli na otocima, Rahovača (kako Ienačakavskom
teritoriju, nije zaoirelo isto što Orahovača) i nejasan naziv Otrić,
dok se Zaglav, Zaglavica i Dražica opetuiu. Od naziva za uvale
Pavlešina je zaciielo augmentativ od Pavao. Gnoššće dolazi samo
ovdje. Sabušica se doduše ponavlja, ali je toponim nejasan. Po~
kliuk kao naziv uvale ne ponavlja se i nejasan j'e. Naziv uvale Ba- \
talaža dolazt dva puta na Ug-ljanJU. Izaziva upoređenie sa Batalaze I
108
f. Pl. kod Valjeva. Ovdje se radi o prezimenu porodice. Ako je osno-
va ista u ova dva toponima, onda Je Batalaža (sc. vala) stari pridjev.
Lamjana Vela j Mala čini se kao roniansk:i toponim, aH ne znam,
koji je, dok su Činta i Frnaža Vela i Mala uistinu romanski; prVlf je
naziv lat. narticip pasiva cincta (sc. valfis) f. »opasana«, a Prnaža
odgovara našem ekvivalentu Japlenica, '
Od otoka, koji pripadaju u obalski sistem Uglšana, navesti tre-
ba Galovac kao topondrn od pridjeva gaa, koji je čest i na kopnu.
Naziv uvale Muline sadrži isti sufiks kao i Manastiri/ne. Znači pre-
ma tomu »razrušen rnolo«. Nejasan je naziv rta rn školia Karantun
i Karantunić, dok je naziv školia Ošliak posve jasan. To je poimeni-
čeni pridjev ošlii »magareći«. Samo na Ugljanu dolazi naziv uvale
Svitla. Upor. protivni naziv Valtis obscura iz g. 1059. kod Zadra.!?

Bilješke:
1 Upor. Šurrnin, Monumenta historico-juridiea Slavorum meridionalium
sv. VI, str. 221, gdje se glagolicom napisano ime transkribuje ćtrilicom.
! Sva pisanja ovoga otoka dajem II Nastavnom Vjesniku, sv. XXIV,
str; 659.
a Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XIII, str. 397. Ranije 1289.
piše se insula de Corano (ibidem, sv. VI, str. 656) zbog toga, što su latinizatori
shvatili početni slog lu- kao starodalmatinski član.
I Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXII (1914), str. 443 -br. 5,
Upor. i prezime dubrovačkog pisca Lukarević.
5 Upor. Južnoslav. Filolog, sv. III, str. 72 i sl.
8 Upor. Smičiklas, o. c., sv. XIV, str. 118.
7 Jedna Zadarka zove se 1354. g. Fumiea. Upor. Smičiklas o. c., sv. XII,
str. 240. L. Marčić, Srp. etnogr, Zbornik, XLVI, str. 568 tumači krivo postanje
ovoga toponima od tal. San Michele; isto taiko i Lukoran od rom. lau »rupa,
jama« (str. 567) i Ugljan od ulja (zoog toga i naziv Uljan) (str. 566). Ovaj
vrijedni naučni radnik zabilježio je ii mnoštvo toponima i antroponima sa
zadarsko-šibenskih otoka, koje će trebati leksikografski bolje utvrditi.
8 Koga interesira lingvistički problem, kako je od latinskoga Sancta
Eufemia nastalo ovo ime, neka čita Nastavni Vjesnik XXII, str. 444, br. 6.
G. 1529. piše se Suturmišcica. Upor. Arhiv za povj. jugosl. IV, str. 37.
8 Upor. Koštial u Nastavnom Vjesniku, sv. XXVIII, str. 369, gdje su na-
vedeni i primjeri iz drugih jezika.
co O ovoj riječi, koje začudo nema u Mažuranićevim Prinosima, upor.
'lllQj Vorlii.ufiger Berieht uber eine toponomastische Studienreise in Nord-
dalmatien, Beč 1914., str. 8, bilj: l.
11 Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 576.
lt Upor. Akademijski Rječnik, sv. I, str. 942. Dolazi zacijelo od Cyprianus.
13 Upor. Rački, Documenta, str. 18. Grčka riječ glasi k6maros, upor.
Rohlfs, Etym. Wčrterbuch der unteritalien. Grii.zitat, str. 128.
11 Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIV, str. 660, br. 2.
15 Upor. Akademijski Rječnik, sv. XII, str. 300, 2.
18 Upor. Smičiklas, o. e. sv. VI, str. 665, sv. IX, str. 150 i sv. XI, str. 236.
11 Jireček, Romanen, sv. I, str. 64.

109
 7. I Z M A L I I V ~ L I

I.

Dva najveća, uska, a duguljasta, zadarska otoka, koja se, uspo-

redno s obalom kopna :ii međusobno, protežu u pravcu duljine od.
sjevera prerna iugu, Uglian i Veli Otok, rastavljena su serijom ma-
njih otočkih skupova: ~ to na sjeveru Rivaniern, Sestruniem, Tunom
Velim i Zvermcern, a na Jusu Ižern i RavOllTI.
Sjeverni skup, koji ide u sferu periferiiskih otoka zadarskoga
arhioelaza, ogledaili~ smo, kad jie billo govora o Molatu. .
Ako je ispravna naša interpretacija (tumačenje) Konstantinove
grafije Estjunez, da je to rđava složenica nastala griieškom i da se
odnosi njezin prvi dio, koh jie pisan grčki Estam- na Sestruni, a
krainli dio pisan grčki -ez na Iž, koji se i danas zove talijanski Eso,
onda se, promatrajući ovo pitanje s gl!edišta geografije, moramo ču­
diti tome, što je bagrenorođeni nisac izriiekom naveo u svome po~
nisu zadarskog arhipelagaova dva razmjerno mala otoka, a nije
spomenuo mnogo veći i Zadru- bliž:iJ otok Ugbjan. AI~ li to može da ima
svoj razlog, koiti čemo malo dalje navesti.
Imena otoka južnog skupa, koji dijeli Ugljan od Velog Otoka,
iz predrirnskog su vremena. Ni Eso (odatle pravilno naše Iž, jer je
e bio zatvoren gl:as) ni Rava ne mogu se obiasnitr I~Z ~atinsJ<'Oga je-
zika, kako je to bilo moguće kod imena Oll~b, Silba, Molat d Ug/Ljan.
Može se nagađati, da Eso predstavlja riječ nekoga mediteranskog
predrimskog jezika, da je istoga 'podrijetla kao grčka nčsos »otok,
ostrvo«, s kojom stoj,j u vezš, po mom mišljenju, i latinska insula
»otok«.'
Ime Rava kao da ie također predrirnskoga porijekla. Ovaj na-
ziv d0'1 a,zi kao riječ općeg. značenja II Južnoj, Ital'iljii u grčkim i ro-
manskim narječjima. gdj,e rava znači »rnasa kamenja, potok u kame-
nju, provalda, pećina«." Ta južno talijanska riječ dovodi se u dalju
vezu s keltskoilirskom riječi grava »kamen« (odatle Gravosa =
Gruž kod Dubrovnika.)"
Otok Iž mogao je biti II Konstantinove doba važniji za bizan-
tinskoga stratiga, koH je u ime cara, iz Zadra upravljao Dalmaciiom
od otoka Ugljana, i zbog toga on je mogao javiti caru ime Iža, a
prešutietinne Ugliana, Za ovu pretpostavku nemarno doduše strik-
tnog dokaza iz kakvoga pisanog vrela, ali imamo za ilju dosta topo-
nomastičkih indicija. Gdje nedostaju pisana vrela, tu histortk može
da kombinira, oprezno doduše, i na osnovu ovakvih pomagala.
Na otoku Ižu nailazimo, naime, na toponim (ime miesta) Košliin
(s kratkim uzlaznim akcentom na o), koH smo vidjeli već vrlo često,
110
a dolazi od Latinskoga deminutiva castelltone »gradac iLi malo utvr-
đenje na uzvisini«. Na spedj.alnoj karti je to uzvisina visoka 85 m.
južno od uvale Dumboke (krivo pisana KozijiJll) sučelice brdu Šćaku
tla Ugljanu, na sjeveru naselja zvanog Iž Veli. Ovaj gradac imao je
da štiti zadarske otoke od gusara. Da su se gusari skrivali: u uvala-
ma ovoga otoka, na to upućuju neka imena uvala kao Luoešćina
OUlŽno od Iža Velog) ~ Tatinja (pridiev od tat »kradliivac«).
Hrvati su zatekli ria tom otoku Romane kao i na ostalim otocima
zadarskog arhipelaga, koje smo već ogJedati. To nije trebalo da
budu vlastela, koja su mogla stanovati u Zadru, već njihovi siroma-
šniji podložnici, upravliačii ebrađsvači ndihovih zemalia," Ovo mi-
šlienie dade se također utvrditi na osnovu toponomasričkoz istraži-
vanja ovoga otoka. .
Naselie Iž Mal1i: dijeti se na tri zaseoka, od kojih dva, nose naša
imena Makovac ii Porovac (kratki' siJaznt akcenat na prvom je slo:
zu u oba naziva). Što su osnove ovih naziva, ne znamo. Vjerojatno
lična romanska imena. Treći zaselak trna čisto romansko ime, koje
se nalazi i na Krku. To je trne naselia na uzvisini', pisanoj na speci-
jalnoj karti Moncel, a koie bodularida ovoga otoka izgovara Munćel
i,li Mućel' (s dugim čakavskim akcentom na e). Ovo ime potieče bez
sumnje" od latinskoga deminutiva montrcellum »brdašce«. Taj su
naziv mogli čuti Hrvati samo na ovom otoku, i to od domaćih Ro-
mana, koj.e ovdje zatekoše. Nijesu ga mogli sobom đoniieti,
Istočno od Munćela nalazi se dugačka uvala zvana Bršani (s
dugim čakavskirn akcentom na a). Ovako se zove i rt (punta) do nje.
To će btti latinska riječ izvedena od lat. glagola versare »okrenuti«."
Još jedna uvala nosi kao ime latinski' pridjev tortuosus" »pun
zavoja, krivudast, iskrivlien«, koje Boduli izgovaraiu Trtuša,
Zadarski Romani 'imali su ovdje svoje posjede. Prema j,ednome
od niih, koji se zvao Mafus (pisano učeno također MadlilUs, poznata
stara zadarska plemenita porodica), zove se brdo ilznad Pečenog"
Maževo (s dugim silazrum akcentom na a). Druga zadarska por 0-
dica Pechiaro (tallijaniJzimn hrvatski naziv Pećar) posjedovala je
zemlje blizu Iža Velog. Blizu mjesta, gdje parobrod staje, nalazi se
Pećarovac (kratki silazne naglasak na o), što je supstanesviranš pri-
djev od imena zadarske porodice iz 13.-16. viieka.
Blizu Pečenog nalaze se zemlje zvane Šjpnate (kratki silazni
naglasak na a). Ovako se zove i mala luka za brodice. Takvo ime
često se čuje za uvale na otocima sjevernog Jadrana. I ovaj je naziv
latinski, kako pokazuje' svršetak -ata, To može biti lat. izvedenica
stvorena pomoću SouHksa -atus od grčke riječi siohčn, -čne, riječi.
koja među ostalim, znači i »odvođenie vode-".
111
 Il.

Ali pored ovih toponima, koji upućuju na romanske obrađivače

. zemlje, što ih zatekoše Hrvati, kad se naseliše na lžu, nalazimo bez-
broj čistih naših starih toponima. To znači, da se naš svijet vrlo rano
naselio na lžu.
Glavar otoka zvao se i ovdje kao i u Dubrovniku knez (conte).
Na to upućuje stari pridjev Knež (s dugim silaznim akcentom) »Kne-
žev«,koji služ1 kao naziv uvale. Pridlevu se irna zacijelo dodati
riječ porat. Na specijalnoj kartf piše se krrvo Knez. Sjeverno od
uvale Knež nalazi se otočić Knežak (s dugim čakavskim naglaskom
na a), gdje je isti pl"lidj'ev supstantivlran pomoću sufiksa -lak, kako
često biva u našoj toponomastici. •
Naša tononomastfka ovoga otoka pokazuje često iste nazive
kao i Ugljan. Kao što tamo nađosmo vlaka kao naziv za duge njive,
tako ga vidimo i ovdje,i to u deminutivu Vlačića, Pod Vlačicu.
Toponim Hripe 9 (plural) ~ ovdie se susreće za obrađivanu ze-
rnliu kao i na Ugljanu. Na Pagu ovaj apelativ znači »litica«.
Naročito treba istaći naziv brda Orzeni (na specijalnoj karti
krivo Orseni: sa slabim kratkim akcentom na o). Ovai naziv dolazi
u drugim srpskohrvatskim krajevima bez metateze u obliku Ozren 10
kao ime brda, planina i drugih raznih uzvisina, a dolazi od starog
glagola zreti »gledati«. Može da stoji II vezi i sa starom slavenskom
rrritologiiom.
Na hrvatski folklor odnosi se toponim Koledišće u Ižu Malom.
Južno od Velog lža nalazi se brdo Opačac (gen. Opaica). To je sup-
stantivirani pridjev opaći »opatov«. U blizini tog brda zovu se njive
Opatlia.t" Sav teren nazvan je ovako zbog toga, što je pripadao
opatiji rtl Velom IŽU. 1 2
Zanjmliivo je još zabilježiti neke nazive zbog toga, što poka-
zuju osobitosti u tvorbi rileči. Uvala i brdo do nje na južnom dijelu
otoka nose kao ime čudnu izvedenicu Pardešćak (kratki sllazn! na-
glasak na početnom slogu). Osnova ove 'izvedenice dolazi kao ime
obrađene zemlie Parda 13 (s istim akcentom). Značenje tog toponima.
koli nijesam nigdje drugdje susreo, nije jasno. Isti sufiks -ešćak do-
lazi Još u imenima malih otočića (školj eva) Tomešćak (kratki silaz-
ni akcenat na početnom slogu, na specijalnoj karti krivo Tomešiak)
i Dragovešćak.l"
Od imena, što se odnose na obrađivane zemlie, treba istaći Pi-
polje kod Malog Iža. Ovaj toponim jednak je imenu naselja Prije-
polje 15 u nekadašnjem Sandžaku, u N. R. Crnoj Gori. To je slože-
nica od priloga iH prijedloga (prefiksa) prried (ovdje u ikavskom
obliku prid) jednako kao Vrpolje od Vrhpolie. Upada rtl oči u oba
slučaja iednaka asimiLacija konsonantske grupe dp u p. RazIika je

112
izmedu Pipolie i Prijepolje u tome, što je u prvom toponimu isoalo
r. To je 'ispadanJe nastalo u slučajevima, kad je uz toponim dolazio
prijedlog sa r kao pri, prid, na varh i t. d. Prtiepolie iiii ovdje Pioolie
znači »prednii dio poma«.
Na mnogo manjem otoku Ravi nalazimo još ime školia Ravica,
deminutiJv od Rava, i naziv rta Kunčarava-", t. j. konac Rave. Tu
imamo II prvom dijelu složenice isti oblik kao u Končahok »konac
boka« na Ugljanu.
Naša pomorska karta donosi iz obalskog sistema ovoga otoka
Još ove tonorume: a) za rtove na Ižu Osiljilnac,.Parda, Arta (gen. od
art), Stanac; na Ravi Zaglavić (deminutiv od čestoga toponima Za-
glav), Mali i Velii Rat, naziv, koji ovdje ne bismo očekivali pored
pomenutoga Art; b) za uvale na Ižu: Starinsko, Jurinie, Lokvine,
Vode(i)njak Veli, Komaševa, Svežina i Masimica: na Ravi Ivaniše-
vica, Lokvina, Paladince (upor. Paladinka na Pagu), Marinlca (zaci-
jelo naš deminutlv od tal. marina »obala«], Grbavac t Golubovac:
e) za školj eve i sike, osim već pornenutih uz Iž :FuHja, Glurovac,
Kudica (naš deminutiv od tal. coda »rep«, koji je Italiianizam ušao
i u opći govor), Belo, Mali, Sridnji i Veli (sc. školj), Rutnjak, sika
Zaglavić, uz Ravu Mrtovniak (od mrta < myrta) j, Maslinovac,
koji se ope tuiu.
Bilješke:
1 Upor. moj članak »Zum Insula-Problem« u Festschrift Kretschmer
(GIotta XXV, 1936, str. 220 i sl.). Tu su dane i potvrde, koje nijesu stardje
od 13. vijeka.
2 Upor. Roh1fs, Etymologisches Wčrterbuch der unteritalienischen Gr~­
zdtat, str. 55 i sl. i Meyer-Liibke, RomaniIsches etymologisches WOrterbuch, '3
izd., br. 3851.
3 Upor. moj članak »Les origlnes de Raguse« u praškom slavističkom
"Časopisu Slavia X (1931), str. 477.
4 Ovako se mora tumačiti i činjenica, što su i Hrvati posudili latinsku
r:ječ comes, comitem u značenju »vlasteoskog podložnikae. Prvobitno zna-
čenje 'Ove latinske riječi, koje se dugo održalo, bilo je »vlasteoski ili vladarski
pratilac«. Tako nastade naša opća riječ kmet. Kod Srba je lat. riječ comes
očuvala drugo srednjovjekovno značenje »čovieka, kome vladar. vlastelin
i t. d., povjerava izvjestan posao, službu«. Tako kmet znači u našim istočnim
krajevima »općinski načelnik na selu«. ,
5 Izvedenica versana potvrđena je na galoromanskom i iberskom terito-
riju. Upor. Meyer-Liibke, Roman. etym. Worterbuch, 3 izd. br. 9242.
6 U romanskim jezicima zastupan je samo tortus bez suf.ksa -osus
Upor. Meyer-Liibke o. c. br. 8800'-
7 Izgovara se i Pešćeno. To je pridjev od pijesak. Na specijalnoj karti
dobio je ovaj pridjev još deminutivni sufiks (Pešćenica), koji nijesam čuo.
Pešćenica piše i naša pomorska karta.
8 Po toj riječi dobila je ime pećina s vodom Šipun, gen, Sipuna ul Cav- "
tatu, v. Zore, Dubrovačke tuđinke, str. 2:5. Upor. REW3 7950 ,a i niže članak
o Pašmanu, bilješka 11. Naziv se po svoj prilici odnosi na brakične \iIii Ibočate
vode, koje na obalama nastaju miješanjem' slatke i morske vode, v. RJoglil;,
Hrv. Ene., sv. III, str. 23<0; ali bi to trebalo utvrditi. ispitiVIanjem na terenu
za svaki lokalitet nazvan ovako.

8 Slavenstvo iromonslvo
113
 • Izgovara se i Fripe po zakonu narječja Iža, prema kojem se mjesto h
govori f. Ako stoji u vezt sa Gripe u Splitu, onda je toponim predslavenskog
podrijetla. Ali možda stoji u vezi i sa sveslavenskim onomatopoetskom igta-
golom hripati »duhati, kašljati«, ako se naziv odnosi na rđavu zemlju.
10 Upor. Akademijski Rječnik, sv. IX, str. 523, naročito Ozr.n na Krku.
Marčićeva pisanja toponima na Velom i Ma10m Ižu (Srp. etnogr, zbornik XLVI,
str. 564 i sl.) Kozljm mjesto Košljin, Orsenj mjesto Orzen], Mončić ili Munćel
i t. d. nijesu posve pouzdana za lingvističko ispitivanje.
11 Izgovara se i Opatilja. Naglasak je kratki silazni na il.
12 Postoji i naziv Opat za otoč.ć u blizini Iža, i to u skupu, Kornata.
13 Kako se u iškom narječju govori ar mjesto samog.asnog er Paeda može
da stoji za prda. Ali ovakov toponim ne bilježi Akad. Rječnik, sv. XI, str. 430.
14 Zabilježio sam i izgovor Dragovišća (k.ratk:i silazni naglasak na po-
četnom slogu). Naša pomorska karta zove ga Mrtovnjak od biljke mrta <
myrta, naziv, koji se često ponavlja.
16 Upor. Akademijski Rječnik sv. X~, str. 932.
18 Upor. na Lunu ime rta Koncilum, t. j. konac Luna.

8. VELI OTOK

J.
Najveći, dielomice najuži i naiotegnutill, otok zadarskoga arhi-
pelaga nema spectialnog' imena, kao što ga imaju drugi otoct II ovom
skuou, U pisanim spornenicima kao t u današnjem jeziku zove se
jednostavnim spojem pridjeva i opće imenice. Samose pr,idđev mi-
jenjao s vremenom, a imenica nikada.
Nalstariia latinska potvrda potječe rz g. 1289., kad se piše In-
sula Major. Komparativ major ovdje je za to upotrebljen, što je
sastavljač listine, možda neki Zadranin, prenosio na latinsku staro-
dalmatinski pridjev mauro, koji znači »velik«, a potieče uistinu od
latinskoga komparativa major. 1 U ostalim latinskim listinama piše S~
jednostavnim latinskim pozitivorn Insula magna (tako 1346., 13SS.
i t. d.).
Ovom pisanju domaćih latinskih dokumenata točno odgovara
hrvatski naziv Veil~ Otok, kajii se čita prvj put 1460. u jrlagclsko]
oporuci pisanoj v Sustipanii Luci (va) Velom Otoci," u zalivu sje-
verno od Žmana i Sali na Iugu Velog Otoka.
Ime mjesta Sustinania Luka zvalo se g. 1388. latinska Vallis
Sancti Stephana (upor. Jelić, Vjesnik lfrv.zem. muzeja, sv. III, str.
78. potvrda i,z rogovskog Arhiva). U današnjoj toponomastici Velog
Otoka izgubilo je ovo mjesto pridjev i zove se samo Luka. Ovako
se zove u narodu i sam veljki zafiv i rt (punta) uz nJu. Školj do rta
Luke zove se Luški »lučki«.
Mletačka uprava, a po nJoj: ,i današnji, TaI:iJjani, niJjesiU se zadovo-
ljili pridievom Vel'i. Nikada se taliianski ovaj otok ne zove Isola
114
grande, već i:lJi Isola lunga i!l~ Isola grossa; Taldanske pridieve lungo
i grosso prevodđi su i naši Hudi; pa se zove hrvatski il Dugi' ili De-
beli otok.
U svome popisu otoka zadarskog arhipelaga car Konstantin po-
rnenuo Je imejl ovoga otoka, ali ne onako, kako smo naveli. da
se zove u historijskim spomenicima ,i danas, nego prema najvažni-
jem mjestu u niegovo vrtieme. Zbog toga je njegova potvrda drago..
cjena za historiJjsku geografiju. On ga piše Piz.uh.
Prema fonetskoi analizi njegova grafiJa odgovara slavenskom
izgovoru Pčuh. U današnjem izgovoru glasu to mjesto Čuh s ispada-
njem početnogsuglasnika p kao 11 Čela za pčela.
U današnjoj toponomastici otoka ovo jie mjesto nenaselienoI
zove se Čuh.-p,olj1e (govori se i samo Čuh, kod Sala). Zabilieženo
je na speciialnoi karti bivšeg austro-ugarskog generalštaba Z 30
Kol. XII.
Od ovog imena postoji još sunstantivirani pridjev Čušćica (pi-
sano krivo na pomenutoi karti Čuskica), Tako se zove velika uvala
(vala) južno od ČUh-polja, a pod brdom, koje se zove Čuh. Za samu
uzvisinu veli narod i Veli Vrh od Čuha (prema tal. sintaktiIčkoj kon..
strukciiiš.' Vala Čušćica dijeli se 11 Velu i Malu Danovicu,
Sam pridiev Cuška (akcenat je kratki silazni) služi kao naziv rta
(puute)i&točno od Cuščice, Pomorci zovu ovaj rt taliianski Punta
Proversa". Okrenuta le prema Kamatama. Čuška dumboka nalazi
se na suorotnoi strani brda Čuh. '. . .
Toponim Čuh nije osamljen u našoj otočkoi toponomastici. Ova-
ko se zove i rt (punta) na otoku Krku, sjeverno od MaJIinske. U njeo:
mu se sakriva stara hrvatska riječ, za koju nemarno pisanih potvr-
da niJU joj znamo pravo značenje." Čini se, da sadržava stari sla-
venski' augrnentativns sufiks -uh, koli služi i za obrazovanle radnih
imenica (nomma azenns). PrimjeriJ: kožuh, konjuh »koniušar«, i t. d.
Osnova riječi Pčuhdolazi u drugoj iizvedenici Pčinia, u nazivu za
rijeke (11 N. R. MakedJonij.i i' N. R. Crnoj Gori). .
Najstarija naselja na otoku billa su upravo na onom dijelu,gdje
se trna staviti Konstantinov Pčuh.
Zapadno od Čuh-polja nalazi se duga krivudasta uvašavkoia
služi kao luka velikjm brodovima, a zove se II Jeziku pomoraca
Porto Taglier ili Taier, a hrvatski Telašćica, Na dnu ove duge uvale,
u kojoj jima dosta pličim (sEka) i 7 ma1:ith otočića (ško1jeva), hiHeži
specijalna karta tal, Porto Telego; hrvatski! na našoj pomorskoi karti
Telašćica. Na ,UJ1azu nalaz] Sie otočić, koji se hrvatski zove u demi-
nutivu Taliurič, a talijanski! Taier. .,
Taglier Hi Taier novijI su talij.ansJd nazivi, koji znače »veliki
tanjur Ili pladani«. Ova metafora zaista odgovara koofi:guraciJi te
uvale, koja naliči dugom pladnju. Načičkana je, kaq krastavcima,
otočićima t sikama. .
8* 115
 Stari je nazivu nju samo Telego (naglasak na POČetnom slo-
gu). On dolazi već u vrehma pisanim u doba narodne dinastije, u
latinskom obliku Tilagus.
Ovdje 995. 'Ustupaju zadarski plemići svoje pravo ribarenja (jus
piscacionis) sv. Krševanu u Zadru. Tu se pominie i vallis maior
Sancti Victoris ex parte altana »iugozapada (g. 995. i 1078.), zatim
mjesto Megaru:s i crkva (cella) posvećena sv. Ivanu,' koju je Hrvat
imenom Grubma darovao sv. Krševanu (g. 1060.).
Mjesto Tilagus bilo je u ovo doba toliko važno, da se po njemu
zvao i čitav otok: ~nsula que dicitur Tilagus (g. 1060. i 1075.). Prema
tome Tilagus ide u seriju imena onih Jadranskih otoka, koja vrše
dvije funkclie. Označuju naselja i sam otok u isto doba. Takva su
Krk. Cres, Rab, Pag, Ugljan, Korčula, Hvar i t. d.
'Važnost mjesta Tilagus vidi se i odatle, što se za njegovu
crkvu otimao 'F zadarski biskup." G. 1075. porninie se njegovo ime.
Zadarski biskup Stjepan prisvojio je sebi crkvu (cella) sv. Ivana
ovoga mjesta, (Silagus), koju je Grubina darovao sv. Krševanu,
Odatle je nastao spor, koji je riješio papin izaslanik (anocrtsarius),
nadbiskup Gerardus na sinodu u Spl~tu. .
Ime prisvoiene crkve očuvalo se do damas u nazivima Stivan]-
ska gora (zabiliežena na speciialno] kartf i Stivanie polje, koje se
nalazi na zapadnom kraju Telaščice kod SaIi.5 Stivan je Sanctus
Johannes.
Na ime pomenutoza biskupa Stjepana možda se odnosi ii to, što
je u ovom kraju postojala crkva posvećena svetom Stipanu, koja
se navodi u pomenutoi zlagolskoi oporuci ,iz g. 1460. Oko ove crkve
obrazovale se naselje. Ono se u istoj oporuci zove Sustipania luka,
t. j. Luka sv. Stjepana.
Primiietit] treba stare naše nridieve stivanii i sustipanii, kakvi
se danas više ne mogu praviti u srpskohrvatskom jeziku, od Stivan
i Sustioan, t. j. s(u)t- < lat. sanctus i Ivan, Stioan izvedeni su po-
moću oridievnog sufiksa -ji.
Svi ovi tooonomasttčki podaci izvanredno su važni za etnogra-
fiju i lingvistiku otoka.
Kako ime Grubina pokazuje, stanovništvo je ovoga kraja u ll.
vijeku potpuno hrvatsko.
Nazivi Tilagus" i Megarus nijesu latinski, nego predrimskl.
Imaju se možda pripisafti istom jeziku, koiemu i naziv Rava, a taj
smo mogli objasniti,
Naziv Tflagus održao se do danas u taldanskom nazivu Porto
Telego, koji smo pomenuli, i u hrvatskom suestanttviranom prldievu
Telašćica (kratki silazni naglasak na trećem slogu od kraja).
. Vala Telašćica dijeli se na više dijelova, koji svi nose hrvatske
nazive, znak, da je cio kraj bio rano naseljen Hrvatima. Evo naziva
116
obalskog sistema: Cuška (= Proversa) mala, SkradIišćak (ovako se
zove i brdo), Cuška durnboka (uvala), Kamenišna Vela 1 Mala, Gvoz-
denjak (školj), Vošćenica, RaJrnic (uvala rnetaforički nazvana pre-
ma rakno »vrsta šala«), Kruševica, Kučičin mulu) , Za Kučičin,
Dragnievica (uvala), Magrovica (uvala), Pod Dugo Polje (uvala),
Pasiiak (uvala), Jaz (uvala), Ošlje (rt), Za Gmainac (pohe), Tripu-
ljak (uvala), Mir Oat. murus »Zid«), Pod PoIjliJCe, za buhai, Pod ma-
sl4lflu, Pećina, Strtžna (uvala), Kobiljak.
Cist pridjev telaški dolazi u nazivu njive Telaški dolac kod Sali.
Predrirnskom nazivu Megarus odgovara točno u današnioifo-
ponomastici osnova Magr- u nazivu uvale Mazrovsca. To znači, da
je staro mjesto nestalo, Iednako kako se nije očuvalo nt mjesto Ti-
lazus u današnjoj hrvatskoj toponomastici, nego samo adiektivna
izvedenica odatle za oznaku zaliva. Vieroiatno je to grčka riječ
mčgaron »velika rkuća« kao i Savar.
Od 7 školieva, što se nailaze u zalivu Telašćica, zove se jedan
Farfarikulac, Ovaj mteresantns naziv susrećemo samo ovdje. Školjić
je dobio ime PO stablu zvanom u Dalmaciii fafarinka, mletački fan-
farigola'". Naziv ovoga mediteranskoga stabla jako varka na Ja-
dranu. U Istri se zove lodonia, na Cresu ledonia, na Krku kopriva,
mače kostjela. Botaničari ga zovu celtis austraiis.
Ostala naselja na Velom Otoku prostiru 'se od Cuha na jUgu
pravcem prema sieveru ovako: S.aJ~, Zaglava, Žrnan, Luka, Savar,
Birbini, Dragove, Božava, Si>liille i VeH Rat. Kao na Ugljanu sva se
nalaze na istočnoj obali, što se 'lako objašnjava geografskom konfi-
guracijom otoka..
Od ovih devet imena samo četiri su predslavenska, i to Sale.
Žman (dugi silazniakcenat), Savar i Birbini. -_..
Za Žman se mislilo da predstavlja po svoj prilic! latinsku izve-
denicu, koia se odnosi na rimski praedium (seosko dobro) nazvano
po njegovu oosiedniku Gemintiu: praediurn Gerninianum,"
U okolici' Dubrovnika postoii mjesto Giman, također Gemini-
anum. Stara splitska romanska porodicazvala se Gurnai u staro-
dalmatinskom pluralu, latinski Gerniniani. Na ovo ime smjera možda
II zalivu Telaščici naziv polja Gmainac i Gmajna Polje.
Ovako sam nekada mislio i ja o nostaniu toponima Žman. Da-
nas, nakon točnijeg ispitivanja, ne mislim više ovako. Razlozi su
tome tingvistički i histoniiski.
Kako pokazuju etirnologiie imena. otoka Ugljan i imena školia
Krknata, koji zatvara Žman s istoka, u starom romanskom govoru
Velog Otoka, koji su čuli Hrvati, kad se naseliše ovdje, Iattnslo; su-
glasnici k g pred samoglasnicima e i, nijesu se mijenjali II Č Ž, nego
su ostali nepromiienieni kao u Dubrovniku (primjer kirnak za lat.
cimice), Zbog toga ž u Žman ne može da 'Potječe od Gemmianus,
kao Giman u Gružu što uistinu ishodi odatle.
117
 Druzi su razlog napuštanju ove etanologjie htstordskepotvrde
za Žman. U latinskim ispravama zove se Žman 10CUlS Meeane msule
Magne (1347.). ecclesia Sancti Johannis de Mecano (1260.). Upor.
Nastavni Vjesni:k, sv. XXIV, str. 662, br. 5. Prema ovoj potvrdi na-,
stao je hrvatski suglasnik ž iJZ latinske grupe di u IDtidlievu rnedianus
»sređnii« (upor. tal. mezzo od medius).
Treći: ierazlog u pisanju glagolskog spomenika iz 15. vijeka.
Tu čitamo crikva mžanska. Prema ovoj potvrdi zvati su Hrvati
.ovo mjesto prvobitno Mžan, sa suglasnikom m napočetku, a ž na
drugom mjestu, što točno odgovara pomenutoi latinskoj potvrdš Me-
vano. Kako je suglasnlčka gruva. mž neobična, nastala je metateza
upravo onako kao i u našoj staroinosuđenicr žmulj ili žmuo iz stari-
je~ mžul ili mžuo (upor, Akad. Rječnilk, sv. VII, str. 191.) od lat. de-
minutiva modiolus »časa«.
Žman znači prema tome »srednie selo ili miesto«. On se zaista
. nalazi u: sredini izmedu Sala i Luke.,
" Sve ovo navodimo detaljnije zato, da čitalac vidi, s kakvim
oprezom mora da postupa toponornatik u svojim zaJk}jučdma. -
. Savar" je grčka riječ sau1'1OS, koja znači »gušter«. .
Birbinj potječe od lat. pridieva izvedenog od imena biljke ver-
bena. . '
Naziv fuli potieče možda takoder iz rimskog vremena. Ozna-
čuje skladište s,oli, koja se dobivala iz solina Velog Otoka. Naivaž-
, niie su bile baš u selu Soline između Božave i Velog Rata (tal. Punte
bianche).

II.
Ogledairno neke toponime u okolišu (konfinu, kako se ovdje
veli) ovih sela, da odredimo starost naselja, kolsko se to može na
osnovu ovog- vrela saznanja.
. Kod imena Sali (dugi uzlazni akcenat na a) udara u očil činje­
nica, da nije prevedeno na hrvatski, premda se naziv lako mogao
prevesti. Od istog naziva sunstantivirani pridjev Sašćica »salska
luka« (kratki uzlazni naglasak na i) označuje. sjevernu duboku i
tamnu luku blizu samoga mjesta. Na austro-ugarskoj specijalnoj
karti piše se u dvije varijante: Sašćica i Sakića, na jugoslavenskoj
ispravno Sašćica. Drugi oblik predstavlja možda talijanski ~zgovor
našez imena.
Nejasan je naziv najvišeg brda u blizini SaLi Brčastac Veli i
Mali (kratki uzlazni akcenat na drugom slogu). Sa ovog preko 300 m
visokog brda vidi; se ne samo sav Veli otok, nego Kornat, okolica
Zadra i veHiki dio Jadranskog mora.
, . Nejasan je i .naziv rta kod SaH Blud (dugi stlazni
.
akcenat>.

118
 U samome selu ima u top onomastičkim izvedenlcama naših
starih narodnih 'imena za lica, tako Ranikovica (s dugim silaznim
akcentom na prvom slogu), od hipokoristrka Ranko. (od Hranislav),
Ističu se i stari posvoint pridievi u Šimunia draga »Simeonova
draga«, Stivanie polje i tt Krševanie DOlje. Već ovi pridjeV1i potvr-
đuiu nas u uvjerenju, da je -naše naselje vrlo staro na ovom mjestu.
Slabe zemlje zovu se Gladuše (kratki silazni akcenat na u).
Ističu se još salski toponimi, "koie susrećemo i daleko na htvat-
sko-smskom kopnu, tako brdo i njive oko njega zvano Kruševac
(kratki silazni nagtasak na prvom slogu) i Polj/ke (dugi uzlazni na-
glasak na O. Niže Kruševca prostire se Kruševo po}.je ipodalie od
niega uvala Kruševica, sve same izvedenice od krušva, kako se u
selu Sale kaže za krušku.
Kao na Ižu tako i evdiernitologički toponfm za uzvisinu Ozdren
(kratki uzlazni akcenat na o); tamo s metatezom teške suglasničke
grupe zr, ovdie s umetanjem suglasnika d kaou francuskom coudre
< cozdre od lat. consuere »šilti« Hi u zdrška za zraka (Broz-Iveko-
vić, Rječnik, II, str. 835).
Kao na Ižu i ovdje postoji naziv brda Komorniak (tamo Ko-
moriaklod Komorika »quercus coccifera«.
Gusta šuma od maslina iH maslmada, kako se na zadarskom
arhipelagu kaže opčeno za maslinik, zove se lileptm narodnim izra-
zom Gušć (s dugim srlaznilm akcentom).
Kao ime njive dolazi Još Omiš (s dugim silaznim akcentom na
H. Ovakov toponim sreli smo i na Premudi, Ne znam, da li je ovaj
toponim jednak nazivu grada Omiša, koji, se piše l!atilns,ki ALmisium,
kao siedište omiškrh Kačića.
U naselju Zaglav (kratki silazni akcenat na PTVom slogu; na
karti Zaglava) ističe se složenica Triluke (s kratkim silaznirn na-
ld/askom na O, koja se izgovara i Trluke (kratkt siiazni naglasak na
u). Označuje zaista tri male uvale u iednoj cjelini. To je glavni za-
glavski »porat«.
U Zaglavf je samostan fratara trećoredaca, t. zvo 'mićelinaca,
koji se zove Mostilr (s kratkim silaznirn akcentom na o). Ovo je stara
čakavska posuđenica j!Z grčko-lat. monasteriurn,
Od imena brda u konfinu Zag-lave zanimljivi su Patarišćak •
(kratki silazni naglasak na i) 1 Triskavac (isti naglasak na prvom
slogu). Prvi naziv možda je izvedenica od Patareni" naziva za bo-
gomile, kojih je bilo i' na jadranskim otocima. Drugi se ponavlja i u
N. R. Makedoniji kao naziv brda Treskavec.
Luka (porat) sela Žrnanzove se Žmašćica (kratki silazns akce-
nat na prvom slogu, na karti Žmanšćica). To je supstantivirani' pri-
djev izveden od imena sela. Znači dakle »žmanska luka«.
Od drnena brda iz konfina ovog. sela b~lježim Krbuščak, izvede-
nicu od posuđenice krbun »uglien« < (carbone), zatim Veti: i Mali
119
 Samotvorac, naziv, ,koji smo već vidj.ehi na drugim otocima. Ovdje
se ovako označuju velike stijene na obali.
I ovdje ima istih toponima kao na Ižu, Primjer: naziv njiva Pro-
gon »prolaz za stoku« (kratki silazni akcenat na zadnjem slogu).
Kao naselje Hrvata ovo je selo staro. To se pouzdano može
zaključiti odatle, što se Jedan njegov brežuljak zove Gradac. Ovai
naš naziv, odgovara toponimu Košliin na Ižu,
I ovdje ima naziva njiva izvedenih od naših starih Ličnih imena.
Takovi su Radovac i Druškovac (kratki silazni na prvom slogu).
Stari slavenski naziv za šumu Krug dolaZIi i ovdje. Veli Krug
zabilježen je na specijalnoj karti.
Idući dalje mi siever dolazimo do naselja Savra. Uvala ispod
ovoga sela nosi naziv Lokalne (dugi silazni na a). Ovaj naziv kao
da je posuđenica iz starog dalmatinskog govora, ako je asto, što i
latinsko lacuna, izvedenica od lacus (odane i naše lokva).
Brdo iznad sela, visoko 208 m., zove se Gradina. Sudeći prema
ovom nazivu, nalazilo se na njemu staro utvrđenje.
Na ovom otoku postoji takva auementativna izvedenica i od
gradac za uzvdsinu. To le Gračina, brdo visoko 220 m. sjeverno od
Birbinia,
U konfinu sela Blrbinia nalazi se, sa strane kulfa, luka Brbišćica
(zapadno od Savra) »birbiniska luka«,
Iz Birbinja, mirno Gračinu i pošumljeno Zlatno Brdo (na speci-
jalnoj karti Monte d'Oro, 230 m.), dolazi se u selo Dragovo. Naziv
unada u oči svojim pluralnim nastavkom -ove mjesto -ovl, kako bi
se očekivalo, ako je nastao od posvoinog pridjeva Dragov" (od
Dragić, Dragomir Hi Dragoslav). Ovakovi čisti posv oini pridlevi
vrlo su rijetki kao toponimi. Obično se supstantiviralu nomoću Sll-
fiksa -ac,
Idući putem dalle na sjever, mimo Veli Vrh (na specijalnoj karti
Susana 224 m.), dolazi se u drugo selo, isključivo našeg postania
kao i Dragove. To je Božava. .
Ovaj naziv iste je prirode kao i Božjakovina."? Oba naselia
razvsla su se naime 'uz nekadašnje samostane. U Božavi kod »kan-
tunade« nalaze se još i danas- ruševine nekadašnjega benediktinskog
.. . samostana. Iz naziva Božava vidi se, da je benediktince narod na-
zivao »božji ,ljudi«, kao i ternolare što je nazivao božiacirna,
Neobičan je doduše sufiks -ava, koji susrećemo obično II našim
imenima rijeka (prirnleri Tamnava, Brzava, i t. d.).
Prema nazivu sela i jedan dio morske obale zove se Božavčica.
I ovo naselje imalo je svoj gradac, koJi ga je štitio. To se vidi
iz naziva brda Gračma. Ovako se zove i: uvala ispod njega.
Kao i na drugim otocima zadarskog arhipelaga, i ovdje ima to~
ponima, koji se odnose na hrvatski folklor. Na ovo upućuje naziv
Kudelište, koji je nastao metatezom jz koledište. Danas je to ras-

120
 kršće, na, koiem se dokoni seljani sastaju na svetac, da im prođe
vrijeme, a nekad su tu paIiđ:i, kako se ovdje veli, kolede.
.Od nazivaza polja treba w konfinu Božave tstačtone, koji se
ponavliaiu: Ponikva, Šipnata, VeU Kus i t. d. U Šipnati teče voda,
koja se zove Studenac, iz čega se vidi, da je Š1pnata vodeno mje-
sto, što izlazi i iz etimologiie riječi, koju smo daLil istražujući ovo
ime morske uvale i u salskom konfinu.
U konfinu sela Božave naročito treba istaći naziv polla Banja
Ograda. U ovom nazivu nalazimo stari pridjev bani »banov«, koji
nijesmo našli nigdje drugdje na otocima, već samo na kopnu (Banja
Luka il t. d.). _
Dalje na sjeveru treba spomenuti još dva naselja, koja stoje
sučelice na krainiern dijelu otoka. Razdijeljena su zalivom, koji
austro-ugarska specijalna karta bilježi Valle Pantera. Naša pomor-
ska karta daje samo školju naziv Pantera. Naš narodni naziv za
ovu uvalu nije miJ poznat. Na iugoslavenskoi specijalnoj i na našoj
pomorskoj karti zabilježena je samo Soli:Š.~~izvedenicaod naziva
naselja Soline. Oba naselja nose na toj karti talijanska imena, (Pun-
te bianchei Verona), ali ih narod zove samo Ven i Mali Rat Uvala
kod naselja Soline ima lijep narodni naziv Solišćica (na austro-
ugarskoj specijalnoj karti Porto lungo).
Od romanskihnaziva treba istaći još iz ovoga kontina Padrare.
Ovako se zove pećina na brdu Gračini, To je latinska riječ petraria
»karneni rnaidan«. Drugi je takov naziv Sakarun iH Saharun (na ju-
goslav. specijalnoj karti Sakaron) za uvalu jugozapadno od Solina,
koiu zatvara rt Lopata. Na austro-ugarskoj sneciialnoi karti zapi-
sana je netočno Zakarun.P To je izvedeni-ca od latinskoga pridjeva
siccus »plitak«. od koga dolazi i sika »morska pličina, greben«.
Od latinskih naziva za male otočiće, što se drže Velog Otoka
naiinteresantniii je Krknata (kratki silazni na drugom slogu). Uvala
na tom otočiću zove se Krknaščica.P To je latinska izvedenica od
circinus »obruč«. Paralelan naš izraz naći ćemo it otočkom skupu
Kornate Obručan.

III.
Iz bogatoga obalskog sistema Velog Otoka donosi naša J)OIIlor-
ska karta još mnogo toponima, koji nijesu svi zabilježeni na prilo-
ženoj karti.
a) Rtovi: Borji (ako je određeni nridiev od bor, neobičan je),
Dobra (sc. punta, zacijelo nazvana prema uvalj), Zaglavić (dva puta,
deminutiv od Zaglav, v. naprijed), Kruna, Sv. Nedilja, Dumboka,
Karničina (augmentativ od Kamik, koji se opetuje), Koromašniak
(na drugim otocima samo pridjev od biljke Koromač), Pelegrin n
(opetuje se), Gubac (zacijelo metafora prema peiorativnorri nazivu

121
 za usta), Tatinja (sc. punta), Suha, VidILica (izoliran toponim), Lo-
pata (metafora, koja se opetuiedva puta ovdje, a il na drugim oto-
cima), Okliučić'", Tanki (sc. art). Koliko su pridjevi, većinom su u
ž. r., jer se uz njih razumijeva opći italiianizarn na sjevernom i sred-
. njem .Jadranu punta. Zbog toga je značajan muški rod u zadnjem
nazivu, čime se dokazuje, da se i ovdje nekada govorio stari hrvat-
ski naziv rt, koji j,e bio istisnut iz upotrebe recentnijim Ualtidanizmom.
b) Uvale: Loišće-" (dva puta, stari hrvatski naziv za ribarske
pošte), Dobra, Zagračina (složenica od prefiksa 'i od augmentativa
gračina od gradac; sufiks -ina znači isto što i -ište, »ruševine gra-
ca«), Gruševica (od grub), Dumboka (tri puta), Bokaš in, Totka, Lu-
čina (augmentativ od luka), Tatinja, Lučica (dva puta, deminutiv od
luka), Velo Žalo, Pećina (može biti krlvo zabilfeženo mjesto Pečena
za pešćenaod pijesak), Trstenica, Rašovac, Čuška Duboka (u zalivu
Telašćica; pridjev čuški od Cuh objašnjen je naprijed), Kruševica
(upor. Kruševac i Kruševo Polje južno' od 'Sala, sve izvedenice od
kruša za kruška), Pod Dugo Polje, Jaz, Nozdra (česta metafora), Te-
tovišnica (izvedenica od drveta tetivika'"), Sovie (pridjev sr. r. od
sova), Vela Luka, Ripišće, Samotvorac (uvala, koja se sama stvara
djelovanjem plime i oseke), Vavošćak, Zala Draga (analogiiski Ž. r.
mjesto Zla čestIe u sjevernom Jadranu), Dumbočica (deminutiv od
Dumboka, koja se opetuje), Murtari (upor. Morter), Cavovska Lu-
čica, Zalopata (uoor. Lopata), Golubinka, Slatina, Cuna (upor. naziv
naselja Čunski na Lošinju), Kablin (vrtlo česta metafora od augmen-
tativa kablina od kabao; -ln mjesto -lna'" dolazi i drugdje).
e) Ško!jli: Golac, Baršćak, Magaršić 1 8 , Planatak Veli i Mali
(druga je izvedenica od iste osnove od koje i Planik, kako stoji na
austro-ugarskoj specifalki), Tatišniak (upor. naziv uvale Tatinja),
Utra, Vaka (ovako na austro-ugarskoi specilalki, a na našoj oomor-
skoj karti hrvatski Krava), Tukošćak, Mrtovrnak (opetuje se, izve-
denica je od drva mrta < lat. rnvrta), Pohlib (metafora -oe hlieba«
opetuie se); uzalivu Telašćici Korotan, Galiola (tal. deminutiv. od
galija), Farfarikulac, Donji i Gornji školj (čudno je, da ova dva ško-
lia nemaju posebnog imena, a neposredno stoje pred srednjovjekov-
nim naseljima Tilagus i Mezarus): na zapadu, počevši od juga, Ta-
Iiurić (deminutiv od rornanizrna tanjur), Garrneniak Veli i Mali (od
predslavenskog naziva garma'" »rupa U morskoj hridi«), Mežanj
(ako je od lat. rnedianus »srednii«, ne znam, zbog čega je tako na-
zvan, ier je daleko na sjeveru od sredine Velog Otoka), Lagnići
(upor. Lagan).
d) Sike: Brak i Mišnjak, nazivi, koii se opetuiu. U zaltvu Tela-
šćici treba još zab1I:je.žiti: Obručan (poluotočić, upor. romanski sino-
nim Krklant), brdo Muravnjak (upot. naziv morske trave mu rava),
Poliice (demlnutiv, koH se opetuje na otocima i na kopnu), Ošlje
(pridjev sr. r. od osao), Dragnievica (uvala), teren Kamenišna Vela
123
i Mala, dio morske obale Osobine (valjda u značenju osebujnog
posjeda poiedmaca'"), Orliak (od orao) i Veli Vrh.
Iz članka Ante M. Strgačića, Neka toponomastička i topograf-
ska pitanja Dugog otoka, Starohrvatska prosvjeta, III. serija, sv. 1.,
str. 87~102 vadim podatke o starosti naseljenih mjesta i obradivih
čestica na Velom otoku. Ti podaci nam kažu, da su hrvatska nase-
ljena mjesta i obradive čestice već u četrnaestom vijeku imala da-
našnje nazive. Sali se pominiu 1338 i 1367, zaiedno s brdom Holmis,
danas Omiš. Autor ističe, da se na ovom mjestu ne može dobivati
sč, po kojem je mjesto moglo dobiti ime. Naziv položaja Kruševac
pominie se 1367, a 1376 Regniuo poglie, danas Arnievo polje, sa
nejasnim posiedovnim pridievom, koji je nastao možda od nadimka
Hrnio, D ovom kraju nalazi se još brdo Čelo, kao na Krku, i Gra-
čina, izvedenica od Gradac, kola se češće opetuje na ovom otoku.
Čudan je kornoozit Riča Vrh. Prvi je dio možda oosledovni' pridjev
od Riko »Henricus«, a u složenici očuvao se možda zenltiv odatle.
kao u Kobiliarat, mjesto Kobilji rat, danas Kobiljak. Ovaj 'POsljednji
primjer je značajan, jer je mjesto drugog elementa složenice došla
izvedenica sa sufiksom -iak, Krševanie polje pisalo se 1376 Poglie
sancti Grisogoni, a nalazilo se između Vele Glave; Ostrovice i Žmi-
raca. Toponim Ostrovica, izvedenica od· ostro, dolazi i na kopnu
dalmatinskom. Naziv Kobiljak zamijenjen je danas taliianizmom
Belvedir, Godine 1375 pisao se još Cobiglarat, Ovaj je toponim u
toliko važan, što nam potvrđuje, da se je oblik rat zovorio već u
14. vijeku, kao i danas u nazivu Veli Rat, talijanski Punte Blanche,
Pored oblika rat 'Postoji na ovom otoku još i čakavski deminutiv
Artak, Godine 1296 današnje Dugo polje zvalo se Delgo pole, iz čega
se vidi, da se u 13. vijeku sonantno l ovdje izgovaralo kao na Krku,
Lošinju i Cresu još i danas. Zaglav se norninie 1451, a Savar se piše
1337 in Sauro, Saure', gdje je đočetno e mjesto o nejasno. Brbini je
vrlo rano potvrđen. 1195 piše se Berbinei, 1280, 1337 i 1370 in, de
Berbigno. To je mjesto bilo' važno za dobivanje soli. Kod njega se
nalazi otočić Utrarn, gdje su ruševine magazina soli. Taj toponim
bit će možda izvedenica od ultra, ispo Oltre -, Prijeko kod Zadra.
Dragove (pl.) čini se da je recentan naziv, ako je ispravna tvrdnja
Bianchieva, da se ovo mjesto zvalo najpriie Tersane. Strgačić misli,
da se pod ovim imenom možda skriva Vampsane iz godine 1341,
naziv, koji se ne može identificirati u današnjoj toponomastici. Zna-
čajno je, da se 1313 porninie kod Dragova naziv brda Dubovica, naša
izvedenica od dub. To je zbog toga značajno, što na Velom otoku
nismo naišli na značajnije toponime izvedene od šumskog drveća.
Ali i na ovom otoku nailazimo na stari slavenski poljoprivredni ter-
min laz u nazivu Cavognini lazi 1296. Lično ime Čavonia dolazi još
II današnjim toponimima Čavonjine ograde i Čavoska (od Čavoni­
ska) lučica. Taj antroponirn nije dosada nigdje drugdje potvrđen. Tu

12.3
 još porrnrue iste godine Oparca draga, zacijelo pogrešno mjesto
."P.
Opaća (= Opatova) draga i brdo Dobrinj. Taj naziv našli smo kao
naziv naselja na Krku. Božava se pominie prvi put 1327. U ovom
mjestu navodi se 1341 Vinea Striani. Ovaj lokalitet zove se danas
Striabok, zacijelo mjesto Striani Bok »straria«, nosiedovni pridjev
od antrooonima Striian, koii Je potvrđen u Zadru i Trogiru, v. Jire-
ček IL, str. 77. Prema crkvici svete Nedjelje nazvana je uvalica Zat
nedilino, pridjev izveden sa istim sufiksom kao Klimno na Krku.
Veli Rat zvao se 1328 samo Puncta, a 1328 i 1366 u Pl. ad Punctas,
Puncte. Ni hrvatski ni talijanski pridjev nisu potvrđeni u listinama.
Autor misli, da se talijanski pridjev bianche odnosi na to, što ovai
predlel nile obrastao šumom, a Domišlja i na to, da je mogao nastati
i zbog zamjene Veli sa Beli. Zabilježiti još treba iz 1341 lokalitet
Sipica Strasica. Derninutivni toponim Strazica neobično je raširen na
svim dalmatinskim otocima. Prvi elemenat sadrži možda istu osnovu
kao i Scipichic 1341, damas Šitpićak ll. konfinu Zmana. Ovaj je topo-
nim nejasan. Posve jasni su toponimi u istom konfinu 1305 Gesero,
1376 Gesera, danas Velo i Malo Jezero. U istom konfinu nalazimo
1287 još Glauco pole, danas Glavočevo polje, i Stridno pole, danas
Sridnie polje. Nepoznat je toponim 1376 Telca u Telaščici. Autor
ga nije mogao identificirati.
Bilješke:
1Upor. o tome moju studiju u časopisu Romania (Paris), ISV. L (1924),
str. 223.
2 Stirmin, Hrvatski spomenici I, str. 221. Marčić, Srp. etnogr. zbornik,
XLVI, str. '500 i sl. piše sasvim pogrešno Susistan mjesto Sustipan. To je
školj, na kojem se nalazilo, prema Marčiću, staro naselje. Uzvisina se !2JOve
Uho], valjda od glagola uhoditi. Mjesto staroga naselja rove se prema istom
izvjestiocu Starine.
3 Od lat. .pridjeva proversus »naprijed okrenut-e-
I Na vezu sa peć »pećina- ne može se misliti zbog suglasnika č i zbog
poluglasa, koji je ispao. ,
"a Misao o biskupu Stjepanu kao posebnom biskupu na Ti1agusu, razli-
čitom od zadarskog biskupa Stjepana, ne potječe od mene, nego od Don Luke
Jelića iz g. 1913., kad sam putovao po zadarskom arhipelagu radi toponoma-
stičkog ispitivanja. Prema Jeliću telaški biskup Stjepan pominie se samo u
prijepisu iz g. 1075., i to samo u sporednoj rečenici (... Silagus ...), quod
suus episcopus, uidelicet Stephanus illam (sc. cellam) sibi abstulerat, a ne
pominje se ni u ispravi: iz g. 1060. Jelić je u pomenutoj sporednoj rečenici
posvojni refleksiv krivo povezao ne sa subjektom glavne rečenice Petrus (to
je opat sv. Krševana), nego sa najbližom imenicom Silagus i tako došao do
svoga mišljenja. Ja sam ga upozorio, da je već Rački u Indeksu Ispravno
identificirao ovoga Stephanusa sa zadarskim često spominjanim biskupom, ali
je on ostao ipak kod svoga mišljenja. Kako oko Telašćice postoji Stipanje
Polje, ja sam namjeravao Jelićevu misao upotrebiti samo kao ilustraciju o
važnosti ribarskog naselja Tflagus (u ispravi piscatio in Tilago). Ali je važnost
ovoga naselja, bila misao Jelićeva ispravna ili ne. dovoljno osvijetljena činje­
nicom, da je već koncem 10. st. (g. 995.) potvrđeno kao ribarsko naselje, a i
danas su stanovnici SaUL na glasu ribari. Pored toga ovdie [e postojala bogata
cella (= mali manastir, crkva), za koju SU se otimali u Zadru i biskup i opat.

124
 • Sanctus Johannes glasi u dalmatinskoj toponomastici Sutivan, ali se
nalazi i kraći oblik Stivan. Citirane potvrde .nalaze se kod Račkoga, Docu-
menta, str. 25, 59, 99 i 123. .
G Formacija oucga toponima ista je doduše kao u grčkoj riječi pelagos
"more«, koja je indoevropskog podrijetla (Boisacq). Upor. i grčko tenagos,
* lat. stagnum,
Ga A. Rj, str. 39. Sulek 'ima iz 15. v. fafarikula, Schuchardt, Zeitschrlft
fUr romanische Phil. XXXV, str. 388 hrv. fanfarika, u južnoj Francusko] fan-
farigoulo. Sve ove varijante prekrajanja su 'lat. naziva faba graeca »grčki bob«.
7 Upor. moj članak u Casoplsu pro moderni filclogli, sv. VI, (1918), s.r.
252 i Sl. br. 8. U 15. vijeku postoj~ pridjev mžanskd, Alk. Rj~ečniJk, sv. VII. str. 19.
8 Genitiv je Savra. Upor. Mavar, Mavra od Mauros.
a Upor. Ak. Rječnik, sv. II, str. 755. Pridjev je potvrđen iz 14. vijeka.
Tu se pominje i čest toponim Dr-agovac, koji se i ovdje očekuje.
10 Upor. Ak. Rječnik, 'Sv. I .str. 569 i sl. Toponim Božava potvrđen je od
14. vijeka: g. 1341 in insula magna :in loco vocato Bosaua, g. 1359 herbatici
et pasculi de Boxavia. Mjesto je moralo b~ti važno, kad se i čitav Veli otok
zove g. 13'27 msula Bosaue (vinee posite 'in - ~ super terram ste Marie mo-
niallum de 'Melta, iz Zadra). V, Smičiklas, Codex, v. X str. 627, IX str. 335
i XII str. 564.'
11 Izvedenica je stvorena pomoću latinskih sufiksa -arius i -one. Upor.
portugiški sequeiro »suho granje, mjesto, gdje se suši drvo«.
12 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIV, str. 661. Circinus
dolazi i u mletačkim Imenima mjesta Zereeno, Cercena, upor. Zeitschrift fUr
roman. Philologie, sv. XXXII, str. 19.
13 Pelegrin i piligri:n potvrđene su kod nas kao posuđene tal. opće riječi
u značenju »hodočasnik«. Ovakov metaforički naziv za rt mogao bi se obj-a-
sniti možda samo opažanjem na mjestu.
14 Upor. Oključ, zemljište u Poljicima, i pridjevni toponim Oključna.
mjestance na Hvaru. Ak. Rj. VIII, 820.
15 Loj ište, sa j mjesto ~, potvrđeno j-e g. 1~32 na Stonjskom Ratu, Ak. Rj.
VI, str. 137. Lovište u značenju »mjesto za lovljenje rfbe« obilno je potvrđeno
od g. 1326, ib. str. 167.
18 Potvrđena je za Dubrovnik: Broz-Iveković II str. 567.
17 Gubitak sarncglasa -a u dočetku nastao je možda pod uplivom tal.
sufiksa -ino, .
18 Običnijt je tovar u obalskoj toponomastici.
19 Upor. moju studiju o ovoj riječi u časopisu Romania, v. L, str. 201.
20 Dosada potvrđeno u ovom značenju samo kod Vuka, v. Ak. Rj. IX,
str. 238. .

9. KORNAT

I.

Južno od Pašmana, kao direktan nastavak Velog Otoka, pro-

stfre se, sve do Žirja, vrlo brojan i razgranien otočki skup, za koji .
nostof u narodnom govoru otoka Iža i naselja Sala (pod čiji narodni .
odbor i pripada), kolektivan izraz u pluralu Kornate (kratki silazni
na a) ili jednostavno u singularu Kornat.' Veli se: »Rašip, Balun.
Lavsa, Panitula, Levrnaka otoci su u Kornatu ili dobre su pošte za
ribarenje srdela u Kornatu«. »Daine (dugi silazni na a) najudaljeniji je
otok Kornata od Sali.« Ili: »Aba (dugi silazni akcenat na prvom
 slogu) Mala i Vela dva su otoka u Kornatukod Sestrice«. »Trtnša
(kratki silazni na u) je po1j.e u Kornatu na otoku Jadra«. I t. d. .
Iz ovih primjera jasno se vidi, da je danas naziv Kornat ne samo
ime zasebnog otoka, koji je razvučeno produženje Velog Otoka JI
pravcu juga, nego ii kolektivno ime za čitav otočki skuo,
Ovaj. skup broji preko pedeset što većih što manjih otoka i oto-
čića (školieva) različite veličine i konfiguraciie. Pravo je čudo
otočke prirode. .
, Sve ovo treba da se naročito istakne, ako se hoće etimologtiski
ispravno objasnlti postanie ovog kurioznog imena, .
Speciialna karta Z 30/Kol. XII i XIII bivšeg austro-ugarskog
generalštaba, po njoj možda i karta higoslavenskog voinogeograi-
skog zavoda, bilježi naš naziv (u zagradi dakako) za poiedinačni
otok, ne za otočki skup. Talijanski je izraz za nj Isola Incoronata,
od riječi do riječi »okrunieni otok«. .
Kako ovaj izraz, pravo reći, nema smisla, naši učeni Iljudi. mi-
sleći, da jie taldanski izraz ispravniii od našeg nazsva Kornat, imali
su muke, kako da ga prevedu na hrvatski. Nađoše izraz Krunarski
Otoci, kako narod ne govori .
Ispitivanje naziva ovoga otočkog skupa veoma je teško zbog
toga, što o njima nema historijskih podataka.
Kako su ih eksploatirali mahom mali ljudi. pastiri, težaci i ri-
bari Sala i Murtera, Saliani i Murterir», njihova imena ne uđoše u
historiiske spomenike. Bez pomoći starih potvrda toponomastik ne
može da dođe do ispravnog saznanja. Oslanjajući se jedino na upo-
rednu metodu i: na motive, koji važe za otočka imena, on može da
.rade samo više ili manieuspiela nagađanja. Tako će biti u ovom
članku. .
Kako je broj pedeset, koliko ima Kornata, golem, prva jie naučna
potreba, da se ovi otoci grupiraju. Narod u Malom Ižu svrstava ih
u tri grupe: u gornju, donju i srednju, prema udaljenosti: od Iža, Meni
se čini, da ih je najprirodnije dtjeHti na tri grupe, prema tome, kako
se geografski odnose prema tri najveća otoka u čitavom skupu. To
su otoci Kornat (u užem smislu riječi], Žut (kratki' silazni) i Sit (dugi
silazni akcenat).
Sit leži najbliže Pašmanu. Rastavlja ga od njega t. zvo Canale di
Mezzo, Srednji Konao.
Južno od njega nalazi se Žut, koji je odijeljen od Kornata t.izv.
\ Žutskim KooaIOO1. . .
2
Sam otok Kornat odijeljen je od Kulfa dugom s.er:iaommanjih
otoka i otočića (školieva).
Car Konstantin nije zabilježio ime ni. jednog od njih. Grebenu,
što se čita u njegovoj rđavoi složenici Katautrebenu, ne može se
s pouzdanošću identificirati s Kornat-om. 3
126
 Nijedan od pomenuta tri imena nije hrvatskoga podrijetla. Kor-
nat,' S obzirom na svršetak, koji snio češće vidjeli, kao da sadržava
u svršetku latinski nastavak -atus za pr~šl'i particip pasivni, Tako ga
je shvatio i onaj Talijan, koji je iz našeg naziva Kornat stvorio tali-
janski prošli particip pasivni Incoronata. S obzirom na geografsku
konfiguraciju ovoga otočkog skupa bila mi je oduvdek prirnarnliiva
misao, da se radi o latinskom prošlom partlcipu pasivnom od gla-
gola corrimare »zdrobiti, rasciiepatis". Ovaj se glagol očuvao samo
u rumunjskom a curma »otkinuti, razrezati«. U vlaškoj toponoma-
stici dolazi i u našim zemliama," Promjena suglasnika m u n poslije
r može se objasniti na osnovu zakona asimilacije. Usni nosni SUglas-
nik bio je ujednačen prema idućem zubnom (dentalnom) suglasniku.
Bez ove asimilacije, t. j. sa m mjesto n, vidj smo već naziv školia
1eli

Korrnat u produljenju Plavneka,

Ako je ovo tumačenje ispravno, prvobHni naziIv glasio jie insula
(Hi insulaercorrlmata »razdroblieni otoci«. Ovaj naziv odlično pri-
staje kakopo~edinačnom otoku, koj,i se u svakojakim zavojima
znatno produžio, tako i čitavom otočkom skeou. Prdelaz od imena
pojedinačnog otoka na ime čitavog skupa bio je lagan. Semantički
zakon sinekdohe važi i u toponomastici.
Ime drugog, većeg i s njime paralelnog Žut (krat1<i silazni), već
zbog akcenta, nema ntkakve veze s našim pridlevom žfit, žuta, žuto.
Uostalom, ništa na njemu nijle moglo dati povoda takvom nazivu.
Njegova le vegetacija iste prirode kao i otoka Kornata. To je f. zvo
macchia mediterranea, malo grmlje, maslinade'', pašnjaci, vinogradi
i t. d.
I ovai je 'nazjv latinski prošli particip pasivni iunctus »privezan,
bllzak, i t. d,« Otok je, naime, kod uvala Bodovac i Statival, udaljen
jedva jedan km od Kornata. . , .
Naziv trećeg otoka Sit (dugi silazni akcenat) ne može biti iden-
tičan s našim prsdievorn sit, j,er ovaj ne dolazi na hrvatsko-srpskom
teritorilu kao toponim i ima druzt akcenat, nego jie identičan sa sit
m. »sita, juncus«. A~i se i on dade objasniti trećim latinskim prošlim
pridievorn ili imenicom situs »položen, položaje".
Za -razlišcu od otoka zadarskog arhipelaga, svi su ovi otoci bez
naselja. Čobanski stanovi, pojedinačne kuće i t. d. jedine su zgrade
na njima. .
Kao da u đalekoi prošlosti nije moralo tako biti, jer se tu i tamo
nalaze tragovi naselia. Austro-ugarska specijalna karta bi:1j.e~i ruše-
vine zvane Torrette. Jugoslavenska vojno-geografska karta piše
Tureta. Na otočiću Panitula (dugi siaazni na i,' deminutrv od, pane
»hlieb«) bio je nekada Kaštel, kako md' je Iavlleno. Ovo su bila zaci-
jelo utvrđenja protiv gusara. Skup kuća pos.toj~ na Žutu II mjestu
Pristanište (duljima na i i kratki! si1la:zni akcenat na a). Najveće na-
stanjeno mjestance nalazi se na Kornata u pQI~u zvanom Trtuša
<127
(kratki silazni na u), naziv latinskoga podrijetla (ženski: rod lat. pri-
djeva tortuosus »zavinut, iskrivlien«, koji! smo već vidjelt). Još je
bi!lo baraka salskilh rtbara na otočiću Jadra (dugi sšaznt na prvom
slogu). Tu jie bila I njihova crkvavOdatle talijanski' naziv Piškera
< peschiera »ribniak«, koji iugoslavenska specida:lka daie ovom
otočiću, u zagradi o. Jadrija. Ovaj posljednji naziv nije mi potvrđen.
Naša pomorska karta zove ga ne Jadra, nego Piškera,
S gledtšta topcnomastičke nauke ipak je ova činienica vrlo
važna u dvanravca, Prvo ii prvo, ona nam kaže, da ovi otoci: nliesu
doMU svoje nazive prema naseljima, kako srno gotovo redovno vi-
djeH kod drugih otoka našega Jadrana. Zatim vidimo, da nastanje-
nost otoka nije od važnosti za davanje toponima, Otoci ne treba da
budu nastanjeni, a inak će biti i te kako razvita njihova tooonoma-
stška, Osnovne je naime zakon za davanje toponirnaekonomska eks-
nioatactia, interes pučanstva za njih. Nema nijednog školia u ovom
otočkom skunu bez naziva. Naći ćemo, pored toga, i dosta naziva
za uvale i rtove na nfima.
Upada u oči još i druga činjenica pri tononomastičkom ios.piltiva-
nju ovoga otočkoga skupa. Predslavensktlatinski elemenat dosta je
jako zastupan uza sve, što ovaj skup ide u red nenastanienih jadran-
skihotoka. Kao potvrde za ovu činjenicu uzet ćemo samo nesum-
njiva imena. .
Ovamo ide najprije otok koji se nalazi pred Salima: Lavdara
Mala ~ Vela. Ime je latinsko. To je lapidaria »kamenolom«. Na ovom
su se otoku, naime, nalazili kamenolomi od davnine. 'Odatle mu ime." .
Lavdara ne rde još u otočki skup Kornat, a~i se .nalazi u nje-
govoj neposrednoj bLizini
Uz otočić Jadra s južne strane drže se dva školiića Mala i Vela
Panitula. Ova] naziv sadržava udvostručen deminutivni sufiks -ittus
i -ulus, dodan latinskoj imenici panis »hlieb«. Metafora hljeba. služi
i našem narodu kao ime malih otočića (Pohliiba »pola hlieba«).
nk uz Jadru drži se Lavsa ,Lli Lavca. Ovaj jie naziv značajan
zbog toga, što sadržava očito keltsko-ilirski pridiev očuvan u latin-
skom izrazu Iapides lausiae »škrilievac«."
I 'dva predzadnia sasvnn mala školiića nose latsnski naziv: Pu-
rara Vela i Mala, piraria, izvedenica od pirus »kruška«!", I naš na-
rod nebrojene lokali1tete jadranske obale zove po kruški (Krušvica
i t. d.).
Otočić, kojli veže dva velika otoka Veli Otok i Kornat kod Tela-
šćice, zove se sasvim JratilllSki Katina (dugi stlazni na i) »karika,
lanac«, Na niemu ima vinograda. Naziv odlično odgovara geograf-
skom položaju ovog otočića. Ovakav naziv sreli smo i na Pagu.
Između Abe i Šila nalazi se Dragunara Vela i MaLa, na spec.
karti .Dragunarica, lat. fzvedemca od draco, -onls »zrnai«.
128
 Od romanskeh pridje va dolazi longus »dug«: Lunga (na spec.
karti I. Longa) između Crniko vca i Žakna,
Inače latinskih naziva za noloža ie oo ovim otocim
a, za niihove
uvale i uzvisine nema. Jedini bi nazivi ovoga podniietla billi Trtuša
na Kornatu, ako smo Je dobro protumačili latinskim pridiev om tor-
• tuosus »krlvudast«, .i Širpnate, maslinade i vlinJOgradt s bunaro m
morsk u obalu, ako je to latinska izvedenica od, grčke riječi! slphčn uz
»ciiev, konao za navodniavanle«, kako smo pretnostavili, "
Rijetki su naprot iv, novidli, mletački toponimi. Zabilježio sam
naziv uvale i rta na Lavrn aki Škrov ada »svtniartia«.
Ove tooonomastičko-lingvističkc činjenice važne su za prosu-
đivanje pitanja o naseliivaniu ovoga dJije~a zadars
kog arhipelaga.
Iz njih izlazi, da su Hrvati zatekli na Velom Otoku ribare Roman
koji su iskorišćivali Kornate isto onako kao kasnide i Hrvati . Jedino e,
od njih mogli su Hrvati saznat i roman ska imena, što iih navedosmo.
U Koma tamai ma još imena otočića neslav enskog podrijetla,
kojima ne znamo značenje. Neka od njih ponav liaiu se više puta.
Ovam o ide najpriie Aba (dugi silazni na prvom stogu) Veita 1 Mala
kod Sestric e, zatim Aba Vela i Mala nasupr ot uvali ČUšćice i na-
pokon Aba Vela li Mala (na specijalnoj karti Žutska Aba) zajedn
o
s lukom, ovako zvanom, na južnom kraju otoka Žuta. Aba kod Se-
strica zove Se prema austro -ugars koj speoi(i~:noj karti italiJjanski
Abatu ta »oborena«, Što je aba, ne znam.
Nejasan je i: naziv Lovrn aka (ovako oo austro -ugars koj soeci-
ja'tnoj karti, na ju&,os1avenskoj Laver naka: kratki silazni naglas
ak
je na drugom slogu od kraja) u Ižu Levrn atka. Kao da je to izve-
denica od mletačkog pridjev a lavarn o »Iovor ove.l!
S obzirom na sufiks -ara li -ata kao da su roman skog porjiekla
Niorčara, Barba ra (upor. Bobar a u dubrovačkom arhipe
lagu), Svr-
šata Vela i Mala.
Sasvim nejasa n je naziv Balab ra (kratk i si,laznil na drugom slogu
od kraja). To su dva škol(j;ića na sjever noj stranš Sita. Austro -ugar-
ska specijalna karta pozna još i siku ovako nazvanu.
Od novijih mletačkih naziva zanimljiv je Tarac (s kratkim si-
laznim naglaskom na posljednjem slogu), genitiv Tarea, od tal. ter-
razzo »veranda«. Tako se zove polje i brdo na Komaru, Tu je
mala crkvic a. Na ravnom vrhu brda nalaze se ruševi ne starog ma- i
nastira . Priča se, da su ga Grci sagradili. Jednom je došao ovamo
grčki trabak ul, tako se u Salima priča dal(je, li grčki
se morna ri iskr-
caše kod Tarea. Udariše mlatom o zid manas tira, nađoše vreću
novac a I] pobjegoše s njome. Priča je interes antna zbog toga, što
upućuj e na postoj anje starog manas tira na Korna
• tu.
il Slavenstvo iromonst vo
129
 ·IL
Najveći dio malih otočića nosi. naša narodna imena, kao i go-
tovo sve uvale iniharske pošte, Čobani oi ribari dalz su im kadikad
naifantastičnda imena: Među nj:ma irna i opscenih. Tako se dV(i
otočića zovu.po muškom spolovilu. Neki se nazivi POl1av]jaju u ovom
s>kllPu i na našem Jadranu, tako. Sestrice, Šill0, Obručan-š Vel:i i Mah,
Sušica, Borovnik, Tovariak, Tovar, Plošćina, Crnjkovac'", Korit-
njak, Blitveniak, Gustac, Klobučar, Pršniak'" Veli i Mali (na našoj
pomorskoj karti Prišniak), VodeniJaJk 1 5 , Gominiak, Paktenlak.Bruš-
njak, Mas:ll:njak, Ražanj, Zlatno, Smokvica Vela tMala, Gozdeniak,
Broskv eni ak, Desetiaiaci, Kukavac,Zornitk, Trstenek, Veseliuh, Gla-
vočVeb t Mali (na našoj pomorskoj karti' Glamoč), Lončić.
Naziv 'Jadra za oveći dosta du~li'asH otočiču redu školieva
Velog i Mallog Raš~pia čini se, da sadržava naš stafii~i nazsv jedro II
značenju »niedrae. Našem nazivu RašiJ) rte znam značenja. Dolazi i
udeminutivu Rašipić u ovom otočkom skupu. Ako š stoji mjesto s
prema čestom otočkom izgovoru, onda je to postverbal od rasipati.
Upor. Sip i Sanan na drugim otocima kao nazive za pieskovitu obalu.
Daine, f. pl. stoji za dagnje. To je hrvatski pendant prema Omišalj'
< Ad musculum, . .
Neke od nj,iih narod skupila pod zajedničko ime. Tako se Crni-
kovać, Trstenik il V~'Li brat zovu zajedničkim imenom Tri brati.
Izrazi za srodstvo rado se daju. Pored brata i sestre imamo još
školjić (sseverno od Žuta) Did. .
Ima izraza uzetih iz crkvene terminologije, tako Opat (ovako
se zove i rt i luka na južnom Komaru, va!l}daprema opatovoi mitri).
Između otočića ŠkuJja i Lungepet školiića nose naziv Žakan »đa­
kon« (Kameni L Ravni Žakan), i deminutiv Žaknac (na našoj pomor-
skoj karti Žakanac).
Postoje jaSJl1i tragovi pastirske mašte u našoj tooonomastlot ovih
otočića. Četiri školiića (otočića), razdaleko među sobom, nose na-
ziv Bisaga. Ovamo idu i nazivi! Tovar »magarac«, TovamjakvŠkuli
»uškop!Jen ovan«, MiJsi: »miiehovi«. Mrtvac ji Babina Gušica. Mrtvac
zove naša pomorska karta Mrtovac od 'myrta, Zbog toga tumačenje
niie sigurno,
,. Pastirskoj mašti imaju se pripisati i dva pomenuta opscena na-
ziva. Ovamo ide i naziv otočića Kurba bela »biiela kurva«, Kurba
Vela jr MaLa:
Pored ov'j;h naziva FsNče se kao toponim i naziv garma!" koji
se na sjevernom Jadranu UlPotrebljava za izvjesnu konfiguraćilu
morske obale, Odatle žzvedenica Garmeniak (MaH i Veti) i Garme
(tri puta kao imeškolj~a).
I čistiipridjevit služe-za nazive škol:j1ića. Takovi su Sitno, Ravna
i Ravna Sika. Mjesto .Sitno upotrebhavanaša pomorskakarta Sćitnt\

1130
 ž.r, Zb()g toga ostaje tumačenjeneizviesno.:Sttnom ože biti i
pridjev
od naziva otoka Sit, koji je u neposredno] blizin i; . ,
, ',Ods:tari1i'hnaših naziva -treba naročito spome nuti Knežak, pre-
djel na' Korna tu..lz .ovoga se naziva :yidh da je i ovdje pilo njivu.
koje SlI pripad ale otočkom .Knezu, , ,
Og imena većilh uvala, i luka .vriied na je spome na liilj~ča na
17
Žut1l , Bizikw i:ca i Biziko vac od imena b il.tke bi:Zi.ka1 8
, Jagodn
Stativ al (l1aspeciitilnoj karti krivo' Slativ a:l,kra tki silazni akcen a,
at
na zadnje m SiIi()gU). 'U 11H:j'ači fStaHva:liU riba se zimi. Ove dvije
pošte osobito su zgodne za ribanie.
Ovim nije dscrpena sva toponomastška tih otočiča. Ukaza no
samo na najkarakterističnije pojave, koje osvfet šuiu način naseljaje
vania i e;~onomskog;iSkorišt~vand~.
-
'

III.
Obilje škoiieva, rtova, uvala, hridina i sika todJiko je uKorn atu,
da je nemoguće bUo is!p':lSati sva njihova imena na prilože noj karti.
Prateći obalsk i sisten» trilju glavnih otoka Kornata, Žuta
i Sita, ozna-
či,Jii smo ih prema našoj pomor skoi karti broiev
nna.
I. Na.Ko rnatus u:
a) rtovi: 5 = Suhi Rat, 39 • Lonča(p-osvojprrUoIo
cea »:kOJ}Ue«19, 76 = Škrov ada (pozna ta mletačka riječ)d lat. i
Ian-.
84=
Struna č'": , "
b) uvale: 8 = Zakrče-", 11 = Bele Lučice, 12 = Lojena 22 (na
Levrna ki), • 13 = Pris1litga (ua Levrna ki, opetuj e se ina drugim oto- .
cima), 15 =1 Kravliačlca, 19 - Mod,ri Bok, 20 , .Lopat ica (opetu
je
se), 30 = ROIPotn~caMa1lra~ Velra, 52 --- Loiena (na Smokv ici),53
a. 77 = Karan , 78 = Jagodin.ja, 79 Tvnfa , 80= Maslmova.; =
Voden
.... , " '.
=
. e) školji: 1 'Kamičfć, BUIČ VeW i Mali, 3 = Prijateltiica,
' . ' ' " , .

)Zom~k.. 7 ~ SmokvenJ:ak, 9 - Tovar niak (od tovar

6=
»magarac«), 10
= Prišni ak Malm (metaf ora prema prišt), 14 = Sušica, 16 = Striž-
njak2~ (upor. Strižn a,'U~a !lauTelaščici), 17 =GQli
ć, 18 ==oBisaga
(inletafora). 21. " .. Pliešći!na 2 4 (tzo1JiraIl toponJiUt), 22 .'. Buhuijaši Veli
i' Mal:i 2 5 , 23 ~ Bisagi ca, 24 ;:::::::I Arapo vac, 25 -Kamf čic, 26
šipić, 27 = Kor:itl1ijak (metaf ora prema ,koriTO), 28 =KMa
= Ra-,
fafJiln, 34 ='
Blitvic a (dem1n'll·ttv (ld hlllttva: < lat. betula),' 35=, Karntčić,
36 =:
Veseli uh,38 •. " Škanji (sjevern()tat.~Gagno}klupa«), 40< ' "Kasellca'",
41 t:=:='Prišnjak VeH iMali (metaf ora. kpja se opetuje), 42 ' , Krpe-
~jina27, 43,-:-, Ravna S~ka, 45 . , 0QIl1ilnjak,46 :-Žaka n.a.c'
(derninutv
od žakan < diacones), 47 = Jančar, 48 "Pn:l usa Vela::il Ma·la, 49'
NoIić (demi lnutivo d v.O; U;l)(>r.dKrava~'oVa:ka); 50 =
.'
KI:int(izoHiran
toponim, vjeroja tno romanski), 51 ' Smokv iceMa le,' 54 ± Babina
9*
lJl
 Guzica (humoristički toponim), 55, 56 = Ve,lIi i Mal~ Zmorašnii
OpUh28 , 57 = Pusi, 58 = Mali i Veli južni Opuh:
d) sike: 60 = Buha (humoristička metafora), 61 = Lumbarda
(upor. naziv naselia na Korčuli), 62 = Pijat (tall. piatto »taniur«),
70 = Miši (humoristički toponim);
e) prolaz (kanal): 37 = Piškera (tal. peschiera »ribniak«],
Kao toponomastičku osobitost treba istaći u ovom skupu kate-
g-oriju humorističkih i opscenih toponima, što je rijetkost na drugim
otočkim skupovima,
JI. Na Žutu su:
a) rt: 84 = Strunac;
b) uvale: 82 = Pinizel (zacijelo romanski derninutiv na -icellus
od pinna »pero«, upor. hrvatske ekvivalente Perna, Pernatica za
rtove i uvale), 84= Stru:nac, 85 = Sarušćica:
i e) školiic 81= Brskveniak, 83 = Pinizelić, 86 = MaSi1indak.
JJI. Na Situ školii su: 87 = Božikovac, 88 = Borovnik, 89 =
Pelin.
Bilješke:

1 Od školovanih ljudi na Ižu (g. Antonioli) čuo sam i Kornatski Otoci

ili Kornatsko Otočje. Bulić identificira ove otoke sPlinijevim Celadussae.
Upor. Bullettino dalmato, sv. IX, str. 106.
2 Ovako se zove Jadran u govoru zadarskog arhipelaga. To je, kao i tal.
golfo, riječ grčka kćlpos, Nije posuđena iz fal,-mletačkoga, nego iz staroga
dalmatinskog. To se vidi već po početnom suglasniku k. .
3 Upor. O problemu ove Konstantinove složenice moje članke u časopisu
Starohrvatska Prosvjeta n. s. I (1927), str. 193 i »Ortsnamenstudien zu, De
administrando imperio« u časopisu Zeitschrift fUr Ortsnamenforschun« IV,
str. 218 i sl. Uzimljem, da njegova grafija (JJ predstavlja i ovdje kao u x).apwxa
naš samoglasnik u. Zato transliteriram sa -u na kraju.
• Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, 3 .izd.
br. 2254. .
5 Upor. moj članak u Zeitschrift fUr roman. Philologie, sv. XXXVIII
(1917), str. 552, br. 5.
6 Maslin-ada je riječ, koju upotrebljava narod. zadarskog arhipelaga za
maslinik. Pored riječi bakljada ovo je drugi primjer izvođenja hrv. riječi od
naših osnova pomoću romanskog sufiksa -ada. Upor. za nj moj Pregled franc.
gramatike, sv. I, § 321.
7 Upor. Meyer-Liibke, djelo citirano u bilj. 4, br. 7963.
8 Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIII (1914) str. 442 i sl. br. 3.

• Upor. Nastavni Vjesnik, sv. XXIII (1914), str. 443, br. 4. Prema Dauzatu,
• Le Francais moderne, sv. V, str. 376 predromanska riječ lausa je alp.nska
i' ide zajedno sa lava, lavanca (franc. avalanche).
10 Pretpostavljam, da je lat. i prešlo u samoglasnik u kao i u posuđeniei
ponestra »prozor« iz lat. fenestra.
11 Upor. djelo citirano u bilješci 4, br. 4942. Pored Levrnaka govori se u
Malom Ižu i Levrnatka.

132
 ·2 Obručan je i ime brda (85 m) na najjužnijem dijelu Telašćice nasu-
prot školju Gannenjak Veli.
~3 Od črnika »quercus ilex«.
• t Izvedenica od prst. Na specijalnoj karti Z 3O/K XII krivo Prišnjak.
16 Na specijalnoj karti Z 31/Kol. XIII krivo Vodnjak,

i6 O ovoj predslavenskoj riječi upor. moj članak u časopisu Romania,

sv. L (PaTis 1924.), str. 201.
II Hilj (dugi silazni akcenat) čakavska je riječ. Hilj. i hiljača znači vrstu
ječma. Upor. Ak. Rječnik, sv. 3, str. 597.
18 Upor. bizikaljka »siringa« u Ak. Rječniku, sv. I, str. 375~
. •9 Pod pretpostavkom, da je dugo aod liinča prema bodulskom izgovoru o.
20 Opetuje se i sa -c: Strunac.
:It' Ne može biti u vezi sa kopnenim toponimom krč, jer se ovi otoci po-
ljoprivredno ne iskorišćuju. Na pomorskoj karti napisano je zajedno za i krče.
l!2 Opetuje se- još jednom na Smokvici. Razumi Lojena punta. Cini se,
da je toponim očuvao još etimologijsko značenje liti.
23 Pridjev Striž.na izveden je od imenice strega »straža«, v. Mažuranić,
Prinosi str. 1378 streći. Ovamo možda ide i ime brda Strganae na Cresu, upor.
ter strže (»čuva«) verno svoga gospodina ibidem.
2t Upor. ime trave pleština oko Stona, Ak. Rj. X, str. 56.

25 Vuk ima bubfil »obao kamen« iz Budve.

26 Tal. deminutiv cassella,
'7 Vjerojatno augmentativ od krpelj »ixodes ricinus«, koja je riječ po-
tvrđena za Dubrovnik.
28 Postyerbal od opuhati »otpuhati«, koje se govori u Dalmaciji, Ak. Rj.
IX, str. 149. Ovako je nazvana čitava grupa sitnih školjića.

10. PAŠMAN

I.
Ovaj veliki i lijepi otok direktan je nastavak Ugljana, o kome
je već bi:Io govora. Oba otoka rastavljaju usko .ti1'esno, zvano na
karti Ždrelac, ~ luka, zvana il narodu Ždrelaštica, izvedenice od
Ždriielo",
Što se tiče položaja niegovih naselja, za nđ važi isti zakon, koji
i za sve otoke zadarskoga skUIPa. Naselja se nalaze na onom diielu
otoka, koji je okrenut prema kopnu, a ne prema kullfu.
S obzirom na carevu toponomastiku za nj važi isto, što i za
Ugljan.
Na njemu kao i na Ugljanu ima nesul1l1nj'iv-iJh rimskih imena mje-
sta, koia se dadu ispravno ohiasnšti samo ~ latinskoga jezika. Iz
toga slijedi, da je otok, bio naseljen od Romana prije nego što su
na nj došli Hrvati.
Ipak se ne može pouzdano tvrditi, da ga je car Konstantin spo-
menuo u svom pooisu zadarskog arhipelaga, Na osnovu niegove
složenice Katautrebenu (grčko cl) = hrv. u) može se samo nagađati.
133
da se II niezinu prvom dijelu sakriva ime Tkon, (kratki silazn! akce-
nat) = Kunj,~li Tkun (dugi silazni), kako se na Pašmanu općene veH2
Kun na Vrgadi.š" U carevo vrijeme, t. j. II 'Valov-miJ IO.vijeka, ovaj
je otok kao i čitav zadarski arhipelag, bio nenastanjen. .
Ovaj carev podatak treba tumačiti onako, kako smo već prije
rekli. U njegovo vrijeme romansko plemenito pučanstvo, patriciji,
povratilo seu; Zadar ili drugamo na koono s otoka, na koji se bilo
skloniln pred slavensko-avarskom najezdom. Zbog toga Je car, srna-
trao Pašman nenastanienim otokom.
Na Pašmanu ostadoše u to doba kao.ina ostaiim otocima ovoga
arhipelaga samo podložnici, kmetovi, o kojima srednjovjekovna hi-
storija nigdje ne vodi brigu. Među, ovim podložnicima moglo j,e već
tada btti dosta Slavena. To je jedno, štose dade zaklijučiJti ,iz carevih
vijesti.
S druge strane, .rornanska toponomastika otoka nedvoumno do-
kazuj-e, da SiU Hrvati, kad se ovđje.nasejlše, samo od domaćih.Ro­
mana, koie ovdje zatekoše, mogli saznate nesamo romanska imena
naselia, nego i ona: koja se odnose na obrađivane čestice. Romanska
topcnomastika nužno' pretpostavlja pos:tojanieRomana kmetova na
otoku u doba '<iose)jenja Hrvata. .
Pašman nalazi se sučelice naivažndern.starohrvatskom grad-
skom naselšu Biogradu (naglasak Bi4(jgrad na Vrgadi)" na moru.
upravo onako, kao Ug,lJjan što leži sučetice nekada roman skom na-
selju Zadar, u koiemu je stolovao bizantinski stratig (protospatanus,
cataoanus), uoraviteli teme Dalmacije.
Pašman je za cijelo vrijeme narodne dinastije, kao i kasnije, u
ekonomskom- i: kulturnom pogledu gravitirao prema Biogradu baš
kao Ughan prema Zadru.
Ovai otok dobio je ime kao i Ugljan, prema naivažniiem naselju
na njemu u doba hrvatske narodne dinastije.
Pašman je, kao i Ugljan; latinska. izvedenica stvorena pomoću.
Latinskoga sufjksa -anus od timskog genWnog imena Postumips;
Pašman predstavlia Postumianum praedium »Postumiiev seoski
posied«."
Pored Pašmanapostoialo je ovdie od.' predrjmskih vremena i
naselje zvano Tuconum (naglasak na o), pisanou našim ranim isera...,
vama i metatezom Cotunum Hi Cotonum, Prema našim fonetskim
zakonima; nenaglašen samoglasnfk ove ri!j;eči prešao je u poluglas
i ispao, Danas se piše. Tkon, a narod izgovara Kiin iHKun (dugt si-
lazni naglasak.' čakavski akut na Vrgadi). Tose ,;me u ispravama
zbog toga često spominj,e.što se .tu rialazio benediktinsk] -samostan,
Rimska toponomastikavkoliko se odnosi na naselia, niJe ogra-
ničenasamona današnje selo Pašman.
.,SjeverIW: odatlJe n'jiktzi~e selo Neviđane, u domaćem izgovoru
Nevijane, nji Vrgadi.mviđoa.ne. I to j~ doduše IatinskaIzvedenica
134
stvorena pomoću sufiksa -anus od rimskog ličnog imena Naevidius,
deminutiva od poznatog imena Naevius, ali Neviđane ne predstavlja
praediurnNaevidiarunn »Nevrdiiev posied«, nego je tu .bio monaste-
rium sancte Neviane." Naše današnje nase/He nddese,prema tome,
razvilo iz. rimskog orediia, nego oko nekadašnjeg manastira, kako
smo više puta v~dj.e1:il na. otocima. Današnje naše 'ime potječe od
imena svetice, premda nema pred sobom U!običajeno Su- Ui. Sut-,
Između Nevstana.t Pašmananalaztse zasel1ak MrHane 5 , kojega
ime predstavlia praedium Marinian.rum »MarFni:jev nosled«. To je isto
kao .i: Marjan. kod Splita. 6 •
Kakosevidi, ovaj je otok bio u rimsko doba veoma dobro obra-
đivan.. Oko rimskih predtia obrazovala su se kasniija hrvatska, na-
setiakao i na Uglianu. .
. Kao na Rabu što na;idosmo na naseljena mjesta, koja nastadoše
od r:ms'kih 'kuneiH, tako je to-bilo i ovdje. Na sievernorndiiekr otoka
nalazi se zaselak Band, talijanski Bagno, od lat. balneae »kupeb« .
• C::sta hrvatska naselja, koja ne nastadoše narimskjma, samo su
dva. To je zaselak zvan našom složenicom Dobropoliana i Ždrelac
(od ždriielostiiesno«) prema KukIjid na Ugljanu.
Toncnomastičko ispi-tivanje ovoga otoka uči, da je bio nasta-
njen od pradavnih 'vremena. Ako ga car Konstantin ubraja u nena-
stanjene otoke, njegov se podatak može tumačiti samo onako, kako
smo rekli.
U navedenim primjerima j~ni!j~ .iscrpena rimska tooonoma-
sUka otoka Pašmana. U Krešimirovoj liistini iz g. 1067. ve1i se, da ~e
naseljeno. mjesto (JiOoUlS) Pašman (Posnrnana) zvalostarim imenom
(anti QUO namine) Flauevco". To nije prvohitan obl!ik imena. Za ro-
rnanista je dragocjen. Naglašeni slog sadržava' dvoglas (diftong) ev,
karaktenističan za stari dalmatšnski jezik. On, stoji mjesto dugog
liatlnskog i. Naziv.Je prema tome domaći romanski, Njegov prvobitni
latinski obl1k mozac je glasiti samo FlaVI VICO »F<!IavUevo selo«. Na
osnovu zakona hapl~otogije dva ista sloga stopiše se u jedan, kao što
zakonoša nastadena osnovu istoga zakona ,iz zakononoša,
Starodalmatinski tooonim Flaveyco je nestao. Po svoj prilici: na ,
mjestu današnjeg naselša Pašmana postojala su dva rimska naselja
jedno uz drugo:Plravi'l vieus i praedium-Posšumianum.vonako po
prHii,ci kao u današnjem Dubrovniku što je postoiašo romansko otoč­
ko naselie Ragusium na hridinama i njemu nasuprot slavensko na-
selie Dubrovnik, pisano u dubrovačkom statutu Burgus.Jlekao što je
postoialo na ter:itoriJju današnjeg Zagreba-crkvenokaptolsko naselje
Zagreb ji tik donjega gradsko naselje Gradec (pisano krivo Grič),
Stapanjem dvaiunasella Jljedno propada jedno oo dva prvohitna
imena,iurugo postale opčenitoIgeeeralizira se). T<> je to~nQltna-
stičkizakon, .

l3S
 II.

Ogledairno sada najkarakterističnije naše tooonane u opsegu

(konfinu) pašrnanskih sela,
U Tkonu nalaze se star.i pridlevi od hipokoristika naših starih ime-
na, tako Prveni (kratki s~lazn:i na r) »Prvenov« od Prvislav (pašnjaci
i najveća uzvisina 185 tn, na specijalkiJ krivo Prvani), Radenj (kratki
silazni na a) »Radenov« od Radoslav, Liubin Vrh od Ljubomir i
Čeprniek (kratki, silaznt na r) od Ceornia (Ciprijan), Dobarče"
(kratki silazni na o). Stari pridiev je i Paunie" (polje).,
Ima izvedenica i od nepoznatih limena. Mjesto, gdje je bio be-
nediktinski manastirv zove se ČOkovac (kratki sillazni na prvom
slogu). Na benediktinceodnosj se polje zvano KoludrovilCa. Razva-
line nalaze se još na brdu zvanom Pustograd (kratki silazni na pr-
vom slogu). Tu le bila stara »mostirinae.t?
Neki već ooenanotočkt toponimi ponavljaju se i ovdje: Vela
,. Glava, Veli: Vrh, Straža, Grbe, Glav ičilne, Crn~ke, KobiJjak, Kruševo
polle, Kruševica (uvala), Triluka (kratki silazni na O, Borovniak (tri
rta), Poliice. Poliane, Plemeština, Kdlediš te, Studenac, Vrtline,
Kuk i t. d.
I romanskaizvedenica Šipnata ponavlja se ovdje. Tako se zove
ovdje voda uz more. I I .
U opsegu (konflna) Pašmana zanimljivo je ime brda Cudoniin
(kratki s.i:lazu] na prvom slogu), pridjev od: imena CudQillia· (od Ću­
domir).
Ostala imena kao Zaglav (duz! silazni na prvom slogu), Gripe.
Na garmi, Dumbočica, Završie, Dračevac, Jamina, Jasenovik, Vr-
hovine, Ogradice, Jamina i t. d. ponavljaju se ovdje kao i na ostalim
otocima Hina kopnu,
Od većeg Je interesa zabil~ježiti kao toponim stari hrvatski izraz
r
za mjeru polja Gonjaj (;dtu,gr siđazn'il na a), koj~ ovdje označuje
obrađeno polje. 1 2 .
Današnje selo Neviđane (kratki silazni na e) nalazilo se nekada
na mjestu, koje se zove Miorišće (kratki silazni: na drugom slogu), od
mir »zidillle«. Pridjev od Neviđane glasa neviskr (kratka silazni na e}
u izričaju pdUe nevisko, Iz ovoga pridleva izlazi" da je narod shvatio
ime miesta kao izvedenicu u phirahi stvorenu pomoću Siu.lfiJksa -ianin,
koji je odbacio u pridievu. ,
I ovdje se oonavliaiu već poznati toponimi kao Zaglav, Šipnate
(također uz more)" Podvornice »nji,ve,pOd dvorom, kod: kuće«, Ar-
tine, Gaj, Grbe, Jamina, Ograda, Kus, Gladušine (kratki silazn] na u)•
. Komorndak(du~ sidazni na drugom slogu), Tridrage (do pollanske
međe), Kuik, Osd.oi i t. d. Stari naziv Krugza šumu ,il ovdje se poja-
vljuje: ČeHnski Krug.
136
 Zabiđježiti je još toponim Plat (južni i Zmorašnfi), koji nijesmo
susreli na otocima.l" kao il supstantivirani pridlev Staniševac (kratki
n
silazni na od Staniša.
u sešu Mrtljane (kratki sillazni na a) zabilježio sani među osta-
lima ove nazive njiva: Gustice, Zgon, Lučine;Podvornice ii t. d. Ovi
stari! nazivi poznati su nam iz ranijih studija. Od OVIh je najvažniji
Zgon, Taj. izraz, kOjii dolazi u' zadarskom kraju, odnosi se na stari
način obrađivanja zemlje pomoću kmetova. Naziv potoka Progon
»puteliakza stoku« vidjeli smo i na drugim otocima zadarskog arhi-
pelaga. Brdo 'i morski rt uza nj Rasovica (kratki s,Nazrui na n, demi-
nutivod rasoha »račvasto drvo«, ponavlja se također na ovim'
otocima.
Iz toponomastjke sela Dobropoliane zabilležiti treba pridiev od
ove složenice, koji glasi: polfanski bez prvog diiela: Polianska (s du-
gJim čakavskim naglaskom na drugom slogu) zove se rt (punta) na •
teritoriju sela Bani (kratki S'iJaznil).
Iz toponomastike Ždrelca biiiežim Kamenjak (kratki silazni na-
glasak na prvom slogu), na karti krivo Kamenik, Martinjak, sup-
stantivirani stani .pr.~diev Martinji »Martinov«.
Mnogi toponimi ovoga sela ponavljaju se kollilko na samom ovom
otoku, toliko i na ostalim zadarskim otocima. Ovamo idu: Zaglav,
Artina »vehkiiJ rt«, Ploča, Gladuša »rđava niiva«, Grba, Kablina,
Gusta, Vršak, Ogradice, Vršina, Šilo, Gorica, Njivice, Vela draga
f t. d. .
, Naročito treba zabiliežiti naziv rta (punte) il glavke kod nje
Cerena (na austro-ugarskoi specijalnoj karti krivo Cerma, kratki
si[aznii na drugom slogu). U ovom toponimu očuvan je stari slavenski
naziv za mrežu. Taji nazrv danas, se više ne govoril u Dalmaciji.
Još treba zabiffli·ežiJti hrvatske 'toponime Brozovica (od. Broz <
Ambrosius), Kobiil:.ia:k il Kruševica, koji" uz navedene, jače ističu usku
povezanost otočke toponomastike s kopnenom.
Od imena mnogobrojnih uvala treba zabilježiti hrvatski naziv
Zaklopica (duljina na prvom, kratki silazni akcenat na drugom slo-
gu) za tal, VaUie Chiave na karti nekadašnjeg austro-ugarskog ge-
neralštaba.
III.
Pašmanskt otočići (školj i) dijele se na dvije seriie. Prva, sjever-
na seriia (Š.kOlltid.ć kod Neviđana, Oarmenja'k3r,. Bisaga, Ričul, Galeš-
njak, Komornik, Babac-", Muntana, Dužac, Cavatul, Planac, Frmić
i Sv. Katarina) čine vezu s Biogradom, FiLip-Jakovom, Turniern i
Tukliačem na kopnu. Druga, Južna serda (Ganaarol, Košara, Masli-
njak, Žižani, Gangaro, Ors!jak 14 a , Kotula, Oburi'") vežu Pašman s Vr-
gadom i nlezšnim otočkim skupom. Njilhova imena većinom su našeg

137
 I
porijekla, aHI imai romanskih (Ričul, deminutiv od lat. ericlus »iež«,
Gangaro il dem:ilri.utivodati1e Gangarel od tal, ganghero »baglama od
vratiiu«, KOVuJla »sukniica«. Neki od iovfh krivo sUlzabiJlježeni na
specijalnoj karti, tako. Cavata mjesto CavatuP6(dugi silazni akcenat •
na drugornslogul.ckako narod govori.. .
Lijepa su naša imena Galešniak (kratki silazni akcenat na. pr ...
vom). .izvedenica od galeša »crn« ,it, 'Komomilk. izvedenica od komo...
rika »quercus coccšera«. . ' '.
Nina austro-ugarskoj ni na jugoslavenskoj specjialnoi karti nije
zabilježeno 'ime p~ičiIt1e (sike); jedan i .po km. udaliene 04 P.illliip...
Jakova, Kočmstvo iH Kočinsko' (kratki Siilazni 'akcenat na prvom
slogu). To je izvedenica od kočina »kočet, oštra dlaka«. Naša po-
morska karta: piLše za nju ime Kočerka,
Naša pomorska karta donosi' još ove nazive:
• a) za uvale: Jota (nejasno) na'Žižnju,Žinčena, ('Pridjev od ne-
jasne osnove), Če1inđa, Taline (upor. Tale na Glibu), Lučinaaugmen-
tativod iluka; "
b) za rtove: Orlić, deminutW od orao (upor. Orlec na Cresu).
Gnal, Posljednj,i toponim mora da je romanskt, sudeći po završetku;
aH ne znam, .štomaIe osnova. '

Bilješke:
1 Prema Buliću, Bullettino dalmate, sv. IX, str. 117 s Ug:janom Pašman

smatrao se u staro doba jednim otokom, onako, kao nekada Lo.šinji Cre.s. Oba:
su imala zajedničko ime Lissa (Plinije)~' , ',;. '.' , ,'. .'
! Upor. moj članak u' Zeitschrift fii~ Omnam.enforschung, sv. IV, (1928.),
str. 21851. . . " , ," .:
2aAkc~nte sa Vrgfide b~lj~,žim prema.đurlštću, N. Vj. sv. XLV i XLVI.
V. članak o Vrgadi. " , .
• Historijske su potvrde veoma šarolike. O tome, kako se odnose prema
današnjem hrv. obliku ,V. moj članak u Nastavnom Vjesniku" sv, XXIX (1921)..
str. 446 i sl. I ovaj otok, kao i Ugljan, mijenjao je s. vremenom ime prema
važnosti naselja na njemu. Najstarija je hrv. potvrda za nj iz 15. vijeka; Upor,
Ak. Rječnik, sv. IX, str. 696.. G. 1289 i 1351. zvalo se insula Bagrii, Balnei pre-
ma Ba,nju. Upor. JireȀk,Romanen I, str; 62. . ,
• Upor. Rački, Documenta, str. 70 i Bulić, Bullettino dalmate, sv. IX,
str. 118. Ovaj naziv ne može da potječe iz starih vremena zbog toga, što bismo
za skup dj očekivali i kao u Žman, žmulj i pižuo, od lat. riječi MedianulIl\
modiolus i podiolus.
5 Neviđane i Mrljane stoje u pluralu mjesto u singularu kao Opatije,
Selca i t. d. u Hrv. Primorju. i u slovenačkom Trbovlja, i to zbog toga što
narod ne misli na samo naselje, nego na, čitav njegov teržtorti (konfin); ~oji
sač:njavajunjive, pašnjaci i t. d. Plural je mogao nastat: t~o,što se u do-
čet!ku.osjećao sU!fiks -janin, a sva imena mjesta izvedena pomoću toga sufiksa
jesu .pluralia tantum. , ' , .. ,'. '
- 8 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. X;XIII(1915) str. 344
i sl., br. 7. ' ,
.. Rački, DOCumenta, str. 70, 71.
,s Upor~ Dl>brače tl srezu užlčkom.. Ličnom imenu Dobrat od Dobramir ili
Dobroslav ~eIlla traga upisaniJnyr~lima.

138
 ..
• Pridjev paunji »paunov« dolazi samo kod Zoranića,
to Talijanski se zove ovo brdo Monte Zuccharo. '
11 Topon:'m'Sipnata ponavlja se nebrojeno puta samo u zadarskom arhi-
pelagu. Na Rabu postoji i oblik Ćifnata. Nikako nijesam mogao saznati. da li
postoji u narodu ovakva opća r!ječ s određenim značenjem. Ako tko 'to sazna,
neka 'mi javi. Mjesta nazvana S:pnata nalaze se samo uz morsku obalu Tu se
miješa morska voda sa slatkom. Nije isključeno, da je Sipnata latinska ·izve-
denica od Šipun, Ovako se zove u Cavtatu neka pećina s vodom. Upor.. Zore,
Dubrovačke tuđinke str. 25. To je grčka riječ ~:'phori, »vodeni konao, tuljak«.
Upor. Rohlfs, Etymolog. WOrterbuch der unterrital. Grazitat, str. 227. Upor.
članak: o Ižu,
lO Upor. ,Mažurarilć, Prinosi i t. d" str. 326. .
11 Upor. u Dubrovniku plat = plasa »ploča« Ak. Rječnik sv. X, .st.!·, 14.
',t4 G: 1334. i lU4.zvao se ova] otočić Bavac.Upor. Smič:klas,'Codex sv. X,
stt.141, sv. XIII, str. SOO. Na njemu su bile soline,
ua Na 1lIiI1stl"O-ugarskJOj spec. karti Osljak, na jugos1avensk-<l!i. Oš ljak.
15 Dugi silazni naglasak na u. Na austro-ug, karti Obon], na jugosla-
venskoj Obunj.
l' čini se, da jeto mletački.deininut1vdzveden 'od l!l't. roava »tol:laga« Ne
opetuje se nigdje drugdje.

ll. VRGADA

I.
Na Pašman, zajedno s otočićima (školievima) oko, nlega nado-
vezuje se na jugu malen otok Vrgada' Ju domaćem. izgovoru Ver-
g<>ad.a). , ,.';: , .. ' "
Ovaj maH otok centar je u seriji od 16 školiiča oko njega. Okru-
žwu~i Vrgactu u.pravcu od sieverozapada prema sleverošstoku, oni
idu ovim redom: Obun (čakavski akut na u), Ši:pnata (kratki siiazni
na drugom slogu, na .austro-ugarskoispeeiialnoi kartiZ,30/KQl. XIII
piše se i Sebn ata) , Rakita (kratki sil~zma~cenatlJ;a:O,ObrQvanj
(čakavsk] akutna a), Obli~ Osti naglasak ,na 1), Kamič~ć(kratki si..
lazn:t na zadnjletl1Si!Jogu), Ve:U il Mal1 iŠko1jić (isti naglasak), Murve-
njak (kratki. silazni na e), Otra (dit~t silazni na i, naoomenutoispec.
karti krivo' Gida, na jugoslavenskoj ispravno),' Vrtlić MaH i Veli (na
SiPec.'Kam, krivo Vrtlac), Lončarić (naglasak kaou Školjić), Slkica
('J?iinta) Artina li Kozina. .. , .
. '" Tako Yrgada sačinjava sa svojl:m otočićima upravo otočki skup,
okome treba da se napose govori, Naša pomorska karta,btlježLioš
trisrma. školiičaeto 2 oko 'Obrovania.Jćodtse ZoVU Rakttl (1) i Ka-
m~či~ (2), a treći: Gnalič, nasuprot. rtu Gn.al' na Pašmanu. .
Ime ovoga otoka dolazi kodcara Konstantifia u lstom redu, u
iwi~ro i Krk (VekLa),Ral~ (Arbe) i Osor (Oosaral..» to kao pO&1jednj:i
aastanjeniotoK usievernom Jadranu ll-njegovo vrijeme.
Dok jeza .zadarski arbip~lag~,Za,Katau~rebellu,.Pizuch, Selbu,
Skerda, Aluip, Skirdakissa...Purotirna, Meleta j . EsUu'lliz, izrijekom
·~r.... ~
",:".'C.'
 ,

rekao, da imaju ispražnjena utvrđenja (erimćkastra) i da su bez sta-

novnika (alkita), za Vrgadu izriijekom veli, da posjeduje utvrđenje
(Gradac = grčki kastron) i da je nastanjena.
I

Ako njegovu vijest o nastanienosti zadarskoga arhioelaga tuma":

čima onako, kako smo reklt u dosadašnjim poglavLJima, nemamo
razloga da mu ne vjerujemo II ovom slučaju. Uostalom, carevu vi-
jest o nastanienosti Vrgade u 10. vijeku potvrđuju i druga hlstorii-
Sika vrela. Đakon Ivan, u' svojoj mletačkoj hronici, velii za konac 10.
vijeka (g. 998.), da su kmetovi otoka Vrgade (Levigradae .insulae
colones) izašli pred dužda Petra II. Orseola i prisegli mu vjernost.
G. 1096. pommju se na ovom otoku gradac (castrum), dobivanje soli
i dviie ribarske pošte (duas piscacionesj.-cd koj:ih ncdavanlc knez
(prior) zadarski' Dragus daruje samostanu sv. Krševana u Zadru.'
Interesantne SiU potvrde, što ih donose ova vrela, Car Konstan-
tin piše ime otoka i grada na njemu u sr. r. Lumbricaton. Listina iz
g. 1096. navodi: gradac u Ž. r. Lubricata. .
Primjietiti treba, da su u ovim grafiiama neizmdenieni suglasnici
t i k. Tako je pravflno u starom dalmatinskom govoru. Zbog toga se
oble graffie osnivaju na domaćem romanskom govoru u Zadru.
Potvrda, što ju daje đakon Ivan, pokazuje naprotiv prijelaz su-
glasnika t i k u đ i g: Levigrada'' insula. Ovaj prijelaz pravjlan je
u mletačkom narječju.
Ta dva p,ridelaza nalazimo i u današnjem hrvatskom obliku Vr-
gada. Zbog toga se mora zaključiti, da je današnji hrvatski oblik
mletačkog oodrišetla, upravo onako kao. današnji hrvatski nazivi
Korčula t Šollta što su mletački oblic] mjesto starohrvatskih Krkar
i Sulet, ..
Ipak znamo.xla ovaj današnji hrvatski ohlik nije najstariji. Mje-
sto Vrgada govorilo se naime još u 17. stoljeću Lapkat, Ovako se
hrvatski pisalo imre ovoga otoka u glagolskoi Maltici krštenih. Stariji
ljudi ll: Salima na Velom Otoku zovorili su s naglaskom Lavkat,
odatle ime stanovnika Lavkaćane'" (stari nomsnadv plurala).
Današnji hrvatski oblik ne poznale početnog sloga Lum-, Lu-,
Le. Mora Sie uzeti, da je ovaj slog bio iidelI1tilfUkovan smmans1kirn
članom i da je. zbog toga bio ispušten, bilo od SlavenaIli od Roma-
na. Taj slog točno je očuvan II starijem hrvatskom nazivu Lavlpjkat.
Samo je latinski samoglas u prešao preko poluglasa u a kao u Ma-
kar za predslavensku Muccumm. Drugi samogfasnik i ispao je, tako-
đer preko poluglasa jednako kao u Postufilmiana > danas Pašman
Hi u Lici!niana > danas Jaklian, Suglasnik r ispao je, da se olakša
grupa od tr] suglasnika, jednako kao srednji suglasntk u Pašman;
a mogao je ilSpaiSti: i po zakonu disimHacije prema početnom I, kao I
što Je. isp,ao zbog istoga razloga u čakavskom mostir za starije
molstir uli u atar za oltar.
140
 Prvobitni 'lJatimkiJ oblik glasio je po svoj pJiltid ,iJnrsula rubricata
:.crveni otok«. Nazvan je ovako zbog crvene" ilovaste zemlje na
niernu," Crvena boja upada u oči, kad se-otok promatra s kopna na
bregovima, što okružuju Vranu. o

IJ.

Toooncmastika Vrgade u golemoj je većini hrvatska. Ipak ima

o romanskih ostataIka, tz koilh se vidi, da su Hrvati zatekli Romane,
kad se ovdje naseliše.
Pored romanskog imena za otočić Šipnata treba zabia1ležilti ime
mjesta, ~dje se nečistoća baca, Kokara (kratki silazni akcenat na
drugom slogu). To je latinska r:iđeč cacaria".
Jedna od g'1:aVJi.ca blizu Luke (porta) na Vrgadi zove se pored
o Kapelica još i, Sudilian (kratki silI!aZllli na drugom slogu, gen. Su-
dujma, čakavski akut na istom slogu). To je Sanctus Domn:iJus. Ro-
manski stanovnici Vrgade štovali su daklJe istog bizantinskog ~veca
kao i Sp~iićani.
Osam ova tri stara romanska tononsma, a prelazeći preko re-
centnog taHjanskog i '~ingvističk:il beznačajnog tooonima Bašćiin, Pod
Bašćunčrn (tal. bastione »bedem«), svi su ostalt čisti hrvatski, Imena
uzvisina ista su kao li u ostalo] otočkoi tooonomasđce Kuk, Garma,
Gradina, MalJi 'i Ve'1JiJ1d Želežniak, Grbice, Grba VelHka ii Mala, Kobi-
liak, Kutiniak, Srabbmovac, Glaviči:ne i Vrhčvine, 4JspOd Vrhov.
o Od ,ostaIiiJh imena glavica treba istaknuti suostantivirarri pridjev
Platnlak, ćd imenice pIat »ploča«, koju Erno susreli na Pašmanu, za-
tim pridjev u nazivu Puđarska Gomila, od pudar »čuvar polja.
bekčiia«.
Od imena rtova istsče se Kranie (s čakavskim dugim akcentom
na a i duljinom na e »krajnie«). Ovaj pridjev II sr. r. rrietko se su-
sreće u dalmatinskoj tooonomasttct Zatim p,unta Artića, punta Ar-
tine, pod Artlne, na Artlni, gdje je -ar- čakavski zastupnik za so-
nantno r.
Imena polja takoder su ponajviše onakva, kakva i inače su-
srećemo u našoi :toponomastilcii: Zagradina, Lučina, Vrt~ić, Vele
Vrta, Podvornica, Kukavica, Podubača, Strana, Pržjna, Paprat, Ku-
wa 5 , (na njOlj je brdo K'I1Jtilnjak), Duška, Podvrtade, Vrhovina, Pod-
ograda, Pršpanšca (izgovara se i Papranica, i!zvedJe11liJca od paprat),
Jamina, DOIl'§.c,lPlma]l Doci, GrbtcavKrč il t. d.
Izmedu neobičnih imena njiva treba istaći' Plat (dugi siH!aznt ak- o

cenat), Zgon, Ponarca (čakavski dugi na i i duljina na a) i. Ozdrmi

(;kl'atki silazni na o) zbog toga, što .smo ih već susrelf i na drugim

141
otocima zadarskog arhipelaga.rOzdrfn] "jeist6, Štdiirrne pl!ani~c
Ozren na koonu,' ~od zreti »gledati«;' Gva] topon~m može da irtri,a'j
miito~ogičkoznačenje. 6 " ' , .' ,

Još treba spomenuti: dvostruki-deminutiv u pluraluVitlra,icoa

Gčrnroa i Dčnioa, od vrtal + -bČbC, kao it pastirski tOlJ)OIlJim Ploau-
dišće, te važan toponim Lahtići, koji se izgovara i Lavtići, Lšftići,
To je deminutiv old stare čakavske imenice (Zoran ić) lapat,g. lapta
»komad zernlie« 7 , koja dolazi kao toeonim od 15. vijeka. Milčetić
jie zabilIj'eŽIO na Krku lapat II značenju >~polje, livada«.
Naročito ie značajno; štoVrgadinci imaiu posebnu riječ zamor-
Siku p:NčilllU, koja se II Dalmaciii obično zove sika (od lat.isiccus
»suh«, taliianski.secca), Oni vele brak (Čakayski'd.ug1 akcenat); Ovu
riJeč UJ)Otrebl!java:j.u ribari na drugimtočkama Jadrana u značeniu
alge oko kamenja, gdjie žive r:ilbe. 8 Iza brakove ,imaju oni svoje n~­
zive: brak Kuka, Grbe, Kraniega, Šlpnate, Gorn:ll1ca, .Meko, SiJnko-
Vac (izvedenica od Šimun) i td.
U nazivima školieva oko Vrgade nalezirtio 'nekoliko zanirnljrvih
pojava. Kao što II Komatn školj lmožeda bude nazvan prema r,Hji
(pri!mder ,iJzKomata Glavoč), tako je to i: ovdje. PriimJjer: Oilta. "
Na kopnu, se ,bf1da obično zovu po ,oMasti' (pranierk oMo 'brdo,
Oblik kod Skadra), ovdfe Je','i'ško1jpć tajko nazvan, Primjer: Oblik,
što j,e stip.stantiJvi1rani pr.ildjev obao »okrugao«.
. " Otoč.~ć Artina, augmentativ od art »rt«, bDO je nekada s~n
s Vrgadom, Zato se Dzove ovako, jer je, u stvari; bio sjeveroilstočhi
rat Vrgade.. Danas ga spaiJa s Vrgadom pl~čil[lajlligaz, koji se Zp"e
Tanko (čakavski dugi na a ;il dulljina na o), izraz, koji odi~ifčnoprista]e.
Druga ptirčiln:a u uvahSv, And'rilte zove se Kvi31Snlo(:kratki siJlazni
akcenat' na' prvom slogu)~r1iedak,t()i]J'Onilm. '
Naztv Htiiib (kratkt silazni akcenat) za kamen na Šipnati obiaš-
njava metaforu za otočiće, koji se zovu Pohlfiba,

III.

Lingvistička analiza današnjega hrvatskog govora na Vrgad'i,

kako ju je dao dr. Blaž Juriššć," nesumnfrvođokazuje, dia mu je
osnova čakavska. Zbog toga je jQšču<l!Itije, da se u današnjem govor,u
niie održao, stari daimatlnskoromanski naziv Lumbricata, 'nego, mle-
tačkL ' . ,'
Da se rađi o recentnom, mletačkom.tooonanu,tose vidi,] uirz-
vedenicarna od iruJena otoka. Stanovnid,'njegovii1Jlie zovu' se Vrga-
đani" kako bi, bjj}o "ispravno-hrvatsk], nego VrgadiJ1)i. staJl1janskim
sufiksom, ;ednaJko kaQ j, Murterinti od Murter. Pr:rlJ~v sadržavasste-
dobno i 'ta~ijansikli: hrvatski suf;fks~ vrgadinski (na pr.' govor). ,l

142
 Selo na otoku ima doduše isti: službeni naziv kao i samotok.
ali se u narodnom gOVOliJ.razlđkuje.samo Selč i Liika•.očit 'znak, da
je narod primio recentan siužben'i:nazht·odmIetačkeit!prave ..
. To se. ovdie moglo timlakše.dogoditi, ,štO 'l}OstojiJu narodu pre-
daja, da su se današnji! stanovnlid·dOlSel~lliJs kopna. 1 0 To znači. da
današnjiVrl?;ad!j'l11 nijesu direktni: potomcistarih otočkilhčakav~ca.
nego, da Su se ovdje, došavštsa s,ieverooalmat~kog kopna, pomi-
ješaIlf sa starim čakavcima, teilliovdiep,nim;iJi čakavski govorelt su
ovamo već došli kao čakavci, jer je' Sva sjeverna Dalmaciia bila
nekada čakavska, ._
Da su <mi ovd~~ 'doseUenici, na toupućuie ana!1tilZa ,J]lj;i:hova voka-
bulara. Vrgadiiiniposjed'l1'ju .iiZraz gldendura11, st.ariji rumuniski oblik
od latinskoga glandula, cincarski i'tneglooorum,gl'.indur a, zatim
micin~12,pa po neki turskinaztvkao bunar, jače rrna. Rumunjski su
~zr:a2JirazullliijiJviJ samo onda, ak9 $ein.Jaj'U~ na,.umu vetL~l),iltski13
Vlasi, a turcizrni, koji su uopće vanredno rijetki na otocima (ja· sam
~h zahmjež~osamQ na Rabu i Pagu kod recentnšh doseljenška), samo
onda, ako se mi/sH na stanovništvo, koje ieo tursko vr:ilfemerl!ošlo
s kopna. .
Kao doselienicima .Vrgadinirna je valjda više ilII1JP'Ol1irao službeni
mletački nazsv Vergada otoka negoli domaći Lapkat, ·il ako korekt-
nijii stirodrevniii.
Os:.:m toga opaža se, da doseljenici često izcpačuiu iL preinačuju
toponsne u k raiu, 'kamo sedoseIe. 14 . .
Tako nam tononomasočka analtza može dObro da posluži j pri
IJispiti- vanju kretanja stanovrnštva.vorš meltalJiaSltatičkim istražev a-
njima.
Zab.iGježitt treba još kao paralelu za naziv Vrgada, da ovdie ne
postoii naš stari refleks Trst za iiI'Lrs'ko Terseste, nego je ta'lidansko-
furlanski oblik Trieste bio kroatiziranu Trčšć m., jednako kao i u
Trlfest m .. i TrIješće n., s pl1i1cJjevirma ttUestanskl, trjestanskif Trie-
stanac kod Vuka i, II narodnos Dj.esIJ:ti~15 s tom razlikOm, da je tali-
ianskofurlanskldsltong le (naglasak je' na e) u Vrgadi bio pravilno
reduciran u e, dok je 'kod Vuka i u narodnoj pjermt hilo adavtiran
iekavskom izgovoru.
*
* *
\ .

l ovdje smo se uvjel1iH,kao i na svlmostašmotocima, koje srno

dosada. proučavali, a uvjeritćemo Sie, i na ostalima, što ćemo ih
još rstraž~vatli o tome, koliko dragocienšh podataka sadržavaju otoč­
kitoponimi ta t.zv~ toponOm~tiiČkllstr;itigrafijli,t j.. za nauku o
tome, kako su se izrnjeniivalt' Jezici .na otoku i kako su se ove iz-
mjene odražavale u obHku;.toponima.

j·m
 Bilješke:
1 Sve ovo nalazi se kod Račkoga, Documenta, str. 404, 175 i 247.
2 Metateza gr mjesto rgj. kako je danas, zacijelo se nije nikada govorila.
Bit će grij-eška Mlečaninova.
2 a Ove dragocjene podatke o starom hrvatskom nazivu zahvaljujem dru.
B. Jurišiću. Po njegovom navo.du ovako se i potpisivao don Jura Smoljanović'
(podrijetlom sa Velog Otoka) i parohijan u Lapkatu (g. 1561. i 1652,a 1653-
1656 parohijan u Vrgadi. Podatak iz Sala dao mu je don Ante Jagić.
3 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, sv. XXX (1922), str. 132 i sl.
••
• Nije potvrđena u tekstovima, ali živi u romanskim jezicima. Upor. v.
Wartburg, Franz etym. Worterbuc,h, s. v. cacare »nećistrti se«.
;; Augmentativ od kut. Cest toponim.
o Ako je u vezi sa slavenskim poganskim kultovima u šumi.
, Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 584 i Akad. Rječnik, sv. V, str. 901, s. v.
lapat b i toponim.. U našim latinski pisanim dokumentima dolazi kao clappus,
v. moj članak ,,>0 potrebi Glossarium-a mediae et infimae Iatinitatis regni
Croatiae«, Nastavni Vjesnik, XXIII (1915), str. 650.
6 Upor. moju knjižicu »Naša pomorska i ribarska terminologija« str. 171.
o Nastavni Vjesnik, sv. XLV, str. 66 i sl. i sv. xr VI, str. 18 i sl. Autor je
objavio samo fonetiku vrgadinskog govora. Usput je pobilježio s akcentom
i nešto toponima s ovoga otoka, s Pašmana i s Murtera, Njegove zabilješke
ui><>tl'ebio sam u ovim studijama.
re Upor. Jurišić, Nast. Vjesnik, XLV, str. 87.
11 Isti, ibidem, bez naznake značenja. Ak. Rječnik III, str. 198, 225 ima
iz Hrv. Primorja glindura »žlijezda u grlu«, u Kaštelima gnjidura »zaušnjaci«.
Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, 3 izd. br. 3777.
Gljendura (ili gljiva) zabilježio je Kušar na Rabu. Glindura »vratnažhjezda«
govori se u svim selima štokavske-čakavske oaze na istarskoj visoravni i u
svim selima Slovinaca u zapadnoj i južnoj Istri, upor. Ribarić, Srp. dijalekte-
loški zbornik, sv. IX, str. 68 i 147. Ribarić ističe, da je ova riječ nepoznata
Bezjacima i Brkinima kao i u-Liburniji, To je riječ t. zvo Morlaka, t: 1. vele-
bitskih vlaha.
12 Jurišić, Nastav. Vjesnik, ibidem, i opet bez 'naznake značenja. To je
rumunjska nepotvrđena izvedenica metina od miata »vatruština, groznica«,
lat. ignitia od ignis »vatra«. Upor. moj članak u Časopisu pro moderni filo-
logii, sv. VII (1921), str. 230, br. 23. .
13 Velebit glasi ovdje Velebić kao i u sjevernoj Dalmaciji.
,. Na Baniji pravoslavni doseljenici Srbi izrn.jeniše stari ispravni naziv
Steničnjak (izveden od deminutiva stenica »mala stijena«) II novi S:eničak, u
Lici ispravni toponim Crna vas (15. vijeku V črnoj vsi -Ak, Rječnik I. str. 839.)
u nerazumljiv Crna vlast, u sjevernoj Dalmaciji pravilan Banja Vas »banovo
selo« u sufiksalnu izvedenicu Banj.evac. U žumbertku izmijenili. su Unijati
pravilni toponim i hidronim Sušica u drugu izvedenicu od soha Sušice (pl.),
stari pridjev m. r, Stojdraž (ovako slovenački od ličnog imena Stojdrag) u im-
perativnu složenicu stoj draga. To znači, da novo stanovništvo traži za topo-
nime novo Itumačenje i nove etimologičke veze. Stara riječ vas »selo« bila
je nerazumljiva novim doseljenicima. Zbog toga su je zamijenili sa vlast ili
sa sufiksom -vac. O ovoj interesantnoj toponomastičkoj pojavi upor. moje
»Studije iz srpskohrvatske toponomastike«, Belićev Zborn'k (1921). sr..r. 119. i
Mažuranić, Prinosi, str. 1371 i 1544 s. v. stena i vas. Sjeničak se zvao g. 1585.
grad stenički, Zatim moj rad »Toponcmastički prtlozi« u Casopisu za slov.
jezik, književnost in zgodovino V, str. 7. i sl. Lično Ime Stoidrag potvrđeno je
kod alpskih Slavena g. 1002.-1018. u Salzburger Urkundenbuch ll, str. 119.
Stari. pridjev ž. r. stoj draž »Stojdragov« dolazi g. 1343. u possessio Ztoy.draza
u virovitičkoj županiji (comitatus Wereuche), v. Smičiklasov Codex, sv. XI,
str. 78.
15 Upor. Broz-Iveković, Rječnik, II, str. 590.

144
 -12. MURTER

I.

Otok Murter (čakavski akut na e Murter na Vrgadi), zajedno

s brojnim otočićlma oko njega, nastavlja, u pravcu jugoistoka, otočki
skup Vrgade, NasIranja se na poluotok, što ga okružuje Zloselski '(na
našoj pomorskoj karti Ptrovački) i Murterski zaliv.
Prislon njegov na kopno tako je uzak, da je glavno naselio otoka
dobilo po tome naziv Tjiesno, ikavsks Tisno, tal. Stretto.
Kao kod Trogira ,i Osora, i, ovdje je otočko naselje spojeno s ,
kopnom pomoću pokretliivog' mosta, koji se diže, kad treba omogu-
ćiti proI.a'z brodovima.
Ipak se ovaj otok ne zove po današnjem glavnom naselju na
njemu, nego po naselju Murter, koje leži ispod brda Raduča i daleko
je od morske obale.
Ne zna se, kako se zvalo u doba Rtmljana. Mišljenje, da je Pli-
1J!ijev Colentum (opnidum et insula) Murter, ne može se <idliati,1
jer -Colenturn st()lji griieškom mjesto Sošentum, a ovome nazivu od-
govara starohrvatski Sulet (Hektorović), danas Šo11ta. Na Murteru
ima gr,a:dillra, ali nema dokaza, da SIe moraju iJdenti'fi:kovati s oppidum
Colentum.
Za Morter ili Murter nema srednjovjekovnih potvrda. Po svr-
šetku -er možemo zaključiti, kao i u stučaiu Kvarner, da se radi o
recentnom raletačkom nazivu, koji je preuzeo il naš svijet. Pored
mletačkog obhDka za sufiks -er postof u tooonomastšcš ovoga otoka
isti naziv i sa stariiim sufjksom -ar. Na jugozaJI)a!dnoj strani! otoka
ispod uvale Koromačne bilježi specdalna karta Z 30/Kof. XIII rt
(nuntu) Mortara. 2 Bliilro nje nalazi se izbočina, kao školj. zvana ti
deminutivu Morterić, na jugoslavenskoj vojno-geografskoj karti
Murterlč. Toponim Mortar ii inače se susreće na otocima zadarskoga
arhipelaga. Murter dolazi još jedinom u kotaru dubrovačkom!kao ime
zaselka. 3 .
ČiJni' Sie, da je Murter kao toponim iste prirode kao V Lumbarda,
naziv sela na Korčuli prema dašmatinskorn kopnu. Mortar, murtar i
murter riječi su posuđene iz tal'. mortašo, lat. mortarium »avan, stu-
pa, mužare"), Ovaj naziv potječe zacijelo iz vremena borbi protiv
Turaka. Na koju se Mstoriljsku prigodu ueravo odnosi topOlIl~m Mur-
ter. nije još QlbjtaŠll1jeno. Naistariia potvrda za nj potječe i1Z početka
18. ~to1:j,eća. G. 1715. pd1Še se vjlla Murteru". Naziv .ie prema tome
recentan. .
Toponimi našin otoka: Lumbarda, Murter, Batarda", Galija,
Straža ii t. d. označujU! mjesta, gdje su bi!1e postavljene lumbarde,
mužari, baterije, galije, straže i t. d. za obranu protiv I1Iepliidate'1jskih
(zusarskth) navala.
10 Slavenstvo i romanstvo
145
\
 Da Murter nije hrvatski, nego mletački topornm, to se vidi i, po
nazivu stanovmka ovoga otoka. Ne zovu se Murterani, kako bi bilo
pravilno hrvatski, nego s taliianskim sufiksom Murterini. Istu izve-
denicu vtdjeLi smo il TIla Vrgadii.
I na ovom otoku kao i na Premudi, Vrgadi, Šolti i: Korčuli mle-
tački naziv istisnuo je iz narodnog govora stariji hrvatski, Toliko
jak je bio upEw mletačke uprave i u našoj toponomastici. U žup-
skim 'mancema na sto mjesta piše se 1658.-1706. Srimač,11 Srimču
mjesto Murter. 5 Odatle je na Pašmanu naztv stanovnika Srimčanin,
Moj izvjestirteilj po ovom pitanju prof. Jurtšić" ne zna zastalno, da li
se govori za žensko Srirnka.
Što znači Srimač i kojega je podrijetla, to zasada ne znam. Kako
i Murter u neku ruku označuie poluotok, kao i Srima kod Šibenika,
može se s pravom tvrditi, da ova dva naziva store u etimologiiskol
vezi. Nije nevjerojatno, da su od iste osnove 'i: nazivi sranonia =
srtmulia »goveče u koga su rogovi: vrlo naprid,ed iznešeni«, koje je
negdje u Bosnizabjlicžlo Ivan Zovko". Ako ova dva stočarska ter-
mina predstavljaju prvobitno značenje osnove, onda su Scima ii iz-
vedenica odatle Srimač metaforički' toponimi. J

Od pet naselia 'ovoga otoka nalstarodrevniii naziv nosi: lira-

mina. Hramina je stari! augmentativ od hram li znači »kuća«." Ova
opća slavenska riieč rijetka le kao toponim, Kao ime mjesta zabilie-
žena je Illa Dunavu kod Nove Palanke.jrdie su Slavena 5. iH 6. vijeka
prekrstile rimsko utvrđenje (castellum) Literata II Hram (danas Ram
Hi Rama). Izvedenica hramina u značenju »kuća« potvrđena je od
14. viieka u starosrpskim spomenicima. Po liramiiIlli: nazvan je i
flraminskt zaliv.
Starinski je i naziv brda Raduč, koji se u dalmatinskoj tooono-
mastici često ponavlja u ovoj funkcij,t. To jie star:i pridjev odličnog
imena Raduka. U Ud se 'pominje 1486. porodica Radušić.9 Južno od
Mokrog Polja ovo se porodično ime očuvalo dio danas u imenu sela
i brijega Radušić. U lučkoiižupaniši postojala je 1338. selo (villa)
Raduhova vaas'" sa h mjesto k.
Naselje Tijesno broji pet zaselaka. Jedno od nj:iJh zove se Da-
zlina, jednako Kao selo Dasline u šibenskom kotaru, ovako zvano
1358., 1371. i 1480,11 I to kao da je pridievna izvedenica stvorena
pomoću sufiksa -in <od Učnog limena Daslav.l'' S istim sufiksom na-
činjeno jie il ime zaseoka Ivi!I1j,. Samo je oridievu Iviln dodan još stari
i sufiks. Da li je i Betina (dugi si!lia:wd naglasak na e, na- Vrgadi Beti-
na), takav pridj,ev, ne mm. .Imena ostalih zaselaka II Tijesnom:
Dubrava i Jezera, ,obični! su naši' toponimi.
Uvale murterske nose od česti! limena, koja smo već čuli u otoč­
koj terrninologd], tako Malli Dolac i Koromačna, POSlIjednja uvala
nalazi! se ispod brijega Koromačnica (83 m). To sujzvedenice od
imena bjl}jke koromač iH, bez metateze, Komorač.P Metaforičan na-
146
 ziv nosa Kosirina, augmentativ od Kosi\'Qjf:U'n~Bt~~v,i~kao
ove oruđe. Neobičniđ'~ je naziv uvale Vu~w~g~ ~m~vCUJ.skoj
voinogeografskoi karti Vučigrad), i to s gil~I1<Yol~i~~fi~ i~~lt
gledišta nejasna j,e i složenica Artiluka k~~'InlftIVV~~lm.§~POJJ1fWt
sika ~arta. zove je Vrtiluka.. Stev~rno o~ B_Hp~. ' t ~]N.'§.II::~. . ~i,::
Zdrače, kome ne znamo znaeenja, Nasa i ~~(~lffi J.~
Lovišta, naziv koji smo dosada susretali 'll.91· 'JWI.AAncib~0~~,
koji jie nejasan. miogsT ..EfITjQoJo rrrblarsb
Osim Raduča su visovi na otoku Ja~x.a~2I'~rH.lfky~tit §\Nil
posve razumlliva naša toponima. Nejasan je i4Hm!JlWit~~r1ffiiYkkiJ9
ime uzvisine. sUru:quš S){2t.sVl rIo'rnt;;:
;:orrr rninoqof i},2'C)!1uNl
II. ' tl UITI .sGm og .s~, JJ1 a
~., ;vO .srriotd sUV1 .m!oto
U terrninologii; morskjh rtova (punti) OM~ ~P§fflĆ~ld.rtH{f
put izraz R,at, koji je karakterističan za južnUr@~~ ~tmtf
skog Rata lilii Peiiešca dalje. AH je narod goV'q!)~Aa~.~
ovu istu riječ li sa samoglasrrirn r, dakako u ča~iYms:~~p@:J~\"
kao i na zadarskom arhipelagu. To se vidii od~~~ ~tb~{)d.~~
. čića rovu Arta Vela .iI Mala i Artice ir što se u~m~cf'tOOvRq,t;.!J~
naprjied pomenuta uvala Arti:Iuka, izraz, ko~i, akĐ'deoifmr~JY!l~i~
liežen na speoijalnoj karti, iizaziva čuđenje. Imav1tffi~ ?rllffi~<WI
puntu zvanu Art« »rt« = Rat il Luka. NeobičanTWOO'~i;~~r&q
mjesto muškog, kako inače' glas,j, ovaj toponim AtG~J~kR:J~~1""ože
obiasniti, Rat u značenju »puncta« nije ista riječ . r~tr ~l!lJmff
s gledššta etimologile. Ova posliednia može biti i 'M rvi :'Eff"ijn'l-9tLYfq
. ković, sv. II, str. J16) po deklinaciji i. Feminina oven!.eI§: 'AAll~~
prijeći i u deklinaciiu a, lspor. laž, pored laža, Zbp&Uo:~~r.~efmJ9llj~
kazati, da se u A r t a na Murteru može da sakIIiYrfuh~Jsh~w
nehrvatski naziv. B2i8 i )!inv01oH
Istaknuti ipak treba, dia je Jireček zabiilJežfo na ijalJij ~fte~~WT
nirne Arta i Larta g. 1222.-1334. Moguće je dak,aJmj) t((lj~a,mimtAAf
ska Arta nema nikakve veze s nazivom rt. Naša pomor.~flk@.!"lA
biliećl Artić kod Betine,
Murterski škoiji obuhvataju trt grupe. Prva gruea, veoma broj-
na, nalazi se na sjeveru zaliva fframiJna iZdrače. Ovamo idu dva
školia zvana Ma!~a i Vela Arta ~ druga dva zvana u deminutiva
Artice, Prema ovsn nazrvimasudeći, imamo .j ovdje istltrW~NJJ. kao
i na Vrgadii. Izvjestan nekadašnji rt (punta) 'OId'llUlPho se ~Jer~j;l!'Jmu
od većeg otočkog ti!j,e~La d postao š~olj,. Današnji otočić, n~a~~[~
rt (punta) zadržao je prvobitni ispravni naziv.· , iB! ']'19;';>1";
Dva otočića ovoga skupa nose isti metaforički 11JMjNti~<Wi(l)
Kornata: Prišniak, izvedensca 'Old prišt.l" Oba su odiijeHeRfldŠ~
zvanim MasliJniak. . Holl .srnirt
Visovac i Gubavac razurnliivi su nazivi za školieve, .rrrobsetcn
10*
 Naziv Radelj za školj predstavila zacijelo prvobitno lično ime.
U hrarninskom zalivu nalaze se VeliJki i MaJli Viill~k, sunstantivl-
rani stari pridjev od vino, koji na hrvatsko-srpskom kopnu dolazi
još u vezama kao Vin] Vrh i Vina Gora. .
Što znači: Tezina (na jugoslavenskoj voinogeografskoi karti u
pl. Tegine) kao nazdv školia, ne znam. Možda je to augmentativ od
teg 15 »obradiva zemlia«. Ovaj toponim vidleli smo na sjevernim za-
darskim .otocirna, Teginu od Rade1ja rastavlja školj Sminlak koji
piše jugoslavenska vojnogeografska karta isoravnde Zminiak, Osno-
va ovoga imena dolazi Ilia dalmatinskom kopnu u nazivu teritorija
starohrvatske županije Srnina!". Ne znam, što znači ovaj toponim.
Murterski tooontm može biti izvedenica od zmija.
Druga grupa murterskih školieva nalazi se uz zanadnu obalu
otoka. Ni~e brojna. Ovamo idu Prišniak, Školjić; sika Karničac, Ško-
Ilić prema uvati Kosirin] i četiri Kuku:1jara (Kamičič, Vodniak, Ba-
buliak i Kukufiar). Ovaj pos1j,ednJ,i metaforički naziv interesantan je
toliko, što je Akad. Rječnik, sv. V, str. 763 sumnjao u postojanje
riječi kukuliar »čoviek koji pravi kukulfe, vrstu kapica« u narodnom
govoru. Ovdje vtdimo, da je narod upotrebljava u toponomasticl
školj eva. Naša pomorska karta bilježi: još naziv Mišine za neznatan.
školjić zapadno od uvale Slanice, i Tužbina, naziv školia uzalivu
Kosirina. Isti naziv u pluralu Tužbine bilježi' ista karta kao naziv
rta sjevernije od uvale Dolac.
Treća grupa murterskih školieva nalazi se u murterskom ka-
nalu. Uz rt (puntu) zvan Rat bHlježi austro-ugarska specijalna karta
pridi evni naziv MaH i VelikiJ Drazarnaski, a jugoslaveTIISka imenički
Dražemac. Ne znam, da li tako narod uistinu govori i što znači ova
čudna riječ. Uz njIih' je sika Muoka, prvobitno lično ime kao što je
već spomenuti Radelj. U zalivu samom nalaze se Liutac, Školjić,
Borovnik i Bisaga (ovako ,i II Kornatu), Krbošniak (po svoj prilici
izvedenica od krbun »ugali«, aH ga naša pomorska karta piše Hr-
bošnjak, što čini ovu etimologtiu vrlo nesigurnom» Mimoni'ak i
Mashniak,
*
* *
Kaoznačajna ukazuie se pri isp:iJtivanju toponomastike ovoga
otočkog skupa činjenica, da nliijlesmo našli niiedan starodalrnatinski
romanski toponim, To znači, da je II doba doselienia Hrvata u ove
krajeve taj otok bio zaista pust, t. j. bez starodalrnatinskih Romana.
Ova činjenica obiašniava se geografskim položaiem otoka. On leži
odviše blizu kopnu, da bi moglo služit] kao zaklonište onim Roma-
nima, koji su tražtl:i spas na otocima pred slavensko-avarskom
naiezdom,
148
 Rij.eč hripa »l~tica«, koja se govori na Pagu, ovdie se javlja kao
toponim u pluralu Hripe.
Naziv Kušija, što ga biiieži naša pomorska karta za prolaz kod
Artica, možda j,e isto što i Krušiia između Plavnjka i Cresa (taJ.
corsia),
Bilješke:
1 Upor. Bullettino dalmato, sv. IX, str. 133.
2 Sve toponomastičke podatke za ovaj otok crpem iz austro-ugarske ge-
neralštapske karte Zone SO/Kol. XIII., jugoslavenske vojno-geografske karte
list Zirje i naše pomorske karte. Nijesam ih provjerio prema izgovoru domaćih
ljudi. To ima da se učini u budućnosti.
3 Upor. Ak. Rječnik, sv. VII, str. 161.
4 Ak. Rječnik ,sv. VII, str. 15 i 161. Meyer-Lubke, Roman. etymol. Wor-
terbuch, 3 izd., br. 5693. Njemačka riječ Mčrser, odatle naše mužar, potječe iz
istoga vrela.
5 Saopćenje prof. dr. Blaža Jurišića. Naziv Srimač potvrđen je od 13.
vijeka. G. 1285 piše se insulae Srirnaz (et Zuri), Srimez (et Zurri). g. 1357 duae
insulae Scrimach {et Zuri), g. 1366 tres insulae Srimaze, Zure et Arte, Ovo su
grafije dokumenata iz naših krajeva. Mletačke su grafije Scrimiz, Zuri, Jame
pored Srimaz, Sirje, Carte i 14. vijeka, g. 1324, kriva čitanja bez vrijednosti
za lingvista bit će g. 1332 Serenuz mjesto Scremaz i g. 1324 Scruniz mjesto
Scrimiz. V. Smičiklas, Codex v. VI, m. 528, v. XII str. 438, v. XIII, str. 520 i
Mon. Slav. merid. v. I 160, 172, 352, 354, 359, 382, v. III, str. 423'~ iSrima \kod
Sibenika potvrđena je g. 1402, Mon. Slav. mero v. IV, str. 458. Glede grafija
(gen.) Jw:te i Carte upor. u tekstu Arta. Marčić, S11p. etnogr, zborn.k, sv. XLVI,
str. 576 navodi kao staro ime otoka Srimac, Ovako bi se doista mogle čitati
navedene stare grafije. Ako je tako, onda bi Srimač bio stari pridjev m. 11".,
uz koji se razumijeva imenica otok. Srimac more se .tumačiti (kao »stanovntk
Srimee. Marčić je na str; 580 zabilježio narodno pričanje u Sepurini na otoku
Prviću, 'da su stanovnici ovoga mjesta »na ostrvo pobegli iz Srime na kopnu,
da se zaklone od turskih navala«. Takovih veza .izrneđu ovoga otoka moglo
je biti. i prije turskih provala. Zbog toga bi bilo mogućno tumačiti Srimač kao
prvobitni pridjev od imena stanovnika. '
• Ovako se zove u Rogoznici kraj, 'gdje je danas fabrika. U vrijeme Fran-
cuza bili su tu 'topovi. Odatle današnji naziv položaja Batarija (kratki uzlazni
na trećem slogu od kraja). •
7 Zbornik za narodni život I, str. 311. Zaliti je, što Zovko nije zabilježio
mjesto, gdje je čuo ove nazive.
8 Upor. Ak. Rječnik, sv. III, str. 679.
8 Upor. Monumenta historica Slavorum meridionalium, sv. XLII, str. 29
i 32.
10 Smičiklas, Codex dliplomaticus, sv. X. str 373.
11 Jelić, Vjesnik, sv. III, str. 81. Smičiklas, Codex, sv. XII, str. 535.
a Ak. Rječnik, sv. II, str. 200.
13 Ak. Rječnik, sv. V, str. 284 i 345. Postoji i oblik bez početnog sloga
morač. Riječ je grčkoga porijekla marathron »feniculum«. Upor. moj članak
u Zeitschrift fUr roman. Philologie, sv. LIV, str. 486 i sl.
14 Naziv je metaforičan. Narodna mašta shvatila je oblik otočića kao

• prišt. Upor. Ak. Rječnik, sv. XII, str. 176.

15 Odatle težak, težiti »obrađivati«. Upor. Mažuranić. Prinosi, str. 1445 s. V.
18 Upor. Rački, Documenta, str. 114 139 i 114a, 1083 locus, castrum Srnina;
Smičiklas, Codex, sv. XII, str. 521, g. 1358., sv. II, str. 11, g. 1103., territorium
de Srnina. Piše se i Zmina

149
odatle, što najstariji potvrđeni oMik glasi Zuri. On se i danas ozna-
čuje kao talijanski. Tako se pliše 1059., kada krali Krešimir daruje
ovaj otok samostanu 'sv. Ivana II Biogradu na moru. Mjesto početnog
konsonanta z piše se i j (Juoi). To znači, da su Hrvati čuli sličan
romanske spirant, koH i u :imenu Maius. u hrvatskom izgovoru Maž
ilJi u Jadera, hrvatski Zadar, tal. Zara.
Vrlo je vjerojatno, da je toponim Zuri' = Ži1rj,e grčkoga porijekla.
Najbliže mu stoji grčka riieč zvros, 'koja ima mnogo značenja. Kao
pridjev znači »zaokružen, zavinute, kao imenica »zavoi, krug, jaruga
iskopana u okrugu, konao«. Očuvana je u .romanskim iezicima kao
glagol li kao imenica. Grčki samozlasnj«, označen i'PsHtonom, jed-
nako se izgovarao u starodalmatinskom Zuri kao i u rumunjskom
ziur, To je značajka balkanskog latiniteta, u kojem se grčka riječ
izgovarala giUTUS. 8 _
Žirie rastavlia od Kapriia nenaseljeni otok Kakaa, Ovaj je naziv
možda ,identičan s lat. cycinus »labud«. Ta riječ govoriša se u lat.
pored cygnus u istom značenju. Midodtuše u toponornastici dalma-
tinskih otoka niiesmo našli metaforičkih naziva po labudu, aId ih ima
po galebu. Upravo u ovom otočkom skupu zove s,e škoB, u uvali
Smetna (na jugosJavel1!Skoj voinogeografskoi karti Smetnja) na
Zrnaianu, Galebiniak. Brdo na istom otoku (l 03 m) nosi isti naziv
Kalebiniak s promjenom početnog suglasnika, kako dalmatinski
pisci (Baraković, Kavanjin, Pavlinović i t. d.) govore. Izgovor la-
tun:skog suglasnika e pred y i isH je kao u dubrovačkoj liječi kilmak
za lat. cimice »tienica«.
I ime drugoga nenastanienog otoka, koje rastavlja Prvić od
Zrnaiana, Tiiat, čini se, sudeći po svršetku -at, da je latinskog' pod-
riietla. Od ovoga naziva nostoit još supstantivirani pridjev Tiiašnica,
Ovaj služi kao 'ime uvale, u koju mogu pristati i brodovi, i' kao ime
rta (punte) uz nju. Šta ie Tiiat, ne znam.
Manj.i škoL1i 'Impe se oko ovih pet većiih.
Na Prvić se nastavljaju prema Zlarinu školj Galiola »rnala ga-
Iiia«, Lupac i sika Roženik. Lapac postoji i kao ime sela u Bosni.
Izvedenica Je od Lup, riječ koju MamNć upotrebljava u značenju
»glava«. Roženik jeiJzvedentca od rog.
Otok Tdatprodužuic u pravcu sjevera duguLjast školj zvan Lo-
gorun; naziv zacijelo romanskoga podriietla, ali mu ne znam zna-
čenje. Logorun je veoma značajan toponim, i to zbog toga što je iden-
tičan sa imenom zemlje 'kod Splita Logorun, koju je pO.Sjedov~8 M'a,~
rulić (ispor. Starine XXV, str. 161 i 163), apOmjN'e ~trotP ft~t1kJ(&,
i to 1266. terra poslta ad Logaronerts~P.ftttvl~~,'C ~/m13J8.
in Lagarono magna terra i~x1~~~as WtibJlliS t,i~&. fčMTasf 1<,
sV~V, str. 99, X" str. 395 1 JErlf~~'R~anen, Sy.•L str.. ~}. ~
al "~n'c~f>fYt!j lq· ~ -MtiP rrge~ idi
m
jj .dl veiN. o~ e?frru srrsvxsn o' B .B~i ~ ~13VIJ jlj~ n ~:s.13YJin
je .. Co" •
 Do rta Tiiašćice nalazi se školj Kamenica, vrlo karakterističan
naziv, koH inače siuži za oštrige. Do kopna produžulu Tišat školii
Lukovniak (na našoj pomorskoj karti Lukovnik), Prišniak, metafora
prema prišt, koja se opetuje, i Sov liak, izvedenica od sova.
Otok Zmaian kao da produžuiu lli pravcu [ugoistoka sedam
školieva, Obonian? VeH il Mali, Sokol, Sestrica (tal. Sorella), Vrtliače,
Kamičac i Dugo. Osim Oboniana sve sami naši razumliivi toponimi.
Otok Kaprije ima uza svoju istočnu} južnu obalu deset školieva:
Prčevac, MaH i Veli: Dupinić, đeminunv od dunin »delfin«, Bavienac
(na našoj pomorskoj karti Bavlienac), Ostrica, Kraliak, Gumanac,
Mišjak MaLi i VeNI, Ravan it sika Rama.
U istom pravcu rasijani su i ška1jevi Kakna, na sjeveru Čavlin,
Tetevišniak (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugosla-
venskoj Tetovišniak) iH Kablin Veli i Mali, Kablinac, Cerigul, Dužac
i Mala Mare. Između uvala Prtslsga i Potku ćina nalaze se Borovniak
Veli i Mali, naztvt.koš srno vidje'},i u Komaru oi inače. Na iugu je
Kamenišniak Velii i Mali,izvedenka od kamenica »oštriga«,
Ško!devi: Žirja također su brolns, Kornata s,e drže Mrtovniak,
izvedensca od mrta »myrta«, VrtLić ili Ravna, Sarnograd, Rapa-
rašniak, Bačvica, Sridan i Sedlo.
Juzozaoadno od Žirja u Kulfu stoje Balkun (označen brojem 4),
Kosmerka (2), Blitvenica (1) (tu je svjetionik), Proklandica (3) Rav-
na, Kameni r sika Ormeni (7). Poshednj; naziv pridjev le od garma.
Vrtlac (4), Babuniak (6). JUŽJno od uvale Kruševice leži školj Skr-
vada, (ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj
Škrovada), naziv, koji je zacijelo identičan s imenom školia Škro-
vada u Kornatu.'?
Sasvim na jugu otoka stoie Bavkul, Rasoc j Mažirina. Prvi to-
ponim kao da je neka starodalmatinska riieč. Susreli smo ga i na
Molatu. Druzi jie nejasan, možda analogičkj nominativ za Rasovac
prema gen. Rasovca?, Cini se kao izvedenica od rasoha »grana«,
riječi, koju smo češće susreli u terminologiii otoka. Treći je naš
augmentativ od posuđenice iz mletačkog rnaziera. Starija naša posu-
đenica iz domaćega romanskog govora glasi mocira, od lat. maceries
»ograda od suhog zida«.
Na istoku Žiria nalaze se školii flrbošniak, Gus te ranski (izve-
denica od gusterna »bunar«), Koromašna, naziv koji i na ovom oto-
ku dolazi: kao ime uvale, a i inače na otocima i Mikavica.ll~ Ovako
se zove i uvala do školia.
Neki nazivi rtova i uvala ovdje je ponavljaju kao i inače na
otocima; tako rt Nozdra na Tijatu i dvije uvale Nozdra Mala i Vela
na Kapriiu,
Na sjeveru Kakna ispod brda Rasovca, s jedne i druge obale,
nalaze se dvije uvale Prisliga. Tako nazvana uvala dolazi i u Kor-

152
natu. Ovaj naziv stoji možda u vezi s ličkim geografskim terminom
presliiež f. »dolina izmedu dva brda«, upor. Akad. Rječnik, XI, 710.
. Lako su razumljivi ovi naziv] rtova (ounti), na Tijatu Kružić
(ovaj naš· naziv odgovara naprijed pomenutom grčkom gvrčs):
Ostruška (na našoj pomorskoj karti Oštrica), Siri Ražanj na Zma-
janu, Lemeš i Mrtovac (od biLjke mrta »myrta«) na Kapriju, Debela
na Kapriiu i Stražinska na Žirju.
Naziv uvale Vodotoča na Kaknu opominje na romanski naziv
Štpnata s obzirom na značenje. Nalazi se i na Krku 'kod Omišlja.
I nazivi uvala sadržavaju mnogo naših razumljivih toponima.
tako Smetna i Zakloštica (izvedenica od zaklop) na Zmajanu, Ivani-
SIka (na našoj pomorskoj karti: Vanjska) ,i Zaiedlaača na Kaprlju. Re-
rnetić na Kapriiu odnosi Se možda na pu'Stiit1đake kojih je 'll staro doba
mnogo bilo u bHrzillli špi,}ja. Uvala Saraceno na Zirju,12 kojoj ne znam
hrvatski naziv, odnosi se možda na gusare. Imena uvala StUlPi,ca i
Kabal na Žirju jasna su. Ne zna Sie, što irna da znači Juro'" i da li
stoji u kakvoj vezi s pisanjem Juri za Žirje. .

*
* '"

Budući da se na nriioženoi karti nijesu mogli isnisati svi topo-

nimi, označeni: su brojevima u obalskim sistemima
.1. Žida: a) rtovi 9 = Jurkovica , 11 = Grašniak, 12 = Škro-
vadica (hrvatski demmutrv od mIet. s crovada), 13 = Debela (sc.
punta), 15 = Ljuta Veta i Mala (također uvala; b) uvala: 14 = Veli .
Bok; e) škollevi: 10 = Gušteranski (od gusterna < lat. cisterna);
II. Kakna a) rtovi: 16 = Oštrica, 19< Rašovac: b) uvale: 17 =
'Tratica (deminutiv od mreže trata), 18 = Tepli Bok;
III. Kapriia: a) rtovi: 22 = Oštrica, 29 = Remetić: b) uvale: 21 =
Medoš, 23 = Gaćice (metafora, koja se opetuje), 27 - Smetna (ope-
tuje se drugd:i:e kao Pometena od glagola mestf), 28 t::::::l Kaprde: e)
školievi: 25 = Politrenica, 26 = Ravna Sika;
IV. Zmaiana: b) uvale: 30 = Bok, 31 =. Pegor (izol:iran topo-
nim), cl) sika: 32 = Sestre (opetuje se);
V. Tiiata: e) rt 34 = Gaćice (t uvala se zove tako); b) uvala:
35 = Vlahov:
VI. Prvića: a) rt 36 = Kobila.
Kanali označeni su ovim brojevima: 24 - Kaprijski, 20 = Ka-
kanski i 33 = Logorunska Vrata.

153
 Bilj ešk e:
1 Hirtz, Rječnik narodnih zoolog ičkih naziva, str. 179 i sl. ne bilježi ova-
kovu izvedenicu od zmaj.
! Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX (19.21), str. 331.
3 Upor. moj članak u Casopisu za slovenski jezik, sv. III, (1921), str. ~
i sl., 151.
• Upor. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, sv. XXIX! (1921), str. 226.
iL Upor. Glasnik Skopskog naučnog Društva, knj. XV-XVI, str. 100 i sl.

8 Rački, Documenta, str. 51, 55. Smičiklas, Codex, sv. VIII, str. 450, sv. IX,
str. 3, 18, 20, 221, 231, 251, sv. X, str. 508.
7 Smičtias, Codex, sv. IX, str. 216. AkJO danas narod priča, prema Mar-
čiću, Srp. etnogr. Zbornik XLVI, str. 582, da je selo Zirje »dobilo ime po žirju,
koga je nekad davno bilo u gajevima crnike (quercus Ilex)«, onda [eto t. zvo
pučka etimolog/ija,koja postanje imena tumači prema današnjem jezičnom
osjećanju.
8 Upor. moju studiju u Zeitschrift fiix roman. Philologte, sv. XLVI, str.
391, br. 18a.
9 Ako je to prošli pasivni particip od obonjat; »omirisati«, Ak. Rječnik,
sv. VIII, str. 424, naziv je nerazumljiv.
10 To je mletačko-furlanska riječ scrovada »svinjarija«, izvedenica od
scrova »svinja«, koja se čuje i u Dalmaciji.
11 Ova riječ zabilježena u Bosni kao nadimak. Ak. Rječnik, sv. VI,
str. 661.
1! Ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti, na jugoslavenskoj mjesto
toga bilježi se kao ime uvale Tratinska. Ne znam, u kakovu su odnosu Sara-
cerio i Tratinska. Trebalo bi ispitati ribare na Zirju.
13 Ovako na austro-ugarskoj specijalnoj karti. Na jugoslavenskoj nema
na tom mjestu nikakve zabilježbe. j

l'*. ZLARIN

Zlarin .(dugi S'i~azn~ na a i đuliina na i) nastavila otočki skup

Žirja paralelno s dalmatinskim kopnom sve do rta Ostrice na polu-
otoku, što ga čine uvale Musorovrca i Mirin na sievernoi, a Gre-
baštica na južnoj strani.'
I Zlarin.kao] Žirje, broji se u šibenski otočki skup u užem smi-
slu. Maleni školii ikoji se drže njega, nijesu brojni.
Od kopna je od~jletjen ovaj skup šibenskim, a od ŽIrja zlarin-
skim konalom,
Na sjevernoj, istočnoj i zapadnoj strani; Zlarin nema školieva,
već samo na južnoj, gdje zatrpavaju prostor prema poluotoku Ostrici
u zalivu, koH pomorske karte zovu Porto Sebenico Vecchio, a naša
pomorska karta Grebaštica.
Zlarinski su školievi ovic na iugu sa strane Kulfa Komorica, iz-
vedenica od iste osnove od koje i :~me b~Uke komorika »quercus coc-
dfera«2. Zlarinskog rta zvanog Rat (dugi silazni) drže se: Drvenik,
koji nosi isto ime kao i dva velika otoka na zapadu Šolte (tal. Ziro-
154
na), Dvanika, koja se zove zato ovako, ier se dijeli na dvoje,
Rakitan (na našoj pomorskoj karti Ralcitn~ak), izvedenica odiJrnena
drveta rakita »vrsta vrbe«, kOlje kao tooonrm dolazi II Kornata, Mu-
monia, Oblik, supstantivirani pridlev obao, koH smo već susreli kao
iJme školia, .i napokon dva škoiia, koja nose romanski naziv, demi-
nutivod curvus" »kriv«: Krbela Vela i Mala. Na ulazu uGrebašticu
pred Tmarom je deminutiv odatle Krbelica.
Na sjeveru obiđu Krbela, nedaleko kopna, nalaz! se otok Krapan
ili Krapanj (naglasak je prema Akad. Rječniku, sv. V, str. 464 krat-
ki silazni na prvom slogu, a u drugom slogu je neoostoiano) s isto-
iJm·enim naseljem, poznato odatle, što se stanovnici njegovi bave va-
đenjem spužava, Sjeverno od njega nalazi se školj Krapiun, koji sa-
država romanski deminutiv od Krapan iH Krapanj, tail. Crapano..
Ovai toponim čini se da je grčkoga poriljekl'a. Kod Grka u južnoi
Italiji dolaze Imena mjesta Krepane kod Bove, Krepani u provinciji
Catanzaro s istom metatezom kao Krapan, To je grčka riječ kćpra­
non »blato-". Naš je istoznačns toponim Blato, Blata, Blace, Za-
blaće, koji baš u Dalmacift dolaze nebrojeno puta. Ovo tumačenje
ne može se uzeti ikao pouzdano zbog; toga, što grčk] sarnoglasnik o
II našim posuđenicama iz grčkoga ili ostaje iH se sužava u samo-
dasnj1k u.5
Teškoća za toponomastičko i:spJti'Vande na ovom otoku leži u
tome, što "nemamo nikakovih hlstorijskih podataka o imenima mje-
sta. Bez njih toponomasttk ne može pouzdano da zakliučuie. Može
da dade jedino takova saznanja, kola se osntvaju na više manje
uspjelom poređeniu,
StariJh potvrda za Zlarin nema. Ne znamo, ni kad se prvi put
pominie. Vidimo samo, da 'Se i ovdje, kao Du drugim slučajevima na
Mediteranu, Jadranu i Egeju, otok jednako zove kao i glavno naselje
JNdliemu. AH ne znamo, šta je prvobitno; dali ,ime naselja iilJi ime
.Moka. .
1B[~<fooonomastitk može da reče još samo to, da se toponim Zlarin
ne može da objasni na osnovu slavenskih leksičkih elemenata. To-
ponim je zbog toga razloga sigurno predslavenski,
Toponomastika ovoga otoka ne pokazuje očitih romanskih ele-
menata, već samo čisto naše toponime.
j~1 ~ (175 m) nosi ime Klepac, prevedeno na talijanski
~y~a riieč klepac znači u Istri »zvečak zvona«. Na-

I
J1!!l~a.
e . • '. nost se zacijelo na osobitu konfiguraciju brda.
"'<? ' :' die drugdje ne dolazi na hrvatsko-srpskom
hroi"iju. uzvisina (152 m) zove se Veleš. Naša po-
!\'}ct!ll li i a o ime uvale. Opomlnie na Velež kod Mo-
~1~a2I(ilNe~~u 'ifPb~nskom Epiru. Treća, Platac. deminutiv od
Plat »ploča«, dolazi loš kao ime seoca u korčulanskom kotaru.
155
 Rtovi Marin i Vel:tki Stric nalaze se na dvije strane Zlarinske
luke. Plovac je također razumliiv naziv rta. .
Medu imenima zlarinskih uvala susreli smo već PriJSU,g, li taj smo
naziv kušali objasniti u članku o Žirju. Vodena, kao ime uvale, ta-
koder je razumljiva. Odgovara mnogim Šipnatama.
Nejasan je naziv uvale Magarna kao i ime otočića Trnara. Ovo
posliednie moglo bi! bilti isto, što i grčka riječ tomarion, koja znači
»odrezani kornad«, a nalazi se i u tal. tomaio, furlanskom tomere
»gornii dio cioele«." Ako je tako, onda je to jedna indeciia više za
grčko podriietlo Žirja, Krapnia i Capo Oomena.
Zlariniani se od starine bave vađeniern koralja iz mora. NiJjesmo
obaviješteni. o tomu, kako je staro to njihovo zanimanje. Možda ce
istraživanje terminologiie toga zanimanja donijeti kakvo obaviešte-
nje o tome.
Bilješke:

1 Informacije o mjesnim imenima ovoga otoka crpem iz austro-ugarske

generalštapske karte Zone 31/~ol. XIV i jugoslavenske vojnogeogražske karte
list Sibenik. Nijesu provjerena prema narodnom govoru na licu mjesta. To
će imati učiniti budući toponomastici. Jednako treba provjeriti prema lingvi-
stičkim prtncipirna i Marčićeva pisanja u Srp. etnograf, Zborniku, sv. XLVI,
str. 583. On piše n pr. Dudlnjka za! Dvanj!ka kao narodni .izgOV1()1I".
! Grčka osnova ove riječi dolazi i u Caput Comari, danas Capo Gomena,
u 14. i 15. vijeku Caput Cumanum.Chochumeni, Upor. Jireček, Monumenta
historico-juridica Slavorum meridlonalium sv. IV, str. 428. Cho- u Chochu-
meni je mletačko cao >co, 'lat. caput. Prijelaz e > g u tal. obliku je kao i
u drugim tal. riječima, koje potječu iz grčkoga (upor. bottega < apotheca).
Nejasna je zamjena krajnjega sloga -re sa -na.
3 Curvellus dolazi u romanskim jezicima iberskog poluotoka u značenju
»srp, kosir«, upor. Meyer-Ltibke, Romanisches etymologisches W6rterbuch, 3
izd, br. 2423. · . 1
• Upor. ROIhlfs, Etyrnologtsches W6rtel'buiCh der unteritalienischen Gra-
.zitat, str. 130, br. 1077.
o Upor. naše riječi drum od grč. drćmos, podrum od ippćdromos,
6 Upor. Rohlfs. Etymologisches W6rterbuch da- unterritalienischen Gra-
zitat. br. 2173 i Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches Wčrterbuch. 3 izd.
br. 8772. Nenaglašeno o prešlo 1e u poluglas i ispalo kao u lat. solarium > siar
(Prvić Luka).

r:

15. KaPARA

Malene školieve, rijetko posiiane uz veoma krivudast obalski

potez, od uvale Orebaštice do rta Planke, treba uzsti u zasebno raz-
matranje zbog toga, što je sučelice na kopnenom teritoriiu postojala
neka po imenu nepoznata starohrvatska župa. Poznat joj je grad,
koji se zvao Stupiti (kratki uzlazni-na u i duljina na O.
Ona se izgradila, slično kao ninska župa, oko predslavenskog
naselja Stelpona Hi Stoloona.'
156
 Car Konstantin pominie St6Li>On kao grad pokrštene Hrvatske.
Njegovo pisanje predstavlja zaciielo romanskodalmatjnskl ugovor.
Kako pdkazuje svršetak -ona", naselje Stelpona ili Stolpona
predrimsko je, Nrrsko, kao i ostala [adranska naselja, kojima imena
imaju ovakav završetak: Albena, Scardona, Aenona, Narona i Sa-
lonae. Svršetak -ona glasi -in (i ie dugo) u slavenskom izgovoru:
Labin, Skradin, Nin, Norin i Solin. Tako i Steloona glasi pravilno
hrvatski Stupin.
Narod priča, da-su u Stupinu, koji danas predstavlja samo skup
rasturenih kuća, nekada boravili Grci.I da se tu našao sanduk du-
kata. Ovako se zove i uvala.
od svih dvanaest otočića, što ih nalazimo ispred teritorija ne-
poznate starohrvatske župe, jedino je Rogoznica nasehena, Na tom
- se otočiću i naselie zove Rogoznica (kratki uzlazni naglasak na pr-
vom slogu). To. je čisti naš toponim, i to supstanttvirani pridjev od
rogoz, riječ, koja često dolazi u našoj toponomastici.
Danas se zove jednako naselje, zaliv i čitav školj. Ali u stara
vremena niđe biJ10 tako. Ovaj se otočić zvao nekada onako kao danas
najviše brdo na njemu. Narod zove danas to brdo Kopara" (kratki
uelazni na početnom slogu).
To nije naš topontm, nego latinski Capraria, izvedenica od ca-
pra »koza«. Ovome latinskom toponimu odgovara naš Kozjak, koji
također dolaz! u Dalmaciji kao ime uzvisine,
Taj toponim nani kaže, da su stari Hrvati zatekli Romane u
Stelponi, u današnjem Stupinu, kad se naseliše ovdje i osnovaše
staroslavensku župu na čitavom terrtoriiu, kojem je bio Stupin glav-
no mjesto.
Zbog ove historijske činjenice zanimljivo je promatrati imena,
koja dobiše školii, što se nalaze sučelice.
Od naše toponornastrke na otočiću Rogoznici vrijedno je zabi-
lježiti ime crvene zemlije, zasađene vinovom lozom Crliina (kratki
uzlazni na r). To je izvedenica od osnove pridjeva crljen za crven.
Zavoj iza rta (punte) Opakovo" (kratki silazni na početnom
slogu), koji okružuje uvalu, zove se u Rogoznici Ždrilo (dugi uz-
lazni na 1). Ovaj toponšm u derninutivnoi izvedenici Ždrelac korak-
terističan je za naše otoke. .
Današnja toponomastika otočića Rogozni,ce dokazuje, da se u
ovom mjestu prvobitno govorilo čakavske narječje. To se vidi po
nazivu rtića (puntice kod mosta) Art (kratki silazni naglasak), gdJe
vidimo istu čakavsku zamjenu ar za samoglasno r kao li il zadar-
skom arhipelagu.
Žal od samog kamenja,' od Arta do nove rive, zove se Škari
(dugi uzlazni na a). Ovaj toponim vidjeli smo u Vrbniku na Krku.
157
 "" ....

Taj stari naziv označivao je dio obale oo kraju, gdje su se mogli

izvlačiti i popravljati čamci,5
Interesantan je još naziv uvale Griblie (kratki silazni na i)!l.
Rogoznici. Čini se, dia je ovaj toponim ist] kao i opća riječ grihlja
»brazda-", koiundesam čuo u današnjem narječju Rogozni'ce.
Uzvisina Kopara proteže se od Gornjih Mula do Griblia na jug,
tako da danas Kopara označuje kao neki poluotok na samom rogoz-
ičkom školju. Iz 'Ove činjenice jasno izlazi zaključak, da se isprva
čitav otočić zvao Kopara - Capraria. Kad se na njegovu sjevero-
zapadnom diielu jače razvilo slavensko naselje Rogoznica, potisnuto
je ono prvohitnrIatinski naziv otočića na jug.
Rt kod gornjilb Mula ne zove se Artić, kako bi se prema pome-
nutom toponimu Art moglo misliti, nego prema štokavskoj Ionetici
Rtić (kratki uzlazni na r), očit znak, da je današnje štokavsko na-
rječje u Rogoznici potisnulo starije čakavsko,
U samome 'mjestu nalazi se još toponim Brca? (plural: idem na
Brca, kratki silazni na r), To je stari derninutiv na -ce od brdo. Da-
našnji naš deminutiv brdašce sadržava dvostruki đeminutivni su-
fiks: -bC i -ce. Mjesto označeno ovako, uistinu je uzdignuto. Taj na-
ziv odgovara rornanskom MunćeI na Rabu i Ižu.
Da je današnje hrvatsko naselje Rogoznica nastalo na roman-
skom, može se zakliučiti i po imenu brda (123m) Movar (kratki
silazni na o; genitiv Movra). To brdo nalazi se na kopnu južno od
uvale i sela Ražanj. Movar dolazi od kršćanskog imena Maurus"
Capraria imala je dakle romansko kršćansko stanovništvo prije do-
laska Hrvata.
Uz obalski potez, koji imamo na umu u ovom članku, nalazi se,
osim Pogozntce, još dvanaest otočića. Svi su nenaseljeni i nose po-
najviše naša imena većinom istoga tipa kao ~ ona, što smo ih dosada
.proučavali,

1. Smokvica, kod dviju uvala i rta (punte), koje se zovu ženskim

rodom staroga pridjeva Raduča (od staroga ličnog imena Raduka,
što smo ga vidjeli u članku o Murteru).
Otočić Smokvica nalazi se na sjeverozapadu zanimljivog na-
selia, koje se hrvatski zove Primošten, a talijanski Capocesto, flr-
vatski naziv prošli je pasivni narticip od glagola premostiti u ikav-'
skom obliku. U književnom jeziku bilo bi Premošten. Ovaj naziv
savršeno odgovara položajumiesta. Ono se nalazi na otočiću veli-
čine Smokvice, koji se kao malena prevlaka, poput mosta, drži uz
kopno. Uz pridiev Primošten ima da se razumije riječ otok.
. Talijanski je naziv složenica, U prvom dijelu je opća r~ječ capo
za morski rt (puntu). Drugi dio sadržava riječ grčkoga porijekla
cesto »žbun« (grčki kistharos = kisthos ili kistos »žbun, iz koga se
dobiva guma«. .
158
 2. Grupa od četiri otočića nalazi se na zapadu od rta Kremik,
Iugozapadno od luke Primošten, Dva gornja nose već poznate nazive
Lukovniak i Masllovnik. Naša pomorska karta piše ga Maslinovik.
Dva druga zovu se Barilac (metaforički nazi-v prema bariju) i Grgo-
vac od ličnog imena Grgo, što nije izvjesno, jer ga naša pomorska
karta piše Grbavac. Ovako se zove i sika uzanj.
3. Izoliran leži 'll Kulfu školj Svilan. Neznam, za što je ovako
nazvan.
4. Školi, koji je. nazvan po ličnom imenu ,Šim'1llIl, naliči na polo-
žaj mj-esta Primoštena, Usko se drži kopna. Njega ZOVte naša po-
morska karta Jaz.
5. ĆeHri otočića nalaze se II Kultu pred ulazom u veliku luku
RogozniJce: Lukvenjak, Mala i Vela Smokvica i Mulo, na Ikojem je
svjetionik.
5. Pored Kooareškoli Tmara jedini je u ovom skupu, koji još i
danas nosi predslavenski grčko-romanski naziv, kako smo vidjeli
u člančiću o Zlartnu. Ovaj je školj bli.ži Zlarinu, premda, strogo
uzevši, ne jde illi zlarinski otočki: skUJI). On nosi ,i- naš naziv Plana.
Nastavak je Bila južno od luke Stari Šibenik (na našoj pomorskoj
karti Grebaštica),

BUhlk~:

1 Upor. moju studiju u Nastavnom VjeSnikU, sv. XXIU (1915), str. 347,
br. 11. .
I Upor. o ovom sufiksu moje parisko predavanje pod naslovom »La topo-
nymie et la question du substrat et du superstrat- u zborniku Actes et Me-
moires du premier Congres international de toponymie et d'anthroponymie,
.Paris 1938.
3 za g. 1333. izrijekom je potvrđeno, da se školj (seopulus) zove mletački
Caurera, a hrvatski (sclavonlce) Oopara. Upor. moju studiju u Nastavnom
Vjesniku, sv. XXIX (1921), str. 331. Primijetiti treba, da se hrvatski naziv ne
osniva, na mletačkom obliku,nego na starodalmatinskom. Upor. naziv otoka
Cabrera na Balearima.
• Upor. prezime Opaković .u narodnoj pjesmi. Ak. Rječn:k, sv. IX, str. 19.
5 Upor. moju knjigu »Pomorska i ribarska terminologija«, str. 145.

e Ak. Rječnik, sv. Ul, str. 425.

7 Ak .. Rječnik, sv. I, str. 615. Znači i »trg, mjesto, na kojem se sastaju
selj ani«. . ~ • • ,
8 Vrlo često ime u srednjovjekovnoj Dalmaciji. Upor. Jireček. Romanen,
sv. I, str. 46.

159
 Ul. OTOČKI SKUP SREDNJE DALMACIJE

u ovaj skup stavljam otoke, koi] se nalaze između Trogira

Pelješca: Č~ovo, Šolta, Brač, Hvar i VIs.
Od ovih otoka nalazimo kod cara Konstantina samo za Brač,
livar i Vis podatke, koji su važni za hronologjiu slavenskog naselja-
vanja. Za Brač i Hvar on Izrilekom kaže, kao i za Korčulu i Mljet,
da pripadaju Neretlianima. Prema tome hrvatsko naselienie ovih
otoka može da ootieče samo .iz vremena, kad ih Neretliani podvr-
zoše pod svoiu vlast. To znači, da je barem za jedan čitav vijek sta-
rije negoli na kvarnerskim i zadarsko-šibenskim otocima. Ono potječe
jz vremena mnogo priije polovine 10. viieka, kad car piše svoje djelo.
Za Vis kaže carda ne pripada Neretlianima, ali ime ovoga oto-
ka ne puše prema rimskom nazivu Issa tH prema romanskom Ussa,
nego II hrvatskom obliku lis bez proteze V-. Prema tome je otok u
njegovo doba imao hrvatsko ime. Iz ove tooonomastičke činjenice
možemo opet zaldiučiti, da je i taj otok bio slaviziran prije Konstan-
tinova vremena.
Prema ovim podacima carevim raspada se slavensko naselii-
vanje dalmatinskih otoka u hronološkom pogledu u dva perioda.
Sjeverni otočki skupovi , kvarnerski i zadarsko-šibenski, bili su na-
setjeni od Hrvata kasnije, poslij!e polovine 10. vijeka, južni skupovi
srednio-dalmatinski i južno-dalmatinski, btl'i su naseljeni od' Hrvata
prije, u vrijeme kad II 9. v~jeku potpadoše pod Neretliane.
Ovaj otočki skup gravitira prema obalskirn gradovima Trogiru
i Splitu ,g<lj;e lli carevo vrijeme stanuju samo ·Pw!J.a1JOt. Zbog toga se
mora rnisliti, koliko na ovim otocima Jrna toponhna romansko-dalma-
tinskog podriietla, da je na njima bilo i Romana, koji su dolazili iz
ovih romanskih gradova ih su imali podršku niihovu.

160
 1. ClOV O

I.
Za hrvats ke nazive Jadranskih otoka vrijedi isti zakon, koji za
imena rijeka na kopnu . Sve velike ri'jeke koje ,SU od važnosti, ilbilo
za prome t iM inače, za riibanjle .i t. d., od reda su neslav enskoz a pod-
rijetla; tako Dunav, Sava, Drava , Kupa, Una, Bosna, Bosut i t.
d.
Samo manji nđ:i'hovi pritoci nose naša imena. Isto pravil o vrijedi
za naše otoke. Ako su biH od važnost} za kultur u i pučanstvo, akoi
su već u starini bili nastan jeni, nose odreda neslav enska jmena,
Imena, koja su im davali dalma tinsk] Romani, zadrža vairsu
veni prj,{:agođirvši ili samo svome ilzgovon1. Imena škd{ijeva uzi Sla-
matins ku obalu rjeđe su roman ska, već su redovn o naša, tako dal- Po-
mešta k uz MI~et, Pohlib a, Garrneniak, Brnist rovac, GoU ~ t.d.
To sve
vjdielt smo u izobHju potvrđeno u dosadašnjim iJzliaganjima.
Ovo pravilo kao da ipak ne vrijed i za Čiovo. Je If to ieuzet ak od
općeg pravil a?
Taj je otok u uskoj vezi, s Trogir om, gdje se u sredni em vileku
v<>mi!I1jep·osebanroma1tSiki d1jalekat i gdje car Konstantin u polovi
10. vijeka poznaj e kao stanov nike samo Romane. Taldan l ga rovu ni
i danas onako .tkako se zvao u staro doba; Bua, Hrvati ga
ne zovu
tako, nego samo Čiovo. .
Nastaj e proble m, kako da se protumači, zašto i u ovom slučaj
Hrvat i nijesu postlUrp.ih onako kao i II ostalim slučajevima, koie smou
dosad analizirali, gdje smo vidjeli, da ne 'stvara ju novog naztva
nego da samo prilagođavaiu neslav enski naziv svojim izgovo rnim,
navika ma, To smo vidjeli u nazivi ma otoka: Krk, Cres, Rab, Pag
i t. d.
Zašto kod Hrvat a nema traga nazivu Bua, već samo Čiovo?
Izmeđ u i i o zanidemio je h, koji još piše Kavaniin,
Trogtr anin.' -
Ovaj naziv čist je naš posvoi n; pridjev . Ali ne znamo, od kakve
je osnove izveden. Prema tome nastale D drugi problem, odakle po-
tječe ovo ime, koje na našoj teritor iji nije osamljeno.
U Bosni, u župi
hliicvanfskoi, nalazimo me sela Či,hovići. Ovai je naziv kao i mno-
gi drugi, nastao old utemeljiselia ovako nazvan e zadrug e. Mi i opet
ne znamo, od kakve osnove ishodi porodično ime Čihovi ći, Akađe
rnirski rječnik ll,' str. 23, zabi,l(ježilO ie opću riieč čihovac kao naziv­
neke »vinove loze crna grožđa II Dalmacdi«. Nit za ovu izvedenicu
ne .znamo, od kakve j,e osnove . Austro -ugars ka specija lna karta
Z 32/XV bilježi na Čiovu kao naziv rta iH punte Pt. Cteva, što
zacijelo ima čitati Čiđ'eva. I ovaj naziv bit će u vezi s pridievorn se
Čiovo. Jugosl avensk a voino- geogra fska karta i naša
pomor ska karta
ne bilježe ga.
II Slavenstvo iromansl vo
161:
 Da odgovorimo najprije na prvo pitanje, zašto u I1aZlW za ovaj
otok ne postupiše Hrvati kao u ostalim slučajevima; zašto ne zadr-
• žaše romanski naziv, nego mu dadoše svoj novi, koj:i sa starim nema
nikakve veze?
Evo odgovora na taj problem.
Ovai otok, premda je bio spojen s otočićem, na kCX1em se nalazi
Trogir, pomoću mosta, koji se pominie već .u 14. viljeku, ipak je mo-
gao biti nenastanjen II doba dolaska Hrvata u ove krajeve. U rimsko
doba služio je kao kaznionica za političke prognanike. Niiesu dakle
na njemu stanovati ni u rimsko doba stalni stanovuici, Ova činjenica
može da nam objasni razlog, zašto Hrvati nisu očuvali staro ime. Ta-
kva imena mogli su oni: da saznadu samo od stalnih stanovnika.
s kojima su dolaziii u svakidašnji doticai. Kako takva nilje bilo na
ovom otoku, nijesu mogli čuti ni starogimena. .~
,
. Sređnjo:yjekovni dokumenti pisani: lataisklrn jezikom upotreb-
ljavaju za ČliOVO samo stare nazive Bua, Boa, Bova. To su nazivi.'
koji su se mogli očuvati u učenim sredinama, od koj;iJh oroishode li-
stine, a narod ih nije upotrebljavao. Viidjmo čak, da se ovo ime ,ii na
učen način izopačuje. Farlati ga piše Bubus ~ Bubua, iz čega se vidi.
da je staro ime doveo u vezu sa bos, bovis, »vfi«, pa ga prekroiio
Prema dativu ,i instrumentaluplurala bobus Hi bubus,
Slično prekrajanje dogodilo se s ovim imenom i ranije 'Il- kla-
sično doba. Pliniie je naime zabilježio Bavo kao ime otoka. Drugi
pisci, kao Arnmianus Marcel1i:nus i t. d. pišu ga Boa zbog toga, što
se ovome dovelo II vezu sa nazivom zmije boa. 2 Ova riječ i inače
dolazi II nazivima za zmiie u arbanaskom Ieziku il mora da ie iilir-
skoga podrijetla; alil kako se je mislilo, da ova zmija ždere volove..
riječ se dovela u vezu sa lat. riječi bos, bovis »v<k
Tononomasttka ovoga otoka većinom je slavenska; tako ime
sela i uzvisine (sa par kuća) Žedno" (čakavski dugi: uzlazni akcenat
na e), čime se označuje teren bez vode (upor. nazivza brdo Žeden
II NR Makedontii), zatim brdo Kobiljak, pa nazivi sela Slatine (krat-
ki sjlazni na a) i po1ložaja Rudine, zatim nazivi za rtove (punte) na
sva tri otoka: Rat, Rožac, Kalebiniak (na Drveniku), pa nazivi: za
uvale (vale): Tatinja, Duboki, Luke, Krušica, Pelinovac, Kala (sve tri
na Drveniku), zatim nazivi za položaie: Stražnica, Gnfilovača, Gla-
vica, Glavičica i t. d. To su čisto naši: nazivi ovdie kao ~ svagdje
drugdje.
U srednjem vijeku pomi!nJu se na Čiovu razne crkve, kao g. 1243_
ecclesia sancti Petri, g. 1326. ecclesia sancti: Cypriani de Boe, pa g.
1328. ecclesia s. Mauri de msula Bove." Uspomena na te crkve oču­
vala se do danas u nazevlma za morske uvale, kao sv. Petra (Su-
petarska uvala na Iugoslavenskoi specijalnoj karti), Movarštica
162
 ispod sela Okruka, Punta sv. Ciprijana (na jugoslav~koj specijalnoj
i na našoj pomorskoi karti Čumbrijan) i t d. To sve nije veoma
zanimljivo. . ,
Zanimljivije je OPaziJt:i~ da se na otoku nalazi samostan, koji je
na specijalno] karti Z 3l/XIV zabii1ježen kao Kloster Madonna del
Drid »dridska Majka Božia«.
Vrlo je vjerojatno, da je Čiovo pripadalo u starohrvatske doba
u dridsku župu. ffistoriJk Lucije. označio je kao sjedište starohrvatske
župe Drid današnrs zaliJv Bosiliina, Hm kako danas naš narod običnije
kaže, Marina (dugii S1iJazni akcenat na 1). U ovome zalivu t danas
postoji naziv Drid za brdo, na koiem se nalazi crkvica Majke Božie
od snijega. Naziv Bosilhna, premda je naš, slavenski, upotrebljavali
su nekada više Talijani negoli Hrvati, U tome pogLedu rimamo ovdje
isti slučai kao i u tal. nazivu otoka Lestna: za Hvar. Slavenski naziv
nisu očuvali Slaveni. nego Romani. Bosllnna je slavenska izvedenica
od ličnog imena Bosilj (upor. Bosšlevo i Bosilđgrad), što je slavenski
izgovor za grčko lično ime Basšios, koie vrlo često dolazt U dal- ,
matinskirn gradovima u srednjem vijeku. Bosiliina prema tome znači
zemlja, koja pripada nekome Bastliiu u Trogiru. ' ..
Stari hrvatski naziv Drid ni!j'e također slavenska riječ, jer ga
pominie već ravenski geograf, koji piše Bausiona Td est Orido. U
ovoj je grafij:i~ tako se obično uziJrnlie, O griješka mjesto D. Prema
navodu ravenskoga geografa Drido se zvao i Bausiona, ČiniL se, da
je Bausiona izvedenica od naziva Bavo, koji daje P1i!ni!.i'e za Čiovo.
Vrlo je lako moguće, da u nazivu Bausionaimamo sličnu :izvedenicu
kao Brendisium od Brenda" ii da Baus iona znači »miesto kod zmiia«,
Ali istaknuti moram, da je ovo mišljenje samo jedna koniektura, kOfa
se ne da d o k a z a t i . ' ,
U starohrvatsko doba navode se imena dridskih župana kao-
Osrina (1088.-1089.) i Dragoslav (1089.). Oboiica se označuju, kao'
, jupani dridistici. Dridistićus je lat. pridjev izveden od našega drid-
ski. Sama riječ Drid ne može se protumačiti: ;i1z slavenskih jezičnih
sredstava. Ri!.ieč je, prema tome, predslavenska i hrvatsko' župsko
naselje nastalo je na predslavenskorn. '
. Sama župa sačmiavala jie u ranom srednjem vijeku bogato do-
bro (praedium), za koje se otimao trogirski biskup. G. 1185. darovao
je Koloman ovo dobro trogirskoj crkvi. Andritia L potvrdio je da-
'rovnicu svoga sina Kolomana 1225. i izrijekom naveo II svoioi da-
rovnici, da imaju prestati sva prava na ovo dobro, što su ih imali
na nj6 Vučina, nekadašnji trogirski knez (quondam traguriensis co-
mes) lli Budislav, Grgurov rođak (Gregorii oomiti:s consobrinus),
Ovaj onomastički podatak omogućuje nam, da lingvistički obiasnimo-
postanie našeg pridjeva ČiJovo, kako Hrvati prozvaše stari otok
Bavo. Čihovo je, name, bez ikakove sumnje izvedenica od ličnog'
imena -cu, a,ovo može biti riiečod mila ji,i hipokoristika od Vul'čihna

163
 :i1Ji Vuč1ria. 'Od haziva odrtitLta*Vuči'h{a)·"illi ~. posvoin! ipridiev glasi
također *V:učiUoVo: Prvi slog niegov vu- mOgao ie lako. ispasn zbog
toga,što se zami:i.en~o
sa prlieđlogom u." Na osnovu ovakve ttngvi-
stičke k91Uoinaomemože seprotll'inačittt također posvoin:i pridjev
Cihovo kao 'toponim, ada se ne pretpostavlja hjpokoristik *Cih,za
koji nema potvrde. To sve ostaje dakako teortia, dokse ne nadu
pravi dokazi. .
Ako ie ilSp'ravno,ovo tumačenie, onda je na ovom otoku mogao
'uŽivati izvjesna prava (pašnjake, 'lovište i t. d.) nek] trogtrski Vu-
:čihna i prema mi'emu je i prozvano najprije mjesto, gdje je danas na-
's,elje Crovo, a onda otok sam.
n • . •

Ako je, tako, onda se može lako razumjeti različit postupak II

'terminologiji za nj kod Romana i Slavena. Trogtrskt Romani. naro-
'čito niihovlučeni krugovi, zadržali su staro oređslavensko ime oi nisu
.se obazirali na slavenska naziv možda zbog toga, što su od ugar-
sko-hrvatsldh kraljeva dobili'ovajorok kao j' djem ropu Drid i što
. ~$uP'obijalikneza v:učin'1.1 i Budi:slava uniihcvu nastojanju da održe
svoj posjed. Hrvati Opet. ostadoše kod svoga naziva možda zbog
toga., što j~ označivao posied njihova kneza. .
*
* *
)
Na: ovom otoku nema posve pouzdanih tragova grčkim nazi-
vima, premda se može zaključiti, da je pripadao Isejcima s Visa.
Jedini ostatak grčkilh naziva u ovome kraju mogaob1obi'ti romanski
naziv Zi-rona za otok, koji Hrvati zovu slavenskom izvedenicom
Drvenik (čakavski dugi uzlazni na 0, što znači »otok obrastao drv-
liem«. Ovakov naziv susrest ćemo i II Liiesno očuvanom u tal. Le-
sina za Hvar, Zirona je romanski izgovor za grčku apstraktnu iizve-
~đ!enicu gyroma" što znači »zaokružen predmet, okrug«.
.• . Riječ okrug' rijedak je doduše toponim na hrvatsko-srpskom te-
:titori:iu,9 ali romansko ctrcinus dolazi u nazivima za školieve baš uz
Drvenik. Tu nalazimo dva otočića ili školia Krknlaš Velii ji Mali. Ovi
-nazivi' su lat, iZvedenice, stvorene pomoću sufiksa -aceus od circi-
nus, Grčka riječ gyrOs »,krug« .dolaei ii ilnače kao naztv naših otoka
'na Jadranu. To jie Žirje, za koje se tali,janski veli ZuriJ10, kako smo
zore vidjeli. -
II.
.: Dok' na samom Čiovu .nema danas značajnijih tragova roman-
:$ki\nl t~on:imilIl1la, izuzevši poluromanske krščsnske nazive kao Mo-
:var§9ica Juvala odlJjčnOg imena Mevar ,<
Jat. Maurus) i Supetar
1< lat:' Sanctus Petrus, matfimndgo više 'u·imeriilnta rijetkih škoIjeva
~.f64
 uz j obalu od Rogoznice do Malog· Drvenika. Uzalivu StarogTre-
gira pored školia Arkanđela nalaz] se drugi manjjl zvan Merara.
Sufiks -ara u ovom imenu očito je romanski kao :i II Kopara, alije
osnova nejasna, možda lat, morum > hrvatski murva. Hrvatska je
ekvivalent MurvLca, drugi školj. I školj Melevrin na sjeveru II kO'P-
nenirn uvalama zvanim Borovica .i: Kanica bit ce mošda .starog ro-
manskog podrijetla. Na Malom Drveniku naziJv uvale Vela i Mala
RiJ11a (br. 1 na pri!Loženojl karti) sadrži opću lat. riječ arena »pijesak«.
Naziv rta Kuknara (5) irnapcmenuti sufiks, a u osnovi cycinus »I:a-
bud«. Upor. sličan hrvatski ekvivalenat za ovai to:p6nim Kalebinlak
na Velom Drveniku, Zapadno od školfića zvanog hrvatski VinilŠćell,
koji se naziJv ponavlja, nalazi se na 'kopnu rt Artatur. Takav toponim
za rt našli smo već na Lošmiu, Daje nesumnjivo romanski, za to
govori sufiks -atore > hrvatsklsatur. Na jugu. Velog Drveneka na-
laze se dva školia, od kojih se veći zove Grud, naztv, koji. se one-
tuje,12 a manji MaČ&knar, zacijelo romanski naziv. Stari romanski
toponim bit će Kluda (ško1j), zacijelo mjesto Klunda na Si!l'hi,od lat.
columna, za koji su hrvatski: ekvivalenti: StUJP, Stupa. Prema tome
• najviše starih romanskih toponima sačuvalo se ne na Čiovu, nego
na Malom i Velom Drveniku, lova pojava može se pripisati kasni-
iem naseliavaniu Čiova.
. tr nove romanisme računam naziv rta Kalafat (8) na Malom
Drveniku, školia Balkuri, 'Galera (16), zaliva Saldun1 3 (20). Nazivi'
školieva MurVliiCa, čestice Mendqlovac· ne idnu romanske toponime,
nego u hrvatske izvedene odhrv-atskib tuđlcalat.monnn> murva,
amvgdalis >.mendula.
Sa gledišta geografije Veli i Mali Drvenik iidu zaiedno zacijelo
sa ·$oltom, ,koja ienjihovo produženje, a~i sa toponomastičkog gle ,
dišta bolle ih je obratdiJtil zajedno sa Čiovom. . . .
U obalski sistem Malog Drveulka .ig~ l.~ivškoJj.evaKosmači,
koji su bLizu kopnu.t" Od hrvatskih toeonima na Malom Drveniku
ističu se: Pasike, stara čakavska riječ, koja se danas govori u Dal-
maciji u značenju »miesto, gdje se šuma siječe i pali, pa se onda
žito siie«15, Marušin Bok (25), Tetivik (3, upor. ime drveta tetivika
u Dubrovniku), Borak (4, deminuttv odbor), Oarbine (6,-uvala, aug-
mentativod garba »grba«, I na Čiovu postoi] Garbina Vela i Mala.
Na Velom Drveniku su hrvatski toponimi: Kruška (deminutiv
od kruša »kruška«). Dolazi i na Čiovu kao naziv zauvallU (23).Šfu
znači nazev rta Teketa{š), ne znam. Naziv rta Novica (10) nije čest,
ali -seodnosizacdelo na njive u bliz:ini 16 (ispor. Novalja na Pagu'.
Nazivi dviju uvala Solinska (od Solin < lat. Salonae) j Kokoštnie:
(pridjev sr. r.) razumljivi su. Istovažr it za lnaziv rta Starica (II).
Uvala Pernatica nalazi svoj pendant II pridlevu Perna za uvale na
drugim otocsna.'" Mala Luka (13), rt.lilibil (14) oi NovaLokva ne tFe--
baju lingvističkog komentara.

165
 U obalskom sistemu Čiova pored već pomenutih hrvatskih to-
ponirna treba pomenud naziv školia Pišćena (ls, pridjev ž. r. od pi-
jesak), Piiavtca (17, jer njegov teren upija vodu), Zaporinovac (l8)
uza školj Kraljevac, Čence (19).
Kao opći naziv za rt doiazi na sva tri otoka štokavski- oblik Rat,
ne čakavske Art kao na sjeveru, i to na Čiovu dva puta (24).
Od čiovskih uvala pomenimo još Toće (21, možda krivo zabilje-
ženo mjesto Toče, od točiti; tu je možda bočatna voda) i Ražetmo-
vac (22). Nazivi za čestice (lieux dits) Orlice i Gomila ne trebaju
komentara.
Premda je Čiovo billo kasno naseljeno, -hHo je ipak vrlo rano
ekonomsko eksploatirano kao lovište, pasište. Zbog toga je na njemu
hHo već u srednjem vijeku toponima.
Od šest čiovskih hrvatskih toponima za naselja (Slatine, Ar1Ja-
nija, Žedno, Okruk.'" Donii i Gornji) nalazi se samo Otovo sučelice
predrimskom (mediteranskom) Trogiru kao hrvatsko naselje, dok
ostalih pet leži podalje od Trogira. To znači, da je predrimski naziv
otoka Bua bio isttsnut od hrvatskog naziva naselja najbližeg Tro-
giru. Drugim niečima, posvoini pridjev kao toponim za naselje bio je •
nroštren na cio otok po semantičkom zakonu sinekdohe.i'' jednako
kao talijanski naziv na sjeveru Puntadura što Je bio proširen na cio
Qtok Vrr, premda se, kako samo ime kaže, odnosio samo na rt toga
otoka.
. Ova konstatacija od odlučne je važnosti za etimologiju toponima
Gl(h)ovo. Mjesto (locus), na kojem je uživao izvjesno pravo neki
trogirski "Vulčiha ili "Vulčihna, kako smo gore tumačili, razvilo se
s vremenom u naselje. Kako je bilo iili najstarije ili najvažnije na
djelom otoku, dalo mu je ime upravo onako, kao što Cres i Pag
lt sjevernom Jadranu postadoše od naziva za naselja istom kasno,
kad stekošeizvjesnuekonomsku važnost, i nazivi za cio otok.
Bilješke:
1 O ovoj činjenici ne. vodi računa Smodlaka, koji tumači ime Čiovo od
caput Jovis. Pored toga treba primijetiti, da se latinsko j zamjenjuje sa ~.
upor. Majus > Maž, Junianum > 2njan. Upor, Dr. Josip Smodla!ka, Imena
mesta i meštana na tlu Jugoslavije, str. 82 sl.
2 Upor, o imenima zmija izvedenim od ove osnove moj članak u Zeit-
schrift fiir romanische Philologie, sv. L, str. 516. .
3 Upor. za akcenat Dr. Mate Hraste, Osobine govora Solte, Ciova, Drve-
niJka i susjedne obale. Rad Jugoslav. Akademije, knj. 272., str. 128, 136 i sl.
I Upor. Smičiklas, Codex ddplomaticus Regni Croatiae, sv. IX, X, VIII,
XIII (indices).
6 Upor. o tome moj članak u Zeitschri:ft fiir Ortsnamenforschung, sv. I,
str. 8.
o Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus Regni Croatiae, sv. II, 193, sv. III,
258, 278, 288, sv. V, 380 i sv. XII, 511. Jireček, Rpmanen, II, str. 79 i III,
str. 68 i sl. daje dosta potvrda o ličnim imenima izvedenim od vuk u dalma-

166
tinskim gradovima. Vhčihna pominje se u Dubrovniku g. 1197. V. i Barada,
Trogirski spomenici I. index s. v. Vulcannus, Vulce(p)ta, Vulcinna, Vulcobrat,
Vu1coslauus i lt" d. Građa za A. Rj. pozna Vuči:hna i Vučihnić. Iz toponoma-
stičke analize ne izlazi, od kojega je trogirskog Vulčihne Ciovo izvedenica.
To treba naglasiti onim historlcima, koji se ne razumiju u ovu nauku.
7 Za takovo ispadanje upor. Učaki pl. m. (naziv čestica kod Jurkova
Sela u Zumberku), za Vučjaci, Učka u Istri od Vučka, a naročito kudlak za
vukodlak u Istri, na Kvarnerskim otocima i u Hrvatskom Primorju, Ak. Rj.
V, 745, Jagić, Archiv firr sl. Phil. VI str. 618--620. Ii Ivšić, Južnoslov. Filolog,
II, str. 132-135. pored ukodlak (17. strlj., Poljica, Slav. Posavina).
8 Grčku apstraktnu imenicu to gyroma upotrebljava u gornjem značenju
Teofrast.
9 Akademijski Rječnik VIII, str. 868, pominje dva. Onaj iz kotara split-
skog piše se na speclialkama Okrug, ali ga Hraste o. e. deklinuje sa dočetnim
lL Do njega je Punta Okruk. Moguće je, da je analogijom prenesen k iz no-
minativa u ostale padeže. Ali je u našoj toponomastici neobično raširen pri-
djev okrugao.
10 O nazivu ostrva Zirje i Krknjaš upor. moju studiju u Zeitschrift fUr
romanische Philologie, sv. XLVI, str. 400, br. 40 i str. 391 br. 18.
11 Upor. Vinišće kod Splita. Riječ je zabilježena i kao apelativ u zna-
čenju »mjesto, gdje je bilo negda trsje«, v. Mažuranić Prinpsi, str. 1575.
12 Upor. slovenačke orfid, malorusko oruda »oruđe«, Ak. Rj. IX str. 177
ima orudina i pridjev orudan.
13 Tal. saldon dolazi u Parmi i Romagni u značenju »neobrađena ze-
mlja", v. Meyer-Li.ibke, Romanisches etym. Worterbuch, 3 izd. br. 8069.
14 Kao Kosmaj, Kosmača i Kosmač je izvedenica od starog pridjeva
kosrrrs. Značenje je ovim našim toponimima kao i romanskim Barbatus, Mons
pillatus »teren obrastao sitr1im grmljem«, V. za kopnene toponime Akad. Rj.
V, str. 364.
15 Ak. Rj, IX, str. 666. Mažuranić, Prinosi str. 898.

16 Ak. Rj. VIII, str. 248 sv. novticac. Upor. liJ toponim Novina.
17 Toponim Perna dolazi i na kopnu, v. Ak. Rj. sv. IX, str. 791.
18 Dočetni suglasnik ostaje udeklinaciji.
19 V. moj »Pregled francuske gramatike«, sv. I § 610

2. ŠOLTA

I.
Šolta pruža isti top onomastički problem kao 'i Korčula, Vrgad~
i Murter. I ovdje današnji naš naziv nije prvobitan, nego potieče iz
mletačkoga dijalekta. Kao što su imena Korčula, Vrgada i Murter,
došla II naš jezik posredstvom mletačke uprave, tako je ii ime Šolta
istim putem postalo danas u hrvatskom jeziku općenito. Petar Hek-
torović IIsvome djelu Ribanje i ribarsko prigovaranie ne upotre-
bljava naziv Šolta," nego Sulet. U 23. stihu toga diela veli on: »Gdi
se s Suletom Brač malo ča ne staie«. Ovim stihom on označuje
Splitska Vrata, koja dijele Šoltu od Brača.
167
 ,Nastaje oroblem, kako se odnose ova dva naziva. hrvatski Su-
let i mletački ŠOlta? Jesu li to etlmologički iste riječi?
. Ako ispitamo stare klas ičke nazive, onda dolazimo do uvjerenja,
da se na njima osniva baš hrvatski Sulet, a ne mletački Šolta. Toma
Arhiđakon piše, pored Solta, još i Soluta", kako se nikada nije
govorilo u staro doba. Njegov je oblik učen.
Iz toga podatka crpemo uvjerenje, da je naziv Solta nastao
odatle, što je staro ime ovoga otoka bilo dovedeno u vezu s latin-
skim glagolom solvere »rjiešlti«. Latinski jie particin od toga gla-
gola glasio solutus, a tal. solto, I zbog toga je učeni Splićanin Toma
Arhiđakon pisao jednom prema tak prošlom partioipu Solta, a drugi
put prema latinskom Soluta. '
Talijanski naziv Solta ne nalazi nikakva uporišta, osim suzvuč-'
nosti; utmenena, koiadaiu ovom otoku klasični geografi, 3 Scylax
ga zove Olvnta (s naglaskom na y). S njegovim se nazivom potpuno
slaže oblik, koji čitamo kod ravenskoga geografa Solenta. U tom
obliku stoji e miesto y, upravo kao u tal. gesso za grčko gypsos,
A što u Scylaxovu.obliku nema s, to je razumljivo, ako se uzme, da
ga je on napisao il vrij-eme, kad le ll' grčkome jezilkupočetno s pre-
lazNo u 1.zV.sp~riltus.4 TabUJ1a Peutingeriana prše insula Solentii.
U tom je' obliku pridodan ovom imenu samo lat. suftks -ium.
Ako uporedano hrvatski! Sulet jo tal, Solta s ovim starim obli-
cima, onda vidimo, da se s njima poklapa samo stari hrvatski oblik
Sulet, a nikako talijanski Salta ili Tomino Soluta, Naš. oblik poka-
zuje u današnjem ,izgovoru pravilno e mjesto ttaza/Lno:g vokala e. 5
Osim toga Sulet pokazuje ·istu 'prornjehli.ti II rodu kao i drti:ga naša
stara imena otoka Brač, Hvar, Mijet 'I t. d., t. j. hrvatski muški rod
mjesto romanskoga ženskoga Brazza, Farra oi Meleta. Mora se dakle
zakliučlti, da su naši pređi na Jadranu čuli govoriti od dalmatinskih
Romana Solenta i da j'e to pravt iskonski mediteranski naziv za
ovaj otok.
Šta Je značilo to prastaro iJme, to danas više ne možemo znati.
jer su nam predindoevropski mediteranski Iezic! nepoznati i nema
gotovo nikakove nade, da ćemo ikada tšta pozitivno moći saznati o
njihovoj strukturi, dok se ne riješe kretski rninoisk! natpisi. Jedino
zbog dočetka -nt-, koji vidimo u nazivu Solentia, a takav se svršetak
nalazi'u bezbroj drugih imena mjesta oko mediteranskih obala. za-
ključuju lingvist], da se radio mrskom ili o predindoevropskom
nazivu,"
Car Konstantin ne spominje ovog otoka u svome, opisu stare
hrvatske države. Iz njegove šutnje moglo bi se zaključiti, da tt nje-
govo vrijeme. t j;u pdlo'\ni!l1i 1O~ vijeka, nije bio nastanjen. Ali ovakav
zaključak ne treba da stoji-Toma Arhiđakonkaženaimeu svojoj
solinskoj historiji, da je romansko pučanstvo pobjeglo na Šoltu, pošto
su Slavenirazorili Solin i Spl1t. 'Ovo je več pozitivniji podatak, koji
']68
nam kaže, da ie u doba. dolaska Slavena. Soltu zaista naselilo ro-
mansko pučanstvo-s obližnie obale. Zbog toga moramo uzeti, da je-
s iste obale dolazdo ovamo i slavensko pučanstvo. .

ll.
Današnja imena naselja na Šolti' sva su slavenska, pa se ne
može stvoriti zaključak, da su ona nastala na razvaLinama ranijih
romanskih. Mogu biti i recentna.
Glavno mjesto se .zove Grohote, s kontrakcdom Grote? (dugi
silazni akcenat na o). Odatle Grčćanm, Grćika. Upor. M. Hraste.
Osobine govora otoka Šolte, Rad Jug. Akad. 272, str. 25, tal. Gro-
ootte. To je' čisti naš naziv grohot, koji dolazi ne samo na otocima,
nego i daleko na kopnu (na pr. Grocka u Srbiji). U staroj srpskoj
državi' pomtnie se god. 1330. selo Grohot, u Hrvatskom Zagorju po-
stoji također selo Grohot. KaJO opće značenje daje se toj riječi »sitno
i krupno kamenje, kao II potocimatlt niz gore, kuda voda dere«,"
Ostali nazi'vli naselja na ŠoLti kao Donje iii Sridnie Selo, pa Gor-
nje Podje9 , ' ne pokazuju ništa osobito u našoj topografskoj nomen-
klaturi. Ali je veoma značajno, što se žena iz Donieg sela zove Doll-
vaška, a iz SredrJ,jeg sela Sridčvaška, kako je zabilježio Hraste u
gore pomemitoi studiil, Iz ovog se podatka može s pouzdanošću za-
kliučiti, da je naziv sela na Šolti recentan, On je zamijenio stariju
hrvatsku rijreč vas.
Isto tako ne pružaju tooonomastičke osobitosti nazivi sela
Maslinica, odatle Maslinčanin, Mas,unčanka ni Gornja Kruška. Upor.
Hraste 1. c., koji je zabitiežio domaće akcente za imena naseljenih
mjesta.
. I nazivi za uvale na Šolti takoder su sasvim slavenski, kao Ne-
čujam (= pridjev nečujan, v. Akad. Rječnik VII, str. 809), Vala (od)
Livka, i t. d., koje je Hektorović opjevao II svome spjevu. lO
Sva ta imena ništa nam ne mogu saopćiti u pogledu načina, kako
se vršilo staro naseliavanie Šolte. AI,I ipak nam dopuštaju zaključak.
da je slavenstvo li na ovom otoku vrlo rano, barem ilz istog doba
kao i naseliavanie na neretlianskan otocima, za koje nam jie dao
dragocjenih podataka bizatinski oar plisac.
Ipak postoil na Šoltt jedan naziv, koji irna naročitu važnost za
srednjovjekovnu ranu histori:}UI ovoga otoka. To Je naziv uvale Kaš..
jurnU Ovako se piše na jugoslavens~oj speaiJjal:noj karti, a na austro-
ugarskoj Kašlium. Ova se uvala nalazi zapadno od luke Rogač (ča­
kavski duzi uzlazni naglasak na a), tal. zvane Porto Carober. Ova
je luka nazvana onako kao otočić Košliun pred Puntom na Krku.
Onaj sjeverni jadJr.amki otočić zove se Košliun, što dolazi od lat,
deminutivne imenice castellione »rnali kaštio«l2. Prema torne mo-
 ramo zaključim, da je ina Šolti postojao u ranom sredniem vijeku
mali utvrđeni grad na osami (eremčcastron), kakve pOminje car
Konstantin na mnogimđalrnatinskjmotocima.
Talijanski naziv Porto Carober znači isto što i: rogač. Carober
je naimemletačka izvedenica od tal. riječi, carruba'", što znači ro-
gač. Ova izvedenica stvorena je pomoću latinskoga sufiksa -arius
TI mletačkom obliku -er.
Kao ,i na ostalim otocima, tako f na ovome imamo svetačkih
imena kao nazive za terene. U tim imenima pridržan je latinski pri-
djev sanctus II hrvatskom obliku s(u)1. U 13. ,i 14. vijeku pominie se
na ovom otoku monasterium sanctae Mariae de Solta'". Uspomena
na taj manastir očuvana je do danas II nazivu Gospa Stomorina, II
kome vidimo našu izvedenicu na -ina od saneta Maria. Selo (i uvala
ispred njega) zove se Stomorska (dugi silazni.akcenat na 0, II drugom
..slOgu). Nastalo je zacijelo na zemljištu, koie je prinadalo samostanu
.sv. Marije, pa se zato i zovenašiJm pridievom Stomorska.
Od ostalih toponima izaziva pažnju naziv uvale Stiniiva (sc.
valal, pridjev ž. r. od stliena, koji je vrlo čest na otocima i na kopnu,
zatim pridjev m. r. Nečujam, uz koji se ima razumjeti porat ]ili Bok,
koji i: dolazi u Tepm Bok, baš do Nečuima. Promjena -m mjesto -o
veli, da sie zaboravilo prvobitno značenje pridjeva. Ovim nazivom
'Označuje se naime velška uvala, u kojoj se ne čuje buka. Livak'"
je metaforički naziv za uvalu, sličnim liievku, Rat za rt (puntu) ovdje
je već općenit naziv. Neobičnija je metafora Motika za rt pored Lo...
. 'Pata na drugim otocima.
Naša pomorska karta bilježi, još ove nazive:
a) za rtove: Obinuški Bok (3), Ivankov Ratac (5), Gradina (8),
Krušički Rat (10) i Tatinja (15);
b) za uvale: Šešula metaforički naziv talijaniSkog poodjetla u
značenju »pali, tsnolac« (2), Donja Krušica (4), Čriena (6), Str1i:čina
(7), Rogač (9), o kome je bila riječ, Gornja Krušica (11), Vela Luka
(12), Lestimerova us, možda pridiev od starog ličnog imena Vlasti-
mir), Vela Travna (14, pridjev od trava), Stračinska (16), Zaglav (l7),
}{1oji se naziv nebrojeno puta opetuje i MtŠi11tja os, pridjev od miš,
.ispor. Mišnjak za školie):
e) za školi: Saskinia (1);
d) za pličinu: Mlin.
Bilješke:
t Najstarija potvrda za današnji naš oblik. nalazi se u Puicićevim Spo-
menicima srpskim I. 137: na SolU.
z Upor. Toma Arhiđakon, Historia salonitana, caput X-XI, p. 127 i 28.
3 Moglo bi se misliti i to, da je tal. naziv Solta nastao od starohrvatskoga
Sulet upravo onako, kao što je na sjeveru nastalo tal. Ulbood našega OHJ;.
'Talijani čuju naime često naše u kao svoje zatvoreno o. Oni pišu Dobassinizza
za naše Dubašnica na Krku. .

170
 I Nestanak početnoga suglasnika s u Olynta može se i drukčije tumačiti,
-upor. moj članak u Arhivu za arbanasku starinu, etnografiju i jezik, knj. L,
.str. 8. Možda je grčki geograf pornišljao i na grčku opću riječ i/).vv.{}os pred-
grčkog podrijetla »figue tardive et qui murrt rarement«, Upor. Vl. Georgijeva
.rad citiran u bilješci 6, str. 94 i 137.
5 Upor. Konstantinovo pisanje Pesenta sa Pset, Pek sa starim Pincus
oi t. d
6 Upor. Kretsehmerov članak »D1e vorgriechischen Sprach- und Volks-
.schichten« u časopisu GIotta XXVIII (1940) str. 247., 270. i XXX (19~) str.
104-111. i članak »Sprachliehe Vorgeschiehte des Balkans«, koji je isti autor
objavio u Revue internationale des Etudes balkaniques I, str. 42 i sL Upor.
i predindoevropski sufiks -(y)nth, o kojem v. studiju profesora sofijskog uni-
verziteta Vladimira Georgij eva, V;orgriechische Spraehwissenschaft, Sofia 1941,
str. 135 i sl., 180 i sl. •
.. Upor. takovu kontrakciju u Gr8t m., naziv provalije iznad Kupčine
.na cesti što vodi u Sošiee (Zumberak),
8 Ispor. Akademijski rječnik, sv. III, str. 457.
• Odatle Goripojanin, Gorlpojka za muške i ženske stanovnike sela.
Upor. Hraste o. c., str. 128.
10 Upor. moju knjigu »Naša pomorska i ribarska terminologija na Ja-
-dranu«, str. 79, 82.
11 Dočetni suglasnik -m mjesto -n nastao je ovdje na isti način kao 1,1.
.Nečujam mjesto Nečujan. To je Dauzatova fausse regression »obratan govor«.
U ovim krajevima izgovara se, naime, svako dočetno -m kao -n i sa naza-
liranjem prethodnoga samoglasnika: juden »Ijudirna«. Na osnovu toga zakona
u riječima, gdje bi trebalo da stoji na kraju etimologijsko n, može da dođe
-dočetno ID. - Uostalom pisanja Kašjurn (jugoslavenska specijalka) i Kašljum
(austro-ugarska specijalka) ne potječu možda od domaćih ljudi. Ne znam, da
li predstavljaju domaći izgovor. - Nečujamg. -jma m. prevode Marulić i
.njegov biograf Božičević na latinski Vallis surda, dok ga Mlečanin P. Santini
krajem 18 vijeka zove Porto sordo. Njegov prijevod kaže, da se uz naš pri-
-djev nečujan ima razumjeti imenica m. r, porat. U ovoj od vjetrova zašts-
-ćenoi uvali ima osam draga, od kojih šest nose naša imena: Tepli bok, Supji-
vina, Potkamenice, Maslinica, Tiha (sc. draga) i Bok od Rata, dok je jedna
'od ostale dvije nazvana posuđenicom iz. tal. Piškera, -a idruga svetačkim 1'0-
manizmom Supetar. U ovoj drugoj sagradio je kum Marulićev don Dujam
Balistrilić crkvicu posvećenu sv. Petru. Ove podatke vadim iz Fiskovićeva
.Priloga životopisu Marka Marula Pečenica (Republika VI 1950, str. 196, 199).
12 Upor. moj članak. u časopisu Archivio glottologieo italiano. XXIV,
str. 27, bir. 30.
13 Upor. ove riječi II Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worter-
'buch br. 4509a. Riječ je arapskoga porijekla.
11 Smičiklas, Codex diploma'ticus regni Croatiae XIII, a 1289. 1320.
15 Sintaktička konstrukcija Uvala (od) Livka nije hrvatska, nego tal.
:pI1ema Vane di-o

3. BRAC

I.
Kao na Korčuli, Hvaru i Visu, tako i na Braču! najstarije histo-
rijske potvrde znaju za grčka trgovačka naselja. Odakle su bili oni
.urci, koji dođoše na ovaj otok, da li su bili sa EgeiskogArhtpelaga,
iz Male Azije ili s kopnene Helade, to nije poznato onako, kao što to
:znamo za Hvar i za Korčulu.
171
 Glavno mjesto na Braču nalazilo se u antičko doba ondie, gdje
jie danas Skrip, na sieverozanadnoi strani otoka. Kao što se na egej-
skom otoku Parosu glavno mjesto razvilo zbog bogatih kamenoloma..
tako je belo i ovdie. Nije nevjerojatno, da su se. Grci s .Egejskog Ar-
hipelaga naselili' baš ovdje zbog kamenoloma. Samome Škrip (izgo-
vori ga s kratkim silaznim akcentom) kao da je grčkoga podrijetla.
Naš naziv identičan je, čini se, s grčkim imenom miesta Skirphai",
koje dolazi: od grčke riječi skirtrjos, što znači »vapnenac«.
Samo mjesto, gdJe su u antičko doba bili kamenolomi, zove se
danas Plate. To je naš naziv nejasnog postania, a znači »karnenito
mjesto, nepristupačna stiiena«." .
Značajno je i to, što se luka mjesta Škrip zove Spli(t)ska. Ovaj
naš pridjev izveden je od imena grada Splita. Stajala je zacijelo u
vezi s Diokleciianovom palačom, dobavliaiući za nju potrebno ka-
menje.
U rimsko doba bdh su kamenolomi u Škripu pod vojničkom za-
štitom i u državnoj eksploataciji, pa zato nije čudo, što je u Škripu
potvrđen kult vojničkih poganskih svetaca, istcčnog boga sunca
Mitre i fleralda.
Rimske starine našle su se po čitavom otoku, pa se može za-
kllučitl, da je otok došao u slavenske ruke u sasvim romanizovanom
stanju. Romanizacija otoka biJIa je još pojačana u doba dolaska Sla-
vena na Mediteran zbog toga, što SiU splitsk! Romanli, da se spasu..
bijegom napustili Dioklecijanovu palaču i naselili se ovdje. Kad su
se prilike smirile i brački Romani vidjeli, da su Slaveni miroljubivo-
poljoprivredno pučanstvo, kojemu nije stalo toliko do grada, ko1~ko'
do polja, oni su se vratili s Brača i ponovo se naselile u Dioldecl-
ianovu palaču. Tako nastade bizantinskr Split s romanskim pučan­
stvom, među koje dolaze okoLni Slaveni mirotiubivim putem.
Ifrvati zatekoše na Braču posve kristiianizirano romansko pu-
čanstvo kao i na drugim obalama Jadrana. To se vidi, najprije oda-
tle, što važna naselia uz morsku obalu nose kršćanska svetačka
imena u vezi s latinskim pridievom sanctus »svet«, kOjlL preuzimllu
i Slaveni, premda iJmaju svoj izraz za taj pojam. Kao po svim ro-
manskim zemliama, tako isto razviše se i ovdje naselja uz crkve.
Na Braču imamo imena mjesta Sanctus Johannes, Sanctus Petrus I
Sanctus Martmus, koja nisu prevedena na hrvatski, već glase danas.
Sutivan, Supetar i Sumartin. 4
U rilmsko i u bizantinska doba Brač je poznavao razvito sto-
čarstvo. Pliniie izrijekom veli, da je Brač na glasu zbog koza. Otok
naziva capris laudata Brattia. Na tu činjenicu upućuie i naziv naselja
Postire (ž. r. plurala), kojI dolazi od latinske imenice ženskog roda
pastura »pašniak«."
Polioortvredno iskorišćivanie otoka preuzeše od domaćih Ro-
mana Slaveni, kako se vidi ~z slavenskih imena bračkih naselja.
172
Glavno mjesto' na otoku prozvano je čakavskom riječju u pruralu
Neresl. Značajno je, da su ovaj naš plural očuvali Tallijiani, dok Hr-
vati dadoše kasnije svom imenu mjesta sufiks -išće, Svi Bračani go-
vore samo Nerezišće. Ovaj dodatak znači, da su na tom rniestu ne-
kada bili nerezi", što znači »teško obrađiva zapuštena miesta«, Ovaj
"Stl~iks nalazimo i 'll drugim imenima mjesta na otoku. Uz obalu na-
lazio se izvor vode, koji se latinski zoveouteus, Tu riječ preuzeše
j; Slaveni od Romana u obliku puč. Tako nastade Pučišće, Drugo je
mjesto s ovim sufiksom Bobčvišće, koje se zove u narječju Molo
selč prema Velo Selč za Ložišće (izvedenica od loza). Naziv Bobo-
'višće označuje teren, na kojem se kuštivtrao bob.
Ostala naša imena naselja na Braču kao Hurnac, Dol, Dračevlca
stari pridjev Pavli! »Pavlov«, očuvan u čakavskom izgovoru otoka
Brača Pčvla", (sr. r. plurala), gdje su glasovne promjene o za a, j za
li baš karakteristične za govor ovoga otoka, vele, da je otok morao
biti vrlo rano slaviziran. U polovmt desetog vdeka car Konstantin
ne donosi za nj romanski naziv kao za Korčulu, već piše samo sla-
venski naziv Brač 'll našem padežu. Očit je to znak, dia u njegovo
doba nije bilo više Romana na otoku.
Postavlja se pitanje, odakle potjie ču Hrvati na Braču? Da li su
to potomci onih Slavena, koji se naseliše okolo Spl:j;ta, Hli su to Ne-
retliani, jer ie otok potvrđen kao neretlianski, za Neretliane je sam
car Konstantin dao vijest, da su prvi od jadranskih Slavena proši-
rili svoiu ekspanziju na iađranske otoke. U njegovo su vriierne u
sfevemorn jadranskom arhipelagu Krk i Cres još romanski otoci.
Za Korčulu je dao dva naziva, romanski Kurkra li: hrvatski Krkar,
iz čega se ima zakliučiti, da je u njegovo vrijeme m Korčuli bilo
'pored Slavena i Romana. Za Brač zna car samo hrvatski naziv.
Kako je otok u' svoiol najranijoj slavenskoi historiii potvrđen, kao
-nere tlianski, mora se pouzdano zaklliučiti, da su se Neretliani ovdje
naseltlt vr:lo rano. D 01 aziiHl su ,po svoj prilic] ovamo preko Makarske.
Kasnije, kad u 15. i 16. vijeku zavladaše makarskim zaleđem Turci,
dolaze preko Makarske ovamo naši ljudi iz Bosne."
Neretliani su važni za Brač i II administrativnom pogledu. Oni
su spojir1i Brač sa Hvarom I drugim bližim otocima u jednu oblast,
koju mletačko staro vrelo (Johannis Chronicon venetum) zove Nar-
rentanae insulae'', a Toma Arhiđakon (Hist. Salon. C. XV) Maronia -
i parochia Maronie 1102. (Smičiklas, Codex dipl., II. 4). Ovaj po-
-sljednji teritoriialni Jzraz niie dosada bio lingvistički objašnjen. S
gledišta latinskog jezika on je jednostavno nemoguć. Ako se uzme
II račun fonetika starog dalmatinskog romanskog jeziika, oo postaje
sasvim jasan. Naša vrelaiz d~a narodne dinastije zovu stanovnike
ove oblasti latinski Mar,i,ani.! Pored toga postoji za njih i Iatinsk!
undfevrnananus. I ovaj je adljektiv neobičan s gledišta il,atinske
tvorbe riječi; jer Ilatilniskt jezik poznaje od imenice mare »more« samo
:173
 adiektive maritsnus i marinus, koji su se očuvali i u romanskim
jezicima. U izrazu marianus moramo dakle tražiti pridjev stvoren
u domaćem dalmatlnskom latinitetu, Da je taj pridjev zaista izveden:
od latinske imenioe' mare, dokazuje stars hrvatski pridiev morst
»morskt«!", koji dolazi u larinskim dokumentima iz doba narodne-
dinastije kao prijevod za latinski marianus, Ovaj naš stari pr~d!jev
može da nam objasni onaj čudan naziv zemlje Marooia, koji se čita
kod Tome Arhiđakona, i! u kasnijem vrelu iz početka 12. vijeka. Taj
naziv zemlje sadržava svršetak -ia, koiisenelazt II svim latinskim
imenima zemalia, Naziv zemlje Maronia nastao je bez ikakQve sum-o
nie od Mariania-", što znači »terra Marianorurn«. Što mjesto -ri-
imamo samo r, to je sasvim razumljivo, ako se uzme, da je Maronia
domaći romanski izgovor latinske. riječi. l 3 Promjena vokala o mjesto
a značajna jie baš za stari romanski izgovor kao ,ii za naša narječja
na otocima Jadranskog mora.v'
Otokom je upravljao neretliansk] knez. Još u 12. vijeku knezovi
neretlianskih otoka nose čista slavenska imena, kao 1184. god,
Bratko-" i župan, Prvoš i t. d. Ostatakaima Lu tooonomasdci Brača.
Na putu u Narezišće, gdje je u mletačko doba stolovao knez (conte),
nalazimo lokalštet, koji se zove Knežeravan »kneževaravnica«. U
ime kneževo upravliao je Bračern bucarius-", Ova riječ sadržava lt
početku trag staroga romanskog dalmatinskog govora. Ta je naime
riječ nastala jz klasične latinske vicarius »zamienik«.
U ranom srednjem vijeku mjesta na obalama Brača nijesu bila
onako sigurna kao u rimsko doba i danas. Bila su izvržena eliačka­
nju gusara. Zbog toga glavno mjesto nije bilo na obaLi' kao II grčko­
i rimsko doba, nego u sredini otoka, daleko od obala. To stanje odr-
žalo se i u mletačko doba, kad su glavna mjesta billa Nerezišće i
Humac, Bol se doduše u mletačko doba razvio u jače mjesto za tr-
. govinu vinom, aH je istina, da najstariji Bol nije bio na obali, već
dalje od nje, tamo, gdje j,e danas Podborie, i da je bio zaštićen utvr-
đenjem na brdu, koje se zove i danas još Koštllo, od latinske riječi
castešum, Brački Bol ista je riječ, koja i Bol ispred Dioklecijanove-
palače kod SpUta na putu prema Solinu. To je latinska riječ vaUum
»zemliano utvrđenje sa paflsadama«!".
Današnje hrvatsko pučanstvo Brača dvostrukoga je podriietla,
Jedan dio ostatak je neretlianskih starinaca, koji su apsorbirali za-o
tečeno romansko pučanstvo. Ovi starinci čisti su čakavci, Drugi dio-
je došao preko Makarske iz Bosne u vrijeme Turaka u 16. viicku.
Rastrkao se po čitavom otoku u manjim i većim grupama: koje se
čakavizirao, a koje očuvao štokavsko-ikavski govor.
Kao što '\1 Poljicima kod Splita nalazimo tragove slavenskoj mi-
tologiji; (brdo Perun", potvrđeno jM u' doba narodne dinastije),
tako je to i na Braču. Neretllani su bili pogani još u polovini desetoga
viieka. Sam car Konstantin daje njihovoj zemlji oko Neretve naziv
174
Pagania »poganska zemlia«. U toponomastici Brača očuvao se trag
neretlianskom poganstva u nazivu brda Vidovica i Vidova Gora. U
tom imenu sačuvan je zacijelo ostatak kulta .Svetovlda,
Sva imena bračkih uzvisina i zaliva nose slavenska imena. Sa-
mo jedno ime brda očuvalo se iz starog romanskog govora. To je
naziv Brkata tIi. kako se u domaćem narječju kaže, Barkata, Svr-
šetak -ata veli, da se radi o latinskoj rlieči, To je izvedenica verti-
cata, isti adjektiv, koj·j; ,imamo t II našem učenom pridievu vertikalan
»uspravan«, Ovi pridievi dolaze od latinske riječi vertex, -icls »uz-
visina, glavica«.19 ,
U imenima zalrva naročito valja istaći naziv MilJna (iegovorl a
s dugim silaznirn naglaskom). Ovakih imena naziva ima i na dalma-
tinskim otocima, tako na Hvaru it. d. To je naš pridiev ženskoga
roda od imenica mel(o) iIlJt milo »prud, pLičina, plitko, mjesto u
moru«.20' .

ll.

Od drugih tononanazansnšftva su dva naziva za uvale (vale);

Svičurai (na jugoslavenskoj specijalnoj karti), čemu odgovara Valle
San Georgie na austro-ugarskoj, i Stipanska, koji se naziv prevodi u
Porto San Stefano na istoj karti; Kod ova dva naziva nema Sut- kao
u Sutivan i t. d. Iz toga izlazi', da su toponimi sa Sut- stariji, roman-
ski, a sa Svet- Hi bez toga pridjeva mlađi, hrvatski.
Osobito je interesantan toponim Pražntce (u narječju Prožnice
ž. r. pl.) za naselje. To je imenica izvedena pomoću sufiksa -nica od
prag. Ovo je stara slavenska osnova od pražiti, koja je kao toponim.
opće poznata po glavnom gradu Češke. Značenje je is to kao kod
toponima Požega i Požarevac. Označuje se ovom imenicom primi-
rivno (praslavensko) krčenje Daljenjem šume. Takva krčenja bilo
Iei na Braču. Otok je bio šumovit kao Korčula i Silba na sjeveru.
Zahi:1ježiitt još treba, da toponim Sumartin ne pokazuje t. zvo
Likvidnu rnetatezu, koju bi očekivali; kad se radi o starom imenu
romansko-crkvenog podrijetla. Ali se ova metateza nalazi ispravno
u Mratinje Brdo. Prema tome -martin mjesto -rnratin (upor. Sumra-
tin na Lapadu) bit će kasnije izopačenje. .
Na Braču su ;imena naselja obično plluraHa tantum u sr. rodu:
Seka, Povia, Nerežišća, Mirca (deminutiv od mir < lat. mtirus) ..
Ložišća, Bobčvišča, Postlra, Pučišća. AU· brački. toponimi mogu biti.
i u singularu, ikao MilIna (u narječju za Miilina), Gornji i Donji liumac,
Buol (u narječju za Bol), Novo Selo, Dračevica, Supetar, Stsvčn (=
Sveti Ivan), Splis:ka, Šk rip, Dol. Zbog roga, pored gore pomenutih
p'luralJia, govori se i singulare Bobčvišće, Ložišće, Nerežtšče, Pu-
čišće, Povje. 21 Ova je pojava veoma interesantna s gledišta opće
lingvistike, jer osvjetljuje antičke toponime, koji su pluralia tantum..

175
 kao grčki Athenai i t. d. Svako naseljeno mjesto 'le kolektiv, skup
zdanja. Ta činienica stvara pluralnu predodžbu u jezičnoj svijesti.
Na Braču ,ima još primjera za folklorne toponime. Lijevo od
ulaza u glavnu 'luku Bobčvišća nalazi, se Vica luka (dobra za oštri-
ge). Stari pridjev Vica stoji za viešća (upor. višćun, vještica).
Kod MilIne nalazi se Vlaška luka, nazvana ovako zbog toga,
što su se tu zadržavali seljaci s kopna iza Splita. Ovako će se tu-
mačiti i Hrvatska Luka, kao i Senjska Luka na Šolti.
U Mtl11lv na desno od ulaza nalazi se Pantera. Ovaj naziv za
uvalu dolazi češće u otočkoi toponomastici. To je talijanski naziv
za' vrstu mreže nepoznatog postania.
Imena uvala i na Braču su većinom pridlevi ženskoga roda. To
je zbog toga što se uz prliidtiev misli dmenica talijanskog podrjietla
vala ~li naša riječ luka. Tako . mamo Borova, MaDnova, Konjska,
Studena, Radovnja, Tatin'a = lu -eška, rs ka) , Česminova (od
česrnina ili česvina »querous aex« rmesto con a u kvarnerskom
i zadarskom arhipelagu !i: t. d.) AH ima, rijetko doduše, naziva uvala
II muškom rodu, kao i na Šolti: Konot>jikqv pored Konoojšcova.
Mora da se tu razumjela i imenica porat, Na imenšcu zašv, koju ni-
jesam čuo u narodu, ne može se pomišljati.
Na Braču Iiima i prefiksalrnh toponima, kao Pčlhurne »pod hu-
move«,
Zabi,1jeŽl~ti treba još toponim Žunaniac »županov posled«, koji
kaže, da je i ovdje postojala stara slavenska župska organizacija.
Upor. Županiac kod Duvna i Županja u Slavoniji.
Ostali toponirne zabtlieženi na priloženoj karta, o kojima se ne
govori napose u ovom članku, pokazuju, da se i na ovom otoku
nonavliaiu neki tcponomastički tipovi kao i na ostalan otocima.

*
* *
Tooonomastičko :ispilttvanje omogucuie nam da li ovdje ozna-
čano pravac staroga neretlianskoga naseliivania otoka.
Romanski toponilIll~ nalaze se II većem opsegu na sievero-
• zapadu otoka bliže kamenolomana, Istok otoka t sredina njegova
ne poznaju romanskih toponima. Na Juxu je samo romanski naziv
•BQI za utvrđenje.
Na karti streLjica označuje pravac neretlianskog kretanja za
iskorištavanje otoka.
Hrvati se prvobitno naselsriu! ovdje na ekonomski neiskori-
štenom diielu otoka. Taj .zakon ·važi ovdje jednak,o kao i za ostale
otoke, koje smo istraživali, Ovoga opažanja držao sam se pri stav-
ljanju strelica t na drugim otocima.

176
 Kako se vid'i, tononcmastlčka stratilgrafilja 'Prt$lJ 1i2vamedno
važne pomoćne podatke za .izučavanie hiistor:ij,e nase1liliiyanja i eko-
nomskoz iskoriJšćavalllljanaš.ih otoka. Podatke, što dJh pruža ova
vrsta saznanja, trebat će dakako provjeriti proučavanjem piJsandh
i 'Usmenih vrela, Postavljene strehceanaiu prema tome samo provi-
zorno značenie. .

III.
Obalski sistem Brača odlikuje se tim, što pozna vrlo malo ško-
ijeva. Naša pomorska karta biiIježi,. samo dva: Mrduia na zapadu i
Rudinica na istoku. Prvi je naziv zabHježio i Vuk sa štokavskim
akcentom i sa JJ mjesto bračkog j Mi-dulja (Akad. Rjlečn:ik VII, str.
53), upor. dalmatinsko prezime Mrduljaš. Naziv je očito naš, ali bez
potanieg ispitiVanja na terenu, ne može se znatkkakovo mu je zna-
čenie, Drugi naziv ne treba Komentara.
Toponomastika rtova 1 uvala veoma je razvrta, Evo nekih na-
ziva za rtove, počevši od GomiliiJce na sieverozapadu: Gornji (sc.
fat kod Pučišća), Crni (kod Povja), TičiiRat, Laščatna (sc. punta),'
Planik, naziv koj:l SIlUO već sreli za školj, Studena (punta i vala).
Debelo Čelo (upor, na Krku brdo ovako nazvano kod Stare Baške),
Biskup . (metafora prema mit111), Gališniak (upor. takov naziv za
školj). Dugi Rat, Blacma GLava (pridjev je izveden od maca, gdje
je poznata glago!jaška pus tiinja 22 , Zamorskt Rat (pr1dtiev je neobi-
čan), Grtžev Rt (možda niie dobro zabriJježen na pomorskoj karti,
jer očekujemo rat mjesto rt), Mall Zastup (od Za stupom), Križ,
Hum, Vraniac (upor. drugi derninutiv od Vranjic kod Splita, od pri-
djeva vranji od vrana), Kobiiil!a (metafora, upor. Kolovare < lat, ea..,
ballaria kod Zadra), Ražamt (česta metafora za rtove), Zaglav (često
se ooetuše), Blij;akJa, Zubatni Ratac.
Značajno je, da među bračkjm toponnm:ma za rtove nema niijed-
nogaromanskoga. To se isto opaža i kod topondma za uvale: Uvala
Ltvka (prema t:aJ'ldalI1lSiko:j SiilIlJta:kiJitk()lj !mnlStrukcitl:i mjesto Livak,
upor. ist; toponim na Šolti), Majakovac, Mutnik (upor. Mrka za zna-
čenje), Vela Luka (opetuje se ,t na drugim otocima), Babin Laz (luka
nazvana prernaobalskoi čestici), Zastuo (kod Splitske), Prvida (kod
Postira), Lozna Mala (pridjev od loza), Trstena (pridjev od trska,
vrlo česti toponim), Lozna Vela, Lovrečina (također naselje, izve-
denica od ličnog' imena Lovreč < Laurentius), Konopiikova (opetuje
se dva puta na Braču T jnače), Klinica, Prapatniak (opetuje se).
Tešišće, Cesmincva (pridjev od česrnina iH česvina »quercus. ilex),
Vesela, Kupinova, Duboka, Lozna, Otočac, Travna, Luka (kod
Povia), Vrilo, Točiniak (od točiti, možda je tu bočatna vodaJ7"Tičja
Luka.rKliučna (upor. Čvlena na Krku), Tatinja (opetuje se gotovo
na svakom otoku), Vošćica (upor. Vošćica, od Voz, na Krku), Zvirie
12 Slavenstvo iromanstvo
17'7
(OpetUje se dva puta: na Braču, možda od izvirati), Rasotica (stegnu-
to od Ičasohattca), Žukovik (od žuka < latinski Iuncus), Radovnia
{na našoj pomorskoi karti Radunja, pridjev ž. r. od ličnog imena
Rado od Radomir, Postraži:šće (sadrži prefiks pod + straža),
Špil~ice, KOII1lilSlka, Potočšne, Dračeva Slatina, za Gradac, Farska
Ma:lla li VeI:a (t. j .: Hvarska), Blaca ~demliJootily blJaitoe u p[luJrallU), Kru-
šica (od: kruša »kruška«), Luči/ea, Smrka23 (Jutroneć u Hrvatskoj
EncilIkop,ed!iliii III, str. 209 piše Smrkva), Vela il Mailla Grška (vgrčka«,
dolazt i na Hvaru), Mas'liJl1O\7ia, Lučice, Ossbova, Borova, KUlPliInova,
Tiha, Stmiva, Stilpanska, Mar11ilnJoVli. i: napokon Svićurai (krivt i1ka-
1ea

vizam mjesto Svećurai < Sveto Juraj24). Svi nazivi za uvale, koliko
su pridievi, lli ženskom su rodu prema općoj riječi vala (tatijanizam).
ImeI1Ja uzviSiiJna pokazuifu četiri. Jasna tipa:
a) nazive, kojii se vieroiamo, kako jie već zore rečeno, odnose
oo neretliansk; Pa:g1ooi!zam: Vidova Gora (778m), Viud!oviJca, Iedarn-
piUif li sa sut < sanctus: Sutvid, što nje bl OOe'kiiJv~l;
b) naše opće ritifeč~ (aweIilJaitiva) za 1LZV1isliInJe: Brlig (172 m), Do-
nje Brdo (144 m); .
e) točke zla stražarenje pl'Iotilv gusara: Straža (730 m), vrlo čest
otočki 1Joponim;
cf) rkrš6anSki kUl1lt: Križ (I79 m);
e) Gripe {I68),lJredrOlII1aI1lS}{Ii naziv kao kod SpIita. 25 Nerazu-
mljiv je naziv uzvisine Po Celja 26 (178 m).
Dosta broma nasclia na Braču dobar su objekat zla promatrača
i IMasdrfidranje hrvatskih toponima. Mošujle (plIUirail, j st~i miesto lj,
a ovo mJestJo nj Illa OSIl1IOVll dlJs:ilmiIacitje) zacitilello je pIid:i!eVnJa iJzve-
denica 'od mošum »staia zla slil1:Iruu stoku« < I}at. manstone na Krku.
To će bibi: još j1edJnJa od m.fdiužnlidlilh potvrda za ovu rilj,eč, klada se
danas govori, kaIlilkio je poznato, samo na Kr~UJ.
Nazivi za pastirska naselja u unutrašnjosti otoka obični su ti-
plovil: Dubrovica ~odi dubrovaza dubrava kao Dubrovnik), Podgra-
čišće (od gračišće »miesto, gdje je bio gradac neretlianski'"), Stra-
ževl1lik ~od straža),
S giI)editšta tOlponJOl11ootliJčke sinraItigrafitie raspadaju 'se brački to-
ponsniza naseša u ove kateg10liilj'e:
a) oodstar:ili1 predransld (medšteranski) tOl)Jooilmi: Brač (samo
kao ime naselienog' oto/ka; !I1Jiijle potvrđeno [ kao ime naseba), Škripe
b) J1OIIliallllSiki: Postira, BOlI;
e) kršćansko-rcmanskie Sunvan, Supetar, SuJmar1liJn;
d) poLuromanskiJ, t. j. hrvatske izvedenice od dlOItniaćih roma-
nizama: Pučišća (mjesto, gdje je bio puč < lat. puteus), Lovrečina,
Mošuje, BurnJe 2 8 • Koštdfo):
e) hrvasske opće riječi (ap:perllk:ttliva) za rame vrste naselia kao
toponrimi: Gradac, Podgračsšće, Seka;

178
 f) poljop rivred ne opće r:JueCl: Nerezišća, Ložišća, Bobovi
šća:
g) opće riječi za geogra fske pojmo ve: Dol, Gornii i Donji Itumac :
h) opće riječi za stabla i obrađivanje šume: Dračevica, Dubro -
vica, Pražn ice'": .
d) kui1turna stabla : Mury:i'ca;
j) kakvoća oba~og terena : M~l'11Ja;
k) OOpOOOillMtllički suf,ilkSlk 1. -ac: Grada c, H11IlIlJac, 2. -ina; Lo~
vrečin a: 3. -išće: Bobovišća, Ložišća, Nerezi
šća, Pučišća: 4. -ca:
Seka, .Mmrca; 5. -nica: PražniJce; 6. -evica -ovica: Dračevica, Dubro
vica: 7. -evnik: Straže vnfk: 8. čisti pddj,eVii: Milna, Povlia : 9. tono--
nimi za naselja kao plurali a tantum: Blaca, Bobovišča, Mirca, Ne-
rezišča, POV11ja, Pučišća, Selca.

Bilje ške:
1 O tome, kako se u .starini zvao,
kao i o tumačenju antičkih naziva,
upor. moju studiju »Zur Erklaru ng antiker Inselna men«,
koja je izašla ,U
Zeitschr.Lft fiir Namenf orschrm g XIV, 7~1.
2 U opisu Brača iz 14()5. god., što
ga je napisao Doimo
prete della Brazza, a Cicarel li ga našao 1783, veli se, da de Cranch is, atci-
»civitat em Brade, quae vulgo momlna batur Scirpea , hodie su Grci sagraQi 1i
habitat a fuit a Rornani s«. Kad su Neretlj ani razrušil i Skirpej Scrlp, qui pootea
plemići na jug u BSl. Najstar iji bi naziv za Skrip,
u, preseliš e se
glasio Scirpea . Zbog toga pornišlj am na spomen uto grčko prema ovom izvješta ju,
isključ eno, da je naziv mjesta Scirpea isto,
ime mjesta; ali nije
što i latinski
»od' site, šaša«, biljke, koja raste ~ more. Upor. o ovoj pridjev ž. r. scirpea
riječi Meyer-L ii.bke,
Romant sches etymol. WOl'ter buch br. 7723.
a Postanj e riječi plat nepozn ato je. Kao imena
•
mjesta dolaze Plat (kotar
dubrova čki), Platac (kotar korčula nski),
Plati (l3. vijek), Platak (žup. mo-
druško- riječka ), Platije (Braton ožići i u
srezu kragujevačkog). Kao opća rijqč,
platija znači uMorač i »nepristupačna stijena« . Upor. Ak;
Rj. X, 16 i sl.
I Zabilje žiti treba, da veoma brojna
dalmati nska imena, koja se počinju
sa Sut- i sadržav aju svetačko ime, dolaze isključivo uz
na kopnu (terra ferma, Hinterl and). U narodu se veli mjesto morske obale, nikada
Brača (Griem na Varbrač a), Stanovn ici
Sumart irs Vrh
se zovu Varbroččni, Kažu i Sveti
Martin.
5 Ova je imenica raširen a u svim
romans kim jezicim
Meyer- Liibkeo v rječnik br. 6282. Ipak treba primije titi, a, upor. pomenu ti
nije posve sigurno , jer se ime piše 1345. god. in Postern a, da ovo tumačenje
(upor. Nastavn i Vjesnik , XXIX, 452). Vrsalović tumači Postire a 1337. god. Postire
nom, što ne može biti s gledišta glasovn oga. Jedna od iz pod cister-
skih toponim a za naselje jeste plural ne samo ovdje nazlaafajk i naših primor -
Braču, nego i na sje-
veru: Selca u Hrv. Primor ju, v Opatija h (Istra).lo. v Miljah,
je tako: v Trbovlj ah.· Pojava je ista, kao kad u z.umbe rku u slovenačkom
u značenju »soba, kuća sa sobom i kuhinjo m-s, a iže u Pl. katolici kažu Iža
sa više soba i kuhinjo m«. Ova je pojava stara, jer je i kod u značenju "kuća
Grka Atena 'plu-
lare tantum .
6 Potvrde za ovu riječ daju Ak. Rj.
VIII, 59 d Mažuranić, Prinosi za hrv.
pravno- povijes ni rječnik 744. Upor. i moju studiju u Južnosl
ovensko m filo-
logu VI, 66 i sl. 28.
7 Najstar ija je hrv.-srp . potvrda : u Pavljah
(Starin e XIII,
1184. piše se Pouglie , Upor. druga imena mjesta Pavlje Brdo, 206. 209). God.
Rj. IX 716. Potanje o ovome mjesno m imenu upor. u mojoj Pavlji Doli, Ak,
hrvatsk e toponom astike«, (Južnos lovensk i filolog, VI, 74 (br.studlit »Iz srpsko-
40.)
1~
 8 Dokumente za ovu drugu, seobu posjedovao je pok. šk. nadzornik Ivan
~abić. u Bolu, koji je imao dobrotu, da mi ih stavi na raspoloženje.
" , 9 Rački, Documenta, 336. Koji su otoci rieretljansk'. to kaže izrijekom
car Konstantin, ed. BOnn cc. 36, 164 (upor. Rački, I.c. 410).
10 Potvrde se -nalaze kod Račkoga o. c.

11 Naš se pridjev pouzdano može izvesti iz lat. morsticus, u kojem je

samo sufiks -icus latinski. Potvrde za nj daje također Rački o. e. Upor. moju
studiju citiranu u bilješci 7, str. 66 i sl. (br. 27).
1% Rački daje u indeksu svojih Documenta ovaj oblik, ali ne donosi po-
tvrda za nj. On ga je ipak ispravno naslutio.
13 Upor. bucaratus mjesto bucariatus i Bartoli, Das Dalmatische II, 368.
§ :392, 3.
14 Upor. Bartoli, Das Dalmatische II § 286-288, koji ne donosi starih
potvrda za ovu pojavu. Prema tome Maronia bila bi najstarija historijska po-
tvrda za nju. Istu pojavu vidjesmo za kvarnerski arhipelag u Konstantinovu
pisanju Opsara.
15 Upor. Smičiklas, Codex diplomaticus II, 190. Treće je slav. ime, koje
se tu pominje, Prvoslav.
• 18 Upor. Jireček, Die Romanen in des Stiidten Dalrnatiens wiihrend des
Mittelalters I 88. TU se donosi obilje potvrda za ovu riječ dalmatinskog lati-
niteta, Mažuranić, Prinosi za hrv: pravno-povijesni rječnik 104: daje etimolo-
gJ.jska nagađanja. Ispravnu etimologiju daje pornenuti Meyer-Liibkeov rječ­
nik br. 9303a.
17 V. o Bolu moju studiju u ljubljanskom Etnologu, knj. X-XI,
str, 344-350.
, 18 Upor. moju studiju u Južnoslovenskom filologu VI, 71 i sl. br. 36.
10 O ovoj riječi raširenoj u romanskim jezicima upor. pomenuti Meyer-
Liibkeov rječnik br. 9250.
20 Upor. Ak. Rj. VI, 598 i 677.
21 Ove podatke kao i akcente crpem iz dijalektološke studije dra M.
Hraste, Čakavski dijalekat ostrva Brača (Srpski dijalektološki zbornik, sv. X,
1940,), str. 7 i 9.
22 Pustinja znači samostan. To je prijevod grčke r iječi l(!1"Jf.loS, od koje
je i izvedenica remeta »pustinjak«. Upor. Hrv. Enciklopedija, sv. III, str. 211
sa slikom.
23 Isto što i smreka, upor. češki smrk »jela«,
n Glede t + j > ć upor. Sućurac < sanctus Georgius kod Splita.
25 Upor. moj članak u Nast. Vjesniku, sv. XXIII (1915), str. 343 br. 5.
I na Pašmanu postoji brdo Gripe. Riječ je predromanska. Pripada alpinskim
romanskim (v. Gartner, Ratoromanen, str. 5) i arbanaskim narječjima (v. G.
Meyer, Alb. etym. W6rterbuch, str. 205). Vrlo je vjerojatno, da sloven ačko
hrib i ostale jednakozvučne slav. riječi značenja »brežuliak- nijesu slavenske
riječi, ikoje bi išle zajedno sa slav. hr'bbbt'I>, kako misli Berneker str:, 404,
nego predstavljaju predindoevropski leksički relikt sa varijantom b za pp.
26 Ovako piše Jutronić l. e. ovo ime brda. Trebalo bi isplitati na! terenu
pravi oblik.
21 Ak. Rj. III, str. 360 i Mažuranić, Prinosi, str. 352 poznaju ovu riječ
samo kao toponim, ne kao opću riječ (appellativum). Brački Gradac smatra
.Ju:tronić l. e. neretljanskim naseljem.
2~ Upor. moj članak u Nast. Vjesniku, XXIX (1921), str. 229. Obunjama
po sjevernoj Dalmaciji i Istri upor. Gušić, Mljet str. 40. Riječ se pominie i
u ispravama; tako g; 1288. u Splitu quandam bugnam; g. 1268, pominje se u
Splitu bunja uz toranj benediktinskoga samostana, V. Smičiklas, Codex, V,
103, 470. Upor. u arbanaskom buje f. »prenoćište, stan", bune f, i bun m. u
istom značenju. Postoji i predromanska riječ bunia različitog značenja. Izve-

180 , ,
 <lenica odatle u franc. narječju mjesta PQ~l:gnY bouniau znači
upor. v. Wartbu rg, Franz. etym. Worter buch I, str.
o
:»habita tion,,__
man. etym. Worter buch br. 1396 p+of. Rubić saopćuj628 i !'deyer- Liibke, Ro.-
e, da serna Solti jedno
polje zove Bunje u pluralu . U Solinu, .nedale ko ruševin a amfitea tr8;pol je.
gdje su bili presvođeni rimski 'pučki grobovi , nazivaj ll takođe
vijeku zvao se, tvrdi Rubić, i vestibu l Dioklec ijanove palačer Bunje. U 14.
zaklju,čuje, da je bunja značila »presv ođeno
bunja; odatle
mjesto «.S time dovodi u vezu
činjeni cu, da u Primor ju, gdje je bunja priličn
o raširen a. ova riječ označu je
"kuću u poljima , u vertika lnom presjek u eliptičn
u, kao presvođ enu«.
2. Jutronić l. ·c. piše Praznic e; z mjesto ž bit će cakavsk
i izgovor.

4. HVAR

I,
Najsta,rijle vijesti O podniJjet1u starog a stanovnsštva ovoga otOka
zab~ltid,iIO je geogra f Strabon, On veš, da su se ovamo Jt]ia:Si~liitlJi kQ[O-:
mstJi s egejsk oga otoka Parosa . Stanovništvo Paros a oboga tilo
kamen oiomim a tdlWko,da Sie mogto dati i' na ,00000rvooi,e lroIQ[IJi se
Ja:.
Ege.iiSk) Paran r di PaI1iJjla~ osnov aše j1edillJu na l1e~esp011Jtu" a drugu
ovdje. Osnutak ove pOSl~ied.n.je kqiliOllJ1j!e Sitavl1j!a se II mdJn:ju četvrt
4. yijeka prjjje naše, ere.. 'o' ' o
Oo o

, Strabo n n;ijeJ'leika!O, zbog čega SIU Param 'Ovdj:e OSlOOV U koloniiu,

'

nego je samo iJstaJlmo, da se otok Hvar, na kome su osnovaJlli: kolo-

milju, nalazi ti bUziInJi! ,mltrsk6gap1emen:a Ard~ca, za IIroje se zna,
SiU za Agron a '1 Teute razVijIDi zarnier m; ekSiJ)alI1ZliJju.
da
Ova grčka ko-
lonJi:.iiana Jadran u imala je bez sumnj e svrhu da razvJ~e'trgo
o

vačke
veze s tiJm pod!uJze1Jn:iJrn i1irS:kiJm plemen om, '
Strabo n Ie zabiil1dle~~() ti važanlingv;ilStičld momenat. On izriie-
kom vela, da 'se l1Ia:Š otok zvao nađprije Paros, apos1 lijePh aros.
ove čiJndJenice v<lll~1a stvorit i dva zaklijlučk:a: Prvo, e~edski Paran Iz
zvaše svojJu~Oi~ooi(jruna Jadran u poege iskom otoku, ,iz ilroiega pote- i na-
koše. Ovako postup iše on~1 i na lIe:Desporttu. Drugo , čitav otok nazva h
je prema glavno j k na njenu; onako, kao što to ,obiČ11JobiJva:'
nazivl ju mediseransksh otoka, gdje se otok ii glavno ma,esto na niemuu
lQl10nijli

često jednak o naziva ju.

.
Kako je došlo do ~iJngvi\Sltičke izmjene, zašto se Paros promi -
jenilo u Pharo s, o tome nam Strabo n niije doo na žalost l1Ji!lm;kva
vješten ja. Tome se možem o samo domiJšJ.jati VI1!o je vjle:mjatno, oba-
je ova izrnien a nastal a pod utjeca jem drugo ga sIličnog rnedšt eransk da
imena ' otoka, koje je možda egipat skog pod:rijel1:11ia. BlIiJz,u Aleksaog
dJrii~e nafuzi se naime maillil otočić Pharo s, kodti: je postao
n-
glasoVitt zbog
svietionika na njemu . Ovaj svjletim:ik smatra o jeanrti!čk:il svilj:et kao
jedino od sedam čuda tadašn ie tehnlilke. Prema nazi'VlU Pharo s.
zvana su biUJai druza miesta oo Meditemt1lU, koda SiU Iima:l'apomorsna- ke:-

181
svfetionike.! I sam naziv za pomorske svienoarke nastao je od imena
aleksandrijskog otočića. Od tOg imena nastade j naš jadranski pučki
naziv za svietionike, N3.š svidet na Jadranu govori općenito ferč, gen.
ferala u značenju »pomorski svietionik«,"
, Koliko ostataka im.amo još i danas na Hvaru od starih Grka,
to sie još točno ne zna, Pr:iJpov.iij:edaka u narodu o GraiJma moralo je
ovdje uvđek hiilti, Jer kod mO'esta Hvara nalazimo uvale, koie se
zqvn MaJDa i Veil'a Ga-rslka (= Grčka).
Još treba istaknuti, da se grčki pridjev plšgios »qui presente le
ilane, oblique- očuvao ovdje, kao i drugdje' po Dalmaciji" ta plagia
»strrnina, obala«, najprije kao plai", odatle naziv polja Plaiice, i onda
Plaže na južnoj strani otoka (Pi:tavske Plaže). Upor. i novogrčki to
pIagi »cčtč, flanc«.
Otok se zvao i ill rimsko doba po grčkJoj :koLooiji Pharos. Na
ovom imenu izvedoše Rirnllj:mi samo tu :wmWeaml, što mu dadoše
svršetak -ia," 'kJojt Ikaraikter:iJz:tra nazdlve teniJt:olii:ja (iQltoIka & rt. d.), Iz
l1ID1skog naztva Phana naoraviše dalrnarttnslki: RomD prayjt]oo u
svome ,tz~ov!oru Fara. Iz toga naztva nastade opet sasvim pmv:illno
I1Jaš naziv Hvar (u domaćem narječju For), ii 110 zbog toga, što stari
S]aVleI1l1 nisiu plOZl1laV1allii su~LaISotllilka I, nego ga rastvoriše II sug;llas-
ničku gropu hv. Bod mi'eaajem našega liJz~OVOr:a Hv:ar~mijlenliJše i
daImarniJnlSki Rommi svoje Fara, pa se tako ovai otok p,iiše u srednjo-
vjekovnim' dlOkurnentiJrna vrDo često Quara .lItt Ouarra,"
Grčkakolonsia Parana nalazila se u damšnjjem Starom Gradu,
koji se zvao Lij,ĐSillJo. Odatle se :iJz,divOjDO dIaiIlIaŠnii\il grad Hvar zbog
toga, što su Stari Grad! poruš,tm Omišam Imamo, prema tome, i
ovdie isti S11Juča:j kao i ,u Dubrovmku, gdjje jie laniti:č~O (romansko)
iime .btlo zamjemeno 'opiJsn'iln toIPOJlItmom.
Star:i: Dubrovnilk bio jie u današmem Cavtaru, Cavtat se zvao
najprije Epidaurus, a onda U sredniem vijeiku opilsno CiJvttas vetus
RagusiIlJa, što značs »duorovačkš sItarii grad«. Od ovoga d!ugog m-
ziva očuvali su Slaveni samo prvu riječ civitas, koju promijeniše u
Cavtat. TaLmlat1i očuvaše n3IProt:i1v čiltav naziv, koii g1Jasi Ragusa
vecchia. . .
Na flvanr se dJO~odJiJ1lQ nešto s~ičnJO. 01v1tas vetus Phairensis
prevedoše Hrvati u Stari grad, a novo naselie dobilo je trne isto
klao] otok Hvar.
Naziv našeg otoka p«)lkazuj,eilpaik čudnu p.oUIaVU, iJto ne kod
Hrvata 'IlJe~O kod Tallijiana. Tialijani t1!iđ'esu očuvaš start mtičk,i naziv
kao Hrvati, već zovu ovaj otok sasvim drugim imenom: Lesina"
(e jie naglašen), za kajfe nem.amkallmVlilh, potvrda u staro (antičko)
doba, Prvi put se IDojavlJuij'e ta1ijanSlko lilme na kraju 11. V1i(i eka, u t

vrmeme dalde, klad je otok već pmžiVlil() tri vijeka ner,et1ljlanskoga

.vladaniakad je išao u sklop Narrentanae insulae i sačinjavao domi-

. --
nmm .iJnJsIu.Iarm1, ikoaiilm je .uJJrav:\Jao knez (comes), ođnos
bucarm s, GodJiIJlJe 1099.- 1100. pir(j~io je ovuda rnletačloinonie dlužd Vi-
gov
tale Michiel vraćajući se iz Svete Zemlje. Tom ,p,rilnkom pOllThiind
prvi prut mletački nazsv Liesen a ~N Liesna,? Današmj,i ta:liidans.kt ie se
Lesma pokazuJe zamj1eoo dvozla sa ie sa e. Ovo se može protumnaziv
utfeca jem talidanSIke opće r:id,eči Ieslna .što značs »šia!O«, jler jie ačiti geo-
grafsk a konfigu:racija ovoga otoka na kartt mista nruI:iIk na
šiilio.
Historik Jireček prvi je kušao protumačiti" mletački naziv Lie-
.sena iili Liesna, kaSlIllije iJzm:iti'ooj!en u Lesma, kako se danas naziva
općenito u. talJij3Jt1Silmm j,ezilku. On veli, da je mlletač
lci naziv
od našega staroz aadie ktiva u srednj em rodu llliJeISII1JO, gdje sienastao imaju
razumjeti naše opće riječi ostrvo ili mjesto. Naziv je dakle značio
»šumovito mjesto ili ostrvo«. Ovaj naziv mogli su Mlečani da
samo od nreretll;jatllSkogdiomaćegapučanstva, IS l~ojdl1ll su Iratovailli čuju već
od 9. vij1eka. NiJjedalI1 dJokumeoot nije nam ~abĐIdežio, kako oo sami
NerCltlti:am u svom govoru zvaIJi ovaj otok il g'1aVIllO mjesto na nalemu
Stani grad, aLi liIz očuvanoga našeg nazava Hvar mora se sa SliJgur-
tlI0ŠĆU zaJključiJti, da SIU glavno miesto na lllIjemu zva:IIiJ
Liesno , a sam
otok Hvar," KaJSllIiije SiU oba naziva generaffiiJzi1rana prema medfut eran-
sG<:'OIlll -običafu, da Sie gI!aVllJO mti,esto oo otoku ~ sam otok j,edlnaik
zovu, Pa taJko mi zovemo danas lotok ~ grad j1edina:ko, :1 to Hvar, ao
faJlli(j'OO1 i1Sto tako jedJtllaJk:o, Lesina,
NeikQj:i taJJiiaJnJslđ hiJsrtJoriJoi, kao Praga10, tvrde doduše , da. Lesina
ll'i~e slaven ska Iij,eč, nego čak Jm~diilnK:I!oevflopska.
OVIO je tumače
samovoano, kako smo već rek~i, jer najlsJta:rdje potvrde za taj nje
potječu 1z č~1Joga slaven skoa doba.
naziv
\
'Iz tapcmoonastdJk;e Hvara dade se tačno '1lJtvrdiiit!il, da je otok
momo biti li U. ooretljjal1lSlko doba obrastao ŠrUIU1Iom. Iz analizeHvar ove
t!OIPOltllomasHke v~dii'et će se j to, da hvarsk e šume l1Ii!j,esu sadržavale
samo drveće karakteristično za medšteranske šume, kao p:iJtlIUs hale-
penSlis i quercu s ilIJex, ~o.itt daliu g(I.avna stabta za medst eraask e »rnac-
chia«, nego da je u njdl1lla MIo d drugog SItaballija. U apćillld hvarsk
oj
trnamO dva oo:selltia, 'koja se zovu Velo i Ma:lo Grablj
e (u domaćem
narječju Grobje). To Je naša kolekt ivna izvede nsca
od drva grab.
Prema tome bilLo je na Hvaru i grabov si šuma.
Naročito treba 1JSitaknuti Čii,nd,en!i1cu, da se Miwu VeJ!iiko
naJlia~i brdo, koj,e se danas zove MQtoIkit. U DalJmao
ga Grablja
iJjii ,ilma više ova-
kovih naziva, a svi dolaze od latinskih riječi Monte acutufrn), što
znači »oštro brdo«.l1 Ovai SIUj nazdv neretilJj:a:nskJi Slaven
miti SaJmO od domaćih hva:rsildh Romana. Može se daMei mOg'1Ji dio-
za!kl/jučiti,
da jie otok Hvar biJo šumovit !ii prili'e didI'aJSika Slavena, pa je sasvim
razum1i~vo, da su ga Hrvati nazvali po šumam a UesII1iO
.
S te strane naJ1QČlto Je važno me hvarskog naselja Gdin.i (u
OpćiInJi bo~omolJjskoj). Ovai je naziv idootičan s menom
POIIjiS:ke lJL1J~e
(jd!yniJa. Osnova ovoza nazšva dolazi češće u po)ijsikoj toponomastic i.
1,1, . .

183
 •
Od:i~te osnove nastade li it\mLW Gdaflsk, 'I\d,em,ački D.anrz.ig.1 2 POOj'Ski
SI1:avliJSit Bruckner ooI1Jazr ovu OSInoVU i. it ,imeruu starohrvatskoga ple-
mena Guduscani:lli Oačarui ru Lilai-. Osnova urmeSlIlJim nazsvima
Od!inj i Gdyma nije se očuvala kao 'opća lii!ječ ni u pOltiiskom m II
brvatsko-sroskom jezilku. Kako se vidi iJZ staroga prusloog j,eZliika,
g>dd'e je ta OISi11JOva postcdafa kao opća ritječ II značenja »ŠIUma«, mo-
milla ie lJ'{liS,tojaJt1 kod zapadnih Slavena li na sieveru ti na jugu u zna-
čenju »šuma«. Odiinlj maci šumovito mjesto. Opet ieđandokaz, da
j,e otok Hvar bio šumovit u raI1JO neretliansko doba. Upor. Dinjiška
na Pagu.
Od ostalog drveća treba spomenuti, da u hvarskoj toponomastici.
dolazi i ielha (danas joha). Ovako treba tumačiti' naziv mjesta Jelllsa,
g;dje je s uzetiz staroga Iokativa. Na Hvaru jie dakle raslo i drveće,
koie odgovara mekom Hi močvarnom terenu.
Ovamo idu naselja Vrborvjska (u domaćem narječju Varbiloska
i Varbaon) i Vrbanj, izvedenice od vrbe, ikao i Vrbnik na otoku Krku.
U hvarskom statutu čita se naziv polla Varba.
U nekoj vezi sa šumovitim terenom stoje i nazivi hvarskih na-
selja Vrisnik (u općini Jelsa) i RiidiJI1Je (u općilIli Starigrad). Prvi na-
ziv dolazi od imenice vriies.l" Kod Vrbnika imamo isti ovakav na-
ziv, samo se izgovara bez v: Risika. Naziv RudilIle dolazi i u općini
bolskod (u samom mjestu) na Braču, kao i u Hercegovini.
Ostala imena naselja, kao Zaraće, koje označuje naselje za ra-
tom ili rtom, ili, kako hi se danas reklo, za J)IImtom; Zastražlšće (od
straža), Dol (u narječju DUQl), Selca, Poljica (u domaćem narječju
Polidi, ovako se zove i polje u Svirču) ista su kao i u ostaloj kop-
nenoj Dalmaciji.
Karakterističniia su za ovaj otok imena naselja PItve, Bogo-
molie, Bnisie i Svirče, jer ih ne nalazimo na dalmatinskome kopnu.
Od ovih naziva neki dolaze kao imena mjesta i drugdje, tako u kr-
niačkoi općini kod Ogulina Bogomolja u singularu. Na Hvaru u plu-
ralu; ali ne znamo, na što se ovaj posve jasan naziv odnosi.
Riječ pitva dolazi u poliičkom statutu kao opća riječ u znače­
nju »napitake.l" Ni ovdie ne znamo, na što se upravo riječ odnosi.
Ime naselja Brusie objasnit ćemo, kad bude riječ o Kčari na Korčuli.
Ime naselja Svirče stari je pridjev od svirac.l"
Inače je tononomastika ovoga otoka posve slavenska. Romanskih
ostataka. osim spomenutog Motokita i romansko-kršćanskog naziva
naselja Sućuraj, nismo dosada nigdje našli. Iz ove činjenice treba
zaključiti, da su Neretliani vrlo rano slavizirali ovaj otok toliko, da
Mlečani, kad su u vojnim pohodima dolazili ovamo" nijesu više
mogli ni čuti staroga romanskog naziva za otok. Zbog toga nijesu ga
ni mogli zvati premaantičkom (rimskom) nazivu Pharia Hi Para,
nego prema starom hrvatskom nazivu Liiesno. Razuml'jivo je dakle.
zašto baš oni, sačuvaše slavenski naziv.

184
 Na malom otočiću Šćedro treba zabilježiti toponim Master (ili
Kunvenat) od monasterium zbog toga. što smo mosnr mogli kon-
statirati samo na zadarskom arhipelagu. Tu još postoje ruševine
starog manastira.
II.
Osim hvarskih toponima, što ih biiježe austro-ugarska i jugo..
slavenska speciialna karta, ,koje 'Po svojoj prirodi ne mogu dati do-
maćih naglasaka i: većinom prenose ob1iJkeiiz nariečia u književni
iezik,16 zabilježio je izvjestan broj. naziva trvala i !pOlja u domaćem
izgovoru i s domaćim akcentom dr. Mate Hraste u svojim diialekto-
logiiskim studijama o čakavštini otoka Hvara.l" Time je zadužio
hrvatsku toponomastiku, .
Iz njegovi·h biJ:ježaka ističemo neke karakterističnijetoponoma·
stičke pojave. Kaonaztv polja pojavljuje se ovdje vrlo često Pasi-ka
u s-ing. i Pl. (sedam outa) kod gotovo svakog naselja. I na drugim
otocima ima Pasika, U hvarskom statutu dobiva ovaj toponsn još-j
naše posiedovne pri/djeve Didina pasika, Mi!hanja (- Mihanova Pa-
sika. Kako ova praslavenska prefiksalna složenica znači »šumu od-
ređenu za sjeoo«18; potvrđuje ,i ovaj toponim napriied rečeno mišlje-
nje .da je otok bio šumom obrastao u stariie doba. Ovako nazvane
njive nastadoše na krčevima,
U istu kategoriju toponima idu il nazivi šumskog stabalia i šum-
skih biljki kao imena uvala i polja: Bčrca, Včrbš, Grab!", Grabovac,
Bristova-", Lozne, lagodna, Dubao (tri puta), Vrisie, KOlac, Raos5-
hotice, Cesmlnsca, Borovik (dva puta), Dflbie, Zabčrie, Grobie, (=
kolektiv Grablje), Grabovik, Vrrsna, Smriččvica, Prapatna, koja se
sreće na gotovo svakom otoku; u statutu još Kupinovik, Trišćeno
Borje i t. d.
Na krčenje šume upućuje il Dragačin Laoe, gdie muško lično
ime Dragača-? (potvrđeno u 13. vijeku) UiP'ućuje na veoma star to-
r
porum.
o

Naročito treba istaći u ovom redu opažanja toponem za polje

G6zd u Svirču, Vrisniku i Pitvama, koja naselia nemaju luke. Pra-
slavenski naziv gvozd za šumu, koji upotrebljava i čakavac Zoranić,
nisam sreo kao toponim na drugim našim jadranskim otocima, Ova-
mo ide, kaođalia -izvedenica od i:stog naziva, Gvozdčnovica (naziv
polla kod Staroga grada).
Istaći treba s obzirom na to i ove nazive uvala Pogorlla kod
sela Polica, na jugoslavenskoj specijalnoj karti Opalienica ii' Požar.
Na ovako nazvanim terenima zacijelo su se nekada nalazđe šume,
koje su bile paljenjem iskrčene .i~i uništene.
Kako se iz ovoga izlaganja vidi, imamo na Hvaru dosta toponima,
koji nas ovlašćulu na zaključak, da se je staro hrvatsko (neretlian-

185
 sko) naselirvanie otoka vršilo krčenjem šumsk ih predjela. Tu je ova
činfenica tim značiljni~a, što roman skih toponi ma za naselja
(osim
Sućuraj) gotovo i nema.
Od toponima, koji se odnose na konfi!guraciiru terena , vrijedn
je zabilježiti naziv polja Sutisk a kod Hvara . Sutjes ka kao naziv o
dolinu (convaltis) nalazili smo dosada samo na kopnu (Sotes za
ka u
Sloven iji i Sutjes ka 111 BOSJ:1Ji).
Rijeda k je toponi m Prepa d II hvarsk om statutu , danas Propčd,
riječ, koja jie u značenju »bezdan, provaliia« zabilie
žena na Lumba rdi
i u Istri. 21 Za ovaj toponim nije nam na žalost zabilježen rod
za riječ na Lumba rdi i u Istri. kao ni
.
Toponim garma '" dolazi na otocima obično za uvale, ali: ovdje
i za pOima: Gšrmi ca, Garmice (polla u Starom gradu ] Vrbosk
oj),
Od jmena hvarsk ih uvala zaniml jiva su Krizno Luka (upor.
Križni Rat na specijalnoj karti), Pokčnii DOI u značenju »mirni«
23
(upor. na istom otoku naziv uvale Tiha), GniiLilne (nazva na po
mlil, Ikoja se II Dalmaciji na kopnu zove gnjil:a za glii.na), Liičišć ze-
(Ikoja je nekad a sWužjlla kao luka »porat«), Bčki (vrločest topona a
Lučev Bok, Tatinj a (često na otocim a), Gračišče (od
n),
gradac ), Sti-
niva (oridiev od stijena), Širčko (često), Sokolšca, Duočka, Veli: Do-
lac, Vuča (pridjev ž. r. od vuk), Stirptšće, Paklin a'", Zavala , M6ča
sing. i pl, i u' demm ettvu, odatle M6čica, Gimao Pčšta (pridie v u
imena ribice gira < lat, gerres ), Mandrač'" grčka riječ »mala luka od
čarnce«), Mudri Dolac 26, Rapa (u značenju »rupa«
za
dolazi i u narječju
otoka) , Zčgrčdie (izvedenica od za gradom), Grebišče, Carkv lca,
Paladi nska (dolazi i u sjever nom Jadran u); metafo re Kitišna (dva
nuta, u značenju »na1ik na kIJuč«) i Kab61 (u hvarsk om statutu Ka-
bal) i t. d.
Od drugih imena uvala i polja zabi:Iježitti treba nazive izvede
od starth narodnšh imena za Ljica: Mićlćevlca (uvala kod Hvarane
Radočinac (uvala kod Brusia ), Radov Dolac (polje
),
kod Brusia),
Ra!doševica i Pavllćevica (poma u Poljicima), mračno pak: Pribln
(kod Brusja), stari pridjev ž. roda od Pribin a'", a ovo od Prihis lav, ia
Bitotln ia (kod Zastražišča) od starog a hiJpokoristiJk:a Bielot a'"),
ovo od Bielos lav i t. d. Toponimi kao Prihin ia ii Btlotinia važni su a
hronoloztiu hrvats kog naselia vanla otcka. Kako je ovakv ih naših za
ličnih imena nestal o davno iz upotre be (možd a već
od ll.
možem o jz njih zakliučiti, da potiečo iz prvog (neretlianskog)vijeka)
doba.
,
Od naziva rooJi se odnos e na kvalite t terena , stvore ni su tOPQ-
nimic Pišćena (uvala), Piske t Pišćenjk (polja u Pitvam a nazva
na po
oieskc vttom terenu ). Ovako se ima tumačittr rpr~djev u Bili pot<>k
(polje kod Hvara ) »potok, koH jie bijel od piieska«. Ovam o idu -
tooona ni: Plčšniak (izved enica od ploča; polje u Zastražišću), Kre- još
mac i Krenčlć (dva demin.lutiv od krem za kreme n, polja ill Brusiu
Griida c (polje u Brusiu), Grebin e (potJe u VriJsniJku), Blata, Blato ),

186
(polja II Jelsa j; Vrboskoj). Ovi tipovi na:laze se gotovo na
otoku, Ovam o jide također Zaščarbine (polle kod Svirča od svakom osnove
prtdie va škrbav), ,
ZabHježiti treba još češću upotre bu suftks a -Išće ovdje kao i na .
.Braču. Njime se označuje nestan ak nečega: Polačtšće i Igrališ
će
{polja u Vrbanja), neobičan naziv naselja Zastražlšće (od za stra-
žom). Ovam o idu već pomen uti nazivi! uvala u Brusju Lučlšče
i Gra-
čtšče (od ~uka t gradac ), zatim Grahovišće i Križiš
će na jugosLaven-
skoj specijalnoj karti.
Od kulturnih biJjild prave se if ovdje jednaild tcponimi kao i' na
'Ostalim otocima: MasHnica (uvala kod Starog Grada i Vrbosk
e),
Masl1i!novik, MasIlilIlSki .ROt (polje kod istog naselia), Krušv ica (polje·
u Svirču), Kruševie (pollie III Vrisnilku), Kriiševa (uvala u Zastra
.šću), 'u hvarsk om statutu Oskorušica Parva .
ži-
Veću ovim razma tranjim a moglo se vidjeti, da i hvars
ka topo-
.nomastška, kao uostal om i topono mastik a svih ostalih naših jadran
skih otoka .eokazuie izvanr edno mnogo zajedničkih toponima, koji- .
nružai u dragoc jene podatk e kako za ooviie st naselirvarua, tako i
našu foItk.J.omu geografiju. Evo još nekiih prema zabtliežbama M. za
Hraste:
a) Nazivi za polja: Kopita, Njive, Jflbića Brigi, Brlg, Carića
Vartli, Lčkva, Sufa Lčkva, Pod Lčkvu t angme ntativn a izvede nica
odatle Lokvlne, PMa (»!komad«, od galolatinske r:ijieči pettia), Dome
i demin utiv odatle Dolčić, Oklade, Glavice, Babe, Poišne
, Raovni
(t j. došel), Dragčvoda, Polovl ne, Straon š, i plural Strone , Mirje
Mirja (kolektiv od mti" »ziđ«), Pasjak , Vr6tni:k (upor. na kopJlIU vrlo iIi
čest toponim Vratnik), Hum, DOli, Pelinia (stari pridjev
od biljke
pelin), VIri:; u hvarsk om statutu Zala luka (danas Zalo Liika), Didina
Gomš a (upor. Dldov Mir, po!j.e u Pitvam a), Stinice, Prigra dica i t.
Na speciialno] karti ima jlh također. d.
b) Nazivi za uvale: Duga, Kooašna Vela i Ma6Ia (također u
hvarsk om statutu Kovačina), Dčle.
TiI111e nije mizda leka iscrpe na ni objašnjena sva tepcno masttk
otoka Hvara . Iz popisa M. Hraste vadim o ove neobiašniene nazivea
:
a) Uvale: Maj.erovlca, Bud ća, Lampesa, Zeleminac fi polje se
rove ovako u Starom Gradu), Brzeni ca, Zdenlkovac, Hobučnl, PHv-
na, Givnjk, Basina, Palinica, MIna, Karnovfk, Čarvanj, Tetlko vac.
b) Polja: Sklacine, Pailke , Škargo tovica , Kupa, Šipovac, Ra-
čice, Vugav a (pozna to vino), Včrdušće, Šaneunčvica,
Lacica , Pri-
.smčn, Parhui lne, Skudll vac, RiJbOl'a, Magariiše, Taričcl,
Račlć, Če­
panj, Goidšne, Liećevac, Gardčlac, Prisini ak: II hvarsk om statutu
Cvitan (danas Cvitan).
Među ovim neobia šniena n toponimima iI111aiJh
zaciielo takvih
koji se nalaze samo na Hvaru . Zbog toga ih navod im ovdje kao po-,
budu budućem istražt vaecu.

187
 · III.

Hvarska toponomastjka izaziva još neke primjedbe. Starigrad

u domaćem govom je danas postao sLoženica jednako kao Carigrađ
t Novi/grad i: sklanja se samo drugi dio. Pridjev jie odatle starjgradski,
ne starogradski, kako bi moralo biJti, da riječ nije' složen~ca.
Naša pomorska karta bilježi na Hvaru još ove iJnteresantne:
nazive: .
a) za rtove: Pelegrin (opetuše se), Mlak~ Rat (čwdanpIidjev29)..
Smočieuzšca (humortstičk] toponsm, koji se opetuje), Plani Ra~ (pri-,
djev smo do sada ima1i:samo u ilzvedeuEci Plamk), Makarac (opetuje
se i na MIJ~tu sa h mjesto k), Bad Ja:~odni i CesmiJnOv; ,
b) uvale: Sviračina (upor. Svirče), Veli Kučac (deminutiv oo
Kuk 3 0 , Bosima (možda odtmena Basiiios), Vela Zečja, Sintj.ava. Po-
krivenik'". Vele Gaćice (ova se metafora opetuje), MedvidiJna, (upor.
mletačko Orser 'za otočić na ~šinju).
Brolevima su označeni još ovi:
a) rtovi: Ražanj (1, 7), Gahiola (2, također naziv za škoU), Kos':'
mača (4), Glavna (sc. punta, 8). Bočina (augmentativ od Bok, '12) ..
Žukova us, od žuka < jUl1lOUS), De;beli'Rat (62); .
b) uvale: Rogač '(3). ČisH Dol/ac (5, uoor .iI samo Čista kao top 0.:"
nim za uvalu), Veli B~k (6, 9), Zviria (10, zaciielo mjesto Zvirje.
Prema tal. sintaktičkoj konstrukciii Vala od Zviria stvoren Ie nomi-
nativ griieškom Zviria, Toponim 'se opetuje, Brak (11), Mal,i Bok
(13), Nedomisali (14, prildjev od staroga.hčnoa imena NedoinyslS2)~
Stiniva (16), Ključna (17, opetuje se). Mala Koeačna (18), Borova
(19), Oskorušica (20), Zala LUJka (21), Pelegrinska (15, upor. rt Pele-
grin)., Uleni Bok (60, pridjev od ul »košnica«), Pod Stine (61), Pe-
trovac (63), Križ (64). " .
U obalski sistem Hvara idu i vrlo zamršeni Pakleni Otoci. Pri--
diev ima značenje »smola«, upor ovaj oridiev kao toponim na Šipanu
Pakliena'". Taliianskj naziv za njih (Isole) Spalrnadori odnosi: se na
paklinu za mazanje brodova.ikoia se na ov:irn otocima dobivala kao.
Fna Korčuli. Spalrnadori (sa d mjesto t), mletački! je nazi-v za toskan-.
sko spalmatore od spalmare »mazati dno broda«, '
Naša pomorska karta donosi za nđih ove toponime:
a) rtove: MargilllSiki (sc. rat, od mrgin »međa« <tat. marzmem),
Zaglav (31), Močilguzica (32), Čamjene (vcrvene zemđe« kod uvale-
Čamjen.i Bok, 33), Rasnilk (42, od hrast), Pema (45, također :il uvala);
Ražanj (46), Stražica (53);
b) uvale: Staro PalHo 3 4 (29), Močigu:zica' (32), Duboka Vela i
Mala (34), Planikov Bok (35, oridfev od planiJka »arbutus unedo«)..
Palmežana (37, ime stoji' možda u vezi s ta:l. nazivom Paklenih.

188
 \

otoka), Stmanska (43), ViJnogradiiŠće (47, riđedaik: toponim), Stari Stani

(48, prema pasttrsldm kolibama), Taršćena (49, priJ<ijev od Taršče'"
(52), ,SolliJne '(55), Pakiens 36 Bok (56), Okortia (57), Girje Paltlo (58,
jpridje~udan, možda od gira < genes); .
e) školievt; Vod.nj~k Veli: ii Mali (22, upor. Vodenjak), Karbun
-(23). Travna (24; opetuje se), Jeztk (25, n~je na Jadranu česta me-
tafora, UJPOr. na SiJdlijil Linguaglossa), Paržani (26), Borovac (dva
wta, 27, 40), Planikovac (39), Jerolim (44), Stambodar (51, sasvim
neobičan toponim);
d) sike: Baba (36), Goica (38, zacijelo dialektičld izgovor de-
minutiva od gaj), Pločice (50).
Kako se vidi, tooonemastika je Paklenih otoka jednaka hvarskoj.
U obalsk» sistem Hvara ide 1 otok Šćedro, ilzoLiran tOlP011im na
Jadranu. Tahianski. naziv 'Torcola nema nikakve veze s hrvatskim.
"{ai smo nazsv vidjeliii na Krku, za uvalu. Kao i Lčssnot $ćedro je
danas imenica sredniee roda. Prvobitno je to bio praslavenski pri-
odjev štedrs »rmlosrdan« očuvan II svim sfevernoslavensksn jezici-
ma. Samo je II južnoslavenskim jezicima izišao iz upotrebe ,I očuvao
se ~vđ.ie kao otočki toponim. Takovih primjera vidjeli srno više,
~i>or. G<linJ, Dinjilška. II polJskom se očuvao i kao crkveni termin
.szczodrv d:ziefI, wiecz6r = maloruski ščedry večer (dan pred novom
godInom ili pred td kralja), u'Prtkarpatsko] Rusiji ščedrovka »riovo-
gowšllda piesma«, ruski ščedryj »đarežlji:v«. Uz !pf'iidjev Šćedro ima
.se razumjeti ostrvo, ne otok, Iednako kao ii uz pridjev Lastovo.
Motiv, koji je dao povod za ovakov tapon;im,lITije sasvim jasan. Sličan
toponim z~ 'Otočić nalazi se u' Boki: Milosrđe. Na Šćedru se nalazi
toponim Moster, od monasteriJum. Zbog toga je moguće, da je naziv '
Šćedro »,miJlOsrd'l1!S'otok« došao od samostanaca. To je dakako samo
nagađanje.
Ovai naziv dobiše i.dva glavna rta: Punta Šćedra i Vrh Šćedra.
D~ugi' su tdPonimi za rtove na Ščedru ovi: Gornji (sc. rat), uvala.
Pema (opetuje se), Tufera (mletačka izvedenicaod tufo), Maslinica,
Sotovi BOk (pridjev neobičan). Rasohatilca (vrlo čest naziv za rtove
i uvale, od rasoha »furca«), Lovišće (stari naztv za ribarske pošte),
Manastir (zacijelo krivo zabilieženo na našoj pomorskoj karti miesto
Moster, kako je na austro-uearskoi sp.ecijabki), Stari Stani: ,{upućuje
na pastirstvo na ovom otoku), Srnokov Dolac, Nova Pošta (smlesto
za ribarenie«, općenito u Dalmaciji), Veli i Mali Grebac'", Smokova,
Borova, Čamjeni (sc. rat »crvens«), Oanna, Kosmat! Bok (pridjev
upućuje na sitne rasline, upor. Kosmaj i t. đ.), Pod Stan (upor. Stari
Stani),Spilski Dolac, Tulitani Bok (pridjev neobičan). .
U hvarski sistem .idu još dva školiića u Korčulanskom Kanalu
Lukavci (česta metafora za škalje) i Plečica.

• ItB9
 Bilješke:

1 Jedan Faro je kod Messine na Siciliji, drugi u Portugalu.

2 Feral je nastalo od grčkoga oblika fanarlon, u kojem je nazivu Pharos:
dodan grčki deminutivni nastavak -arion. Odatle i turski oblik fenjer, koji
govori i naš narod u Bosni. Carigradski kvart, u kojem je grčka patrijaršija,
zove se Fanar. O svim ovim problemima, kao i o samom imenu našeg otoka
potanje u mom članku »Le nom d'une ile adriatique«, u časopisu Revue des:
Etudes indo-europeennes II. (Bucarest).
3 Kao opća riječ dolazi na Rabu. Upor. Meyer-Liibke, Romanisches 'etym_
Worterbuch br. 6564. Na spec. karti 33/XV mjesto Plaža piše se Blaža. Upor.
Nastavni Vjesnik, XXIX, 227. Ne znam, da li se ovako govori u narodu.
• Upor. Brattia za Brač. Pharia piše Plinije. .
5 Ovako se piše vrlo često, tako u Smičiklas, Codex diplomatieus regni
Croatiae IV,91 episcopatus Quariensis (a. 1239); Monumenta historica Slav.,
mero L, 276 Quarra; Monumenta historico-juridica Slav. meridionalium I, ~,.
187 (14. vijek) insula Quarre, Huarre, Chuarre.
• Najstarija je potvrda za ovaj tal. oblik iz 1(358, V. Mon. hist. Slav. mer..
XIII, 206.
7 Ovako pišu i domaći dokumenti. .Samo što oni najčešće upotrebljavaju,
oblik bez dvoglasa ie: Lesna: 1278 (Mon. hist. Sl. mero XXIV (index), potestas,
ligna Lesne (ibidem I 176, g. 1330) i t. d.
6 U djelu Handelsstrassen und Bergwerke, str. 28.
D To se naročito može zaključiti odatle, što dubrovački statut točno>
razlikuje oboje. Tu čitamo stanicum od Sanctam Mariam de Lesna in insula
Farre (III, 49). Značajno je mjesto, koje se čita u Mon. hist. Slav. mero I n5-
(god. 1278): et quod hedificabunt civitatem (=današnji grad Hvar) que aliis,
temporfbus fuit apud Sanctam Mariam de Lesna, Prema Ljubiću Stari Grad
porušili su Ornišani. Tu je dakle bilo prvobitno neretljansko Lijesno, Upor..
za ovakva naša mjesta Lesnovo kod Kratova ul NR Makedoniji. Ima li još.
traga staroj crkvi Saneta Maria de Lesna u Starom Gradu na Hvaru?
18 Upor. Enciclopedia italiana s. v. Lesina,

11 Upor. moju studiju »0 simbiozi i nestanku starih Romana u Dalma-

ciji i na Primorju u svijetlu onornastike«, koja je izašla u zborniku Razprave-
(Ljubljana), sv. IV, 35 bilj. 66. Ima i samo Okit (Sibenik, selo), Upor. Ak. Rj ..
VIII, 813.
12 Upor. Aleksander Bruckner, Sfowni!k etymologiczn.y jezyka polskiego;
Krakow 1Q27, str. 138. .
13 Ova trava raste na Velebitu. Odatle ikavska izvedenica vriština.
i l Upor. Ak. R], IX, 904. Nekakva voda u Poljicima zove se Nepitve,
gen. Nepitava (Ak. Rj, VII, 941) valjda zbog toga, što se ne može piti. OV\O
je bez sumnje naša riječ. Hvarsko naselje potvrđeno je prvi put g. 1206. Piše-
se tada Pitua. Nije posve sigurno, da u hvarskom nazivu imamo našu riječ,
nego bi moglo biti, da se radi o predslavenskom imenu, koje Mela piše Pitya,
a Polonije sa Roda Pityeia. Upor. moje »Studije iz ilirske toponomastike«
(Glasnik 'zem. muzeja za Bosnu i Herc. XXXII, 38). Možda je stari naziv pre--
kroj en na našu.
15 Riječ je potvrđena kod Bjelostijenca.
16 Primjer: Vrbovska na jugoslavenskoj, specijalnoj karti, kako bi moralo-
biti u književnom jeziku, ali kako nitko na Hvaru ne govori. Zbog toga je
teško upotrebljavati specijalne karte za lingvističku toponomastiku.
17 Cakavski dialekat ostrva Hvara str. 2, 7, 12, 21, 48, 51 i 52 (Biblioteka
Južnoslavens'koga Filologa, sv. 8), Crtice o bruškom dijalektu (Južnoslav. Fil.
VI, str. 180-214). Prema autoru razlikuje se akcenat A od čakavskoga akuta
~ Diftonge 03., uo, ao ispisujem ovdje jednakim slovima.

190 •
 18 Upor. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rječnik, str. 898
s. v. pasjeka i Akademijski Rječnik, sv. IX, str. 666 s. v. pasičina, pasiški,
pasik i pasika. Mažuranić bez potrebe jekavizira u ;pasjeka, što je doduše
ispravno, jer je riječ sastavljena od prefiksa pa- »na pola isjeći«, ali je ne
govore jekavci, nego samo čakavci. Ova riječ je 'bila karakteristična dalmatin-
skim Romanima. Oni je na Krku obrnuše u Pizigo,
19 Na jugoslavenskoj specijalnoj karti.

20 Upor. Akademijski Rječnik, sv. II, str. 744 s. v.

21 Ibidem, s. v. XII. 372 s. v.

22 Upor. moju studiju ° ovoj interesantnoj riječi u pariskom romanistič­

kom časopisu Romania, sv. L, str. 199 i IS!.
23 Ovo značenje, koje je danas iščezlo u hrvatskom saobraćajnom govoru,
obilno je potvrđeno kod starijih pisaca, v. Akad. Rječnik, sv. X. str. 527 s. V.
21 Naša riječ za bitumen. Veoma čest toponim u raznim izvedenicama
Ovamo ide i naziv Pakleni otoci, tal. Isole Spalmadori, upor. Pakleni Doci
brdo u Poljicima. Akad. Rječnik, sv. IX, str. 576.
25 Novogrčki mandraki (sr. rod) »mali zaliv«, Ovu riječ govore ne samo
Hrvati na Jadranu, nego i Talijani u južnoj Italiji, II Đenovi i u Trstu. Upor.
Meyer-Liibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, br. 5291a.
28 Značajna je upotreba pridjeva mudar u ovome toponimu za uvalu.
Jamačno su ga ovdje upotrebili hvarski ribari u istom značenju. u kojem ga
upotrebljava čakavac Baraković u rečenici: »Ni sprave na svitu mudrije«, t. j-
dolac, koji zahtijeva mnogo opreza i mudrosti.
27 Ovakovi toponimi imaju veliku hronologijsku vrijednost za povijest
naseljavanja. Lično ime Pribina potvrđeno je za 10. i 11. vijek. Upor. Akad.
Rječnik, sv. XII, str. 837. Pribinja ide prema tome u najstarije hrvatske to-,
ponime na Hvaru.
28 Lično ime Belotica potvrđeno je za 11. vijek, a Belota za 13. Upor.
ime planine Bjelotina između Konavala i Zubaca i ime sela Belčtince u NR.
Srbiji. Akad. Rječnik I. str. 387.
29 Ak. Rj. VI, str. 832 ima samo Mlaka Voda kao ime izvora, gdje je
upotreba pridjeva prirodna.
30 Raširen stari toponim, upor. Nast, Vjesnik, XXIII (1915.), str. 341 br. 4.
Za Kuk »velik ik amen, hrid« kao toponim v. Ak. Rj. VI, str. 753. Deminutiv
Klčac potvrđen je u Istri g. 1395, ib. str. 719.
31 Upor. Ak. Rj. X, str. 558 za druga ovako nazvana mjesta.

32 Zabilježeno g. 852 u obliku Nedamuslo u interesantnom popisu imena

»seruorum de Massaro«, koji su pripadali crkvi Sv. Dujma II Splitu. Rački,
Doc. 5. Začudo Jireček ne pominje u Romanen ovo trne, koje je jedno od
najstarijih potvrđenih slavenskih ličnih imena u Dalmaciji. U 14. stol]. po-
minje se (Stanka z) Nedomišljan Ak. Rj. VII, str. 820. Ime sela Nedomišljani
znači vlasteoske podložnike nekoga Nedomisla, upor. Petrčane kod Zadra od
Petrica, Južnoslov. Filolog, VI (1927.), str. 72 br. 37.
33 Upor. Južnosl. Fil. VI, str. 71 br. 35. U Korčulanskom Statutu paclina
je naš termin, koji se ne prevodi na latinski (pacldnam facere u 15. stolj.),
Upor. Mažuranić, Prinosi str. 888, sv. paklina.
31 Odnosi. se možda na mjesto, gdje se pravila paklina. Upor. niže topo-
mm Karbun.
35 Vjerojatno kolektivni naziv od trst »trstika, trska«.

• 8 Ak. Rj. IX, str. 576 ima' iz Poljica Pakleni Doci kao ime brda, na ko-
jem vele da ima pakline.
~ Grebac je potvrđeno u Dubrovniku lina Korčuli »mjesto gdje stoje
sv. moći« A. Rj. III. 406.

191
 5. VIS

,
I.

Vis (s .dug-im silaznirn akcentom prema Vuku) pripadao je u

starini libumilskim otocima. Oko godine 385. prije naše ere u vri-
jeme Dionisija 1., tiranina sirakuskog, naseliše se ovdie Dorani iz
SIrakuze na Siciliji. Viška kolonija cvala je i, kao sve grčke kolo-
nHe, bila je u isto vrtieme i grad i država (polis). Važnost njezinu
osvjetljuje činjenica, da jie kovala i svoje novce.
Poslije propasti svoie matice Sirakuze viška je kolonija razvila
ekspanzivnost na drugim otocima dalmatinskim i na susjednom
kopnu. Poznate su nam viške kol<mij~ na Lumbardi, II Stobreču
(Epetium) i u Trogiru.
Vi\S se zvao ill starini u dorskom obliku Issa. Atički oblik Isse
nijie potvrđen za nj. Važno jie opaziti, da se otok Lesbos također zvao
Issa, prije nego što su na n1đošJi Grci. Iz ove činjenice valja zaklju-
čiti, da stari naziv Visa potječe iz nekoga predindoevropskog medi-
teranskog jezika. Šta znači ova riieč, to se pravo ne može znati,
kao što smo već više puta spomenuli, zbog toga, što su nam pred-
lndoevropski, međsteranski jezici nepoznati. 1
I dalle stare izvedenice od Issa bile su grčke: Issaios, Issiacus
»Višantn, viški«. Latini su preuzeli od viških Grka i ove izvedenice,
kao i sam naziv za otok. Jedino Uvije ima Iatinskuizvedenicu Issen-
sis »Višanin«. .
U bžzantinsko vriieme ookušalo se latinizirati grčko ime Issa.
Ravenski geograf piše Isia mjesto Issa. Pored toga grčki član, koji
se unotrebliava uz imena miesta, bio je zamiienjen :u bfzantinsko
vnieme latinskim članom. Tako nastade današnji taliianski oblik
Ussa. 2
. Prokopiie iiZ Cesareie, bizantinski pisac iz 6. vijeka, piše ime
Ovoga otoka s romanskim članom. Ravenatovu obliku Isia dodaje J-
i od toga stvara da:1ju latinsku adiektivnu izvedenicu pomoću latin-
skog suftksa -lnas, On piše Lysia i Lysine. Ovai posljednji oblik
treba tumačiti kao latinsko Lyssina insula »viški onok«.
Najstariji hrvatski oMik zabilježio je car Konstantin oko polo-
vine 10. vijeka.
Kad Slaveni preuzimliu romanske riječi s vokalnim početkom,
. oni, prema fonetskim zakonima svoga jezika .stavliaiu redovno pred
romanski vokal svoje suglasnike j ilLi v.Zbog toga je. stari naziv
Issa morao dobiti u hrvatskim ustima sl.udasnik i ili v. 3 .
Kao najzanimljivije treba zabilježiti, da car Konstantin ne zna
niza grčki, ni za latinski-,nli za romanski naziv ovoga otoka, ni za
Issa, ni za Ussa, već samo za Jis. Ovako oo zove naš. otok. Njego-vu
:192
grafiju les treba čitati na bizanđnsku Jis. Ovaj oblik nije drugdje
potvrđen. Naši pisani spomenici znaju samo za Vils, kako danas i
narod govori. I Jis i Vis jednako su ispravni naši oblici,
Gore smo već istakli značajnu činjenicu, da je Konstantin Por-
firogenit kod naziva neretlianskih otoka samo za Brač poznavao
hrvatski oblik. za Korčulu naveo j,e oba oblika, hrvatski i romanski.
Za Mljet ima samo romanski oblik Iz toga se može zakliučiti, da u
polovini desetoga vijeka, kad učeni car piše svoje djelo, na Visu nije
bilo Romana, već samo Slavena. Za Hrvate Slavene (Croati Slavi)
na koncu 10. vijeka u gradu Visu zna i Ivanova mletačka hronika.
Pored ove linzvističke činjenice, koja ima i; historijsku vrijed-
nost, naveo je car j drugu. On izrtiekom veli, da u njegovo vrijeme
na tri otoka: na »Itoara-", na Visu i na Lastovu ne vladaju poganski
Neretliani. On. na žalost, ništa ne veli, u čijoj su vlasti ova tri otoka,
da Ii u bizantins:1roj, mletačkoj Hi hrvatskoj. A ništa ne veLi ni o
razlogu, zbog čega ne vladaju Neretliani baš na ova tri otoka, a vla-
daju na ostala četiri, koji su mnogo veći, mnogo bogatiit i mnogo
važniji. Ne preostaje nam ništa drugo nego da domišljaniemoopu-
n.mo ovu prazninu u carevu izvještaju.
Sam car j,e tačno prikazao ekspanzivnost Neretljana na Jadranu.
Iz mletačkih se, opet, izvora ZHa, da su Mleci poduzimali ratne
pohode vrlo rano, kako bi se oprli Neretlianirna kao svojim naiopas-
nijim takmacima na Jadrana."
Leži na dlanu, da se careva šutnja mora tumači!ti! na osnovu
ovoga podatka. Mlečani (,iM Bizant) nijesu dali u 10. vijeku, da se na
nomenuta tri otoka, premda su bila u to vrijeme već slavizirana,
učvrsti neretlianska vlast zbog toga, da bi, imajući u posjedu ove
otoke. rnogls Iako kontrolirati kretanje Neretljana po Jadranu.
Na ovim otocima ponavlja se hšstoriia. Kad su IlJiri u starom
vijeku za Agrona i Geotiia htjeli da vode balkanskupolitiku tražeći
veze s Fi!1ipom Makedonslom, grčki Iseici, kao iskusni trgovci, zna-
jući, tko će Mti jači u sukobu između Ilira i Rim!jana,QprIi su se
ilirskim nastojanjima i tražili pomoć od Rima. Sve vrijeme sukoba
stajali su stalno na rimskoj strani. Za ovu službu RUR ih je bogato
nagradio. Oprostio ili od poreza i proglasio kasnije rimsklm građa­
nima. P1inije, rimski pisac, zove Vis Issa civium romanorum. Ali kad
se pod rimskom vlašću razvila Salona, Vis izgubi ootpuno onu važ-
nost, koju je imao II doba Ilira. Slaveni došavši na nj nađoše samo
ruševine nekadašnjeg cvata.
U doba neretliansko, ako smo dobro interpretirali podatak, što
nam ga nruža car Konstantin, Vis je služio za utiorište Blzantu (ili
Mlecima) protiv slavenskih Neretljana u njihovoj ekspanziji na Ja-
draw. Novija i najnovija historija pruža također dosta analogija za
takvu važnost ovih otoka.
13 Slavenstva iramanstva
193
 U današnjoj toponomastici Visa ima možda još grčkih tragova.
Glavno mjesto na tom otoku zove tamošnji naš narod samo Luka,
zbog toga, što je to zaista velika luka, a stanovnike mjesta Visa
zove samo Lucani."
Komižani smatraju Lucane kao gospodu. #

Značajno je ipak, da 'se naziv Vis niJe na samom otoku očuvao

kao ime mjesta. Razlog može da leži u činjenici, što je grad (ctvitas)'
Vis bio razvaljen II doba dolaska dužda Petra II. Orseola na ovaj
otok g. 997., pa ga je trebalo ponovo naseliti."
JedinopredJSlavensko . ime većega, naselja na otoku Visu jest
Komiža. Ovaj naztv ne sadržava ništa slavensko, Na žalost nema
podataka, kako' Se zvao u rimsko doba. Zbog toga ne može se dati
PQtizdanaeti:mologiđa, već samo kombinaciia, nagađanje. Lingvi-
snkase ne protivi, ako bismo ga tumačili od grčkoga nazrva Niko-
medias. Kao maloeziiska Nrkornedia, i ovo bi 'bna izvedenica od
grčkog' li'čnog imena Nikomedes. Korniža bi,; ako je ovo istina, zna-
čila mjesto, gdje je neki viški Grk imenom Nikomeđčstmao svoju
kuću, posled.vvlnograd ili što slično.
Da je Romana nekada bilo i na ovome otoku. svjedoči njegova'
toponomastjka, koja sađržavaJ romanske riječi. Ovamo idu nazivi
naselja Kostirna" (s dugim silaznsn akcentom na i) od Iratinskog ci-
sterna' »gustirna«, Kumpris10(s kratkim silaznirn naglaskom na 'l}
od latinskog cypressus »černpres«, Nevaja (s' dugim uzlazIiđmak...
centomna a II sredini), od latinskoga Novalša »krčev1na«,l,l kao na
ostrvu Pagu. Pored toga imamo i naziv za morsku pIičintu (siku)
Seket (naša pomorska karta piše je Seget. što možda nije ispravno),
što je deminutivna ,ilZvedenica od latinskoga adjektiva siccus »suh«.
Zatim nazive za obalske čestice kao Slror 1 2 (s dugim silaznirn na...
glaskom), Lenga, kao na MUetu, Salbunara »pješčara«.· Ovaj po-
sliednil latinski naziv susreće .se i inače vrlo često.u Dalmaciji kao
naziv pjeskovite obale. Ovamo ide i naziv rta PrQllleutUr.,ooJat.
promontorium, ... . ..
. -Pored- toga naš' je narod na Visu očuvao u svome dijalektu iz
domaćega govoril' i jedan izraz, koji ne nalazimo, inače nigdje dru-
gdje u Dalmaciji. To je naziv za posudu, koiaslažtza.prenošenie
masta »rnošta« iz vinograda uvrijeme jematve. Ovu posudu zovu:
Višani prttčr, a Kornižani :pr.itur (s dugim silaznim naglaskom na u).
To je latinska riječ praeiectorium »'J)OSUda za pretakanje vina«, Ova
latinska izvedenica nije očuvana ni; u jednom '.dfUgomrQIllanskom
jeziiku. 1 3 Viška fuđica pritur ide, dakle, .S obzirom- na geografsku
raširenost u isti red, kao. i naša općenitija romanska tuđica na Ja-·
dranu oli~and. 4tliliganJ, koja dolazi od latinskog loLligo. Za n~ih je'
znao' samo. istočni latinaete : kOJi. se govorio na :našoi obali. . '
',.,-"

lQ4
 II.
Slavenska tcponomastika ovoga otoka potvrđuje saznanle.kcie
smo g-ore crpli iz Konstantinova izvještaja. Slavenstvo ovoga otoka
starije je od prve polovine desetog vijeka, kad car piše svoie djelo.
Na to upućuje, prije svega naziv viškog naselja Dragodld-" (s
dugim silaznim akcentom na 1). To je staro slavensko lično ime, za
koje ne nalazimo nigJdj1e drugdje potvrda do li na Visu.
Rt (punta), koji zatvara komišlcu uvalu sa zapadne strane. zove
se Knezror'" (s duznn silaznim naglaskom na e). To znači »kneževa
punta«. Naša složenica sadržava stari' adjektiv knež »knežev«, koji
se danas više ne upotrebljava.
Drugi nazivi kao Velo Se,U>, Poje, Pospil'je (s dugim silaznirn
akcentom na 1), Po(I)humj,e (s drugJim silaznim akcentom na u), što
znači naselja pod spiljom, pod humom, nis u tako važni kao Okiučina
(s dugim uzlaznim akcentom np u). Ovaj posmed:nji naziv dolazi tl
Poljicima .kao ime zernlnšta Okiiuč i na Hvaru kao mjestance
Okliučna.t"
. Od drugih naših naziva treba spomenuti iošte Radenle brdo,
gdje imamo stari adiektiv od ličnog imena Raden, hipokoristik od
Radimir, Brajkovac i! Vinopolie."? U posljednjoj složenict imamo
stari adjektiv, koji dolazi samo u nekim imenima mjesta -sjeverne
hrvatske teritorije kao Vini vrh i Vina gora »vinov vrh, vinova
zora«.
U toponimima, što ih je s akcentom i prema domaćem lizgovoru
zahiiiežio Hraste. ističu se najprije prefiksal:ne složenice sa pod:
Postrčžie, Posel'ie (nekad Veto SelIO), Pospil'Ie, zatim toponim slo-
žen sa starim posvoinim pridievom od veoma raširenoga imena lt
Dalmaciji Marin Mar1nje Zemie, s pridievom dračev, 'koji često do-
lazi u dalmatinskoi tooonomastici u raznim izvedenicama: Dračevu
Poje i sa nejasnim pridievom Pllsku Pčie, On je zabilježio još naziv
uvale i naselja Rukavac Stori i Novi, koji se kao Rukavac ponavlia
u Istri. . . l
Volliok dolazi vrlo često kao Voluiak u hrvatsko-srpskoj topo-
nomastici. To jie sa sufikscm -(a)k poimernčeai stari pridiev volu],
koji jeu književnom Ieziku snabdjeven još sa -ski,
Izvan otoka Visa ne nahodim nejasan toponim Sereniok: ali Bo-
rovik, Duboko, Rudine, Pasike, Ponca, Smričevica, Stiniva, Travna;
Rogačić i t. d. ponavljaju se i na ostalsn dalmatinskim otocima.
Istaknutr treba još tooonan s!ložen: od pridjeva i imenice Zejno
glOv~, što je u knjdževnom jeziku Žedna glava, t. j; uzvisina bez
vode. Na jugos.~avenskoj SipecijaIi!101j karti ovaj je toponilin krivo pre-
nesen u 'ktti!i'ževni jezik Ženaglava, I opet jedan dokaz, kakosu -za
13*
1'95
 naučno ispitivanje nepouzdani toponimi, što ih bilieže specijalne
karte. Tooonomastik treba pomoći diialektologa pri isoitivaniu pod-
rijetla toponima. .
Pored navedenih toponima zabilježenih djelomice od dijalekto-
log-a po čuvenju donosi naša pomorska karta još ove označene na
priloženoj karti brojevima:
a) rtovi: 3 = Rt od Kampa (tal. sintaktička konstrukciia), 4 =
Stra čine (upor. naprijed Stračinac), 6 = Stončica (i uvala uza nj
zove se ovako) i 13 = Polivalo (izoliran toponim);
b) uvale: 5 = Vela Čavoinica i 14 = Knežica;
e) školievt koiirnaobiluie obalski sistem Visa: 1 = Kamik, 2 =
Volsć VeH i Malm (metafora), 2, 7 = Pločica (dva puta), 10 = Sanak
(Izohran toponim) i 151= Točac;
d) sike: 8 = Pupak (tzohrana metafora), 11 = Pokrivena (upor.
naziv uvale Pokrivenik), 12 = Golačić,
Neki od navedenih toponima ooetuju se i drugdje, kako se može
vidjeti prema Kazalu u ovoj knjizi.

Bilješke:

1 Neki tumače Issa kao »utvrđenje na vodi« i vide ovu riječ i u svr-
šetku imena grada Larissa 'u Tesaliji. - Pridjev od Vis neglast vi:Ski, 'lmko
bi bilo ispravno prema nebeski od nebo, nego viški sa š mjesto Sl, jednako kao
u ll"B.šk), Raška (rLjeka i mjesto) 'od sta:ros:rrpskog imena naselja Rais, vfbaški
od od Vrbas (rijeka i u starije doba pokrajina nazvana po rijeci). To je zbog
toga, što je u pridjev došao š aw imena stanovnika Višanin, Riašamin, Vrbašanlin
gdje je taj konsonant nastao po pravilu od sj.
I Ovo je tumačenje dao već JLreček, Die Romanen in den Stiidten Dal-
matiens wahrend des Mittelalters I, str. 20, bilj. 1.
" 3 V- je mogućno i drukčije tumačiti. Upor. Nastavni VjesnLk XXII,
444, br. 7.
• Općenito se prihvaća staro Dilinmlerovo mišljenje, da se u ovoj ca-
revoj grafiji krije pogrešno pisanje tal. naziva otočića Cazza, hrv.....srp. Sušac,
u Lastovskom otočkom skupu. Ja ne mislim, da je tako, Njegova je griješka
mogla nastati na jednak način ovdje kao i kod pisanja imena rijeke Neretve.
Car je pisao romansko ime Neretve Arenta kao Orontios, kako se ova rijeka
nije nikada zvala. 'Ova se griješka dogodila zbog toga, što je car, u prevelikoj
težnji za učenošću, pomiješao, zbog suzvučnosti ili sličnosti, ime sirske (Oron-
tios) i hercegovačke rijeke (Arenta). Ista mu se griješka, čini se, potkrala, i
ovdje, Pomiješao je ime partskoga grada Choara i Cazza. Da se radi o oto-
čiću Sušcu, o tome nema sumnje. Car nije mogao imati na umu nijedan drugi
otok. Jednom sam mislio, da se radi o krivom prijenosu našega naziva Hvar
(UIPOr. Zeitschrift đ'Ur Ortsnamenforschung IV, str. 232). I tako je griješka
mogla nastati. Držeći Fara i Quara za dva različita otoka, car je ove nazive
-razltčito situirao u političkom pogledu. Fara je ispravno označio neretljanskim
otokom, a Quara je prenio na Cazza i rekao, da to nije neretljanski otok.
5 Prema Ivanovoj hronici došao je Vis (Issa, Croatorum Sclavorum civitas)
prvi put u vlast Mletaka u vrijeme dužda Petra II Orseola (upor. Ra$d,
Documenta p. 424). To je bilo g. 997-998., dakle poslije careva djela. Ako je

196
tako, car Porfirogenit mogao je mislitd ili na Bizantiju kao vlasnika Visa u
njegovo vrijeme ili na Hrvatsku, koja je u vrijeme Tomislavovo (910.-928.)
bila jaka pomorska država na Jadranu. šišić, Povijest Hrvata u vrdieme na-
rodnih vladara, str. 413, 408, i 452, tvrdi, da su Brač, Hvar i Vis, pripadali
Tomislavovoj hrv. državi. Osim rezonovania Šišić ne navodi dokaza za tu
tvrdnju. Jedini dokaz iz dokumenata za nju mogao bi biti pomenuti izraz
Ivanove hronike: Issa Croatorum Sclavorum civstas« »Visgrad Hrvata Sla-
vena«, Nejasno je, zašto car ne veli Izrijekom, kome pripada Vis, već samo,
da na pomenuta tri otoka ne vladaju Neretljani, Ne može se misliti, da car
nije bio točno upućen u ono, što je pripadalo tadašnjoj hrv. državi, kad je i
onako za nju dao tačnu statistiku. U njegovoj neodređenosti sakriva se, po
mome mišljenju, bizantinska_politika.
6 Komižani su cakavci. Oni izgovaraju e mjesto ij, z mjesto Ž, kao t
mnoga druga, osobito gradska, čakavska naselja na Jadranu. U tome se vidi
utjecaj mletačkoga romanskog dijalekta, koji također ne poznaje č d, već
samo e z (ali to nije posve jednako našemu), Upor. M. Hraste, Osobine govora
ostrva Visa, Beldćev Zbornik, str. 147-154. U toj studiji dao' je autor 'i ne-
koliko viških toponima.
7 Pomenuta Ivanova hronika kaže izrijekom, da je dužd osvojio grad
Vis i odveo njegovo stanovništvo obojega spola kao roblje u Mletke. Upor.
vrelo citirano u bilješci 5.
8 Samoglasno i naglašeno e u Nicomčdja je dugo, zbog tega kod nas
pravilno i. U nazivu maloazijske Nikomedije Turci (ili moma već Grci) Ispu-
stiše cio prvi dio Niko- i stvoriše, pomoću grčkoga prijedloga si »U«, Izmit.
U našem nazivu Komiža bio je ispušten samo početni slog ni- zbog toga, što
se zamijenio s lat. prijedlogom in »U«. OVO sve može biti pusta lingvti.stička
mašta, jer se mora pomišljati i na ito, da .bi Komiža na Visu mogla biti eti.-
mologijski identična sa Comiso (0- je naglašeno) na Sicihij! (između Ragusa
i Vittoria).
9 Oblik kusterna mjesto gustirna potvrđen je na Braču g. 1185. Upor.
Ak. Rj. V, str. 828.
10 Oblik je dragocjen, jer pokazuje starodalmatinsko romansko k
mjesto Č.
11 Ta lat. riječ u ovom značenju postoji u svim romanskim jezicima.
Upor. Meyer-Liibke, Romanisches etym. W6rterbuch. br. 5966. Isti toponim
nalazi se i na Biševu.
12 Na Vrbniku Skar kao ime dij,ela obale. Riječ znači upravo mjesto. na
kojem se izlazi iz barke. Kao opća riječ ne upotrebljava se više, koliko mi
je poznato. Ali se govori općenito u južnoj Italiji. Dolazi od grčke riječi escha-
rion, na Siciliji scaru »banchlna di sbarco, cala«.
13 U romanskim jezicima postoji samo trajectorium »Iijevak«, odakle je
i naša posuđenica traktur ili tratur, njem. Trichter. Upor. u bilj. II pome-
nuti Meyer-Liibkeov rječnik br. 8844.
14 Upor. ime muško Dragobrat; Ak. Rj. II, str. 748.

1. Višani izgovaraju naglašeno dugo a kao o. Upor. studiju M. Hraste

citiranu u bilj. 6.
18 Dosada pomenuta imena mjesta i riječi pritursaopći.o mi je student
Canki iz Komiže.
17 Ova imena vadim sa specijalne karte 33/XIV bivšeg austro-ugarskog
generalštaba i jugoslav. spec. karte list Vis.

197
 IV. JUŽNODALMATlNSI(I OTOČKI SKUP
u ovaj skup, stavliam sve otoke južno od Pelješca: Korčulu,
Lastovo i MLjet, 'kao i t. zvo elafitske: Laklian, S~an, Lopud, Kolo- '
čep, Lokrum i Da:ksu.
Od 'Ovih samo za Korčulu, Mljet j; Lastovo imamo od Konstan-
tina podatke, koji SiU važni za slavensko nasellđenie. Korčula i MUet
)Jo niegovu navodu prieadaiu Neretlianima. Sto too znači za hrono-
Iogiiu .naseljavanja,' rekli! smo već, kad je bilo govora o rrećem otoč­
kom skupu. I ovdje je ovo naseljenje startie-odpolovsie 10. vijeka,
kad car piše svoje d1elo.' " :,' .,
. za Lastovo jednako kao i za Vis kaže, da ne orioadaju Neretlia-
nima. Na ta dva otoka.nalazše su se po svoj priillici jače bizantinske
posade. pa ih Neretliani nisu mogI>] osvojiti. ALi u .'OV om slučasi ken-
statlramo istu. tooonornastlčku čilnjen~cu, koju .i kod ViSa. Car ne
piše romanski oMilk Ladesta, nego kao i za Vis hrvatski, pddiev s
grčkim svršetkom -v, dabi Se ime mogila dekl.i.mratiprerna tip\{
grčkih rj~ečiJ: Adt17;OPOtl,što posve OOK9Vara našem imenu Lastovo.
Ovaj jie otOk," premafome, već' u niegovo vrijeme imao hrvatski
oblik. Zbog toga i ovdje moramo zaključditi, da je slavizaciia otoka
starila od careva diela.
Od obalskth gradova, za koie car Jzriiekom veli, 'da II njegovo
vrijeme stan:udu u ,nj'ima samo ·Pb}p,a.'POt, 'dQlazi uračunsamo Đu~
brovuik, gdje su' se Romani održali II višimpatricijskđm krugovena
sve dcpođkonac 15. vijeka. Ova čmiemca može da mm protumači
toponime dalmatinsko-romanskog podrtietla na ovim otocima. .

1. KORCULA'

198
 ili dalli osvoje. Jedan od ova dva puta vodio je s kopna, blizu kojeg
su otoci geografski položent, a drugi, s morske strane, potiecao je iz
žarišta 'ekspalnz~v:oosti na Mediteranu. Taj ćemo zakon 'OSvijetliti
oromatraiući ovaj put gfavne momente historidskog' zbivanja na
Korčuš!", u vezi, dakako s tooonomastičktm pitanjima.
Sto se Uče imena glavnoga mjesta na KorEuli i imena samoga
otoka, i 'ovdje, kao i kod drugih jadranskih i mediteranskih otoka
uopće, vlada isti zakon. Glavno mjesto nosi isti naziv kao i sam otok.
Od najstarijih vremena, otkada imamo pisamh spomenika o njemu,
ovako isto zove se i 'sam otok. Ne zna se pravo ,m, bolle, teško je
- 'točno utvrdifl, što je prvobitno: da li je otok dobio ime po glavnome
mjestu' il'i je glavIno mjesto dobilo ime prema otoku, na kojem se
nalazi."
Položai gi!'avnog mjesta natom Otoku isti je kao i položai Du-
brovnika u prvim počecima njegova razvnka," Prvobitno naselle
nastalo je u oba 'slučaja. i u Dubrovnsku i II Korčua, na malenom
otočiću, kojt se nalazio 'nedaleko obale. Otočić, na koiem je gradić
Korčuia.dma oblilk maloga brdašca. Upočetku bšo je to brdašce
Qdijoeijeno od obale davnog otoka vrlo uzanim konalorn, koji je
kasnije bio zatrpan. Tako je prvobitni otočić, bio spojen s ostalim
otokom. Naselfe jie na taj način dobilo oblik izbočine nalek na polu-
Qtok,kojiSu'8a svake strane opIa<kivala dva zariva.
OVa;jm'al~korčulanskiotočić poslužilO je po svoj pri-lici i Medi-
.terancima za najstarije' naselie bašonaIko,. kako je otočić, zvan
Ortigia na Siciliji, sasvim bI.izu'ObaIe. posJUžio'KorinćafiiJma, Grcima
ii Gorskog plemena, za kolcntju, koju nrozvašeSirakuza.
'. Ovakvfmah-otočići imali su u mediteranskoi historiji veliku
budućnost. :wu sasametak (nude us) velike ekspanzije. Sirakuza pod
tiraninom llioolziJie.m Starijim razvsla je na Mediteranu silnu eks-
pam:ivnost. KO/lionizira:la je čak i na našoj ,obali otok Vis .. Kad je
nestalo moći sirakuške, lsejci(GrcI) s Visadobfše samostašnos t -i
razviše i oni, poput grada, koj~ ih je stvorio, ekspanzrvnost- na dal-
marinskom kopnu oko Splita. Tu-osnovaše kolo:tlJi'je Epetaim (danas
Stobrečkod SpHta) L Trogir.
Najstarije naseše.na 'otočiću Corcyra otrgnuto od ostalog otoka
moglo'jel'os1užiti~ premanavedenom zakonu, kao rniesto za kolo-
niju i pos1uži1i:il .egeiskim Doranima, Ali o mjestu antsčkeCorcvre
nema suzlasnosti u nauci.
U 4. v. prije naše ere Grci su na egelskimotoclma i na malo-
azijskom kopnu dostigli li potpuno zarniienif! statu egejsku (mill1ojsku)
c.ivirl:izaciju. Počeštsu da rade ono isto, što su radH;L i stari Egeicl,
kofisu bili također talasokrati, StaLi sukolonisirati zapadna pri-
Iđadna mjesta uz medšteranske obaĐe. Kao Korinćanjma što posluži
otoč'fć: Ortig,ia za osnutak napredne kolonile Sirakuza, tako je mo-

199
gao poslužiti Doranima iz grad Knidosa otočić Corcyra za osnutak
trgovačke kOllionije (faktoriie), .
Nezavisno od pitanja, g(Ue je na otoku Korčuli bila stara grčka
kolonija Corcyra, ostaje činjenica, da je toponim i ime otoka ista
~Heč ovdje kao i inače na Mediteranu.
Treba ipak primijetiti', da Je dorski grad Knidos (u maloaziiskoi
provinciji Kariii) ležao na poluotoku baš onako, kako danas leži gra-
dić Korčula.
Dorani iz Kmdosa osnovaše koloruijuCorcyra između 394., do
390 priie naše ere. Njihova kolonaa imala je svrhu da razvije trgo-
vinu s IUrskim plemenom Al'dijejaca, koje je stanovalo na ušću Ne-
retve oi razvšo, pod Agronom i Teutom, znamenieu vojnu snagu, a
ta je Rim1jmilllla 'Postala pog.ibetjna.·
Pošto su Derani iz Knidosa osnovali svoju kolonjiu Corcyra,
osnovaše i Iseici, koj.i su Grci istoga dorskoga podriietla, ali su kao
kolonša nastati iz korintske Sirakuze .na suorotnoi točki otoka Kor-
čule, ·u Lumbardi, drugu konkurentsku grčku kolonidu, i to iz istoga
razloga kao i Grej iz Knidosa, lovi, su htje,J;i da trgudu s Ardij.ejcima.
kojii su stanovali sučešice otocima Hvaru i! Korčuli.
Otok Korčula ušao Je, historiju staroga viieka kao siedište dviju
grčkih konkurentskih koloniša, Isejci, kojil se ugniiezdiše na Lum-
bardi, ostadoše vjerni Zapadu, Rimu. To se vidi iz njihova kasnijeg
držanja, kad ~im1liani prodiru u ove krajeve, da skrše moć Ardi-
j:ejaca.
Historliu'' najstarijega naseljavanja na Korčuli lapidarno je ocrtao
Strabon, On zna, da otok graniči s iJlliJrskim Ardlijejcima, koji žive na
kopnu oko Neretve. on daje otoku predikat »crna« (mela-na =
nigra). Po tom predikatu stari su razHkoval~ sjevernu Korkiru od
južne, koji je današnji otok Krf. Ovaj predikat dobila je Korčula po
mediteranskim biljkama quercus Hex (čmika iH česvina) t pinus hale-
pensis (bor). Ovo drveće stvara mediteransku sitnu šumu (t. zvo
macchia), koja se :iz daljine crnL Strabon zoo također, da SiU glavno
mjesto na otoku naseHli Dorani iz Knidosa,
Egeiskl Derani ,]Z Knidosa nijesu ovdje ~1i da održe zadugo
svoju Vilast baš zbog onoga zakona ,koH smo gore naveli. Put na
Jadranske otoke ne vodi samo iz žarišta' ekspanzivnosti na Medi-
teranu, nego li sa kopna, koje se nalazt sučelice ovtm otocima. Tko
je na kopnu gospodar, ako je jak, mora b.iItti gospodar i na ovim oto-
cima. mrski Ardjieici, stanovnici neretvanskoga kopna, razviše u
vrdeme kralja Agrona (umro 231.) i Teute svoju eksnanzivnost i
dokopaše se Korčule.
Rim1jallii su označavali vladanie Ilira-na ovom otoku kao gu-
sarstvo (pirateriiu), a to treba razumjeti kao srnetanie trgovine Ise-
jaca s Visa. Danas nam još nije moguće -da saznamo, jesu li Ardi-
jejci doista bili gusari ili nijesu. Mi samo znamo, da uvijek, kad se
. .
200
god sukobljuju dviie ekspanzivnosti, dva protivna jeteresa, nastaju
međusobna ocrnrivania. Ardjieici biLi su smetnja ~imu, klad je htio
da zakorači na Balkan. Zbog toga ih je Rim morao ukloniti
po što po to.
Rimldanima stigne kao naručen poziv Iseiaca (grčkih Višana),
da dođu ovamo i da unište vlast Agrona i Teute. U prvomIlirskome
ratu, 228. p'r,ije naše ere, Rimljani »oslobadaiu« Korčulu od iđirske
(ardiieiske) pirateriie. U stvari oni nroširuiu 'svoju vlast i na ove
otoke. Pod Augustom, 42. priie naše ere, ovaj otok, zajedno s Mlje-
tom, dao je još otpor rimskome zosoodstvu. Korčulani ;i MLjećallJi
pobuniše se, aH ih August kazni tako strašno, da je sve stanovnike
gotovo uništio davši ih koje pogubiti, a koje prodatš 111 ropstvo.
Nakon toga čina, kao i u Galiji nakon otpora Vercingetorigova,
tako i ovdje, RimUani su temeliito rornanlzlrali otok. Da je roma-
nizacija morala biti temeljita, vidi se najbolje po tome; što se u bi-
zantinsko vriierne" i ovdje, kao i 1\1 svim ostaiim primorskim gra-
dovima bizantinske teme, govorio poseban romanski dtj1alekat.
Nešto od toga starog korčulanskog narječja očuvali su današnji
slavenski stanovnici otoka, Hrvati, do danas. Sudeći po tim ostaci-
ma, korčulanski romanski diialekat znatno se razlikovao od split-
skoga i dubrovačkoga romanskoga govora. To se kao pouzdano
može zaključiti po obliku općih riječi i imena mj/esta, koje je naš
narod očuvao do danas.
Blizu Korčule nalazi se školj, na kojemu je bila kapela sv. Mak-
sima. Kod toga otočića pobiiedio je mletački .dužđ Petar Orseolo
999. Neretljane, Danas se zove taj otočić M~Hsan (pisano na austro-
ugarskoj speciialnod karti Marsan) iLi Masan (Ostojić), amlletački
hronist ga zove Sanctus Maximus. Ako uporedimo naš obl]k s la-
tinskim, nalazimo suglasničku grupu Is (iLi is) mjesto latinskoga x.
Takva promjena ne nalaz] se nigdje drugdje u ri(ječima .koie je P'O-
sudio od domaćih Romana naš narod, kad je u 7. vijeku došao na
obale Jadrana. Iz ovoga se podatka pouzdano može zaključiti, da jie
romanski izgovor Iatinskih rj,ječb u gradu Korčule bio drugačiji nego
na Krku, u Zadru, u Splitu i u .Dubrovnsku.
U Veloj Lud na istom otoku Korčuli zove se mreža potegača
trama, dok se drugdje u Dalmaciil zove ovaj ribarski alat trata ili
(u Dubrovniku) trakta, To je prava latsnska ritieč tracta, ženski rod
prošloga pasivnog pridieva od glagola trahere »vući«. Mjesto latin-
ske suglasničke grupe ct nalazimo u riJeči trajiiJta grupu -Jit-. lova
se pojava ne nalazit nigdje u našim dalmatmskim posuđenicama iz
jezika starih dru1Jmatinskih Romana.
U Korčuli, u Žrnovi i možda drugdje Ilia otoku v,elli se za točak
na kolima niklo. Ova se rij.eč govori još na Hvaru u Vrbaniu i
Brusiu," Nastala je, očito se vidi, od latinske demiJnutivne izvedenice
201
 rotulus od rota »kotač«, Raklo je moralo btn osobiti izraz korču­
lanskogrornanskog govora.
Glavno mjesto zvali su stari Hrvati Krkar, a ne Korčula kao
danas. Naziv Krkar za ovaj otok zahiJJežio je već upOlliovini 10.v.
car Konstantin. On veli izrijekom, da se otok zove Kurkra iJH Krkar."
Prvi naziv pripada govoru Korčulana Romana, a drugi govoru Kor-
čulana Slavena. 8 Po jrlasovnim - zakonima oba ova oblika izvode
svoje postanle od staroga naziva Corcvra, koji naziv upotrebiše za
svoju koloniju Dorani itz Knidosa.
Stara histor.ija Korčule onako, kako se odvijala između DOTa-
na i Ardtiejaca, ponoviila se ,kasnije točno prema naprijed S>J)OIl!lellll-
tom zakonu u 7. i ostalim viekovima, nakon dotaska Slavena u ove
krajeve. RazLi'ka. koja se u ovim vjekovima opaža, tiče se jediIllo
. izmijenjenih uloga. Ilirske Ardbeice zamdeniše II ovom periodu hi-
storije jugoslavenski Neretliani, a dorske Korčulane i Iseice na Lum-
bardi zamIjeni! romansko pučanstvo otoka Korčule. Kaošto Ardi:j;ejci
pod Agronom i Teutom zavladaše Korčulom, tako su Neretliani po-
slavenili čitav otok Mzavladalt njime. Održali su na njemu svoje
gospodstvo po Ostoiićevu računu punih 350 godiil1a,od &12.-':'999.
Neretlianš SU zate'klli na Korčušlmnogamse1đa, koja- su se odr-
žala .iz rimskiJh vremena. prepoznati ih možemo još i danas po ne-
kim neslavensksn nazivima, Ikoji se dadu lako protumačiti :irZ latin-
skoga jezika.
_U sredini otoka nalaze se dva sela Pupnštfa) ii dalje na zapadu
Kčara (ili Cara). Ovdje se još održao l starlnsk! tip liud'i,kako pri-
mjećuje Ostoiić. Pupnata nile naša riječ. Već Po"dočetku -ata'Vidi
se, da je to latinska ,izvedenica. Po mQjemmišljendu Puonata dolazi
ođpamemata" »zasađena vinovom lmOtn«.'Po našim glasovnim za-
konima od pampmata' nije u slavenskom izgovoru moglo nastati
ništa drugo nego Pupnata. Kčara nastalo Je od latjnske .izvedenice
cotiaria, i opet sasvim pravilno prema glasovnlm zakenima, koji
vrijede za naš izgovor. Cotiaria-? je izvedenicaod cos, cotlssbruse.
Ovskovih naziva mjesta 'ima -mnogona čitavoj našoj -teritoriđ1'.Na
Jadranu imamo Brus kod Zadra i Brusie na Hvaru.l l : -
Drugi obli'Ci latiaske izvedenice ootoria icotaria znače »rnaidan.
gdje se vadi kamen za brušenie«. To značenJe imalo je ime .sela
Kčara, . - ",'
U kraskoi udubini, koju Neretliani dobro naselišeJ prozvaše :
prema mekom terenu mato, nađoše .ioš ostatke rimsrkoga;s~skQg
dobra (nraedaun rusticum), zvanog *Junianum. Uro je to posjed ne:'
kog Juniia, kojtje u lat bio pravilno·prozvatfovakovomlzvedeti,iicom.
Ovaj naziv promiieniše Neretliani, it opet· tačno prema-zakenima
našeg izgovora, u Žjan, .gotovo isto onako, kako je bio promijenjen
*Junianum pisan u doba hrvatskih narodnih vladara.Zunano, uJŽnjan
ko.d':Splita. l l1 " . ".. , . '. ',:,;; l

202
 Rimljane zamjenjuju ovdje u doba Neretliana ,i kasnije Mlečani.
Ova zamjena ostade sve do osnutka Ilirskih prov:ilJ1ici1a pod Napo-
leonom. Točno onako. kako RiJmljani dolaze na ove krajeve, pozvani
od Iseiaca, dia brane otoke od gusarstva Arditjejaca, dolaze tako
ovamo i Mlečani, zvani po svoj pdHci od korčulanskih Romana, da
brane otok od gusarstva Neretljana. U stvari dolaze i ovi 'zbog istog
razloga, zbog kojega su bili došli ovamo i RiJm1'j.ani. Hoće da utemelje
i učvrste eksnanzbu.na Jadranskome moru i na MedIteranu i zbog
toga nastoje vrio rano da u klici unište svaki eventualni otpor, pa
i neretlianslo,
Historija se dakle ponavlia na ovim otocima na jednak način od
naistarifih vremena, kad Korčula i druzlotocl uiaze u historjiu, Radi
se uvijek o istom sukobu, o sukobu sile, koja se razvila na kopnu.
sučelice ovih otoka, i ekspanziie, koja se širi iz. raznih fokusa Me-
diterana.
'. t Neretllanska naseba stvaraju se na rkopnu otoka Korčule suče­
tree' romanskim nasel'iiilma, kao i u ostaloj Dalmaciji, Sučelice ro-
manskome gradu Kurkra (starohrvatski Krkar) osnovaše Neretliani
na brijegu svoje naselie, koje prozvaše Žrnovo. Nazvaše ga ovako
prema kraskirn blokovima kamenja, upravo onako, kako bi prozvana
u Polhcirna riJeka, koja se probilja kroz ovakvo kamenje, staro-
hrvatski Badi, a danasŽrnovnica, DaItie na sjeveru prema kraskorn
kamenju prozvana je i Zrmanja';" druga rijeka, koja se probija, kroz
takvo karnende. Kraski blokovi kamenja zovu se metaforički staro-
hrvatskom riječi žrny, Ova je riječ vrlo rano suzila značenje. Žrvanj
značlsmlinskl kamen-.P
Mletačko vladanje izvršilo je silan utjecaj na otoku Korčuli.
Izmijenilo ie čak i starohrvatski naziv Krkar, za koji srno naprijed
reklt da se osniva na domaćem romanskom nazivu Kurkra. Ovako
su korčulanski.Romani nazivali svoj 'otok i grad na njemu. Danas
i naš svijet općenito ne zove ovai otok Krkar, kako.bi bilo historlisk!
ispravno, nego. Korčula, što odgovara posvema mletačkome CUT-
-zola. Mletačko CurzoI:a osniva se opet tačno tla glasovnirn zakonima
mletačkog narječja. Jedan od dva suzlasntlca e disimHiran je u I,
kako često biva u mnogim Jezicima. Mlečani prekroiiše na svoiu
stasinaziv Corcyra, koji su uveli u opću upotrebu Dorani iz ka-
rijskog Knidosa. ,
Osim nomenutog, ostadoše na .otoku i druga neretlianska.na-
selja i očuvaše slavenstvo na njemu. U Žrnovi ima tragova u topo-
nomastici starom slavenskom žuoskom uređenju. Jedna dolina zove
se tu i Županidol. .
Ostala su neretlianska naselja :Račišće, Blato t Vela Luka. OV&
imena mjesta jasno v eille, kako su Neretliani znali iSlkoriiSltiti zgodna
mjesta za naselia na otoku. Blata su pliodna polša, VeJ:a LUtka izvrsna
uvalaza brodove, a Račišće ~isto tako dobra luka i,·po imenu, sudeći,
203
moralo je biti zgodno ribarsko mjesto. Ime dolazi od rak, što se
može da odnosi samo na morske rakove.
Tako se i pri ispitivanju imena mjesta ovoga otoka ispunjuje
istinitost Danteove rečenice o važnosti imena uopće. U svome mla-
denačkom spisu Vita nuova veli: »Nomina sunt consequentia rerurn«,
što znači, »Imena su posliedica stvari«.

II.
Toponornastičkih podataka s ovoga otoka zabilježenih prema na-
rodnom izgovoru i naglasku, kakvih imamo s kvarnerskoga i zadar-
sko-šjbenskog arhipelaga i s otoka srednie Dalmacde, na žalost ne-
mamo. Zbog toga se ne mogu upustiti u detaljniju analizu korčulan-
skoga toooncmastičkog materijala. .
Već je rečeno, da specšalne karte, ni austro-ugarska ni iugosia-
venska, ni naša pomorska, nijesu u ovom nozledu dosta pouzdane.
Da navedem samo neke primjere. Dok austro-ugarska specijalna
karta i naša pcmorska pišu ime otočića Maisan, dotle jugoslavenska
daje i kao narodni izgovor Maižan, kako se ne govori. Vidjeli smo,
da j,e fonetska struktura ovoga toponima veoma važna. Dok jugo-
slavenska specijalna karta piše Ložišće, kako se po svoj prilic] i
govori, dotle austro-ugarska, čini se, iskrivliuie u Lazišće, a radi se
o etimologjiski važnom toponimu. Tamo, gdje na austro-ugarskoj
piše Vela Dubrova, stoji na jugoslavenskod Duhovo.
Kod ovakvih leksikološki neootpuno i alikavo zabilježenih D0-
dataka isključeno je svako top onom astičk o istraživanje podrijetla.
Još više smeta, kad na austro-ugarskoj s'P'ed:jalki čitamo Kon-
čar, a na iugoslavenskoi Čmar.
Tooonomastik ne može doduše vršiti isnitivanda bez speciialki,
ali mu oprez nalaže, da upotrebljava iz njih samo onaj materijal, .
koji je nrovierio prema ua-rodnom izgovoru i naglasku i koji j,e leksi-
kološki iscrpno zabilježio i za koje je prema upotrebi prijedloga utvr-
dio deklinacitut t. d.
Ako u ovom članku ipak pokušavam da dam još neka topono-
mastička opažanja s Korčule, ako ih i nijesam provierio u rečenom
pravcu, činim to, da dopunim sliku prvoga poglavltai da budući ispi-
tivači, poprave grjieške, ako ih nađu.

*
* *
Na Hvaru smo vidieli obilje toponima, koH upućuju na neka-
dašnju šumovitost otoka, na krčenje šume i t. d. Kako je Korčula u
antičko doba dobila epiteton »crna« baš zbog svojih šuma, oprav-

204
dano Je da se upitamo, da li i ovdje ma onakvih tenonirna kao na
Hvaru, I zaista speci!jal'ke b~lježe Glog-ovac, Dračevica, Glogova.
Vrbovica, Hrastova, Hrastovica, Grabovac, Ložišće, Dub rov ica,
Dubrava. Borova Glava, Borova, Mrtinjak (od mrta < rnvrta), Pra-
patna, Trsteno, Trstenik, Česvinice, Brnšstrova (od brnistra < Lat.
genista preko dalmatinsko-romanskog-a izgovora), Žukova (od žuka
< lat. iuncus), Rasoha, ,Rasohatica, Bristova) nesigurno, jer austro-
ug-arska speciialka i naša pomorska karta pišu Bristva).
Toponima, koji bi se 'odnosili na primjtivno krčenje šume palje-
njem, nijesam dosada našao na ovom otoku,
Broini su i ovdje toponimi zajednički svim dalmatinskim otocima
kao Stiniiva, Miirje (od lat. muros »zid«), Zaglav, Greben, Vela
Luka. Masltnovik, Smokova, Oskorušica, Smokvica, Krušev Dol,
Polica, T rilluke, Lukovac, Babina i t. d. -
Ipak treba zabilfežit! neke toponime, koje počinjemo ovdie su-
sretati: tako ime uzvisine Kom od iste osnove, od koje i> g-lagol oko-
mšti se i pridjev okomit, Prižba toponim, koji će se u značenju istrna
poiaviti na elafitskim otocima kao Priiežba (od prij:ek), Brzulia, to-
ponim nepoznatoga postania, koji smo sreli na Molatu, Oblik i Oblo
brdo, nazivi za uzvisine, koje susrećemo često na kopnu, aug-men-
tativ Sadine od sad 14 , koji se vrlo često upotrebljava na Krku kao
nazrv za obradive čestice.
Rijetki su deminutivi Otočac i Ratak 1 5 (od rat »rt«], koje su-
srećemo ovdje.
Zanimljiva je metafora Kosor!" za mali otočić kao i Sridniak,
zatim Bačva za uvalu, koja ima svoj pendant Kabal na Hvaru j
Baška na Krku.
Bobovišće dolazi ovdje dva puta, kao i na Braču.
Istaknuti treba stari pridjev ž. r. Kneža (sc. vala) kao naziv
uvale, jer upućuje, jednako kao Županjdol, na staru hrvatsku admi-
nistracilu, ~a tim Privala17 i Prigradica18, kao prefiksalne složenice.
Naročitu pažnju ,izaziva naziv za otočić (školj) i za rt i brdo na
njemu Proizd, koji niiesmo ni!g-dije drugdje susreti. Kao dia je to post-
verbal od proiezdjti (kroza što), kolt se prvobitno odnosio na ti-
jesno između otočića i Privale, Ako je tako, onda se nadaje samo
od sebe upoređenje s nazivom tijesna između Šipana, Lopuda i Kolo-
čepa kod Dubrovnika Prčiezdrl, Proiezdara. 19
Naziv za uvalu Vlaška susrećemo i ovdje kao i na otocima,
srednie Dalmacije. Zacijelo u istom značenju. Vlah označuje Bodu-
lima (otočanima) kopnene dalmatinske Hrvate.
',. Složenica Samograd kao toponim za uvalu i, teren nalaz] se
samo ovdje i sieća na složeniou Sarnotvorac, koju smo često sre-
taU u sjevernom Jadranu. Prema Zori (Rad 115) označuje »uvalu,
okolinu svu humcima obloženue, u 'Lici sp~lju (Mažuranić, Prinosi,
str. 1284).

205
 . Od romanskih- toponima jedan kao Petrara (naziv školia }(9d
Vrni'ka) dolazi, i inače. To je izvedenica odpetra »kamen«, fCl-t. pe-
trana), ali možez,nači.ti in:ijesto, gdje se kopa kamen, Njegov je
hrvatski pendant-Kameniak, koji, kao naziv za škoijeve, često
dolazi.
Važniji je - romansko-dalmatinski deminutiv Kampuš (čakavski
dugi uzlazni akcenat na u, u Kanu>iišii) kao. oznaka poLja u Žrnovi,
izvedenica od campus »po!je« pomoćudeminutivnog sufiksa -uceus.i?
. Naročito pak treba istaknuti romansko-kršćanski tooonim Sut-
vara (školj i brijeg), koji sadržava latinskLprildiev sanctus > sut
i bizantinski izgovorjmena svetice Barbara. Ovakav latinsko-grčki,
hibridni toponan karakterističan je za elafitske otoke.

*
* *
Proučavanje hrvatskih i romanskih toponima .dopušta nam i
ovdje zaključak o pravcu na,istari,jeg hrvatskog. aaseliavania otoka..
Hrvatski tooonlmiza naselja pokaz,uju,.da su-se Neretiiani naselia-,
vali najprije na zapadnom dijelu otoka, oo Vele Luke prema Smok-
vici. Sa (K) ča rom prestaju naime romanski toponimi za naselja.

III.
Korčulanski' obalski sistem posjeduje dva veća skupa školieva,
Jedan, mnogo broindi, nalazi se istočno od Korčule, a drugi, manje
brojan, na zanadnom dijelu otoka.· Kako se nije moglo uoisati slo-
vima imena- sviju školieva, uvala i rtova na njima, označuiemo na
prilloženoj kartinekoja od njih brojevima.
Prema našoj pomorskoj karti to su nazivi:
'a) za rtove: 25===:1 Vinačac (deminutivod vijenad, 26 ..Pri-
šćapać (upor. Priieštapna Lastovu), 29 . Riltak(demitiu.tiv odRat)
f 35 '...... I<iJ!fUč (česttopOOiriI za rtove i uvale, iwor. Ca:vlena na Krku);
b) za uvai~': 6"Pl1tvina (wpor. Pl!iivilce;a kopnu), 13 =R~. .
čišće (opetuje se na ovom otoku}, 15 = Prvi Žal, 16 = .Tatinia,
21 = Grahova, 22 = CepHsna, 23 = Brna, 24 = Struga, 33 =
. Grđača: . "
e) za školieve: 1 = IzvanlsldIdva), 2 = StPni~ve,3i== Meia,i
4 = Kamenjak, 5 - Guheša, 7 = Majsan:ić (deminativ, od Majsan),
8 =B-ar~ica(metJafora od itallidanizma baretta »ka!Pica«), 17 = Škr...
piniak· (izvedenica od škrplna: metafore .zaškoliev« su dosta česte.
premarfbama, upor; Tun; Girica: Doliinl>.18.q= BšsačeI! sika se zove,
ovako; ako je od bisaga, što dolazt u toponomastici, nejasan je svr-
206
šetak naziva), 19 = Gubavac (i sika se zove ovako), 20 = Knežić,
21 = Crklica, 30 = Dubrovniak (rijedak toponim u otočkoi Dalma-
ciji);
d) za sike ii hridi: 9 = Plovita, 10 = Soline (i rt se zove ovako),
12 = Krastovica, 28 = Čerin, 32 = Oubeša,'"".j4 = Gredica;
e) za kanale (prolaze): 11 = Ježevića, 14 = BufaloIttaliiant-
zani);' .
f) za luke: Karbuni.
Zabiliežiti treba još da se na našoj pomorskoj karti ispravno
piše ime školia Zvirinovik, dok obje speciialke zamjenjuju svršetak
sa -ić, valjda prema mletačkoi grafiji -ich, koja se može izgovarati
-ići-ik. .
Naša pomorska karta odstupa još od obiiu speciialki u bilieženiu
uvale Brbovica mjesto Vrbovica. Dance naziva se prema njoj u plu-
ralu Baborova Danca. Mjesito Bačva piše demimstiv Bačvica, a
mjesto Vela Luka (iugozapadnc od Puonata) Pupnatska Luka. Sve
će se to morati još provjeriti na terenu. .
Istaći još treba, da i: na Korčuli kao i na Hvaru i naBraču, po-
stoji naziv za uvalu prema grčkim tragovima: Ovdje Grščica.
. Isto .tako treba naročito istaknuti, da romanski toponim Brkata, #

koji smo sreli na Braču, dolazt i ovdje u muškom rodu Brkat < lat.
verticatum, od vertex »vrhunac, vršake.Za nj bi trebalo još obavje-
štenja sa terena. Uz pomenuti Žian, to bi bio drugi stari. romanski
toponim na zapadnom diielu otoka.

Bilješke:
1 Moskovljević, Govor ostrva Korčule (Srp. dial, zbornik, sv. XI) str. 156
zabilježio je akcente za ove toponime: Velii LUka, Blato, Smčkvdca, Ci'tU'a,
Piipnat, Rličište, Ztnovo, Brna, Prlgradica, Postrana Korčula, Lumbarda,
Vfni.k (Vern:k). Na str. 177, protivno pomenutom akcentu, bilježi još j, inte-
resantnu disimilaciju za konsonantsku grupu pn: Puknil.t, odatle iBuknajka.
Za. poluotok Pelješac čUo je ovdje Pell,osac (str. 172). Ja sam čuo ,Pel:sac,
gen. Peli-ea na samom poluotoku, .
la Upor. Prof. Petar Lisičar, Pitanje stare grčke kolonije na Korčuli;
Novo Doba, XXII (Split), 18. II. 1939, str. 9.
2 Kako se ime Corcyra ponavlja na Mediteranu, mora se uzeti da je
naziv otoka primaran, a naziv naselja sekundaran, Derani iz Knidosa na-
zvali su prema tome svoju koloniju prema otoku, na kojem se naseliše. NiiJe .
otok dobio ime prema njihovoj koloniji. Na Hvaru dogodio se obratan slučaj.
otok .Hvar dobio je naziv prema koloniji Parijaca, .
8 o problemu najstarijeg položaja Dubrovnika vidi moju studiju izašlu
u praškom slavističkom časopisu Slavia, X, str: 449-498.
4 Historiju otoka Korčule prikazao je Blaćanin Ostojić (Ostoich) pod
naslovom Compendio storico dell' Isola di Curzola (1878). Dvo je djelo danas
prilično zastarjelo. Vrijednost mu daje to, što donosi neke mletačke lokalne
dokumente, do . kojIh je teško doći. Najnovije je djelo o povijesti. Korčule
»Qtok Korčula.u srednjem vijeku do g.1420., od Dra Vinka ForetJića,
Z~Q 1940. .
• ; 5. Bizantinska uprava na Korčuli ostavila je tragova u kultu svetaca i
nešto u jeziku. Glavni svetac, koji se štovao u Korčuli i kome je bila posve-

'407
ćena glavna crkva, bio je grčki svetac sv. Teodor. Kad dođoše Mleci, crkva bi
posvećena sv. Marku. Ime sv. Barbare izgovaralo se na grčki način. To se
očuvalo do danas. Jedan otočić blizu Lumbarde" na kome je 'bila kapela sv.
Barbare, zove se još i danas Sutvara, Jedno brdo 'Ila zapadu otoka nosi. isto
ime Sutvara. U ovom nazivu imamo lat. sanctus u vezi sa bizantinskim .zgo-
vorom latinskog suglasnika b.
o Ovu sam riječ saznao od ljudi, koji su živjeli u Zrnovi i u Korčuli du-
lje vremena. Bio bih zahvalan svakome, tko bi me obavijestio o tome, gdje
se još govori ova riječ, u kojem značenju i u kakovim sintatičkim vezama. Nagla-
šeno kratko lat. o prešlo je II a kao u Solitu ai nazivu; svetkovine 'sv. Dujma Su-
dB/jima i u Poljicima u kčnastra (v. moj č:Ja.nak u Zeitschir"..ft fiir romanische
Phdlologie XLI, str. 150 br. 15) od lat. colostrum. Ova promjena karakteristika
je domaćega romanskog govora. Prema obavieštenju književnika Pere Lju-
bića govori se u Vrbanju sa čakavskim akcentom Ui.°kro, gen. -a n. »kolo
uopče«, a prema obavještenju prof. Hrasta u Brusju ruko u istom značenju.
Area ove rdifči obuhvata prema dosadašnjim obavještenjima otoke Korčulu
i Hvar.
7 Potvrde za naziv Krkar nalazimo u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga
jezika, što ga na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
sv. V, str. 593.
8 Car Konstantin piše starohrvatski oblik upravo Kdker mjesto Kirker.
U tom obliku ispustio je prvo r radi disimilacije, Poluglasove plsao joe, kao
i inače. samoglasnicima i e. Vidi o svemu tome moje studije, koje sam obja-
vio u Zeitschrift fUr Ortsnamenforschung sv. IV, str. 230 i sl. i u Staro-
hrvatskoj Prosvjeti 'Il. s., sv. I, str. 174 § 24.
e O latinskoj riječi pampinus u romanskim jezicima uporedi Meyer-
Liibke, Romanisches etymologisches Worterbuch, br. 6185. .
10 lova riječ, koja -u muškom vrodu znači »spremica za brus, tobolac«,
nalazi se II romanskim jezicima, upor. gore pornenut; Meyer-Liibke-ov rječ­
nik i t. d., br. 2283.
11 Brus je vrlo čest toponim u otočkoj ,i kopnenoj Dalmaciji. Najstarija
mu je potvrda iz g. 1144. kod Splita. Na latinski, se prevodf sa ,:>petra«. U Smi-
čiklasovu Codexu, sv. II, str. OO čitamo naime: in quo sunt petre que sela-
venice brus nuncupantur,
12 Upor. o splitskom Znjanu moju studiju »Prilozt k i:spitivanjw hrv.
imena mjesta« u Nastavnom .Vjesniku sv. XXIII. str. 349 br. 14. Za blatski
Zjan . saznao sam od jednog Blaćanina. O ostaloj toponomastici ovoga važnog
naselja nijesam potanje obaviješten. Bio bih zahvalan svakome, koji bi mi
pribavio podatke' o imendma čestica ovoga mjesta,
r 13 Upor, o ovakvim nazivfma moju studdju »Iz srpsko-hrvatske topono-
rnastike« u časopisu Južnoslovenski filolog, knj. VI, str. 93 i sl., br. 62. Ima
jedna 2rnovnica li. kod sv. Jurja (9 km cd Senja). Sliva se u more.
u Prvobitno je značenje »mlad vinograd«. Potvrđeno od 1i5. vijeka.
Upor. Mažuranić, Prinosi, str. 1279.
. 5 Običnije je deminutiv na -bC kao Ratac, potvrđen od 14. vijeka, kao
sancta Maria de Rotec > lo abado de Retec. Smičiklas, Codex, sv. XIII, 161,
sv. XIV, str. 137. -
:0 Kosor kao toponim (= kosijer) dolazi i na kopnu, upor. Akad. Rječ­
nik, sv. V, str. 366.
17 Bit će isti toponim, koji i Prevala u sg, i pl. i Prevalac na kopnu.
Upor. Akad. Rječnik. sv. XI, str. 783.
:8 Upor. toponim Pregrada na kopnu i na Krku, Akad. Rječnik, sv. XI,
str. 5~. .
11 Ovaj je topon'm zabilježio Zoce. Maretić mu označuje postan-e ne-
znanim, v. Akad. Rječnik, sv. XII, str. 319. SvarabhaId"čko ~ dolaz! poslije
konsonantske grupe st, primjer prostrica »proštac« u Zumberku (katolici).
t l Upor. '0 ovom sufiksu moj članak u Zeitschrift fUr romanische Philo-
logie, LIV, str. 209 i sl.

208
 2. MLJET

I.
U starini zvali su grčki autori ovaj otok Melite s naglaskom
na i. Isto ime nosila le na Mediteranu ne samo Malta, nego i razna
druza imena mjesta u Maloj Aziji i.u konnenoi Grčkoj. Zbog; toga se
mora uzeti. da je naziv našega otoka po svoj 1>rili'ci uredinđoevron­
skoga mediteranskog podriietla i da ie sasvim slučaino đošlo do
toga, što se nazivu MeN.te davalo u zrčkom jeziku isto značenje koje
i grčkoj riječi za med (rnćli, gen. melitos).
Za naša oroučavania od osobite je važnosti pisaniie cara Kon-
stantina. On daje našemu otoku dva imena, upravo onako kao i Kor-
čuli, Zove za najprije MeIeta (8 nazlaskom na prvome e). Iz ove či­
njenice možemo pouzdano zakliučtti, da car Konstantin nije uootre-
bio stari klasičk] grčki naziv Melite, nezo romanski, kojli se govorio
u njegovo doba u bizantinskoj Dalmaciji. Carev naziv Meletal osniva
se. 'i to se sasvim pouzdano može utvrditi, na latmskomakcenatskom
pravi1u. 2 Caru je, prema tome, bilo javljeno dalmatinsko- romansko
ime za naš otok onako, kako se govorilo u bizaotinsko] temi (=
provinciji).
Iz ove lingvističke činjenice izlazi: i to, dia je vrlo lako moguće,
da je u njegovo vrijeme još bilo na ovom otoku ostataka Romana,
premda onizrijekom veli, da otok pripada poganskim Slavenima iz
ušća Neretve.
Još je značainiie drugo ime, koje Konstantin daje OVQm otoku.
On ga zove i Malozeatai, Dosada još ntje nikome pošlo za rukom
dati ovome drugom carevu nazivu takvo tumačenje, koje bi bllo pri-
hvaćeno od sviju naučenjaka, što su se bavili ovim problemom. Moje
je tumačenje ovo. Nema nikakve sumnie, dai ova čudna careva iz-
vedenica, stvorena pomoću grčkog; sufiks a -atai, koli u grčkome
služi za izvođenje imena stanovnika, slične kao i naš sufiks -Ianm što
izvodi imena stanovnika (Zadranin, flvaranin, Splićanin i t. d.), stoji
u vezi s nazivom Meleta. Samo se mi čudimo vokalima a i o, koje
nalazimo u toj izvedenici mjesto vokala e. Ali ako imamo na umu
činjenicu, da i ravenski geograf piše naš otok sa dva a mjesto sa dva
e: MaI.ata mjesto Meleta, onda se ii Konstantinov obltk lako obiašnla-
va," Pored Meleta govorilo se po svoj prHrct u starom dalmatinskom
romanskom govoru i Malata. Dalja izvedenica 'Odatle, dobivena po-
moću sufiksa -čtes", mogla je da glasi u tom govoru samo onako,
kako ju je car Konstantinu svome djelu zabtlležio,"
Prema tome, i ovaj drugi oblik, koH znači Malozeatai »MIje-
ćanie", dokazuje, da je u carevo vrijeme, pored doseljenih neret-
lianskih Slavena, moglo još biti i dalmatinskih Romana na ovome
otoku.
14 SlavensIvo i romanstvo
209
 Ispitujući današnja imena mjesta na Mljetu, mi možemo da iz-
bliže odredimo kraj, u kojem su se u carevo vrijeme mogli nailaziti
mlietski Romam,
Najviše romanskih imena nalazimo na zapadnom dijelu M1j:eta.
na onome kraju, gdje se u ranom srednjem vijeku nalazio benedik-
tinski samostan i gdje se već II prvo doba uootrebrlo, kao 'r u SpLitu,
rimsko zdanje za kasnije naselje. Mjesto, gdje se II rimsko doba po-
diglo to zdanje, zovu Mljećani i danas latinskom riječi palatinm u
slavenskom izgovoru Polače, odatle Pčlačno (sc. polie), Prema nji-
ma se i lukatako zove 7 (tal. Porto Palazzo). •
Jezero, u koiern se nalazi otočić s ruševinama starog benedik-
tinskog samostana zovu Mllećani i danas tal. rjieči Lago (od lat.
Iacus »Iezero«, na jugoslavenskoj speciialki i na našoj pomorskoj
karti M. i V. Jezero).
.Na [ugoistočnom diielu poluotoka kod toga jezera nalaze se vr-
hovi Veliki ii MaLi Petra (gen.. Petrala), visoki 107 m. To je opet čist
latinski pridjev »petrarius«, uz koji je ispušten opći naziv mons
. »brdo«. Naziv Petre .genitiv Petrala značivkamentto brdo«. Opći
naziv mons očuvan je II današnjem nazrvubrdskoz. grebena, koji
se nalazi na sjevernoj strani Laga. Taj greben. visok 243 metra, zove
se danas Montokuc, što dolazi od latinskoga montern acutium i
znači »oštrobrdo«,"
Dalmatinskih ROIIllana btlo je zacijelo il u sredini otoka na sje-
vernoj strani oko zaliva Sovre, jer je ne SaJIl10 u antičko doba: nego
i ranom srednjem vijeku bio čitav gusto naseljen (8. Gušić). Tu
nalazimo zbijeno naselje, .sklonieno iza' sjevernih irvičnih grebena,
koje. idanas nosi neslavensko ime Prčžura, Ovo nije prvobitni na-
ziv. Jedan dubrovački dokumenat iz goo!me 1345.love ga Progsuri", .
što treba čitat] Proksuri, Kako se konsonantska grupa ks pisala
sa x, a sa ovim x pisao se i naš glas ž 10, nastao je krivim čitanjem.
rornansko-dalmatinskog oblika P roxuri naš izgovor Prožural l . U
dubrovačkom romanskorn govoru postojala je riieč irechsura u zna-
čenju »padele Hi tave«.12 Sličan naziv nalazi se i na otoku Rabu u
obl'iiku Prsur, Tako se danas zove položito mjesto izloženo suncu i
dolazi od latinskog naziva frixorium u značeniu »gdie se peče
jI1:i prži«,
Ima latinskih naziva i za diielove terena: tako Pčmienta, koie
se i sad izgovara nerijetko Podumienta < lat, fundamentum, na
sjeveru od benediktinskoga manastira.P Polje zvano Velika i Mala
Pčma je isto što i palma, Pomienta je priq)adala starom benediktin-
skom samostanu, oko kojega smo našli više latinskih naziva. Pored
Poma govori se u narodu pridjev Pomena irIli .Pomeia na našoj po-
morskoj karti.
210

•
 Kao u .nazivu Prožura što smo sašli metaforu kao ime mjesta.
tako nalazimo 1 na istočnom d,iljelu otoka metaforički naziv za teren
latinskoga podliiJjetl'a. To je naziv naselja Žara, koje se pom:nje već
u 14. vijeku. Žara 14 je naziv za posudu kao i fniocoria.
. Otočići Hi školiev] oko Mljeta nose naše naziverli naše ieve-
denice od romanski~h· riječi, kao Bfniestrovac od brniestra iH brni-
stra, koje je naš izgovor pd lat, geniiSta, biJ~ke. koja je karakteri-
stična za mediteransku floru.
Zapadno od Brniestrovca nalazimo školj, koii MUećani zovu
Ogiran, To je opet latsnska izvedenica aggerianum, od lat, imenice
agzeries-" drugog latinskog oblska mjesto ob'ičnijeg congeries »hrpa
iH oklade, kako se veli u našim starim spomenicima slavenskog pod-
l'rjetla.
, Pored ovih svakako dalmatinsko-romanskih naziva imamo u
mlietskoi tooonomasncr t svetačkih imena sl'OženiJh s Iatinskšn pri-
dievom sanctus. To su nazivi za vrhove Sutmđio, Suttliia 'i: Sutivan
»Sveti Miho, Sv. lIiiJja d, Sv. Ivan«. Iz ovih imena možemo stvoriti
zaldiučak, da su poganski Neretliani zatekli na ovome otokuro-
mansko kršćanstvo.l" Mlađil tooon'mi ,imaju i ovdje pridjev Sveti kao
Sv. Vlaho; Sv. Vid, Sv. Spas. .
Sigurnih tragova grčkoj tcponomastsci teško je naći na ovom
otoku. Moglo bi se misliti,' da je nazw Ropa (s 'kratkim si1'aznim ak-
centom na o) u sredfni južne strane otoka grčkoga podriietla. U juž-
no-tahiansklh Grka kod Bove nalazi se također ovakav nazsv na-
selja. Ropa u grčkom dijalektu, kako se govori u Bovi, znači hrast.
Ova riječ nostoit t .u novogrčkom jezilkuP AH kako za mlaetsku
Ropu nemamo starijih potvrda iz rimskoga doba, može sesumnlati
u ispravnost ovoga mišlienia, koje iznosim ovom pr'i!l.iikom.
Prema ovomfspitivanfu nema nikakve sumnje, da je navedeni
zaključak, koji smo izveli na osnovu careva pisanja, da je naime u
njegovo vrijeme moglo još bilti dalmatinskih Romana na ovom otoku,
posve ispravan.l" Vrio je Iako moguće i to, da su današnji MIjećani
iz jezika toga naroda očuvali svoju riječ tinlal. Ovako -se prema
Gušiču na Mljetu zove »odi:jeIjen dio kuće od kuhinje Hi kužine«. Na
dalmatinsko-romanski izvor upućuje oblik ove riieči, Mjesto e, kako
se govor] u ostalim romanskim jezicima, nalazano dvoglas ia. Taj
diftong ia nalazio se još u romanskom govoru Kotora, Bara i Krka.
Mlljetski naziv tinjal posvema se nokrrvas latinskim nepotvrđenim
derrnmitivom tinellum, koji u katalanskom tinell j u španjolskom
tinelo znači »iedaća sobica za služmčad«. Ovako i u Dubrovniku.P"
Od neslavenskih naziva za puote treba jstaći naročito Pontu
(od) Lenge. Prema Gušiču govori se ,i Lengac.l'') Ovu je riječ zabi-
liežio naš Akadernijski Rječn:ik u značenju »kao blato na dnu mora
~l uopće dno od mora, kad na niemu nema ni velikog' kamenja ni
. trave«. Ova riječ dolazf po svoj prilici od nelatinske riječi, koja se
14*
211
govorila u galskom, a po svoj pr,ilioi i u H~rskom jeziku u obliku
lanca."? Riječ je doduše indoevronska, jer odgovara našoj riječi
luka. Ali rnlietski obl~k lenga pokazuie vrlo važne ~iIngvDstilčke izmje-
ne karakteristične za Iužnodalmatinski romanski govor, i to izmjenu
naglašenoga a u e kao u nekoliko riieč] casa > chesa i t. d. zabilje-
ženih od Filipa de Diversis u Dubrovniku i izmjenu bezvučnoga k u
zvučno g kao u planda za planta u, Boci. .

II.
Kad smo ovako na osnovu današnje rnlietske toponomastike
utvrdili sredinu, u kojoj su se nas,ellilH poganski Neretliani između
7.i 9. vijeka, red je, da na osnovu istog vrela saznanja odredimo
stare neretlianske nazive za naselja slavenskoga podrđetla.
Njihovo naselje naibliže kopnu bilo je staro naselje Vrhmlieča."
Ovo je složen naš pridiev izveden od Vrh Mljeta, čime se označivao
istočni dso Mljeta (na austro-ugarskoi spedjaliki tal. Cima di Meleda).
za razliku od zapadnoga Dna (od) Mljeta. P rimideti:ti treba, da je
Vrhrnlieća stari pridjev ženskoga roda u značenju »zemlta, koja se
nalazi na Vrhu Mljeta«. Danas biJ se reklo samo »vrhmldetska«, kad
bi takav složeni pridjev postoiao,
Kako se vidi, po prirodi stvari najstarija slavenska naselia na-
stala su na onome diJelu otoka, koji je bio najbliže neretlianskome
kopnu.
Drugo neretlsansko naselie na:lazUose II sredim otoka i zove se
Babino Polje, pisano g. 1151. Babilna palla u dubrovačkom roman-
skom izgovoru.
Treće mlietsko naselje zove se patronsmičkirn tzrazom Miira-
novići, Zani se može ustanoviti, kada jie nastalo, Ne potječe lilZ prvog
neretllanskoga slavenskoga perioda.
I drugi slavenski nazivi mlietski vrlo su zanimljivi. Dva sadr-
žavaju stare pridjeve knež i župani za današnje knežev i županov.
I'o je Knež(e) P.Oi~je kod ViLme Vode ji Žilpan] Do kod Sovre. Prvi
naziv veli, da je ovo bogato polje pripadalo nekada mlietskome
knezu. Kako su pridievi knež i žuoan] stari i danas se više ne upo-
trebljavaju, vrlo je lako moguće, da oba naziva idu u prvi period
dolaska Slavena na otok MIjet.
Zabitiežit] treba još naročito naziv Satnica. Ovako se zove ma-
nastirska zgrada, što leži usred maslinika nedaleko ruševine stare
župne crkve Sv. Pankraciia u Babinu Pelin, gdje je nekada stanovao
mlietski knez. Sotnica je bila najvažnija kuća poslije kneževa dvora
u Babinu Poliu. Naziv je potvrđen g. 1388. t 1453.: domus đscta soch-
gniza ili sothnica, Ovo je očevidno naša riječ, alt što znači i koja joj
etimologjia, ne zna se.

212
 Ispitujući mljetska imena mjesta stekli smo uvjerenje, da su se
rnlietski Romani, kad su se doseliavali neretlianske Slaveni na tat
otok, povukli na zapadni dio Mlj.eta, na onaj dio, gdj'e je nastao
stari benediktinski manastiJr (Konvenat) na Lagu, To povlačenie
mIjets.kJh Romana na ovaidio otoka može se objiasniti time, što je
baš na ovom dijelu otoka postojala velška rimska palača, koja ie,
slično Dioklecijanovoj u Splitu, mogla odmah poslužiti za osnovicu
naselja, čemu još ~ danas služi.
Neretlianskj Slaveni zadržali su stars naziv otoka, koji su čuli
od dalmatinskih Romana. Naš naziv Mlji!t (ikavski na Pelješcu, u
Lumbardi i Blatu na Korčuli Mlii) točno se pokriva s Konstantinovim
Meleta, koji smo gore analieirali, On pokazuje jednu osobitost stare
slavenske fonetike, t. zvo slavensku likvidnu metatezu, baš kao i
Split, kra'lJ.i i t. d. Zbog toga moramo zaključiti, da su se jadranski
Slaveni vrlo rano upoznali s ovim otokom.
Značajno je ipak, što ovaj otok odstupa od općeg prav,i~a na Ja-
dranu i Mediteranu toliko, što nema gradskog naselja, koje bi se
zvalo Mljet. Isto se opaža i na Braču i Šolti. To zaciieio ima svoi
razlog, koji nam je danas još nepoznat.
Pomenuta likvidna metateza pretpostavlja gubitak nenaglašenog
e. Oblik Melta trUe doduše potvrđen za naš otok, aLi se nalazi! II
Zadru kao naziv za dio obale. Alta riea, što znači, »Visoka obala«,
zvala sei Melta: Alta noa sive Melta, veli se u jednom dokumentu
iz 14. videka. Zadarska Mel1a nalazila se izvan gradskih zidJina. 2 2
Od imena uvala na MIjetu treba jošspomet1fUtinaziv Saplunara.
Ime je izvedeno pomoću Latinskog sufjksa -aria od latinske imenice
sabulum »piiesak«, koja svagdje u Dalmaciit glasi salbun: samo se
ovdje govori> sanlun. U izmjeni p za b treba gledati latinski diiale- .
katsk! ,iizgovor. 23

III.

Ni za toponomastiku otoka Mljeta nemamo na žatost podataka

lingvistički Ispravno zabtlieženih na samome mjestu. Ako hoćemo
da pravimo privremene toponomastičke opservacije, moramo se
poslužiti i ovdiekao ~i na Korčuli s.peciia'1ndm kartama, austro-ugar-
skom, jugoslavenskom i našom pomorskom, i saopčenfma iz druge
ruke.
Osim Prčžura na ovom otoku romanskih toponima za veća na-
selja gotovo i nema. Ova činjenica može da ima svoje značenje. To
može da stoji u vezi s prvobitnom šurnovitošću otoka.
Naziv sela Plnievci hrvatski je toponim izveden od pd[)~, nieč!
romanskog podrijetla (lat, pridjev pineus od PInus). U 'ovom se selu
213
»starci još sjećaju, kako su žene i djeca brali pinieve češere i tako
su s otoka izvozili čitave vreće pinjQlIJa« (Gušić).
Neretliansko naseliavanie moglo se vršiti i ovdje krčenjem
šuma. I ovdje se, prema tome, postavlja pitanje, kako i koliko Je za-
stupana toponimrja, koja se odnosi na šumsko drveće i šumske biljke.
Osnova od riiječi planina dolazi ovdieđva puta, kao i dubrovačkoj
okolici, u obltku Planiak.š" Drugi su topooimi, koji idu ovamo, opće­
no poznati: kao Cerovac, Brezina (augmentativ od breza), Glogovac,
Borovac (otočić), Brniestrova'" (mala 'Iluka), Grabov do, Grabova,
Grahova glava, Grabovtk, Dračevac (dva outa), Glogovac (dva
puta), Qliožak26 (deminutiv od glQg, dvaputa), Vriiešče (kolektiv od
vrliesak'" u Lici), Dubovica i t. d.
Biljka koromač »critharnurn«, koja ie obilno zastuparna u odatle
izvedenom pridievu u kvarnerskom i zadarsko-šibenskom arhjpe-
Iagu kao naziv za uvale, dolazi ovdje u nazivu otočića Moračnik.
Kosrnač je ovdje naziv otočića."
. Značajan j,e i toponim Samobor, koji se susreće po jedan put
samo ovdje i na kopnu, u značenju »bor na osami«,
Ni ovdje nema toponima, koji bi se odnosili na paljenje šume.
Od imena uvala rtova i školieva najkarakterističnije je naziv
Maharac, koji nalazimo samo na MI'jetu i Korčuli. Vrlo je Iako mo-
guće, da se ovdie kriie metaforički naziv kao u Ražnj,ić na Korčuli
(taliiansko-mšetački Punta Speo), t. j. dubrovački zrecizam maher iH
mahiier »nož«29, samo nam niie na žalost potvrđen obljk rnahar u
nariečiu. Možda će buduća istraživanja donijeti više svjetlosti u ovo
pitanje.
Ostali su nazivi već poznati toconomastički tipovi: kao demi-
nutiv Blaca, augmentativ Blatina '(od Blato, ovdje naziv naselja),
Vratnička (sc. vala, pridjev ž. r. od poznatog toponima Vratnik),
Zaglava, Zaglavae, Dugi (sc. rat), Maslinova, Rogačiica (od bil1'jke
rogač), Rat Pusta (ponta, koja zatvara Sobru), Duboka (sc. vala),
Sutmlhoiska (sc. vala, ovako nazvana, jer nripada selu Sutmiho),
Tatinica (drugdie na otocima Tatinja), Slatina, Knežić (možda II vezi
sa Kneže polie), Obod (porat), Stupa, Glavat (sc. rat), Gol] (sc. rat),
Lukovac. Soline. .
PremafiiE'i nazvan je najistočniji rt na otoku Ponta od Grnja
(prema tal. sintaksi).
Interesantan je naziv luke (porta) sela Maranovići Okukle (kol.
od okuka). Takovi kclektivd sui nazivi dijelova Babina Polja Za-
brieže (od za bi'ije~om) i Ziid:ubje (od za dubom);
Do kao izraz za terensku konfi'g'uracijiU, koja se zove vrtača,
vrlo je čest topomm na ovom otoku: Bl>dilI1 do, liipanj Do, Klačni
Do (od klak »vapno«), Oskorušni Do.
Metafora je Sparožni (sc. rat). '
214
'It
 Ne nalaze se drugdje naziv Tajnik za školj okružen drugima.
Na karakteristične stijene otoka Mljeta odnose se nazivi: Crlie-
lIJe stijene, Zle stiiene iRikavica (.Ribna i Vodena). Pos!ijedJnj,i jie na-
ziv prema rici morskih valova među stijenama. .
Sasvim nejasni su nazivi otočića (školieva) Ovrat i Kobrava,
kao i naziv rta Tčisto, koji možda predstavlja kakav dijalektički
oblik mjesto Tusti (sc. rat). Ovaj pridjev dolazi kao toponim dosta
često na otocima i na 'kopnu. Ako Tćisto stoji za tlr-sto, onda bi gore
pomenuta Sčtnica mogla stajati za s'bthni.ca, t. j. o > o kao u Rotec
u dokumentima za današnje Patac kod Špiča. Sotnica bi se mogla
tumačiti kao satnikova kuća. O starohrvatskim i starosrpskirn sat-
nicima (lat. setnicus) ispor, Mažuranić, Prinosi, str. 1288.
Od ostalth tononima još treba spomenuti metaforu Korita i
Stražište, koH se i 'inače češće susreću na otocima, Pudarica (od
pudar »čuvar pol!ja, bekčiia«), Osoi (rijetko na otocima, vrlo često
na kopnu za teren izložen suncu) i Vilina Voda (jediu,j foliklomi to-
ponim na otoku).
Star] toponim mora da je naziv uvale, terena oko nje i zaselka,
koji se stvara Sovra iM Sobra (tal. Porto mezzo), To se vidi odatle,
što se konsonantska g-rupa vr izgovara u narodu sa br Sobra, kao
briierne za vrijeme II Dubrovniku. Da li je to etimolog-ijski' ista riječ,
koja i naziv sela Savar na Velom Otoku kod Zadra, od g-rč. sauros"?
»gušterlca ilJij vrsta ribe«, kako sam nekada misfio, H,j druga koja
riječ, bez potvrda u histornsksn dokumentima ne mogu znati.
Mlietska Sovra izaziva i upoređenie sa slovenačkim hidronimorn
Sora od starijega Sovra'''", koji je možda postao, kao nostverbal, od
glagola sr-vrčti »effervescere«. U tom slučaju imali bi i treći primjer
za o > o pored Toisti i sotnica. Trebalo bi u tom slučaju ispitivati na
terenu. da li u Sovri ima vode, koja vri (t. zvo bočatne vode).
Kako se otok naseljavao našim življem iz susjedne Hercegovine
(prema B. Gušiću), razumljivo je, da se naselia nazivaju i u pluralu
prema zadružnsn imenima Hi prema zanimanju. Takav Je plurale
tantum na Dnu odr Mljeta selo Goveđari, a na Vrhu od Mljeta M~ra­
novići, Da je to recentniji tip toponima, vidi se odJatIie,što ga nala-
zimo u izobilju na kopnu, a nikako ili.veoma malo (samo ovdje na
Mljetu i Vlašići na Pagu) na našim jadranskim otocima. Ovakav plu-
rale tantum le nazlv diiela Babina Polja .R~diu'li6j (hipokoristik od
Rad!oslav s rumunjskim članom). Sudeći prema ovom llngvtstičkom'
podatku, .RadiUlići potjJeču starinom s kopna. Maranovići sadržavaju
nepotvrđeni hi,pokoristik Maran od dubrovačkog' ličnog imena
Maroie."

215
 IV.

Kako obalski sistem Mljeta obiluje hridima, sikam a i školnma,

niie se moglo upssati mnoge nazive, nego ih je valjalo označiti
bro-
jevima . Prema tome brojev i se odnose : .
a) na rtove: 1 = Kulir (vjero jatno od lat, cochle arium »žlica«),
15 = Križice (uz rt ,j; hrid je ovako nazvan a), 21 = Mrkijente (po-
znata opća riječ roman skoga podriietla), 22 = Debeli (sc. rat);
b) na uvale: 9 = Stupe (vjero jatno genitiv prema tal. sintakili-
tičkoj konstr ukciii Vala od Stupe; al'i bi mogao
bitino minats v
akusat iv plurala ; rodi nije također poznat), 9 = Biiela (sc. vala),
je otocim a obi:Čl1ti M naziv Za-
10 = Zaklopita (sc. vala; na drugim
ca, 17
klopatica), 12 = Rogač, 14 = Mala Tatinic a, 16 =: Kozari
roman ski topona n),
= Grda, 20 i= Okuklie, 23 = Saplun ara (poznat]
26 = Luka, 27 = Brnies trova (pridjev od brnies tra < lat. genista ),
28 = Obod, 30 = Pod Zlarne nie, 34 = Malo jezero , 35 = Gonot ur-
rta
ska (označuje i malu uvalu na poluotočiću kao i čitav potez od a
Lenge do sike Pličine; to je hrvats ki pridjev od latinsk og genitiv
32
plurala vallis, portus ingann atorum g. 1254. 1253. E:nganator »va- );
ralica«. Hrvats ki jIe ekviva lenat na drugim otocim a i ovdje Tatinja
e) na školie: 11 = Tajnik (nazva n ovako , jer je sakriv en, upor.
Tajan tl šibens kom otočkom Skupu), 13 = Ovrat, 18 = Planja k (ope-
tuie se), 32 = Utrnjr ŠkoLj (intere santan pridlev ski oblliik za književno
nutarnji), 33 = Vanrl Škol~ (pridie v vanji za knđiže vno vanJsk i,);
d) na hridi, greben e i pličine: 2 = Crna Seka, 3 = GaHci ja,5 i
7 = Borov ac (dva puta), 19 =Seniav ci, 24 = Zaglav ac, 25 = Golić,
291= Dubok a i 31 = Sutmfholiska:
e) luke: 4 = Pomin a. Mjesto Zaglav a na speciialki piše naša
pomor ska karta Zaglav ac, a mjesto Petro Porneš tak.

Bilje ške:
, Dan3S se
1 Kasnija promje na t u d ima se pripisat i mletačkoj fonetlci
kaže tal. samo Meleda (naglas ak na prvom e.),
2 U lat. se naime akcena t povuka o sa
Melite na Meleta zbog toga, što je
i bilo kratko i već u vulgarn om latinite tu prešlo u e.
• Oblik Malata nastao je prema arapsko m izgovor udoba. M81itah za Melite.
Tako u prika-
Oba mediter anska otoka zamjen jivala su se u klasično a Miilitah nastao je
. zivanju brodolo ma apostol a Pavla. Od arapsko ga izgovor
izgovor Malta, koji pominj e već ltinera riwn Antonin i.
4 Grčki sufiks -6tes dolazi na Jadran
u i u tal. Izveden icama, na primjer
zapažaj u u Kon-
u ital Chioggi otto, kod nas Cozot. Ostale promjen e, koje se čiti na osnovu
stantino voj grafiji, kao z mjesto t, ea mjesto o, mogu se protuma
fonetik e staroga dalmati nskog romans kog govora.
" 5 Ovo sam tumače nje dao u Zeitsch
rift fUr Ortsnam enfqrsc hung IV 231.

216
 6 I stari geografi češće su pisali ime stanovnika mjesto amena samoga
mjesta Tako stoji pored Avendone i Avaendeatae. Upor. Krahe, Die alten
balkan-Illyr.vgeogr. Narnen, str. 8, 17, 62. Na stari sufiks -atai III etnicima
teško je misliti u Konstantinovoj grafiji zbog doba, kada je potvrđena.
't Portus Palatii pominje se već godine 1295.

8 Imena mjesta s otoka Mljeta, koja analiziram u ovom Članku, uzeo sam
iz izvrsne studije g. Branimira Gušića, Mljet. Antropogeografska ispitivanja,
I dio. E. bibl, XIV, Zagreb 1931. i iz njegova članka Mljet - biser ,J.adrana,
Jadranska straža X, 162, 197. Ali u ovoj se studiji, kao ~ 'll Sindikovoj (Srp.
etnogr, Zbornik, sv. XXXVIII, str. 26, 183-190), manje pominju imena obra-
đenih čestica" a više naseljena mjesta i terenski nazivi. Sindik daje iz; njih
obilje antroponirna,
9 Smičiklas, Codex diplomaticus Regni Croatiae, XI 233.
10 Upor. tal. (mletačko) pisanje Boxich za Božić u Zadrxs. Prema ovome
moglo je nastati krivo čitanje Prožura za Proxura najprije, lt učenim bene-s
diktinskim i drugim svećeničkim kao i u administrativnim krugovima na
otoku. To krivo čitanje djelovalo je i na govor prostoga naroda, koji nije znao
črtati, a za koje je govor benediktinaca: i drug.h učenih: ljudi imao veći pre-
stiž. I drugi naši toponimi bili su izopačivand na ovakav način. Upora baš
u Dalmaciji BukoVlić (kod Benkovca) mjesto ispravnog Bukovik. Netko je
počeo pisati talijanskom ortografijom naš toponim Bucovich i to je opet
krivo prenio u Buković,jer se na mletačku i naš -dć pisao -ich. Selo Osik
u Poljicima zove narod (prema saopćenju Cvite Fiskovića) danas Osić, kako
nije ispravno, jer taj toponim glasi na drugim mjestima Osik (Lika) ili Osijek
i znači »obor, tor« A. R], IX 193. U svesku 34, sveščiću V, '21 splitskih akata
u Zadru zabilježeno je u dočetku ispravnom latinskom grafijom Osic, Neko je
u ovom do četku htio vidjeti -ic(h) I prema mletačkoj grafiji krivo »ispravio«
Osik u Osić. Isp, C. Fisković, Republika VI, 194. Upor. detaljnije o ovoj pojavi
u našoj toponomastici moje studije u Radu, mj. 224, str. 109 br. 201, u Južno-
slovenskom Filologu, VI, str. 77 br. 4(). i u Casopisu za slov. jezik, književnost
in zgodovino, V, str. 11 i sl. br. 3.
11 Ovo je interesantan slučaj pojave, koju francuski lingvist Dauzat zove
fausse regression, Izazvana je ortografijom, kako se često događa u francu-
skom, n. pr. Lefebure, pisanje i krivo izgovaranje, koje je nastalo zbog kri~
voga čitanja slova v u renesansnoj ortografiji Lefebvre za Lefevre. Upor.
moju 'knjigu »Osnovi romanske Iingvistfke«, sv. I, str. 161 g.
12 Vokal o mjesto e u Prožura nalazi se i u našoj općoj imenici, pro-
sulja, koja je također posuđena iz lat. frixoria. O nalazi se i uromanskom
krčkom govoru forsaura. Vidi Meyer-Liibkeov rječnik br. 3524. Hrvatska je
metafora ovoga tipa naziv sela Korita, koje se, kao i Prožura, ne vidi s mora.
13 Prema saopćenju akademika dra Branimira Gušića. Po njegovu mi-
šljenju ovaj se naziv, kao pars pro toto, odnosi na Dno (od) Mljeta, suprotni
pendant od Vrhmljeća. Da bi došli do sigurnosti u ovom putanju, potrebne bi
biLle potvrde iz dokumenata. kao i detaljnije istraživanje terena. Od Pomjenta
bit će izvedenica Pomeštak, kako piše naša pomorska karta. Isto bi trebalo
ispitati na terenu.
II Naša riječ žara dolazi preko talijanskoga od arapske lI"iječi g'arra, Vidi
Meyer-Liibke, Romanisches etymologlsches Worterbuch br. 3944. Predjel Džara
nalazi se u Dubrovniku povrh propalog sela Višnjice iznad predgrađa sv.
Jakoba.
15 Upor. Meyer-Liibke-ov rječnik br. 277a.
• 16 U romansko-kršćanska imena sa sut- ide prema saopćenju akademika
Gušića i Supokrač < Sanctus iPancratirus, koji kao toponim dolazi na Sipanu.
Na Mljetu označuje zaštitnika nekadašnje mljetske univerziie i ruševine
crkve sv. Pankracija usred maslinika u Babinu Polju. Prema obavještenju stu-
denta Straž:ič!iJća [rl Babina Polja Pčkraće je nalZ!iv maslin'ka ispod sela. Pre-
ma izgovoru ovoga studenta zabiljež:io sam akcente mljetskih toponima.

217
 l i Upor. Gerhard Roh1fs, Etymologisches Worte:-bueh der unteritalieni-
sehen Grazitat br. 1892. Stanovnici se zovu Rupari, jer se Blaćani rugaju
ovako Roparima. Pučka etimologija dovela je u vero me RiOIP8- 's općom
riječi rupa, jer se selo uistinu nalazi kao u nekoj rupi. Smještaj ovoga za-
selim dopušta i interpretaciju latinskim toponimom riipes »stijena« (upor.
Meyer-Ltibke, Romanisches etymologi.sehe -W6rterbueh, 3 izd. br. 7451), koji
dolazi i I I dubrovačkom latinitetu. U ovom slučaju moraLi bismo uzeti, da je
dugo latinsko ii rupa prešlo u o kao u dubrovačkom deminutivu saloča, kojj
je stvoren od sala pomoću deminutivnoga sufiksa -uceus, Ali bi za riipes >
Rope bile potrebne potvrde iz historijskih dokumenata. Ženski rod na -a od ru-
pes potvrđen je u retoromanskirn toponimima. Oblak Je na Lastovu zabilježio
u gen. plur. rop »polja«, v. Arehiv fUr slav. Phil. XVI,442 § 30. Nemam dru-
gih potvrda za ropa »polje«, Sindik o. e. str. 26 pominje i toponim Ropčme,
augmentativ od ropa, ali ne kaže na što se odnosi i gdje se nazali.
18 Upor. o tome moj članak u Zeitschrift fiir romanische Phtlolog.e, sv.
LIV, str, 472, br. 10.
18a Upor. Meyer-Ltibke, Romandsches etymolcgisches Worterbuebbr.
8741. Primijetiti ipak treba, da mome izvjestitelju Straži čiću iz Babina Polja
oblik tinjal nije poznat. On zna samo za tinel i tvrdi, da je ta riječ,. kao i
građenje tinela (danas i od betona), u novije doba importirana iz Dubrovnika.
Prema tome, ovaj problem treba još istraživati.
19 Lengac, g. lengaca je na Mljetu naz'v lokaliteta (toponim) i opća riječ
(apelativ) značenja »ravan teren u moru bez mulja, dobar za rdbanje, j'er se
mogu bacati vrše.«. Dočetak -ae očevidno nije naš deminutivni sufiks' -bC,
nego latinski -aeeus.
20 Upor. o toj ·riječi gore pomenuti rječnik Meyer-Ltibke-ov br. 4877. O
prijelazu k u g poslije n upor. moj članak u pomenutom Ze:tsehrift ftir 1'0-
'manische Philologie 'LIV 438 br. 14, a o promjeni an u en upor. u dubrovač­
kom govoru brenke mjesto grč. brancia u pomenutom Meyer-Ltibke-ovu rječ­
niku br. 1271 a.
21 Cuje se uporedo i -Vrh od Mljeta (Gušić). Na jugoslavenskoj specijalki
nije zabilježen ovaj toponim ondje, gdje je na austro-ugarskoj Cima di Me-
leda. Mjesto toga stoji Vratnička za uvalu i rt, a za otočić V. i M. Skol]. Vrh-
mljeća stavlja jugoslavenska specijalka kod sela Maranovića kao naziv polo-
žaja. Mjesto današnjega ženskoga roda piše se u dvjema latinskim I'atinama
u muškom rodu Verchemelet i' Verchemelec (g. 1325. i 1327.), v. Smičiklas,
Codex, sv. IX, str. 197 i 245. Pominju se »casalia Blatte, Babinopolle et Ver-
chemelet«, Latinska grafija u papinskoj listini ima se bez sumnje čitati Vrh-
mljeć (sc. rat »rt«), -
22 Upor. Brunelli, Stoma di Zara, I, str. 407. Jireček, Romanen i t. d. U,
str. 63.
23 Naše p u saplun nastalo de iz f u psaflom, kako se govorilo u latinskih
jezičnih rođaka Oska oko Napulja. .
24 Upor. Akad. Rječnik, sv. X, str. 7. I sama osnova Plana je čest
toponim. .
2. Brnjestra kao opća riječ ne postoji danas na otoku. Mjesto ove riječi
govom .se općenito žuka < lat. [uncus, Saopćenje stud. Straži čića.
21 Sa sufiksom -LC potvrđen je u N. R. Srbiji. Akad. Rječnik, III, str. 2Oj.
OI V: Broz-Iveković, Hrv. Rječnik, II, str. 749 s. v. vrijes.

28 Kosmač kao opća riječ u značenju »čovjek rutave potvrđena je u Du-

brovniku od 16. vijeka; kao toponim u Crnoj Gori. Akad. Rječnik, V, str. 363.
~ Upor. Akad. Rječnik, VI, str. 376,· od grč. deminutiva f-Ur.X a1f! I 0 1J , cf.
Roh1fs,EtymologiiSches Warterbuch der unteritalierčschen GIrii21iIUit, br. 1343.
3. Zamjena dvoglasa au sa ov bila bi kao u ličnom imenu Movar pored
Mavar za Maurus. Ovo ime dolazi na Mljetu II nazivu spi:je M6vrica.

218
 3Da Ovaj se oblik može rekonstruirati iz. Zoura, Zouriza g. 1291, v. moj
članak u ljubljanskom Etnologu III, str. 191. Glede glagola s'bvreti v. Miklo-
štč, Lexicon, str. 914. .
31 Ne mislim, da je Maran u Maranovići identično s rapskim toponimom
in Marano g. 1229., Starine 291. Maroje je slavizirano lat. ime Marinus, v. Ak.
Rječnik, VI. str. 486.
III Prijelaz romanskoga nenaglašenog samoglasa a u o dokazuje, da je
toponim mnogo stariji od 13. stolj., kada je prvi put potvrđen, v. Jlireček, Ro-
manen, sv. I, str. 61. I saromanistlčkoga gledišta ovaj je toponim veoma inte-
resantan, jer dokazuje, da je ingannare »varati« postojalo ne samo u rumunj-
skom, nego i u romansko-dalmatinskom jeziku.

3. LASTOVO

I.
U starini Lastovo je pripadalo, kao i Vis, Hbumi~skim otocma.
O Grcima na Lastovu nije ništa poznato, aI1 najstarija vijest o
imenu ovoga otoka potječe iz grčkog vrela. Stjepan ,i!z Bizanta,
autor neke vrste enctklopedliskoga diela, piše mu ime prema Teo-
pompu Ladesta i Ladeston, oba puta s naglaskom na a, što ne odgo-
vara latinskom akcenatskom pravilu.
Za naše studije osobito je značajno, što su mjesto ovoga nela-
tinskoga akcenta zadržali i Latini, a nakon njih i dalmatinski Romani.
Oblik Lasta, koji je nastao iz Ladesta točno prema njmovim Ioaet-
skim zakonima, i!spadaniem nenaglašenog e,
potvrđen je više puta
II dubrovačkim dokumentima iz 13. i 14. vdeka.'
Ima, međutim, jedna potvrda iz 16. vijeka, koja kaže, da je
Staro ime Ladesta btlo priiagođeno i latinskom pravihr o akcentu.
Ladesta je bi~1() latinizirano u Ladesta. U tom vijeku zabilježena je
Punta di Laesta, U ovom obViku opažamo mletački izgovor staroga
naziva. U mletačkom izgovoru važi n:a:ime pravilo, da đ ~paida iz-
među dva vokala, U nj-i/hovu se izgovoru kaže pravillino Lio pored
Udo, ho ćapio mjesto toskanskog ho capiro »razumio sam«.
Spomenuti Stjepan iz Bizanta zabilježio je i grčko ime stanov-
nika ovoga otoka. Lastovac se zove prema njemu Ladestan6s (s na-
glaskom na o). Piše, dakle, grčki sufiks -čnos u dorskom obliku. Iz
ovoga IilIlgvistilČkog podatka možemo zaključiti, da su u staro doba
na Lastovu stanovali Dorani, koji su potiecah možda iz Sirakuze,
kao i na Visu.
Prema sufiksu -est u ovom naz:i:vu, koji je karakterističan za
iJfvfs:ka imena miesta na obje obale Jadrana, kao na pr.. u Bigeste.
Ateste (danas Este), Tergeste (danas Trst), Nareste (kod Splita u po-
ljicima), zakliučuie se, da je naziv Ladesta pripadao ilirskom jeziku.
Ii ovoga podatka nužno iZlazi zaključak, da su otoku Lastovu ime
dali stari Hiri.la
219
 To su ime latinizirali Rimljani i na taj način, što su umetnuli r
posliie t, kao i u Spalatro za Spalato »Split«, Tabula Peutingeriana
piše ovo ime u Iokativu plurala Ladestris!"
Romani su međutim nastoials u svojoj j,e~ilčkoj sviiest] da protu-
mače ovo ilirsko 'ime onako, kao što smo v~djeli: d:a su kušall tuma-
čiti jo staro ime otoka Solent(r)a. Na sličan način doveli su ROIllJaJIli
u vezu i staro ime Ladesta jlH II njihovu ieziku Lasta s pridlevom
Augusta, u čemu se ima razumjeti riječ insula. Augusta ,insula značilo
jie »carski otok« i mnogo ljepše je zvučalo negoli staro Ladesta. Po-
budu za ovakvo prekrajanje staroga imenadalo je bez sumnje vie-
rovanle, da je Lastovu dao car Vespaziian izvjesne povlastice.
U isto vrileme, kada se pojavljuje pomenuti dubrovačko-roman­
ski obljk Lasta, čitamo u dalmatinsknn dokumentima i Insula Au-
guste, Laugusta Hi Lagusta. U posljednjem obliku treba vidjeti staru
disimillaci'ju poznatu iz vulgarnog l:atinJi,teta. Ovaj oblik prodro je i u
jezik dalmatinskih RomalI1a, koH ispuštaju lt između dva vokala, kad
je drugi u. To nravilo nalazimo i! II Tran za Traguriurn. Nekoliko
puta čitamo comrnundtas (sopćlna«), comes (sknez«) Lauste. Ovako
se zvao predstavnik dubrovačke vlasti na otoku Lastovu. U dubro-
vačkom romanskorn govoru zabilaeženo je također gublienie suglas-
nika lt pred u. Nj:ihovi dokumenti' pišu RauS'ium pored Ragus:um za
Dubrovnik. .
Današnji Talijani ne zadržaše ni jedan od ova dva domaća du-
brovačko-rcmanska oblika, ni Lasta nJi Lausta, već vele Lagosta.
AHi ovaj se naziv ne naglašuje prema latinskom akcenatskom pra-
vilu. Niie naglašeno -0-, kako bi prema taJiiljanskom agosto očeki­
vali, nego a; ooćenito se talijanski kaže Lagosta, U ovom slučaju
očuvao se u taliianskom stari nelatinski akcenat upravo onako kao
i u dva druga slučaja u njihovu jezilku na Jadranu. l Otranto i Ta-
ranto ne naglašuje se "Otrantu i "Taranto, kako bi prema latinskom
akcenatskom pravilu moralo biti, jer za talijanski jezik važi bez-
izuzetno asto pravilo kao i za sve romanske jezike, u kojima Je la-
tiJIrski akcenat grčevito očuvan. Neki naučenjaci, kao g. Ri:bezzo iz
Palerma, drže, da se je u Otranto i Tarantoočuvao stari medite-
ranski akcenat, koji se nalazio na početnom slogu riječi. Taj je ak-
cenat važio u pretklasično doba i za latinsk] Jezik, Ja ne držim 18-
pravnim ovo rntšlienie, već kažem, da se u Ladesta, Lagosta, Otran-
to i Tarantoočuvao grčki akcenat kao u Kćrinthos i t. d.
Sada nastaje pitanje, kako se odnosi hrvatsko-srpski naziv La-
stovo (s kratkim silaznirn akcentom na a) prema oblicima, koje smo
naprijed objasruli, Izvan svake je sumnje činienica, da naš naziv
Lastovo nema direktne veze ni sa starim Ladesta, ni sa romansko-
dubrovačkim oblikom Laus-ta, ni sa mletačkim Laesta, ni sa današ-
njim taIijanskJim Lazosta", već jedino sa starim dubrovačko-roman­
skim Lasta, koii je, kako smo vidjelJi, pravilno nastao iz Ladesta na

220
osnovu dispadanja nenaglašenoga vokala e ii na osnovu stezanja ili
asimIlacije suglasnlčke grupe ds u s. Neretlianski Slaveni proškiH su
ovaj stati daJmatiJns1kJi obli!k tako da su iz njega napravšl! naš pridjev
na -ovo u srednjem rodu'", ..
Prvi pisac, koji jie zabilježio naš pridievni oblik, bio je car Kon.
stantm. On ga piše na grčki sa članom. to LastovonI zove ga nlsos,
što znači »otok«. Upor. isti slučaj u sievemom Jadranu, gdje g. 1070.
pridjev sr. r. Sansicovo odgovara današnjem nazivu otoka Susak
gen. Suska. Tu je dodan Isti sufiks staroj osnovi.
Carevi su podaci za ovaj otok iste pnrode kao i: za Vis. Učeni
car ne zove ga ni starogrčkim ni starodalmatinskhn nazivom, već
mu daje čisto slavensko lime, očit znak, da je u njegovo vrijeme,
naš otok bio nastanjen Hrvatima.
I za Lastovo kaže učeni pisac, da njdme ne upravljaju poganski
Neretljani, Niovdie ne veli, u čijoj se upravo vlasti u njegovo vri-
jeme nalazi taj, otok, da li u bizatlnskoi, .illti u mletačkoj, :ilIti II hrvat-
skoj. Moramo dakle i ovdle dornišlianiern, t. j. historijskom analogi-
jom, popuniti prazninu u njegovu izvještaju, kao što smo to učinil!
razrnatraiući historiju Visa u neretliansko doba. I ovdje moramo
zaključiti, da su Bizant ili MLeci u Konstantinovo doba posledovalt
ovaj otok, ili ako ne to, a ono barem pretendiralt na nj zbog toga, da
bi mogli kontrođirati ekspanziju Neretliana na Jadranu,"
I kod ovoga se otoka, kao li kod Visa, ponoviia, s obzirom na
po~itičku upotrebu stranaca, stara htstoriia sve do najnovijega
vremena.

II.
Današnja toponomastika otoka Lastova u golemoj jie vecuu
čisto hrvatska. Ostataka starih romanskih naziva nalazimo samo u
menu školia Mrčara, što. odgovara latinskoj IiJzvedenici mvrtearia,
a to znači »zemliište, gdje raste rnrča«," riječ, koju j'e i naš narod
na Jadranu posudio od latinskoga pridjeva mvrtea (sc. arbor) za
murtus Hi myrtus »rnrča, karakteristična biljka u dalmatinskoi flori«.
. Osim toga dolazi u oba skupa lastovskih školieva dalmatinsko-
romanski naziv Mrkenta 4 (Crna i Biiela), Tako se izgovara ovaj
obalski termin i u Blatu na Korčuli.
Druzi lastovski školievi nose čista naša imena kao Priieštap.
Glavat, Vlasnlci, Sestrice, Lukovac, Petrovac, Kruščica iH Kručica",
upravo onako kao i rtovi (punte), uvale i! dijelovi terena na samom
Lastovu, gdje dolaze nazivi za uvale Korito, Kruščica iil!t Kručica,
Vmooolfe, Hrastovo, Vranino (brdo), Debelo brdo, Hum, Pleševo
brdo, Duboka (uvala), Čani Rat (punta) s. nejasnim adiektivom, Velji
Prijevor. Rača SpIlja sadržava start adjektiv rač »rakov«,
221
 Kao u imenu Lastovo što naši napraviše od starodalmat.nskog
imena pridjev ,tako postupiše i u drugim starodalmatinskim nazi-
vima za otoke. Od imena (insula) Busi" stvoriše oni Biševo (s dugan
silaznim akcentom na 1). Šta ie stari dalmatinski naziv BUJSF, ne
mogu pravo kazati. Jedino se vil(l!i, da se svršava na -i, aLi ne znamo
pravo, što ima da znači ovo i, da li je to latinski' nastavak za genitiv
singulara ili za nominativ plurala, HJi što drugo. Znamo tek toliko, da
se ovo -i nalazi i u nazivu otoka. Zuri", od kOje,ga. naš narod.stvori
također stari adjektiv na -i u srednjem rodu: Zilrje.
U imenu Lastovo kao i II Biševoi Žirje imamosvagdje srednji
rod zbog toga, što ne treba uz Itiih razumjeti opću našu današnju
riječ otok, nego ostrvo. Premda se danas na Jadranu općenito u na,.
rodu govori otok, treba tz ovih toponomastičkjh slučajeva zaključiti,
da j~ i na Jadranu u najstarije doba bila II običaju riječ ostrvo kao
i u _drugim slavenskim jezicima. Naši pisci, kao GundUJtić, Kavaniia
i t. d., znaju samo za naziv otok, a ne za ostrvo, Istarska narodna
pjesma pjeva »Dobrini je bHi grad, nasred je otoka«. Zašto je, na
Jadranu propala stara slavenskariieč ostrvo i zašto je generallziran
otok," Jo će trebati istom istražiti, ako se bude moglo.
Od imena lastovskih brojnih školieva naročitu oažniu zaslužuje
Kapište, pisano na obje specijalne karte Konište-" prema bodulskom
izgovoru samogtasnog a. Kod Šenoe Kopist, Nigdj'e 'll našoj topono-
mastici flIijeprjmijećena stara riječ kanište, koja znači »poganska .
crkva. poganski oltar«: A i inače ne nalazimo je u našan pisanim
spomenicima. Jedino u Brečkovoi čakavskoj darovnici iz Povlia- na
otoku Braču iz g. 1185. čitamo »selo u kapišće crkve svete Manje«,
gdje kao da ova riječ ne znači poganski, nego kršćanski oltar prema
Mažuraničevoi interpretaciii, I uvala na ovom otočiću zove se Ka-
pište, a drugi mnogo manji otočić Lukovac isto tako Pod Konište.
Taliianski naziv za Kopište glasi: Caziol, što je mletački deminutiv
od Cazza'.', kako se na talijanskom zove Sušac. Kopište se, naime,
nalazi dosta blizu prema SUŠCU 12 i manje je od njega.
VrIo je lako moguće, da se II nazivu Kapište očuvao trag neret-
lianskompoganstvu, kao što smo toooazjli na otoku Braču. Ali strik-
tnih dokaza za tu tvrdnju nema. _
Iz Lastovskog statuta pomenirno još Golubinjak iz g. 1370. kao
ime otočića razurnliivo samo po sebi. Teže je razumliiv naziv Lu-
kovac za otočiće. Ovaj naziv dolazi vrlo često i na kOp11JU,13 a po-
tvrđen je već kod cara Konstantina. G. 1370. čitamo u pomenutom
statutu »Lukovci duo sotto Veli Otoke i »Lukovci superiorie.P BHo
ih je prema tome više.
Među lastovskim otoci-ma pominie-se iste godine i Zaklopatica'".
Ovaj se toponim za uvale opetuie, Jekavski izgovor za veći otok
Prrieštap'", također nejasnog značenja, potvrđen je g. 1316. i 1677;
Vjerojatno je to složenica od pridjeva. priiek i imenice štap. Ako je
222
take>. onda hi to bio metaforički naziv »pooriiečan štap« za veci I
duHi otok. Naša pomorska karta piše ga Prežba, riječ koja u dubro-
vačkom znači »Jistam« u Iekavskom izgovoru priiežba. Ni Priieštap
ni Priiežba nijesu zabilieženi u Akad. Rječniku. "

III.
Za toponomastiku Lastova nema podataka iz narodnoga govora,
zabilieženih na samom mjestu ispravno lingvistlčki, s naznakom ak-
centa, zatim fonetslch i: morfoloških nijansa. Moramo se zbog toga
i ovdie ograničiti na privremena opažanja učinjena na osnovu triju
speciialki'", prepustivši: budućim našim toponomasticima eventualne
popravke i precizirania,
Tooonim Priievor, koji susrećemo i inače u južnodalrnatnskom
otočkom skupu, dolazi i ovdje s pridievom VeLiJki. Ovaj je toponim
veoma raširen na kopnU.1B Nemamo na žalost detaljnj;jii,h opažanja
o terenu ovako nazvanihIokaliteta (među nj-ima čak i uzvisina), pa
ne znamo, kakva je veza s glagolom vrettiJ s imenicpm izvor, da
li voda.tu »prevsre«. Možda ovaj toponim prije stoj u vezi s drugom
glagolskom osnovom, koju imamo II ot-vor, za-vor; upor. ruski var
»iaz«, poljski przewora »staiska nrifečka« i Vukovu riječ prijevor-
nica »zavornica, mandale. Ako je točno ovo posljednje mišljenje,
onda naš toponim nema nikakve veze sa prevreti, kako misLi Maretić
II Akad. "Rječniku, nego označuje neki geografski objekat, koji nešto
zatvara iLi koji je zatvoren. Ovom toponanu odlično odgovara zna-
čenje, što ga daje Stulić imenici priievor »staza utisnuta između
dva brda«.
Da se utvrdi, što Je pouzdano u vezi s tim pitanjem, trebalo bi
izvršitl opažanja na terenu. Bez njih tononornastik i onako ne može
ispravno da istražuje.
Na Lastovu natlazimo prvi put na. toponim UMi (zaton, u kojem
izviru dva vrela), koji jie Vuk zabiJl.jiež,jo u svome Rječni:k:u više
Ri!sna,19 a kao opća riječ nalazi se u crnogorskom govoru ubao, ubla
u značenju »Iama kao bunar«. Iitje1>i bismo znati, da li se ova riječ
govori i danas na Lastovu. Ista riječ dolazi u starijem izgovoru (s
velarnim nazalom) u talijanskom nazivu Ombla za dubrovačku
Rijeku. 2 0
Toponim Maharac, koji često dolazi kao naziv rta na Mljetu,
ovdje bi1rj.eže specltalke kao nazdv otočića Makarac u sredinu Velog
Laga, na našoj pomorsko] karti Maharac, što je vjerojatnije. Pita se,
kako to lzgovara narod, sa k Hi sa h? Postoji još Makarčeve rutve
(od riltvlce »ruta graveolens«).
Interesantan je i naziv rta Žrvanj, zacijelo u značenju »kamen«
bez speciializiranja na rnltnsk» kamen." Nejasan je naziv poluotoka
Sežani.
22.3
 Zabilježiti treba naziv školiića u pluralu Stomorine, od Saneta
Maria, koji smo našli na: otocima.
Ne znamo, na što se odnosi značenje tooonana Mladina 22 i Vlas-
nici (Šenoa piše Vlasenik a naša: pomorska karta: Vlašnik), koji su
ovdje nazivi škoševa, Ni pridjev u Vratini Otok nije lasan, Pridjev
Mrka (Drema jugoslavenskoj SiDecijaHct) dolaz] ovdje drogi put za
uvalu.". Tako isto i Kalač (Mali i Velji) rt i uvala na Sušcu. Ali to-
ponim nije utvrđen, jer ga naša pomorska karta piše Kolač. Ni ge-
nitiv nije poznat.
Inače toponomastlka Lastova sadržava mnoštvo hrvatskih' ti-
pova zajedničkih s ostalim jadranskim otocima, kao Česvini:ca (na-
ziv školia), Prevlaka, Pržina, Ždrijelo, Kosovo, Kruševo, Studenac
(pelle), Vranine, Poliice, Dubrava, Hum, Oblo Brdo, Masline, Du-
boka, Dobri Bok (na Sušcu) :i Baški' Rat. Biđeli Rat (na Sušcu), Zlo
Polje, Rat Veliega Mora 2 4, Maslovniak (Šenoa piše Maslenrk) ] t. d.
I II ovom malom popisu, koji ni iedalekane može biti potoun ističe se
toponim koji se odnosi na nekadašnie šume: Dubrava.
Iz Senomih zabilježaka spominjem ime crkve Suđurađ na Humu,
gdie nalazimo staro Su- prema novijem Sveti Spas, Malo i Velo
Lago za dio mora, koje je zatvoreno dobrim malim otočićima. Ovaj
talijanski toponim nalazimo il na Mljetu.
Kao i na Mljetu čest Je toponim Do »vrtača« u veze s pridjevima:
Bozoni DIO, VrHesov Do, Radov Do, Jurjev Do, Gluht Do (ispod Cr-
ljenih Stijena), Šipan Do (putem za flum). Pridjev u posliedniem opo-
minje naime dubrovačkog otoka ŠiJpan, kojem jie etimologija djelo-
mice nejasna. Zbog toga bilo br od potrebe ,isoi'tivanje na licu mjesta.
MaLi otočići noseiJmena Hlieb (noznata metafora), Tatini!iJk
(upor. naziv Tatinja za uvale na ostalim otocima), Glavat, Tovar'"
»rnagarac«, Vratni otok, Jabuka (metafora) i Vrhovniaci (talilanski
Lagostini), sve razurnliivi toponimi. Hrvatski toponim Lučica i Za-
Iučiedokazuiu, da je i ovdje istisnuo taLiJanizam porat stariji hrvat-
ski naziv luka »portus«.
Taliiansk] se naziv porto nalazi još II PortOTUŽ »crvena luka«.
Uvale (dražice): Uska, Staklina, Negoina i Mrča « lat. myrtea).
Drugi il treći toponan je nejasan.
Na otočiću Svecu (= Sv. Andriia) nalazimo Galić, zvan i Pakle-
nica, dragu Slatina, razvaline Kraljičin grad, rtove Tmina, Šorbod
(neiasno) i Crno. Treba spomenuti još otočiće Kamik i Brusnlk (od
brus »petra«), i nejasan naziv vrha na Svecu Niiaša, kao i dvHe pli-
čine (sike) Mustačina i Ploča prema Biševu: Velja Goia je uzvisina
na Biševu.

224
 IV.
Toponornastika obalskog sistema- Lastova veoma je zapletena,
jer i na zapadu i na Istoku od glavnoga otoka ima čitav rod školieva,
a svaki od njih ima rtove, uvale i još po koji školjić uza se. Stoga je
bilo od potrebe označiti njihova imena brojevima.
Prema našoj pomorskoj karti na Sušcu su:
a) rtovi: Pod Lokvicu (1), Bila Ponta (2), Gradeška Mala (4, i
uvala se zove ovako), Križ (8), Lastovac (13, izvedenica od Lasto-
V0 2 5a);
b) uvale: Petrara (3, od lat. petraria »kamenolnm«), Duga (sc.
vala, 5), Mal~ i VeIdi 2 6 Želiubac (6), Pornč (7), Naranča (9), DoJi (10),
Balun (ll, opetuje se na drugim otocima kao ime škotia, romanska
je izvedenica od balla »kugla«), Malo i Velje Jezero (l2), Mona (l4,
možda opsceni toponim). Skolieva uz Sušac nema. Ovaj toponim
je jasan.
Na Kopištu su:
a) rtovi Tanka (sc. ponta, 17), Koplist (19), isto što i naztv otoka,
samo bez sufiksa -je), Crni Ratac (23, i UVala se zove ovan demi-
nutivom od rt) i Velja Ploča: .
b) uvale: Ceme (15, za kniiževno tjeme), rijedak toponim. I rt
se zove ovako. Novalja (16, latinski, toponim novalia, plural od no-
vale »zernda, koja se prvi pUlt ore, novina«, kao na. Pagu), OrIina
(20, augmentativ od orao), Presma (21, izoliralIl tonorum, koji izaziva
uporedenle sa imenicom pJesmo, koja u Srbiji: glasi i presmo'" i
Donja (sc. vala, 22). Ni uz ovaj otok nema škodeva,
Na zapadnim lastovskim školjevima brojem su označene
a) rtoV't Bijel'i Rat (25), Gonleč (27), Malo Brusie (29, upor.
hvarski toponim, kolektiv od brus »kamen«), Junac (32, ii greben se
zove ovako, metafora'"), Barbaraš (38), Kapara (40, prema sufiksu
sudeći, romanski topooim 2 9 ) , Velja Strana (43), Bij.eN· Rat Duvne''?
(uz uvaliu Duvna < lat. donuna »koludrica«, 45), Dukesa (49, valjda
tal. duchessa), Tatinj'~ca (51), Vola (zacijelo skraćena tal. konstruk-
cija Rat· VOila, od vo), Na Lengu (53, opetuje se), Kremena'" (58,
možda pridjev kremeni: ali može bitli i isti slučaj- kao VOila);
b) uvale: Bjelliavka (26), Pod Mrčam (28), Grgurevo Dance (30),
Konopllj~ca (34), Gotovuša (35), Pred' Mrčaru (37), Mala i Ve:1ja Le-
tišća (39), Ciilja3 2 (41, možda skraćeno prema tal'. kcnstrukcifi Rat
od Cilja), Sito (42, rijedak toponim), Pod Poljica (44), Za Prešliugu
(48, upor. na sjeveru Prislig = presliiež u Akad. Rječniku XI, 710),
Borova (50), Prehodišće (56); ,
e) llWka Mali Lago (55, upor. Lago na Mljetu, ta!llijooi'Zam);
d) prolaz Ikanal): Most (54);
e) greben: Krava (31);
15 Slavenstvo iromanstvo
225
 f) hridic tlljeb (46) i Karlovića Tovari (47). Mj~to Vratinl (otok)
piše naša pomorska karta Bratini, To odgovara možda fonemu vr <
br na Ml1etu i u Dubrovniku.
Na istočnim Iastovskim školiima brojem su označeni:
a) pličine: Brak (62) i Buškanie'" (64);
b) greben: Turkovića (65);
e) školj: Za Barie (66);
td) prolazi (kanali): Vaniska i Nutarnja Kosiera (63) i Vratlo od
Zaćaska (61). Ova grupa zove se DOIl1ji Školii. -
U istočnu grupu-ide još sedam školieva :i devet sika, što se sve
zove kolektivnim imenom Vrhovniaci, Na priloženoj karti niiesu
nacrtani,
Školji ovoga skupa idu u ovom poretku: Vella il Mala Sestrica
(ii pličine uz nj:ih ovako su nazvane), Mrkienta (zove sei: Pod Smok-
v:rcu;ii pldčina uz ndu zove se jednako), Smokvica, Srednji i Gornji
Vlašnik (dolazi il 11 zapadnoj gruni) i Glavat (se. školi):
b)p,JičilI1Je: Ankovica, Vanisk] Banak (tali. banco), Smokvica.
Mrkienta (pličina, i hrid se zove ovako), Praskavica (i hrid se zove
ovako), Pleš (kod Mrkjentc): .
e) hrid Bratac (upor. toponim Sestrice, koji se opetuje).
Na samom Lastovu brojevima su zabHJieženi:
a) prolaz (kanali) oko školja Zaklopatice Malo i Ve1j Vratlo (61);
1e

b) rtovi: Solme (67), Male Stijene (73) 'il Skriževa (74), Ku-
Iienčeva Ropa-WS,-upor. toponim Ropa na MLjetu); Međedilll.a (79,
metafora), Permuravica (83, i pličina se zove ovako), GUlf (87, upor.
Čuh na Krku i Velom Otoku), Zaglava (88), Baški Rat (89, kao polu-
. otok), VH!i'l1Js.ke Stiiene (84) i Baske Stijene (89, prid(j,evi baški i baske
nerazumiiivi su);
e) uvale: Duboka Luka (68), Danee (kod Prsnača Dola, 70), Za
Dovee Dance (71, Za Dovee stoš možda mjesto Za DoIlce prema
debelom izgovoru suglasnika 1), Za Polilce Dance (72), Staklena
(78), Pod Strnišče (77), Negoina (80), Perna (82), Lovrićevo Dance
(90), Pod Toku od Kalač (91) i Za Planiku (85). Ovamo još dio obale.
Na lngleza (69);
d) hridie Uska (76) i Mrca (81).
Kanal između Kopešta ,i Mrčare rove naša pomorska karta
Kanal žap;1ja prema tal'iianskoi sintaktičkoi konstrukciii mjesto
ispravno hrvatske Kanal Zaoall illi Žapalisk] kanal. Naziv Žapal] i
variiantu Žaplo sreli smo kod Paga i Molata i protumačili ga grč­
kom riječi t đdnlovs »pnievoz, skela, traiet«. Tragova Grcima II
tQPonimijli ima i' ovdie. Velji il Mali Grk na S1lJŠCU paralele 'su. nazivu
Garška na Hvaru li Braču.
Pridjev' ti ČaJIl;j Rat ni~e osamljen. Nalazi se još kao naziv rta
Čanj na jugu prema Šp1iČU. 3 4

226
 Lijep narodni izraz za prolaz između otoka Vratlo našli smo
dva puta u ovom otočkom skupu. Opetuie se južno od Dubrovnika
kao naziv prolaza (kanala) imeđu otočića Suoetrića t Molunta.

B:ilje šte:
t Upor. moj članak »Studij e iz ilirske toponom astike«
muzeja u Bosni i Herceg ovini XXXII, str. 41 o historij skim u Glasnik u zem,
ovoga otoka. Lijepa starohr vatska lična imena kao Hranojpotvrda ma za ime
na Lastovu još u početku 14. vijeka: Cranoe, Jurec de Lasta,e i Jurko dolaze
mero XXIX, str. 82. Mon, hist. Slav.
'a Primije tit ipak treba, da se ovakov zaključak ne nameće
nužnošć u, jer dočetak -esta dolazi :i na Siciliji apsolut nom
u toponim u Segesta , grčki
A" {UT", '~aJl?-as C!istel a mare di Golfo, zattm u Ligurij
(gen. Pl. Je rme li.gursk og,mož da neindoe vropsko g plemen i Segesta Ttigulli orum
a), danas Sestra di
Levante . Ni na, Sic:liji ni u Ligurij i nema tragova starim Ilirima.
se često operira u pitanjim a stare etnogra fije i jezične pripadn U Iingvfst 'ict
drugih mogućnosti saznanj a, s ova:kim dočeeima. Ali treba osti, kad nema
istaći, da se o
sufiksu nekoga indoevr opskog jezika s pouzdanošću može
ikad je tačno poznata ii osnova. Kod ilirskog a suf:ikoo -st samo onda govoriti ,
to je slučaj samo u
Burnist ae, ethnicu m od Burnurn , i u Tergest e, od kojega toponim
lazi u tergitio »negoti ator, trgovae «. a osnova do--
tb Glede umetnu toga 'konson anta r poslije st ispor, i talijans
ki toponim
sestri u Ligunij i < Segesta .
t e Kako se iIZ ovoga izlagan ja vidi, današn ja talijane ka topogra
vala je srednjo vjekovn i na učenu prekroj eni oblik imena žija oču­
na njemu, dok su Hrvati očuvati domaći romans ki izgovor otoka i naselja
toponim a. Zbog toga mishm, da se ne će moći održati nazor predind oevrops kog
mira, ikoji tumači konson ant g u Lagosta prema d u antičk prof. M. Budi-
om Ladesta na
osnovu prcdrim ske disimila cije d - t >
ćuje na recentn u kontarr nnaciju sa a.gosto.
g - t, jer IZJamje na voloala elo u/pu-
V. studiju Grci i Pelasti (Posebn a
Izdanja SAN, knj. CLXVI I. str. 51.
id U sr. rodu zbog toga, što se ima razumj eti opća imenica
pridjev rnogao je nastati i onako, kako je nastao i II Sarajev ostrvo. Taj
sarajev ski, t. j. sekund arnim putem. Prldjev ska izveden o, od saraj, prema
romans koga Lasta mogla se obrazov ati samo pomoću složeno ica od dubrovačke­
sufiksa -ovski, budući da bi jednost avni sufiks -skt dao ga prrdjev skog
nemogu ću konso-
nantsku grupu -stsski. Od pridjev a lastovs ki dobilo se Lastovo
odbaciv anjem
jednost avnoga sufiksa -ski.
2 Ivanova mletač ka hronika stavlja
.. - /
osvojen je i razoren
doba kad i razoren je Visa, t. j. u 997.j8., kad je dužd Petar je Lastova u isto
rat s Neretlj anima. Hroničar daje mnoge interes antne pojedin II. Orseolo vodil)
jenje Lastova (Ladaes tina insula). osti za osvo-
3 Ova opća naša riječ na Jadranu za
myrtus commu nis (upor. Ak Rj. VII.,
str. 49) pretpos tavlja, kao tal. faggio, querela , lat. pridjev
vicu. Ostali romans ki jezici znaju samo murta, v. Meyer- Lubke, murteu s za osno-
etyrnolo gisches Worterb uch, br. 5601. Uz liganj, pri'tur, i Romani sches
odvojen osti staroga romans kog govora u Dalmac iji. opet jedan primjer
• O ovoj romans koj riječi, koja znači »obalsk a .
»Naša pomors ka i ribarsk a termino logija na Jadranuhrid« « str.
upor. moju knjdgu.
[eroma nski pridjev ni sufiks ž. r.; dolazi vrlo često II španjol 80. Dočetak -enta
Liibke, Roman. Gramm atik, sv. II, § 516. Mrk(ij) enta odgova skom. Upor. Meyer-
ora muricen ta. Ni za ovaj adjekti v nije se našla dosada potvrda ralo bi Iatinsko me-
manski m jezicim a. I on je specifik um starog romans kog u drugim ro.-.
govora u Dalmae iji..
ft Konson antska grupa šč reducir a
se u č u dubrovačkom govoru, na pr;
ubručić za ubruščić, Kručica dolazi i na
Mljetu.

22'1
 6 Na ovom otočiću nalazio se stari manastir sv. Silvestra. Zbog toga mu.
je ime vrlo rano potvrđeno. G. 1146. i 1181. piše se de Buci, 1226. de Buco,
1289. de Buci, 1226. de Busi. Upor. Smičiklasov Codex diplomaticus, sv. II 61,
173, sv. III, 254, V, 98, VI, 651; Monumenta Slav. mero III, 374, V, 223.
. Moglo bi biti, da je Busi iliirsko lično ime. Na mesapskirn natpisima u
Južnoj Italiji čita se Busi (plural). Upor. Ribezzo, La lingua degli antichi Mes-
sapii, str. 46. Ima i žensko lično ime mesapsko Busa, kao i Busidius izvedeno
s grčko-latinskim sufiksom -Idius, Schulze, Zur Geschichte der lat. Eigenna-
men, str. 38 pomišlja i na vezu s poznatim ilirskim imenom Beusas, Beusantis,
Ako to stoji, onda u insula Busi »ostrvo nekoga Ilira, :koji se zvao Busdus«
imamo jednostavni latinski genitiv singulara, U tom slućaju naš posvojni
pridjev sr. roda posve je razumljiv. On točno prevodi latinski posjedovni ge-
nitiv. Naš samoglasnik i u Biševo pretpostavlja dugo latinsko ii, kao mir
»zid« za lat. murus.
8 O imenu ovoga otoka upor. moju studiju u Zeitschrift rur romanische
Phdlologie sv. XLVI, str. 391, br. 18 a.
9 Najstarija potvrda za ;riječ otok u Dalmaciji potječe iz g. 1370. iz La-
stovskog statuta, Manum. hist. juro VIII, kad čitamo Lukovci II sotto Veli
otoch.
10 Potvrđeno sa o već g. 1316. Copist u Lastovskom statutu.
11 G. 1592. i 1646. piše se na toskansku Caccia grande. Prema tome izgo-
vor Cam odgovara mletačkom narječju. Kakva je to riječ, da li stoji u vezi
s lat. glagolom captiare »hvatati- (upor. Meyer-Ltibkeov rječnik, br. 1662), ne
znam. Dočetak -iol u Cazziol mletački je izgovor za toskansko -uolo,
12 Naziv Sušac potvrđen je u Lastovskom statutu g. 1316., 1592., 1646. i
1670. Naziv se odnosi na nestašicu vode. Otočić nije nastanjen. Poznat je samo
lastovskim ribarima,
13 Upor. Ak. Rj. VI 213. Postoji i varijanta Lukavac, ibidem str. 210.
Ovako se zovu otočići zapadno od Sćedra (Torkole): između Hvara i Korčule:
Scogli Lukavci (tal. Bacili).
14 Na spec karti 34!XVI Seogh Lukovci u skupu Scogli Iagostini di po-
nente, Drugi Lukovac nalazi se na spec. karti 34/XV uz Kopište-
15 Zaklopatica je punta uz uvalu Zaluče (= za lukom), tal. Porto Chiave.
Ovako se prevodi na talijanski i inače ovaj toponim za uvalu. Otočić Ključ
zatvara Zaklopaticu. Veza sa glagolom zaklopiti je očevidna, ali je sufiks -atica
neobičan.
18 To je otočtč .s crkvom sv. Jurja između Mrtare i tik uz Lastovo na
zapadnoj strani i uz otočić Maharac ~
17 Kako su često nesigurni podaci iz specijalki, vidi se baš na ovom otoku.
Austro-ugarska specijalka bilježi pridjev Nori Hum dva puta za uzvisinu i rt
uz nju, dok jugoslavenska za oboje daje Novi Hum. Pridjev Nori nepoznat
je, a Novi nema smisla uz imenicu Hum. Potrebno je lingvističko ispitivanje
na terenu, da bi se objasnio neobičan pridjev uz ovaj imenički toponim. M.
Senoa u SV'Oja dva član!ka »Lastovo« i »Svetac j Jabuka«, Jadranska Straža XI,
str. 259 i sl., XV, str. 407 i sl. donosi izvjesnu količinu dobro zabilježenih
toponima, ali bez akcenta. Narječje ovoga otoka dJSpitivali su V. Oblak u Ja-
gićevu Archiv fUr slavische Philologie, XVI, i M. Kušar, Nastavni Vjesnik, I,
str. 324, ali bez primjera iz toponomastike.
18 Upor. Akad. Rječnik, XI, str. 940 s. V. prijevor.
1. Upor. Broz-Iveković, Hrv. Rječnik, II, str. 613.
20 V. moju studiju u Nastavnom Vjesniku, XXX (1922), str. 28 i sl. S. v.
Rijeka.
21 Upor. moju studiju u Južnoslovenskom Faologu, VI, str. 93 br. 62,.
22 Akad. Rječnik, VI, str. 002 donosi više potvrda za ovaj apstraktum kao
toponim, osobito u pluralu. Naša pomorska karta daje mu romanski naziv
Saplun »pržina, pijesak«.
.23 Upor. s imenicama.Mrka. Ada, Mrki Do, Mrlmdo na kopnu, Akad.
Rječnik, VII, s. V. Austro-ugarska speeijalka, koja upotrebljava hrvatsku la-
tinicu za naša imena, piše Mrca. I opet bi trebalo na terenu ispitati toponim.
I naša pomorska karta piše ga Mrca. Cini se, da je toj genitiv od mrtvac.
Onaj, koji ga je stavio u kartu, čuo je zacijelo tal. sintaksu IVala, Pl$ta od
Mrca, i onda je stavio posljednji oblik kao čme. To sve treba provjeriti. 1 opet
jedan dokaz za istinitost tvrdnje, da karte nijesu pouzdane za lingvističko
ispitivanje toponima, nego su potrebne terenske studije.
24 Ovako dugi naziv za rt nijesmo do sada sreli
.;; Toponimi ovoga značenja za školjeve nalaze se i u novogrčkom u
egejskom arhipelagu: rdtoQ(loS = iJ",oS »magarac«,
';;a Potvrđeno za čovjeka IS Lastova, v. Ak. Rj, V, str. 915.
'6 Pridjev velji (Broz-Iveković II 707) mjesto veli na sjeveru ovdje se.
počinje redovno upotrebljavati u toponomastici.
'7 Akademijski Rječnik, X, str. 53 u značenju »letva, koja služi za gra-
đenje tora«. Kao toponim Plesmo je ime sela u Slavoniji. Potrebni su podaci
sa terena o lastovskom toponimu.
28 Ak. Rj. VI, str. 678 ima ovaki toponim za njivu \lJ Srbiji.
29 Na kulinarsku biljku kapara Ak.•Rj. VI, str. 839, koja mlgdje ne do-
lazi kao toponim, ne može se pomišljati, prije na izvedenicu od lat. cappa,
koja u franc. narječjima može da znači »taudis charnpetre, ecurie i t. d.«
v. v. Wartburg, Franz. etym, WorterbUc\h,,1 II, str. 273.
30 Na sjevernim otocima bio je istoznačni toponim Koludar, -drica <
grčki xQl6r e(los .
31 Pridjev kremeni u vezi s općim riječima .Gorica, Njiva, Da dolazi
u našoj toponomastici, v. Ak. Ri. V, str. 500.
32 Upor. na Braču ime brda Po Celja, II Istri (kod Medulina) Cea = tal,
Cielo. Imenica cilj ne dolazi kao toponim.
33 Ako je to apstraktna imenica od buškati se »tjerati buhe sa sebe-
(Lika) Ak. R]. I, 748 ili od buškat (Krk) »sjećigranje sa drveća za gorivo- <
tal. bosco »šuma«, neobično je u toponomastici. Apstrakta kao toponimi rijetki
su u svim jezicima.
34 Upor. i Ak. R]. I. str. 888.

4. LAKLJ AN

Cio arhipelag, koji sa sjeverne strane zatvara Dubrovnik od

naiužniieg iezika poluotoka Pelješca pa sve do Lopuda, zove Pliniie
Elaphites. Njegov plural mora se popravitt u Elaphlttđes". To je pra-
vilna grčka izvedenica u pluralu Old opće grčke riieč] člaphos »ie-
Ien«, Dobivena je pomoću grčkog sufiksa -itis, -itiđos li znači »ze-
mllu bogatu Ielenjma«. Ovakvo zbirno (kolekttvnol jme nije osa-
rnlieno među grčkim nazivima, Često su Grci nazivali gajeve na
otocima v otoke same prema ielerm zbog toga, što je ielen u njihovoj
mttologiii bio sveta životinja, koju je božica Artemida osobito zašti-
ćivala u posvećenim joj gajevima. Plšniiev naziv Elaphitides za du-
brovačku arhipelag potvrda je i za grčku mi:toliOgilju u ovim kra-
jevima, kao i zla to, da je na njemu bi10 i Grka, prije nego što su
ovim krajevima trajno zavladalr R:i!mlliani. Od PI:mijeva naziva
stvoren je i naučni termin elafitsk! otoci za ovaj otočki> skup."
Elafitskilotoci nose još i danas vrlo interesantna grčka i Latin-
ska imena, prtlagodena, razumije Sie, hrvatskom izgovoru. Mi ćemo
ih prornotršti idući redom od sjevera prema jugu.

229
 Obiasnit ćemo najprije ime školia Jak1đan (s i'zrazi'mm kratkim
uzlazmm akcentom, ikoji je gotovo kao dug, na a u početnom slogu).
Naziv ovoga otočića 1lIi!j1e posve ustaljen II današnjem narodnom go-
voru mjesta Šipan. Pored Jaklian govori se ovdje i Lakian s istim
akcentom na početnom Slogu.
Ovaj je otočić odi~eljen od Šipana kanalom, koji se na karti
zove klasičnim Bocca Pompeiana" »Pompeieva vrata«, a u narod-
nom izgovoru Harpoti (s dug,im silaznirn akcentom na a).
Na sjeveru, tik do niega, nalazi se drugi školj zvan Olipa (s
kratkim silaznirn akcentom na o).
Oba su otočića odiieliena jedan od drugoga konalom, koji se
zove na karti Bocca falsa ili hrvatskim nazivom Vratnik (s dugim
silaznim akcentom na a).
Između Ohpe J najjužnijeg iezika poluotoka Peliešca nalazi se
Bocca ingannatore, mjesto, koje pominiu ii dubrovački dokumenti
pod imenom Portus ingannatorum »Iuka varalica« kao mjesto oso-
bito zgodno za gusarske prepade." Ispor, Oonoturska na Mljetu.
Na samoj Ol:ipi nalazi se uz rt (puntu Hi pontu), zvan Jezik, tal.
Porto [adro.sluloa za ·razbojnike«, a hrvatski! Mali Vratnik (s dugim
silaznim akcentom na a).
Nas osobito zanimaju nazdvi Laklian i Olipa,
Nijedan od ova dva otočića .niie danas naseljen, 5 Služe samo
pastirima i ribarima. Zbog toga i' nema na nj,ima naziva, kojd: bi upu-
ćivali na kakvo naselie,
Na Jaklianu hi1'ježi speciialna karta samo Katine staje (najviši
vrh na otočiču", puntu Pod biskupom" i uvalicu prema lugozaoađu
Dirnovićš Porto Galera. Uza nj se nalazi još školj Kosmač, čime se
očite označuje njegova neznatna vegetaciia (sitna gorka, kako se
veli u Dubrovniku), koja je karakteristična za mnoge dalmatinske
otoke, tako zvana rnacchia medšterranea,
Na O~ipli donosi austro-ugarska speciialna karta još naziv Punta
Lurnpar. Ovako zove narod škd1jke u Stolivu i Lepetanfma (lompar)
u Boki Kotorskoi'vdok se u drugim kraievima Daltnaciie ova vrsta
školjaka, koje žive osobito uz morske rtove illi ponte, kako govore
u Dubrovniku i' u Boci, naziva samo lupal" (bez m). Punta na Olipd
nazvana je bez surnnie po ovoj vrsti školjaka. Upor. na Krku tooo-
nim Omišalk
Za nazive pojedinti:h elafitskih otoka imamo potvrda samo iz du-
brovačkog arhiva. Za njlih ne znaju stari autori. Ova okolnost smeta
doduše uvelike pri objašnjavanju postania niihovth imena, ali su
dubrovačke arhivske potvrde tako brojne i često tako iasne, da već
Illa osnovudubrovačkah grafija možemo s pniHčnom točnošću odre-
diti oostanie svakoga od nJrh.
Naistariia potvrda za otočić Laklian potječe iz g. 1348., kad se
pommiu neki dubrovački posjedi na otočiću Lichignana" iH Lici-

230
gnana. Ovo je pisanje 's romansstičkog gledišta posve jasno. Te iste
goditne pomqe se jj crkvica (una ecclesia in lo scholetto in) Lichi-
ganna, 10 Iz ovih se posljednjih gratida vidi, da su dubrovački notari
imali dosta teškoća, kako da napiše 'ovo mne. Ne maju, kamo da
stave n od gn,
Iz njihovih se grafjjja ipak jasno V1id:i.l, da su lzgovaralt k pred
samoglasnirn i. To jie naivažnda pojava staroga dubrovačkog ro-'
manskog govora t po njoj možemo pouzdano doci do saznanja, da
se u Lichignana rad] o starom dubrovačko-romanskom izgovoru.
Glas k sadržava i naš naziv Lakljan,
Drugi dubrovačka dokumenat iz g. 1378. nabraja dubrovačke
otoke (nostrae insulae) Calamotte, Dalafodii, Cupane, CNdgnane.
Posljednja je grafija očjto izopače[Jia. U ovim zrafiiama prepozna-
jemo današnje nazive Koločep, Lopud, Šipan i Jaklian,
Izvan s:vake je sumnje, da se u dubrovačkom romanskom go-
voru otok Jakban zvalo Likiniana ;jIH, s isoadanlem drugoga nena-
glašenog i, kako je pravjlno u ovom govom, Llknjana,
Prema fonetsktm zakonima našega jezika nastalo je odatle pra-:
vilno Laknian, iIii disirnilaciiom nosnih suglasnika nji n, Laklian i,
daliom ld:iJsimjllacijom likvidnih suglasnika I i lj, Jaklj,an. Kao u dječi
maša za misa, prvo kratko i prešlo je II a.
Iz ovoga poređenia jasno se vidi, koltka Ii uska veza postoji
između današnjih našihimena jadranskih otoka T staroga dalmatin-
skog' romanskog (gmdJskog)j1zgovora.
Već je Dokojni Jireček ispravno vidio, da stari dubrovački ro-
manski oblik Lichignana predstavlja klasično Iatinsko insula *Uci-
niana, Samo je netočno tumačio ime Liciniana, kao da dolazi od
rimskog ilZvedenog l:rčnog prezimena Licinianus, Licinianus je obični
latinski pridjev izveden od '1ičnogimena Ucin1ws, koje se nami po
čitavom rimskom carstvu i znači »Liciniieve. U Sirmiumu imamo
Thermae Ucinianae· »banie Liciniieve«, Dubrovačka insula "Lici-
njana znači jednostavno »otok, kOjlj, je p~ipadao nekom Latim (Ro-
manu) po imenu Liciruie«. On je vjerojatno ovdje lmao svoi prae-
diun1. .
Kao što nam Pliniiev naziv :Elaphitides očigledno dokazuje, da
je prije dolaska Rimljana ovdje živielo grčko stanovništvo, tako
nam insula Liciniana, danas Laklian, cčigledno dokazuje, da su prije
dolaska Slavena ovdie stanovali Latini, koji su iskorištavali elafltske
otoke u p:oIjopl'ilv~ednom pravcu. Kao što su Konavlt pružalt izvrstan
teren za poljoprivredni rad ,i od toga se očuvao trag u toponomastici
sve do današnjih dana,"! tako su i elafitski otoci već u rimsko doba
billi vrlo zg<odnE za poljoprivredu, Tooonomastika jie očuvala trag
torne poljoprivrednom rimskom radu '11 nazivu Liciniana.
Teže je ,objasniti naziv ško];ja Olina. Da taj naziv nije slavenski,
jasno je. Nema za ni nijedne paralele s našim OSil1OVan1a, koje se
231
upotrebljavaju u toponomasticl dalmatinskih otoka. Teškoća u tu-
mačenju ovoga imena leži i u tome, što se dosada još ,nijesu našle
potvrde za nj u dubrovačkim dokumentima. Čmi mil se ipak, da je
i taj naz:iIv latinskog oodriietla,
Kako Sie Oljpa nalazi na krajnjem sievernom krilu elafitskih
otoka, mislim, da se ne ćemo prevariti, ako naš današnji naziv do-
vedemo u vezu s kasnom latinskom fzvedenicom. alapa (s naglaskom
na početnom a) od latinskog ala »krilo«. Ako je to istina, naziv bi
bio metaforički.
U romanskim je jezicima u riječi alapa nenaglašeno a bilo
oslabljeno u meke samoglasnike ei; u nekim je jezicima: čak i otpalo.
Rumunji govore arirpa »krilo«. Od dubrovačkoga rcmanskog "alepa
nastalo je pravimo naše Olina,
Sve dok Ille dođu na javu potvrde iz dokumenata, mora ovo tu-
mačenie, ikoje se osnrva na poređenju, a to može lako da dovede i u
zabunu, ostati samo moguće, bez onakve pouzdanosti, koju smo vi-
djeli u turnačenai naziva Jakljan iilli Laklian,
Otočić Laklian poznat je dobro samo šdlpanskim rioarana i pa-
stirima. Dubrovčani gotovo il ne znaju za nj. Poznavanje toga imena
lokalno jie. Zbog toga je i jasno, 'da ni samo ime nijle moglo dobiti
definitivan oblik Nekikažu Lakhan, drogi Jalolian, treći Laknian,
a četvrti Jaknian. Vidjeli smo sorileda, da su i dubrovački notari u
nepril~ici, kako da ga pišu. Nejedinstvenost II ,izgovaranju toga naziva
nije dakle noviieza datuma. Ona se lakoobiašniava time, što ime
niJe živjelo među nismenan svijetom, koji bi mu jedini mogao dati i
fiksirati jedinstven oblik. Ime se upotrebliavalo većinom u izgovoru
priprostoga naroda, a ovaj se ravnao samo po fonetskim zakonana
disimill:acije sug,La:s.n:ilka.
To sve treba istaknuti ne samo zbog toga, da se vidi, kako na-
staju promjene u izgovoru miesnih naziva, nego ,i zbog toga, da se
tako točno istakne prineirp, od kolike li su važnost] pšsmeni Hudi za
fiksiranje miesnih imena uopće.
Od drugih toponima, što ih bilježe speciialke , spomenimo meta-
foričk! izraz Jezik za rt, Pržina za uvalu (obole na Oliipa'), naziv
trdu školieva Tajan, kojr i inače dolazi! na Jadranu, Kosmač, Goleč
i Crkvine (sva uz Jaklian) ,i rt Sokotić na Jaklianu u Harpotima.
Naša pomorska karta b~1j.e~i! još na Otipi rt Jezik (1) i uvalu Lu-
peška (2), na Jakljanu rtove Seka (3, lat. siccus »suh«) i Krsta (~1.
zacijelo genitiv prema tal. konstrukcdi), uvalu Lokardina tS, pridjev
od naziva rlbe) i hrid Crna Seka, sve toponimi, lmj:i se opetuiu.

Bii l j e k e r
š

1 U svome djelu Nat. hist. III 152 on naime navodi VII (septem) Elaphi-
tes. Mora se, prema tome, uz brojnik staviti plural grčkoga naziva lj 'EA.aplns
»hirschreiches Land«, Ovako naziva Plinije i neki drugi otok u Jonskom Moru,

232
 2 Upor. moj i Roglićev člančić »Elafitski Otoc.s u Hrvatskoj Enciklo-
pediji, V, str. 67:0. i sl.
a Objašnjenje o ovom nazivu dat će se u idućem članku o dmenu S:pan.
4 Upor. Jireček, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wi:ilhrend des
Mittelalters I str. 61. Po imenu gusara Alihodže nazvan je rt prema sjevero-
istokru na Olipu. Alihodžu SIU potukld Mlečani i ŠiJpanjani. Upoređenje sa Portus
ingannatorum Gonoturska na Mljetu važno je sa romantlstičkog gledišta,
Pored očurvana tri genitiva plurala illorum, candelorum i pascuorum u ro-
manskim jezicima ovo je treći primjer iz staroga dubrovačkoga romanskoga
govora. V.. Meyer-Li.ibke, Roman. Formenlehre § 7; Ital. Gram. § 322.
5 Na starije naselje na Jakijanu upućuje možda naziv Lundžina (kratki
uzlazni na II i duljina na i) s istočne strane u Har:potima. Zatim crkva sv.
Izidora, koja je još u dobrom stanju. Ostaci samostana benediktinaca nalaze
se blizu Peškiere, gdje im je bila rfbarnica.
6 Nazvane ovako po gospodarici otoka Kati Grade, koja je ovdje sagra-
dila staje za svoju stoku.
7 To je metaforički naziv za stijenu, koja se čini kao bisiklUp u potpunom
ornatu. Upor. sličan nazivna Sušcu.
8 Upor. moju knjigu »Naša pomorska i ribarska terminologija na Ja-
dranu- str. M.
o Upor. djelo u bilješci 4, str. 61. U Istri dolazi ovaj dsti toponim kao
zaselak kod Medulina Ližnjan (tal. Lisignano di Pola, u Sišanu izgovoreno
Liinan)" gdje imamo istroromanski ili mletački refleks ž za dubrovačko k.
10 Smičiklas, Codex diplomaticus, sv. XI, str. 470. Monumenta -hist. Slav.
mero XXVIII, str. 156.
11 Na isušivanje polja pomoću jaraka odnosi se sam naziv Konavli, koji
ne stoji u vezi s Canale, kako se kraj od Sutorine do Cavtata talijanski zove
već od Konstantinovih vremena. Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku
XXIX, str. 33Q.

5. SIPAN

Šipan je nalveći od svrh sedam elafitskih otoka. Nalazi se između

Jakliana i Lopuda. Pored Lopuda i Koločepa, taj je otok obdaren
vrlo bujnom vegetacijom. Osobito je ubava dolina, što se ugodno
proteže od Suđurđa do šipanske luke. Zaciielo jie morao biti dobro
obrađivan ovaj otok ne samo u vriderne dubrovačke republike, kad
su dubrovački gospari posred ubavih dolina gradili svoje ville, koje
su t danas ioš dobro očuvane, nego i u rimsko doba.
Da li se ovaj otok ima identificirati s otokom Tauridom, koji
se porninie u doba rimskoga građanskoga rata g. 47. prije naše ere.
kad je kod Tauride pobijedio cesariianski komandant iz Brundu-
sima P. Vatinius pompeisku flotu, koiom ie zapovijedao M. Octa-
vim, to ni najmanje nije sigurno.' Otok Tauris imao je visoko razvi-
jenu ciry.jHzac1ju. Nalazio se, kako se danas u nauci općene drži, iz-
medu Hvara 't Korčule," Ostaci kulture ovoga otoka našli su se II
setu Rake na otoku Šćedru (tal. Torc()ila) između Hvara i Korčule

233
južno od Pitavskih Plaža. Zbog toga se staro Tomašekovo rnišlienie,
koji je ild>en:Uficilrao Šipan s »insulam Tauridem«, mora napustiti i
prihvatit] novije mtšlienje, koie identilfilCira Tauridu i Šćedro
(Torkolu), AIm je danas otok Ščedro neznatan, to ne znači, da jie il u
rimsko i predrimsko doba morao bitu isto tako neznatan, jer je po-
znato, da se istočna jadranska obala soušta u more. Veliik dio sta-
mga .Risna u Boci Kotorskoj zajedno s rimskim zgradama nalaza se
pod morem. Tako se mogla spustiti u more t stara Taurida,
Kad bi bilo istinito Tomašekovo identifikovanie, onda bismo
morali uzeti, da se Šipan tl rimsko doba i ranije zvao Tauris, geni-
tiv Tauridis i da jie s vremenom, možda već u rimsko doba, promi-
jenio iJme. Današnje ime Šipan nij,e slavensko, nego predslavensko,
Mi smo doduše 'i!SItražujući imena otoka Paga i UglJana u sjevernom
Jadranu vidjeli, da iadranski otoci zaista češće mijenjaju imena. Ali
kako nema naučnoga dokaza, da se današnji Šipan zvao u rimsko
doba Tauris, Tauridis, a današnje ime je predslavenskoza poo1"1jetla.,
može se milSllitl, da se Šipan i tl antičko doba zvao ovako, kako se i
danas zove, ako za današnje niegovo ime il nemamo potvrda starijih
od 13. vijeka.
Naistariia pisana potvrda potječe i'z g. 1222., kad se pominiu
ši'panski vinogradi: vineae JUPP3.'l1ae. U 13. vdeku piše se ovo ime
redovno sa j na početku i sa jednim ili dva p. Ovo j izgovaralo se u
dubrovačkom romanskom govoru kao Z, pa se piše sa e i cedilIe ili
sa z: Cuopana ilLi Zuppana.
Vrlo rano opaža se pri pisanju toga imena prenošenie suglasnika
z iz romansko-dubrovačkog govora tl toskanski, pa se ime dubro-
vačkog otoka piše GiUJPiPana, kao što se r .Ragusa piše .Ra(g)u~ia,
u čemu valja gledati tookansku purističku tendenciiu starih Dubrov-
čana. U 16. vijeku piše se redovno: Giupoana, uornini d/i Giuppana
'de Luca, što značs Šinaniani,
Izvan svake je sumnje, da je u starom dubrovačkom roman-
skom govoru naziv našega otoka glasio Zupana li da jie bio ženskoga
roda kao i svi dalmatinski otoci, To fzlazilz starih potvrda,"
Mjesto romanskoga ženskoga roda, kao i II svim ostalim slu-
čajevima, koje smo do sada ilsp1iltivaIi, stvoriše dubrovački SLaveni,
koji ovamo dođoše iz zahumskog zaleđa, imenicu muškoga roda
Šipan.
Naziv Šioan nosi, prema Vuku, kratki uzlazni akcenat na i. Iz
toga izlazi, da je u starijem hrvatsko-srpskom govoru ovoga kraja
bio naglašen vokal a s kratkim silaznim akcentom. Kako u svim
štokavskim govorima, tako se i ovdje akcenat pomakao prema po-
četku riječi. Iz toga možemo, dalje, zakliučit], da SiU i dubrovački
Romani naglašivali srednje a u Zuppana, jer Hrvati preuzimlju II
naiviše slučajeva mjesto romanskoga akcenta u svojm tuđicarna iz
njihova jezika. 4

234
 Najstarija potvrda za hrvatski oblik Šipan potječe iz g. 1370.,
kad se pominie »vinograd moj kot je u ŠiJpane«. Iz ove potvrde vi-
dimo, da samoglasno a niie bilo nepostojano, t. j. da se ime niUe de-
kliniralo Šilpan. Šipna.: kako se danas gdjegdje čule kod ljudi, koji
nijesu rođeni u ovom kraju. Jednako krivo dekJ:inuju kontinentalci '
Pi-čani, Prčnja mjesto Prčania (Vuk).
Do ove točke sve je razumljivo u odnosu tzmedu hrvatskoga
naziva Šipan il dubrovačkoga romanskog naziva Zuppana, Problem
nastale iedino u našoj zamient š za romansko-dubrovačko z. za ovaj
..suglasnik očekivalt bismo prema drug-im primjerima Ž, nikako š. G
Za Zuppana očekivali bismo samo "Žipan, ne Šipan. Ne može se
tvrditi, da se je ikada u dubrovačkom hrvatsko-srpskom govoru
govorilo Žipan,
Imamo doduše u dubrovačkim imenima mjesta još jedan sličan
.slučai. Mjesto Šurnet kod dubrovačke R:Ueke zvalo se u dubrovač­
kom rornanskorn govom "Zunchetu (od lat, iuncčtum »rniesto, gdje
raste šaš Hi stta«), koje Se različito pisalo; alfi ovdic jie stvar još za-
mršenija, jer mjesto dubrovačkoga romanskog skupa nk nalazimo
u našem obliku Šumet samo m." Ovdie dakle imamo dvije nepravil-
nosti, dok u Šinan mjesto ŽiP:an imamo samo iednu. Da je ob !'i k Ši-
pan vrlo star, na to upućuje također ,i pravilna promjena i za II po-
silije palatala, Sličnu promjenu opazi,H smo i II imenu dalmatinskog
otoka Žirie za romansko-dubrovačko Zuri i II našoj općoj l1iječi
židov za iudaeus. .
Kako je nastala promjena Š mjesto 'ž, nijesam mogao dosada
odgonetnuti, Taj problem ostaje, da se riješi. .
Nastaje pitanje, šta znači i odakle je dubrovačko romansko
Zuopana? ,
Da ovaj oblik nema ništa zajedničko sa slavenskom rjieći žu-
pan, očigledno Je već zbog toga, što ne bi moglo biJti nikakve pro-
mjene ove slavenske riječi kod našega naroda. Zbog toga se mora
uzeti, da ovaj naziv potieče iz predslavenskogadoba.
Otok -Šipan bio je vrlo rano slaviziran, što se vidi već po tome,
što ga je između 1050.-1080. kralj Mihajlo Bodin poklonio Dubrov-
čanin-rao Kako je II ovo vrijeme Dubrovnik još posve romanski grad
i romanski se govor njegov očuvao sve do konca 15. vijeka, može
se s pouzdanošću zaključiti, da je otok Šipan bio mnogo ranile slavi-
ziran od zahurnskog zaleđa negoli sam grad. To je razumljivo već
zbog roga, što je pučanstvo ovoga otoka btlo poljoprivredno, a stari
Dubrovčani nisu bili polioprivrednici. Dubrovački su gospari istom
kasniie dolazILi na Šipan, da provode lieto u svojim vilama, Dva naj-
važnija naselja na ovome otoku, Suđurađ i Luka, niiesu gradska
naselja nikada bila, kao što nisu ni danas.
U današnjoj toponomastioi otoka Šinana ima samo jedan ozbillj-
niji trag starom romanskom govoru. Zapadna obala ovoga otoka

235
nalik je svojim visokim pećinama posvema dubrovačkoj izbočini
prema Jadranu. Dubrovačke stijene' pomilnJe car Konstantin pod
imenom Lau, što je dubrovačko-romanski izgovor za latinsko labes
»strmina«. Na Šipanu zovu se ove visoke stijene Lave? (s kratkim
silaznirn akcentom na a, genitiv Lava s dugim silaznim na a). Nije
zabilježeno na jugoslavenskoj specijalki, nego na austro-ugarskoj,
aLi čudnovato Pt. Lavai. Odakle je onaj svršetak -ai? Ovai se naziv
pomirue g. 1443. i 1452., kad se navode terre, terreni im Zupoana in
Logho chiamato laue, To je jedini siguran podatak za tvrdnju, da
su zahurnski Slaveni na Šipanu još zatekli Romane.
Drugih sigumih toponomastičkin POdataka za tu tvrdnju nema.
Nazivi Prtuša" i Sekania" za punte kod Suđurđa, pa Galebrina'" za.
uvalu ispod Sutuliie i Bilge, naziv male uvale kod rta Debela Glava
prema Pomneianskim Vratima, zvuče doduše neslavenski, ali ih ne
znamo pouzdano tumačiti, pa ma da su to neslavenska imena, ne
možemo ih ipak sa sigurnošću ubrojiti među dubrovačko-romanske
riječi.
Glavno brdo na otoku zove se Sutul:ijal l , na-austro-ugarskoj
specfjalk,i Illia, a na jugoslavenskoj Sv. llija (od Sanctus lielias).
Sut-za Sanctus nalazi se još u Sudurad-" (od Sanctus Georgius).
lova dva momenta govore u prilog tvrdnji, da su zahurnski Slaveni
na ovom otoku zatekli još Romana, od kojih su saznali i ime otoka
Zuppana,
Nije lako odgonetnuti, što je upravo ova riieč, Kako elafitski
otoci nose grčko ime, tlJijre presmieio, ako se pokuša i ml>Pana pro-
tumačiti iz grčkoga. 'NajbHža grčka riječ našem obliku jeste gypa-
non (s naglaskom na y), što znači »orlovo gniiezdo«, Takav naziv
priličio bi otoku, ako se gleda s jadranske pučine, gdje se ističe po-
menutim visokim stijenama, za koje su i današnji Sipaniani očuvali
stari dubrovačko-romanskinaziv Lave f. pl. Ali grčka riječ gypanotJ
nije dovoljno potvrđena, pa ima i mišllenie, da bi to moglo biti po-
grešno pisanje za deminutiv gyparion (s naglaskom na a). To do-
duše niievierojatno, ati kako pomenuti oblik nije dovoljno utvrđen
II grčkoj književnosti, mora se još pornišliati i na to, da se u Zuppa-
na"kriie možda, grčki adjektiv gyplnos »orlovski«, Ovaj adjektiv je
bio možda latiniziran pomoću latinskog sufiksa -anus. Zuppana
predstavljalo bi prema tom mišlieniu gvpana insula »orlovski otok«,
To su dakako sve više manje vjerojatna nagađanja, za koja nema
striktnih dokaza.

ll.

Od hrvatskih naziva na tome otoku, koji upućuju na veliku sta-

tinu, treba naročito istaći Pakliina Hi Pakliena uoretieranom iekav-
skom izgovoru. Ovako se zove manastir sv. Marije i sv. MihaHa na
236
š i'panu. G. 1560. piše se ispravno Santa Maria di Pachglina d'insula
Zupana, ali se danas općenitije govori Pakljena na Šipanu. G. 1327.
piše se isto tako ispravno fraternita di Pachglina. AH se prije toga
uvijek pisalo e mjesto a: monasteriurn sancti Michaelis de Pechlina
i tako nebrojeno puta; g. 1368. prior monastirii de Pecclina.P U ovoj
se je riječi prema tom pisanju govorio u staro doba meki ooluglas, iz
koga se razvio vokal a. Pakljina je ~zvedenica od pakao i znači vrstu
smole, kao katran, bitumen, koji se dobiva u brdinama. Često dolazi
kao topografsko ime na našem kopnu i na otocima, kao na Hvaru
(Pakleni otoci), u Poljicima, u kotaru makarskom.
Od drugih hrvatskih imena miesta valia naročito istaći naziv
Priiežva (s kratkim silaznan akcentom na 1). To je uski komad
kopna, koji spaja poluotok zvan Brag (s kratkim silaznirn akcentom
na a) sa Šipanorn, Ova riieč znači upravo »istarn ili prevlaka«,
Zore-" j'e piše priledžba. To je izvedenica od prijeko
Zabjliežiti još treba naziv predjela, gdje je bio manastir du-
mana i gdje je maII3. uvalica, Kaludrica. Ovaj je naziv zbog toga za-
nimljiv, što nam kaže, da se je i u Dubrovniku upotrebljavala ne-
kada riječ koludrica, koja je grčkoga podriietla, Danas se mnogo
upotrebljava samo na jadranskoj' čakavskoj terttorif od Kvarnera na
sjever do ukliučsvo Hvara na jUgiU. U Dubrovniku se mjesto kolu-
drka govori redovno samo durnna ili duvna, od latinskog domina.
U predjelu Lave Sindik 1 5 je zabiliežio uvalu zvanu Supokrač <
~anctus Pancratius, koji smo vidjeli na Mljetu.
Nazivi za uvale kao Tiha, Duboka, Masl.inovica ponavljaju se i
ovdje kao gotovo na svim ostalim otocima. Isto tako i naziv ško-
I~iića Mi'šnjak, izvedenica od miš.!" Isto tako se ponavljaju i topo-
nimi, koji se odnose na šume kao Dubrava, na konfiguraciiu terena
kao Veli Vrh i Pobrđe « pod + brđe) il na metafore za uzvisinu
kao Debela glava, kao i toponimi, koji se odnose na poljoprivredne
i pastirske uređaje kao Ograde, Tor i t. d. Ni nazivi za rtove, kao
Konj (8, naprama školju Ruda) nijesu osamljeni. Naša pomorska
karta b~lježi još uvalu Karnenarska (7).
Naziv uvale Bige u pluralu možda je ista riječ koja i biga »sve-
žani, snop« na Hvaru!", ali se ne zna, čega se unravo tiče. U arban-
skom hige znači »grana«, a u romanskim jezicima »uređal, koji služi
za dizanje, greda i t. d.« To je lat. biga. l S
Najveću pažnju roman.sta pobuđuje šipanski toponim Fraiga 19,
alli se ne mogu domisliti, što znači.š?
BUje}ke:
. 1 Na ovo identificiranje svodi se naziv kanala Bocca Pompejana za Har-
})ote, o kome se govorilo u prošlom članku. .
2 Upor. Flussov članak o Tauridi u Pauly-Wissova, Encyklopadie der
klassischen Altertumswissenschaft, II, IV, 2, str. 2547. Upozoriti treba i ovdje
na grčki sufiks -is, -idis kao i u Elaphites.

237
 3 Upor. moj članak u Itraškom slavisti čkom časopisu Slavia X, str. 485..
bilj, 3, što se tiče podataka u ovom člančiću. .
• Upor. n. pr. llAd.'favov »naćve« > plathane > furlanslđ pladene,
srp.-hrv. pladanj, gen. -dnja, čakavski u Istri plšdan] - -dnja, Ak. Rj, IX:
str. 942 i Meyer-Lubkeov REW3 000. 6585' i Rohlfs, Etym.. W.. der untenital,
Graz. br. 1719. Nenaglašeno e u pladene prešlo je upoluglas.
5 Upor. lat. modi01u(s) »čaša«, odakle je baš u Dubrovniku žmuo, gen.
žmula < u 15. v. mžul, Ak. Rj. VII, str. 191.
6 Upor. o ovom imenu mjesta moj članak pomenut u bilješci ·br. 3. str.
478. Uzeli smo kao vjerojatno, da [e dubrovačko romansko ime ]:j'tLo zamlje-
njeno slavenskim suzvučnim imenom onomatopoetskoga postanja šumet zbog
toga, što se dubrovačko mjesto *Znnketu nalazi u blizini izvora. Drugi Šumet.
nalazi se kod sv. Stevana u Paštrovićima. Šumet postoji i U, Gornjem Grblju.
Vrelo Šumeće dolazi kod Travnika. Dubrovački Šumet je prema tome naš to-
ponim, koji Je zbog suzvučnosti zamijenio romanski *Zunketu.
7 Više detalja o ovom toponimu v. u mojoj studiji pomenutoj u bilj. 3.
str. 455 i sl.
8 Naziv bi mogao stajati u vezi sa tal. pertugio, franc. pertuis od lat.
pertu(n)siare, v. Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches WOrterbuch. br.
6436, i to .zbog toga, što se ovdje nalazi spilja, koja poluotočić probija, tako,
da se huka i šum valova, što mlate s jedne strane, čuju i s druge
9 Može biti lat. augmentativna izvedenica od secca »pličina« pomoću la-
tinskoga sufiksa- -aneus.
10 Ovaj naziv uva1ice glasi obično Galebina (s dugim silaznim akcentom
na a). Zbog toga može da stoji u vezi s imenicom galeb; ali se galeb izgovara
s kratkim silaznim akcentom na a i s duljinom na e. Augmentativ galebina
bilježi Ak. Rj. III str. 93. Na jugoslav. specijalki nije zabilježena. Mjesto toga
stoji Šilovo i Bjelanovo Selo.
11 Nejasan je aslmilacijski prijelaz l > Ul drugoga dijela složeni"le.
-OUja mjesto [Iija, Možda je izazvan od sut.
12 U nominativu se govori na Šipanu obično Suđurac, genitiv Suđurđa.
Noviji toponimi imaju i ovdje hrv. pridjev Sv. Ivan, Sv. Spas i Sv. Mihajlo.
Sindik, Srp.etnogr. zbornik, XXXVIII, str. 26 piše mjesto Sv. Spas Pod.
Suspas, sa su- jednako kao i Sutvara.
13 Potvrde za ove navode v. kod Smičiklasa, Codex diplomaticus VI, str.
500, VI, str. 465, 614, XII, 86, 472. Mon. hJist. juro VII, 1~ str, 130\, 155 itd.i
u Zore, Palj etkovani e, Rad sv. 115, str. 145 i moj članak u praškom
slavističkom časopisu Sl avia, X, str. 457. Upor. u lastovskom otočkom skupu
Prežba, koja s otokom Lastovo pravi Veliko i Malo Jezero (prema slici u Ja-
dranskoj Straži XI, str. 200). Drugi je naziv za ovaj pojam li: Dalmaciji
prevlaka.
1G Dubrovnik i okolina, str. 55.
18 Upor. mišnjak u značenju »mišolovka« kod čakavaca, Ak. Rječnik, VI.
str. 774.
11 V. Akad. Rječnik, I, str. 288.
18 Upor. Meyer-Lubke, Romanisches etymologisches WOrterbuch, br. 1095-
i G. Meyer, Etymologisches Worterbuch der albanesischen' Sprache, str. 36 S. v.
19 U Akad. Rječniku, III, str. 64 piše Frajga.

20 Na identitet sa riječju fraiga »[agoda- < lat. fragum ~ sjevernotal.

narječju Val Sesia ne može se misliti, jer bi lat. n. pl. fraga> rum. :llraga
morao u dubrovačko-rornanskom isto tako glasiti. Na drugi roman$i toponim
fabrica»kovačnica« > albanski farke istoga značenja, odatle glagol rum.
fereca, u Logudoro na Sardiniji fraigare ne može se takoder misliti, jer bi
se u dubrovačko-romanskom očekivao u toj riječi k, ne g, kako je u Fraiga.

238
 6. LOPUD

I.

Treći elafitski otok zove se Lopud (s kratkim uzlaznirn akcentom

na o prema Vuku). Nalazi se u sredini između Šipana i Koločepa.
Postaniern njegova imena bavio se Pero Budmani On je II
Akad. Rječniku! ispravno opazio, da dubrovačke arhivske potvrde
za Lopud, koje glase Dalafodi, Dalafota, Delafota, Ca1afota, Cala-
fodiurn, Lafota (1348.), opominju na Plmiieve (insulae) Elaphites,
naziv, koji smo popravih u Elaphrtides.
Ovo Budrnaniievo mišljenje, koje je i Jirečekovo, samo je do-
nekle ispravno. Od Elaphrtides ne može se direktno doći ni do sta-
roga dubrovačkog Lafota ni do našega Lopuda. Pouzdano je samo
toliko, da se hrvatski naziv posve poklapa s dubrovačkim romanskim
Lafota, aH od Lafota do Elaphitides još je dalek put. VokaIIi se u ta
dva oblika nikako ne podudaraju.
Istina je, da su stari Dubrovčani II onome početnom d- od Dela-
fota i Dalafota mogti osjećati, kako veli Budmani, latinski priJedlog
de, jer su govonil1'iilsola de Lafota »Iooudsks otok«.
Dubrovački arhivski obUci sadržavaju ipak OS1lJOVU naziva
ElaphHides. Samo još treba protumačiti, odakle dolazi onaj svršetak
-ćta, koji se nikako ne podudara sa -ttides. Ali već ono slaganje II
osnovi, koje su ispravno uočili i Budmani i Jlreček, dopušta nam da
u grčkom jeziku potražimo drugu riječ,' koja ima osnovu elaphos
»[elen«, a može da posve objasni pomenuti stari dubrovačko-roman­
SNi svršetak u obliku Lafota. Ta grčka riječ glasi elaohćpus, genitiv
elaphćpodos, pridj,ev koji znači »onoga, što ima jelenju nogu«.. Du-
brovačko romansko Lafota može se li]jepo i bez teškoća protumačiti
grčkim akuzativom elaphopoda (s naglaskom na prvome o). U ovo-
me obliku grčka grupa -phopo- bila je skraćena u -pho- na osnovu
zakona hap'lol'ogije, koja u izgovoru ne trp] dva iednaka sloga na-
blizu, slično kao u našoj složenici zakonoša, što nastade od "zako-
nonoša, Tako nastale grčko "elaphćda.
Kad Romani! preuaimlšu grčke riječi, oni često zamjenjuju grčko
dsa t. Uostalom, i dubrovačke arhivske potvrde neprestano oscili-
raju između t il d.
Osim toga u Dubrovniku se opaža 11 grčkim riječima, što ih či­
tamo 11 statutu Iz g. 1272., da nestaje početnoga e. Tako se piše II
tom statutu pitropus mjesto epitropus, baš kao i u novogrčkom je-
ziku što nastaje takovo ispadanje. U "elaphota ispalo je također
početno e.

23~
 Lafota je, prema tome, sasvim pravilno razvijen stari dubro-
vački romanski izgovor grčke riieči,
A što nalazimo u Lafota okamenjen grčki akuzativ, i to je sa-
svim po zakonu grčke toponomastike, ne stare, nego moderne, II
kojoj se također generaliztrie akuzativni oblik imena mjesta (primjer
Lefslna za staro Eleusis).
Lafota, prema tome, znači otok, koji ima Ielenovu nogu ili je
nalik na nju. Geografska konfiguracija ovoga otoka zaista izaziva
takovu predodžbu. A kako se naziv Elaphitides, o kome smo gov-o-
rili već u članku o Jaklianu, može svesti na grčke mitološke pre-
dodžbe o gaievirna i otocima, vrlo je lako moguće, da su epidaurski
Grci, koji su stanovali u današnjem Cavtatu, dali ovakav naziv oto-
ku Lopudu iz poganskih rnitologiiskih motiva, koje danas možemo
samo da naslučuiemo,
Taliiani niiesu zadržali naziv, koji su u srednjem vijeku ovome
otoku davali stari dubrovački Romani, a prema njima r Hrvati. Oni
ga nazivaju drugim imenom: Isola di Mezzo Hi samo Mezzo, što
znači »srednji otok« i točno odgovara IlIjegOVU geografskom polo-
žaiu, Budmani tumači ovo čudno odstupanje na taj način, što se
domššlia, da su Talilani stari dubrovački romanski naziv Lafota i11-
terpretiraliu obscenom smislu.' Da iJzbjegnJU tom značenju, nazvaše
ga i.rema položaju.
Da, tumačeći ovo ime iz grčkoga jezika, ne postuparno samo-
voljno, vid] se i odatle, što u VaH od Šunja nalazimo dva mala ško-
lia, koja se zovu grčkim imenom Mal~ i Velitki Skupio (geJliitiv Sku-
oiela). Naziv Skuoieh sadržava grčku rij,eč skčpelos, koja znači isto
sto i školj. Samo je u Dubrovniku grčka riječ bila latinizirana u sco-
pebllUlS. 2
Vala od Šunja sadržava, naprotiv, latinsku riječ bestia, u aug-
mentativnoi izvedenici bestione. Ova je riječ očuvana i u taliianskoi
ončoifmenčci biscia, što znači zmija. Lopudska uvala zove se tal.
Val Bisson. Staro naselie lopudsko nalazilo se baš uz ovu uvalu.
Mjesto Šunj gen. Šunja piše Vetranić (1,20: do Pšunia, a Marin
Držić (268): blaženica od Pšunia. Prema tome je u današnjem obliku
ispao p kao u šenica za pšenica. Ove dvije potvrde kažu, da naziv
potječe zaista od bissone. Isusovac Giammaria Mattei, koji se zvao
hrvatski Matijašević, piše g. 1752. na dva načina ovaj toponim'":
Madonna di Akscium (čitaj Akšum) i Confraternita di Santa Maria
d'Apscium (čitaj Apšum), iz čega izlazi dvoje: 1. Pred suglasničkom
grupom nš nalazio se u dubrovačkom govoru i vokal a. 2. Grupa pš
varirala je sa kš kao u oksienač < absinthium. Protetičko a- nastalo
Ie' krivim rastavliern prijedloga odla.Pšunia (ispor. tal. l'alloro < la
loro < lat. laurus »lovor«),
240
 II.

Slavenska toponornastika, koliko je poznata, nije osobito karak-

teristična. Zapadna punta kod miesta Lopuda zove se Benešin rat.
Pridjev je od dubrovačkog imena od mila (hipokoristika) Beneša, od
Benedictus. Rt prema Koločepu zove se Poluga, što dolazi, kao i
naša opća imenica, od latinskog palanca,
Od ostalih hrvatskih naziva na Lopudu treba istaći još Ivanje
'brdo, gdj1e je crkva sv. Ivana. Stari pridiev Ivani »Ivanov«, kojim
se ovo brdo naziva, odnosi se dakle na crkvu, a ne na kakva po-
sjednika.
Stara slavenska lična lmena nalaze se ii kao nazivi za čestice.
Ovamo ide Butkovina (s kratkim sllaznjm akcentom na u).
Interesantni su još naši nazivi Suttona, kraj kod crkve sv. Ni-
kole, i Sutionica", mala uvalica malo dalje od Sutione.
Ima i starih dubrovačkih hipokoristika od romanskih ličnih
imena u nazivima položaja. Mjesto, ~dj,e je park, zove se Nokovo
(s dugim siiaznirn akcentom na o uočetnoza sloga). To je adjektiv
srednjega roda od Iičnoga imena Nale, od koga je i norodično ime
pjesnika Nalleškovića (Old mlet, izvedenice Nalesco),
Od svetačkih imena zanimliivo je samo trne orediela Sutmiho
(kratki uzlazni akcenat na i i duljina na o), na Suemihajle. Sut stoji
mjesto sanctus.
Napose treba govoriti o nazivu predj,ela uz more u samom mje-
stu Igo (kratki uzlazni akcenat na i i dulli'i;na na o), na Igalu. Ovaj
naziv je zbog toga zanimljiv, što se nalazi još samo 'll Boki Kotor-
skoj, ovdje 'll srednjem rodu Igalo, Naziv je grčkoga podrijetla. Do-
lazr od grčke riieči aigialčs, što znači »obala, plaža«."
s
Još treba 'pomenutt Bige (plural ženskoga roda kratkim silaz-
nim akcentom na 1). Taj srno naziv latinskoga podrijetla našli! na
Šipanu 'kao ime uvale. Ovdje Jie to naziv predjela blizu Poluga (pun-
te), gdje su borovi pogorjeLi. Budući da se u oba slučaja ovaj naziv
upotrebliava u našem pluralu, riječ je bez sumnje uzeta i'z općega
govora; ali što znači, uiiesam mozao 'll Dubrovnikusaznati, Akade-
mijski Rječnik poznaje riječ biza II značenju »svežani snop«, na pr.
biga obruča. tivar je označen kao teritor:iJja, na kojoj se ova riječ
govori. Lopudsko i šipanska ime mjesta dokazuje, da se nekada mo-
rala govoriti .i; II dJubrovačkom.
Za one konale, koji jugoslavenska specija-tka zove Loeudska i
Koločepska Vrata, a austro-ugarska Bocca w Mezzo i Bocca di Ca-
lamotta, našao Je Zore" narodni iJZraz 'll pluralu Prolezdri, Prčiez­
dara, koji smo obiasnšl II članku o Korčuli.
16 SlavensIvo iromanslvo 241
 Speciialke bilježe imena rtova Kuk", koH ovdje susrećemo prvi
put, i Mrčica, deminutiv od mrča < rnyrtea. Između njih je prediel,
koji jugoslavenska speciialka piše Ferarn, a austro-ugarska S. Fer-
mo, dakle kao me sveca. Iz naše pomorske karte vadim naziv rta
Poluge (9 prema Koločepa).

Blilješ1Qe:

1 Ak. R], VI, str. 155.

2 V. o ovome problemu moju studiju izašlu u pariskorrr romanističnom
časopisu Romania sv. LVII, str. 465-76 i 610. Ovaj se toponim opetuje u Boci
Kotorskoj u nazivu Gospa od Skrpiela. U grčku riječ scćpelos ovdje je umetnut
još r, vjerovatno prema lat. riječi scn1pulus »oštar kamenčić«, koja nije oču­
vana u romanskim jezicima..Skol], općenit naziv u otočko] i kopnenoj Dal-
maciji za malene otočiće, od iste je grčke riječi, ali je došao k nama preko
tal. scoglio, To je recentan italijanizam, dok su nazivi Skupjeli, Skrpjeli dz
najstarijeg doba našega dolaska na Jadran, kako pokazuje neizmijenjen su-
glasnik p.
2a Ovaj mi je podatak saopćio prof. Deanović irz: Matijašićeva dnev-
nika, koji izlazi u Analima Historijskoga Instituta Jugoslav. Akademije u
Dubrovniku, sv. I (1951). Zore, Dubrovačke tuđinke, str. 26. daje tumačenje
naziva Madonna del Bissone, L. Vqjnović, Književni časovi" str. 13, veli, da
se u matici bratovštine 14. X 1416 zove orikva Gospa od Akšijrma. Prema tome
bi se Matijašićev oblik govorio već II 15. v. .
3 Upor. imena mjesta kao Sutina, Sutinsk.o, gdje je II nastalo od samo-
glasnoga l, pored prijevojnog oblika Slatina. Suttona je nastalo od pridjeva
"slstinsna (sc. uvala) s disimilacijcm dva DD u ln > on.
4 Upor. »Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu« str. 20.
Grci izgovaraju danas ovu riječ eyalćs.
5 Paljetkovanje, Rad sv. U5, str, 148.
6 Akad. Rječnik, V. str. 753. U Istri je zabilježeno značenje »saxum pro-
minens«, koje odlično pristaje toponimu. Vrlo čest toponim na kopnu.

7. KOLOCEP

Četvrti elafitski otok zove se Koločep. Ovaj naziv ne postoii

danas u narodu. U Dubrovniku, na Šipanu i na Lopudu, posvuda se
govori samo Kalarnota (s kratkim uzlaznim akcentom na drugome
a). Taliiani govore također samo Calamotta. Ni u literaturt nije Ko-
ločep (s kratkim silaznirn akcentom 'na prvome o i sa duljinom na e)
obilno potvrđen. Ovaj oblik bilježe samo leksikograf] Mrkalja i Bela.
a od pisaca samo Trogiranin Kavaniin, Današnji obrazovani Du-
brovčani znaju za naziv Koločep, ali imaju doiam, da je to knjiška
riječ, a ne narodni naziv.
Dubrovački dokumenti, kad pišu o ovom otoku, upotrebljavaju
pobrkano tri razhčita oblika: stari dubrovački oblitk Calafotta, la-
tinski Calaphodium i, u kasnije doba najčešće, Calamotta.
Što se Oče oblika Calafotta i Calaohodhnn, već je Budmani
ispravno uočio vezu s Plini~jev:iJm nazivom Elaphitides, samo jie ostao
242
dužan da objasni, odakle ono čudno C- mjesto d, zašto Calaphodium
mjesto Dalaphodiurn, kako se piše za LO'PUJd.
Pored ovoga problema treba objasniti, odakle potječe naziv
Calamotta i što znači.
Da objasnimo najprideovai drugi problem, koj:ii, ako ga ispravno
proturnačimo, može da protumači početno C- u Calanhodtum.
Prvi, koji je pokušao protumačtti naziv Calamotta, bio ie po-
kojni hlstorik Konstantin Jireček, ve~lk1 poznavalac dubrovačke i
balkanske historlie uopće, a pored toga obdaren i naročitim smislom
za fUologijska pitanja. On je u nazivu Calamotta vidio latinski neu-
trurn plurala Calameta (naglasak na e), što znači »zemliište obra-
šteno trskama«. Latinska izvedenica calametum i-inače dolazi u sta-·
rom dalmatinskom latin:ttetu, naročito u kotorskiJm ispravama.'
Jedino, što nam Jireček nije obiasnio, jeste ,pitanje, odakle do-
lazi o mjesto e, kad u Dubrovniku i u ostaloj Dalmaciii mjesto du-
e
goga latinskoga e imamo redovno iJti i; tako 'll Dubrovniku tapit
za tapetum, Lovret u Splitu za Lauretum", Šumet za juncetum (?)
i t. d. Pokojni turinski profesor Barto1i, koji je osobito zaslužan za
izučavanje starogadalmatinskoga romanskoggovora, našao je do-
duše u starom dubrovačkom govoru il jedan primier, u 'kojem vul-
garno lataisko zatvoreno e prelazi uo. To su-Tre basolche, što znači
tri crkvice, II Gružu, Basolca je stari dubrovački romanski izgovor
za latinsko basillca, vulgarno latilns:ko baseleca". Prema tom pri-
mjeru činilo h se, da imamo .istu podavu ;1 'lt Calarnotta, alil na ža-
lost, Calamotta i Basolcha nijesu isti slučajevi. U Calamotta, ako
stoji mjesto Calameta, vokal e se nalaz] u otvorenom naglašenom
slogu, a u Basolcha u zatvorenom. To je' za svakoga romanista od
osnovne važnosti. Preko ove činjenice on ne smije olako da priieđe.
Zbog toga mislim, da Jirečekovo tumačenje nije točno, koliko
se tiče sufiksa -eturn, koji se nalazi u izvedenecs Calameturn od ca-
lamus »trska«,
Nego ima u Konavliu i 'll Crnoj God tuđica kolomat (kratki si-
lazni akcenat na prvom o i duljina na a), koju Vuk biJježi u značenju
kamenja, kojim je zaokruženo gumno, a služi, da se zrnje, kad se
žito vrši, ne razleti na razne strane«. Akaderniiski riečnikvtumači
ovu riječ grčkom izvedenicom kalarnotš (s naglaskom na krajnjem
n,što znači »trsteni pletere. Imali bismo uzeti, ako je ispravna ova
etimologija, da je prvobitno gumno bilo zaštićeno okrugom od trske-
va pletera, a kasnije, da je ovaj slabidi pleter bio zamijenjen jačom
ivicom od karnenia. Međutim, ako je istina, da Je kolomat grčka
riječ, onda nam je nejasna promjena grčkoga vokala o, ikoji se bilježi
sa omega, II našem izgovoru u vokal a, kad mi ovaj grčki vokal
obično zamienjuiemo sa u. Oblik "kolomut, koji bi bio pravilan, nije
nIgdje potvrđen. . . .
16"
243
 Zbog toga treba za posuđenicu kčlomat tražiti, PO mojem mišlje-
nju, drogu etimologidu, Tu je lako naći. Kao calametum što je lako
shvatliiva latinska izvedenica, tako se od iste osnove može u latin-
skom napraviti i druga izvedenica sa sufiksom -atus. Calamatus
znači »snabdieven trskama«. Area calarnata značilo je »gumno
snabdieveno Hi zaokruženo pleterom od trske«, Od calamatus na-
staje po našim fonetskim pravilima kolomat, Izvedenica calamatus
očuvana je li u novogrčkorn, Na Peloponezu imamo grad, koji se
zove Kalamata, Isto je tako lako moguć naziv insula calamata, što
znači otok, na kojem raste, ili koje je snabdieveno trskama, ,Hi koje
treba trske. Koločep se naime odlikuie izvrsnim vinogradima, a na-
ziv calametum postoji u kotorskim ispravama za vinograde, koji
su se nakoliavali trskarna. Latinsko naglašeno a može da prijeđe u
nekim slučaievirna u 0. 5 To se opazilo i u latinskim tuđicama, koje
su ušle u arbanaski jezik. Calamota može, prema tome, vrlo lako da
predstavlja stari dubrovački romanski izgovor.
Razlika izmedu Dalafota i Calaphodjum stoji najprije u svršetku
-ium. Čini se, da naše č u Koločep može da stoj,i u vezi s ovim svr-
šetkom, ali samo onda, ako pretpostavirno Calaohodium, a tu pretpo-
stavku možemo da učinimo, jer smo kod Dalafota utvrdili u doku-
mentima osctlacllu između t i đ. Latinska grupa ti pred vokalom
daje zaista č u našim starim romanskim posuđenicama, kako poka-
zuje račun za ratione, puč za puteus »bunar« i t. d.
Ali ne smiderno da ne opazimo, kako postoi e još dv,ij1e teškoće,
koje opažamo, kad uporedimo Koločep i "Calaohotium, Prva je u
tome, što mjesto grčkoga o nalazimo e u našem jeziku. Ovu teškoću
možemo da uldontmo na taj način, ako uzmemo, da je u Dubrovniku
drugi dio grčkoga složenoga 'adjektiva elaphćpus, elanhopodos bio
preveden latinskom istoznačnom r,iječi pes, pedis »noga«.
Druga teškoća lež! u tome, što ne, nalazimo -nigdie u potvrdama
Koloneč kao naš oblik, već samo Koločep. Opažamo dakle u hrvat-
skom obhku čudnu metatezu, koja je možda nastala pod utjecajem
naše opće riječi čep; ali ne znamo razloga, zašto se umiješala ova
riječ u oblik Koločep. Možda je tome uzrok kakva nama još nepo-
znata predodžba o vinogradarsko] vrijednosti ovoga otoka. Poznato
je, naime, da se na Koločepu nalaze odlični vmogradi,
Što se tiče početnoga C- u Calaohodium mjesto *Elaphorpodium,
to možemo lako objasniti utjecajem drugoga imena ovoga otoka Ca-
lamota. Izmedu Da1afota i Calamota u starom dubrovačkom govoru
i onako je bila razlika samo u suglasnicima i i m. Zbog velike slič­
nosti mogli su naizmience utjecati: jedan na drugi.
Ovo lingvlstlčko jsplttvanie, ako u svim pojedinostima i nije
posve pouzdano, dovodi nas do uvjerenja, da je Koločep u starom
. dubrovačkom govoru imao dva naziva, Calafota i Calamota. Prvi
naziv bio je u uskoj vezi s imenom otoka Lopud. Zbog; toga su se
dubrovački Romani morali od:l'l1čiti za jedan od ova dva izraza, kad
su htieli da označe Koločep. Oni su se odlučtli za naziv Calamota.
Od njih su ovaj naziv preuzeli Talijani, a u novije vrijeme i Hrvati
i Srbi u Dubrovniku.
OMik Koločep upotrebljava se samo rijetko u hrvatskom dubro-
vačkom narječju. Baš rijetkost upotrebe ovoga oblika može da nam ,
objasni ono veliko izopačivanje staroga oblika Calaphodium, koje
opažamo u Koločep.
I druga činjenica izlazi s nekom izvjesnošću iz ovoga ispitivanja,
a ta leži '11 ovome. Oba otoka, koja leže 'll neposrednoj blizini, i Lopud
i Koločep, zvala su se u dubrovačkim. dokumentima gotovo podjed-
nako s malim razlikama, Zbog toga je nastala s vremenom potreba,
da se razlikau imenu oba otoka jače istakne.' To se postiglo tako,
da se diferencija uvela' ne' satno u početni konsonant, već i II svr-
šetak. Grčko "elaphćpoda bilo je latinizirano pomoću vokalskoga
lattnskog suftksa -ium. Trag toiIatinizaciri, ako je naše tumačenje
ispravno, očuvao se u hrvatskom obliku Koločep. Početak pomenu-
toga grčkog složenog pridjeva izmijenio' se pod utjecajem naziva
Calamotta.
Činjenica, da jedan dalmatinski otok može imati dva naziva 'u
jednom istom jeziku, kao ovdje u govoru starih dubrovačkih Ro-
mana, ne iznenađuje. Opazili smo to i prije, kad smo proučavali na-
zive otoka u zadarskom arhipelagu, naročito Pašmana i Paga:
Glavno naselje na ovome otoku ima drukčije ime nego što se
zove samotok. I ill tome vidimo odstupanje od pravila dalmatinskih
otokavgdie se gotovo redovno glavno naselio zove jednako kao i
sam otok. Ovdje se zove to naselie Gornje i Donje Čelo. Imamo tu
istu riieč kao i na otoku Krku, gdje se najveća uzvisina iznad stare
Baške zove Velo Čelo. Inače ova riječ služi kao ime mjesta vrlo
rijetko. Nalazi se samo još jednom kao ime naselja u kotaru karlo..
vačkom. Kao metaforički izraz za naselje položeno na uzvisini vrlo
je 'lako shvatljiva. Složenica s ovom osnovom Celooek služi kao
oznaka terena ne samo kod Dubrovnika, nego i kod Zadra.
Zabilježiti još treba nazive rtova Ratac, deminutiv od nit,' j
Bulinjak, naziv, koji dolazi kao naziv potoka u NR Srbiji, 6 Značenje
je nepoznato. Neobični su nazivi rta Čavalika no, prema Looudult
rta i uvale Mačuš (I 1).

Bilješke:
1 Upor. Die Romaneni.n den Stšdten Dalmatiens wiihrend des M'Jttel-
alters, sv. 1. str. 61, 89.
2 Upor. moj članak u Nastavnom Vjesniku, .XXIX (1921),.. str. 333 i sl,
8 Upor. Bartoli, Le Tre Basolehe e la coppia basilica edj. ecclesia u Re-
šetarovu zborniku ,.Iz Dubrovačke prošlostl«, str. 413-428. Upor. još za e pee-

245
ma a arbor nucis seu nugata (od nucetum) g. 1428. u Lam. Rag. kod JLrečeka
o, c. str. 91 i ime biljke botva za beta kod Bernekera Slav. etym. Worterbuch
'Str..78.
• Sv. V, str. 212 prema Miklošiču Etym. Worterbuch der sl. Spr. str. 125.
5 Upor. moj članak ill Zeitschrift fUr romanische Philologie sv. L, str. 488
i sl., sv. LIV, str. 191 i sl
6 Akad. Rječnik, l, str. 730.

8. L O K R U M I D A K S A

I.

U elafitske ~l~ dubrovačke otoke moramo ubrojiti i ova dva

mala, dražesna i ubava, od kojih prvi leži u otvorenoj pučm; nepo-
sredno kraj Dubrovnška, a drugi pred gruškom Lukom.
Kao što imena ostalih elafitskih otoka nijesu poznata iz starine,
već iz srednjega vijeka, tako nijesu poznata ni ova dva. Dubrovački
arhiv pruža i za njih obilje potvrda, za Lokrum zbog toga, što je bio
sjedište glasovitog starog benediktinskog samostana. Zbog samo-
stana na njemu često se spominie i Daksa.
Za oba imena ne pružaju stari dokumenti jedinIStvenosti II pisa-
nju, ,i to s obzirom na suglasnik i xarnoglasnik, koji se nalaze na
početku obaju imena. Suglasnik đ- na početku nekoga imena mjesta
sastavljači dokumenata smatraju, naime, redovno kao latinski pri-
jedlog de »od, iz«j, zbog toga, kad oišu latinski, isouštaju ga misleći,
da će na taj način dobiti pravilnih latinski, obbk za to ime. Suglasrrtk
I- na početku riječi smatraju opet latinski sastavliač] listina kao fO'-
manski član pa ispuštaju i ovaj sUlgl:asnik misleći, da će se tako više
približiti' latinskom jeziku, koji nije poznavao člana. U istoj su nepri...
tici latinski sastavljači listina i kod imena miesta, koja se počinju
samoglasnikorn a.' I taj 'početak identificiraju oni s latinskim prHed-
logom ad »kod, U«, pa ga ispuštaju misleći i opet, da će isouštaniem
restaurirati pravHnijj, Latinski oblik Kad je trebalo da pišu imena
ovih dvaju otočića u latinskim spomensclma.vdubrovačkt latinizatori
bili su na sto muka. Zbog toga nije čudo, što u pisanju: njihovih imena
niie moglo bilti jedinstvenosti u srednjem vijeku, kad prvi prut sa-
znajemo za njih.
Etimolog, koji, iana da objasni, šta ova dva imena znače i odakle
potječu, također je na sto muka. On ne može da točno utvrdi, kojim
konsonantima i vokalima su se ova dva imena prvobitno počinjala
ulatinskom jeziku, iz koga se razvio stari dubrovački romanski go-
vor- Mi, prema tome, ispitujući ova dva imena, ne možemo da točno
utvrdimo njihovo pravo podrijetlo. Sigurno je tek tolško, da nijesu
slavenska, . .
 Najstarija potvrda za Lokrum potječe iz godine 1115.2 , kad se
piše Lacromono (s naglaskom na prvom o, kako se može zaključiti
iz kasnijih oblika). ALi već godine 1200. latinizator drži početno 1-
romanskim članom i piše latinski ovo ime de Acrurnina (izgovori s
naglaskom na u iiz istog razloga). Pridjev izveden odatle pisao se
lacromonense (monastcriurn): ovako g. 1270., 1237., 1238. i 1352.
Dubrovački statut piše Lacr6mOI1JUm iJacrimonensis, Ove pseudo-
latinske potvrde ipak su dragocjene. Iz njih naime etimolog' crpe
saznanje, da je m u Lokrum. kako se otočić hrvatski piše i zove,
odnosno u Lacroma, kako ga danas Taliiani pišu i zovu, nastalo asi-
milacijom od suglasničke grupe skupine mn. Ova istina dade se do-
kumentarno utvrditi, jer tu suzlasntčku grupu zaista nalazimo god.
1366., kada se spominje (abbas rnonastern sanctae Mariae de) La-
crumna.
To je zacijelo oblik, koji se govorio u starom dubrovačkom
romanskom govoru. On pokazuje ispadanje nenaglašenoga pretpo-
sljednjeg vokala, t. zvo penultime. ALi je već u tom govoru postojala
tendencija, da-se ujednači Hi asimilira suglasnička grupa mn. O. 1360.
. čitamo Lacruma, što može također da bude oblik, koji se govorio
u tom govoru. Iz ovoga je pravilno nastao naš obHk Lokrum, i to
kao imenica muškoga roda, kakvi su $otovo svi dalmatinski otoci,
izuzevši Premuđu, Vrgađu, Korčulu i Soltu, koi} su i u našem jeziku
ženskoga roda kao i u talijanskom. U ranijim našim studijama utvr-
dHi smo, da su to posuđenice j;z službenoga mletačkog govora. Mle-
tačka službena upotreba li taliianska škola dala je ovim oblicima
velik] prestiž, pa su iz talijanskoga ušli i u naš jezik.
Pravilo o muškom rodu za dalmatinske otoke ne vrijedi ni •
onda, kad su nj;ihova imena dobila oMik naših pridjeva. To su La-
stovo, Biševo i Čiovo. Rekli smo i razlog, zašto je tako. Ima se ra-
zumjeti opća riječ ostrvo. .
Latinizatori, koji pišu latinske povelie, prave od dubrovačko­
romanskih oblika Lokrumna i Lacruma nove obkke ispuštajući
početni slog la- zbog toga, što ga smatraju taliianskirn članom, pa
pišu ime našega otoka t Crurnna, Cruma, Croma.
Treba sada još da objasnimo, odakle Je ono izmjenjivanje samo-
glasnika o pored u. Kako se ovo o javlja već u 12. vijeku, teško je
misliti, da bl ta pojava mogla biti neko toskaniziranie ili veneciia-
niziranje dubrovačkoga romanskog obI:iika Crumna. Vjerojatnije mi
se čini, da se tu radi o starom dalmatinskom rornanskom izgovoru,
koji također dieknnice zamjenjuje dugo latinsko u sa 0. 3
Zbog svega toga vrlo je vjerojatno, da ovo ime potječe od latin-
ske riieč! acrumen (gen. acruminis s dugtm JI), što znači »kiselo
voće«. talijanski agrume. To bi znacilo, da je Lokrum, koii se i da-
nas odlikuje bujnom vegetacijom, bio zasađen stabaliern, kojega je
plod bio kiseo (naranče, limuni).
247
 Što se tiče prijelaza latinske imenice iz treće deklinacije u prvu.
to Sie može objasniti činjenicom, da su sva romanska imena dalma-
tinskih otoka, 'Uzevši ovamo i Arhe, ž. r.,; ii to na -a (prema lat. insula;
tal. isola). Ali i ne mora da je to razlog, jer irna romanskih diiale-
kata, gdje je. latinski acrumen prešlo u prvu deklinaciiu: agrurnna
(Napuii), la gruma (tal. provo Marche), u Kalabriii agrumu pored
gruma »prugno«."
*
* *
Arhivske potvrde za otok Daksa isto su tako nestalne s obzirom
na početni konsonant. Dokumenat iz g. 1292; piše (in loco sancti Sa-
vini de) Daxa. Ovaj latinizator očigledno smatra, da d- pripada
osnovi riječi. Drugi opet piše god. 1350. (lo monastero de) Achxa,
gdje se vidi, da d- smatra latinskim prijedlogom pa ga ispušta.
Suglasnička grupa ks nije bila podvržena u starom dubrovačko­
romanskom govoru iednačeniu Hi asimilaciji. Zbog toga se ona piše
tl ovoj riječi II dokumentima, a j danas se još točno izgovara. Ta [e
grupa karakteristična za dubrovački romanski govor i njom se oštro
razlikuje od romanskih govora na Apeninskom poluotoku. Ima ipak
i dubrovačkih dokumenata, koji tu suglasničku grupu ujednačuju
onako kao u talijanskom jeziku, drugim riječima, koji tallianizjraiu
ime dubrovačkoga otoka. Ovom se postupku ni najmanje ne čudimo .
.Vidj,eH smo ga već u pisanju imena dubrovačkih otoka Šipan i Šu-
met: Ginppana i Gionchetto, gdje je samo početak imena toskani-
ziran, a ostali dio naziva ostao je onakav, kakav je bio II starom du-
brovačkom romanskom govoru. Taliianiziranle u pisanju otoka
Daksa opažamo već g. 1284., kad se piše (sanctus Savinus de) Das-
sa, ili g. 1322., kad čitamo (monasterio de) Asse Hi (de) Assa.
Teško je sigurno kazati, šta znači ova riječ. Možda je isto što i
latinska axis »rudo ili osovma«." Pored axis mora da je postojao
već u latinskom i oblik axa, jer imamo u romanskim jezicima odatle
izvedene imenice axilis i axalis. Ako je ispravna ova etimologija,
onda bi to bio metaforički naziv za duguljasti otočić, koji se kao
uska zavinuta osovina ispriiečto pokraj Lapada u Gruškom zalivu.
Paralelu za ovakav naziv ima1i bismo i u imenu školia Ruda (s krat-
kim sjlaznirn akcentom na u), koji se nalazi pred Suđurđem na
Šipanu.
II.
Ako identificiramo elafitske otoke s dubrovačkima i ovamo
ubroiimo i Lokrum, onda moramo tu računati i četiri otočića iH, ško-
Ua pred Cavtatom. Austro-ugarska speciialka irna za njih talijanski
kolektivni naziv Pettms di Ragusa vecchia. Ovamo idu dva koji
nose svetačke nazive Supetar i Superka < Sanctus Petrus i sancta
248
Petr(onm)a, i dva, koja Je teže etirnologiiski tumačiti, Bobara i Mr-
kan." Posliednf se zove tal. Mercana, a ovako se zvao od 13. viieka
i u dokumentima. Cini se, da su oba nekada izazivala izvjesne da-
nas nepoznate folklorne predodžbe, jer je Palmotić držao, da su to
nekada bili viienici, Kako se u 14. vijeku talijanski pisao i Marcana,
rtastalo je u Cavtatu mišljenje, da se na njemu nalaz itl a crkva sv.
Marka. Vjerojatnije je od ovoga mišlienie, da je od iste latinske
osnove, od koje mrkiienta, koju smo riieč kao toponim vidieli u
lastovskom otočkom skupu. Prvobitno značenje bilo bi »hrid, gre-
ben«.? Bobara je možda barbaria (insula), ali Cavtaćani više vole
vidjeti u ovom imenu Sancta Barbara".
I pred Lapadom stoji oko sedam si,tnm školiića, koje jugosla-
venska speciialka zove Grebeni, a austro-ugarska Pettini istoga zna-
čenja. Nj1ih je djelovanje mora odcilepilo od Laoada. Narod ih zove
Kantenari. Zacijelo je to latinska riječ, ali nije si!gumo koia,"

Blilhšk.~ :
1 To se vidi i u pisanju imena Obrovac u doba hrvatske narodne dina-
stije, koje se piše latinski pored Abravizo još i Bravizo iBrauzo.
2 O svim potvrdama za ova dva otočića upor. moj članak u praškom
slavističkom časopisu Slavia X, str. 483 i 482.•
3 O tom. problemu bavit ću se drugom prigodom. Upor. na Mljetu Rope
za rUpe!:.
• Upor. Rohlfs, Dizionario dialettale delle Tre Calabrie, I, str. 77.
5 Nalik je i na predindoevropsku riječ epirotsku daxa, koja znači »more«,
a potvrđena je kod Klementa Aleksandrijskog u 3. vijeku poslije naše ere.
Upor. Budimir, Revue internationale des Etudes balkaniques, sv. II, str. 201
i A. Mayer, GIotta XXIV, str. 186. '
8 Akad. Rječnik, VII, str. 63.
7 Upor. matiJU studiju u Nastavnom Vjesniku, XXIX (1931.) str. 335 s. v.
8 Zore, Dubrovačke tuđinke, str. 4. Mišljenje Cavtaćana nije vjerojatno,
jer se u Dubrovniku ova svetica pojavljuje s grčkim fonetizmom Sutvara (na
Sipanu). Upor. moju studiju u časopisu Slavia, X, str. 482.
9. U pomenutoj studiji Slavia X, str. 481, bilj. 4 pomfšljao sam na latinsku
izvedenicu od caput »glava«, il to od augmentativa capito: capiton -arius »gla-
vešlne«, Za ovo tumačenje, da se može primiti kao isnravno, trebalo ,bi po-
tvrda iz dokumenata.

249
 v. OPĆI PREGLED JADRANSKI" OTOČKI" SKUPOVA
S GLEDIŠTA TOPONOMASTIKE
I.
Promatrajući dosada problem romanstva i slavenstva na našim
jadranskim obalama i1šl1i smo od j,ednoga do drugoga otoka. Na prvi
pogled čilnilo bi se, kao da nijesmo imali na umu veće otočke grupe,
već samo pojedine otoke. AlJi. il pri isoitivaniu ovoga problema, koji
je u isto doba ji etnografski i lingvistički, nametala nam se i1pak sama
od sebe, već u pččetku, potreba da mnogobrojne otoke naše istočne
jadranske obale svrstamo u' veće ili manje grupe.
Ovako grupiranje nameće se i onda, kad se ti otoci proučavaiu
sa gledišta. geografskoga ili geološkoga, ili s bilo kojih drugih nauč­
IlJi'h gledišta, tako biline geografije, ekonomske produkciie i t. d. Ali
u svim ovim slučajevima principi grupiranja ne mora ua budu jed-
nake prirode, i' to zbog različitih ciiljeva, koji se žele naučno utvrditi.
Za naš problem osnovna su ova pitanja:
1) S kojih točaka susjedne obale dobiše jadranski" otoci svoje
najstarije slavensko stanovništvo? .
2) Kakvo su stanovništvo zatekli najstariji slavenski koloniza-
tori na njima?
3) Kako su Slaveni izrniienili topografsku njihovu nomen-
klaturu?
4) Kakvih je tragova ostavilo predslavensko stanovništvo na
njima?
5) Ako je na zajedničkom prostoru postojala u prvom početku
kakva simbioza između oba elementa, pita se, kakve je prirode bila
ova zajednica u etnografskom, lingvističkon» i ekonomskom pogledu
i kakav je bio dalji razvitak ove simbioze. Koji je elemenat izašao
kao pobjednik ilZ nje .~ zbog koji;h razloga?
6) Pored ovih osnovnih pitanja javlja se napokon i pitanje, kako
je djelovala u navedenim pravcima mletačka uprava na našim oto-
cima; a naročito, kakve su tragove ostavila na našim otocima broj-
na rnetanastatička kretanja pučanstva s dalmatinskoga kopna, koja
su bila izazvana turskim ratovima.
250
 ll.
Polazeći sa gledišta ovih pitanja, nema sumnje, da se naši dal-
matinski otoci dadu isto onako grupirati kao i u slučajevima, kad
se proučavaiu s drugih naučnih gledišta.
Polaznu otočku grupu za naše studije, kad smo ih pisali za Ja-
dransku Stražu, sačiniavali su oni dalmatinski otoci, kojih najsta-
rije slavensko pučanstvo potječe od Neretljana. To su: Brač, Hvar,
Korčula, Mljet, Vis i Lastovo.
Za ovu grupu utvrdili smo i najstariji slavenski kolektivni na-
ziv, očuvan u dokumentima iz doba narodne hrvatske dinastije, na
žalost samo u latinskom pridievu morstious, koji Je izveden od na-
šeg pridjeva morski. Naš naziv zemlje, od kojle je izveden ovaj, pri-
djev, nije se očuvao u hrvatskom obliku. Prema Konstantinovu
grčkom nazivu starohrvatske župe Parathalassia možemo ipak za-
ključiti, da je glasio j;lit Primorje iH Pomorie. Prvi naziv je običan
i danas kod iužnih SLavena, drugi SiU nekada upotrebljavali baltički
Slaveni,
Dragocjen podatak, da je postojao kolektivan naziv za otočki
skuo, pružio nam je latinski naziv za nj· i~ doba hrvatske narodne
dinastije. Bio je to latinski naziv zemlje Maronia .i od tog naziva
izveden latinski pridiev marianus.' Prvi naziv protumačili smo kao
latinizirani oblik ~ govora domaćih (po svoj prHid spljtskih) Latina.
Latinski suvremeni pridjev mogao bi da· sadržava na latinsku
'izopačenu fonetiku i!Z domaćega' romanskog narječja, kako se go-
vorilo u Splitu. Mjesto ispravnoga klasično-latinskog pridjeva ma-
rinus »rnorski«, moglo :se govoriti u sp'Iitskom narječju *marainu.
Od ovoga domaćeg obliika mogao je da napravi učeni! 'spHtski latini-
zator pridlev marianus, da dobije bolju vezu s lat. mare »rnore«.
Primiietitš ipak treba, da je sve ovo, što kažem,samo lingvi-
stička konstrukcija, lt koju se može vjerovati, ali nikakva činje­
nica, koja se mora kao istina primiti.
Kako biva i u romanskim zemljama, tako se događa i u Splitu,
kad je riieč o najstarijim Ionetskim pojavama domaćega jezika. Naj-
-stadje riječi, koje su pripadale jadranskim Romanima ilLi Slavenima,
nijesu vjerno i točno zabiliežene, onako, kako bi to učinio današnji
d!Halektolog, kad isplituj,e narječja ovih krajeva; već je srednjovje-
kovni 'latin~ator dao klasični latinski izgled riječima domaćega
govora. Tako je našem pridievu morski dodao još latinski sufiks
-lcus i pisao, prema suglasniku slavenskoga lokatrva, na latinsku
morsticus: a oblike, koje su govorili splitski Roman~, pisao je Ma-
Tonia, marianus mjesto klaslčnolatinskih Mar.inia, marinus.
251
 Na ovom otočkom skupu našli smo tragova domaćem roman-
skom govoru u nazivu službenJika ondašnje administracije bucarius,
mjesto klasičnolatinskog vicarjus. ,
Našli smcnadalie dosta starih romanskih ostataka u topono-
mastici.
Slavenska toponomastika ovoga otočkog skupa pokazala je ne-
samo razna prilagođivania romanskih naziva slavenskom izgovoru,
nego se Ispoliila i kao osobito kreativna. U golemoj većini topograf-
ska nomenklatura za naselja, brda, obale, čestice zemalja i t. J.~
sasvim je naša. To smo sve vidjeli u pojedinostima, uza sve, što
nismo mogli da sistematski obradimo sve slavenske top onomastičke
motive. ' . .
Koliko je toponomastika ovih otoka predslavenska, predrimska
Hi romanska, radi se uvijek o t. zvo lingvističkim reliktima, nikako
o foponomastičkoi sisternaticl, koja obuhvata cijelu geografsku je--
dinicu otoka. . .
'"
* '"
Kao druga otočka gruoa ukazao nam se dubrovački (elafitskiš)
arhipelag, koji je naročito obilježen g-rčkim tooonomastičkim osta-
chim, a oid niih je najvažniji grčki (egeiski) naziv za male otočiće Ili
školieve skčpelos, očuvan u (Mali i Veliki) Skupieli kod Lopuda.
Slavensko stanovništvo ovoga drugog otočkog skupa zacijelo
je iste provenijencije, koje. r dubrovačko. Ono proishodi iz zahurn-
sk:Og (kasnije nazvanog hercegovačkog) zaleđa; Iiekavsko-štokav-
sko je, dok Ie stanovništvo neretlianskogaotočkogskupa, kolilko je
najstarije i nije izmiljenjeno kasnijim migracijama, čakavsko-ikavsko,
Širenje dubrovačke vlasti na MIjetu i Lastovu učinilo je, da su il ovi
prvobitno nerctlianski otoci izjednačeni u linzvlstičkom pogledu s
ostalim dubrovačkim arhioelagom.
I u tom otočkom skupu ustanovili smo isti toponomastički zakon
kao i na neretlianskom. I ovdje su predslavenska, romanska i pred-
rimska imena mjesta samo J:jngviJstički relikti, -
Toponomastička slstematika je isključivo slavenska, te obu:"
hvata sve top onomastičke motive karakteristične za slavenska ime-
na mjesta. Ove smo motive, koltko su karakteristični, skicirali samo
. u glavnim crtama, idući: od jednog otoka na drugi zato, što se zala-
ženje u detalje mora rezervirati za monografiju (} svakom otoku. 3

. • ..
252
 Kao treći naš jadranski otočki skup ukazao se splitsko-trogirski,
koji nije brojan. Mi smo ga okarakterizirali, ispitujući imena mjesta
'Otoka Šolte, Čiova i Drvenika. Ovaj se skup, kao sjeverno-zapadni,
usko naslanja na neretlianski.
Kao zaseban skup mora se smatrati zbog toga, što usko suvisi
sa Splitcm, i preko Splita i Trogira vršila su se zacijelo najstarija
kretanja pučanstva na njima.
Ispitujući imena mjesta na njima utvrdili smo iJslte osnovne za-
kone, koje i za neretlianski i dubrovački arhipelag.

*
* *
Završivši istraživanje na ova tri arhinelaga prešli smo u sje-
verni Jadran, na kvarnerski arhipelag, kao na četvrti otočki skup.
Ovdje smo utvrdiJi brojne romanske toponomastičke relikte,
koji stoje u vezi s iJzumrlim romanskim govorom u gradu Krku. To
smo opazili naročito na otocima Krku, Cresu i Lošinju, dok smo u
toponomastici otoka Raba i Paga našli zasebnih zajedničkih roman-
skih crta.
Što se tiče slavenskoga elementa, ovaj otočki skup Je čakavski,
koliko nije pučanstvo izmijenjeno novim kretanjima. Lingvističke
veze ovih otoka jake su i s Istromt s Hrvatskirn Pmnoriem, Ovdje
se glagolica naibolie očuvala. Kao II Istri, i ovdje nailazimo na ekav-
ske čakavce, na starinske diij.alekte (kao u Vrbniku), što je ostavilo
tragova i u toponomastlci ovih otoka.

*
.* *
. Kao peti otočki skup na Jadranu treba smatrati sve brojne otoke
južno od Kvarnera, točnije rečeno, sve, koii se nalaze na prostoru
južno od crte povučene od Veloga Rata na Dugom Otoku i Privlake
kod Nina do Prmanture u Istri i sjeverno od maloga trogirsko-
splitskog otočkog skupa.
Ovai otočki skup naročito je razdrobljen i brojan. Otoci mu se
protežu u raznim pravcima, najčešće- paralelno s obalom dalmatin-
skoga kontinenta.
S gledišta etnografskova I Hngvističkoga naivažnida činienica
leži II tome, što se svi grupiraju oko dva važna gradska naselja, oko
Zadra i Šibenika.
Od ova dva grada prvi je u isto vrijeme i predrimsko i pred-
slavensko naselje. Bio je dakle od pamtivijeka gravitaciona tačka
ne samo za ekonomski i kulturni život pučanstva brojnih otoka.
253
geografski naslonjenih na ovaj grad, nego su se preko zadarskog:
teritorija vršila i naseljavanja i izmjene u pučanstvu ovih otoka.
Naročito treba istaknuti čil(lden~cu,što Zadar, uza sve, što je bio
važan adrninlstrativns centar mletački, ipak nilje mogao da izrniieni
nikako hrvatski značaj arhipelaga.
Ovu činjenicu treba ovom priHkom naročito istaknuti zbog toga,
što su se mnogo brojniji tragovi romanstva održali u kvarnerskom
arhipelagu, gdje su postojali mnogo slabiji~ administrativni centri
negoli ovdje. '
Drugi je južni gradski centar ovoga otočkoga skupa Šibenik;
grad, koji uopće nema rimskih tradicija. već mu prvi počeci sežu u
doba hrvatske narodne dmastiie," kad se pomirue kao boravište hr-o
vatskih kraljeva Krešimira (1066.) i Zvonimira (1080).
U doba hrvatskih kraljeva označuje se kao castrum »utvrđeni
grad« (apud castrum Sibinico, g. 1088.-1089., castrum Sibenicense
g. 1045.-1067.).
Kakvo se značenje ima dati oznaci castrum, tose nedvoumno
saznaje .iz podatka, što ga čitamo u zaključcima spliltsk9ga crkve-
noga sabora iz g. 1045. Tu se vidi, da trogirski: biskup Ea da dobije-
pod svoju juris(lJiikciju »šibenski grad sa čitavom njegovom župom«
(latinski: castrum sioenicense cum tota sua luna). To znači, da je-
'prvobitno Šibenik bio hrvatsko župsko utvrđeno naselje. Svaka..
naime, slavenska župa imala je svoj grad, svoje utvrđenje,' u kojemu
ie bilo siedište župana i gdje je u slučaju rata pleme nalazilo vojničku
zaštitu. U taj je grad zalazio, kako smo vidjelđ~ i vladar ii tu vršio
svoja vladarska prava, izdavao listine, donacije ~ t. d.
Postanak Šibenika vezan je dakle sasvim na hrvatsku admini-
strativnu organizaciju, na obrazovanje hrvatskih župa na obalama
Jadrana." To mu daje i naročito značenje za pitanje, koje nas zanima..
za najstarije odnose slavenstva i romanstva na otocima, što gravi-
tiraju prema Šibeniku." Rado bismo znati, daIi i na ovom teritoriju
ima tragova romanskih relikata i kakve su -prirode. Na to pitanje
odgovorila je analiza toponomastike ovoga otočkog skupa, da ih
zaista ima.
Na obalskom potezu, koji. stoji sučelice zadarsko-šibenskom
otočkom skupu, podigle su se i druge starohrvatske župe, kao Si-
draga, kojoj se ime do danas -nHe očuvalo, Nin, gdje j'e župski' grad
nastao na predslavenskoi osnovici, i t. d. Na ovom obalskom potezu
administrativni život starohrvatski naibolie je potvrđen u očuvanim
dokumentima. Zbog toga je odosobitoginteresa za naš problem bilo
proučavanje toponomastike ovoga otočkog skupa. Ali :t ovdje smo
utvrdili isti toponomastički za:kon, koji i na OIStaLE skupovima:
Predrirnski, latinski i romanski toponimi ukazuju se saI1l10 kao lin-
gvističktrelikti (njem. Wortrelikte), dok slavenski: obuhvaćaju sve

254
 geografske, ekonomske i kulturne odlike otočke jedinke, kako ih
zamišlja narod, koji ih nastanjuje. Oni su sistematske prirode.
S druge strane, nije moguće geografski rastavljati u dviie grupe
one brojne otoke, koh ispunjavaju pomenuti prostor. Zbog toga mi se
čini, da ne treba razlikovati ni za pitanja, koja nas zanimaju, napose
zadarski arhipelag od šibenskoga, već ih treba uzeti sve zajedno
kao peti jadranski otočki skup.
Isto tako geografski nije moguće dijeHti Čiovo i Šoltu od.neret-
lja:nskih otoka Brača i Hvara, kad poluotok Peliešac i onako impe-
rativno zahtijeva, da se Korčula i Mljet uzmu zajedno s dubrovač­
kim otočkim skupom.
Kako na svim ovim otočkim skuoovima vlada isti' top onoma-
stički zakon, čini nam se najiednostaviie, da za cio materijal upo-
trebimo običnu geografsku diobu Jadranskih otoka.

Bilješke:
1 O postanku naziva morstious, Maronia, marianus spremam lingvi-
stičku studiju, u kojoj ću naučno obraditi misli, što ih ovdje nabaoujem bez
naučnoga obrazloženja. Ali već sada ističem, da je Barada dobro interpretirao
ove historijske nazive, rekavši u Starom-v. Prosvjeti, n. s. II (1928)\ str. 52\i sl.,
da se odnose ne na kopno, nego na neretljanske otoke. Upor. i moje tuma-
čenje naziva morsticus, Maa-iani i Maronia dano ranije u Južnoslovenskom
filologu, knj. VI, (1927), str. 65 i sl. br. 27. II vezi sa Konstantinovom starohrv.
župom Parathalassia.
2 O ovom nazivu v. Hrvatska Enciklopedija, sv. V, str. 670 s. v. Elafitski
otoci.
3 U pripremi su moje monografije o toponomastici Raba i Krka. Veoma
koristan je i za ove studije onakav zbornik.j kao što. je Jutronićev Brački
, Zbornik, koji je izišao u Splitu. Naročito bi bile korisne historije svakoga
jadranskoga otoka napose. od još veće bi koristi 'za toponomastička istraži-
vanja bila onakova .antropogeografska ispitivanja, kakova su dali l) pokojni
direktor kotorske gimnazije, Rabljanin po porijeklu, Lucijan Marčić za sje-
vernodalm, otoke Rab, Pag i Vir i za zadarsko-šibenske otoke (Srp. etnogr.
zbornik, sv. XXVIII i XLVI) i 2.): Dr. J. Sindik za Dubrovnik i okolinu (ib.
sv. XXVIII). Samo bi toponimi morali biti zabilježeni po leksikografskim
principima, da bi bili upotrebljivi za lingvističke studije.
4 Uporedi Rački, Documenta, str. 66, 13'2, 149, 200, 429.
5 Toponomastičkih tragova župskom uređenju nalazili smo u dosada-
šnjim člancima dosta puta i na otocima.
6 Kao značajnu lingvističku činjenicu treba istaći okolnost, da pridjev
od ovoga imena grad-i ne glasi šibentčki; nego šibenski. To znači, da je u
pridjevnoj izvedenici ispao sufiks imenice -ik. To je vrLo stara značajka na-
ziva Sibenik.

255
 VI. SISTEMATIKA JADRANSKE OTOČKE TOPONIMIjEl

I
Sa gledišta slavenske toponomastike čitav jadranski otočki ma-
terijal dade se razdijeliti na dvije vehkegruoe, na oredslavenske i
slavenske toponime. Kako Slaveni dolaze na ove otoke oko VI. sto-
ljeća i poslije, a to je romanski period, kad se počinju formirati ro-
manski jezici na razvalinama rimskogacarstva, potrebno je među'
predslavenskim toponimima' raz'lti:kovati više slojeva: a) rani roman-
ski, b) rims.!siJ.-e) predrimski, ". .
R~mljani dolaze ovamo za vrijeme Teute i nakon velikog ilirskog
ustanka i nalaze ovdje naselja i etnografske elemente, ekonomsku
eksploataciiu otoka i t. d., sve ono, što čini preduvjet za tooonoma-
stilku. Zbog toga je opet u predrimskom sloju toponima potrebno raz-
likO"vati,v,iše, t,oponomasti,c,Vkih g,rupa,: l.~,
Hirsj{~_tot)()!1im~2., ~,IČ.,.k~~ 3.
l,",

jo~starjJl;tID~9Jteran$e.# kQllJPriiDadajuAanas So~ nepoznati!TI'lingyi-

'stičkim i etnografskim.,elementima.
"-'pOštavlJa~nse~p~ema to~~ problem kriterija za rasnoenavanle
svih ovih elerneJ1,ata. Ovi kritir~ mogu bit~) historijski
i b) Ilingvistički Le-»:.... J."Vr."~ J. " ' .
Osnovni ,*inci ,"V"". i ovdje je: pola-
ženie arueg potvrđenog oblika. Ako le toponim potvrđen I
kod 'grčkih t rimskih pisaca, a ne da se tumačiti ni iz grčkoga ni iz
latinskoga jezika, onda je to znak, da je veoma star i da pripada
lingvistički nepoznatim Jezicima, i to od indoevropskih iilirskome, ako
Se toponim dade tumačiti iz indoey[QI)sjdb jezjČni,b sredstavi:"ili od
neindoevropskjh jezika mediteranskima,
Svi ovi toponimi okar<iikterisani su nainrije time.. što kod klasič­
njIh autora dolaze adaptiran! grčkim Ilatinskim deklinacionan tipo-
vima. Prema tome mine možemo 'pravo saznati potpuno originalni
oblik. Iz toga izilazi, da ne možemo saznati ni originalno značenje to-
ponima, ako nam' nisu ooznatt jezici.
U ovim slučajevima može da se radi samo o više ili manje uspje-
lim uooređeniima. All i za ova uooređenla (raoorochement) treba
256
 ustanoviti izvjesne princine. To vrijedi naročito onda, kad se radi o
mogućnosti grafičkih grifešaka. Zbog toga ćemo držati ispravnim
prvobitnim oblikom samo onaj, koli se očuvao u neprekidnoj tradi-
ciji latinskoj ili grčkoj, romanskoj i hrvatskoj. Primier: 1. Oriđo je
očito Ravenriatova griješka mjesto Drido, jer imamo starohrvatski
latinski pridjev dridisticus i danas Drid," 2. Olentia ne može biti
prvobitni oblik, jer je Solentli)a potvrđen, a taj se pokriva sa staro-
hrvatskim oblikom SU!Iet. Dočetak -ia mogao je nastati prema Brat-
tia. Ovoga principa, koji možemo nazvati identitetom u tradiciji, dr-
žali smo se pri svakom ispitivanju predslavenskih imena, koja mogu
da potječu od gramatički i leksikografski nepoznatih jezika.
Q!:yI.gi kriterij osniva se na princiJpu opetov~mla taponima•.Topo-
nim~ se na~~~.TJl~t.~o~~~j~Y;lđ.uj'll i~oli!}.l!!!T1ie_~o vi~~_E: tipičnim.izve-
demcama Ih K ompozt tima IIr, ako nuesu m Joono.ntjIl1J.go, onda u
tb>ičkim Iednostavnirn riječima (mots simnles). Zbog toga i za pred-
rimske toponime na Jadranu treba uvliek potražiti paralelu. Ako se
nalaze po dva puta u jednakom obliku na Jadranu i Mediteranu; Ho
na etnografski različitim teritorijama, kao Corcyra, Melita, Arba na
Jadranu i Arva u Hlspanta Baetica, onda Cissa na Jadranu, a kao
Polis Kissa i odatLe naziv naroda Cessetani u Mauretania Caesarien-
sis. zatim Absorus na Jadranu ,i Absaros na Pontu, Issa na Jadranu
i Issa na Lesbosu, onda na osnovu princioa opetovanja toponima na
raznim etničkim teritorijama možemo sa nekom vjerojatnošću za-
ključiti, da se radi o mediteranskom imenu. Na tumačenje značenja
ne možemo dakako ni pomišljati,
Treći kriterij osniva se na nrincipu identičnosti ili istovetnosti
d~et~~.na teritoriji. kola .nam jeetn~~~~-TikQle:Jv~Oina
·VJeI. Olat U9'J da su tOP01lIn14 iKQJISe svrsuni na-ona" -este .- esta, ierse
opetuiu na teritoriji Veneta, KarnaI Hira, iHrš1rngapodrijetla, sve
ako i ne znamo tumačiti osnovu imena s ovimdočecirna. Ali i ti ovom
slučaju oprez je na mjestu. Zirona je na primjer odviše kasno potvr-
đena, a da bismo mogli s pouzdanošću pomišliati na Hirsko podrijetlo.
Isto tako nije izvjesno ni da je dočetak -entia u Solentia > Sulet u
vezi sa predzrčkirn -inthos Ol:lJbyrinthos). .
Četvrti princiJp osniva se na id~~i osnove. Taj je najdeli-
katniji, jer se osnova i nastavci mo razf1Rovati samo onda,
ako je Doznat jezik, t. j. značenie riječi, a toga u ovim slučajevima
nema. Zbog toga je ldentificiranie na pr. Crep- u Crepsa sa pred-
rimskom ri'iečju crepp Hi grepo (u značenju hrid) i dočetka sa padež-
. nim indoevropskim sufjksom nesjgumo,"
Peti kriterij osniva se na principu priP0'3ledanja o starim ime-
nima. Tako su Absorus > Osor i 01cinium U~cinj dovOdili slafr'
uvezu sa kavkaskim Kolhtma, Alitu može biti po srijedi pučka eti-
mologija i suzvučnost sa imenima Argonauta: Absyrtos i Colchi. Ipak
17 Slavenstva iramanstva
257
 i fa stara pripovijedanja mogu se uzeti kao indicium za predmdoev-
ropsko podriietlo toponima. . .
Šesti kriterij osniva se na ekonomskoi važnosti mjesta označena
starim toponimom, Ako je taj toponim označivao naselje kroz vie-
kove važno za"ekonomsku eksploataciju, onda i to možebiti indicii
za predindoevropsko podrijetlo. Na OSlJ1OVU ovos princlpa zaklju-
čujemo, da su imena velikih otoka: Brattia, danas Brač, Curicum
danas Krk.rpredindoevropskog podrijetla.
I napokon kao sedmi kriterij za raspoznavanje predindoevrop-
7 skog podriietla toponima služe nam l~jČki QGtQiL Tih je dakako vrlo
malo na našem području. Ovamo ide Iječ grippa", koja je 'Potvrđena
II dalmatmskom latjnitetu, u dalmatinskoj otočkoi toponirniii i kao
otočka idijalekatska rid·eč fripa ili hnna. kako smo vidjeli u našim
izlagani ima. .
. Često je dakako teško urtvrditi prvobitni oiblDk, kad nema po-
tvrda kod 'klasičnih autora. To smo vFdjeli kod naziva otoka lž, tali-
[anski Eso. Samo jedna potvrda iz XV, vijeka dale obiašnienie za
konsonant ž! To je grafija insula ~u 15~ stolleču," Premaovoi po-
tvrdi hrvatski konsonant ž može a potječe ·od.JlPred vokalom e i ili
od d pred istim vokalom. Talijanski Ironsonant s = z i Konstariffhčva
zeta predstavljaJu prema tome hrvatski izgovor imena otoka. Dalle
od toga ne možemo ići u tumačeniu." Tako 'Smo postupi!lit u tumačenju
tononlma Mann8 , Rava, Tilagus, Tkon, Ura" IPamodos.
Nasigumtfim osnovicama radimo, kad tumačimo imena rimsko-
ga podrijetla. Tu znamo morfologiju i leksikon jezika. Znamo i topo-
nomastiku čitave rimske' Jmrperije. Ne možemo seprematome va-
rati, kad na jadranskim otocima. nai:lazimo na sufiks -a;uJmPOjen 's
rimskim gentšnirn imenima, kao u Pašturan, Pašman, a an, PO'l-
ijana, Ugljan, Lukoran, Marjan, Žian, iiii uz sam gentilicium u genitlvu,
kao u Flavevco, zatim na sufiks -~-:Ua n ~ricata danas Labkat
tH Vrgada, Molat, Brkata; iti ako nai:laizimo na poznate apelattve NO-
valja, Postire. Značajno je za rimsku dalmatinsku toponomastiku, da
se' u ekonomskom :pQg'ledu odnosi illa· manje otoke i na neka naselia;
Nismo mogli konstatirati rimsKih topOnima za zalive i konfiguraciju
obale. Za mediteranske nazive može se označitskao zakon, da se
odnose na velike otoke ili na ekonomski važna naseli-a.
U ilirski periođ stavši smo toponime Lastovo, Biševo, Škarđa"
--k Ist, Bavo ili Boa, posljednje oslanjajući se na leksički relikt bolaurus
I danas blavor. Ii ilirskog perioda ima u dalmatinskim otočkim·i kop-
nenim dijalektima i drugih 'leksičkih relikata, kao der ili der, garma
\ i kras. Ipak začuđuje, da je Ilirskih toponima na otocima mnogo ma-
nle negoli grčkih. . " .' I.
. Grčkih 1,eksičkih, relikata ima u daimatill1skoj otočkoi dijalekto-
logiji \:>r1lično. Ovamo idu opće riječi drmun, žaoall, pedepsati, kolu"
dar, igo, gen. igala, mahiier. od toponana ovamo·smo stavili: Nem-

258
 (~I/L

bi, Porozina (?), Žirje, Unije, Zaoall, Zapuntel.Skuolel], Škrpio, Su-

sak, Pile, Megarus (?), danas Magroviea, Savar, Logorun (?), Kra-
pani, Tmara, Škri!p, Hvar, sutvara., Šipan(?), Lopud, Koločep(?), Ig!..':;;J)
U ovoj grupi trebalo bi razlikovati dva perioda: starogrčki i biza
tinskt, Ali danas to razlikovanje još ne možemo provesti bez -đu150eg
Istraživanja. Značajno je za ovu grupu, da je rasijana na čitavom
Jadranu od sjevera prema jugu. Najbrojnije je zastuoliena na Elafit...
skim otocima. .
~manski periodl!!9že biti dvovrstan: 1. Dredhrvatski: t, i, ran~
i onda -:2, romanski za vrijeme hrvatSkog perioda. To je rani kršćail:::
ski rom aJIlsk i, starodalrnatinski:<Iooa- vlašJ{oglrumunjskog) p-asttr--
skog kretanja i na koncu mletački" Sva ova četiri romanska perioda
ostavila su tragova II dalmatinskoj otočko] toponomastici, .BapjrQ;
~ki period pokazuje izvjesne fonetske promjene: kao nenagla:'
šeno i naglašeno ilatins'ko a > o u hrvatskomizgovoru, latinsko i
kao a ili je zamuklo, lat. ir, or kao sonantno r.Iat. er, II Iikvidno] me-
.tatezi, d~ftong au kao hrvatski av Hi ov, Jat. dugo u kao hrvatsko-I,
lat. e pred e i kao k, konsonantska grupa pl ili kl očuvana, međuve­
kalske s očuvano i u hrvatskom, isto takomeduvokatsko t očuvano
i II hrvatskom: latinski sufiks -arla očuvan 'kao ara ur hrvatskom.
Osim ovih fonetskih pojava imamo na jadranskim otocima očuvanu
još i seritu starih romanskih apelativa kao mošuna, mogranj, VI:'
rnirine, Na osnovu ovih pojava ubrajamo u rani romanskl period o"if;
toponime: Košliun, Omišalj, Brgud, Plai, Plcgar, Cifnata, Turnae,
Konobe, Kormat, Kornat, OHb, Sis, Sakatur.Kopara, Artatur, Modra.
Vrtača, Funestrala, Prasurjna, Brgačeli, Trtuša, Žman, Sakarup,
Lavsa, Lavdara, Sit, Žut, Purara, Levrnaka, Kokara, Kakan, Krbela,
,Mavar, Postlre, Koštrlo, Bol, Plaže, Ogiran, Gonoturska, Mrčata.
Oliipa, Šuni, Lokrum i Cres. Ova rana romanska nomenklatura od...
:llQSi se na neznatne otoke, naselia na otocima, ntvrdenja,konf~
ciju obale, uzvisine, brda i na terenske čestice. Kako se v~
premašujebroL~.k.Ilre.dri.mskog._riiJr!§k9..K iI grčkog peti.Qda.
Na ovaj rani romanski period II DalmaciH.-ko}f"je--stariji od
romansko-dalmatinskoga, naslanja se rani kršćanski romanski pe:-
riod, Toponimi ilZ~Oga perioda okara ensam one im prile-
lazom latinskoga pred konsonantima lli hrvatski vok 'tt;:U ovai
period idu svetač a l1nena kao ~!TIactiIn, ~utvif'H.--d.~mi­
čajno je, da nailazimo i na gr 1 izgovorsvetačlcih imena Ikao u
Sutvara,
--OTočki dalmatinski toponimi, koji idu u dalmatinsko-romanski
periodokarakterisaai su takoder izvjesnim fonetSikilmpI:QIl1jenama:
kao dugo latinsko i > e, latinsko dugo e kao aj~ ~. om pred konsn-
nantima očuvano, isto tako t među voka1ima,.Jatill$ko;x ~van(} k~
ks ili js i t. d. Iz ovoga perioda očuva1esu se. neke otočke dilalekat,
ske i t ijeČ l, kao lenea, mrkenta, kimak, kanata'? i to ~. Ovamo ubra-
17*
jam ove otočke toponime: Prrnan tura, Prantu r.. Vekla, sufiks -čal II
a,
toponimima, Munčel, Kanajt, Kampelle, Muraj, Lakma rtin, Valuntte,
sp ena, Maknel, Grkmork, Cherso , Sns, Srakan e, Krklan t, Krkna
Bruškit, Kimp, Barba t, Rapost, Valsabana, Kantarala, Montin jusa,
Varđar ika, Karara .
Muntač, Saraki n, Kanitali, Kampe ra, Valarm ata,
Prvora da, Pruga, Komorčar, Frkani , Makna re, Sestru ni, Gmaln ac!",
Birbini, Merar a, Kuknara, Rina, Marsan, Kampuš, Montokuc, Po-
mlešta k, Prožu ra, Pornie nta, Gionch etto, Prtuša , Silba, Daksa . I, ova
roman sko-da lmatin ska nomen klatur a odnosi se na mala naselja, obra-
đene čestice, uzvisine, ravnic e, konfiguracije obale i na
neznat ne
otočiće.
I mletački toponimi okarak terisan i su izvjesnim lingvističkim
pojava ma: sufiks i -ariu -aria zamijenjeni su sa -er -era; -olus satr-iol. sa
međuvokaIsko t sa d, germa nsko w sa v, konso nantsk
a grupa
cl sa č
dr ili r; e pred e i sa ž; konsonantsk period a toliko ima posuđenih
a grupa ili li; capo sa kao
Ili cal, s sa Š, p sa vi t. d. Iz ovoga no
apelat iva u dalma tinsko j otočkoi diialektologiii, da ih nije potreb
o~om pri!1ikom navod iti. Naved imo samo one, koji se odnose na kon-
ffguraciju morsk e obale kao porat, ponta ili punta, vala, riječi,draga, koje
Su' zamijenile starije hrvats ke topono mastič ke apelati ve: luka,
~t, art ili rat, a koi] se ipak i danas još nalaze u dalma
tinsko j otočkoi
tbpono mastic i u veliko m broju. Ovam o idu ovi toponi mi: Kvar-
ner; Veglta, ~, Toner a, Negrit , Galun, Senjsk a Buka, Val No-
ghera, Peške ra, Valun, Smera g, Sekice Ga1iola , Galija, Tarei, Kal-
danac, Kalifronat. Krniacol, Mezulin, Skrov ada, Krušiia , Korčul a,
le, Oriul, Murte r, Vrgad a, Varđaš koi,
Salta, Levre ra, Palaciol, Kanido
Mezop orat, Padra ra, Panter a, Panitu la, Šeruali, Tarac, Ganga rol, da,
'Lumbarda, Mažirina, Galera , Balkun, Saldun, Kulir, Balun, Premumiia
Riv ~em aRepag no na Krku). Kako se vidi" mletač ka toponi
je' kadika d zamijenila i starije hrvats ke otočke nazive
kao u Korčula.
ŠOlta, Vrgad a i t. d. Ona se odnosi na pomor ske 'putove , konftg ura-
-CijU obale. Jmena velikih otoka i naseiia. To se sve dogodi lo zbog
važno sti mletačkog kao službe nog i saobra ćalnog jezika u ovim kra-
jevima. -
Na rumun jska pastirs ka kretan ja upućuju samo neki toponimi na
otoku Krku kao Fareča i Vrhure .

II

," Ovime smo završi li grupisanie neslav enske otočke topono ma--
stike na Jadran u. Pristu pimo sada grupis anju same hrvats ke topono
Cfii:astike. Već 'srno gore 'rekli, da je ova ~temats:ka.1: da .nernadade
ka-
~r 'leksičkib relikat a. Kako je ona ogrom na, mislli'll1
, da se
gtuop'isati' jedino na osnovu slavenske~~ik~l~giJ~~1..tV<2r~~.!9
~/
!
S
 Prema tome razlikovat ćemo ,ponajprije stari! slavenski toeonoma-
stički sistem na....iiulI.an~kim otocima. Taj ćemo iIfvfltiftlwa1ro:Riz-
likovanOOiO najprije one-~onime" koii su. izvedeni od starih sla-
venskih antropooima. Utvr 4nO je naime, da su se i u dalmatinskim
iradovtma 6C"uvalisve do XV. vijeka stari hrvatski antroeoniml, koji
se tek..ođ XV.. viieka pOč[rijii-iam!Đfijfvatt tršCanskhi'f -afiff6Poni-
mima. Na otocma-na-pr~-đoTazrT6sr(faiias-ooOiiiastički tiJI> Nčgofe II
Prezimenima Nigciević i Nižetić (posliednje italiianlzirano u rene-
sansno doba u Niseteo). U toponomastici ovaj je tip hrvatskih to.Qo-
n~m.a,vrJ:<;L~!.<C!jan. Na~azimo ga u ~rvoJ?IWJl~~ey'lnl<i.muškog~
roda: DobrHlj,'lfratim, Hrvatin], Živan], rveni, Rademe,'Rađm;
rt. d., gdje svagdie imamo pridievsku izvedenicu sa sufiks om -j od
slavenskih složenih i nesloženih ličnih imena: Dobrmia od Dobro-
slav, Bratoslav,tIrvatiJII, Živan, Prven, Raden, Raduka, i t. d.
Isto tako veliku starost pokazuju vrlo često i jednostavne opće
rjječi Hi awellati'Va kao top®imi, osobito onda, ako se nalaze i ;u
zemljama, gdje je iiesfiiIOSTavena u' vrlo ranom periodu: ali i onda,
kada se takve Opće riječi kao toponimi nalaze 'b u ostalim slavensktm
zemljama. Primjeri: Laz je.vrlo čest toponim na jadranskim otocima.
ali je isto tako čest il u ooliskom, Toponim .NjiviCe! nalaz.i se na pr • .fil
Grčkoj, gdje je Slavena nestalo., Imade zatim, il takvih općih rijefi
na našim' 'otocima, koj1h je nestalo II današnjem .saobraćamom.zo­
voru kao Zgon, Waka; da i.nespominiem onakvih starih slavenskih
apelativa, kojih Ie uopće nestalo u današnjim slavenskim jezidm~
a koje smo \r~djel'i u toponimima Gdinj i Diniiška, za koje imamo pa:-
ralela samo u poljskim toponimima.
. Velika serija otočkih to..llimima iednostavni su prEdievi u sva .tri
.roda. I za ovai ti!p ne smije se mis:liti·, da je 'recentan, fer, ga 'nala'"i
'zimo primjerice it nafurlanskom teritoriju, gdje je Slavena nest$
možda već prilegod, 1000. Ogledaimo ovaitcponomastički tip prema
m roda. Uzmimo najprije pridjeve mum.roda u određenom oi~,.,
odre,đenom vidu. Izvedenice sa SUfikS, ' . :'j.' Učn~h ,starih S!laven.S,kih
imena već smo vKljeli. AH ima i oridie ~p,dgi~.y~ldm.
sufiksomru(:ID:'J(ozariJn, Gaboniin, D;užinin, Zubinin, CuJdonjin. Zif\"
tim ima ih 't"'mrapelci.tiva kao KQob.i1J.I Neodredenmoblik prtdjeva od ;
toponomastičkih apelativa mnogo je brojnije zastupljen od' određenog' 1\
oblika. U ovu posljednju grupu-idu: Visoki, Driveni, Pečeni, Trišćeni, ;
Kozji, Mačji, Bobosks, Simb.iiski', Cunski, Carnjeni, Toisti, a u prvu'
Saoan, Javoran, Zakeni, Primošten, Nečujam.
. Grupa pridjeva u ženskom rodu II jadranskoj otočkoi topontmif
Isto je tako obiJIno zastupljena. Ovamo idu prklievt na -eva -lna -,
od ličnih imena, ikao Dtdšne, Mavrova, Pavlešina, Prfbinla, Storno-
rine; zatimpridievi sa sufiksom na-hnkao Blatna, Dubna,l{()rD:-
mačna, Javorna, Jamna, Grusna, PrutnaParsurna, l~avna, Smetna,
Plana, Travna, Milna, Lozna, Laščatna, Ključna,' Vr~at Prapatna,

;j; ,. J l
nL
}
.'I/ \ 1'7..-"""( rij JJr- '."\ /
 Perna, Okliučna: zatim pridievt na -ena -lna: Trstena, Pišćena, Pri-
.graiena, Čriena, Studena, Pokrivena. Pridjev] na -ssk: Baška, Konj-
ska, Mrtvaška, Jakinska, Čuška, Ostruška, Solinska, Splitska, Grška,
Paladinska, Sutmiholiska, Lupeška, Vrboska; Diniiška. Pridievi na -i:
Medvija, Vučja, Vrhmlieća, Pridievi na -ov: Smokova, Česminova,
Borova, Konopliikova, Kupinova, Hrastova, Brnistrova, Glogova.
Sufiks -llv je rijedak: Stiniiva, Češći su složeni pridievski sufiksi:
.lagodnia, Tatinja, Mišnja. Veoma obični su i pridievi iz svagdaniega
govora kao Gleboka iilit Galboka, Tiha, Slana, Zela »Zla«, Suha, Vo-
denča, Dumboka, Čista, Tusta, Meka, Široka, Mrka, Mrtva, Plitka,
Svitla, Gusta, Vodena. Ovi pokazuju, kakav je utisak činio na narod-
nu psjhu ovako nazvan lokalitet.
Grupa pridieva srednjega roda isto j.e tako brojno zastupljena.
Imamo najprije posiedovne pridieve na -j od ličnih imena Hi .od ime-
na zanimanja kao Županje, Svirče, aH ima takvih izvedenica od to-
pqnomastičkih apelativa, kao Medviie. Ošlie, Paunie, Kranje; zatim
. . p osiedovnih pridjeva na -ov -ev kao Maževo, Gržanovo, Opakovo,
Čiova, Žrnovo; zatim posiedovnih pridjeva na -ln kao MandiJno, pri-
djeva na vsn: Javomo, Pečeno, Žedno, Liesno, očuvano samo u tali-
Ianskom nazivu Lesina, Lozno, Rasopasno: na -bsk: Japneniško, Sta-
trnsko, zatiJm na složeni sufiks -inje kao Kokošinie. Pridievi iz svaki-
dašnjeg govora takoder se često susreću, kao Golo, Žestoko, Svilno,
Priko, Tisno, Široko, dok je tip pridjeva, koji je iščezao već davno
izsaobraćainog govora, kao Šćedro, Izoliran. Daleko br~jnije su za-
stupljeni oni toponomastički tipovi, gdje je pridjev supstantiviran po-
moću različitih suftksa, koje ćemo navesti. Tako 1. -ac: Grbavac,
Gnlubovac, Radovac, Rastovac, Tjhovac, Kruševac, Triskavac, Čo­
kovac, Opačac, Slanac, Vranac, Čarnlkovac. Dračevac, Studenac,
šinkovac, Liutac, Golac, Dužac, Zvirinac, Galovac, Makovac, Poro-
vac, Pećarovac, Jasenovac, Lukovac. U ovoj seriji zastuplienl su
pridievi od Iičnjh imena kao i od tooonomastičleh adjektiva. Mnogi
adnjrh opetuiu se dakako i na kopnu kao Županiac. U stvari, ovdje
imamo složene sufikse -ovac -evac, kao Zafarinovac, Kraljevac, Ra-
šetlnovac, Grabovac, Planrkovac, Glogovac, Braikovac, Črnotlnac,
Boljkovac.
U istoj funkciji služi isto tako brojno zastupljeni sufjks -ica. On
se dodaje pridievima na -ov -ev -sk -sn, Tu su zastuoliena podiedna-
KO lična imena i toponornastičkt apelativl. Primjeri: Sutomišćica,
Vošćica, Sašćica, Brbišćica, Telašćica, Komorišćica, Martinšćica,
Jadrešnica. Stanovišćica, Brniestrovica, Jelovica, Toverašćica, Ga-
brovica, Melnka, Abatnica, Vrbovica, Dračevica, Didovnice, Frano-
vica, Rujnica, Jakišnica, Paklenica, Srpnica, Potočnica, Klopotnica,
Rakovnica, Papranica, Zorlievica, Mavrovica, Divnice, Čušćiea, Ma-
grovica, Žmašćica, Dubovica, Movaršćoca, Rasoviea, Brozovića, Ti-
jašćka, Blitvenica, Rozoznlca, Ovamo idu i izvedenice iz običnog
 govora kao JaplentcaPodvornica, SuŠica. Pored.tjpova, koji se ope-
tuju i na kopnu, kao: Vidovica, Vračevica, Dubrovjca, Smričevica, \
Radoševica, Rastovica, ima ih i takvih, koje na kopnu ne susrećemo,
kao Pražnice, ili su rijetki, kao Pavlićevlca, Duhošnica.
. Sufiks -jak isto je tako čest u funkciji suostantivlrania ,pr'iidjeva:
Kozjak, Pasjak, MiŠ(n)jak, Brušniak, Paprinlak, Tovariak, Krivnlak,
Ošiak, Knežak, Mrtovliak, Blitvenlak, Vodenjak, MasUnjak, Broskve-
njak, Garmeniak, Smokvenlak, Galešniak, Kamenjak, KobHjak, Krav-
ljak, Skradišćak, Gvozdeniak, Komoriak, Maslinja:k, Patarišćak, Ko-
romašniak, Orliak, Lukovniak, Prapatniak, Rakitniak, Plošniak, Ka-
rnenišniak, Borovniak, Sovliak, Kaleblnlak, Prššnlak, Platnlak, 2e-
Iežniak.
i
, Sufiks -lk dosta je raširen; Mutnik, Planik, Vrotndc, Vrbnsk, J.Io-
i' vik..Maslovnik, Pokrtvenlk, MoraČlll:I'k, Straževnik, 2ukovik, Borovi'k,
Bobovlk, Glasri:~k, Travnik, Borovnik, Trstenjk, Jasenik, Komornik,
Vinik. RoženiJk, Lukovnlk, Plavnik, RIanik.
Rjeđe su, zasnmlient suftksi -'bk, -lna, -ača: Volujak:; Butkovina,
Lovrenčina, Lupeščina, Svežlna, Rasovača, Rahovača, Kosmača­
'Gnjllovača, Sabuniača,
~elativ kao toponim dotaz~· ne samo sam nego i u vezi sa pri-
djevima. Primjeri<: Beli Grad, BaT-bi Art, V~ Draga, Zali Bok, V~la
Straža; Lupeška DražIca, Velii 2·" Debela unta, Mažova Gora, Zale
Škulje, Veli Bok, Tusto Čelo, Kozi Skok, Veli Brak, Veli Tleh
( teg), Zala Draga, VeIr Golac, Kruševo Polje, Veli Krug. Veli Kus,
Tepli Bok. Vidova Gora, Vića Luka, Mratinje Brdo, Krševanie Polje,
Kneže Polje, Vino Polje. Ova dva posliednia toponšme postaju slo-
ženice, tako da se deklinule samo drugi dio, pa se može pisati zaled-
no ViooPolje, ~nežpolie. Kadikad je il teško razabrati slošenjcu kao u
Bargumfl, II Buneuleka. od drugih složentca spomenimo još Knez rot
"Knežev Rt«, Dragodid, Končabok, Zvoniarad, Konctlun, Pustograd,
VučiJgrađe, Vučeravan, Sarnograd, Vodoteč, Knežeravan, Dragovoda.
Župan!dol. U Zvonigrad nalazimo tmeerattvnu sIoženicu,a u prvom
dijelu od Koncilun vidi se još stari Iokativ, kao i '\lJ Knežeravan,
ČesU su toponimi od ~iva sa pref!k. ikslma: kao Zaglav, Za-
vala, Prošzđ; Prtievor Propaa.-Pasika, piOgon, Pipolie, Sutiska,
j

Priiežva, Ponor, Sklon, Prozor, Oklad; Ozrin12 , Nerezine, Prisleg,

Osik, Požar; Ozren.
. ~vi kao toponimi vrlo često dolaze kao deminutivi, u sing.
i plur.; na PT.: Mrčica, Krušica, Glavica,' Garica, Dražlca Dzrađica,
Sičica, Murvica,Četice, Orlec, Orlice, Smokvica, Carkvica, Zubić,
Kaloič, Laščtč, Jazić, Krušvica, Težić, Artić, Vrtae, Kukljica, Stinlca,
Vlačića, Pavica, Kamičič, Pločica, Česmimca, Gradac, Rat8JC, Platac,
.ijumac, Kamičac, Bočac.. Jablanac, Dubac, Kiiac.. Vodice, Njivice,
'zsne, Zaklopica, Stiniće, Studenčjć, Dolac, Kurtlca; Lučica, Gorica,
'I<oludarc. Selca, Počivalice, Bačvice. _\

. rh))~ (~y#'~" l I l \
2f>3
 .
Cesto dolaze i augmentativne izvedeniJCe u otočko] ,toponlmlft,
Ovdje naizlavnifu ulogu igra sufiks -lna: Glavina, Pličina, Orline,
Nerezlne, Vršine, Dražina, Stanina, Potočina, Zidine, Kaštelina, Sa-
dina, Garina, Pećina, Plasine, Kotlina, Kablina, Guvnina, Lupina, Ja-
bučina, Smokvina, .Osičina, Polfma, Bočina, Gračina.. Lisina, Glavi-
čina, Vrthee, Jamina, Vrhovina, .Lučine, Artina, Kozina, Hramina"
Greblne, GnjiJine, Garbine, Kosirina,
Kako se iz dosadašnlih navoda vidi, svi apelativ! moguda dolaze
i .u singularu i u pluralu, bili oni augmentativa ili deminutiva ili sim-
p1~cia ili preliksalne složenice, U ovom se pravcu opaža kao karak-
teristično, da deminutiv Politce dolazi samo kao plurale tan tum. Za-
tim je karakteristično za otok Brač i Hvar, da ovdje dolaze i drugi
toponomastički tipovi u pi}uralu,tako adiektivnkfip Povia pored
Povje~~ •.
~fiks -lna bmd augmentativa možeoznačivatistare ruševine ili
mjesto"'gme-~nekada, nešto bilo, kao. u Kaš~' ,. Zidine, Guvnine.
Za posljednje je značenje dosta raširen SUfikS, -,iŠ, Ć"e,' Ora,šišć, e, Seliš,' će,'
Tarnišće, Stupišče, Miri<šće, Zastražlšče, Vim, Orebišće; Nere-
žišće, Ložišće, Pučišće, Bobovišće, Lučišča, Pođzračlšče, Polačišće,
'Kapišće,Račišće, Koledišče, Prjstanišče.
, Kolektivakao toponim] nijesu 'tako raširena na otocima. Glavni
su ti!povi Borje, Brusie, Vriiešče, Zablaće, PostrožlevPoselie, Zo-
grodie. '
l metafore kao toponimi dosta su česte, kao Šilo, Vrč, Opat,
Biškup, Nozdre, Badanj, R.ažanj, Celo, Paška Rebra, Ždriđo. 2drilla,"
Ždriiac, Bisaga, Pohliiba. ~, .
Dok su toponimi, koji sadrže p:rjj.eQlost ~ imenicom, dosta česti
kao: Zagrad, Zaglav, Varh Gore, Pod garbe, -~a01aze brojevi samo
rijetko,i to samo broj tri: Tri Lokvice, Tri Moli, Tri Luke, Tri Brata
i 'Tri Sestrice. Zadnja dva toponima idu u metaforički tip.
I humorističke složenice dolaze, iako rijetko, kao Močiguz.lca.
Kaoooče pravilo može se ,}>OstaviH, da su otočki toponimi ili plu-
ralia iJri' stngularia tantum, kako smo već vidjeli kod pojedinih tipo-
va.ll~ Medu plur alia ,tanturn ,ističu su Grohote, Plate, Blaca, Seka,
kao karakteristična za otočku toponomastiku. Isto su: tako karakteri-
stične metafore za ovu toponomastiku, kao Motika, Livak, Kaba1;
kao ikivedentce· na -išće; Počivališće, Gračišče, RiJpišće, Gumnišće,
. Kainišće,. Ulišće, Igrišće, Loiišće, Periltšče. .' .
.Dennnutivni tipovi kao Osridak, Vrutak, Vršak, dolaze i na
'k<mnu. " '
,.Često se, dakako, ova .tcponomasttka ističe i -dilalektičklm crta-
ma ,u pluralu'i singularu, kao Cera, Krasa, Paprata.Tflam, Ilamae,
SemenjHalm, Kafk, Galbcka, Art, Kok, Helm;lialmaC; Garba, KOllS,
Koludarc, .
264
 u ovom silStetnu ima i vrlo'rijetidhsi1fiksa, tako -ar: Miš8ir, Rlol
bučar. . . ..
o Kako se :iz ovoga pregleda ~d'ran'Ske ~točk~J~-YJ!!i..tO!1~'-'~,
je posve istoga tipa kao i~S'Ka ih hrvatska.. Jedino II dva I
slučaja nalazimo ie;vjeišii50dstupanje:m]e-stili'ks - anin, koji je n~ I /
kopnu u pluralnirn toponimima vrlo čest, ovdje vanre .o rijedak. .. _'J
Imamo ga samo u dva SIUr2Č·. otoku Pagu: Pečani ,i Murovl'jani.
Is. to j~v.tavko.i rijedak ;SUf..ii~ -.i
.od naičešćih hrvatskIh Ih s
< oji .j~. II t~imim<L~-Rlur_al~j~d.a.:..n
Ih suflksa na koprur, (Jvd']e ga nala-
zimo Gosta često sam~UKrku, ii tou1ii1eiifri1a onih sela, kojih
stanovništvop~če sa Velebita. To nekadašnje vlaškostanovništvo
ovdJe je p.osvema'pohrvaćeno. To su toponimi Baičiči, Petrovići,
Bogovlči, Linardići, Sormlliči'", ii t. d~ Na Cresu imamo samo Drago-
žetiči, na Pagu YIašići.1 i na MIjetuMarano~i. Ova pojava'''-.

~.
l, 'mat će za.c.ijelo.· svoj" razlog u to.me.;stOO. o .ottoo.ččkkaa n.a
a,ss.eelia nisu farnilli-
I V, skoga tilpa. Nisu se razvila iz nekadašniih zadruga kao, na kqpnu. , ..J
Zbog toga je ovaj tip ovdje gotovo tzoltran, Sufiks -ić našli 'smo ovdje
samo jednom u funkciji suostantivirania pridieva: Prvić.

rl. i ,i .I-j ~'. l.

~,~ \.1\. V\"I.'y--~ l..., Ilvv.... rr->:
Na ovaj smo način prikazali hrvatski toponomastičkl sistem na
jadranskim otocima sa gledišta lingvistike i,ti, bolie, tvorbe riječi.
Time dakako tooonomasttčko.istraživanje nije završeno, .Tooonlme
.treba studirati, grupirati i kJ1asificirati i sa gledišta semantike, t;-j.
sa gledišta značenja isa gledišta, kaKO se to značenje odnosi prema
terenu, kojI oe;n~č~i prema ldkatlfloj historiji... / I
Budući da se tononomastičko ispi,tivarije Jošuviiek kod nas na-
lazi u povojima, ne mogu da izložim ikakav 'Sistem ovoga puta. Ogra-
ničavani se samo na općenite napomene u. ovom. pravcu. Uzmimo
kao primjer otočke toponime, koji su jednostavni! apelativ.i, kao Brus,
.Stubal], Plasa, Plasica, Zgon, Plat, Rasohe. Slanct, Miholjice, Gozd•
.Postavlja se pltanie, šta znače. Današnjim apelativom brus, koji da-
nas znači: oruđe za brušenje, ne može se oblasnttl otočki tooenim..
Moramo uzeti stalrije značenje »kamen = petra«, kako 'je riječ zabi-
·lježerra lli' dalmatinskim Mstinama. Iz toga 'izlazi, da toponomasti:k·
-mora poznavati historiju riječi, da bi objasnio značenje toponima. Ali
·to nilje dosta. On mora poći i na teren, da :verificira toma-čenje. Gozd
ne postoji više u današnjem đeziku otoka. Riječ je nekada značila
,.šuma«. Terensko ispitivanje pokazatče.ida na ovome mjestu nema
danas' ni'kakve šume. Iz toga se vidi. da je' toponomastika od važno-
'sti za 'lokalnu historiju kulture. ZgOO danas ne
PoStoji takoder u otoč­
kom govoru. Ali je riieč 'mačiJa »zemljU«,:koju'su. kmetovi morali

265
 ___ obrađivati. Iz tosa opet iiZlazi,da je toponomastika od važnosti i za
upoznavanje lokalnih socijalnih odnosa,
--- Toponomastičkt aoelativl često su od važnosti i za studiranie
geografskih oblika terena. To smo vidjeli: kod toponima Preslop,
Prisleg, Ozrini, Samottvlorac. Da bi se saznalo, kakve geografske \
0JV forme naziva narod ovim toponimima, nema druze nego ići na teren
i opažati sve ovako nazvane terene. Taj posao, razumije se, još lIliije
ni načet za naše jadranske otoke.
Kad smo gore klasfficirali otočke toponime prema hrv. tvorbi
riječi, opazili smo, da SUi to ul golemoj većl!!.LP!.idjevi iti izvedenice od
ličnih imena Tu grupu toponima nazivaju njEhački toponomastici
~ppennamen ili Besitzernamen ili, što bismo mi hrvatski rekli,
farniliiskl ili posiednički toponimi. Ovi dolaze više puta u pluralu kao
Miholjice na Krku od staroga imena Miholj. Plural je nastao zbog
toga, što se tim toponirnom označuie više čestica kao Slanci, Vrtli,
Njivice, i t. d. Tu dakako za objašnjenje toponima ne treba ići na
teren, jer se ništa više ne će moći saznati od onoga, što bi se moglo
utvrditi i samim uporednim izučavanjem. Ali kad sei-adi o toponi-
mima, koji označuju izvjesnu vrstu terena kao Meli, Slanci, Plat, i t. d.,
tada valja poći na teren, da bi se oblasnilo i utvrdilo značenje. Kod
drugih kao Plasa, Plasica, riječ koja danas ne postoji u jeziku u zna-
čenju njive, pa kod! toponima, koji su prvobitno bili čisti pridievi kao
Županje ~li pridievi supstantivirani pomoću sufiksa kao Knežak, tu
valja izučavati lokalnu historiju, da bi dobili saznanje o značenju
toponima.
Sve ovo vrijedi iza toponime, koji su složeni sa erlfedlogom. a
taj se srastao sa apelativom 'kao II Prestenice, Prezida, Pocukrnarok,
gdje imamo prijedllQlge pred i pod. Da bi ih mog!it razumjeti, valja ići
na teren. Isto vrijedi i za preflksalne složenice, koje nisu nastale
parasintaktičnim'Putem, kao Pogled, Prostk, Proboj, Pristka,
Probleme za sebe pruža studiranje topcnomaetičkši složenica
kao Glavotok, Kolovrat, Glavograd, Vodotok, Dugonirve, Starovas,
Ovdje vidimo, da je Glavotok hrvatska složenica, koja je nastala
prema taliianskomtlou Caisole, Duaonhve i Starovas lako se obiaš-
njuju. To suoridievske složenice od stara vas i duga njiva. Ovakav
tip toponima je laika shvatlilv i ne zahtijeva studiranje na terenu. Isto
tako ne zahtijeva studiranje na terenu ni toponomastički Up Velo ni
Malo Selo za današnji Veli Lošinj i Mali LQšilnj. AU i ovdje je topo-
nomastika važna za historičare, Dok je Veli i Mali Lošinj bio potpuno
hrvatski, zvao se jednostavnim hrvatskim toponomastičklm tipom:
pridjev + tmenica.
Ali i jasni 'aoelativt kao toponimi zahtijevaju kadikad studiranje

't-
A

na. terenu kao Str..aža, Stra.ž ica• zatim kol.ektiVi B. rešć.e, Golija,. da b,' \"
.se došlo do. razumijevanja upotrebe. Toponomastički apelativ Straža
,:ičnO je raširen.podalmatinskim otocima; .. . '{/~~:_
 Isto tako zahtijevaju studiranje na terenu i metaforički toponimi
kao Badani, Šilo, Opat 1 t. d.
Iz ovog kratkog pregleda o semantičkim problemima naše otoč­
ke tononirniie vidi se, od kolike je važnosti, prvo, dobro sabrati da-
našnji toponomastičkl materijal, odrediti ga Ieksikografski, t. j. ozna-
-čiti mu deklinaciiu 1prijedloge, s kojima se upotrebljava, ubicirati ga,
'Označiti mu funkciiu, t. j. za kakav teren služi i t. d., sakupiti za nj
hlstoriiske potvrde, ogledati diialekat, u kojem se govori. Takvo in-
tenzivno sređivanje hrvatske toponomastšce još nije ni pravo načeto.
Ni ova knjiga nije mogla da u tom pogiedu dade nešto definitivno.
Njezin je cilj da skicira problematiku jadranske otočke toponoma-
stike, a ne da dade definitivna objašnjenja, što se još ne može učiniti
na današnjem stepenu naše toponomastičke nauke. Za ovu svrhu
morat će se i kod nas obrazovati udruženja, kako su se obrazovala
j na zapadu u Njemačkoj, u Engleskoj, Americi, sada i u Francusko],

• -da ne govorim o malim zemljama, kao što su sve nordijske, Ilolan-

dija, Belgija i t. d. 15
BILJESKE
l) Svrha je ovoga članka da zamijeni toponomastički stvarni indeks za
-ovo ,djelo. Prema tome čitalac će za svako u ovom članku spomenuto ime po-
"tražiti objašnjenja u djelu prema indeksu toponima.
2) Henrik Barić,u članku Ime reke Bojane, Slavistična revija III. str. 356,
rtlga se mojem tumačenju antičkog oblika Barbanna za Bojana, koj: ,ja nisam
'uzeo kao prvobitni, a on ga uzima zbog toga, što bolje pristaje njegovoj eti-
.mologtji. Teške njegove riječi, da sam ja pitanje više zamrsio mego razmrsio
i da nemilo griješim, nisu nikakav dokaz za njegovu tezu, kao što ni njegova
-etimologtja rrije dokaz, da je Bojana prvobitno glasna zaista Barbarina. Dokaz
za .to jest upravo činjenica, što je Babenna već antička variaJectio i što oblik
'Barbanna ne objašnjava ni albanski oblik Bfin ni srpsko-hrvatsk: oblik Bo-
j,ana. Barićeva pretpostavka o disznilactjl r-n > O -n za gubitak suglasnika
".1' u Barbanna visi posvema u zraku. Labilno albansko n. koje ne postoji pravo
ni danas, još je manje vjerojatno za 'stari vijek. Ovdje je pisano kao genitiv. Mi
'nemamo drugog sredstva, da bismo versficiralt grčke i latinske grafije toponima,
osim oblika, koji su se očuvali u stalnoj tradiciji. To je prtncip isto tako stalan
u toponomastičkom ispitivanju kao' i princip, da u Iingvističkom tumačenju
valja poći od najstarijeg dokučivog oblika, a taj u ovom slučaju može biti samo
'albanski i srpsko-hrvatski oblik upoređen s antičkom varia lectio, Konsonant-
ska grupa barb- prema Scardona > Skradin i t. d. morala bi dati u hrvatskom
likvidnu metatezu, a albanski se oblik ispravno može tumačiti samo na osnovu
'Sl'[pslro-hrvatskoga, kaIro sam pokazao u Zeitschrift fUr Ortsnamenforschung
IV (1'928), str. 200. Sve ostalo, što Barić, na osnovu svoje etimologfle, postulira
-u pravcu historičkom, jednostavno je domišljanie. Isto tako, ako hoćemo znati,
da li .le ispravna stara ,grafij.a Gissa HiCissa, nema druge nego osloniti se ,na
upoređenje s današnjim oblikom Caška, kojl se slaže samo .s Cissa, I t. d.
8) Ilirski sufiks -ona dolazi još u VI. stolj-eću u Brivona za današnji
otočki ·skup Brioni kod Pule. U svom' pariškom predavanju na toponomastič­
kom kongresu 1938. g. pokazao ,sam, da ovaj t. z», ilirski .sufiks nije ništa' drugo
mego prekrajanje na latinski, i da mjesto njega imamo zabilježen oblik -an u
-epdhorskom Eman za klasično Aemona. V. Actes et Memoires ovoga kongresa,
Paris (1939), str. 240-247.

267
 ,) Ovakvo JDijljenje izrazio je Barić.u
J1JtDo6lovenslrom filologu, II (1921)p
str. 52-54. .
5) Moj članak pod naslovom Prilog isp:;.tivanju predrimskih leksičkih
ostataka u slovenačkom i srpsko-hrvatskom jeziku, Slavističn:a revija III. 'str.'
354. . .~<" , : 'I
6) Vidi Antoljlllk, Starine fiN. 42, str. 386.
7) Ime ovoga otoka identificirao sam sa grčkim nšsos sotok«, što bi
• moglo biti' samo onda, ako nšsos potječe od *sriiidhios kao mesos od *mecHos..
Sve je ovo dakako samo pusta lingvistička supozicija. V. GIotta (GOttingen), sv.
XXV (1936) str. 21'11 i sl. .
8) Ima na Mediteranu dosta <$1;arih taponima, koji samo u početnom kOl1-
sonaritu pokazuju razlikovanje. Tako se Moa, danas Maun, razlikuje od ~
danas Ciovo, samo u početnom konsonantu. Na isti,se način razlikuje I~ OĆI
C:&Sa, Curicum od' Oricum. Sta JZDači ovopoČe1lno rarzM.kovanje, ne mOžemo
znati, jer nam nisu pomati mediteranski jezici.
9) Ura IJlOIŽe seaJlPOl'eđi.vati sa !Pl'etlgrčkim Yria.
10) V. Maverov članak Kanata, S1av.:.stičoa revija III. str. ,308.
ll) <J.ro se mjesto zove u XV. vijeku Gemaino polje, što znači qeminijanovo
polje. V. Gunjača,star.ne, sV.,42. str. 264 a. 1509: terreno ... posto in loco Tilago
sito chiamato Gemaino poglie, Ispo-r. u GružU položaj G~an (Gemlnianus);
12) G. 1512. piše se monte Osdrln, a g, 1505. .monte Osrln. V. Gunjača, Sta-
rine 42 sv. str. 276, 333. .
13) V. moj ć1ain.ak u Melanges DaJuzat, P81'1s,1951 pod naslovom Remarque&;
sur le p~uriel de quelques toIponymes et de qpelques noms eommuns,
i4) Danas ne postoji više, Prviđ10 8lož~ je mletaaro' sior, k9je naši
otočani iZgovaraju _jar, ili §or .»gOsJ;joddn«, od ,1at.seniare(m).
15) ~e, . ' knj•.'2 prekasno mi dodoše u ruke, da bih mogao JSkor.:stiti.
sav. bdstorijski toponomasllički materij-al, što se nalazi za zadarSlki otočki Sk:UI>
.u vr'elima. što ih obiavtše Stipe Gunjače i S1JeplllDAn~ljak u tom svesku, po--
Sljednji je imao dobru ideju, oda u bilješkama' clade i identitJtaclju sa, da-
našnjim toponimima. '

268
 SADRZAJ .
j

PREDGOVOR (postanak djela, način obrade .~ kakvoća topono-

mastičkog materijala, toponomastičke karte) 5-9
:J. KVARNERSKIOTOCKl SKUP (L Toponomastitki problemi
., sku,pa, II. Historijski i liingvistički . podaci o njemu, III.
.. Porlirogenitovo djelo kao polazna točka za toponoril.astičko
ispitivanje.) 11-16
\
BILJESKE 16
1. KVARNER 17-20
BILJESKE 21
.2. KRK (I. HJstor~jska problematika krčkih toponima
II. Glavni toponomastički tipov·i na Krku,
III. Toponomastika krčkog ob8.1skog sistema) 21-32
BILJESKE . 33-34
~. CRES (L-III. Građa i obrada kao na Kr1m) . 34-'-43
BILJESKE ~

-4. LOSINJ (I,-III. kao na Krku, 14. Topmt.mi grada Osora) 44-5a
BILJESKE " . 53-54
5. RAB (L-III. kao na Krku) 55-:65
. BILJESKE ,.~7
6. PAG (I.-III. kao na Krku, IV. ToponomastiJka oba!skog
. sistema) , 67-76
BILJESKE 76-77
-, ~I. ZADARSKO-SmENlSKl ARHIPELAG (Po#irogenitovi podaci
. :' . o tom otočkom skupu) .. 78-79
1. OLIB (I,-III. kao na Krku) 7~
BILJESKE "/" / ' ~

2. SILBA (I. Glavni toponamastički problem prema carevu

, podatku; II. Glavni toponomasti&i tilp<)vi' na otoku). .. 85-89
BILJESKE 89
3, PREMUDA (I.;;';':'II. kaona SUbi) -, 89-93
, BILJESKE .~ 93
':,. 4•. j.f~LAT, IST I SKARDA (I. Toponoinastički.~~~ ~ ova
, tri. otoka, II. Toponomastika .ob8l8kog slstetha) '" . • 94----Đ9
-: ,"BILJESKE ............".. 99-100
 5. SESTRUNJ I RIVANJ (I ,-II. kao na Silbi) 100-lmt .
BILJESKE 103
6. UGLJAN (lo-II. ikao na Silbi) 103-14»
BILJESKE 109
7. IZ MALI I VELI (I.-II. kao na Silbi) 110--113-
BILJESKE 113-1140
,8. VELI OTOK (lo-III. kao na Krku) 114--1240
BILJESKE 124-121).
9. KORNAT (lo-III. kao na Krku) 12&-132
BILJESKE 132-133-
10. PASMAN (lo-III. kao na Krku) 133-13*
BILJESKE 138--139'
11. VRGADA (lo-III. kao na Krku) 139-1~
BILJESKE 144
12. MURTER (1.-11. kao na Silbi) . 145-149
BILJESKE 149 •
13. ZIRJE (sva tri, poglavlja u jednom) '150--153-
BILJESKE 154
14. ZLARIN (kao na Zirj;u) 154--15B;
BILJESKE 156
15. KOPARA (kao na Zllrju) 156--1~
BILJESKE 159
III. OTOCKI SKUP SREDNJE DALMACIJE (POT'firogenitovi podaA:i
o njemu) , 160'
1. CIOVO (lo-II. kao na Silbi) , 161-1OG
BILJESKE 166-16T
2. SOLTA (I.-II. 'kao na Silbi) 167-1'70
BILJESKE 170-171
3. BRAC (l.-III. kao na Krku) 171-179'
BILJESKE 1'79--181
'" HVAR (lo-III. kao na Krku) 1181-1.
BILJESKE 190--191
fi; VIS (l.-II. kao na Silbi) 19~196
BILJESKE 196-19T
IV. roZNODALMATINSKI ()TOC~I SK~ (:porfirogenitovi podaci
o njemu) • 198
~, l, KORCULA (l.-III.kao na Krku) , 1{J.g.:-2OT
BILJESKE , " I. • 207-208:
2. MLJE.T (It-III. kao na Krku, IV. Toponomastika 09alskog
',sistema ......;."..., 209--21&:
Blt.JESKE' ,,' 216-219' •
3; LASTOVO (l.-IV. kao. na- Mljetu) 219-227
, BILJESKE 227-228

iZlO
 > •

4. LAKLJAN (kao na Zkju) 229-232

. BILJESKE .232
5. SIPAN (I.-II. kao na Silbil 233-237
BILJESKE 237-238
6. LOPUD (l.-II. kao na Silbi) 23~242
BILJESKE . ,. 241
7. KOLOCEP ~kao na Zirju) " 242-245
BILJESKE 245
8. LOKRUM I DAKSA (l.-II. kao na Silbi) . " 245--246
BILJESKE ~

V. opel PREGLED· JADRANSKIH OTOCKm SKUPOVA SA

GLEDISTA TOPONOMASTIKE
(Grupiranje otoka) 250-256
VI. SISTEMATIKA JADRANSKE OToCKE TOPONOMASTIKE
(I. Predslavenski toponimi, II. Slavenski toponimi) 256-267
BILJESKE ' 267-268

I
I·

ZlI