I FONETIKA I FONOLOGIJA TALIJANSKOG JEZIKA TEMELJNI POJMOVI LINGVISTIKA- ralanjuje jezinu djelatnost na jezik i govor. FONETIKA znanost o govoru.

. Govor je optimalna (najbolja i najlaka) zvuna (fn = zvuk) komunikacija (ljudskog bia) oblikovana ritmom reenica, rijei i slogova. Poruke se, oblikovane jezinim znakovima, mogu i negovorno signalizirati, npr. pismom, pa je najue podruje jezine fonetike, podruje izgovorne signalizacije. U redovnim uvjetima odnos izmeu obavijesnosti i zalihosti u govoru je 35% prema 65%. Fonetika rije (ili govorna) dio je govornog niza pod jednim naglaskom. Slogovi su lanci govora na istoj razini na kojoj su jeziku morfemi, premda se najee ne podudaraju s njima. Dihotomija govora: glas i tekst. Poruke se glasom oblikuju govornim znakovima: jainom, intonacijom, brizinom, bojom glasa, stankama i dr. Tekst je onaj dio u govoru kojemu je poruka oblikovana jezinim znakovljem i odgovara Saussureovom pojmu parole. Tekst se u govoru signalizira izgovaranjem. Postoji kontinuum koliinskih odnosa izmeu glasa i teksta u govoru. Arhetipski je govor kojemu su glas i tekst uravnoteeni. Takav je govor izmeu istojezinih sugovornika, bliskih psiholoki i prostorno (na udaljenost 2 4 metra), u prostoru bez znatnije buke, bez naglaenih afekata... Temeljne govorne jedinice: slog, glas, izgovorna cjelina. Dioba govora na najmanje izgovorljive jedinice, tj. slogove, zove se prva artikulacija govora. Slogovi se razlikuju po prozodijskim osobinama: trajanju, jaini i tonu i po glasovnom sustavu. Glas ili fon je najmanji odsjeak sloga koji se moe dodavati, isputati ili zamjenjivati: pas, pa, as, spas, as. Ralamba govora na glasove zove se druga artikulacija. Dva su glasa razliita ako se razlikuju za barem jedno opaajno obiljeje. Opaajno je obiljeje najmanje opaljiva razlika izmeu dva ponovljivo razliita sloga, [pas] i [bas]; zvunost/bezvunost. Da bi se slog ostvario, mora imati jedan samoglasnik i smije imati samo jedan. Fonetika prouava glasove nekog jezika jednako kao bilo koje zvukove u prirodi, a fonologija prouava njihovu jezinu prirodu, funkciju u jeziku. Glasove moemo prouavati 1

na tri razliita naina: izgovor glasova (artikulacija), znaajka samih glasova (akustika), prihvaanje, tj. sluanje glasova (percepcija). Artikulacijska fonetika prouava grau govornih organa i njihovo funkcioniranje u govornom procesu. Akustika fonetika prouava ve izgovorene glasove kao objektivnu realnost. Perceptivnoj je fonetici fizikalna strana od sporedna znaenja, a interesira se za anatomiju, fiziologiju, neurologiju, psihologiju. Fonetika nema izravnih dodira s drugim dijelovima lingvistike (osim s fonologijom) a fonologija dijeli morfonologiju s morfologijom i tvorbom. FONOLOGIJA- preuzima od fonetike jezini sloj. Fonologija, sluei se postupkom suprotstavljanja razliitih znakova u istom jeziku, utvruje jezine razlikovne jedinice i pravila njihove raspodjele. Za potpun fonoloki opis jezika, dovoljan je razmjerno malen broj fonemskih i prozodijskih jedinica te pravila o njihovoj distribuciji ili raspodjeli. Fonologija kao znanost poela se razvijati 1870. godine. Fonetiki opis ne zanemaruje da se // u nekim govorima izgovara s podignutim, a u drugim sa sputenim vrhom jezika, da se u nekim govorima /a/ izgovara veim i okruglijim oblikom usne upljine itd. Sve takve prozdijske i glasovne posebnosti govora jednog konkretnog idioma zanimaju fonetiku a ne fonologiju. Fonogija se dijeli na tri dijela: (1) fonologiju glasa, (2) fonologiju rijei, (3) fonologiju izriaja.