Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
ALEXEI YURCHAK

ALEXEI YURCHAK

Ratings: (0)|Views: 56|Likes:
Published by Tomislav Pletenac

More info:

Categories:Types, Research
Published by: Tomislav Pletenac on Feb 21, 2012
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/21/2012

pdf

text

original

 
ALEKSEJ JUR 
Č
AK 
*
,
Sveu
č 
ili
 š 
te California, Berkeley
:
Sovjetska hegemonija forme:Sve je bilo zauvijek, dok nije nestalo
Do sredine osamdesetih nikome u na
š
oj zemlji nije
č
ak ni palo na pamet da bi se i
š
tamoglo promijeniti. Ni djeci ni odraslima. Op
ć
i je dojam bio da je sve postojalo zauvijek.(tekstopisac Andrej Makarevi
č
)
1
.KASNI SOCIJALIZAMOvaj je rad bio potaknut osobnim propitivanjem koje je golicalo mnoge pripadnike biv
š
ega sovjetskog naroda, uklju
č
uju
ć
i i mene, od kasnih osamdesetih: Kako dati smisaoiznenadnom nestajanju kolosalnog i prividno monolitnog sovjetskog sustava i na
č
ina
ž
ivota, ukojem smo odrastali i
ž
ivjeli?
Š
to je to bilo u sovjetskom sustavu
š
to je u
č
inilo da njegov"kolaps" izgleda potpuno nezamislivim i iznena
đ
uju
ć
e brzim ne samo ve
ć
ini zapadnihsovjetologa ve
ć
i ve
ć
ini sovjetskog naroda? Iskustvo neo
č
ekivanosti i naglosti kolapsareflektira se u raznolikim materijalima koje sam u Rusiji prikupio posljednjih deset godina.To pitanje nema veze s "uzrocima" kolapsa ve
ć
s njegovim "uvjetima mogu
ć
nosti": koji suuvjeti u
č
inili kolaps
mogu
ć
im
, dr 
ž
e
ć
i pritom tu mogu
ć
nost
nevidljivom
? Da bi se zapo
č
elo s postavljanjem ovoga pitanja, moramo analizirati kako je odre
đ
ena "kultura" sovjetskogsocijalizma nevidljivo stvarala uvjete za kolaps i istovremeno ga u
č
inila neo
č
ekivanim.Razdoblje kad su se ti uvjeti pojavili, otprilike trideset godina prije po
č
etka
 perestroike
(odsredine 1950-ih do sredine 1980-ih), nazvat
ć
u sovjetskim "kasnim socijalizmom".Kasni je socijalizam kao razdoblje u povijesti sovjetskoga dr 
ž
avnog socijalizma biodruk 
č
iji od svih prija
š
njih i kasnijih razdoblja u njegovu "diskurzivnom re
ž
imu" (Foucault,1972.; Dreyfus i Rabinow, 1983: 44-78) - a posebno u odnosu subjekta premahegemonijskom diskursu komunisti
č
ke ideologije i zna
č
enju upisanom u ideolo
š
ku izvedbu ireprezentaciju. To razdoblje zapo
č
inje osnovnom i smjenom u diskurzivnom re
ž
imu od"semanti
č
kog" do "pragmati
č
kog" modela (Mertz, 1996.) ideolo
š
kog diskursa. To zna
č
i da su postupci kopiranja potpuno istih
 formi
ideolo
š
kih reprezentacija postali vi
š
e zna
č
enjskikonstituiraju
ć
i za svakodnevni
ž
ivot naspram slije
đ
enja doslovnih ("semanti
č
kih") zna
č
enjaupisanih u te reprezentacije. U sovjetskom slu
č
aju, taj novi odnos nije nu
ž
no unaprijedisklju
č
io sovjetski narod iz kontinuirane privr 
ž
enosti idealima i eti
č
kim vrijednostimasocijalizma. On je prije implicirao ne
š
to slo
ž
eniji i promjenjiviji odnos spram sovjetskeideolo
š
ke forme, forme koja je smatrana i nekad se
č
inilo da predstavlja te ideale i vrijednosti,me
đ
utim tijekom kasnoga socijalizma razdvojila se od njih. Tijekom tog razdvajanja uvjetimogu
ć
nosti za kolaps socijalizma, kao socijalnog sustava a ne kao skupa vrijednosti,neprimjetno su se pojavili.To je kopiranje tekstualnih formi od jednoga konteksta do drugog
2
jedinstveno u trito
č
ke: prvo, ideolo
š
ke forme nisu bile samo kopirane ve
ć
savr 
š
eno replicirane,
š
to ih je
*
 
Ž
elim izraziti zahvalnost prijateljima i kolegama koji su dali velikodu
š
ne komentare i sugestije o skicama zaovaj rad. To su: Diana Blank, David Brandenburger, Steven Collier, Gil Eyal, Melanie Feakins, Zeynep Guserl,Bill Hanks, Caroline Humphrey, Marco Jacquement, Alaina Lemon, Tatyana Mamut, Sergei Oushakine, IrinaPaperno, Nancy Ries, Michelle Rivkin-Fish, Tara Sinclair, Katherine Verdery, Michael Urban i dvojicaanonimnih recenzenata u CSSH (Comparative Studies in Society and History - znanstveni
č
asopis,tromjese
č
nik).
 
u
č
inilo "zamrznutima" i neovisnima o kontekstu. Drugo, to je repliciranje bilo popra
ć
enotransformacijom zna
č
enjâ koja su ideolo
š
ke forme predstavljale u razli
č
itim kontekstima.Tre
ć
e, taj se proces nije dogodio samo na razini ideolo
š
kih tekstova ve
ć
i u drugimideolo
š
kim diskursima: vizualnim (posteri, filmovi, spomenici, arhitektura), ritualnim(skupovi, izvje
š
taji, slavlja) i u centraliziranim "formalnim strukturama" svakodnevne prakse(De Certeau, 1988:xv)
3
. Kako bi se objasnio tako opse
ž
an proces u kojem je formareprezentacije replicirana, ali joj je zna
č
enje promijenjeno, ovaj rad predla
ž
e koncept"heteronimne zamjene"
4
. Gr 
č
ki se termin "heteronim" - rije
č
koja se isto pi
š
e (u pisanojreprezentaciji), ali ima razli
č
ita i nevezana zna
č
enja naspram druge rije
č
i
5
- koristi kako bi seistaknulo da su zna
č
enja koja replicirane ideolo
š
ke forme zastupaju po
č
ela uklju
č
ivati element
nepredvidljivosti
.Ova se studija bavi srodnim problemom: time da je velik dio akademskog inovinarskog pisanja o sovjetskom socijalizmu i post-sovjetskoj transformaciji izgra
đ
en na pretpostavkama da je socijalizam bio "lo
š
", "nemoralan" i "nametnut", i/ili da je takvimdo
ž
ivljen od sovjetskog naroda, te da se kolaps sovjetskog sustava temeljio na tome. Te su se pretpostavke obi
č
no o
č
itovale u neprestanim referencama o Homo Sovieticusu. U kasnimosamdesetima Francoise Thom je tvrdio da u Sovjetskom Savezu lingvisti
č
ki "simboli prestaju(ali) biti djelotvorni", stvaraju
ć
i "svijet bez zna
č
enja, bez doga
đ
aja i bez humanosti(1989:156). Ne
š
to recentnije, Frank Ellis je oti
š
ao dalje: "Kad su um, zdravi razum idostojanstvo dovoljno
č
esto napadnuti, osobnost je tada osaka
ć
ena, a ljudska se sposobnostshva
ć
anja raspada ili biva unaka
ž
ena. Barijera izme
đ
u istine i la
ž
i u
č
inkovito se razara...Odgojen u takvoj atmosferi, zastra
š
en i li
š
en svake intelektualne inicijative, Homo Sovieticusnikada nije mogao biti vi
š
e od glasnogovornika partijskih ideja i slogana, koji nije tolikoljudsko bi
ć
e ve
ć
prije spremnik koji se mo
ž
e isprazniti i napuniti kako je partijska politikadiktirala." (1998:208).Iste su pretpostavke danas prisutne u terminologiji koja se rabi da bi se opisaosocijalizam - primjerice, u referencama na "sovjetski re
ž
im" (kako se
č
esto mo
ž
e
č
uti za"ameri
č
ki re
ž
im"?) te u kori
š
tenju odre
đ
enih opreka kojima se opisuje sovjetska stvarnost,kao
š
to su partija i narod, represija i sloboda, prisila i otpor, istina i prijetvornost, slu
ž
 benaekonomija i siva ekonomija, slu
ž
 bena kultura i kontrakultura, totalitarni jezik i narodni jezik, javni identitet i privatni identitet.
7
Primjerice, tvrdi se da je obi
č
ni sovjetski narod "skrivaostvari, kao
š
to su kasetofoni, o
č
igledno zapadnog porijekla, s obzirom da su oni povezani sotporom re
ž
imu" (Humphrey, 1995:57), i da je sovjetski jezik bio "politi
č
ka diglosija" izme
đ
uslu
ž
 benog partijskog jezika i privatnog jezika naroda (Zaslavsky i Fabris, 1982.; Ini
ć
, 1984.;Wierzbicka, 1990.; Kupina, 1995.; Epstein, 1991.; 1995.; Jowit, 1992.). Stoga su za JohnaYounga sovjetski gra
đ
ani "ne-pokorni" disidenti, koji se "suprotstavljaju prijevarama vlastidaju
ć
i prednost '
č
injenicama' naspram slu
ž
 benih izmi
š
ljotina" u "razgovorima s frustriranim prijateljima iza zatvorenih vrata, u znakovnom jeziku koji su izmislili
č
lanovi obitelji kojisumnjaju da je tajna policija ozvu
č
ila njihov stan, u rukopisu ili na kaseti koja se prenosi od
č
ovjeka do
č
ovjeka... (1991:226).Model opreka se reproducira i u teorijama o podvojenom subjektivitetu (Kharkhordin,1999.) i u "socijalnoj
š
izofreniji". U recentnim razmatranjima sovjetski se subjekt definira kaodihotomija izme
đ
u "slu
ž
 benih" i "skrivenih intimnih" identiteta,
š
to se o
č
ituje u praksi"pretvaranja", gdje je "skriveni intimni" identitet jedino "dostupan pogledu najbli
ž
ih prijateljaili
č
lanovima obitelji, a ponekad se skriva
č
ak i od njih" i mo
ž
e "biti uo
č
en" samo kad subjekti"iznenada dopuste svojoj strogoj samokontroli da iza
đ
e i probije se iz svoje najdubljetajnovitosti" (ibid, 1999:357, 277). Ti su modeli povezani s disidentskom kritikom moralanarodnog "pokoravanja" re
ž
imu dr 
ž
avnoga socijalizma (tj., Havelovu konceptu "
ž
ivota u la
ž
i"[1986.]) i s recentnim teorijama o kolonijalnoj i postkolonijalnoj subjektivnosti koje isti
č
uskriveni otpor dominantnim normama, kao
š
to je James Scottov (1990.) model dru
š
tvene
 
interakcije koji se prethodno pojavljuje u dvama razli
č
itim "transkriptima", "slu
ž
 benom" i"skrivenom", te razmatranje Lise Wedeen o autoritarnom vladanju predsjednika Asada uSiriji, gdje umjetnost glumljenja "kao da" dopu
š
ta pojedincima "da zadr 
ž
e svoje stvarne misli privatnima" i odr 
ž
e "razmak ... izme
đ
u izvedbe i uvjerenja" (1999:82).
8
 Epistemolo
š
ki je problem u tim modelima opreka da oni razlikovanjem izme
đ
u povezanih podvojenih du
š
a , ili "stvarnih" i "prijetvornih" glasova, impliciraju kako jezna
č
enje u diskursu "psiholo
š
ko stanje" koje je "u potpunosti definirano u umu govornika
 prije
govornog
č
ina" (Duranti, 1993:25)
9
. Usprkos tomu
š
to ti modeli opisuju subjekt koji je"podvojen", oni, ironi
č
no, reproduciraju zapadnocentri
č
no shva
ć
anje normalne osobe kaoodre
đ
enog, suverenog pojedinca (M. Strathern, 1988:57) s "jedinstvenim govornim egom"(Hanks, 2000:182),
č
iji autenti
č
ni glas mo
ž
e biti skriven ili razotkriven.
10
Ti modeliinterpretiraju konkretne diskurzivne doga
đ
aje u pojmovima "istinosnih uvjeta": primjerice,
č
in izvikivanja slogana potpore tijekom od dr 
ž
ave orkestriranih rituala razumije se kao"konstativni
č
in" (Austin, 1999. [1962.]; Searle, 1969.) koji zahva
ć
a "doslovno" zna
č
enje potpore osobe dr 
ž
avi. Taj se
č
in stoga procjenjuje prema "istinosnim uvjetima" - ili kao
istinita
("stvarna" podr 
š
ka) ili
la
 ž 
na
("prijetvorna" podr 
š
ka).
11
 Drugi je problem u tim pristupima njihovo teoretiziranje o djelovanju - oni povezuju
djelovanje
s
otporom
i subverzijom normi. Saba Mahmood kritizira tendenciju zapadne teorijeda tu vezu pretvara u svoju implicitnu pretpostavku kako je odre
đ
ena zapadna koncepcijadjelovanja univerzalna. Zapravo, Mahmood tvrdi, "ako je sposobnost da se potakne promjenau svijetu i u nekome povijesno i kulturno specifi
č
na (oboje u smislu toga
š
to utemeljuje'promjenu' i sposobnost kojom je potaknuta), onda njezino zna
č
enje i smisao ne mogu bitiapriori fiksirani... [Primjerice,] sposobnost djelovanja nije odre
đ
ena samo onim postupcimakoji rezultiraju (progresivnom) promjenom ve
ć
i onima koji smjeraju prema kontinuitetu,stajanju i stabilnosti..." (2001:212).
12
 Ruski sociolozi Uvarova i Rogov (1998.) tvrde kako u analizama sovjetske kulture pridavanje velike pozornosti dihotomiji izme
đ
u slu
ž
 benog i neslu
ž
 benog potje
č
e iz"disidentske ideologije" sedamdesetih, koja je smatrala da se "na
č
elno ni
š
ta dobro ne mo
ž
e pojaviti u nekim [slu
ž
 benom] sovjetskim novinama; a da se pravi tekst mo
ž
e objaviti samo u
 samizdatu
[neslu
ž
 bena publikacija] ili
tamizdatu
[inozemna publikacija]." U biv
š
imsocijalisti
č
kim zemljama to opre
č
no gledi
š
te pa
ž
ljivo je implicirano u dana
š
njem osobnom pristupu politici: od kasnih osamdesetih za
č
lanove je inteligencije bilo va
ž
no zanijekati da jetijekom socijalizma postojalo ikakvo "mije
š
anje [tog] jezika mo
ć
i s njihovim vlastitim jezikom" te oslikati potonji kao "slobodni prostor koji se
š
irio kroz borbu" (Seriot 1992:205-6).Zapravo, naglasak na dihotomiji ima dublje korijene: vezan je uz Hladni rat ikolonijalne "re
ž
ime znanja" unutar kojih su proizvedeni takvi entiteti kao "Zapadni", Drugi iTre
ć
i svijet. Zato kritiziranje izoliranih opreka ne dekonstruira nu
ž
no istaknute pretpostavke.Stoga su Kligman i Galova dali brilijantnu kritiku nekih modela opreka iz socijalizma:"naspram bilo kakve jasne podjele 'nas' protiv 'njih' ili 'privatnog' protiv 'javnog' postojala jesveprisutna samo-ugradnja ili isprepletenost tih kategorija" (2005:51).
13
Ipak, oni tvrde kako je takva "isprepletenost" zna
č
ila da je "svatko do odre
đ
ene mjere bio sudionik u sustavusnishodljivosti, laganja, kra
đ
e, zatvorenosti i dvoli
č
nosti kroz koje je sustav djelovao" i
č
ak su
č
esto "oni koji su bili intimno bliski,
č
lanovi obitelji i prijatelji davali informacije jedni odrugima". (ibid.:51) Pridavanje pozornosti takvoj ideji kao
š
to je dvoli
č
nost, isti
č
u
ć
i kako onastvara moralnu nesigurnost koja je u sredi
š
tu sustava i ljudskih relacija, implicitno reproduciratemeljnu pretpostavku: socijalizam je uklju
č
ivao slo
ž
enu mre
ž
u nemoralnosti koje su kaotakve bile usmjerene protiv moralnog sustava, mo
ž
da onog zapadne demokracije.Ono
š
to se mo
ž
e izgubiti u ovim razmatranjima jest klju
č
na i paradoksalna
č
injenicada je velik broj ljudi koji je
ž
ivio u socijalizmu iskreno podr 
ž
avao njegove fundamentalne

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->