Dodatak:Popis filmskih redatelja Ovo je abecedni popis filmskih i televizijskih redatelja.

Alan Smithee je izmiljeno ime kojim se potpisuju redatelji odriui se autorstva nad nekim filmom. Sadraj: Vrh - 0-9 A B C D D E F G H I J K L Lj M N Nj O P R S T U V Z A [uredi]

Salah Abou Seif Tengiz Jevgenijevi Abuladze Marcel Achard Robert van Ackeren Chantal Ackerman Jovan Ain Vjekoslav Afri Philippe Agostini Khwaja Ahmad Abbas Chantal Akerman Robert Aldrich Alexandre Alexiff Woody Allen Pedro Almodvar Robert Altman Gianni Amelio Alejandro Amenbar Lindsay Anderson Paul Thomas Anderson Bibi Andersson Theo Angelopoulos Kenneth Anger Jean-Jacques Annaud Michelangelo Antonioni Vicenc Aranda Dario Argento Marijan Arhai Dorothy Arzner Hal Ashby Anthony Asquith Alexandre Astruc Richard Attenborough Bille August Claude Autant-Laura Tex Avery John G. Avildsen

B [uredi]
1

Ante Babaja Ralph Bakshi Juan Antonio Bardem Saul Bass Branko Bauer Mario Bava Michael Bay Warren Beatty Jacques Becker Branko Belan Marco Bellocchio Shyam Benegal Roberto Benigni Robert Benton Ingmar Bergman Busby Berkeley Zvonimir Berkovi Bernardo Bertolucci Luc Besson Alessandro Blassetti Bud Boetticher Peter Bogdanovich Sergej Fjodorovi Bondaruk John Boorman Walerian Borowczyk Frank Borzage Zlatko Bourek Danny Boyle Stan Brakhage Kenneth Branagh Martin Brest Robert Bresson Vinko Brean Lino Brocka Albert Brooks James L. Brooks Mel Brooks Clarence Brown Tod Browning Milan Bukovac Veljko Bulaji Luis Bunuel Tim Burton

C [uredi]

Michael Cacoyannis James Cameron Martin Campbell Frank Capra

Marcel Carn John Carpenter John Cassavetes Alberto Cavalcanti Liliana Cavani Claude Chabrol Jackie Chan Charlie Chaplin Chen Kaige Patrice Chreau Vra Chytilov Michael Cimino Ren Clair Ren Clment George Clooney Henri-Georges Clouzot Jean Cocteau Ethan Coen Joel Coen Merian C. Cooper Francis Ford Coppola Sofia Coppola Roger Corman Costa-Gavras Kevin Costner Davin Cronenberg Alfonso Cuarn George Cukor Michael Curtiz

[uredi]

Damir ui

[uredi] D [uredi]

Frank Darabont Jules Dassin Terrence Davies Jan De Bont Cecil B. De Mille Brian De Palma Guiseppe De Santis Vittorio De Sica Andr Delvaux Jonathan Demme Jacques Demy Maya Deren

Danny DeVito Stanley Donen Mark Semjonovi Donskoj Aleksandr Petrovi Dovenko Sran Dragojevi Carl Theodor Dreyer Marguerite Duras Robert Duvall Julien Duvivier

D [uredi] [uredi]

Puria orevi

E [uredi]

Clint Eastwood Blake Edwards Atom Egoyan Sergej Eisenstein Roland Emmerich Jean Epstein Victor Erice Jean Eustache

F [uredi]

Rainer Werner Fassbinder Federico Fellini Emilio Fernndez Abel Ferrara Marco Ferreri Louis Feuillade Jacques Feyder Mike Figgis David Fincher Terence Fisher Robert J. Flaherty Victor Fleming Aleksander Ford John Ford Milo Forman Bob Fosse Georges Franju Stephen Frears William Friedkin Karl Freund Nika Fulgosi

Samuel Fuller

G [uredi]

Istvn Gal Ivan Ladislav Galeta Eduard Gali Bruno Gamulin Abel Gance Zdenko Gaparovi Pietro Germi Ritwik Ghatak Mel Gibson Terry Gilliam Obrad Gluevi Jean-Luc Godard Bob Godfrey Kreo Golik Claude Goretta Ajejandro Gonzalez Inarritu Pter Gothr Tomislav Gotovac Peter Greenaway Jean Grmillion Zlatko Grgi John Grierson David Wark Griffith Rajko Grli Sacha Guitry Yilmaz Gney Toms Gutirrez Alea Alice Guy-Blach

H [uredi]

Bert Haanstra Fadil Hadi John Halas Lasse Hallstrm Michael Haneke William Hanna Fedor Hanekovi William S. Hart Hal Hartley Henry Hathaway Howard Hawks Todd Haynes Cecil M. Hepworth Werner Herzog Walter Hill

Alfred Hitchcock Botjan Hladnik Angieszka Holland Dennis Hopper Hrvoje Horvati Leslie Howard Ron Howard Howard Hughes Hrvoje Hribar King Hu John Huston

I [uredi]

Kon Ichikawa lex de la Iglesia Shohei Imamura Thomas Harper Inge Otar Davidovi Ioseliani Branko Itvani Joza Ivaki Branko Ivanda Ivan Ivanov-Vano Joris Ivens James Ivory

J [uredi]

Peter Jackson Juraj Jakubisko Wanda Jakubowska Mikls Jancs Derek Jarman Jim Jarmusch Humphrey Jennings Jean-Pierre Jeunet Norman Jewison Chuck Jones Spike Jonze Neil Jordan Sergej Josifovi Jutkjevi Vladimir Jutria

K [uredi]

Raj Kapoor Shekhar Kapur Mathieu Kassowitz Philip Kaufman Mani Kaul

Aki Kaurismki Helmut Kutner Jerzy Kawalerowicz Elia Kazan Buster Keaton Gene Kelly Abbas Kiarostami Krzysztof Kielowski Henry King Teinosuke Kinugasa Takeshi Kitano Alexander Kluge Masaki Kobayashi Boris Kolar Alexander Korda Nikola Kostelac Grigorij Mihajlovi Kozincev Stanley Kramer Petar Krelja Zoran Krema Vladimir Kristl Stanley Kubrick Lev Vladimirovi Kuljeov Akira Kurosava Emir Kusturica

L [uredi]

Gregory La Cava Fritz Lang Harry Langdon John Lassester Alberto Lattuada Charles Laughton David Lean Mimi Leder Ang Lee Bruce Lee Spike Lee Mike Leigh Claude Lelouch Jan Lenica Sergio Leone Richard Lester Barry Levinson Jerry Lewis Marcel L'Harbier Gunnel Lindblom Max Linder Frank Lloyd

Ken Loach Joshua Logan Pare Lorentz Joseph Losey Ernst Lubitsch George Lucas Sidney Lumet Ida Lupino Len Lye David Lynch

LJ [uredi]

Milan Ljubi

M [uredi]

Duan Makavejev Mohsen Makhmalbaf Terrence Malick Louis Malle Rouben Mamoulian Joseph L. Mankiewicz Anthony Mann Delbert Mann Michael Mann Sophie Marceau Branko Marjanovi Chris Marker Goran Markovi Aleksandar Marks Ivan Martinac Joko Marui Leo McCarey Winsor McCay Norman McLaren John McTiernan Jonas Mekas Georges Mlies Jean-Pierre Melville Sam Mendes Ji Menzel Mrta Mszros Russ Meyer Nikita Sergejevi Mihalkov Andrej Mihalkov Konalovski Lewis Milestone Oktavijan Mileti John Milius Vatroslav Mimica

Anthony Minghella Vincente Minnelli Pilar Mir Kenji Mizoguchi Mario Monicelli Lukas Moodysson Michael Moore Nanni Moretti Andrzej Munk Friedrich Wilhelm Murnau

N [uredi]

Mira Nair Walter Neugebauer Mike Newell Mike Nichols Jack Nicholson Lukas Nola Christopher Nolan Mabel Normand Jurij Borisovi Nortejn Edward Norton

NJ [uredi] O [uredi]

Zrinko Ogresta Manoel de Oliveira Laurence Olivier Ermanno Olmi Marcel Ophls Max Ophls Nagisa Oshima Francois Ozon

P [uredi]

Georg Wilhelm Pabst Marcel Pagnol Alan J. Pakula Mihovil Pansini Krsto Papi Sergej Paradanov Nick Park Alan Parker Goran Paskaljevi Pier Paolo Pasolini Robert William Paul

ivojin Pavlovi Sam Peckinpah Arthur Penn Sean Penn Nelson Pereira dos Santos Vladimir Petek Wolfgang Petersen Elio Petri Aleksandar Petrovi Dhundiraj Govind Phalke Maurice Pialat Roman Polanski Sydney Pollack Gillo Pontecorvo Michael Powell Otto Preminger Emeric Prassburger Jakov Aleksandrovi Protazanov Vsevolod Ilarionovi Pudovkin

Q [uredi] R [uredi]

Fons Rademakers Tomislav Radi Bob Rafelson Sam Raimi Lynne Ramsay Nicholas Ray Satyajit Ray Robert Redford Carol Reed Lotte Reiniger Karel Reisz Ivan Reitman Mate Relja Jean Renoir Alain Resnais Tony Richardson Leni Riefenstahl Dino Risi Guy Ritchie Jacques Rivette Alain Robbe-Grillet Tim Robbins Glauber Rocha Nicolas Roeg ric Rohmer Mihail Ilji Romm

10

Francesco Rosi Roberto Rossellini Robert Rossen Jean Rouch George Roy Hill Ral Ruiz Ken Russell Walter Ruttmann

S [uredi]

Leontine Sagan Ljubia Samardi Carlos Saura John Sayles Franklin J. Schaffner John Schlesinger Volker Schlndorff Branko Schmidt Paul Schrader Joel Schumacher Ettore Scola Martin Scorsese Ridley Scott Jakov Sedlar Ousmane Sembene Mrinal Sen eljko Senei Mack Sennett Kumar Shahani Youssef Shahine Sam Shepard Kaneto Shindo Don Siegel Bryan Singer Robert Siodmak Douglas Sirk Alf Sjrberg Vilgot Sjman Victor Sjstrm Jerzy Skolimowski George Albert Smith Kevin Smith Michael Snow Steven Soderbergh Aleksandr Nikolajevi Sokurov Barry Sonnenfield Steven Spielberg Rudolf Sremec Sylvester Stallone

11

Wladyslaw Starewitz Wolfgang Staudte Josef von Sternberg George Stevens Mauritz Stiller Oliver Stone Jean-Marie Straub Erich von Stroheim Pretson Sturges Arne Sucksdorff Jan Svrk Hans-Jrgen Syberberg Istvn Szab

[uredi]

Larisa Jefimovna apitko Rada ei Slobodan ijan Esfir Iljinina ub Jan vankmajer

T [uredi]

Vladimir Tadej Zoran Tadi Kinuyo Tanaka Nikola Tanhofer Danis Tanovi Quentin Tarantino Andrej Arsenijevi Tarkovski Bla Tarr Frank Tashlin Jacques Tati Norman Taurog Bertrand Tavernier Paolo Taviani Giuseppe Tornatore Leopoldo Torre Nilsson Maurice Tourneur Tran Anh Hung Lars von Trier Ji Trnka Jan Troell Margarethe von Trotta Francois Truffaut Tsai Ming Liang Tsui Hark Tom Tykwer

12

U [uredi]

Ron Underwood Peter Ustinov

V [uredi]

Roger Vadim Gus Van Sant Otakar Vvra Gore Verbinski Paul Verhoeven Dziga Vertov Charles Vidor King Vidor Jean Vigo Thomas Vinterberg Luchino Visconti Frano Vodopivec Antun Vrdoljak Pavle Vujisi Nikola Vukevi Duan Vukoti

W [uredi]

Andrzej Wajda Raoul Walsh Wayne Wang Andy Warhol Denzel Washington John Waters Louis Weber Peter Weir Orson Welles William A. Wellman Wim Wenders Lina Wertmller Bo Widerberg Billy Wilder Michael Winterbottom Robert Wise Frederick Wiseman Kar-wai Wong John Woo Edward D. Wood, Jr. Sam Wood William Wyler

X [uredi]
13

Y [uredi]

Edward Yang Peter Yates

Z [uredi]

Lordan Zafranovi Krzysztof Zanussi Ferdinand Zecca Franco Zeffirelli Robert Zemeckis Mai Zetterling Zhang Yimou Zhang Yuan Fred Zinnemann Andrzej ulawski Valerio Zurlini

[uredi]

Pjer alica Jasmila bani elimir ilnik Bogdan ii Davor mega

Vjekoslav Afri Vjekoslav Afri (Hvar, 26. kolovoza 1906. - Split, 28. srpnja 1980.), hrvatski glumac, redatelj i scenarist.

ivotopis [uredi] Nakon zavretka Dravne glumake kole u Zagrebu 1927, Afri radi kao glumac u Splitu, Sarajevu i Beogradu, a od 1930. u Zagrebu, gdje glumi najee klasine dramske likove; Hamleta , Raskoljnikova, kneza Mikina i sline karaktere. Ve od 1942. prikljuuje se partizanima, tamo organizira kazalinu djelatnost. Vjekoslav Afri je zasluan za ouvanje izvornog teksta Jame Ivana Gorana Kovaia. Nakon osloboenja 1945 godine, Afri je jedan od zaetnika nove jugoslavenske kinematografije. Isprva se okuao kao glumac u sovjetsko - jugoslavenskoj koprodukciji u filmu V gorah Jugoslaviji (U planinama Jugoslavije), 1946.

14

Prema vlastitu scenariju reirao je prvi poslijeratni jugoslavenski dugometrani igrani film, antologijsku Slavicu (1947.) priu o portvovnosti i pogibiji mlade partizanke (Irena Kolesar). Taj film imao je dobar prijam kod publike onoga doba. Nakon toga snimio je film Barba vane (1949.) o hrabrom istarskom starcu-rodoljubu, koji pomae partizanima. Njegov trei film Hoja! Lero! iz 1952., priu iz daleke slavenske prolosti, kritika nije dobro ocijenila, te je nakon toga Afri napustio rad na filmu. Nakon toga posvetio se pedagokom radu, bio je jedan od osnivaa Visoke filmske kole u Beogradu.

Za svoj rad dobio je 1973. tadanju najviu dravnu - Nagradu AVNOJ-a.

Filmografija [uredi] Reija [uredi]

Hoja! Lero! (1952.) cjeloveernji igrani film Barba vane (1949.) cjeloveernji igrani film Slavica (1946.) cjeloveernji igrani film

Scenarij [uredi]

Barba vane (1949.) cjeloveernji igrani film

Gluma [uredi]

Ubica na odsustvu (1965.), u ulozi B. Bokovida Dani (1963.) Operacija Ticijan (1963.), u ulozi Uga Bonaida Major Bauk (1951.), u ulozi N. Popovida ivjede ovaj narod (1947.), u ulozi Josipa Broza V gorah Jugoslaviji (1946.), Mosfilm, u ulozi generala Drae Mihailovida

Robert Aldrich Robert Aldrich (Cranston, Rhode Island, 9. kolovoza 1918. - Los Angeles, Kalifornija, 5. prosinca 1983.), ameriki filmski redatelj. Nepotpun popis filmova [uredi]

Big Leaguer (1954.) Vera Cruz (1954.) Apache (1954.) Kiss Me Deadly (1955.) The Big Knife (1955.) The Last Sunset (1961.) What Ever Happened to Baby Jane? (1962.) Hush Hush, Sweet Charlotte (1964.) The Flight of the Phoenix (1965.) " Dvanaestorica igosanih" (The Dirty Dozen - 1967.) The Killing of Sister George (1968.)

15

"Ulzaznin prepad" (Ulzana's raid - 1972.) The Longest Yard (1974.) Hustle (1975.) Twilight's Last Gleaming (1977.) The Frisco Kid (1979.) All the Marbles (1981.)

Woody Allen Woody Allen (New York, 1. prosinca 1935.), ameriki filmski redatelj i glumac. Pravo ime mu je Allen Stewart Konigsberg. U sreditu panje njegovih satirikih komedija su njujorki intelektualci, koje prikazuje tragikomino "bez dlake na jeziku".

Mlade godine [uredi] Allen je roen u New Yorku kao dijete idovske obitelji austrijsko-ruskog podrijetla, oca Martina Knigsberga (1900. - 2001.) i majke Netty Cherrie (1908. - 2002.). On i njegova mlaa sestra Letty odrasli su u Flatbushu, u Brooklynu. Allen je pohaao hebrejsku kolu 8 godina a onda je otiao u srednju kolu Middwood. Tijekom tog vremena ivio je na aveniji K, izmeu Istone 14. i 15. ulice. Kolege u koli su ga prozvali "crveni" zbog njegove crvene kose, a on ih je znao zadiviti arobnjakim trikovima. Kako bi skupio novac, poeo je pisati ale za Davida O. Albera, koji ih je prodavao kolumnistma u novinama. Sa 16 godina je poeo pisati aleza zvijezde kao to su Sid Caesar te se poeo zvati Woody Allen. Otiao je studirati komunikaciju i film na sveuilitu u New Yorku, ali nije imao dobre ocjene pa se ispisao. Kasnije je nakratko i pohaao gradski fakultet u New Yorku. Karijera [uredi] Sa 19 godina je poeo pisati za The Ed Sullivan Show. U 60-ima je poeo nastupati kao standup komiar. 1965. po njegovom scenariju snimljen je njegov prvi film "to ima novo, makice?" (kojeg pak nije reirao) a u kojem je jednu od glavnih uloga igrao Peter Sellers. Godinu dana kasnije snimio je svoj prvi film kao redatelj, parodiju "to ima, Tiger Lily?" u kojoj je krivo presinkronizirao jeftini japanski pijunski triler u komediju. 1967. nastupio je i u parodiji "Casino Royale" u kojoj je parodiran James Bond, no navodno je bio jako nezadovoljan snimanjem i gotovim rezultatom. "Zgrabi novac i bjei", svoj drugi film kao redatelj, snimio je 1969. Tijekom tog razdoblja snimao je veinom jednostavne komedije apsurda u kojima je i sam glumio.

Plakat Allenovog filma "Annie Hall" iz 1977. 1977. napravio je preokret u svojoj karijeri te se okrenuo ozbiljnim i realistinim temama iz stvarnog ivota u tragikomediji "Annie Hall". Za taj film je osvojio dva Oscara, za najbolji scenarij i reiju, no on se zanimljivo nije pojavio na dodjeli nagrade. Od tada je povremeno
16

snimao i drame, kao to su "Interijeri", po uzoru na svojeg idola, vedskog redatelja Ingmara Bergmana. "Stardust Memories" je navodno inspiriran filmom "8 1/2" kojeg je reirao Federico Fellini. Tijekom 80-ih eksperimentirao je najrazliitijim filmovima sa originalnim priama; meu njima je i pseudo-dokumentarac "Zelig" te fantastina komedija "Ljubiasta rua Kaira" u kojoj lik iz filma sie sa platna u stvarni svijet - za taj je film Allen osvojio Zlatni globus i BAFTA-u za scenarij. Za tragikomediju "Hannah i njezine sestre" je osvojio treeg Oscara za scenarij, a sam film u kategoriji komedije ili mjuzikla je osvojio Zlatni globus. Uz to, sa zaradom od 40 milijuna $ u kinima SAD-a, to je njegov najkomercijalniji film. Nakon tog filma Allen je upao u kreativnu krizu snimajui nezapaene filmove, sve do hvaljene drame "Zloini i prijestupi" iz 1989. U 90-ima je ponovno zapao u krizu jer njegovi filmovi "Sjeni magle" te "Tajnovita ubojstva na Manhattanu" nisu privukla ni naklonost publike ni kritike. Mnogi su poeli i prigovarati da preesto glumi glavnu ulgou u vlastitim filmovima te da stalno izabire mlae ene za partnerice u priama. 1994. ponovno se vratio u formu hvaljenim komedijama "Metci iznad Broadwayja", "Mona Afrodita" i "Razarajui Harry". U 21. stoljeu Allenovi novi filmovi opet su naili na podvojene ocjene kritiara i mlake pohvale, uz par iznimaka kao to je trilerdrama "Zavrni udarac" u kojoj je nastupila Scarlett Johansson koju je redatelj proglasio svojom novom muzom. Sa sveukupno 14 nominacija za Oscara, bilo za reiju, scenarij ili glumu, Allen dri rekord kao jedna od osoba sa najvie nominacija za tu nagradu. Ipak, nijednom nije doao na dodjelu - iznimka je bila jedino 2002. godina, kada se pojavio kako bi pomogao ugledu grada New Yorku nakon napada 9/11. Rijetko kada se pojavio u filmovima koje nije osobno reirao - meu njima su i animirani film "Mravi" i "Naslovnica" iz 1976. U jednom intervjuu je izjavio da su njegovi najdrai vlastiti filmovi "Ljubiasta rua Kaira", "Muevi i supruge" i "Zavrni udarac". Privatni ivot [uredi] Kip Woodyja Allena u panjolskoj Allen se prvi put vjenao s 20 godina s Harlene Rosen, studenticom filozofije. Njihov brak trajao je 6 godina. 1966. se vjenao s glumicom Louise Lasser s kojom je snimio i par filmova, ali se od nje razveo za tri godine. 1970. je upoznao Diane Keaton sa kojom je poeo ljubavnu vezu. I s njom je snimio par filmova, meu kojima je i "Annie Hall". No nikada se nisu vjenali. 1980. je zapoeo ljubavnu vezu s glumicom Mijom Farrow. Zajedno su usvojili dvoje djece; Dylana Farrowa i Mosesa Farrowa. S njom je Allen po prvi put postao otac i dobio sina Satchela Farrowa (koji se danas zove Ronan Seamus Farrow). 1992. su se razili kada je Farrow otkrila Allenova fotografije u kojima je slikao njenu golu usvojenu kerku Soon-Yi Previn. ak ga je optuila za spolno zlostavljenje njene djece, no sluaj nikada nije zavrio na sudu. Allen se 1997. vjenao sa Soon-Yi Previn te je usvojio dvije kerke. Previn je nijekala da je on ikada bio njen ouh. Allen je poznat i po svojim neurozama i nervoznom ponaanju, te posjetima psihijatru. Tu svoju narav je esto izloio u filmovima.

17

Filmografija [uredi] Podrobniji lanak o temi: Filmografija Woodyja Allena Drame [uredi]

Nemoj piti vodu: Komedija u 2 ina Sviraj opet, Sam Bog: Komedija u jednom inu Rabljena memorija

Robert AltmanRobert Altman, (Kansas City, 20. veljae 1925. - Los Angeles, 20. studenog 2006.), ameriki redatelj, scenarist i producent. Mlade godine [uredi] Sudjelovao je u 2. svj. ratu kao pilot. Nakon rata studira tehniku na sveuilitu Missouri; potom radi kao novinar, te pie i objavljuje prie. Godine 1946. s G.W. Georgeom pie sinopsis za film Tjelohranitelj R. Fleischera, a od 1949. do 1955. godine reira reklame i namjenske dokumentarne filmove. Karijera kao redatelj [uredi] Kao redatelj igranog filma debitira 1955. filmom Delikventi (The Deliquents), kojim ne pobuuje veu pozornost kritike kao ni sljedeim filmom - kompilacijskom Priom o James Deanu (The James Dean Story, 1957., suredatelj s G.W. Georgeom). No Alfred Hitchcock ga angaira u svojoj tv-seriji Alfred Hitchcock vam predstavlja. Od 1957. do 1967. reira pojedine epizode u serijama Bonanza, Lude dvadesete i Autobusna stanica. Filmu se vraa 1968. i reira dva naslova osrednje vrijednosti : Odbrojavanje (Countdown, 1968.) i Toga hladnoga dana u praku (That cold day in the park, 1969.). Filmom M.A.S.H. (1970.) postie veliki uspjeh kod kritike i publike i osvaja Zlatnu palmu u Cannesu - velik dio kritike ga proglaava najeminemtnijim predstavnikom modernog amerikog filma. Iste godine reira ekscentrinu komediju Brewster Mc Cloud. U sljedeih 5 godina reira: Privienja (Images, 1972.), Kalifornijski poker (California Split, 1974.), tri anrovski jasno profilirana filma - vestern Kockar i bludnica (McCabe and Mrs. Miller, 1971.), detektivski film Privatni detektiv (The Long Goodbye, 1973., prema romanu R. Chandlera) te gangsterski film Svi smo mi lopovi (Thives like us, 1974.). Unosi znaajke svog svjetonazora i stila: sklonost prema razaranju amerikih mitova, usporavanje akcije naglaavanjem atmosfere i psiholoke razrade likova, forsiranje sluajnosti ime se razbija kauzalnost naracije. Vrhunac Altmanove red. karijere predstavlja film Nashville (1975.). Slijedi stanovita stagnacija, no sredinom devedesetih se javlja s nekoliko znaajnih filmova: The Player (Igra, 1992.); Kratki rezovi (Short Cuts, 1993.), Pret.a-Porter, 1994., a 2001.Gosford Park, za koji osvaja Zlatni globus za najblju reiju. 2006. je dobio poasnog Oscara za ivotno djelo. Filmografija [uredi]

18

Filmovi (kao redatelj) [uredi]

"Buffalo Bill i Indijanci" (Buffalo Bill and the Indians, 1976.) "Tri ene" (Three Women, 1977.) "Svadba" (A Wedding, 1978.) "Idealan par" (A Perfect Couple, 1979.) "Kvintet" (Quintet, 1979.) "Popaj" (Popeye, 1980.) "Zdravlje" (Health, 1982.) "Jimmy Dean, vrati se" (Come back to the Five & Dime Jimmy Dean, 1982.) Streamers, 1983. "Ludi za ljubavlju" (Fool for Love, 1985. prema komadu Sama Shepharda) Beyond Therapy, 1987. Vincent and Theo, 1990. Kansas City, 1996. The Gingerbread Man, 1998. The Company, 2003.

Filmovi (kao producent) [uredi]

Dobrodoli u Los Angeles (A. Rudolph, 1977.); Maka je vidjela ubojicu (R.Benton, 1977.); Sjeti se mog imena (A. Rudolph, 1978.); Bogata djeca (R.M. Young, 1979.)

Paul Thomas Anderson Paul Thomas Anderson (Studio City, 26. lipnja 1970.)[1] je ameriki filmski redatelj pet puta nominiran za Oscar. ivotopis [uredi] Rani ivot [uredi] Anderson je roen u Studio Cityju u Kaliforniji kao sin Bonnie (djevojaki Gough) i Ernieja Andersona, koji je bio glumac, glas ABC-a i domain kasnonone horor emisije poznat kao "Ghoulardi"[2] na televiziji u Clevelandu. Anderson je odrastao u San Fernando Valleyju. Pohaao je nekoliko kola, upisao se na Njujorko sveuilite, ali odustao nakon dva dana.[3] Karijera [uredi] Anderson je vezan za reiju jo od mladih dana. Kao srednjokolac je snimio podrugljivi dokumentarac Pria o Dirku Diggleru (1988.), o obdarenoj porno zvijezdi (inspiriran Johnom Holmesom, koji je bio i glavna inspiracija za Kralja pornia). Nakon kraeg studiranja engleskog jezika na Emerson Collegeu te kratkog povratka na Njujorko sveuilite, Anderson je poeo svoju karijeru kao asistent produkcije na televizijskim filmovima, glazbenim videospotovima i kvizovima u Los Angelesu i New Yorku. Kasnije je snimio Cigarete i kavu (1992.), kratki film s pet vinjeta smjetenih u
19

restoran. Film je prikazan na Filmskom festivalu Sundance 1993., gdje je zaradio znaajne pohvale. Za nekoliko godina, Anderson je snimio svoj prvi dugometrani film, Sydney, koji je preimenovan u Teka osmica (1996.). Prekretnicu u Andersonovoj karijeri oznaio je Kralj pornia, povratak liku Dirka Digglera u velikom dugometranom filmu koji se poeo prikazivati 10. listopada 1997. i naiao na kritiki i komercijalni uspjeh. Bio je jedan od najbolje ocijenjenih filmova godine,[4] a smatra se jednim od najboljih prikaza pornografske filmske industrije. Film je revitalizirao karijeru Burta Reynoldsa (koji je nominiran za Oscar) te lansirao Marka Wahlberga i Julianne Moore na A-listu karakternih glumaca. Andersonov sljedei film, Magnolija (1999.) okupio je brojnu glumaku ekipu, a govorio je o neobinim interakcijama izmeu ivota nekoliko pojedinaca u San Fernando Valleyju u Kaliforniji. Isprepleui devet odvojenih a opet povezanih pria, Magnolija je bila skup mnogih zakuastih dugih kadrova ime se istaknula od standardnih holivudskih filmova. Magnolija je zavrila na vie od 150 popisa deset najboljih filmova 1999. raznih kritiara, a nominirana je za tri Oscara, za najboljeg sporednog glumca (Tom Cruise), najbolju originalnu pjesmu i najbolji originalni scenarij. Anderson se vratio s romantinom komedijom Pijani od ljubavi (2002.) s Adamom Sandlerom. Pria se vrti oko opsjednutog vlasnika sitnog biznisa koji se uputa u romantino putovanje s misterioznom enom (Emily Watson). Sandler je za svoj prvi odmak od mainstream komedija koje su ga uinile zvijezdom zaradio pozitivne kritike; Roger Ebert je napisao kako "Sandler, osloboen sputavajue formule, otkriva neoekivanu glumaku dubinu. Gledajui ovaj film, moete ga zamisliti u ulogama Dennisa Hoppera. Posjeduje tajnovitost, opsesiju i snagu."[5] Film je zaradio 17 milijuna dolara unato budetu od 25 milijuna. Andersonov posljednji film, Bit e krvi, bio je djelomina adaptacija romana Nafta! Uptona Sinclaira. Budet filma bio je 25 milijuna dolara, a ostvario je dohodak od 40 milijuna. U glavnim ulogama nastupili su Daniel Day-Lewis, koji je osvojio Oscar za najboljeg glavnog glumca, te Paul Dano koji je nominiran za BAFTA-u za najboljeg sporednog glumca. Anderson je bio nominiran za nagradu za najboljeg redatelja Ceha amerikih redatelja. Film je zaradio i osam nominacija za Oscar, ime se izjednaio s filmom Nema zemlje za starce s najvie nominacija. Anderson je bio nominiran za najbolji film, najboljeg redatelja i najbolji adaptirani scenarij, izgubivi sve tri nagrade od brae Coen. Filmski stil, teme i zatitni znakovi [uredi] Anderson je poznat po filmovima s velikim glumakim ansamblima i isprepletenim priama, kao to je to bio sluaj s Kraljem pornia (1997.) i Magnolijom (1999.). Anderson je lan prve generacije "video redatelja", kao i redatelji Quentin Tarantino, Richard Linklauter i Kevin Smith, koji su nauili zanat ne u filmskim kolama, nego gledajui tisue filmova na videu. Teme kojima se bave Andersonovi filmovi esto su obiteljski odnosi, boanska sudbina, sluajna priroda ljubavi i uloga modernih medija. Anderson naglaava veze meu svojim likovima kao nepostojane okolnosti koje utjeu na njihove krhke ivote. Andersonovi stilski zatitni znakovi ukljuuju logistiki teke steadicam duge kadrove (kao to je uvodni trominutni kadar u Kralju pornia), esto s bombastinim koritenjem zvuka i glazbe.

20

Osim filmova, Anderson je reirao nekoliko glazbenih videospotova, ukljuujui nekoliko pjesama Fione Apple. Anderson je bio zamjenski redatelj za film Roberta Altmana Najlui radio show zbog osiguranja, budui da je Altman u to vrijeme imao 80 godina. Anderson nije formalno potpisan u filmu, ali je na kraju odjavne pice bila zahvala.[6][7] Anderson je imao obiaj ponovnog angairanja istih glumaca. Od njegova prva etiri prva dugometrana filma, Philip Seymour Hoffman se pojavio u sva etiri, Melora Walters, Luis Guzmn, Philip Baker Hall i John C. Reilly pojavili su se u tri, a ostali lanovi glumake postave Kralja pornia pojavili su se u Magnoliji. Bit e krvi je imao potpuno novu glumaku postavu. Osobni ivot [uredi] Anderson i pjevaica Fiona Apple nekoliko godina su bili u vezi; ona se zajedno s njim pojavila u dokumentarcu o snimanju Magnolije objavljenom na DVD izdanju filma. Anderson je trenutno u vezi s bivom lanicom glumake postave Saturday Night Livea Mayom Rudolph. Oboje ive u Los Angelesu i New Yorku, a imaju ker Pearl Minnie Anderson, roenu 15. listopada 2005. Nagrade i nominacije [uredi] Oscari:

1997.: Najbolji originalni scenarij (Kralj pornida, nominacija) 1999.: Najbolji originalni scenarij (Magnolija, nominacija) 2008.: Najbolji redatelj (Bit de krvi, nominacija) 2008.: Najbolji film (Bit de krvi, nominacija) 2008.: Najbolji adaptirani scenarij (Bit de krvi, nominacija)

BAFTA nagrade:

1997.: Najbolji originalni scenarij (Kralj pornida, nominacija) 2007.: Najbolji redatelj (Bit de krvi, nominacija) 2007.: Najbolji film (Bit de krvi, nominacija) 2007.: Najbolji adaptirani scenarij (Bit de krvi, nominacija)

Berlinski filmski festival:

2000.: Zlatni medvjed (Magnolija, pobjednik) 2008.: Srebrni medvjed za najboljeg redatelja (Bit de krvi, pobjeda) 2008.: Zlatni medvjed (Bit de krvi, nominacija)

Filmski festival u Cannesu:

2002.: Najbolji redatelj (Pijani od ljubavi, pobjednik) 2002.: Zlatna palma (Pijani od ljubavi, nominacija)

Ceh amerikih redatelja:

21

2007.: Najbolji redatelj (Bit de krvi, nominacija)

Ceh amerikih scenarista:

1997.: Najbolji originalni scenarij (Kralj pornida, nominacija) 1999.: Najbolji originalni scenarij (Magnolija, nominacija) 2007.: Najbolji adaptirani scenarij (Bit de krvi, nominacija)

Filmografija [uredi] Dugometrani filmovi [uredi]

Teka osmica (poznat i kao Sydney) (1996.) Kralj pornida (1997.) Magnolija (1999.) Pijani od ljubavi (2002.) Bit de krvi (2007.)

Kratki filmovi [uredi]

Pria o Dirku Diggleru (1987.) Cigarete i kava (1993.) Flagpole Special (1998.) Couch (2002.)

Glazbeni videospotovi [uredi]

"Try" - Michael Penn (1997.) "Across the Universe" - Fiona Apple (1998.) "Fast as You Can" - Fiona Apple (1999.) "Save Me" - Aimee Mann (1999.) "Limp" - Fiona Apple (2000.) "Paper Bag" - Fiona Apple (2000.) "Here We Go" - Jon Brion (2002.)

Michelangelo Antonioni Michelangelo Antonioni (Ferrara, 29. rujna 1912. - Rim, 30. srpnja 2007.), talijanski modernistiki filmski redatelj, jedan od najutjecajnijih filmskih estetiara.

ivotopis [uredi] Rani ivot [uredi] Michaelangelo Antonioni roen je u Ferrari, Emilia-Romagna. Nakon diplome iz ekonomije na Sveuilitu u Bologni, 1935. je poeo pisati kao filmski novinar za lokalne novine u Ferrari, Il Corriere Padano.
22

1940. se preselio u Rim, gdje je radio za Cinema, slubeni faistiki filmski asopis kojeg je ureivao Vittorio Mussolini. Meutim, Antonioni je otputen nekoliko mjeseci nakon toga. Kasnije te godine se upisao u Centro Sperimentale di Cinematografia kako bi studirao filmsku tehniku. Prvi filmovi [uredi] 1942. je zajedno s Robertom Rossellinijem napisao scenarij za film Un pilota ritorna, te radio kao pomonik redatelja na filmu Enrica Fulchignonija, I due Foscari. 1943. je otputovao u Francusku kako bi asistirao Marcelu Carnu na filmu Les visiteurs du soir. Antonioni je u etredesetima poeo snimati kratke filmove poevi s Gente del Po, priom o siromanom ribaru iz doline rijeke Po na kojem je radio od 1943. do 1947. Ovi filmovi po stilu su bili neorealistini, poludokumentarne studije ivota obinih ljudi. Meutim, Antonionijev prvi dugometrani film Kronika jedne ljubavi (1950.) se udaljio od neorealizma opisujui srednje klase. Nastavio je u takvom stilu u seriji drugih filmova: Poraeni (1952.), s tri prie, od kojih je svaka smjetena u razliitu zemlju ( Francusku, Italiju i Englesku), o mladenakoj delikvenciji; Dama bez kamelija (1953.) o mladoj filmskoj zvijezdi i njezinom padu; i Prijateljice (1955.) o enama iz srednjeg stalea u Torinu. Krik (1957.) je bio povratak priama o radnikoj klasi, a opisivao je radnika u tvornici i njegovu ker. Svaka od ove tri prie govorila je o drutvenom otuenju. Meunarodni uspjeh [uredi] U Prijateljicama, Antonioni je eksperimentirao s novim radikalnim stilom: umjesto konvencionalne naracije, prezentirao je seriju naizgled nepovezanih dogaaja, a esto je koristio i duge kadrove. Ovaj stil moe biti potencijalno frustrirajui zbog sporog ritma i napretka prie. Meutim, Antonioni se stilu vratio u Avanturi (1960.), filmu s kojim je ostvario prvi meunarodni uspjeh. Odgovor na Filmskom festivalu u Cannesu je bila kombinacija odobravanja i negodovanja, ali je film bio popularan u art house kinima diljem svijeta. Slijedili su No (1961.) i Pomrina (1962.). Ova tri filma se esto naziva trilogijom jer su stilski slina te govore o otuenju ovjeka u modernom svijetu. Njegov prvi film u boji, Crvena pustinja (1964.), bavi se slinim temama, a ponekad se spominje etvrti film iz "trilogije". Filmovi na engleskom [uredi] Antonioni je tada potpisao ugovor s producentom Carlom Pontijem koji mu je davao umjetniku slobodu na tri filma na engleskom jeziku koja je trebao objaviti MGM. Prvi, Poveanje (1966.), koji je radnjom bio smjeten u Englesku, bio je veliki uspjeh. Iako se bavio izazovnom temom, bio je uspjean i popularan meu publikom, bez sumnje ponajvie zbog seksualnih scena koje su u to vrijeme smatrane eksplicitnima. U glavnim ulogama su nastupili David Hemmings i Vanessa Redgrave. Drugi film, Dolina smrti (1970.), je bio prvi Antonionijev smjeten u Ameriku. Postigao je puno manji uspjeh, iako su se na njegovu soundtracku nali popularni umjetnici kao to su Pink Floyd (koji su napisali novu glazbu posebno za film), Grateful Dead i Rolling Stonesi. Opisivao je pokret kontrakulture, ali je bio kritiziran zbog blijede izvedbe glavnih glumaca, koji nikad prije nisu glumili.

23

Trei, Zanimanje: reporter (1975.), s Jackom Nicholsonom, je bio hvaljen od kritike, ali je loe proao u kinima. Dugo vremena je bio izvan distribucije, ali je ponovno objavljen u manjem broju kina u listopadu 2005., a naknadno i na DVD-u. 1972., izmeu Doline smrti i Zanimanje: reporter, Antonionija je pozvala vlada Narodne Republike Kine kako bi nakon Kulturne revolucije posjetio Kinu. Snimio je dokumentarac Chung Kuo/Cina, ali su ga kineske vlasti nazvale "antikineskim" i "antikomunistikim". Dokumentarac je prvi put prikazan 25. studenog 2004. u Pekingu na filmskom festivalu koji je organizirala Pekinka filmska akademija u ast radovima Michelangela Antonionija. Posljednji filmovi [uredi] Antonioni je 1980. snimio Misterij Oberwalda, eksperiment s primjenom televizijske tehnike, s Monicom Vitti u glavnoj ulozi. Temeljen je na prii Jeana Cocteaua Orao s dvije glave. Identifikacija jedne ene (1982.), sniman u Italiji, govori o estim temama iz njegove talijanske trilogije. 1985. je pretprpio modani udar, koji ga je ostavio djelomino paraliziranog i bez funkcije govora. Ipak je nastavio snimati filmove, ukljuujui film S onu stranu oblaka (1995.), za koji je neke scene snimio Wim Wenders. Wenders je rekao kako je Antonioni tijekom montae odbio gotovo sav materijal koji je snimio, osim nekoliko prijelaza. Za film Cyclo su podijelili nagradu FIPRESCI na Venecijanskom filmskom festivalu. 1996. mu je dodijeljen Oscar za ivotno djelo. Predao mu ga je Jack Nicholson. Mjesecima kasnije, kipi su ukrali provalnici pa je morao biti zamijenjen. Prije toga je bio nominiran za Oscar za najboljeg redatelja i najbolji scenarij za Poveanje. Antonionijev posljednji film, snimljen u njegovim devedesetima, bio je segment antologijskog filma Eros (2004.), nazvan "Pogibeljni niz stvari". Epizode kratkog filma uokvirene su sanjivim slikama i pjesmom "Michelangelo Antonioni" koju je skladao i otpjevao Caetano Veloso. Meutim, film nije dobro primljen; Roger Ebert je, na primjer, tvrdio da film nije erotian niti govori o erotici. Antonioni je umro 30. srpnja 2007. u Rimu, u 94. godini, isti dan kad i drugi slavni redatelj, Ingmar Bergman. Antonioni je do pogreba leao u rimskoj gradskoj vijenici, gdje su se na velikom ekranu prikazivali crno-bijeli materijali s njim na setovima filmova i iza kulisa. Pokopan je u rodnoj Ferrari, 2. kolovoza 2007. Teme i stil [uredi] Povjesniarka filma Virginia Wright Wexman opisala je Antonionijev pogled na svijet kao perspektivu " postreligioznog marksista i egzistencijalistikog intelektualca". U govoru u Cannesu na temu Avanture, Antonioni je rekao kako u modernom dobu racionalizma i znanosti, ovjeanstvo jo ivi pod paskom "rigidne i stereotipizirane moralnosti koju svi od nas prepoznajemo kao takvu i pridravamo je se zbog malodunosti i iste lijenosti". Rekao je kako njegovi filmovi istrauju paradoks kako "smo ispitivali one moralne stavove vrlo oprezno, potanko smo ih ralanili i analizirali do toke izmorenosti. Bili smo sposobni za sve to, ali nismo uspjeli nai nove." Devet godina poslije je iskazao slian stav u intervjuu, rekavi kako je prezirao rije 'moralnost'. "Kad se ovjek pomiri s prirodom, kad svemir
24

postane njegova pozadina, ove rijei i koncepti e izgubiti svoje znaenje, i vie ih neemo morati koristiti." Zbog toga su neke od estih tema u Antonionijevim filmovima likovi koji boluju od nezadovoljstva i iji su ivoti prazni i bez svrhe. Povjesniar filma David Bordwell pie da su u njegovim filmovima, "Odmori, zabave i umjetniki porivi uzaludni pokuaji kojima se pokuavaju prikriti manjak odlunosti i emocija junaka. Seksualnost je reducirana na obino zavoenje, glavni zadatak je zgrtanje materijalnog po svaku cijenu." Antonionijevi filmovi tede na radnji i dijalozima, a veina vremena se posveuje zadravanju na odreenom okruenju, kao to je 10-minutni neprekinuti kadar u filmu Zanimanje: reporter, ili scena u Pomrini u kojem Monica Vitti sa zanimanjem zuri u elektrine stupove uz ambijentalne zvukove zveckanja ica. Virginia Wright Wexman ovako opisuje njegov stil: "Kamera je postavljena na srednju udaljenost ede nego je pribliena, esto se pomie sporo; kadrovi mogu trajati dugo, bez rezova. Iako je svaka slika sve kompleksnija, sadravajudi vie informacija nego to bi ga sadravale u stilu u kojem je uokvireno manje podruje ... U Antonionijevu radu moramo pohvaliti duljinu njegovih kadrova; on nas prisiljava na potpunu pozornost produavajudi kadar mnogo dulje onda kada bi ga drugi ved odrezali." Antonioni je poznat i po upotrebi boje kao znaajnog ekspresivnog elementa, posebno u Crvenoj pustinji, njegovom prvom filmu u boji. Utjecaj [uredi] David Bordwell kae da su Antonionijevi filmovi iznimno utjecali na kasnije art filmove: "vie nego bilo koji drugi redatelj, on je ohrabrio redatelje da istrae eliptinu i naraciju s otvorenim krajem." Antonionijevom asketskom stilu i beznaajnim likovima se nisu divili svi kritiari. Ingmar Bergman je jednom rekao kako se divio nekim Antonionijevim filmovima zbog njihove izdvojene i sanjive kvalitete. Meutim, dok je Poveanje i No smatrao remek-djelima, druge njegove filmove je nazvao dosadnima i naglasio da nikad nije shvatio zato se Antonionija toliko cijeni. Zanimljivo, i Antonioni i Bergman umrli su na isti dan 2007. godine. U knjizi intervjua Petera Bogdanovicha This Is Orson Welles, Welles kae: "Ne volim se zadravati na stvarima. To je jedan od razloga zato mi je Antonioni toliko dosadan - to uvjerenje da e, zato to je kadar dobar, on postati bolji ako se nastavi gledati u nj. On ti da kadar nekoga kako hoda putem. I pomisli, 'Dobro, pa nee nositi tu enu cijelim putem'. I tada ona odlazi, a ti nastavi gledati put i nakon to je ona otila." Antonionijevo ime pojavljuje se u pjesmi "La Vie Boheme" iz popularnog mjuzikla Rent, u drutvu drugih kulturnih ikona kao to su Bertolucci i Kurosawa. Filmografija [uredi] Dugometrani filmovi [uredi] Godina Film
25

1950. Kronika jedne ljubavi 1952. Poraeni 1953. Dama bez kamelija 1955. Prijateljice 1957. Krik 1960. Avantura 1961. Nod 1962. Pomrina 1964. Crvena pustinja 1966. Povedanje 1970. Dolina smrti 1972. Chung Kuo (dokumentarac) 1975. Zanimanje: reporter 1981. Misterij Oberwalda 1982. Identifikacija jedne ene 1995. S onu stranu oblaka Kratki filmovi [uredi]

Gente del Po (People of the Po, 10 min., snimljen 1943., objavljen 1947.) N.U. (Nettezza urbana) (Dustmen, 11 min., 1948.) Oltre l'oblio (1948.) Roma-Montevideo (1948.) L'amorosa menzogna (Loving Lie, 10 min., 1949.) Sette cani e un vestito (Seven Reeds, One Suit, 10 min., 1949.) Bomarzo (1949.) Ragazze in bianco (Girls in white, 1949.) Superstizione (Superstition, 9 min., 1949.) La villa dei mostri (The House of Monsters, 10 min., 1950.) La funivia del Faloria (The Funicular of Mount Faloria, 10 min., 1950.) Inserto girato a Lisca Bianca (TV, 8 min., 1983.) Kumbha Mela (18 min., 1989.)

26

Noto, Mandorli, Vulcano, Stromboli, Carnevale (Volcanoes and Carnival, 8 min., 1993.) Sicilia (9 min., 1997.) Lo sguardo di Michelangelo (The Gaze of Michelangelo, 15 min., 2004.)

Epizode u omnibusima [uredi]

Tentato suicido ("When Love Fails", epizoda u L'amore in citt, 1953.) Il provino (segment u The Three Faces of a Woman - I tre volti, 1965.) Roma (segment u 12 registi per 12 citt, promotivni film Svjetsko nogometno prvenstvo, 1989.) Il filo pericoloso delle cose ("Pogibeljni niz stvari", segment u Erosu, 2004.)

U tijeku je izbor jubilarnog lanka. Hal Ashby Hal Ashby (Ogden, 2. rujna 1929. - Malibu, 27. prosinca 1988.), ameriki filmski montaer, a kasnije i redatelj. Mlade godine [uredi] Rodio se u gradu Ogdenu u saveznoj dravi Utah u mormonskoj obitelji. Mladost je proveo burno - roditelji su mu se razveli, otac mu je poinio samoubojstvo, sam se oenio vrlo mlad, sa 19 godina, i ubrzo zatim i razveo. Odustao je od srednje kole te se naposlijetku preselio u Kaliforniju. Karijera [uredi] Po vlastitim rijeima, imao je oko 50-ak poslova prije nego li je konano dobio posao kao montaer na filmu. 1967. ak je osvojio Oscara za montau u filmu "U vrelini noi." Na nagovor mentora, redatelja Normana Jewisona, Ashby je sa 40 godina konano i sam reirao svoj prvi film, tragikomediju "Stanodavac" iz 1970. Kasnije je, ponajvie u 70-ima, razvio osebujnu i uspjenu karijeru kao redatelj koji zagovara liberalne stavove i humanizam te je dobio i nominaciju za Oscara i Zlatni globus za najbolju reiju za film "Povratak veterana" iz 1978., a mnogo je puta nominiran i za Zlatnu palmu. Film "Holivudski frizer" je navodno reirao prema memoarima svoje supruge Joan Marshall. Njegov najhvaljeniji film je drutvena satira "Dobrodoli, g. Chance". No, poeo je gubiti slavu u 80-ima reiravi samo slabo poznate fimove. Kako bi skrenuo svoju karijeru prema pozitivnom, prestao je uzimati droge, oiao svoju dugu kosu i skratio bradu kako bi djelovao "respektabilnije", ali je dobivao samo radove na televiziji. Umro je sa 59 godina od raka guterae. Zanimljivosti [uredi]

Bio je vegetarijanac. Sean Penn je svoj prvi film kojeg je reirao, "The Indian Runner", posvetio Ashbyju.

27

U skoro svakom filmu kojeg je reirao, pojavio se u malom cameo nastupu. 10 glumaca u njegovim filmovima od 1970. do 1979. dobilo je nominacije za Oscara: Jack Nicholson i Randy Quaid za film "Posljednji zadatak", Jack Warden za film "Holivudski frizer", Bruce Dern i Penelope Milford za film "Povratak veterana", te Peter Sellers za film "Dobrodoli, g. Chance", dok su Lee Grant, Jon Voight, Jane Fonda i Melvyn Douglas osvojili te nagrade. etvero glumaca osvojilo je uz to i Zlatni globus: Jon Voight i Jane Fonda za "Povratak veterana" te Peter Sellers i Melvyn Douglas za "Dobrodoli, g. Chance".

Filmografija [uredi]

Stanodavac (1970) Harold i Maude (1971) Posljednji zadatak (1973) Holivudski frizer (1975) Na putu slave (1976) Povratak veterana (1978) Dobrodoli, g. Chance (1979) Second-Hand Hearts (1981) Lookin' to Get Out (1982) Let's Spend the Night Together (1982) The Slugger's Wife (1985) 8 Million Ways to Die (1986) Jake's Journey (1988) (TV)

Richard Attenborough Richard Samuel Attenborough (roen 29. kolovoza 1923.), engleski glumac, redatelj, producent i intepretator. Attenborough je osvojio Oscara, BAFTA-u i tri Zlatna globusa. Glumaka karijera [uredi] Roen u Cambridgeu, Cambridgeshire, Engleska, kolovao se u mukoj koli Wyggeston Grammar School u Leicesteru i na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti. Filmsku karijeru zapoeo je 1942. ulogom mornara dezertera u filmu Borimo se na moru, ulogom koja e postati zasluna da ga poslije angairaju za uloge vercera ili kukavica u filmovima kao to su London pripada meni (1948.), Morning Departure (1950.) i njegovu prvu pravu ulogu u filmu Brighton Rock (1947.) po romanu Grahama Greenea. Tijekom Drugog svjetskog rata, Attenborough je sluio u Kraljevskim zrakoplovnim snagama (RAF). Sljedeih trideset godina je plodno u britanskoj kinematografiji, a u pedesetima se pojavio u nekoliko uspjenih komedija za Johna i Roya Boultinga, ukljuujui Private Progress (1956.) i Ja sam dobro, Jack (1959.). Na poetku svoje kazaline karijere, Attenborough je nastupio u produkciji Miolovke Agathe Christie na londonskom West Endu, to e postati jednom od najduih svjetskih produkcija. I on i njegova ena bili su lanovi originalne glumake postave u produkciji koja se poela prikazivati 1952., a postavlja se i danas. U ezdesetima je proirio spektar svojih karakternih uloga u filmovima kao to su Seance on a Wet Afternoon (1964.) i Pitolji Batasija (1964.) za koju je osvojio BAFTA-u za najboljeg
28

glumca. 1963. se pojavio u Velikom bijegu, s nizom renomiranih glumaca, kao voa eskadrona Roger Bartlett, predsjedatelj odbora za bijeg. 1967. i 1968. je dvaput zaredom osvojio Zlatni globus kao najbolji sporedni glumac, prvi za Misiju u Kini sa Steveom McQueenom, a drugi za Doktora Dolittlea s Rexom Harrisonom. Trei Zlatni globus e osvojiti 1983., za reiju Gandhija. Nikad nije bio nominiran za Oscara u glumakim kategorijama. Nakon nastupa u Ljudskom faktoru Otta Premingera 1979. vie nije nastupao kao glumac, sve do 1993. i nastupa u ulozi ekscentrinog programera Johna Hammonda u Jurskom parku Stevena Spielberga. Sljedee godine pojavio se u udu u 34. ulici kao Kris Kringle. Poslije toga se s vremena na vrijeme pojavljivao u sporednim ulogama ukljuujui ulogu sir Williama Cecila u povijesnoj drami iz 1998., Elizabeta. Producent i redatelj [uredi] Attenborough je krajem pedesetih osnovao produkcijsku tvrtku, Beaver Films, s Bryanom Forbesom i poeo graditi status producenta na projektima kao to su Drutvo dentlmena (1959.), The Angry Silence (1960.) i Whistle Down the Wind (1961.), nastupivi u prva dva i kao glumac. Redateljski prvijenac bio je film Oh! Kakav divan rat (1969.) sa zvjezdanom glumakom postavom, a njegovi glumaki nastupi su postali sporadiniji. Kasnije je reirao dva povijesna spektakla: Mladi Winston (1972.), temeljen na ranom ivotu Winstona Churchilla i Nedostini most (1977.), o Operaciji Market Garden u Drugom svjetskom ratu. 1982. je osvojio Oscara za reiju za svoj povijesni spektakl, Gandhi, projekt koji je pokuavao realizirati due vrijeme. Kao producent filma, osvojio je i Oscar za najbolji film. Posljednji filmovi su mu Chaplin (1992.) s Robertom Downeyjem Jr. u ulozi Charlieja Chaplina i Shadowlands (1993.), temeljen na vezi C.S. Lewisa i Joy Gresham. U oba filma je nastupio Anthony Hopkins, koji se pojavio u jo tri Attenboroughova filma: Mladi Winston, Nedostini most i u trileru arolija (1978.). Obitelj [uredi] Od 1945. je oenjen s engleskom glumicom Sheilom Sim. Imaju troje djece. U prosincu 2004., njegova starija ker, Jane Holland, kao i njezina ker, Lucy, i njezina svekrva, takoer Jane, poginuli su tsunamiju u Indijskom oceanu. Attenboroughov otac, Drederick Attenborough, je bio ravnatelj Sveuilinog koleda, Leicester, danas gradskog sveuilita. Njegov sin, Michael Attenborough, je takoer redatelj. Ima dva mlaa brata, slavnog prirodoslovca sir Davida Attenborougha, i Johna Attenborougha, koji je ostvario karijeru kao prodava automobila. Izabrana filmografija [uredi]

29

Glumac [uredi]

1942. Borimo se na moru 1947. Brighton Rock 1948. London pripada meni 1951. arobna kutija 1958. Dunkirk 1958. More pijeska 1959. Drutvo dentlmena 1959. Ja sam dobro, Jack 1963. Veliki bijeg 1964. Seance on a Wet Afternoon 1964. Puke Batasija 1965. Feniksov let 1966. Misija u Kini 1967. Doktor Dolittle 1970. Plijen 1975. Pupoljak 1975. Brannigan 1979. Ljudski faktor 1993. Jurski park 1994. udo u 34. ulici 1996. Hamlet 1997. Jurski park: Izgubljeni svijet 1998. Elizabeta

Redatelj [uredi]

1969. Oh! Kakav divan rat 1972. Mladi Winston 1977. Nedostini most 1978. arolija 1982. Gandhi 1985. A Chorus Line 1987. Krik za slobodom 1992. Chaplin 1993. Shadowlands 1996. U ljubavi i ratu

Vanjske poveznice [uredi]

Richard Attenborough na Internet Movie Databaseu University of Sussex media release about Lord Attenborough's election as Chancellor Richard Attenborough Stills & Posters Gallery from the British Film Institute Richard Attenborough Centre for Disability and the Arts John G. Avildsen John G. Avildsen

30

Rodno ime Roenje Godine rada

John Guilbert Avildsen 21. prosinca 1935. Oak Park, Illinois, SAD 1969. [otkrij]Nagrade Portal o ivotopisima

John Guilbert Avildsen (roen 21. prosinca 1935. u Oak Parku, Illinois), ameriki filmski redatelj. Meu njegove najpoznatije filmove ubrajaju se Pogodi to smo nauili u koli (1968.), Cry Uncle (1970.), Joe (1970.), Rocky (1976.) i Rocky V (1990.) sa Sylvesterom Stalloneom, i Karate Kid (1984.), s Randolphom Macchiom i Patom Moritom. Reirao je i hvaljeni film Spasite tigra, s Jackom Lemmonom, Lean on Me, s Morganom Freemanom u ulozi bezosjeajnog ravnatelja srednje kole, Joea Clarka; te The Power of One (1992.) i 8 sekundi (1994.), s Lukeom Perryjem u glavnoj ulozi. esta tema u Avildsenovim filmovima je trijumf slabijeg junaka nad nesreom. Avildsen je osvojio Oscara za reiju Rockyja.

Ante Babaja Ante Babaja Roenje 6. listopada 1927. Imotski 14. sijenja 2010. Zagreb redatelj, scenarist 1949.-2007.

Smrt Zanimanje Godine rada

Vaniji filmovi Breza, Izgubljeni zaviaj, Dobro jutro [otkrij]Nagrade Portal o ivotopisima Ante Babaja (Imotski, 6. listopada 1927. - Zagreb, 14. sijenja 2010.), hrvatski filmski redatelj i scenarist. Radio je kao profesor na Akademiji za kazalite, film i TV, dananjoj Akademiji dramske umjetnosti, osniva njezina filmskog odsjeka, gdje je nakon odlaska u mirovinu bio profesor emeritus. Reirao je dokumentarne filmove meu kojima se istie film "uje li me?". Zapaeni su mu dokumentarni filmovi-eseji "Tijelo", "Kabina" i "ekaonica". Karakteristino za njegov rad u igranome filmu je da se vie bavi proivljavanjem junaka, nego fabulom. Njegovi filmovi esto su temeljeni na knjievnim djelima: Carevo novo ruho, Pravda, Breza,
31

Mirisi, zlato i tamjan te Izgubljeni zaviaj. esto je suraivao s knjievnikom Slobodanom Novakom pri adaptaciji njegovih djela. Sadraj [sakrij]

1 Filmografija o 1.1 Redatelj o 1.2 Scenarist 2 Vanjske poveznice

Filmografija [uredi] Redatelj [uredi]

Jedan dan u Rijeci (1955.), Ogledalo (1955.), Nesporazum (1958.), Lakat kao takav (1959.), Carevo novo ruho (1961.), Pravda (1962.), Jury (1962.), Ljubav (1963.), Tijelo (1964.), Putokazi stoje na mjestu (1964.), uje li me? (1965.), Kabina (1966.), Breza (1967.), Mirisi, zlato i tamjan (1971.), Basna (1974.) ekaonica (1975.), Starice (1976.), uje li me sad? (1978.), Izgubljeni zaviaj (1980.), Kamenita vrata (1992.), Dobro jutro (2007.).

Scenarist [uredi]

Tijelo (1964.), Breza (1967.), Miris zlato i tamjan (1971.), Izgubljeni zaviaj (1980.), Kamenita vrata (1992.).

Branko Bauer
32

Roenje Smrt

Branko Bauer 18. veljae 1921. Dubrovnik, Hrvatska 11. travnja 2002. Zagreb, Hrvatska Portal o ivotopisima

Branko Bauer (Dubrovnik, 18. veljae 1921. - Zagreb, 11. travnja 2002.), hrvatski redatelj. ivotopis [uredi] Svakako jedan od najplodnijih i najpopularnijih redatelja bive drave Jugoslavije. Njegovo poimanje reije bilo je vrlo blisko - hollywoodskoj dramaturgiji, zbog toga je bio neobino popularan kod publike, ali istovremeno i ozbiljna filmska kritika nije ga omalovaavala. Kraj ivota doekao je u vrlo skromnim ivotnim uvjetima - gotovo u bijedi, zbog nerijeenih mirovinskih problema. Karijera [uredi] Od samog poetka svoje filmske karijere imao je neobinu empatiju prema djeci i mladima. Njegovi prvi cjeloveernji filmovi bili su djeji filmovi; Sinji galeb, 1953. (adaptacija romana "Druina Sinjega galeba" Tone Selikara) i Milijuni na otoku, 1955. godine. Njegov sljedei film - Ne okrei se sine (1956.) smatra se jednim od najznaajnijih filmova s tematikom Drugog svjetskog rata, nagraen je s tri Zlatne arene u Puli. Prvi se okuao u anru melodrame - Samo ljudi (1957), o ljubavi ratnog invalida i slijepe djevojke. Nakon toga slijedi jedna od prvih komedija o svakidanjici studentskog para koji trai stan (Martin u oblacima, 1961.), naslovnu ulogu igrao je Boris Dvornik i taj film je neobino pomogao njegovoj popularnosti kod iroke filmske publike. Zatim slijedi velika uspjenica Prekobrojna (1962.) komedija o ivotu omladine na radnim akcijama. Film Licem u lice (1963. Zlatna arena za reiju) je njegov prijelomni film kojim se obara na samovlae. Nakon toga radi za TV Zagreb, 70-ih se vraa se svojoj prvoj ljubavi, tematici o djeci u ratu; Zimovanje u Jakobsfeldu (1975. Zlatna arena za reiju),Sala u Malom Ritu (1976.) i biografski film Boko Buha (1978). godine. Filmografija (redateljska) [uredi]

"Boko Buha" (1978.) "Samoupravljanje - nada" (1978.) "Sala u Malom Ritu" (1975.) "Zimovanje u Jakobsfeldu" (1975.) "etvrti suputnik" (1967.) "Doi i ostati" (1965.) "Nikoletina Bursa" (1964.) "Licem u lice" (1963.) "Prekobrojna" (1962.) "Martin u oblacima" (1961.) "Tri Ane" (1959.) "Samo ljudi" (1957.) "Dovienja Krapino" (1956.)

33

"Ne okrei se sine" (1956.) "Milijuni na otoku" (1955.) "Vesna" (1955.) "Prva revija domaeg filma" (1954.) "San male balerine" (1954.) "Naprijed" (1953.) "Dani slave" (1953.) "Sinji galeb" (1953.) "Zagorje slavi" (1952.) "Uzbuna" (1951.) "Naa djeca" (1950.)

Warren Beatty Henry Warren Beatty (Richmond, 30. oujka 1937.), ameriki glumac, scenarist, redatelj i producent.

ivotopis [uredi] Rani ivot i kolovanje [uredi] Roen je kao Henry Warren Beaty u Richmondu u Virginiji. Njegov otac, Ira Owens Beaty, bio je profesor psihologije, ravnatelj javne kole i agent za nekretnine,[1][2] a njegova majka, Kathlyn Corinne (djevojaki MacLean), profesorica drame; njegovi bake i djedovi takoer su bili profesori. Obitelj je bila baptistika.[3][4] Njegov otac preselio je obitelj iz Richmonda u Norfolk, Virginia, a zatim u Arlington, Virginia gdje je postao ravnatelj srednje kole. Beattyjeva sestra, tri godine starija, je talentirana i nagraivana glumica i spisateljica Shirley MacLaine. Beatty je bio zvijezda momadi amerikog nogometa u srednjoj koli Washington-Lee u Arlingtonu. Ohrabren glumakim uspjehom svoje sestre, koja je u to vrijeme postala holivudska zvijezda, odluio je raditi kao pomoni scenski radnik u National Theateru u Washingtonu, tijekom ljeta prije zavrne godine u srednjoj koli. To mu je pomoglo da ue u kontakt s nekoliko afirmiranih glumaca. Nakon mature je odbio 10 sportskih stipendija kako bi se upisao u dramsku kolu. U koli drame Sveuilita Northwestern je studirao glumu i reiju. lan je Sigma Chi bratstva. Odustao je od studija nakon prve godine kako bi se upisao Glumaki konzervatorij Stelle Adler u New Yorku. S 22 godine Beatty se pojavio u oko 40 manjih produkcija. 1960. je zaradio nominaciju za nagradu Tony za najboljeg glumca za izvedbu u drami A Loss of Roses Williama Ingea. Bit e to njegov jedini nastup na Broadwayu. Vojna sluba [uredi] Pod svojim originalnim imenom Henry W. Beaty, Warren Beatty 11. veljae 1960. se prijavio u kalifornijsku Zrakoplovnu nacionalnu gardu. Pod identifikacijskim brojem 28 282 310, Beatty je bio neaktivni lan garde stacioniran u bazi Zrakoplovne garde u Van Nuysu.
34

Zatim je poslan na bazinu obuku u 162. taktikoj kontrolnoj skupini. Beatty nikad nije pohaao ovu obuku, ali je u kolovozu 1960. ipak promaknut. 1. sijenja 1961., Beatty je otputen iz Zrakoplovne nacionalne garde zbog fizike nesposobnosti. Istodobno je otputen iz Amerikih zrakoplovnih rezervi. Kako je tijekom cijele slube bio neaktivan, Beatty nije dobio nijedno vojno odlikovanje.[5] Karijera [uredi] Nakon nekoliko manjih uloga u televizijskim serijama kao to su Studio One (1957.), Playhouse 90 (1959.) i The Many Loves of Dobie Gillis (1959.), Beatty je ostvario svoj filmski debi pod reijom Elije Kazana u Sjaju u travi (1960.), zajedno s Natalie Wood. Film je postigao komercijalni uspjeh, a Beatty je nominiran za Zlatni globus u kategoriji najboljeg dramskog glumca. Nakon toga se pojavio u nekoliko filmova koji su proli relativno nezapaeno. Tada, u 30. godini, zaradio je priznanja kritike i mo kao producent i zvijezda Bonnie i Clyde (1967.) koji je bio nominiran za deset Oscara. Zbog svog rada na Bonnie i Clyde, Beatty se openito smatra prethodnikom generacije Novog Hollywooda, koja ukljuuje redatelje kao to su Francis Ford Coppola, Steven Spielberg, George Lucas i Martin Scorsese. Razmiljajui o debaklu filma to ima novo, makice, gdje ga je preveslao Woody Allen i na kraju ga prisilio da napusti produkciju, Beatty je producirao Bonnie i Clyde kako bi kontrolirao projekte u koje je umijean. Angairao je neprovjerene scenariste Roberta Bentona i Davida Newmana, kao i redatelja Arthura Penna. Kontrolirao je svaki vid produkcije, ukljuujui glumce, scenarij i konanu verziju filma, to e initi do kraja karijere, bilo kao producent/redatelj ili samo producent. (U Bugsyju Beatty je bio taj koji je odluio o konanoj verziji filma, a ne redatelj Barry Levinson). Bonnie i Clyde je postao blockbuster i kulturni kriterij za mladu kulturu te epohe. Film je, zajedno s Goli u sedlu, oznaio poetak tzv. ere Novog Hollywooda, gdje su studiji davali veliku slobodu redateljima u ostvarivanju njihovih vizija. Openito se smatra, da nije bilo Beattyja i njegove vizije izraene u Bonnie i Clyde, koji je kombinirao humor, nasilje i okrutni realizam, studiji nikad ne bi dopustili redateljima Novog Hollywooda da snimaju filmove po kojima su postali slavni, a stagnacija filmske industrije iz ezdesetih godina bi se nastavila i u sedamdesetima. Beattyjevi sljedei filmovi su bili McCabe i ga. Miller (1971.), Ubojice i svjedoci (1974.), Holivudski frizer (1975.) i Nebo moe ekati (1978.). Potonji je bio komercijalni trijumf kakav nije ostvario od Bonnie i Clyde. To je iskoristio kako bi snimio Crveni (1981.), povijesni spektakl o slavnom komunistikom novinaru Johnu Reedu u Oktobarskoj revoluciji. Film je osvojio nagrade za reiju (Beatty), fotografiju i najbolju sporednu glumicu (Maureen Stapleton), dok je glavnu nagradu izgubio od filma Vatrene koije. Beatty je jedina osoba uz Orsona Wellesa koja je iste godine zaradila nominacije za glumu, reiju, scenarij i produkciju, a on je to ostvario dvaput, 1978. i 1981. 1987. je producirao visokobudetni Ishtar i nastupio u njemu s Dustinom Hoffmanom. Kritika je pokopala film, a smatra se jednom od najveih komercijalnih katastrofa u filmskoj povijesti. 1990. se vratio kad je producirao, reirao i nastupio u naslovnoj ulozi strip junaka Dicka Tracyja u istoimenom filmu. Film je bio jedan od najuspjenijih te godine, a bio je i najvei
35

uspjeh u dotadanjoj Beattyjevoj karijeri. Nikad poslije nije uspio postii takav uspjeh na kino-blagajnama. Nakon toga je nastupio u ulozi stvarnog gangstera Bugsyja Siegela u biopicu Bugsy (1991.) s Annette Benning s kojom se 1992. oenio. S njom je ponovno nastupio u Ljubavnoj aferi (1994.). Posljednji film koji je napisao, producirao, reirao i nastupio u njemu bio je Bulworth (1998.). 2001. je nastupio u svom posljednjem filmu Ljubav i drugi poroci koji je postao jedna od najveih komercijalnih katastrofa svih vremena. Snimljen je uz budet od priblino 90 milijuna dolara, a u Americi je zaradio samo 6,7 milijuna. Od tada Beatty vie nije glumio ni u jednom filmu, ali je izrazio elju za povratkom. Beattyju je 12. lipnja 2008. u Los Angelesu dodijeljena nagrada Amerikog filmskog instituta za ivotno djelo, a na sveanosti su bili prisutni mnogi ve nagraeni i njegovi prijatelji. Sveanost je u srpnju 2008. emitirana na USA Networku. Privatni ivot [uredi] Beatty je imao nekoliko zvjezdanih veza sa svojim kolegicama iz filmova, ukljuujui Natalie Wood (Sjaj u travi), Julie Christie (McCabe i ga. Miller, Holivudski frizer, Nebo moe ekati), Diane Keaton (Crveni), Isabelle Adjani (Ishtar') i Madonnu (Dick Tracy). 1989. je snimio duet, "Now I'm Following You" s Madonnom za njezin album iz 1990., I'm Breathless. 10. oujka 1992. se oenio s Annette Bening, svojom partnericom iz gangsterskog filma Bugsy. Imaju etvero djece: Kathlyn (1992.), Benjamina (1994.), Isabel (1996.) i Elle Corinne (2000.). U svibnju 2005. je tuio Tribune Co. za odtetu od 30 milijuna dolara, tvrdei kako jo posjeduje prava na Dick Tracyja. Beatty je prava dobio 1985., a sada tvrdi da ih je sedamnaest godina poslije Tribune pripisao sebi krenjem procedura. Dick Tracy je zaradio vie od sto milijuna dolara od svog objavljivanja 1990., ime je postao najuspjeniji Beattyjev film u karijeri. 2006. je proglaen poasnim predsjedavateljem Stella Adler Studio of Acting, naslijedivi Marlona Branda. 2007. je Udruenje stranih holivudskih novinara Beattyju dodijelilo nagradu Cecil B. DeMille, koju mu je na dodjeli Zlatnih globusa uruio Tom Hanks. Politiki aktivizam [uredi] Kao dugogodinji liberalni aktivist, Beatty je u raznim razdobljima bio iznimno aktivan u predsjednikoj politici Demokratske stranke. 1968. je podrao senatora Roberta F. Kennedyja u njegovoj kampanji za predsjedniku nominaciju unutar stranke. Njegova ukljuenost u senatorovu kampanju, koja je ukljuivala dranje govora i prikupljanje sredstava, naprasno je prekinuta kad je Kennedyja ustrijelio i ubio Sirhan Sirhan iste noi kad je dobio kljune izbore u Kaliforniji. etiri godine poslije, Beatty se pridruio kampanji senatora Georgea McGoverna kao savjetnik. Kao dio takozvane "Malibu mafije," skupine holivudskih zvijezda koja je bila dio kandidatova "ueg kruga", Beatty je McGovernovu efu kampanje Garyju Hartu dao savjet
36

oko odravanja odnosa s javnou koji je odigrao kljunu ulogu u organiziranju niza rock koncerata na kojima je prikupljeno vie od milijun dolara za senatorovu kampanju. 1984., i ponovno 1988., Beatty je ponovno trebao igrati slinu ulogu u Hartovoj vlastitoj predsjednikoj kampanji. Hart, koji je do tada i sam postao senator, sprijateljio se s Beattyjem tijekom kampanje iz 1972., a prijateljstvo se u meuvremenu uvrstilo. Nakon to se Hartova kampanja raspala pod teretom optubi za preljub s bivom kraljicom ljepote Donnom Rice, zajedniki prijatelj dvojca objasnio je zato su bili tako bliski: "Gary je uvijek htio Warrenov ivot, a Warren je uvijek htio imati Garyjev. Bio je to spoj iz snova."

Beatty u Bijeloj kudi s prvom damom Nancy Reagan i Diane Keaton, 1981. Beatty je tijekom ljeta 1999. ozbiljno razmatrao mogunost da se sam kandidira za predsjedniku nominaciju Demokratske stranke. Nakon to je postalo jasno da e jedina dva konkurenta za nominaciju Demokratske stranke biti potpredsjednik Al Gore i bivi senator Bill Bradley iz New Jerseyja, Beatty je javno obznanio kako je razoaran izborom te je poeo aludirati kako bi se sam mogao kandidirati za nominaciju. Nakon sastanaka s nekoliko monih liberalnih aktivista i utjecajnih demokratskih operativaca, ukljuujui PR strunjaka Pata Caddella, koji je prethodno radio za Harta, McGoverna, kalifornijskog guvernera Jerryja Browna i predsjednika Jimmyja Cartera, te marketinkim ekspertom Billom Hillsmanom, koji je radio za kampanje senatora Paula Wellstonea i guvernera Jesseja Venture, Beatty je u rujnu 1999. obznanio da se nee natjecati za nominaciju. Meutim, nastavili su mu se udvarati lanovi druge politike stranke, Reformistike stranke, koji su traili alternativu Patu Buchananu, konzervativcu koji je zamijenio stranke nakon poraza u natjecanju za predsjedniku nominaciju Republikanske stranke po trei put za redom. Usprkos estim molbama guvernera Venture, magnata Donalda Trumpa i sindikalne kolumnistice Arianne Huffington, Beatty je odbio ui u utrku, a Buchanan je kasnije osvojio nominaciju Reformistike stranke. Unato njegovoj odluci da se ne natjee za predsjednika 2000., Beatty je najavio kako bi se mogao natjecati kasnije, rekavi novinarima da e to uiniti ako pomisli kako bi "mogao izvriti utjecaj na debatu". Kako je kalifornijskom guverneru Grayu Davisu opala popularnost meu kalifornijskim glasaima, Beatty se zalagao protiv prijevremenih izbora 2003. Bio je Bio je glavni govornik na konvenciji Udruenja kalifornijskih medicinskih sestara 2005. te snimio radijske oglase kojima je poticao glasae da odbiju prijedloge guvernera Schwarzeneggera. Prijedlozi su odbijeni, to je pojaalo nagaanja da bi se Beatty mogao suprotstaviti Schwarzeneggeru na izborima 2006. Ali, poetkom 2006. Beatty je objavio kako se nee natjecati za demokratsku guvernersku nominaciju. Beattyjevu najavljenu predsjedniku kandidaturu 2000. ismijao je Gary Trudeau u svojem stripu Doonesbury. U njemu, lik B.D. biva okiran kad njegova ena Boopsie dobiva omotnicu za doprinos kampanji - ala se sastojala u tome kako bi Beatty mogao skupiti milijune dolara kad bi svaki od njegovih prethodnih protivnika poslao dolar za njegovu kampanju. Kad ju potiteni B.D. upita zato je hodala s njim, ona mu odgovara, "Pa, bile su to '70-te. Bilo je to kao kokain...susreo bi djevojku u kupaonici koja bi rekla, 'Hej, jesi li probala Warrena Beattyja?'
37

Beatty je svoja politika uvjerenja izrazio i kroz svoj lik, senatora Bulwortha, u filmu istog imena. Mnogi od pogleda lika vrlo su slini stvarnim Beattyjevim politikim uvjerenjima. Na dodjeli Oscara 1999. nastala je velika kontroverza kad je nagrada za ivotno djelo trebala biti dodijeljena legendarnom filmskom redatelju Eliji Kazanu. Kazan je odao imena osumnjienih komunista Odboru za neamerike djelatnosti 40 godina prije. Iako su mnogi uvjereni liberali (kao to su Ed Harris i Nick Nolte) odbili odati poast Kazanu, Beatty mu je zapljeskao. Filmografija [uredi]

Godina

Film

Uloga

Biljeke

Sjaj u travi 1961. Rimsko proljede gospoe Stone

Bud Stamper

Zlatni globus za najperspektivnijeg glumca Nominiran Zlatni globus za najboljeg glumca - drama

Paolo di Leo

1962.

All Fall Down

Berry-Berry Willart

1964.

Lilith

Vincent Bruce

Mickey One

Mickey One

1965.

Promise Her Anything

Harley Rummell

What's New Pussycat

(izvrni producent) (nepotpisan)

1966.

Kaleidoskop

Barney Lincoln

1967.

Bonnie and Clyde

Clyde Barrow

(+ producent) Nominiran Oscar za najboljeg glavnog glumca

38

Nominiran Oscar za najbolji film Nominiran BAFTA za najboljeg glavnog glumca Nominiran Zlatni globus za najboljeg glumca - drama

1970.

Jedina igra u gradu

Joe Grady

McCabe i ga. Miller 1971. $

John McCabe

(+ scenarist)

Joe Collins

1973.

Year of the Woman

(dokumentarac)

1974.

Ubojice i svjedoci

Joseph Frady

Holivudski frizer 1975.

George Roundy

(+ producent i ko-scenarist s Robertom Towneom) Nagrada Ceha amerikih scenarista za najbolji originalni scenarij Nominiran Oscar za najbolji originalni scenarij Nominiran Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl

Sreda

Nicky Wilson

1978.

Nebo moe ekati

Joe Pendleton

(+ redatelj, producent i scenarist) Zlatni globus za najboljeg glumca komedija ili mjuzikl Nagrada Saturn za najboljeg glumca (film) Nagrada Saturn za najbolji scenarij Nagrada Ceha amerikih scenarista za najbolji adaptirani scenarij Nominiran Oscar za najboljeg glavnog glumca Nominiran Oscar za najbolji film Nominiran Oscar za najboljeg redatelja

39

Nominiran Oscar za najbolji adaptirani scenarij Nominiran Nagrada Ceha amerikih redatelja za najboljeg redatelja Nominiran Nagrada Saturn za najbolju reiju

1981.

Crveni

John Reed

(+ redatelj, producent i scenarist) Oscar za najboljeg redatelja Nagrada David di Donatello za najboljeg producenta Nagrada Ceha amerikih redatelja za najboljeg redatelja Zlatni globus za najboljeg redatelja Nagrada Udruenja filmskih kritiara Los Angelesa za najboljeg redatelja Nagrada Nacionalnog ureda za kritiku za najboljeg redatelja Nagrada Ceha amerikih scenarista za najbolji originalni scenarij Nominiran Oscar za najboljeg glavnog glumca Nominiran Oscar za najbolji film Nominiran Oscar za najbolji originalni scenarij Nominiran BAFTA za najboljeg glavnog glumca Nominiran Zlatni globus za najboljeg glumca - drama Nominiran Zlatni globus za najbolji scenarij

1984.

George Stevens: A Filmmakers Journey

(dokumentarac)

1987.

Ishtar

Lyle Rogers

(+ producent)

1990.

Dick Tracy

Dick Tracy

(+ producent i redatelj)

1991.

Madonna: Truth or

(dokumentarac)

40

Dare

Bugsy

Bugsy Siegel

(+ producent) Nagrada Nacionalnog ureda za kritiku za najboljeg glumca Nominiran Oscar za najboljeg glavnog glumca Nominiran Oscar za najbolji film Nominiran Zlatni globus za najboljeg glumca - drama

1992.

Writing with Light: Vittorio Storaro

(dokumentarac)

1994.

Ljubavna afera

Mike Gambril

(+ scenarist)

1998.

Bulworth

Senator Jay Billington Bulworth

(+ producent, redatelj i scenarist) Nagrada Udruenja filmskih kritiara Los Angelesa za najbolji scenarij Nominiran Oscar za najbolji originalni scenarij Nominiran Nagrada Udruenja filmskih kritiara Chicaga za najbolji adaptirani scenarij Nominiran Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl Nominiran Zlatni globus za najbolji scenarij Nominiran Nagrada Satellite za najboljeg glumca - komedija ili mjuzikl Nominiran Nagrada Ceha amerikih scenarista za najbolji originalni scenarij

1999.

The Book That Wrote Itself

(cameo)

2001.

Ljubav i drugi poroci

Porter Stoddard

41

2003.

Dean Tavoularis: The Magician of Hollywood

(dokumentarac)

2005.

One Bright Shining Moment

(dokumentarac)

Branko Belan Branko Belan (Postira na Brau, 15. studenog 1912. Zagreb, 4. svibnja 1986.), hrvatski filmski redatelj, teoretiar filma, filmski i televizijski kritiar, romanopisac i novelist. Reirao je niz dokumentarnih filmova 1947-60 (Elektrifikacija; Ribari Jadrana; Tunolovci; Vritina i klasje; Ne spavaju svi nou; Istarski puti; Vjekovi Hvara; Jesen na otoku Brau; Mediteranski prozori) te dva dugometrana igrana filma (Koncert, 1954; Pod sumnjom, 1957). Prvi mu je donio doivotne probleme s jugoslavenskim politikim sustavom, a drugi je bio u potpunosti cenzuriran, premontiran, a zatim i bunkeriran. Autor je prie za slovenski film Trenutki odloitve (1955) F. apa, koji je takoer bio bunkeriran zbog ideoloki nepoudne prie. Daljnja filmska karijera bila mu je u potpunosti onemoguena pa se profesionalno posvetio pisanju. Objavljivao je prve domae knjige o filmu (Scenarij to i kako, 1960; Sjaj i bijeda filma, 1966; Sintaksa i poetika filma, 1979), modernistike (Kutija od ebanovine, 1960; Tmora, 1967) i kriminalistike romane (Biografija utopljenice, 1962; Obrasci mrnje, 1964; Tko e pokucati na moja vrata, 1974). Jedan je od prvih autora znanstvene fantastike u Hrvatskoj (niz novela u Siriusu 1976.-86.; roman Utov dnevnik, 1982.). Objavio je na stotine filmskih lanaka u Telegramu, Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku, Filmskoj reviji, Filmskoj kulturi, Kinematografiji i drugdje. Bio je utemeljitelj Katedre za montau na Akademiji za kazalite i film u Zagrebu (danas Akademija dramske umjetnosti) i glavni predava do umirovljenja 1979. Objavio je dvije knjige novela (Lica otputovala, lica umrla, 1963; Gle, krasne li paprati, 1978). Prevodio je s engleskoga i talijanskoga; u drugoj polovici 1940-ih preveo je prve filmoloke knjige u Hrvatskoj (R. May, P. Rotha), a 1950-ih i prvi anglosaksonski SF (I. Asimov). Dobitnik je Nagrade grada Zagreba za roman Kutija od ebanovine, prve dodijeljene nagrade Veernjeg lista za kratku priu, nagrade Duan Timotijevi za filmskog kritiara godine, nagrade Vladimir Nazor za ivotno djelo na filmu i nagrade SFERA za SF roman godine za Utov dnevnik. Danas se tada inkriminirani Koncert smatra jednim od klasika hrvatske kinematografije i prvim djelom hrvatskoga filmskog modernizma. Splitski klub ljubitelja SF-a nosi Belanovo ime. Bibliografija [uredi]

Kutija od ebanovine, Zagreb 1960. - roman Scenarij to i kako, Zagreb 1960. Biografija utopljenice, Zagreb 1962. - roman

42

Lica otputovala, lica umrla, Zagreb 1963. - zbirka novela Obrasci mrnje, Zagreb 1964. - kriminalistiki roman Sjaj i bijeda filma, Zagreb 1966. Tmora, Zagreb 1967. - roman Tko e pokucati na moja vrata, Zagreb 1974. - roman ivotopis utopenej - Vzorce nenavisti, Bratislava 1974. Kto zapuka do moich drzwi , Lodz 1976. Gle krasne li paprati, Zagreb 1978. - zbirka pria Sintaksa i poetika filma: teorija montae, Zagreb 1979. Utov dnevnik, Biblioteka naune fantastike Kentaur, Beograd 1982. - roman Izabrana djela, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 132, Zagreb 1984.

Filmografija [uredi]

Elektrifikacija, 1948. Tunolovci, 1948. Ribari Jadrana, 1948. Vritina i klasje, 1949. Ne spavaju svi noi, 1951. Istarski puti, 1953. Koncert, 1954. - dugometrani igrani film Pod sumnjom, 1956. - dugometrani igrani film Jesen na otoku Brau, 1957. Europa kampuje na Jadranu, 1958. Vjekovi Hvara, 1959. Prozori Mediterana, 1960. Dobriina, 1966. - kratkometrani igrani film Roberto Benigni

Rodno ime Roberto Remigio Benigni 27. listopada 1952. Roenje Manciano, Castiglion Fiorentino, Italija Roberto Remigio Benigni (27. listopada 1952.) je Oscarom nagraeni talijanski glumac, pisac i filmski, kazalini i televizijski redatelj. Nositelj je talijanskog odlikovanja Cavaliere di Gran Croce OMRI[1]. Bolje je poznat po glavnoj ulozi u filmu ivot je lijep. Robert Benton Robert Benton (roen 29. rujna 1932. u Waxahachieju, Teksas), ameriki scenarist i filmski redatelj. Filmografija [uredi]

Loe drutvo (1972.) The Late Show (1977.) Kramer protiv Kramera (1979.) U tiini noi (1982.) Mjesto u srcu (1984.)

43

Nadine (1987.) Billy Bathgate (1991.) Niija budala (1994.) Sumrak (1998.) Tragovi na dui (2003.)

U tijeku je izbor jubilarnog lanka. Ingmar Bergman Ingmarov otac, pastor Erik Bergman, uslikan u Crkvi Hedvig Eleonora u Stockholmu Ingmar Bergman (Uppsala, 14. srpnja 1918. - Fr, 30. srpnja 2007.), vedski filmski redatelj i scenarist, te kazalini redatelj i scenarist. Smatra se jednim od najveih i najutjecajnijih redatelja modernog filma.[1] Reirao je 62 filma, od kojih je veinu napisao, a reirao je preko 170 kazalinih komada. Neki od njegovih meunarodno najpoznatijih glumaca su Liv Ullmann i Max von Sydow. Veina njegovih filmova je smjetena u krajolike njegove rodne vedske. Teme su uglavnom sumornost, bolest, izdaja i ludilo. Zajedno s Federicom Fellinijem, smatra se jednim od najpotovanijih i najutjecajijih redatelja dvadesetog stoljea. Bergman je bio aktivan vie od 60 godina, ali karijera mu je dola u pitanje 1976. kad je otkazao nekoliko nerijeenih produkcija, zatvorio svoje studije i otiao u samovoljni egzil u Njemaku na osam godina nakon namjetene kriminalistike istrage za navodnu utaju poreza. ivotopis [uredi] Ingmar Bergman roen je u Uppsali, vedska, kao sin Erika Bergmana, luteranskog sveenika i kasnijeg kapelana Kraljevine vedske, i njegove ene, Karin (djevojaki Akerblom). Odrastao je okruen religijskim umjetninama i raspravama. Njegov otac bio je veliki konzervativac i obiteljski patrijahalan: Ingmar bi bio zakljuan u mrane ormare zbog prekraja kao to su mokrenje u krevet. "Dok je otac propovijedao na govornici, vjernici su molili, pjevali ili sluali", napisao je Ingmar u svojoj autobiografiji Laterna Magica, "Posvetio sam svoje interese misterioznom svijetu crkvenih arkada, debelih zidova, mirisu vjenosti, sunevoj svjetlosti koja je obasjavala udne srednjovjekovne slike i izrezbarene figure na stropu i zidovima. Bilo je svega to ovjekova mata moe poeljeti - anela, svetaca, zmajeva, proroka, vragova, ljudi." Unato tome to je odrastao u tom luteranskom okruenju, Bergman je tijekom snimanja Zimskog svjetla izjavio da je izgubio vjeru s osam godina.[2] Bergmanovo zanimanje za kazalite i film poelo je rano: "S devet godina je zamijenio set kositrenih vojnika za laternu magicu, koja se mijenjala tijekom njegova ivota. U manje od godinu dana, igrajudi se s tom igrakom, stvorio je svijet u kojem se u potpunosti osjedao kao kod kude, prisjetio se. Stvorio je

44

vlastite kulise, marionete i svjetlosne efekte i poeo prikazivati Strindbergove drame u kojima je govorio sve uloge."[3] 1934., sa esnaest godina, Bergman je poslan s obiteljskim prijateljima na praznike u Njemaku. Vjeruje se da je nazoio nacistikom skupu u Weimaru na kojem je vidio Adolfa Hitlera.[4] Kasnije je u svojoj autobiografiji Laterna Magica napisao o posjetu Njemakoj, kako je njemaka obitelj stavila Hitlerovu sliku na zid pokraj njegova kreveta, te "mnogo godina sam bio na Hitlerovoj strani, oduevljen njegovim uspjehom i oaloen njegovim porazima."[5] Odsluio je dva petomjesena mandata u vojsci. 1937. je upisao umjetnost i knjievnost na Sveuilitu u Stockholmu. Najvie vremena je provodio u studentskom kazalitu te postao "isti filmski ovisnik".[6] Istodobno se posvaao s ocem oko svoje veze i nekoliko godina dvojica nisu kontaktirala. Iako nije diplomirao, napisao je nekoliko kazalinih komada, kao i opera, i postao pomonik redatelja u kazalitu. 1952., dok je radio za kazalite, dana mu je ansa da reira jedan od svojih scenarija, Casperova smrt. Predstavu su vidjeli lanovi Svensk Filmindustrija koji su mu ponudili da za njih pie scenarije. 1943. se oenio s Else Fisher. Od poetka ezdesetih Bergman je ivio na otoku Fr, Gotland, u vedskoj, gdje je snimio nekoliko svojih filmova. Optube za utaju poreza i egzil [uredi] 1976. je bila jedna od najtraumatinijih godina u Bergmanovu ivotu. 30. sijenja 1976., dok je odravao probu Ples smrti Augusta Strindberga u Kraljevskom dramskom kazalitu, uhien je i optuen za utaju poreza. Dogaaj se kobno odrazio na Bergmana. Zbog ponienja je doivio ivani slom te je hospitaliziran u stanju teke depresije. Istraga se fokusirala na navodnu transakciju 500 000 vedskih kruna 1970. izmeu Bergmanove vedske tvrtke Cinematograf i njezine vicarske podrunice Persona, koja je uglavnom sluila za isplatu honorara stranim glumcima. Bergman je 1974. likvidirao Personu nakon upozorenja vicarske sredinje banke i naknadno prijavio porez. 23. oujka 1976. tuitelj Anders Nordenadler je odbacio optube protiv Bergmana, rekavi da navodni "kriminal" nema zakonske osnove, te ga usporedivi sa sluajem "podizanja optunice protiv osobe koja krade vlastiti auto".[7] Generalni direktor vedske porezne uprave Gsta Ekman je branio propalu istragu, govorei da se istraga bavila ozbiljnim zakonskim materijalom te da se prema Bergmanu odnosilo kao prema svakom drugom osumnjieniku. Izrazio je aljenje nakon to je saznao da je redatelj napustio zemlju, nadajui se da je Bergman "snanija" osoba sada kad je istraga pokazala da nije uinio nita pogreno.[8] Iako su optube odbaene, Bergman je i dalje bio neutjean, bojei se da se nikad vie nee vratiti reiranju. Na kraju se oporavio od oka, ali unato molbama vedskog premijera Olofa Palmea, visokih javnih figura, i voa filmske industrije, zakleo se da se nikad vie nee vratiti u vedsku. Zatvorio je svoj studio na pustom baltikom otoku Fr, otkazao dva najavljena filma i otiao u samovoljni egzil u Mnchen u Njemakoj. Harry Schein, direktor vedskog filmskog instituta, procijenio je trenutanu tetu prouzroenu Bergmanovim egzilom na deset milijuna vedskih kruna i stotine izgubljenih poslova.[9]

45

Povratak iz egzila [uredi] Iako je nastavio djelovati iz Mnchena, sredinom 1978. se inilo da je Bergman nadvladao svoju ogorenost prema matinoj zemlji. U srpnju te godine se vratio u vedsku, proslavivi 60. roendan na Fru i djelomino nastavio raditi kao redatelj u Kraljevskom dramskom kazalitu. Kako bi odao poast njegovom povratku, vedski filmski institut je uveo Nagradu Ingmar Bergman za ivotna postignua na podruju filma.[10] Meutim, do 1984. je ostao u Mnchenu. U jednom od posljednjih intervjua s Bergmanom, voenom 2005. na otoku Fr, Bergman je rekao da je unato aktivnosti u egzilu, izgubio osam godina svog profesionalnog ivota.[11] Od reiranja se umirovio u prosincu 2003. U listopadu 2006. je imao operaciju kuka te se teko oporavljao. Umro je mirno u snu,[12] u svojem domu na Fru, 30. srpnja 2007., s 89 godina,[13] isti dan kad je umro jo jedan slavni redatelj, Michelangelo Antonioni. Pokopan je 18. kolovoza 2007. na otoku na privatnoj ceremoniji. Filmski rad [uredi] Mnogi redatelji irom svijeta, ukljuujui Amerikance Woodyja Allena, Davida Lyncha,[14] Stanleyja Kubricka[15] i Roberta Altmana, danskog redatelja Larsa Von Triera, poljskog redatelja Krzysztofa Kielowskog, ruskog redatelja Andreja Tarkovskog,[16] junokorejskog redatelja Chan-wook Parka, naveli su Bergmanov rad kao najvei utjecaj na onaj njihov. Woody Allen je rekao da je Bergman "vjerojatno najvei filmski umjetnik kad se sve uzme u obzir, od izuma filmske kamere."[17] Karijera [uredi] Bergman je na filmu poeo raditi 1941. prepravljajui scenarije, ali je njegovo prvo vee ostvarenje bio scenarij iz 1944. za Muenje, film koji je reirao Alf Sjberg. Osim toga to je napisao scenarij, dana mu je pozicija pomonika redatelja. U svojoj drugoj autobiografiji Images: My Life in Film, Bergman opisuje snimanje eksterijera kao stvarni redateljski debi.[18] Meunarodni uspjeh ovog filma donio je Bergmanu priliku da reira godinu dana poslije. Tijekom iduih deset godina je napisao i reirao vie od deset filmova ukljuujui Zatvor 1949. i Sawdust i Tinsel 1953. Bergman je meunarodni uspjeh postigao s Osmjesima ljetne noi (1955.) koji je bio nominiran za Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu sljedee godine. Dvije godine poslije slijedila su dva Bergmanova najpoznatija filma, Sedmi peat i Divlje jagode. Sedmi peat osvojio je nagradu irija te bio nominiran za Zlatnu palmu, dok su Divlje jagode osvojile brojne nagrade za Bergmana i njegovu zvijezdu, Victora Sjstrma. Bergman je ostao produktivan i u sljedeih 20 godina. Poetkom ezdesetih je reirao trilogiju na temu vjere i sumnje u Boga, Kroz tamno ogledalo (1961.), Zimsko svjetlo (1962.) i Tiina (1963.). 1966. je reirao Personu, film koji je sam smatrao jednim od svojih najvanijih filmova. Iako je film nekoliko nagrada, mnogi su ga smatrali njegovim remek-djelom i jednim od najboljih filmova ikad produciranih. Sam Bergman smatrao je taj film i Krike i aputanja (1972.) svojim najvanijim filmovima. Drugi poznati filmovi iz tog razdoblja su Djevianski izvor (1960.), Hour of the Wolf (1968.), Sramota (1968.) i Strast (1969.). Bergman je u to vrijeme radio i kao producent za vedsku televiziju. Dva zapaenija djela bila su Scene iz braka (1973.) i arobna frula (1975.).
46

Nakon uhienja 1976. zbog utaje poreza, Bergman se zakleo da nikad vie nee snimati filmove u svojoj matinoj zemlji. Zatvorio je svoj filmski studio na otoku Fr i otiao u egzil. Kratko je razmatrao ideju rada u Americi jer je njegov idui film, Zmijsko jaje (1977.) bila njemako-amerika produkcija i njegov prvi film na engleskom. Slijedila je britanskonorveka koprodukcija Jesenje sonate (1978.). U filmu je nastupila Ingrid Bergman, a on sam je postao jedan od najpoznatijih iz tog perioda. Jedan drugi film koji je reirao bio je Iz ivota marioneta (1980.), britansko-njemaka produkcija. 1982. se privremeno vratio u rodnu zemlju kako bi reirao Fanny i Alexander, film koji je, za razliku od prijanjih produkcija, bio namijenjen iroj publici, ali je i kritizirao profesiju zbog povrnosti i komercijalizacije.[19] Bergman je izjavio da mu je to posljednji film te da e se kasnije posvetiti reiranju u kazalitu. Posljednji takav rad bio je Saraband (2003.), nastavak Scena iz braka, koji je Bergman reirao sa 84 godine. Repertoarna druina [uredi] Bergman je okupio osobnu "repertoarnu druinu" vedskih glumaca koje je esto angairao u filmovima, ukljuujui Maxa Von Sydowa, Bibi Andersson, Erlanda Josephsona, Ingrid Thulin i Gunnara Bjrnstranda, od kojih su svi nastupili u bar pet Bergmanovih filmova. Norveka glumica Liv Ullmann, koja se pojavila u devet Bergmanovih filmova i jednom TV filmu (Saraband), bila je posljednja koja se pridruila druini (1966. u filmu Persona), a poslije je postala najblia Bergmanova suradnica, umjetniki i osobno. Zajedno su dobili ker, Linn Ullmann (roena 1966.).

Ingmar Bergman sa svojim dugogodinjim snimateljem, Svenom Nykvistom tijekom produkcije filma Kroz tamno ogledalo (1960.) Veliki broj Bergmanovih interijernih scena je snimljeno u studijima Filmstaden sjeverno od Stockholma Bergman je 1953. poeo suraivati sa svojim snimateljem, Svenom Nykvistom. Dvojica su razvila i zadrala odlian radni odnos zbog ega Bergman nije morao brinuti oko kompozicije kadra sve do dana prije nego se on snimi. Na jutro snimanja, kratko bi se obratio Nykvistu oko ugoaja i kompozicije kojima se nadao, te ostavio Nykvistu da radi bez ometanja ili komentara. Financiranje [uredi] Prema Bergmanovim rijeima, nikada nije imao problema s prikupljanjem sredstava. Naveo je dva razloga: prvi, to to nije ivio u Sjedinjenim Dravama, koje je vidio kao opsjednute zaradom; i drugo, to to su njegovi filmovi bili niskobudetni. (Krici i aputanja, na primjer, su dovreni s oko 450 000 dolara, dok su Scene iz braka - estodijelni televizijski film - stajale su samo 200 000 dolara.)

47

Tehnika [uredi] Kao redatelj, Bergman je preferirao intuiciju prije razuma i odluio biti neagresivan u odnosu s glumcima. Bergman je smatrao da ima veliku odgovornost prema njima, videi ih kao suradnike esto u psiholoki ranjivom poloaju. Izjavio je da redatelj mora biti iskren i oslonac drugima kako bi oni dali najbolje od sebe. Savjetovao je mladim redateljima da radije ne snimaju filmove koji nemaju "poruku", nego da ekaju da je pronau, iako je priznao da on sam nekad nije bio siguran o poruci nekih svojih filmova. Bergman je esto sam pisao svoje scenarije, razmiljajui o njima mjesecima ili godinama prije poetka procesa pisanja, koji je smatrao dosadnim. Njegovi rani filmovi su paljivo strukturirani, te su temeljeni na njegovim kazalinim komadima ili scenarijima koje je napisao u suradnji s drugim autorima. Bergman je izjavio da je u svojim kasnijim radovima doputao svojim glumcima da ostvare svoje vizije koje nisu bile u skladu s njegovima, naglasivi da su rezultati esto bili "katastrofalni" kad to ne bi bio uinio. Kako je njegova karijera napredovala, Bergman je sve vie doputao glumcima da improviziraju u svojim dijalozima. U svojim posljednjim filmovima je napisao samo ideje informirajui o sceni i doputao glumcima da odlue o konanim dijalozima. Nakon to bi pregledao grube snimke, Bergman je naglaavao vanost da se bude kritian, ali neemocionalan, tvrdei da se pitao ne da li je njegov rad sjajan ili grozan, nego je li dostojan ili bi trebao biti ponovno snimljen. Teme [uredi] Bergmanovi filmovi esto govore o egzistencijalnim pitanjima smrtnosti, usamljenosti i vjeri; oni i nisu previe stilizirani. Persona, jedan od Bergmanovih najslavnijih filmova, neobian je meu njegovim radovima jer je i egzistencijalan i avangardan. Iako su njegove teme misaone, seksualna elja se esto nalazila na istaknutom mjestu, bilo da je okruenje bilo srednjovjekovna kuga (Sedmi peat), ivot imune obitelji poetkom 20. stoljea (Fanny i Alexander) ili suvremeno otuenje (Tiina). Njegovi enski likovi obino su svjesniji svoje seksualnosti nego muki, te ju se ne boje izraziti. U intervjuu za Playboy 1964. Bergman je rekao: "... manifestacija seksualnosti je jako vana, te posebno meni, iznad svega, ne elim snimati tek intelektualnr filmove. elim da publika osjeti moje filmove. To je za mene puno vanije nego da ih razumije." Film, kae Bergman, je bila njegova zahtjevna ljubavnica. Bergmanovi pogledi na svoju karijeru [uredi] Ingmar Bergman i glumica Ingrid Thulin tijekom produkcije filma Tiina (1963.) Kad su ga pitali o njegovim filmovima, Bergman je rekao da Zimsko svjetlo[20] i Krike i aputanja dri svojim najboljim filmovima, iako je u intervjuu 2004. rekao kako je bio "deprimiran" svojim filmovima te da ih vie nije mogao gledati.[21] U ovim filmovima, rekao je, uspio je dovesti medij do njegovih granica. Bergman je u vie prilika (primjerice u knjizi intervjua Bergman on Bergman) da je Tiina oznaila kraj ere kad su religijska pitanja zauzimala istaknuto mjesto u njegovim filmovima. Kazalini rad [uredi]
48

Iako je Bergman ope poznat po svojem doprinosu filmu, cijeli ivot bio je aktivan i kao plodan kazalini redatelj. Tijekom studija na Sveuilitu u Stockholmu postao je aktivan u svojem studentskom kazalitu, gdje je ubrzo stekao ime. Nakon diplome je prvo radio kao redatelj-egrt u Stockholmskom kazalitu. S 26 godina je postao najmlai upravitelj kazalita u Europi u kazalitu u Helsingborgsu. Tamo je ostao 3 godine, a nakon toga postao redatelj u kazalitu u Gothenburg od 1946. do 1949. 1953. je postao redatelj gradskog kazalita u Malmu i tamo ostao sljedeih sedam godina. Mnogi od njegovih slavnih glumaca bili su ljudi s kojima je poeo raditi na kazalinim daskama, a dobar dio ljudi iz "Bergmanove trupe" iz filmova iz ezdesetih dolo je iz gradskog kazalita u Malmu (Max von Sydow, na primjer). Od 1960. do 1966. je radio kao redatelj Kraljevskog dramskog kazalita u Stockholmu, a od 1963. do 1966. njegov ravnatelj. Nakon to je napustio vedsku zbog incidenta s utajom poreza, bio je redatelj mnchenskog Kazalita Residenz, Njemaka (1977.-1984.). Ostao je aktivan u kazalitu tijekom cijelih devedesetih, a zadnja produkcija bila mu je Ibsenova Divlja patka u Kraljevskom dramskom kazalitu 2002. Obiteljski ivot [uredi] Bergman se enio pet puta:

25. oujka 1943. - 1945., s Else Fischer, koreografkinjom i plesaicom (razvod). Djeca: o Lena Bergman, glumica, roena 1943. 22. srpnja 1945. - 1950., s Ellen Lunstrm, koreografkinjom i filmskom redateljicom (razvod). Djeca: o Eva Bergman, filmska redateljica, roena 1945. o Jan Bergman, filmski redatelj (1946.-2000.) o blizanci Mats i Anna Bergman, oboje glumci i filmski redatelji, roeni 1948. 1951. - 1959., s Gun Grut, novinarkom (razvod). Djeca: o Ingmar Bergman mlai, pilot, roen 1951. 1959. - 1969., s Kbi Laratei, koncertnom pijanisticom (razvod). Djeca: o Daniel Bergman, filmski redatelj, roen 1962. 11. studenog 1971. - 20. svibnja 1995., s Ingrid von Rosen (umrla). Djeca: o Maria von Rosen, spisateljica, roena 1959.

Prva etiri braka zavrila su razvodom, dok je posljednji zavrio kad je njegova ena umrla od raka eluca. On je i otac spisateljice Linn Ullmann, koju je dobio s glumicom Liv Ullmann. Ukupno, Bergman je imao devetero djece za koje se zna da su njegova. Bio je oenjen sa svim osim jednom majkom svoje djece. Njegova posljednja supruga bila je majka Marie von Rosen, koja se rodila dvanaest godina prije braka. Osim ovih brakova, Bergman je bio u ozbiljnim vezama s Harriet Andersson od 1952. do 1955., Bibi Andersson od 1955. do 1959. i Liv Ullmann od 1965. do 1970. Izabrana filmografija [uredi]

49

Kriza (1946.) Kii na nau ljubav (1946.) Brod za Indiju (1947.) Glazba u tami (1948.) Luki grad (1948.) Zatvor (1949.) e (1949.) Veselje (1950.) Ovdje se to ne moe dogoditi (1950.) Ljetna meuigra (1951.) ene ekaju (1952.) Sawdust and Tinsel (1953.) Ljeto s Monikom (1953.) Veer komedijaa (1953.) Lekcija iz ljubavi (1954.) San ene (1955.) Osmijesi ljetne nodi (1955.) Sedmi peat (1957.) Divlje jagode (1957.) Na pragu ivota (1958.) Iluzionist/Lice (1958.) avolje oko (1960.) Djevianski izvor (1960.) (osvojen Oscar za najbolji strani film) Kroz tamno ogledalo (1961.) (osvojen Oscar za najbolji strani film) Zimsko svjetlo (1962.) Tiina (1963.) Persona (1966.) Sramota (1968.) Strast (1969.) Krici i aputanja (1973.) (osvojen Oscar za najbolju fotografiju) Scene iz braka (1973.) arobna frula (1975.) Licem u lice (1976.) Zmijsko jaje (1977.) Jesenja sonata (1978.) Iz ivota marioneta (1980.) Fanny i Alexander (1982.) (osvojena 4 Oscara, ukljuujudi Oscar za najbolji strani film) Poslije probe (1984.) Saraband (2003.) (TV)

Nagrade [uredi] Oscari [uredi] Bergman je 1971. primio Nagradu Irving G. Thalberg za ivotno djelo na dodjeli Oscara. Tri njegova filma osvojila su Oscara za najbolji strani film: Djevianski izvor 1961.; Kroz tamno ogledalo 1962.; i Fanny i Alexander 1984.
50

Nominiran: Najbolji originalni scenarij, Divlje jagode (1960.) Nominiran: Najbolji originalni scenarij, Kroz tamno ogledalo (1963.) Nominiran: Najbolji originalni scenarij, Krici i aputanja (1974.) Nominiran: Najbolji film, Krici i aputanja (1974.) Nominiran: Najbolji redatelj, Krici i aputanja (1974.) Nominiran: Najbolji redatelj, Licem u lice (1977.) Nominiran: Najbolji originalni scenarij, Jesenja sonata (1979.) Nominiran: Najbolji originalni scenarij, Fanny i Alexander (1984.) Nominiran: Najbolji redatelj, Fanny i Alexander (1984.)

BAFTA nagrade [uredi]

Nominiran: Najbolji film, Iluzionist (1960.) Nominiran: Najbolji strani film, Fanny i Alexander (1984.)

Nagrade Cesar [uredi]

Nominiran: Najbolji strani film, arobna frula (1976.) Nominiran: Najbolji strani film, Jesenja sonata (1979.) Pobjeda: Najbolji strani film, Fanny i Alexander (1984.) Nominiran: Najbolji europski film, Saraband (2005.)

Filmski festival u Cannesu [uredi]

Pobjeda: Najbolji pjesniki humor Osmijesi ljetne nodi (1955.) Nominiran: Zlatna palma Osmijesi ljetne nodi (1955.) Pobjeda: Nagrada irija Sedmi peat (1957.) Nominiran: Zlatna palma Sedmi peat (1957.) Pobjeda: Najbolji redatelj Brink of Life (1958.) Nominiran: Zlatna palma Brink of Life (1958.) Pobjeda: Nagrada irija Djevianski izvor (1960.) Nominiran: Zlatna palma Djevianski izvor (1960.) Pobjeda: Tehniki Grand Prix Krici i aputanja (1972.) Pobjeda: Palma svih palmi (1997.) Pobjeda: Nagrada za ivotno djelo (1998.)

Zlatni globusi [uredi]

Nominiran: Najbolji redatelj, Fanny i Alexander (1984.)

Bernardo Bertolucci Bernardo Bertolucci (roen 16. oujka 1941.), talijanski filmski redatelj i scenarist.

ivotopis [uredi]

51

Rane godine i obitelj [uredi] Bernardo Bertolucci roen je u talijanskom gradu Parmi, u regiji Emilia-Romagna. Bio je drugi sin Atillia Bertoluccija, koji je bio pjesnik, cijenjeni povjesniar umjetnosti i filmski kritiar. Kako je odrastao u takvom okruenju, Bertolucci je poeo pisati u 15. godini, a ubrzo je dobio nekoliko prestinih literarnih nagrada za svoju prvu knjigu. Oeva pozadina pomogla mu je u karijeri: stariji Bertolucci pomogao je talijanskom filmau Pieru Paolu Pasoliniju da objavi svoj prvi roman, a Pasolini je uzvratio angairavi Bertoluccija kao svog pomonika u Rimu na filmu Accattone (1961.). Ali Bertoluccijev potencijal primijetili su i drugi, kao Sergio Leone, koji ga je zamolio da napie priu za njegov film Bilo jednom na Divljem zapadu. Leone je poslije odbio scenarij rekavi kako je prekompleksan za ameriku publiku. Bertolucci ima dva brata: filmskog producenta Giovannija (roen 1940.) i kazalinog redatelja i dramatiara Giuseppea (roenog 1947.). Prva supruga mu je bila Adriana Asti, zvijezda jednog od njegovih prvih filmova, Prima della rivoluzione. 1978. se oenio s Clare Peploe, britanskom scenaristicom koja je poslije reirala nekoliko filmova. Prvi film [uredi] Bertolucci je prvo htio postati pjesnik kao otac. Zato je pohaao Fakultet moderne knjievnosti na Rimskom sveuilitu od 1958. do 1961. Tada je poela i njegova karijera, kao to je spomenuto prije, kao pomonik redatelja Pasolinija. Ubrzo nakon toga, Bertolucci je odustao od studija bez diplome. 1962., u 21. godini, reirao je svoj prvi film, La commare secca (1962.). Film govori o misterioznoj istrazi ubojstva prostitutke. Bertolucci je koristio flashbackove kako bi sastavio mozaik i otkrio osobu koja je poinila ubojstvo. Ubrzo je slijedio njegov hvaljeni film, Prije revolucije (Prima della rivoluzione, 1964.). Veliki boom talijanske kinematografije, koji je pomogao Bertolucciju da se afirimira, usporio je u sedamdesetima jer su redatelji bili prisiljeni koproducirati svoje filmove nekoliko amerikih, vedskih, francuskih i njemakih kompanija i glumaca zbog globalne ekonomske recesije talijanske filmske industrije. Smatra se da je to bila toka u kojoj je talijanska kinematografija poela ovisiti o meunarodnom tritu. Suradnja s koproducentima [uredi] Redatelji su sve vie bili prisiljeni koproducirati svoje filmove s francuskim, amerikim, vedskim i njemakim kompanijama kako bi se meusobno financirali i natjecali na sada meunarodnom tritu zabavne industrije. Bertolucci nije bio iznimka. Posljednji tango u Parizu (1972.), s Marlonom Brandom i Mariom Schneider bio je ogledni primjer kako talijanski filmovi mogu vie zaraditi angairanjem stranih glumaca u naslovnim ulogama: u Tangu je nastupio samo jedan talijanski glumac, Massimo Girotti. Bertoluccijevo Dvadeseto stoljee (1976.), s Burtom Lancasterom, Donaldom Sutherlandom, Robertom De Nirom i Gerardom Depardieuom oznaio je toku u kojoj je ovisnost talijanske filmske industrije poela pridonositi dezintegraciji nacionalnog identiteta, iako je sami film u cijelosti posveen talijanskoj temi: kronici ivota dvojice mukaraca tijekom politikih previranja u Italiji u prvoj polovici 20. stoljea.

52

Politika [uredi] Bertolucci vjerojatno nije alio zbog ove dezintegracije: politiki je aktivan te je priznati marksist. Kao i Visconti, koji je angairao mnogo stranih umjetnika krajem ezdesetih, Bertolucci koristi svoje filmove kako bi izrazio svoje politike poglede; oni su esto autobiografski, kao to su i jako kontroverzni. Konformist (1970.) je kritizirao faistiku ideologiju, dodirnuo vezu izmeu nacionalnosti i nacionalizma, kao i neke stvari iz kolektivne memorije, a sve to unutar meunarodne Mussolinijeve zavjere da se ubije profesor politike u Parizu. Dvadeseto stoljee je takoer analiziralo razliku izmeu lijevog i desnog. Epski Posljednji kineski car iz 1987. omoguio je Bertolucciju da izrazi svoja uvjerenja i kroz likove i kroz sami in snimanja filma. Dobio je dozvolu da snima u Zabranjenom gradu u Pekingu (to je bilo bez presedana), a centralni lik Pu Yi podvrgnut je desetljetnoj komunistikoj re-edukaciji pod Maom koja ga odvodi od arene palae do sivog odijela u kojem mora provesti ostatak ivota kao vrtlar. Evaluacija [uredi] Mnogi kritiari smatraju kako Bertoluccijeve filmove karakteriziraju seks i politika. Posljednji tango istrauje seks na iznimno bludan i poremeen nain. Smatra se kako je film otvorio vrata erotici u mainstream filmovima. Konformist je temeljen na politikim temama, tonije faizmu i odnosu izmeu osobnog konformizma i ideala. Film koji se bavi faistikom Italijom moe se gledati kao umjetniki i intelektualni. Film je trebao demonstrirati njegovu redateljsku izvrsnost. Dok je reirao, pisao scenarije ili na neki nain bio povezan s desecima filmova u vie od pet desetjea, ove teme su nedvojbeno igrale veliku ulogu u njegovim radovima, pogotovo u onim najcjenjenijima i onim nedavnim. Zavodljiva ljepota nudi malo heterogenosti, dok se Sanjari bave samo tim dvjema temama. Bez obzira na tematsku ogranienost, za to ga optuuju neki kritiari, Bertolucci je iskoristio neke kontroverze oko svojih filmova kako bi ohrabrio ljude da preispitaju sebe i svoje drutvo; esto se navodi kako uspjeno iri granice utvrenih drutvenih normi. Bertoluccijevi oboavatelji e primijetiti slinosti izmeu likova u filmovima, posebno u ona dva nedavno objavljena (Zavodljiva ljepota, 1996., i Sanjari, 2003.). Na primjer, dvije glavne junakinje u oba filma (Liv Tyler i Eva Green) imaju svijetao ten, vitke su, tamnokose i plavooke. Obje junakinje su dosta puile tijekom mladosti, a obje se prikazuju kako gube nevinost u 19. godini. I Tyler i Green se pojavljuju potpuno gole prikazane sprijeda. U oba filma Bertolucci govori o "snazi ljubavi", koristei gotovo iste reenice oba puta. U Sanjarima, lik Isabelle kae kako se rodila 1959. iako je film radnjom smjeten u kasne ezdesete. Ovu reenicu ne treba shvatiti doslovno; to je referenca na film Jean-Luca Godarda, Breathless (1959.), nakon ega junakinja ponavlja slavnu scenu iz Goddardova filma. Duhovnost, sigurnost i sumnja u sebe [uredi] Bertolucci posjeduje vjetinu stavljanja ljudske due pod mikroskop. Psihoanaliza igra veliku u ulogu u njegovim filmovima, kao i u onim Woodyja Allena. Marlon Brando je tvrdio kako mu je redatelj na setu Posljednjeg tanga u Parizu priao o psihoanalizi, to mu je pomoglo u njegovoj izvedbi, koju mnogi smatraju njegovom najboljom. Bertolucci je sam poznat po velikom broju psihijatara koji su ga pratili svugdje, ak interpretirali njegove snove, kao predmet dizertacija i istraivanja kreativnog umjetnika. Njegov interes za razumijevanje ljudskog stanja dovelo je do mnogih eksplicitnih scena u njegovim filmovima.
53

Posljednji tango u Parizu prikazuje lik Marlona Branda, Paula, kako se uputa u anonimnu aferu nakon smrti svoje ene pod nasilnim okolnostima. Film je izazvao kontroverze u Italiji zbog sodomistike scene, koju je odbor za cenzuru izbacio, a sve kopije su morale biti unitene. Talijanski sud ukinuo je Bertoluccijeva graanska prava na pet godina i osudio ga na uvjetnu etveromjesenu kaznu zatvora. Mnogo godina kasnije, kad su se mnoge odrednice cenzure promijenile, a cenzorski odbor ukinut, film se ponovno pojavio (jer je Bertolucci sauvao jedan primjerak) te je prikazan u neznatno cenzuriranoj verziji. U ovom i drugim filmovima, Bertolucci istrauje snagu seksualnih odnosa u ivotima ljudi. Zavodljiva ljepota daje vizualni prikaz djevojke koja postaje enom tijekom ljeta u inozemstvu. Njegov posljednji rad, Sanjari bio je kritiziran ne samo zbog proirene scene seksa, nego i prikaza muke masturbacije. U njemu, seksualni odnosi troje glavnih junaka slue kao izraz njihovih misli. Na primjer, kad je Theo prikazan kako masturbira, to je u kontekstu da ona koju voli najvie, njegova sestra, odlazi od njega dok on gleda razvoj veze izmeu doljaka i njegove sestre koji iskljuuje njega. Film sugerira neprirodnu vezu izmeu brata i sestre, vezu na rubu incesta. Kaos u vezama ureene obitelji je odraz kaosa na ulicama dok Francuska proivljava turbulentni svibanj 1968. kad su se dogodili studentski nemiri. Oscar [uredi] Bertolucci je 1987. snimio epski film Posljednji kineski car, biografsku priu o Aisinu-Gioro Puyiu, posljednjem caru Kine. Bertolucci je osvojio Oscara za najbolju reiju. U filmu su nastupili John Lone, Joan Chen, Peter O'Toole, Ruocheng Ying, Victor Wong, Dennis Dun, Ryuichi Sakamoto, Maggie Han, Ric Young, Vivian Wu i Chen Kaige. Scenarij su napisali Mark People i Bertolucci. Posljednji kineski car koristi Pu Yiov ivot kao odraz kineskog prijelaza iz feudalizma kroz revoluciju do sadanjeg stanja. Film je osvojio osam Oscara - za koliko ih je bio i nominiran - najbolji film, najbolja scenografija, fotografija, dizajn kostima, najbolji redatelj, montaa, glazba i adaptirani scenarij. Posljednji kineski car bio je prvi dugometrani film za koji je vlada Narodne Republike Kine izdala dozvolu da se moe snimati u Zabranjenom gradu. Bertoluccijev film je bio jedan od dva predloena filma. Drugi je bio "La Condition Humaine" Andrea Malrauxa. Kineska vlada preferirala je Posljednjeg kineskog cara te nije bilo nikakvih zahtjeva prema filmu. Postao je prvi zapadni film snimljen u Kini i prvi koji je snimljen uz potporu kineske vlade jo od 1949. Filmografija [uredi]

La commare secca (1962.) Prije revolucije (1962.) La via del petrolio (1965.) Il Canale (1966.) Partner (1968.) Amore e rabbia (1969.) La strategia del ragno 1970.) Konformist, (1970.) Posljednji tango u Parizu (1973.) Dvadeseto stoljede (1976.)

54

Mjesec (1979.) La tragedia di un uomo ridicolo (1981.) Posljednji kineski car (1987.) aj u Sahari, (1990.) Mali Buda (1993.) Zavodljiva ljepota (1996.) Opkoljeni (1998.) Ten Minutes Older: The Cello (2002.) Sanjari (2003.)

Luc Besson Luc Besson (Pariz, 18. oujka 1959.) je francuski filmski redatelj, scenarist i producent. Komercijalni uspjeh [uredi] Bessonov Subway s Christopherom Lambertom i Isabelle Adjani dao je naslutiti "to se iza brijega valja". Slijedilo je "Veliko plavetnilo", oda moru i ronjenju, s Jeanom Renoom (njegovim stalnim glumcem) i glazbom Erica Serre, koja je dobila francuskog Cezara za glazbu. Filmografija (kao redatelj) [uredi]

Posljednja bitka (Le Dernier Combat - 1983.) Subway (1985.) Veliko plavetnilo (Le Grand bleu - 1988.) Nikita (1990.) Atlantis (1991.) Lon (1994.) Peti element (The Fifth Element - 1997.) Ivana Orleanska (The Messenger: The Story of Joan of Arc - 1999.) Angel-A (2005.) Arthur u zemlji Minimoya [2006]

Peter Bogdanovich Peter Bogdanovich (Kingston, New York, 30. srpnja 1939.) je ameriki filmski redatelj i scenarist, srpskog i idovskog podrijetla. John Boorman John Boorman (Shepperton, 18. sijenja 1933.), britanski filmski redatelj. Filmografija [uredi]

Egzorcist 2: Heretik (eng. Exorcist II: The Heretic) Excalibur (eng. Excalibur)

55

Frank Borzage Frank Borzage (Salt Lake City, 23. travnja 1894. - Los Angeles, 19. lipnja 1962.), ameriki filmski redatelj i glumac. ivotopis [uredi] Borzageov otac, Luigi Borzaga, roen je 1859. u Ronconeu, u Austro-Ugarskoj (danas Italija). Kao klesar, povremeno je radio u vicarskoj, gdje je upoznao svoju buduu suprugu, Mariu Ruegg (1860.-1947.) u Zrichu, gdje je ona radila u tvornici svile. Luigi Borzaga imigrirao je u Hazelton, Pennsylvania poetkom osamdesetih godina 19. stoljea; radio je u ugljenokopu, a ubrzo je doveo i svoju vicarsku zarunicu. Par se vjenao u Hazeltonu 1883. i dobio prvo dijete, Henryja, u Wyomingu 1885. Preselili su se u mormonsko uporite u Salt Lake Cityju, Utah, gdje se rodio i Frank, a ostali su ondje sve do 1919. Par je ukupno dobio 14 djece, od kojih je osmero preivjelo djetinjstvo. Luigi Borzaga umro je u Los Angelesu u prometnoj nesrei 1934.; njegova ena umrla je od raka 1947. Borzage je 1912. poeo raditi u Hollywoodu kao glumac te nastavio tako sve do 1917. Redateljski debi mu je bio film iz 1915., The Pitch o'Chance. Dana 7. lipnja 1916. oenio se s glumicom Lorenom "Renom" B. Rogers, koja je nastupala u vodviljima i filmovima. Iako ju je volio i prema njoj se odnosio s potovanjem, jednostavno nisu mogli zajedno: ona je voljela zabave, luksuz i putovanja, dok je on bio manje drutven, osim u svojim sportskim aktivnostima.[nedostaje izvor] Osim toga, Rena je potajno pobacila 1921. (Borzage je volio djecu), a on je imao nekoliko ljubavnica. Unato obostranoj naklonosti, Rena je postala nezadovoljna svojim muem, koji je, prema lanovima obitelji, imao tajne afere s Lupe Velez, Mary Pickford, Marion Davies, Joan Crawford i Hedy Lamarr.[nedostaje izvor] Godine 1940. brana je kriza dosegnula vrhunac. Na proslavi Reninog roendana i njihove godinjice 7. lipnja, Borzage je, koji je tada imao problema s piem, odjednom napustio imanje i iselio se. Razveli su se 22. sijenja 1941., a Rena je dobila 250 tisua dolara. Unato tome, par je ostao u kontaktu.[nedostaje izvor] Borzage je bio uspjean redatelj tijekom dvadesetih, ali je vrhunac dosegnuo krajem ere nijemog filma i poetkom one zvunog filma. Promatrajui rad njemakog redatelja F. W. Murnaua, koji je u to vrijeme radio za Fox, razvio je vlastiti stil bogate vizualne romantinosti u uspjenoj seriji filmova s Janet Gaynor i Charlesom Farrellom, ukljuujui Sedmo nebo (1927.), za kojeg je dobio svog prvog Oscara za reiju, ujedno i prvog Oscara za najboljeg redatelja uope, Ulinog anela (1928.) i Sretnu zvijezdu (1929.). Drugog Oscara je osvojio za Bad Girl iz 1931. Borzageov zatitni znak bila je intenzivna identifikacija s osjeajima mladih ljubavnika koji se suoavaju s nedaama. Ljubav u njegovim filmovima pobjeuje nad izazovima Prvog svjetskog rata (Sedmo nebo i Zbogom oruje (1932.), slabostima (Sretna zvijezda), Velikom depresijom (Man's Castle (1933.), katastrofom (Povijest je napisana nou (1937.) i usponom nacizma. Njegovi kasniji radovi iz etrdesetih bili su religiozniji (Strange Cargo (1940.) i The Big Fisherman (1959.). Njegova reputacija opala je s vremenom kako su njegovi raniji filmovi postali nedostupni.
56

Borzage je umro od raka 19. lipnja 1962. godine. Pokopan je u kalifornijskom Glendaleu, na Forest Lawn Memorial Park Cemeteryju, groblju hollywoodskih velikana. Zlatko Bourek Zlatko Bourek (Poega, 4. rujna 1929.), hrvatski akademik, slikar, redatelj, glavni crta, scenograf, kostimograf, karikaturist.

ivotopis [uredi] Kiparstvo i slikarstvo diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu 1955. godine. Likovni je umjetnik s velikim brojem samostalnih i skupnih izlobi, kao i brojnim scenografijama u kazalitu. Grafikim radovima javlja se 1959., a od 1963. izlae i slike koje nose sva obiljeja njegova likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i nadrealistinom osjeaju povezanom s elementima folklora. Samostalno je izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varadinu, Osijeku i Zagrebu; skupne izlobe u zemlji bile su mu u sklopu: Zagrebakog trijenala, Izlobe jugoslavenske grafike, Zagrebake izlobe jugoslavenskog crtea, Vizualnih komunikacija, Nadrealizma i hrvatske likovne umjetnosti, Erotike u hrvatskom slikarstvu, crteu i grafici, Salona u Rijeci; a u inozemstvu: u Aleksandriji, Veneciji, Budimpeti, Tokiju, Weisbadenu, Kubi, Rimu, Ateni, Solunu, Caracasu i St. Poeltenu. Od 1960. godine radi crtane filmove temeljene na vlastitim scenarijima. Kao redatelj i scenarist snimio je tri igrana filma. Kao scenograf i kostimograf debitirao je u Dramskom kazalitu Gavella. Od 1971. kao scenograf i kostimograf esto radi u kazalitima SR Njemake. Od 1988. je pak stalni lan kazalita Hans Wurst Nachfaren u Berlinu, gdje je postavio etiri ehovljeve jednoinke, Shakespearovu Ukroenu goropadnicu i farsu Rigoletto. Godine 1977. u Dubrovniku reira lutkarsku farsu Orlando maleroso. Predstavom Hamlet u izvedbi kazalita ITD doivljava golem uspjeh i gostuje na najveim svjetskim kazalinim festivalima. Karakteristino je njegovo nastojanje da isti skulptorski problem pokrene na filmu i u kazalitu. Jo za vrijeme studija osniva, s grupom istomiljenika, Zagrebaku kolu crtanog filma. Radei izrazito figurativni teatar, bilo s glumcima, bilo doslovno s figurama/lutkama, Bourek otvara novo poglavlje modernog hrvatskog likovnog i kazalinog stvaranja. Njegova likovna i intelektualna mnogostranost uvijek u prvi plan stavlja kult zanata. On je umjetnik modernog sluha, stie se baviti kazalitem, slikati, raditi skulpturu. Od 20. svibnja 2010. godine redoviti je lan Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Stvaralatvo [uredi] Reija [uredi]

Most na Orljavi (2002.) animirani Mister Ventriloquist (1980.) kratki igrani

57

Ruak (1979.) animirani Farsa - Crvenkapica 2. dio (1974.) animirani Farsa (1973.) animirani Love story (1973.) animirani Maka (1971.) animirani kolovanje (1970.) animirani Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani Bedarac (1966.) animirani Cirkus Rex (1965.) kratki igrani I videl sam daljine meglene i kalne (1964.) animirani Kovaev egrt (1961.) animirani

Scenarij [uredi]

Maka (1971.) animirani kolovanje (1970.) animirani Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani Bedarac (1966.) animirani I videl sam daljine meglene i kalne (1964.) animirani Kovaev egrt (1961.) animirani

Scenografija [uredi]

Kamenita vrata (1992.) cjeloveernji igrani Alfred nodni uvar (1971.) animirani Zvonko sa zvonika (1971.) animirani Lutke bez kose (1971.) animirani Duga profesora Baltazara (1971.) animirani Problem nespretnosti (1971.) animirani kolovanje (1970.) animirani Maestro Koko (1969.) animirani Tetke pletke (1969.) animirani Horacijev uspon (1969.) animirani Martin na vrhu (1969.) animirani Sreda u dvoje (1969.) animirani Viktorov jajomat (1969.) animirani Zvjezdani kvartet (1969.) animirani Roendanska pria (1969.) animirani Hanibalove Alpe (1969.) animirani O miu i satovima (1969.) animirani Letedi Fabijan (1968.) animirani Vjetrovita pria (1968.) animirani Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani Krotitelj divljih konja (1966.) animirani Kovaev egrt (1961.) animirani Djeak i lopta (1960.) animirani Bumerang (1960.) animirani Proljetni zvuci (1960.) animirani

58

Kraa dragulja (1959.) animirani Djevojka za sve (1959.) animirani Ludo srce (1959.) animirani Jaje (film Vatroslava Mimice) (1959.) animirani Inspektor se vratio kudi (1959.) animirani Kod fotografa (1959.) animirani Zmaj (1959.) animirani Nocturno (film Nikole Kostelca) (1958.) animirani Happy end (1958.) animirani Veliki strah (1958.) animirani Cowboy Jimmy (1957.) animirani Nestani robot (1956.) animirani

Nagrade i priznanja [uredi]

1962: Beograd, Kovaev egrt posebna nagrada za smiono koncipirane likove i scenografiju; 1965: Beograd, I videl sam daljine meglene i kalne 3. najbolji film festivala, druga nagrada za reiju, nagrada CIDALC, Nagrada grada Zagreba za film I videl sam daljine meglene i kalne; 1967: Beograd, Bedarac diploma; 1968: Oberhausen, Kapetan Arbanas Marko specijalna nagrada; Mamaia, Kapetan Arbanas Marko -specijalna diploma za najbolju grafiku; 1970: Atlanta, Kapetan Arbanas Marko - srebrna medalja; 1972: Beograd, Maka prva nagrada u kategoriji crtanog filma; 2005: nagrada Vladimir Nazor Republike Hrvatske za ivotno djelo.

U tijeku je izbor jubilarnog lanka. Danny Boyle Danny Boyle (Radcliffe, Lancashire, 20. listopada 1956.) britanski je redatelj i producent. Najpoznatiji je po filmovima Sasvim malo ubojstvo, Trainspotting, 28 dana poslije i Milijuna s ulice. Za potonji Boyle je osvojio brojne nagrade, ukljuujui Oscar za najboljeg redatelja. Vinko Brean Vinko Brean

59

Vinko Brean na premijeri filma "Nije kraj" u Zagrebu 2008. godine. Roenje Zanimanje Supruga/e 3. veljae 1964. Zagreb, Hrvatska redatelj Sandra Botica Portal o ivotopisima Vinko Brean (Zagreb, 3. veljae 1964.), hrvatski filmski redatelj. Sadraj [sakrij]

1 ivotopis 2 Filmografija o 2.1 Dugometrani igrani filmovi o 2.2 Dokumentarni i kratki filmovi o 2.3 Glumake uloge 3 Izvori

ivotopis [uredi]

60

Roen u Zagrebu, otac mu je Ivo Brean koji je napisao scenarije za njegova prva dugometrana filma (Kako je poeo rat na mom otoku i Maral), studirao je filozofiju i komparativnu knjievnost, diplomirao je reiju na Akademiji dramskih umjetnosti. Kao student 1988. dobio je nagradu u Oberhausenu za kratki film Naa burza. Prvi dugometrani film mu je komedija s temom iz Domovinskog rata Kako je poeo rat na mom otoku, koji je dobio 5 nagrada (3 nagrade na Festivalu igranog filma u Puli 1996., Oktavijana na Danima hrvatskog filma 1997. i glavnu nagradu na Cottbus Film Festival of Young East European Cinema, te je bio veliki kino-hit u Hrvatskoj 1996. Film Svjedoci je bio jedini istonoeuropski film u konkurenciji Berlinalea na kojem je osvojio Nagradu za mir i priznanje Ekumenskog irija, u Karlovym Varyma najbolji je film u programu Istono od Zapada (nagrada Phillip Morris), u Jeruzalemu je osvojio nagradu za najbolji strani film (nagrada Wim Van Leer), najbolji je film na festivalu filmova snimljenim prema knjievnim djelima u Vlissingenu, a na festivalu mediteranskog filma u Rimu osvojio je posebnu nagradu irija.[1] Od prosinca 2004. godine ravnatelj je Zagreb filma.[2] Godine 2007. snimio je svoj prvi dokumentarni film Dan nezavisnosti koji prikazuje dogaaje koji su prethodili najveem prosvjedu novije hrvatske povijesti kada je 120 tisua prosvjednika 21. studenog 1996. na Trgu bana Jelaia podralo zagrebaki Radio 101.[3] Filmografija [uredi] Dugometrani igrani filmovi [uredi]

"Nije kraj" (2008.) "Svjedoci" (2003.) "Maral" (1999.) "Kako je poeo rat na mom otoku" (1996.)

Dokumentarni i kratki filmovi [uredi]

"Dan nezavisnosti" (2007.) dugometrani dokumentarni film "Hodnik" (1994.) - kratki film (17 min)[4] "Zajedniki ruak" (1993.) - kratki film (17 min)[5]

Glumake uloge [uredi]

"Zakon!" kao Dalmatinac (2009.) "Bitange i princeze" kao sudac (2005. ; 2006.) "Maral" (1999.) "Rusko meso" (1997.) "Kako je poeo rat na mom otoku" (1996.) "Mrtva toka" (1995.) "Svaki put kad se rastajemo" (1994.)

James L. Brooks
61

James L. Brooks (roen 9. svibnja 1940.), ameriki producent, scenarist i filmski redatelj, trostruki dobitnik Oscara, jednom Zlatnog globusa i devetnaest puta Emmyja. Najpoznatiji je po produciranju amerikih televizijskih serija kao to su The Mary Tyler Moore Show, Simpsoni (u kojima je stvorio razne likove, ukljuujui obitelj Bouvier), Rhoda i Taxi. Njegov najpoznatiji film je Vrijeme njenosti, za kojeg je 1984. osvojio tri Oscara.

ivotopis [uredi] Brooks je roen u Brooklynu u New Yorku kao sin Dorothy Helen Sheinheit i Edwarda M. Brooksa.[2] Odrastao je u idovskoj obitelji u New Bergenu u New Jerseyju.[3] Televizijsku karijeru zapoeo je kao scenarist za vijesti CBS-a od 1964. do 1966. Nakon to je radio na ABC-jevoj seriji Soba 222 kao izvrni story editor, Brooksa je zajedno s partnerom Allanom Burnsom angairao televizijski direktor Grant Tinker da stvore seriju koja e poslije postati poznata kao The Mary Tyler Moore Show. The Mary Tyler Moore Show je postao kritiki i komercijalni uspjeh, a nakon nje Brooks i Burns su stvorili serije kao to su Rhoda, Paul Sand in Friends and Lovers, Taxi, The Associates i Lou Grant. Brooks je 1978. poeo raditi na vlastitom dugometranom filmu. Na prvom projektu, Ponovni poetak, bio je scenarist i koproducent, a kasnije je napisao, producirao i reirao Vrijeme njenosti iz 1983. 1984. je osnovao vlastitu televizijsku produkcijsku kuu, Gracie Films, koja e producirati televizijske serije The Tracy Ullman Show i njezin spin-off, Simpsone kao i animiranu seriju The Critic. Neke od poznatijih produkcija kue su Jerry Maguire, Bolje ne moe, Veliki, Bottle Rocket i TV Dnevnik. Brooks se pojavio u cameo ulozi u epizodi Simpsona, "A Star Is Born-Again". Glumio je i polu-fikcionalnu verziju samog sebe u komediji prijatelja Alberta Brooksa, Modern Romance kao svojeglavi filmski redatelj. Izabrana filmografija [uredi] Televizija [uredi]

1960. Moja tri sina (scenarist) 1960. The Andy Griffith Show 1965. My Mother The Car (scenarist) 1970. Mary Tyler Moore (producent) 1974. Rhoda (producent) 1974. Thursday's Game (scenarist, producent) 1978. Taxi (producent) 1983. Vrijeme njenosti (redatelj) 1987. The Tracey Ullman Show (producent) 1989.- ) Simpsoni (izvrni producent) 1994. The Critic (izvrni producent)

62

Film [uredi] Redatelj [uredi]

1983. Vrijeme njenosti (+ producent i scenarist) 1987. TV Dnevnik (+ producent i scenarist) 1994. Uinit du sve (+ producent i scenarist) 1997. Bolje ne moe (+ producent i scenarist) 2004. Spanglish (+ producent i scenarist)

Producent [uredi]

1988. Veliki 1989. Reci bilo to 1989. Rat rua 1996. Bottle Rocket 1996. Jerry Maguire 2001. Deki mog ivota 2007. Simpsoni film (+ scenarist)

Mel Brooks Mel Brooks (Brooklyn, New York, 28. lipnja 1926.), ameriki glumac, redatelj, scenarist i producent. Najpoznatiji je kao autor urnebesno smijenih parodija i farsi na povijesne dogaaje.

Mlade godine [uredi] Rodio se kao Melvin Kaminsky u New Yorku. Potjee iz rusko-idovske useljenike obitelji. Oca je izgubio u dobi od 2,5 godine. Najpoznatiji filmski suradnik mu je Dom DeLuise. enio se dva puta, ima sina Maxa.Druga ena mu je bila slavna glumica Anne Bancroft. Karijera [uredi] Za svoj redateljsko prvijenac, satrinu komediju Producenti iz 1968. je osvojio Oscar za najbolji originalni scenarij. 1974/'75. osvojio je s filmom Mladi Frankenstein nagradu Saturn za najbolju reiju. Filmografija [uredi]

1968. Producenti 1970. 12 stolica 1974. Mladi Frankenstein 1974. Vrua sedla (Blazing saddles) 1976. Tiina, smijemo se 1978. Visoka napetost

63

1981. Smijena strana povijesti 1987. Svemirske loptice 1991. ivot smrdi 1993. Robin Hood: Mukarci u tajicama 1995. Drakula: Veseli mrtvac

Veljko Bulaji Veljko Bulaji (Vilusi kraj Nikia, 22. oujka 1928.), hrvatski i crnogorski redatelj roen u Crnoj Gori ivotopis [uredi] Bulaji je djetinjstvo proveo u Sarajevu, kao i dio kolovanja. Filmove je snimao u svim republikama bive Jugoslavije, a ve 40 godina ivi i radi u Hrvatskoj. Redateljsku karijeru zapoinje kratkim filmovima Kamen i more i Brod lutalica (1953.), a 1959. realizira prvi dugometrani igrani film Vlak bez voznog reda. Izvod iz filmografije [uredi]

U oluji (1952.) Vlak bez voznog reda (1959.) Rat (1960.) Kozara (1962.) Pogled u zjenicu sunca (1966.) Bitka na Neretvi (1969.) Atentat u Sarajevu (1975.) ovjek koga treba ubiti (1979.) Visoki napon (1981.) Obeana zemlja (1986.) Donator (1989.) Libertas (2006.)

Luis Buuel Luis Buuel Portols (Calanda, 22. veljae 1900. - Ciudad de Mxico, 29. srpnja 1983.), panjolski filmski redatelj Nadrealistikim filmovima Andaluzijski pas, Zlatno doba i dokumentarcem Zemlja bez kruha izazvao je une polemike , a posljednji je bio i zabranjen. Nakon 1938. godine snimao je u SAD-u, Meksiku i Francuskoj. Filmove karakterizira izravna polemika s temeljnim pretpostavkama graanskog drutva, snaan protest protiv raznih oblika nasilja u tom drutvu, antiklerikalizam. ivot i djelo [uredi] panjolac, ali francusko-meksiki redatelj, jedinstvena pojava svjetskog filma. Ujedno i najznaajniji predstavnik filmske avangarde i nadrealistike struje. Luis Buuel roen je u mjestu Calanda u panjolskoj pokrajini Andaluziji 22. veljae 1900. godine. Luis je bio
64

najstarije od sedmero djece imunog trgovca iz aragonskog gradia. Kao dijete odlazi u Zaragozu, glavni grad te pokrajine, u kojem pohaa isusovaku kolu. Na nagovor oca, u Madridu upisuje i studira agronomiju, no ubrzo e se ipak odluiti za knjievnost i filozofiju. Zanima ga entomologija, znanost o kukcima, morbidni svijet detalja u koji e prodirati do kraja svojeg stvaralatva. Usporedo uspjeno se amaterski bavi boksom. U to doba nauio je i hipnotizirati, a prouavao je i Freudovu psihoanalizu. Oboavam san - kae Bunuel - ak i onda kada su moji snovi more, to je najei sluaj, i ta luda ljubav prema snu, osloboena svakog pokuaja da se objasni, jedna je od dubokih sklonosti koji su me priblie nadrealizmu. U Madridu se upoznao i s filmom. Tako je lan prvog panjolskog kino kluba i pie filmske kritike i pjesme. No, za njega je tada vjerojatno najznaajnija suradnja s krugom mislilaca i umjetnika koji tee opoj preobrazbi panjolskog drutva, s krugom kojem pripada i Federico Garcia Lorca. Odlazak u Pariz godine 1925. predstavlja novi stupanj njegova sazrijevanja. To je grad u kojem e se zacrtati njegovi umjetniki pogledi i filmske perspektive. Drui se sa svojim brojnim zemljacima, prilazi krugu nadrealista u kojem su slikar Salvador Dali i knjievnik Andr Breton, ali i po tri puta na dan odlazi u kino. Bez trunke dvojbe - kae Bunuel - za film sam se definitivno odluio nakon filma Fritza Langa "Umorna smrt", i to osobito zbog prizora u kojem se vidi dolazak ovjeka u crnom eiru u jedno flamansko selo; odmah sam znao da je rije o smrti. Tu odluku uvrstili su jo dva Langova filma Nibelunzi i Metropolis. U Parizu poinje i Bunuelovo stvaralatvo. Asistiranjem u filmu Pad kue Usher Jeana Epsteina, prema prii Edgara Allana Poea, zavrila se njegova - nazovimo je tako pretkarijera. Godine 1928. reira, sa Salvadorom Dalijem, jedino remek djelo filmskog nadrealizma - Andaluzijski pas. To je djelo, prema Bunuelu, nastalo iz susreta jednog njegovog sna s Dalijevim. Taj novi, filmski san poinje najstravinijim detaljem u povijesti filma - rezanjem oka koje simbolizira nadrealistiko htijenje da se prekine nasljeivati i iskrivljavati gledanje na svijet. Slinu senzaciju, jo vei skandal i zabranu, izazvao je sljedei samostalno reirani film Zlatno doba (1930.) u kojem se sadraji iz prvijenca obogauju cininom kritikom graanstva. Pojavom zvune tehnologije mijenja poetiku filma, ali Bunuel ostaje i dalje opsjednut nadrealizmom. To pokazuje i njegov dokumentarni film Zemlja bez kruha (1932.) u kojem se prikaz stranih uvjeta ivota u jednom dijelu panjolske osnauje nadrealistikom simbolikom. No, taj film ini se znaajnijim zbog autorova politikog angamana. To je zapravo djelo prosvjeda: nezadovoljan zaostalou domovine, okrenut budunosti, Bunuel se ubrzo pridruuje republikancima i sudjeluje u nekim pokuajima rada na filmu. Nakon poraza republikanaca u graanskom ratu 1939. godine odlazi u dugotrajni egzil. Bunuel dolazi u New York gdje radi u filmskom odjelu Muzeja moderne umjetnosti i tamo prevodi filmove na panjolski i sa panjolskog jezika. Do 1945. godine ivi na rubu oskudice. No, ono to je moda jo gore on tada za filmsko stvaralatvo ve punih trinaest godina jednostavno ne postoji. I tada se dogaa neto emu je u svijetu filma teko nai odgovarajuu usporedbu. Nakon tako duge apstinencije, godine 1946., prihvaa poziv producenta Dancigersa da reira igrane filmove u Meksiku, u kinematografiji koja je tada bila malo iznad provincijalne razine. Za Buuela poinje potpuno nova karijera, neto u emu nema nikakvog iskustva. Filmovi stvarani u Parizu bili su eskluzivni u svakom pogledu: proizvodi alternativne produkcije, namijenjeni plakat za film Dnevnik sobarice probranoj publici, predodreeni za povijest i teorije filma. Od njih se nije oekivao vei utrak, a sada u godini 1946. Buuel mora misliti i o toj neumoljivo svjetovnoj dimenziji filma. U Meksiku se Bunuel najprije okuava u tamonjim anrovima, mjeavini melodrame, plitkih komedija i folklora. Meutim, film Zaboravljeni donosi mu nagradu za reiju na filmskom festivalu u
65

Cannesu 1951. godine. Time se Buuel vraa na pozornicu svjetskog filma i nakon jo nekoliko filmova koji predstavljaju vrhunce meksike proizvodnje dobiva 1956. ponudu francuskih producenata. Vraa se zato u Pariz i uz jo nekoliko filmova meksike i panjolske proizvodnje. Nakon toga njegov dalji rad priprada opusu francuskog filma. Rapidno rastua gluhoa kao da mu uope ne smeta, prosjeno svaki drugi film kritika zna ocijeniti kao remek djelo. Nazarin (1958.), parafraza Kristova ivota prema romanu Pereza Galdosa donosi mu specijalnu nagradu u Cannesu. Virdijana koja se pamti po citatu Leonardove Posljednje veere njegov je prvi panjolski film i Buuelov obraun s institucijom milosra kao najlicemjernijim socijalnim palijativom donosi mu Grand Prix na istom festivalu godine 1961. Aneo unitenja (1962.) oduevit e svoenjem nadrealistike simbolike ne samo jedan zahvat u vrlo realistino datoj radnji: iz neobjanjivog razloga likovi ne mogu prijei prag sobe - ime je naznaena nemo buroazije da se u bilo emu promijeni. U Dnevniku sobarice (1963.) obraunat e se pak s faistoidnou malograana i nie srednje klase. Ubrzo zatim odluuje snimati filmove u boji od kojih su neki doista slikovno raskoni. Za film Ljepotica dana dobiva nagradu Zlatni lav na venecijanskom filmskom festivalu 1967. godine. Nakon ovog filma Buuel stvara i drugi film panjolske proizvodnje - Tristan u kojem glumi njegov omiljeni glumac Fernand Rey. Poslije tog filma slijedi 1972. i Oscar za najbolji strani film. Pred smrt Bunuel pie pismo Salvadoru Daliju. Zbog suprotnih politikih pogleda, ali i zbog nametljive nazonosti Dalijeve muze Gale, njih su se dvojica ve davno posvaali. Sada se Bunuel odluio na pomirenje to je Dali i prihvatio. Javio se Buuel i Fritz Lang. Godine 1972. prvi i posljednji puta susreli su se jedan gluhi i jedan slijepi velikan filma. I tada sam mu rekao o odluujuoj ulozi koju su njegovi filmovi odigrali u izboru mojega ivota, i zamolio sam ga - to nije moj obiaj - za posvetu na jednoj fotografiji., kazuje od vlastitih nekonvencionalnosti ve vjerojatno umoran Bunuel. Zanemari li se neutvrdiva uloga Buuela u stvaranju nekih filmova za vrijeme panjolskog graanskog rata on je reirao 32 filma: jedan dokumentarni, 29 igranih te dva koja se opiru svakom poznatom svrstavanju. Od igranih svega dva - Virdijanu i Tristana - povjesniari priznaju kao panjolske, uvrtavajui ih istodobno meu deset najuspjelijih filmova panjolske kinematografije. U tim filmovima Buuel prikazuje licemjerje, prazinu, posesivnost svih vrsta, pervetiranost i amoralnost svijeta. Napokon, Buuel kao panjolac ne moe zapostaviti ni pitanje vjere. U zemlji u kojoj sveenstvo ima veoma vanu ulogu - po Buuelovu miljenju negativnu - neizbjeno je pokazati stajalite o tome. Buuel je izrazito antiklerikalan, ali tek rijetko polemizira s vjerom kao takvom. On ne podnosi praksu Bojih pastira. Prema njemu ona zna biti u suglasju s nazadnim silama. Bunuel je ateist, no to se u njegovim djelima najvie oituje kao nemo traenja Boga, i bilo kojeg uporita. Nekransko u njegovim filmovima jest nedostatak nade i utjehe, no s njima se u panjolskoj i previe manipuliralo. Budui da odbijam prihvatiti da postoji boanski tvorac ije mi djelo ostaje tajanstvenije od tajne, ostaje mi da ivim u izvjesnoj tami. Izbarao sam svoje mjesto: ono je u tajni. - kae Buuel. Buuel se razoarao u ljeviarskim politikim programima, a sumnjiav je bio i prema znanosti jer ona eli sve objasniti, i umjesto njenih pravila on se odluuje za sluajnost. Uzroci sluaja su tajanstveni, sluaj oslobaa mata, a mata je - smatra - prva ovjekova prednost. Kao i gotovo svaka avangarda koja se opire fabuli kao proizvodu preivjele graanske umjetnosti, i Bunuel najprije zazire od fabuliranja, od filma s priom, dok kasnije, u igranim filmovima, izbjegava lananu radnju, a ponekad i realistiko motiviranje. Kako bilo taj najvei filmski {{nadrealizam|nadrealist]] jedan je od najeih kritiara suvremenog graanskog drutva te jedan od tvoraca erotskog filma. Stvorivi remek djela u toliko
66

razliitim filmskim razdobljima - nijemom i zvunom filmu, dokumentarnom, igranom i eksprimentalnom, u nadrealizmu, neorealizmu, klasinom fabularnom filmu, politikom filmu, modernizmu i postmodernizmu - Bunuel je tvorac opusa koji je jedinstven i kako rekapitulacija i kao osobni komentar cijele povijesti filma od kraja 1920-ih do kraja 1970-ih godina. Luis Buuel preminuo je 29. srpnja 1983. godine u glavnom gradu Meksika - Ciudad de Mxicu. Odabrana filmografija [uredi]

"Dnevnik jedne sobarice" "Diskretni arm buroazije" "Tristana" "Smrt u vrtu" "Taj mrani predmet elje" "Lepotica dana" "Zaboravljeni" "Andaluzijski pas" "Aneo unitenja" "Nazarin" "Zemlja bez kruha" "Fantom slobode" "Mlijeni put" "Zlatno doba"

Tim Burton

Timothy William Burton (Burbank, 25. kolovoza 1958.), poznat kao Tim Burton, ameriki je filmski redatelj, producent, scenarist i konceptualni umjetnik. Karijera [uredi] Poznat je po svojim komedijama, ali i ozbiljnim filmovima. Ima sposobnost da od filma s malim budetom napravi blockbuster. Roen je u Burbanku u Kaliforniji. Djetinjstvo mu je bilo udno, smatrao je ivot kod kue i kolu pretekim. Dobio je stipendiju za studij na prestinoj filmskoj akademiji. Vincent Price bio mu je omiljeni glumac. Snimio je niz filmova: Edward karoruki, Bubimir, Batman se vraa, Charlie i tvornica okolade, Sanjiva dolina, Mrtva nevjesta, Alisa u zemlji udesa i mnoge druge. Glazbu za film sklada mu Danny Elfman, frontman njegove omiljene grupe Oingo Boingo. Najveu muzu pronalazi u glumcu Johnyy-u Depp-u koji i glumi u veini njegovih filmova enio se jedanput, ali se razveo. Za Lisu Marie bio je zaruen 9 godina, nakon ega su prekinuli vezu. Trenutna mu je druica engleska glumica Helena Bonham Carter, s kojom ima sina, ali nisu oenjeni, ve samo zarueni.

James Cameron James Francis Cameron (Kapuskasing, Ontario, 16. kolovoza 1954.), kanadski filmski redatelj i producent. Poznat je po svojim akcijskim i SF filmovima koji obino komercijalno uspjeni i vrlo inovativni. Tematski, Cameronovi filmovi openito istrauju odnos izmeu ovjeka i tehnologije. Cameron je reirao Titanic, koji je postao najuspjeniji film svih vremena, sa svjetskom zaradom od 1,8 milijardi dolara. Stvorio je i Terminator franizu.
67

Rani ivot [uredi] James Cameron roen je u Kapuskasingu, Ontario, Kanada, kao sin Phillipa, inenjera elektrike i Shirley Cameron, umjetnice. Odrastao je u Chippawi, Ontario, a 1971. njegova se obitelj preselila u Breu, Kalifornija. Ondje je studirao fiziku, ali strast za reiranjem odvui e ga u filmski arhiv Sveuilita Los Angelesa (UCLA). Nakon to je pogledao film Ratovi zvijezda, Cameron je napustio svoj posao vozaa kamiona kako bi uao u filmsku industriju. Rana karijera [uredi] U filmskoj industriji je poeo kao scenarist, a nakon toga je poeo raditi na scenografiji i efektima za filmove kao to su Bitka onkraj zvijezda i Bijeg iz New Yorka. Radei s producentom Rogerom Cormanom, Cameron je 1981. ostvario svoj redateljski debi s filmom Piranha II: The Spawning, koji je sniman na Kajmanskim otocima za podvodne sekvence i u Rimu za interijere. Prvo je bio angairan kao redatelj specijalnih efekata, a kad je originalni redatelj napustio projekt, preuzeo je reiju. Znaajniji filmovi [uredi] Terminator [uredi] Podrobniji lanak o temi: Terminator (1984) Tijekom svog boravka u Rimu, razbolio se i doivio nonu moru o stroju koji se die iz vatre kako bi ga ubio. Dok se oporavljao, Cameron je materijalizirao ideju za Terminator. Konano je zavrio scenarij i odluio ga prodati kako bi mogao reirati film. Meutim, produkcijske tvrtke koje je kontaktirao, iako su izrazile interes za projekt, ga nisu htjele prepustiti redatelju poetniku. Cameron je konano pronaao kuu koja je bila spremna pustiti ga da reira film, Hemdale Pictures. Njegova budua supruga, Gale Anne Hurd, koja je osnovala vlastitu produkcijsku kompaniju, Pacific Western Productions, prije je radila s Cameronom u kompaniji Rogera Cormana, pristala je kupiti Cameronov scenarij za jedan dolar, pod uvjetom da Cameron reira film. Hurd je potpisana kao producent, a Cameron je konano dobio priliku da reira film. Orion Pictures e distribuirati film. Cameron je za ulogu Terminatora htio nekog tko nije posebno miiav. Lance Henriksen, koji je nastupio u Piranha II: The Spawning, bio je prvi izbor za naslovnu ulogu, ali kad su se Arnold Schwarzenegger i Cameron prvi put susreli na ruku kako bi razgovarali o mogunosti da Schwarzenegger zaigra Kylea Reesea, obojica su zakljuila da bi uloga kiborga negativca bila prikladnija za austrijskog bodybildera; Henriksen je dobio manju ulogu detektiva Hala Vukovicha, a uloga Kylea Reesea je otila Michaelu Biehnu. Osim toga, Linda Hamilton se u ovom filmu prvi put pojavila u ulozi Sarah Connor, a kasnije se udala za Camerona. Terminator je bio veliki komercijalni uspjeh, nadmaivi oekivanja efova Orion Picturesa da e film biti jo jedan SF koji e se u kinima zadrati najvie tjedan dana. Film je bio niskobudetan, ali je u Americi zaradio vie od 38 milijuna dolara.

68

Rambo [uredi] Tijekom osamdesetih, Cameron je napisao tri scenarija istodobno: Terminator, Aliens i prvu verziju Ramba II. Dok e Cameron nastaviti s Terminatorom i Aliensom, Sylvester Stallone e preuzeti scenarij za Ramba II, osmislivi konanu verziju koja se radikalno razlikovala od Cameronove prvotne. Cameron je potpisan za svoj scenarij u odjavnoj pici filma. Aliens [uredi] Podrobniji lanak o temi: Aliens Cameron je zatim poeo s nastavkom Aliena, filma Ridleyja Scotta iz 1979. Cameron je nastavak nazvao Aliens, i za ulogu Ellen Ripley (jedine preivjele iz prvog filma) ponovno angairao Sigourney Weaver. Prema Cameronu, ekipa Aliensa je prema njemu bila neprijateljski raspoloena, nazivavi ga slabom zamjenom za Ridleyja Scotta. Cameron im je htio pokazati Terminatora, ali je veina ekipe to odbila i ostala skeptina prema njegovoj reiji tijekom produkcije. Unato tome i drugim zakulisnim problemima (kao to su sukob s nekooperativnim kamermanom i mijenjanje jednog od glavnih glumaca - Michael Biehn iz Terminatora zamijenio je Jamesa Remara u ulozi Hicksa), Aliens je postao financijski uspjeh, a Sigourney Weaver je zaradila nominaciju za najbolju glumicu na dodjeli Oscara 1986. Osim toga, film i glavna glumica su se nali na naslovnici Timea kao rezultat feministikih tema o enama u bitci. Nakon fenomenalnog uspjeha s filmom, Cameron je sada imao vie slobode da snima projekte kakve je elio. Bezdan [uredi] Podrobniji lanak o temi: Bezdan (1989) Cameronov sljedei projekt doao je od ideje koje se dosjetio na satu biologije u srednjoj koli. Pria o radnicima na naftnoj buotini koji pronalaze izvanzemaljska podvodna bia postala je temelj za Cameronov scenarij za Bezdan, u kojemu su nastupili Ed Harris, Mary Elizabeth Mastrantonio i Michael Biehn. Snimljen s budetom od 41 milijun dolara, smatran je jednim od najskupljih filmova u svoje vrijeme. Budui da se dobar dio filma odvija pod vodom, a tehnologija nije bila na razini da moe digitalno stvoriti podvodni okoli, Cameron je odluio snimiti veliki dio filma upravo pod vodom. Kao setovi su posluila dva ogromna vodena rezervoara u kojima su vei dio snimanja proboravili glumci i ekipa. Bezdan je premijerno prikazan 9. kolovoza 1989. sa zaradom od 9,3 milijuna dolara, ime je bio drugi najuspjeniji film tog tjedna. Na kraju je zaradio 54,5 milijuna dolara u Americi i 46 milijuna u inozemstvu, dok su kritike bile mlake. Cameron je u proljee 1993. objavio specijalnu verziju koja je ukljuivala izbaene scene. Nakon objavljivanja Bezdana, Cameron je osnovao vlastitu produkcijsku kuu nazvanu Lightstorm Entertainment, koja je producirala sve njegove sljedee filmove. Terminator 2: Sudnji dan [uredi] Podrobniji lanak o temi: Terminator 2: Sudnji dan Nakon uspjeha Terminatora, uvijek je bilo govora o nastavku koji bi nastavio priu o Sarah Connor i njezinoj borbi protiv strojeva iz budunosti. Iako je Cameron osmislio jezgru prie
69

za nastavak, a Schwarzenegger izrazio zanimanje za nastavak prie, i dalje je bilo problema oko prava na priu, kao i sa specijalnim efektima potrebnim za nastavak. Konano, sredinom devedesetih, Mario Kassar iz Carolco Picturesa je osigurao prava na nastavak, davi Cameronu zeleno svjetlo za produkciju filma, sada nazvanog Terminator 2: Sudnji dan. Linda Hamilton je reprizirala svoju ulogu Sarah Connor. Osim toga, Arnold Schwarzenegger se takoer vratio ulozi Terminatora, ali ovoga puta kao zatitnik. Za razliku od Modela 101, koji se sastoji od metalnog kostura, novi negativac, nazvan T-1000, je bio napredniji Terminator stvoren od tekueg metala s polimorfinim sposobnostima. T-1000 je bio i manje nezgrapan od Modela 101. Za ulogu, Cameron je uzeo Roberta Patricka, koji je bio ista suprotnost Schwarzeneggeru. Cameron je objasnio, "Htio sam nekoga koji je iznimno brz i okretan. Ako je T-800 ljudski Panzer tenk, onda je T-1000 Porsche." Cameron je prvotno napredniji model Terminatora htio ubaciti u prvi film, ali naalost tadanji specijalni efekti tome nisu bili dorasli. Revolucionarni efekti koriteni u Bezdanu koji su digitalno prikazali povrinu vode uvjerili su Camerona da je negativac od tekueg metala sada mogu. TriStar Pictures je distribuirao film pod odreenim danom premijere koji je bio samo godinu dana od trenutka kad je poelo snimanje. Film, kojeg su napisali Cameron i njegov dugogodinji prijatelj, William Wisher mlai, morao je biti pretvoren iz scenarija u zgotovljen film u tom roku. Kao i Cameronov prethodni film, bio je jedan od najskupljih filmova svoje ere, s budetom od oko 100 milijuna dolara. Najvei izazov filmu bili su specijalni efekti koriteni u kreiranju T-1000. Unato tome, film je dovren na vrijeme, a u kinima se naao 3. srpnja 1991. Terminator 2, ili T2, je sruio box-office rekorde, zaradivi preko 200 milijuna dolara u Americi i vie od 300 milijuna u ostatku svijeta, a postao je najuspjeniji film te godine. Osvojio je etiri Oscara: za minku, zvuk, zvune efekte i vizualne efekte. Istinite lai [uredi] Prije objavljivanje T2, Scwarzenegger je doao Cameronu s idejom snimanja remakea francuske komedije nazvane La Totale. Nazvana Istinite lai, sa snimanjem koje je poelo nakon izlaska T2, pria govori o tajnom agentu koji vodi dvostruki ivot kao oenjeni ovjek, ija ena misli da je prodava raunala. Schwarzenegger je poslije dobio ulogu pijuna, Harryja Taskera, ija je misija u filmu istraiti i zaustaviti plan arapskih terorista da upotrijebe nuklearno oruje protiv Sjedinjenih Drava. Jamie Lee Curtis je glumila Schwarzeneggerovu filmsku suprugu, a Tom Arnold pijunova potrka. Cameronova kua Lighstorm Entertainment potpisala je s studijom 20th Century Fox ugovor za produkciju Istinitih lai. Snimljen uz budet od 115 milijuna dolara i objavljen 1994., film je u Sjevernoj Americi zaradio 146, a u inozemstvu 232 milijuna dolara. Titanic [uredi] Podrobniji lanak o temi: Titanic (1997) Cameron je izrazio zanimanje za potonue broda Titanic. Odluio je da e njegov sljedei scenarij i film biti temeljeni na ovom dogaaju. Film govori o izmiljenoj romantinoj vezi
70

izmeu dvoje mladih ljubavnika iz razliitih drutvenih klasa koji se upoznaju na pramcu broda, i konano, o putovanju. Prije nego to je produkcija poela, odveo je ronioce na dno Atlantskog oceana i snimio stvarne ostatke broda, to e se poslije nai u samom filmu. Za film Titanic, Cameron je angairao Leonarda DiCapria, Kate Winslet i Billyja Zanea. Cameronov budet za film iznosio je oko 200 milijuna dolara, ime je postao najskuplji film svih vremena. Prije premijere, film je nairoko ismijan zbog njegove skupoe i razvuenosti. Objavljen u kinima 19. prosinca 1997., Titanic je u prvom vikendu zaradio 28 milijuna dolara. Zarada filma je rasla iz tjedna u tjedan. Titanic je bio jedan od rijetkih modernih filmova koji su zaradili vie u svom drugom vikendu nego u prvom. Zarada se s 28,6 milijuna popela na 35,4 milijuna dolara od prvog do drugog tjedna, to je poveanje od 23,8 posto, neto se to se nikad dotad nije dogodilo. To je jo zanimljivije uzevi u obzir duljinu filma od vie od tri sata to je ograniilo broj prikazivanja u brojnim kinima. Mjesecima je drao prvo mjesto najuspjenijih filmova, na kraju donijevi zaradu od vie od 600 milijuna dolara u Americi i vie od 1,8 milijardi dolara irom svijeta. Titanic je postao financijski najuspjeniji film svih vremena. (Prilagoeno inflaciji, film je esti najuspjeniji ameriki film u povijesti). Na dodjeli Oscara 1998., film je osvojio rekordnih 11 nagrada, ime se izjednaio s dotadanjim rekorderom, povijesnim spektaklom Ben-Hur. Meu Oscarima su bili i oni za najbolji film i najboljeg redatelja. Mrani aneo [uredi] Cameron je za svoj sljedei film u planu imao adaptaciju Spidermana, projekt koji je razvio Menahem Golan iz Cannon Filmsa. Poele su prepirke oko Golanove uloge u Carolcovu projektu. Scenarij je datirao iz 1989., a na njemu se nalazilo i Cameronovo ime, to indicira da je na njemu radio s nizom scenarista (John Brancato, Barry Cohen, Joseph Goldmari i Ted Newsom), ali je scenarij bio identian onome koji je Golan prezentirao Columbia Picturesu 1988., gdje je projekt bio u razvoju (Cameron zapravo nikad nije radio s ovim scenaristima). Nakon to je odnio scenarij u Carolco, Cameron je tvrtki predstavio 45 stranica Spidermana, scenarij koji je znatno nalikovao na brojne ranije verzije scenarija, posebno onom koji je napisao Ethan Wiley. Kad je Carolco bankrotirao, svi prijanji scenariji za Spidermana otili su u ruke MGM-a i United Artists, ukljuujui "Cameronov materijal". MGM je materijal prodao Columbiji u zamjenu za to da Columbia odustane od svojih planova o produkciji alternativnog serijala o Jamesu Bondu temeljenog na materijalu Kevina McCloryja. Columbia je angairala Davida Koeppa da Cameronovu obradu pretvori u scenarij, a prva Koeppova verzija je od rijei do rijei bila temeljena na Cameronovoj prii, iako su kasnije verzije u mnogome prepravili sam Koepp, Scott Rosenberg, Alvin Sargent i Ivan Raimi. Columbia je za scenarij potpisala samo Koeppa. Cameron i ostali scenaristi su uloili prigovor, ali Columbia i Ameriko udruenje scenarista su prevladali. Film Spiderman je izaao 2002., a scenarij za njega je pripisan iskljuivo Koeppu. U nemogunosti da snimi Spidermana, Cameron se preselio na televiziju i napisao priu o novoj superheroini. S Charlesom H. Egleejom je koproducirao Mranog anela s Jessicom Albom u ulozi Max Guevara, genetiki unaprijeene super-vojnikinje koju je stvorila supertajna organizacija Manticore. U seriji su jo nastupili Michael Weatherly kao Logan Cale, i poznati glumac John Savage (iz Lovca na jelene) kao pukovnik Donald Michael Lydecker. Iako je bila uspjena u prvoj sezoni, u drugoj je gledanost dramatino opala pa je serija otkazana. Sam Cameron je reirao kraj serije, dvosatnu epizodu koja je zaokruila mnoge nedovrene epizode.
71

Avatar [uredi] Podrobniji lanak o temi: Avatar (2009) este teme [uredi] Cameron je bio zabrinut posljedicama nuklearnog rata, teme iz svih njegovih filmova od 1986. pa do 1994. godine. Dok se Bezdan bavila istraivanjem dubokog mora (to je snimano u studiju), sam Cameron je postao strunjak na polju istraivanja olupina u morskim dubinama istraujui Titanic i Bismarck. Privatni ivot [uredi] Cameron se enio pet puta: Sharon Williams (1978.-1984.), Gale Anne Hurd (1985.-1989.), Kathryn Bigelow (1989.-1991.), Linda Hamilton (1997.-1999., jedna ker), Suzy Amis (2000.-, jedan sin, dvije keri). Jedan ga je suradnik, scenarist Orson Scott Card, opisao kao sebina i okrutna. Kad su ga pitali o suradnji s Cameronom na ekranizaciji Bezdana, Card je rekao da je iskustvo bilo "ivi pakao. Prema je bio veoma ljubazan, jer sam si mogao priutiti da odem. Ali sve oko sebe je dovodio u oaj, a njegova neljubaznost ni u emu nije pomogla. Niti je motivirala ljude da rade bre ili bolje. Bez obzira to mijenja nain rada s ljudima, nadam se da nee reirati nita moje. Zapravo, sada mogu s pravom garantirati da nikad nee reirati nijedno moje djelo. ivot je prekratak da se surauje sa sebinim, okrutnim ljudima." Cameron ima eksplozivnu narav. The Independent ga usporeuje s tiraninom Atilom: "ovjek je, po svemu sudei, nona mora za suradnju. Studiji se boje njegove navike da ne potuje raspored i troi vie od predvienog budeta. Na setu je na loem glasu zbog beskompromisnog i diktatorskog ponaanja, kao i zbog zapaljive naravi - nazvan je redateljskim ekvivalentom Atile Huna." Filmografija [uredi]

Godina

Naslov

anr

Procijenjeni budet

1978.

Xenogenesis

SF

1981.

Piranha II: The Spawning

Horor

1984.

Terminator

SF / Akcija / Horor

$6,400,000

72

1986.

Aliens

SF / Akcija / Horor

$18,500,000

1989.

Bezdan

SF

$41,000,000

1991.

Terminator 2: Sudnji dan

SF / Akcija

$92,000,000

1994.

Istinite lai

Akcija / Komedija

$120,000,000

1996.

T2 3-D: Battle Across Time SF / Akcija

$60,000,000

1997.

Titanic

Film katastrofe / Drama $195,000,000

2000.2002. Mrani aneo

Televizijska drama

2002.

Ekspedicija: Bismarck

Dokumentarac

2003.

Duhovi iz bezdana

Dokumentarac (3-D)

2005.

Aliens of the Deep

Dokumentarac (3-D)

Frank Capra Frank Capra Frank Capra (Palermo, 18. svibnja 1897. - La Quinta, Kalifornija, 3. rujna 1991.), ameriki filmski redatelj, scenarist i producent

ivotopis [uredi]

73

Rani ivot [uredi] Roen kao Francesco Rosario Capra u Bisacquinou, Sicilija, Capra se 1903. s obitelji, ocem Salvatoreom, majkom Rosario Nicolosi, sestrama Giuseppom i Antoniom i bratom Antoniom, preselio u Sjedinjene Drave. U Kaliforniji su se nali s Benedettom Caprom (najstarijim bratom) i nastanili se u Los Angelesu, Kalifornija, gdje je 1918. Capra diplomirao kemiju na Throop Instituteu. 18. listopada 1918. se pridruio amerikoj vojsci. Dok je bio u Presidiju, pokupio je panjolsku groznicu pa je 13. prosinca otputen. 1920. je postao naturalizirani dravljanin SAD-a, registriravi se kao Frank Russell Capra. Filmska karijera [uredi] Kao i drugi poznati redatelji tridesetih i etrdesetih godina, i Capra je svoju karijeru zapoeo u nijemom filmu, obavljajui razliite poslove sve dok se nije dokopao redateljske stolice. 1930. je poeo raditi s Marcom Sennettom, a onda se preselio u Columbia Pictures gdje je formirao partnerstvo sa scenaristom Robertom Riskinom i kamermanom Josephom Walkerom. No, 1940. je Riskina u ulozi scenarista zamijenio Sidney Buchman. Za film iz 1934., Dogodilo se jedne noi, uloge su prvo ponuene Robertu Montgomeryju i Myrni Loy, ali oboje su zakljuili kako scenarij nije dovoljno dobar. Loy ga je ak opisala kao jedan od najgorih koji je ikad proitala, naglasivi kasnije kako se konana verzija dobrano razlikovala od one koja je dana njoj i Montgomeryju. Nakon nje, uloge su odbile i Miriam Hopkins i Margaret Sullavan. Constance Bennett je pristala, ali uz uvjet da sama producira film. Nakon toga je Bette Davis htjela ulogu, ali je bila pod ugovorom s Warner Brosom., a Jack Warner je odbio posuditi je Columbiji. Capra nije mogao dobiti nijednu glumicu koju je htio za ulogu Ellie Andrews, djelomino zato to nijedna glumica koja dri do sebe nije htjela snimiti film sa samo dva kostima. Harry Cohn je za glavnu ensku ulogu predloio Claudette Colbert. Iako su Capra i Clark Gable uivali snimajui film, Colbert nije. Nakon filma Dogodilo se jedne noi, Capra je reirao niz filmova za Columbiju koji su trebali biti inspirirajui i humani. Najpoznatiji meu njima su Gospodin Deeds ide u grad, originalni Izgubljeni horizont, U grob nita ne nosi, Gospodin Smith ide u Washington i Divan ivot. Njegova desetogodinja stanka od screwball komedije zavrila je s komedijom Arsen i stare ipke. Meu glumcima koji Capri duguju puno za svoj uspjeh su Gary Cooper, Jean Arthur, James Stewart, Barbara Stanwyck, Cary Grant i Donna Reed. Capra je naveo Jean Arthur kao "svoju omiljenu glumicu". Caprini filmovi iz tridesetih godina doivjeli su veliki uspjeh na Oscarima. Dogodilo se jedne noi je bio prvi film koji je osvojio svih pet glavnih Oscara, najbolji film, najbolji redatelj, najbolji glumac, najbolja glumica i najbolji scenarij. Capra je 1936. osvojio svog drugog Oscara za reiju za film Gospodin Deeds ide u grad, a 1938. je osvojio svoju treu nagradu u pet godina za U grob nita ne nosi koji je takoer osvojio Oscara za najbolji film. Osim tri pobjede u redateljskoj kategoriji, Capra je zaradio nominacije za tri druga filma (Dama za jedan dan, Gospodin Smith ide u Washington i Divan ivot). Bio je i domain osme dodjele Oscara, 5. oujka 1936. Iako su ovi filmovi, koje su napisali ljeviari, teili uhvatiti duh New Deala, sam Capra je bio konzervativni republikanac koji nikad nije glasovao za predsjednika Franklina D. Roosevelta,

74

divio se Francu i Mussoliniju, a kasnije je za vrijeme McCarthyjeve ere sluio kao FBI-jev tajni dounik. Drugi svjetski rat [uredi] Izmeu 1942. i 1948., kad je snimio State of the Union, Capra je reirao i sureirao osam ratnih dokumentaraca ukljuujui Uvod u rat (1942.), Nacistiki napad (1942.), Bitka za Britaniju (1943.), Podijeli i osvoji (1943.), Upoznaj svog neprijatelja Japan (1945.), Tunika pobjeda (1945.) i Two Down and One to Go (1945.). Njegov dokumentarac dobitnik Oscara, Zato se borimo, smatra se remek-djelom propagande. Capra se, izmeu ostalog, suoio sa izazovom da uvjeri izolacionistiku naciju da ue u rat, ukine segregaciju u vojsci i udrui se s Rusima. Capra e ove filmove nazvati svojim najvanijim radom, in suprotstavljanja filmovima njemake redateljice Leni Riefenstahl, posebno Trijumfu volje. Uvod u rat je 1942. osvojio Oscara za najbolji dokumentarac. Poratna karijera [uredi] Iako je Divan ivot prvotno smatran komercijalnim promaajem, nominiran je za pet Oscara, ukljuujui najboljeg redatelja i najbolji film, najboljeg glumca, najbolji zvuk i montau. Film je drugi ivot doivio na televiziji gdje je vie godina prikazivan u boino vrijeme. Zbog propusta u zatiti autorskih prava, film je zapao u zaborav, a televizijske postaje su smatrale da ga imaju pravo prikazivati bez plaanja naknada. Novim prikazivanjem, film je postao boini klasik. Ameriki filmski institut ga je proglasio jednim od najboljih filmova ikad snimljenih stavivi ga na popis najinspirativnijih filmova svih vremena. Film se pojavio i na AFI-jevom Top 100: zauzeo je 11. mjesto na popisu najboljih filmova svih vremena. Caprin posljednji film bio je eir pun uda iz 1961. s Glennom Fordom i Bette Davis. Kasnije u tom desetljeu je planirao snimiti SF film, ali nikad nije zapoeo s pretprodukcijom. Umjesto toga je producirao nekoliko specijala povezanih sa znanou za Bell telephone System, kao to je "The Strange Case of the Cosmic Rays". Caprini filmovi obino nose jasnu poruku o temeljnim vrijednostima ljudske prirode i pokazuju vrijednost nesebinosti i marljivosti. Njegove blagotvorne, lagane teme dovele su do toga da njegova djela nazovu 'Capra-corn'. Meutim, mnogi drugi koji vide pozitivne aspekte Caprinih radova preferiraju izraz "Caprasque". Capra u medijima [uredi] 1971. je objavio svoju autobiografiju, Ime iznad naslova. Neki smatraju da nije u potpunosti pouzdana u smislu datuma i injenica; jedan je komentator primijetio da "se ini da je lana praktino od poetka do kraja". Capra je bio predmet biografije Josepha McBridea iz 1991., Frank Capra: The Catastrophe of Success. McBride u njoj suprostavlja mnoga miljenja koja je izazvala Caprina autobiografija.

75

Smrt [uredi] Frank Capra umro je 1991. u La Quinti, Kalifornija od sranog udara u snu u 94. godini. Pokopan je na groblju Coachella Valley u Coachelli, Kalifornija. Izabrana filmografija [uredi]

Snani ovjek (1926.) Za Mikeovu ljubav (1927.) Mod medija (1928.) udesna ena (1931.) Platinasta plavua (1931.) Gorki aj generala Yena (1932.) Dama za jedan dan (1933.) Dogodilo se jedne nodi (1934.) Broadway Bill (1934.) Gospodin Deeds ide u grad (1936.) Izgubljeni horizont (1937.) U grob nita ne nosi (1938.) Gospodin Smith ide u Washington (1939.) Upoznajte Johna Doea (1941.) Arsen i stare ipke (1944.) Bitka za Kinu (1944.) Divan ivot (1946.) State of the Union (1948.) Dolazi mladoenja (1951.) Rupa u glavi (1959.) eir pun uda (1961.)

U tijeku je izbor jubilarnog lanka. John Carpenter John Howard Carpenter (16. sijenja 1948., Carthage, New York) ameriki filmski redatelj, scenarist, producent i skladatelj filmske glazbe Ukratko [uredi] Carpenter je reirao filmove raznih anrova (komedije, horrore, znanstveno fantastine), no mnogi ga dre za jednog od najboljih redatelja filmova strave i uasa. Franize filmova (kako ih filmofili nazivaju, odnosno serijali) Petak 13 (snimljeno 11 filmova) i Halloween (8 filmova) krenule su poslije njegovog filma "No vjetica" iz 1978. godine. Nagrade i nominacije [uredi] John Carpenter je s filmom Vampiri Johna Carpentera (ili samo Vampiri) (eng. John Carpenter's Vampires) iz 1998. osvojio nagradu Saturn u kategoriji najbolja glazba. Filmovi [uredi]
76

"Tamna zvijezda" (Dark Star - 1974.) "Napad na policijsku stanicu broj 13" (Assault on Precinct 13 - 1976.) "No vjetica" (Halloween - 1978.) "Elvis" (TV - 1979.) "Magla" (The Fog - 1980.) "Bijeg iz New Yorka" (Escape from New York - 1981.) "Stvor" (The Thing - 1982.), prerada filma The Thing From Another World iz 1951. godine "Christine" (1983.) "ovjek koji je pao s zvijezde" (Starman - 1984.) "Velika guva u kineskoj etvrti" (Big Trouble in Little China - 1986.) "Princ tame" (Prince of Darkness - 1987.) "Oni ive" (They Live - 1988.) "Memoari nevidljivog ovjeka" (Memoirs of an Invisible Man - 1992.) In the Mouth of Madness (1995.) Village of the Damned (1995.) "Bijeg iz Los Angelesa" (Escape From L.A. - 1996.) "Vampiri" (Vampires - 1998.) "Duhovi Marsa" (Ghosts of Mars - 2001.)

Alberto Cavalcanti Alberto Cavalcanti (Rio de Janeiro, 6. veljae 1897. - Pariz, 23. kolovoza 1982.), brazilski filmski redatelj. Poeo je u francuskoj avangardi filmom "Nita osim ura". Od 1932. je u Engleskoj, gdje radi s velikim uspjehom na dokumentarnom filmu. Reirao je i igrane filmove: "Gluho doba noi", "Na sidritu", "Pjesma mora". Bavio se i teorijom filma. Claude Chabrol Claude Chabrol (Pariz, Francuska, 24. lipnja 1930. - Pariz, Francuska, 12. rujna 2010.) je francuski filmski redatelj, jedan od najistaknutijih umjetnika francuskog novog vala, grupe redatelja koji su postigli uspjeh na prelazu iz 1950-ih u 1960-e. Kao i ostali redatelji iz tog perioda, Jean-Luc Godard, Franois Truffaut, ric Rohmer i Jacques Rivette, Chabrol je objavljivao filmske kritike u utjecajnom filmskom asopisu Cahiers du Cinema, prije vlastite karijere u kinematografiji. esto opisivan kao najtradicionalniji u novom valu,[1] Chabrol je uspjeno odravao plodnu karijeru i popularnost tijekom pedesetgodinje karijere. Biografija [uredi] Roen je u Parizu 1930. Nakon to je Drugi svjetski rat proveo u mjestu Sardent[2] gdje je zajedno s prijateljem radio u privremenom kinematografu,[3] vraa se u Pariz radi studija farmakologije[4] na parikom univerzitetu, gdje sudjeluje u poratnoj filmofiliji i susree svoje budue kolege kritiare i redatelje. 1957., zajedno s ricom Rohmerom pie Hitchcock (Paris: ditions Universitaires, 1957.), analizu djela Alfreda Hitchcocka kroz film Krivo optuen. Idue godine debitira kao redatelj svojim prvim dugometranim filmom Le Beau Serge, Hitchcockovskim trilerom,[5] s Jean-Claudeom Brialyjem u glavnoj ulozi, djelomino
77

finaciranim nasljedstvom Chabrolove supruge.[6] Le Beau Serge, koji se smatra prvim filmom francuskog novog vala, postigao je uspjeh kod kritike i redatelju donio nagradu Jean Vigo. 1959. snima dramu Les Cousins, jedan od prvih komercijalnih uspjeha novog vala i takoer svoj prvi film u boji A double tour, s mladim Jean-Paulom Belmondom u glavnoj ulozi.[7] Kao vrlo plodan redatelj, Chabrol je od 1958. snimao prosjeno jedan film godinje. Nakon razvoda s prvom enom Agnes, bio je u braku s Glumicom Stphane Audran, a njihov sin je glumac Thomas Chabrol. Chabrolova trea ena je Aurore Paquiss. Izabrana filmografija [uredi] Redatelj [uredi]

Le Beau Serge (1958.) Les Cousins (1959.) A double tour (1959.) Les Bonnes Femmes (1960.) L'Oil du Malin (1962.) Ophelia (1963.) Landru (1963.) Les Biches (1968.) La Femme infidele (1969.) Juste avant la nuit (1971.) La Dcade prodigieuse (1971.) Les Noces rouges (1973.) Les Innocents aux mains sales (1975.) Alice ou la Derniere Fugue (1977.) Violette Noziere (1978.) Poulet au vinaigre (1985.) Inspecteur Lavardin (1986.) Madame Bovary (1991.) La Crmonie (1995.) Rien ne va plus (1997.) Au cur du mensonge (1999.) La Demoiselle d'honneur (2004.) L'Ivresse du pouvoir (2006.)

Glumac [uredi]

Les Durs cuire (1964.) redatelj Jack Pinoteau Paris vu par... (1965.) redatelj Claude Chabrol Polar (1984.) redatelj Jacques Bral Jeux d'artifices (1987.) redateljica Virginie Thvenet L't en pente douce (1987.) redatelj Grard Krawczyk Alouette je te plumerai (1987.) redatelj Pierre Zucca Sam suffit (1992.) redateljica Virginie Thvenet Cubic (tv serija, 1996.) redatelj Thomas Chabrol

78

Charles Chaplin Charles Spencer Chaplin (London, 16. travnja 1889. - Cousier-sur-Vevey, 25. prosinca 1977.), poznatiji kao Charlie Chaplin, engleski glumac, zvijezda nijemog filma, redatelj, scenarist i glazbenik. Chaplin je jedan od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma. U svojim filmovima je nastupao kao glumac, redatelj, scenarist, producent i skladatelj glazbe. Karijera mu se protegnula na 65 godina, od kazalita u Engleskoj u kojima je nastupao kao djeak, pa sve skoro do smrti u 88. godini. Njegov glavni lik bio je "Skitnica", lutalica otmjenog dranja i dentlmenskog ponaanja. Lik nosi uski kaput, prevelike hlae i cipele, polucilindar te bambusov tap, a zatitni znak su mu potkresani brkovi.

Djetinjstvo Charlie Chaplin roen je 16. travnja 1889. u Walworthu u Londonu. Njegovi roditelji bili su zabavljai u varijeteu, a rastali su se prije nego to je Charlie navrio tri godine. Od roditelja je nauio pjevanje. Popis stanovnitva iz 1891. pokazuje da je njegova majka, glumica Lily Harvey (Hannah Harriet Hall), ivjela s Charliejem i njegovim starijim bratom Sydneyjem u ulici Barlow, u Walworthu. Kao dijete je Charlie s majkom ivio i na drugim adresama u i oko Kennington Roada u Lambethu. Njegov otac Charles Chaplin stariji bio je romskog podrijetla. Bio je alkoholiar te je slabo kontaktirao sa sinom, iako su Charlie i njegov brat kratko ivjeli s njim i njegovom ljubavnicom. Tamo su poslani kad im je majka doivjela ivani slom nakon ega je poslana u umobolnicu. Ljubavnica Charliejeva oca poslala ga je u kolu na Kenningotn Roadu. Chaplinov otac umro je kad je Charlieju bilo dvanaest, 1901. Bolest grla okonala je pjevaku karijeru Chaplinove majke. Hannina prva kriza dola je 1894. kad je nastupala u The Canteenu, vojnom kazalitu blizu Londona. U kazalite su obino zalazili pijanci i vojnici, a bilo je to najgore mjesto za nastup. Hannah je bila teko ozlijeena nakon to su na nju poeli bacati razne predmete te je potjerana s pozornice. Iza pozornice, plakala je i svaala se sa svojim menaderom. U meuvremenu, petogodinji Chaplin izaao je na pozornicu i poeo pjevati u to vrijeme dobro poznatu pjesmu, "Jack Jones". Hannah Chaplin ponovno je poslana u umobolnicu. Chaplin je zavrio u sirotitu u Lambethu u Londonu, a nakon nekoliko tjedana zavrio je u londonskoj koli za siromane. Mlada braa Chaplin drali su se zajedno kako bi preivili. Dok su bili djeaci, odlazili su u varijete, a obojica su se dokazala na pozornici. Chaplinove rane godine oajnog siromatva izvrile su veliki utjecaj na njegove likove. Teme u njegovim filmovima u kasnijim godinama oivit e scene njegova djetinjstva u siromanom Lambethu. Iako to Charlie i Sydney nisu znali, imali su polubrata preko njihove majke, Wheelera Drydena, koji je odrastao u inozemstvu s ocem. Poslije se pomirio s obitelji i radio za Chaplina u njegovom holivudskom studiju. Chaplinova majka umrla je 1928. u Hollywoodu, sedam godina nakon to su je sinovi doveli u SAD. Iako je krten u Engleskoj Crkvi, Chaplin je vei dio ivota bio agnostik.
79

Amerika Chaplin 1914. u filmu "Kid Auto Races in Venice" Chaplin je prvi put nastupao u Americi s glumakom druinom Freda Karnoa od 1910. do 1912. Tada, nakon nekoliko mjeseci nazad u Engleskoj, vratio se s druinom Karno u SAD 2. listopada 1912. U druini su bili Arthur Stanley Jefferson, koji e kasnije postati poznat kao Stan Laurel (Stanlio). Chaplin i Laurel bili su cimeri u pansionu. Stan Laurel vratio se u Englesku, ali Chaplin je ostao u Americi. Krajem 1913., Chaplinov nastup s druinom vidio je filmski producent Marc Sennett, koji ga je angairao za filmski studio Keystone Film Company. Chaplin je prvi put nastupio na filmu u komediji Making a Living, objavljenoj 2. veljae 1914. Pionir filmske umjetnosti Chaplinovi prvi filmovi (1914.) bili su u produkciji Keystone Studios, gdje je kreirao svoj lik Skitnice i vrlo brzo svladao umijee snimanja filmova. Skitnica se prvi put pojavio pred publikom u Chaplinovu drugom filmu Kid Auto Races at Venice (objavljen 7. veljae 1914.), dok je Mabel's Strange Predicament, njegov trei film, (objavljen 9. veljae 1914.) bio produciran nekoliko dana prije. Za ovaj film je Chaplin smislio i odglumio lik Skitnice. Chaplin se u svojoj autobiografiji sjetio: "Nisam imao pojma kakvu minku da stavim. Nije mi se svidjela odjeda novinara (u Making a Living). Meutim, na putu do garderobe pomislio sam da obuem vredaste hlae, velike cipele, tap i polucilindar. Htio sam da sve bude kontradiktorno: vredaste hlae - uski kaput, mali eir - velike cipele. Nisam bio siguran elim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet oekuje da budem mnogo stariji mukarac, pa sam dodao male brkove jer sam pomislio da de mi dodati godine bez skrivanja mog izraza. Nisam imao pojma o liku. Ali kad sam se odjenuo, odjeda i minka su mi dali ideju kakav on treba biti. Poeo sam ga poznavati, a s vremenom sam izlazio na pozornicu kao da sam takav roen." (Chaplin, My Autobiography, 154. str.). Krajem godine u Keystoneu, reirao je i montirao vlastite filmove. Odmah je ostvario uspjeh kod publike. 1915. je poeo jednogodinji ugovor sa studijom Essanay; poboljao je vlastite vjetine i unio malo kompleksnosti u jeftine komedije u Keystone-stilu. 1916. je potpisao unosan ugovor s Mutual Film Corporation kako bi producirao desetak zahtjevnijih komedija. Dali su mu gotovo potpunu umjetniku kontrolu, a snimio je dvanaest filmova u osamnaest mjeseci od kojih se neki smatraju najutjecajnijim komedijama u povijesti filma. Chaplin je poslije rekao kako mu je razdoblje u Mutualu bilo najsretnije u karijeri. Veinu svojih filmova snimio je za Keystone, Essanay i Mutual. Nakon to je 1918. preuzeo kontrolu nad svojim produkcijama (i ostavio prikazivae i publiku da ih ekaju), poduzetnici su posluali zahtjeve za Chaplinom prikazujui njegove stare komedije. Filmovi su preraeni, promijenjena su im imena, a izdavani su po nekoliko puta, prvo u kazalitima, zatim za kunu upotrebu, a u zadnje vrijeme za VHS i DVD trite. 12 komedija iz Mutuala 1933. su ak obnovljene kao zvuni filmovi kad im je producent Amadee J. Van Beuren dodao orkestralnu glazbu i zvune efekte. Popis desetaka Chaplinovih filmova i alternativnih verzija moe se nai u knjizi Teda Okude i Davida Maska, Charlie Chaplin at Keystone and Essanay: Dawn of the Tramp.
80

Kreativna kontrola Na kraju ugovora s Mutualom, 1917., Chaplin je potpisao ugovor s kuom First National kako bi producirao osam filmova. First National producirao je i distribuirao ove filmove (1918.1923.), ali mu i dao potpunu kreativnu kontrolu oko produkcije. Chaplin je sagradio vlastiti holivudski studio te koristio svoju neovisnost kako bi stvorio jedinstven, bezvremenski opus koji ostaje zabavan i utjecajan. Iako je First National oekivao da e Chaplin snimiti kratke komedije kao u Mutualu, Chaplin je ambiciozno proirio veinu svojih osobnih projekata u dugometrane filmove, kao to su O desno rame (1918.), Dokoliar (1923.) i dugometrani klasik Malian (1921.). Chaplin 1920. 1919. je Chaplin zajedno s Mary Pickford, Douglasom Fairbanksom i D.W. Griffithom osnovao kompaniju United Artists. Svi oni su bjeali od sve veeg utjecaja i moi filmskih distributera i financijera koji su se udruivali i stvarali holivudski studijski sustav. Ovaj potez, zajedno s potpunom kontrolom produkcije svojih filmova, osigurao je Chaplinovu neovisnost kao filmau. Bio je jedan od elnih ljudi studija sve do poetka pedesetih. Svi Chaplinovi filmovi pod markom United Artists su bili dugometrani, poevi s Pariankom (1923.). Taj film su slijedili klasici Zlatna groznica (1925.) i Cirkus (1928.). Nakon dolaska zvunog filma, snimio je Svjetla velegrada (1931.), kao i Moderna vremena (1936.) prije nego to je preao na zvuk. Bili su to nijemi filmovi u kojima su se pojavili njegova glazba i zvuni efekti. Svjetla velegrada je vjerojatno bio savrena ravnotea komedije i osjeajnosti. Za zadnju scenu je kritiar asopisa Life, James Agee, 1949. napisao kako je to bila "najbolja gluma ikad zabiljeena na celuloidnoj vrpci". Njegovi zvuni filmovi snimljeni u Hollywoodu bili su Veliki diktator (1940.), Gospodin Verdoux (1947.) i Svjetla pozornice (1952.).

Chaplinov javni nastup na trgu 1918. Iako su Moderna vremena (1936.) nijemi film, u njemu se ipak govori - obino to dolazi iz beivotnih predmeta kao to su radio ili TV monitor. To je napravljeno zbog publike tridesetih koja se odvikla od nijemih filmova. Moderna vremena je bio prvi film u kojem se uje Chaplinov glas (u besmislenoj pjesmi na kraju). Meutim, mnogi ga gledatelji smatraju nijemim filmom - i krajem te ere. Iako su zvuni filmovi postali dominantni nakon pojave 1927., Chaplin nije htio snimati takve filmove i kroz tridesete. Smatrao je kako je film prvenstveno pantomimika umjetnost. Rekao je: "Kretnje se openito bolje razumiju nego rijei. Kao i kineski simboli, uvijek e znaiti razliite stvari ovisno o konotaciji. Posluajte opis neke nepoznate ivotinje-afrike divlje svinje, na primjer. Zatim pogledajte sliku ivotinje i vidite kako ste iznenaeni."
81

Jo jedan primjer Chaplinove svestranosti bila je uvodna pica za film Svjetla pozornice (1952.) na kojoj je potpisan kao koreograf, a za film Cirkus iz 1928. je otpjevao naslovnu pjesmu. Najpoznatija od nekoliko pjesama koje je skladao je Smile, za film Moderna vremena, kojoj su dodani stihovi kako bi uspjenije promovirala ponovno prikazivanje filma u pedesetima. Pjesmu je otpjevao Nat King Cole. "This Is My Song" iz Chaplinova zadnjeg filma, Grofica iz Hong Konga, bio je hit broj jedan na raznim jezicima u ezdesetima, a Chaplinova tema iz Svjetla pozornice je bila hit u pedesetima pod nazivom "Eternally". Chaplinova glazba za film Svjetla pozornice bila je 1972. nominirana za Oscara zbog odgode premijere u Los Angelesu koja je potrajala dva desetljea. Veliki diktator Podrobniji lanak o temi: Veliki diktator Njegov prvi zvuni film, Veliki diktator (1940.), bio je in prkosa protiv Adolfa Hitlera i nacizma, a sniman je i objavljen u Sjedinjenim Dravama godinu dana prije nego to je SAD napustio svoju politiku izolacionizma kako bi uao u Drugi svjetski rat. Paulette Goddard ponovno je snimala s Chaplinom, portretiravi enu u getu. Film je u to vrijeme opisan kao hrabar in s obzirom na politiki ambijent, zbog izrugivanja nacizmu i prikaza progona idova. Chaplin je glumio oba glavna lika, diktatora Adenoida Hynkela, koji je oigledno temeljen na Hitleru, i idovskog brijaa koji fiziki podsjea na Chaplinova Skitnicu, ali to ipak nije Skitnica. Na kraju, dva lika koja je utjelovio Chaplin mijenjaju pozicije kroz sloenu radnju. Chaplin je zatim napustio komiarski lik kako bi se izravno mogao obratiti publici. Zanimljivo, Chaplin je roen 4 dana prije Hitlera. Politika Chaplin i Gandhi 1931. Chaplinove politike simpatije su uvijek naginjale lijevo. Njegovi stavovi su se prilagoavali modernim standardima, ali u etrdesetima (u vezi s njegovim utjecajem, slavom i statusom u Sjedinjenim Dravama kao strani dravljanin) su viena kao komunistika. Njegovi nijemi filmovi prije Velike depresije nisu nosili politike teme ili poruke, ali njegovi filmovi iz tridesetih su bili vie politiki otvoreni. Moderna vremena opisuje radnike i siromahe u stranim uvjetima. Posljednji dramatini govor u Velikom diktatoru, koji je bio kritian prema nacionalizmu bez pitanja, i njegova javna podrka otvaranju drugog europskog fronta 1942. kako bi se pomoglo Sovjetskom Savezu u 2. svjetskom ratu bili su kontroverzni. U bar jednom od ovih govora, prema lancima u Daily Workeru, je navijestio kako bi komunizam mogao zahvatiti cijeli svijet nakon rata te ga izjednaio s "ljudskim napretkom". Chaplin u filmu Malian. Ova scena iz filma danas je jedna od najpoznatijih u povijesti filma Zasebno od njegovih kontroverznih govora iz 1942., Chaplin je odbio dati potporu ratnim naporima kao to je napravio za vrijeme Prvog svjetskog rata, to je dovelo do javnog gnjeva, iako su dva njegova sina sluila u vojsci u Europi. Tijekom veeg dijela rata, borio se protiv tekih optubi povezanih s njegovom kratkom aferom s glumicom Joan Berry. Nakon rata, suoio se s protestima u mnogim amerikim gradovima zbog crne komedije Gospodin Verdoux (1947.), u kojoj je izrazio svoje poglede na kapitalizam. Kao rezultat, Chaplinov posljednji ameriki filma, Svjetla pozornice, bio je manje politian i vie autobiografski. Njegov sljedei film snimljen u Europi, Kralj u New Yorku (1957.), bio je satira politikog progona i paranoje koji su ga prisilili da napusti SAD pet godina prije. Nakon ovog filma,
82

Chaplin vie nije davao javne politike izjave, rekavi kasnije kako bi komiari i klauni trebali biti "iznad politike". McCarthyizam Iako je Chaplin ostvario veliki uspjeh u Sjedinjenim Dravama te je bio stanovnik od 1914. do 1952., zadrao je britansku nacionalnost. Tijekom ere mcCarthyizma, Chaplin je bio optuen za "neamerike aktivnosti" i osumnjien da je komunistiki simpatizer, a J. Edgar Hoover, koji je naredio FBI-ju da vodi tajne dokumente o njemu, pokuao ga je istjerati iz zemlje. FBI-jeva kampanja protiv Chaplina se pojaala nakon njegove kampanje iz 1942. za otvaranje drugog europskog fronta u ratu, a vrhunac je dosegnula krajem etrdesetih, kad su mu kongresnici prijetili da e ga pozvati kao svjedoka na sasluanjima. To se nikad nije ni dogodilo, vjerojatno zbog straha od Chaplinove sposobnosti da ismije istraitelje. Bila je to vjerojatno mudra odluka, a Chaplin je kasnije rekao, da su ga pozvali, da bi se pojavio odjeven u kostim Skitnice

Karikatura Grega Williamsa 1952. je Chaplin napustio Ameriku na ono to je trebalo biti kratki put kui u Englesku; Hoover je doznao za to i nagodio se s Imigracijskim uredom da mu ponite dozvolu za ponovni ulazak. Chaplin se odluio ne vratiti u Sjedinjene Drave, napisavi, "... Od kraja zadnjeg svjetskog rata, bio sam predmet lai i propagande od strane monih revolucionarnih grupa koje su, svojim utjecajem i uz pomo amerikog utog tiska, stvorile nezdravu atmosferu u kojoj se liberali mogu izdvojiti i kazneno goniti. Shvatio sam da je praktiki nemogue nastaviti moj rad na filmu te sam se odrekao svog boravita u Sjedinjenim Dravama." Chaplin se zatim odselio u Vevey u vicarsku. Vratio se nakratko u Sjedinjene Drave u travnju 1972., sa svojom enom, kako bi primio Oscar za ivotno djelo. Meutim, u to vrijeme animoziteti prema tada starijem i apolitinom Chaplinu su nestali, a njegov posjet bio je trijumf. Posljednji radovi Posljednja dva Chaplinova filma snimljena su u Londonu: Kralj u New Yorku (1957.) u kojem je nastupio u glavnoj ulozi, te ga napisao, reirao i producirao; i Grofica iz Hong Konga (1967.), sa Sophiom Loren i Marlonom Brandom u glavnim ulogama, u kojem se Chaplin posljednji put pojavio na filmu u maloj cameo ulozi, kao konobar koji pati od morske bolesti, a kojeg je reirao, producirao i napisao scenarij. U svojoj autobiografskoj knjizi, My Life in Pictures, objavljenoj 1974., Chaplin je odao kako je napisao scenarij za svoju najmlau ker, Victoriju. U filmu nazvanom The Freak Victoria je trebala glumiti anela. Prema Chaplinu, scenarij je bio dovren te su poele probe (u knjizi se nalazi fotografija Victorije u kostimu), ali je otkazan kad se Victoria udala. "Namjeravam ga zavriti jednog dana", napisao je Chaplin; meutim, zdravlje mu se pogoralo u sedamdesetima te je umro prije nego to se to dogodilo.

83

U sedamdesetima, Chaplin je skladao originalnu glazbu za svoje nijeme filmove te ih ponovno objavio. Skladao je aranmane za sve svoje filmove koje je snimio za First National te za Maliana i Cirkus. Jedan od zadnjih Chaplnovih kompletiranih radova, aranman za svoj neuspjeni film iz 1923., Parianka, dovren je 1976. Odnosi sa enama Chaplinove veze s raznim enama bile su vaan dio njegova ivota i karijere, u pozitivnom i negativnom smislu. Hetty Kelly Hetty Kelly je bila Chaplinova prva "prava" ljubav, plesaica u koju se Chaplin zaljubio kad je imala 15 godina, dok je njemu bilo 19, kad je Kelly nastupala prije njega u londonskom varijeteu. Chaplin ju je upitao hoe li se nai s njim sljedeeg vikenda, a ona je pristala. Chaplin se ozbiljno zaljubio u nju i zaprosio je. Kad ga je odbila, Chaplin je predloio kako bi najbolje bilo da se nikad vie ne vide. Bio je shrvan kad je ona pristala. Godinama kasnije, uspomena na nju postat e 'feti' za njega. Bio je slomljen kad je 1921. saznao da je umrla od gripe tijekom velike epidemije 1918. Edna Purviance Chaplin i njegova prva velika glavna glumica, Edna Purviance, bili su u vezi tijekom produkcije njegovih filmova za Essanay i Mutual 1916. i 1917. ini se da je romansa pukla 1918., a Chaplinov brak s Mildred Harris krajem 1918. otklonio je svaku mogunost pomirenja. Purviance je nastupala kao glavna glumica u njegovim filmovima sve do 1923., a ostat e na njegovom platnom spisku sve do svoje smrti 1958. Ona i Chaplin su se uvaavali do kraja ivota. Mildred Harris 3. listopada 1918., 29-godinji Chaplin oenio se s 16-godinjom popularnom djejom glumicom, Mildred Harris. Do braka je dolo nakon to je Harrisova ustvrdila da je trudna, to se pokazalo lanim. Imali su jedno dijete, Normana Spencera Chaplina (poznatog kao "Mali mi"), koji je umro u ranom djetinjstvu; razveli su se 1920. Tijekom razvoda, Chaplin je tvrdio da je Harris imala lezbijsku aferu s poznatom glumicom u to vrijeme, Allom Nazimovom, koja je bila poznata po zavoenju mladih glumica. Harris je uzvratila tvrdnjom da je Chaplin seksualni ovisnik. Pola Negri Chaplin se naao u vrlo javnoj vezi s glumicom Polom Negri, s kojom je bio i zaruen. Negri je bila poljska glumica koja je nedugo prije toga stigla u Hollywood. Burne zaruke koje su se svako malo prekidale pa nastavljale, okonane su nakon nekih devet mjeseci, ali su nagovijestile moderne stereotipe o vezama holivudskih zvijezda. Chaplinova javna veza s Negri bila je jedinstvena u njegovom javnom ivotu. Svoje druge veze je pokuavao odrati diskretnima i privatnima (obino neuspjeno). Mnogi biografi zakljuili su kako mu je veza s Negri posluila kako bi privukao pozornost.
84

Marion Davies 1924. je Chaplin imao flert s glumicom Marion Davies, pratiljom Williama Randolpha Hearsta, u isto vrijeme kad je bio u vezi s maloljetnom Litom Grey. I Davies i Chaplin bili su na Hearstovoj jahti u vrijeme misteriozne smrti Thomasa Harpera Incea. Charlie je pokuao nagovoriti da ostavi Hearsta i ostane s njim, ali ona nije htjela te je ostala s Hearstom sve do njegove smrti, 1951. Chaplin se pojavio u rijetkoj cameo ulozi u Daviesinom filmu iz 1928., Show People, a prema nekim izvorima ostao je s njom u vezi sve do 1931. Lita Grey Chaplin je upoznao Litu Gray na snimanju Maliana. Tri godine poslije, s 35 godina, spetljao se s 16-godinjom Grey tijekom priprema za Zlatnu groznicu u kojem je ona trebala nastupiti u glavnoj enskoj ulozi. Vjenali su se 26. studenog 1924. nakon to je ona zatrudnila (pa nije ni nastupila u filmu). Dobili su dva sina, glumca Charlesa Chaplina mlaeg (1925.-1968.) i Sydneyja Earle Chaplina (1926.-). Brak je bio katastrofa jer su im se karakteri dosta razlikovali. 1928. su se razveli, a Chaplin je morao platiti 825 tisua dolara, to je tada bio rekord, uz gotovo milijun dolara sudskih trokova. Od stresa senzacionalnog razvoda i prepirke oko plaanja federalnog poreza, Chaplin je posijedio. Georgia Hale Zamjena za Litu Grey na Zlatnoj groznici bila je Georgia Hale. U dokumentarcu Unknown Chaplin, u intervjuu iz osamdesetih, ona je izjavila da se divila Chaplinu jo od djetinjstva i da su tada 19-godinja glumica i Chaplin poeli vezu koja se nastavila jo nekoliko godina, koju je opisala u svojim memoarima, Charlie Chaplin: Inmate Close-Ups. Tijekom produkcije Chaplinova filma Svjetla velegrada od 1929. do 1930., Hale je pozvana da zamijeni Virginiju Cherrill u ulozi prodavaice cvijea. May Reeves May Reeves je angairana za Chaplinovu tajnicu na njegovom duem putu po Europi 1931. i 1932., a trebala je itati njegova pisma. Radila je samo jedno jutro, a kad se upoznala s Chaplinom, zaslijepila ga je. May je postala njegova pratilja i ljubavnica na putovanju, to nije bilo po volji njegovu bratu Sydu. Kad se Reeves spetljala i sa Sydom, Chaplin je okonao vezu, ona je napustila njegovo putovanje. Reeves je zabiljeila njihovu kratku vezu u svojoj knjizi, "The Intimate Charlie Chaplin". Paulette Juliet Goddard Chaplin i glumica Paulette Goddard bili su u romantinoj i profesionalnoj vezi izmeu 1932. i 1940., a Goddard je veinom ivjela s Chaplinom u njegovom domu na Beverly Hillsu. Chaplin je "otkrio" Goddard i dao joj glavne uloge u Modernim vremenima i Velikom diktatoru. esto se govorilo kako nije uzeta u obzir za ulogu Scarlett O'Hare u filmu Zameo ih vjetar jer nije htjela potvrditi da se udala za njega. Nakon to je veza zavrila 1940., Chaplin i Goddard su javno potvrdili kako su se tajno vjenali 1936. Ove izjave mogu biti i zajedniki napor da se sprijei bilo kakva teta karijeri Goddardove, jer je Chaplin privatno potvrdio kako se nikad nisu slubeno vjenali. U svakom sluaju, njihov zakonski brak zavrio je prijateljski 1942., a Goddardovoj je odobrena nagodba. Nastavila je s velikom karijerom u

85

Paramountovim filmovima u etrdesetima, radei nekoliko puta s Cecilom B. DeMilleom. Kasnije je, kao i Chaplin, ivjela u vicarskoj. Joan Barry Chaplin je 1942. imao kratku aferu s Joan Berry, koju je imao u vidu za glavnu ulogu u planiranom filmu, ali njihova veza je zavrila kad ga je ona poela uznemiravati i poela pokazivati znakove ozbiljnog mentalnog poremeaja (kao i njegova majka). Chaplinova kratka veza s Berry pokazala se kao nona mora za njega. Nakon to je dobila dijete, 1943. ga je tuila zbog oinstva. Iako su krvni testovi pokazali da Chaplin nije otac Berrynog djeteta, testovi tada nisu bili dokaz na sudu pa mu je nareeno da mora uzdravati dijete. Ta nepravda je kasnije dovela do promjene u kalifornijskom zakonu pa su testovi postali dokaz na sudu. Federalni tuitelji su ga optuili i za ropstvo u vezi Berryjeve 1944., ali je osloboen optubi. Chaplinov imid u Americi bio je teko naruen ovim senzacionalnim suenjima. Berry je institucionalizirana 1953. nakon to je pronaena kako hoda bosa ulicama, nosei par djejih sandala i zvealjku, i mrmlja: "Ovo je arolija." Oona O'Neill Spomenik Chaplinu u Veveyju Tijekom pravnih zavrzlama s Berry, upoznao je Oonu O'Neill, ker Eugenea O'Neilla, te se oenio njome 16. lipnja 1943. Njemu su bile 54, a ona je tek navrila 18. Stari O'Neill je nakon braka prekinuo sve veze s Oonom, sve do svoje smrti. inilo se da O'Neill i Chaplin daju jedno drugom ono to im je oboma nedostajalo: ona je udila za oinskom figurom, a Chaplin je traio njezinu odanost i potporu kad mu je opala popularnost. Brak je bio dug i sretan, s osmero djece. Imali su tri sina: Christophera, Eugenea i Michaela Chaplina i pet keriju: Geraldine, Josephine, Jane, Victoriju i Annette-Emilie Chaplin. Oona je nadivjela Chaplina za 14 godina, ali su joj posljednje godine bile nesretne - alost zbog Chaplinove smrti odvela ju je prema alkoholizmu. Umrla je od raka guterae 1991. Smrt Chaplin je plivao, igrao tenis, malo puio i rijetko pio. Meutim, njegovo zdravlje poelo se pogoravati krajem ezdesetih, nakon zavretka njegova zadnjeg filma, Grofice iz Hong Konga. U zadnjim godinama je jako oslabio te je umro u snu na Boi 1977., u Veveyju u vicarskoj, u dobi od 88 godina. Pokopan je na groblju Corsier-Sur-Vevey u Corsier-SurVeveyju, Vaud. 1. oujka 1978. njegovo tijelo je ukrala skupina poljskih i bugarskih mehaniara u pokuaju da iznude neto novca od njegove obitelji. Plan je propao, lopovi su uhieni, a tijelo je ponovno pokopano 11 tjedana poslije blizu enevskog jezera. Ovaj put je tijelo pokopano ispod debelog sloja betona kako bi se sprijeili mogui ponovni pokuaji.

Filmovi za Keystone Studios [uredi]

Premijera

Naslov

Redatelj

86

2. veljae 1914.

Making a living

Henry Lehrman

7. veljae 1914.

Kid Auto Races at Venice

Henry Lehrman

9. veljae 1914.

Mabelin udan neugodan poloaj

Henry Lehrman, Mack Sennett

28. veljae 1914.

Izmeu tueva

Henry Lehrman

2. oujka 1914.

A Film Johnnie

Mack Sennett, George Nichols

9. oujka 1914.

Tango Tangles

Mack Sennett

16. oujka 1914.

His Favorite Pastime

George Nichols

26. oujka 1914.

Cruel, Cruel Love

Mack Sennett

4. travnja 1914.

The Star Boarder

Mack Sennett

18. travnja 1914.

Mabel at the Wheel

Mack Sennett, Mabel Normand

20. travnja 1914.

Dvadeset minuta ljubavi

Mack Sennett

27. travnja

Caught in the Cabaret

Charles Chaplin, Mabel

87

1914.

Normand

4. svibnja 1914.

Caught in the Rain

Charles Chaplin

7. svibnja 1914.

A Busy Day

Charles Chaplin

1. lipnja 1914. The Fatal Mallet

Charles Chaplin, Mack Sennett, Mabel Normand

4. lipnja 1914. Her Friend the Bandit

Charles Chaplin, Mack Sennett, Mabel Normand

11. lipnja 1914.

Nokaut

Charles Chaplin, Mack Sennett, Charles Avery

13. lipnja 1914.

Mabels Busy Day

Charles Chaplin, Mabel Normand

20. lipnja 1914.

Mabels Married Life

Charles Chaplin, Mabel Normand

9. srpnja 1914.

Plin za smijanje

Charles Chaplin

1. kolovoza 1914.

The Property Man

Charles Chaplin

10. kolovoza 1914.

The Face on the Barroom Floor

Charles Chaplin

13. kolovoza 1914.

Rekreacija

Charles Chaplin

88

27. kolovoza 1914.

The Masquerader

Charles Chaplin

31. kolovoza 1914.

His New Profession

Charles Chaplin

7. rujna 1914. The Rounders

Charles Chaplin

14. rujna 1914.

Novi pazikua

Charles Chaplin

10. listopada 1914.

Those Love Pangs

Charles Chaplin

26. listopada 1914.

Lova i dinamit

Charles Chaplin

29. listopada 1914.

Dentlmen iz ivca

Charles Chaplin

7. studenog 1914.

Njegova glazbena karijera

Charles Chaplin

9. studenog 1914.

His Trysting Place

Charles Chaplin

14. studenog 1914.

Tillie's Punctured Romace

Mack Sennett

5. prosinca 1914.

Getting Acquainted

Charles Chaplin

5. prosinca 1914.

His Prehistoric Past

Charles Chaplin

89

Filmovi za Essanay Studios [uredi]

Premijera

Naslov

Redatelj

1. veljae 1915.

Njegov novi posao

Charles Chaplin

15. veljae 1915.

Veer vani

Charles Chaplin

11. oujka 1915.

ampion

Charles Chaplin

18. oujka 1915.

U parku

Charles Chaplin

1. travnja 1915.

Bijeg u autu

Charles Chaplin

29. travnja 1915.

By the Sea

Charles Chaplin

21. lipnja 1915.

Work

Charles Chaplin

12. srpnja 1915.

ena

Charles Chaplin

9. kolovoza 1915.

Banka

Charles Chaplin

4. listopada 1915.

Shangaied

Charles Chaplin

90

20. studenog 1915.

A Night in the Show

Charles Chaplin

18. prosinca 1915

Burlesque on Carmen

Charles Chaplin

27. veljae 1916.

Policija

Charles Chaplin

11. kolovoza 1918.

Trostruka nevolja

Charles Chaplin

Filmovi za Mutual Film Corporation [uredi]

Premijera

Naslov

Redatelj

15. svibnja 1916.

Nadglednik

Charles Chaplin

12. lipnja 1916.

Vatrogasac

Charles Chaplin

10. srpnja 1916.

Skitnica[1]

Charles Chaplin

7. kolovoza 1916

One A.M.

Charles Chaplin

4. rujna 1916

The Count

Charles Chaplin

2. listopada 1916

Zalagaonica

Charles Chaplin

91

13. studenog 1916.

Iza velikog ekrana

Charles Chaplin

4. prosinca 1916.

Klizalite

Charles Chaplin

22. sijenja 1917.

Easy Street

Charles Chaplin

16. travnja 1917.

Lijek

Charles Chaplin

17. lipnja 1917.

Useljenik

Charles Chaplin

22. listopada 1917.

Pustolov

Charles Chaplin

Filmovi za First National [uredi]

Premijera

Naslov

Redatelj

14. travnja 1918.

Pasji ivot

Charles Chaplin

20. listopada 1918.

O desno rame

Charles Chaplin

15. lipnja 1919.

Sunana strana

Charles Chaplin

7. prosinca 1919.

A Day's Pleasure

Charles Chaplin

92

6. veljae 1921.

Malian

Charles Chaplin

25. rujna 1921.

The Idle Class

Charles Chaplin

2. travnja 1922.

Dan isplate

Charles Chaplin

26. veljae 1923.

Hodoasnik

Charles Chaplin

Filmovi za United Artists [uredi]

Premijera

Naslov

Redatelj

26. rujna 1923.

Parianka

Charles Chaplin

26. lipnja 1925.

Zlatna groznica

Charles Chaplin

7. sijenja 1928.

Cirkus

Charles Chaplin

6. veljae 1931.

Svjetla velegrada

Charles Chaplin

5. veljae 1936.

Moderna vremena

Charles Chaplin

15. listopada 1940.

Veliki diktator

Charles Chaplin

93

11. travnja 1947.

Gospodin Verdoux

Charles Chaplin

16. listopada 1952.

Svjetla pozornice

Charles Chaplin

Filmovi snimljeni u Britaniji [uredi]

Premijera

Naslov

Redatelj

12. rujna 1957.

Kralj u New Yorku

Charles Chaplin

5. sijenja 1967.

Grofica iz Hong Konga

Charles Chaplin

Ostali [uredi]

Premijera

Naslov

Redatelj

15. prosinca 1918.

His Regeneration

Gilbert M. Anderson

7. veljae 1915.

The Bond

Charles Chaplin

7. veljae 1915.

Due za prodaju

Rupert Hughes

1919.

Profesor

Charles Chaplin

Michael Cimino Michael Cimino (roen 3. veljae 1939.), ameriki filmski redatelj.
94

Roen je u New Yorku ili 16. studenog 1943. (prema njegovoj osobnoj biografiji), ili 3. veljae 1939. (to je vjerojatnije zbog datuma njegovih diploma).

Rana karijera [uredi] Ciminova biografija je ogledni primjer metoerskih uspona i padova vienih u Hollywoodu sedamdesetih. Nakon dva scenaristika rada (na SF filmu Silent Running i filmu o Prljavom Harrjyu, Magmum Force), Cimino je krenuo reirati svoj prvi film, Thunderbolt i Lightfoot, kojeg je otkupila produkcijska kua Clinta Eastwooda, Malpaso, a sami Eastwood je rekao kako ga on misli i reirati. Meutim, Cimino ga je nagovorio da mu prepusti reiju filma koji je postao solidan uspjeh na box-officeu u to vrijeme, a i danas uiva manji kultni status. Uz uspjeh ovog filma, Cimino je imao pravo na jau glumaku postavu i vie umjetnike slobode za svoj drugi film, Lovac na jelene (1978.). Film je bio veliki kritiki i komercijalni uspjeh, a osvojio je vie Oscara, ukljuujui one za najboljeg redatelja i najbolji film. Vrata raja [uredi] Na temelju uspjeha svog prethodnog filma, studio United Artists dao mu je slobodne ruke za njegov sljedei film, Vrata raja (1980.). Film je nekoliko puta premaio budet te ne samo da je studio umalo doveo do bankrota, nego je postao konano upozorenje da se produkcije otimaju kontroli. Film je oznaio kraj ere tzv. Novog Hollywooda. Korporacija Transamerica, vlasnik studija United Artists, izgubila je povjerenje u filmsku kompaniju i njegov menadment pa ju je ubrzo prodala. Film Vrata raja bio je takva box-office i kritika katastrofa da je ozbiljno poljuljao Ciminov ugled, a njegovi sljedei filmovi nikad vie nee doivjeti vei uspjeh. Mnogi kritiari koji su hvalili Lovca na jelene postali su daleko vie rezerviraniji prema filmu i Ciminu nakon Vrata raja. Posljednjih godina mnogi kritiari su izjavili kako film uope nije tako lo kako se govorilo kad je tek objavljen. Zapravo, film je postao popularniji u Europi te je otada kvalificiran kao neshvaeno remek-djelo. Footloose [uredi] 1984., nakon to nije uspio zavriti suradnju s redateljem Herbertom Rossom, Paramount Pictures je iznenaujue Ciminu ponudio reiju filma Footloose. Prema scenaristu Deanu Pitchfordu, Cimino je na elu produkcije bio etiri mjeseca te radio sve ekstravagantnije zahtjeve u vezi scenografije i same produkcije. Konano, Parammount je shvatio kako moda u rukama ima jo jedna Vrata raja. Otpustili su Cimina, a film je dovrio Herbert Ross, kao to je to bilo originalno zamiljeno. Ova epizoda, iako naizgled trivijalna, imala je snaan uinak na Ciminovu karijeru. Nakon Footloosea, u filmskoj industriji su na Cimina gledali kao na nekoga tko nije nauio lekciju Vrata raja. Zapravo, producenti su se bojali povjeriti Ciminu reiju zbog njegovih moguih rasipnih zahtjeva to bi rezultiralo novim debaklom. Zato je Hollywood okrenuo lea Ciminu. Svi njegovi sljedei filmovi bit e financijski neovisni, bez studijske produkcije. Ostali projekti [uredi]
95

Cimino je 1979. s United Artistsom potpisao ugovor na vie filmova. Vrata raja bio je prva produkcija, ali veina ostalih filmova koji su trebali slijediti, nisu snimljeni zbog debakla ovoga. Cimino je nakon Vrata raja bio povezivan s vie projekata, ali njegova je reputacija dovela do toga da ga uope nisu angairali, a i onda kad bi, obino bi ga otpustili. Cimino je napisao scenarij za film Izvor, temeljen na romanu Ayn Rand. Napisao je 27 verzija scenarija koje su 1975. razmatrali u United Artistsu. Snimanje je trebalo poeti nakon Vrata raja, ali je studio odbacio scenarij. Nakon toga je napisao scenarij za film Psi rata s Christopherom Walkenom koji je trebao i reirati, ali je poslije otputen. Film je poslije snimljen 1981., uz veliku promjenu scenarija. Zajedno s Jamesom Tobackom je napisao scenarij ivot i snovi Franka Costella te ga je ponudio trima razliitim studijima (UA, Warner Bros. i Dino DeLaurentis), ali film nikad nije uao u produkciju. Perfect Strangers bila je ljubavna pria koju je napisao Cimino, a trebao reirati David Picker. Scenarij je uao u pretprodukciju, ali Paramount je odustao od projekta. Nakon odustanka Davida Leana s produkcije Pobune na brodu Bounty, Cimino je preuzeo projekt, ali je otputen nakon neuspjeha s Vratima raja. Ironino, United Artists je pozvao Leana da preuzme reiju Vrata raja nakon to je film premaio budet. Cimino je originalno trebao biti redatelj SF klasika Dead Zone, ali ga je studio otpustio na nagovor Stephena Kinga zbog kreativnih nesuglasica. Nakon toga dobio otkaz s reije filma Papa Greenwich Villagea. Reiju je preuzeo Stuart Rosenberg, a Cimino nije dobio nikakve zasluge. Napisao je biografski scenarij o Fjodoru Dostojevskom s Raymondom Carverom. Columbia Pictures je razmiljao o produkciji, ali to se ipak nikad nije dogodilo. Cimino je adaptirao roman o francuskom biciklistu, a u filmu je trebao nastupiti Dustin Hoffman. Trebao se snimati 1985., ali produkcija je ipak otkazana. Kasnija karijera [uredi] Ciminova Godina zmaja, iji su scenarij adaptirali on i Oliver Stone iz romana Roberta Daleyja, prola je mnogo bolje. Cimino je ak dobio poasnu titulu pukovnika na Tajlandu. Meutim, film je bio nominiran za pet nagrada Razzie, ukljuujui najgoreg redatelja i najgori scenarij. Film je bio kritiziran i zbog stereotipa o kineskim Amerikancima. 2001. je Cimino objavio prvi roman, Big Jane. Filmografija [uredi]

Thunderbolt i Lightfoot (1974.) Lovac na jelene (1978.) Vrata raja (1980.) Godina zmaja (1985.)

96

Sicilijanac (1987.) Sati oaja (1990.) Lovac na sunce (1996.)

Ren Clair Ren Clair (roen Ren-Lucien Chomette, Pariz, Francuska, 11. studenoga 1898., - Neuillysur-Seine, Francuska, 15, oujka 1981.), bio je francuski filmski redatelj, scenarist i producent. Roen je Parizu i odrastao u etvrti Les Halles. Pohaao je Lyce Montaigne i Lyce Louis-leGrand. Za vrijeme prvog svjetskog rata sluio je kao voza ambulantnih kola, dok je nakon rata zapoeo karijeru novinara pod pseudonimom Ren Desprs. Takoer je debitirao i kao glumac, te je postao asistent Jacquesa de Baroncellija i Henrija Diamant-Bergera. 1924., realizira svoje prve filmove: Entr'acte i Paris qui dort, koje je uskoro pratio niz zapaenih filmova. Tijekom drugog svjetskog rata odlazi u Hollywood, te mu je Viijska Francuska oduzela francusko dravljanstvo. 1953., dodijeljen mu je poasni doktorat univerziteta u Cambridgeu, i nagrada Grand Prix du Cinma Franais. 1960. primljen je u Francusku Akademiju (Acadmie Franaise). Tijekom vremena, postao je personifikacijom francuskog filma, te je Acadmie Franaise 1994. ustanovila filmsku nagradu koja nosi njegovo ime (Prix Ren Clair). Clair je zapoeo realizirati filmska djela prije pojave zvunog filma, te je radi toga imao vrlo podijeljena miljenja o upotrebi zvuka; bio ga je prisiljen koristiti radi komercijalnog uspjeha. Ipak, umjesto snimanja knjievnih adaptacija kao ostali francuski redatelji, Clair se koristio zvukom kao sredstvom dovoenja publike iz naracije u drukiju stvarnost. Jedan od njegovih najzapaenijih filmova, Nous la Libert, djelomino je nadahnuo Chaplinova Moderna vremena. Izabrana filmografija [uredi]

Un chapeau de paille d'Italie (1928.) Sous les toits de Paris (1930.) Le Million (1931.) nous la libert (1931.) The Flame of New Orleans (1941.) I Married a Witch (1942.) Deset malih crnaca (1945.) Les Grandes Manuvres (1955.)

U tijeku je izbor jubilarnog lanka. George Clooney George Clooney (Lexington, Kentucky, 6. svibnja 1961.), ameriki filmski glumac, redatelj, scenarist i producent, isprva poznat po ulozi dr. Douga Rossa u Hitnoj slubi, a kasnije po nastupima u prvorazrednim filmovima. Dobitnik Oscara i dva Zlatna globusa, Clooney je
97

balansirao izmeu nastupa u visokobudetnim blockbusterima i producentskog i redateljskog rada iza komercijalno riskantnijih projekata, kao i drutvenog i politikog aktivizma. 31. sijenja 2008. je postao mirovni veleposlanik Ujedinjenih naroda.[1][2] Poznat je po suradnji s veinom filmske elite, kao to su Brad Pitt, Don Cheadle, Matt Damon, Julia Roberts, Casey Affleck, braa Coen i Steven Soderbergh. Rani ivot [uredi] Obitelj [uredi] Clooney, irski Amerikanac,[3] roen je u Lexingtonu u Kentuckyju. Njegova majka, Nina Bruce, je biva misica, dok je njegov otac, Nick, novinar, domain kviza na mrei American Movie Classsics te - posljednjih godina - ambiciozni politiar iz drave Kentucky.[4] Clooney ima i stariju sestru, Adeliju, jednu neakinju, Alice, i jednog neaka, Nicholasa. U rodbinskim je vezama s Miguelom i Rafaelom Ferrerom, koji su sinovi njegove tetke, pjevaice Rosemary Clooney, i glumca Josea Ferrera. Obrazovanje [uredi] Clooney je svoje obrazovanje zapoeo u Blessed Sacrament Schoolu u Ft. Mitchellu, Kentucky. Provodei dio svojeg djetinjstva u Ohiju, pohaao je St. Michael's School u Columbusu, te kole Western Row i St. Susanna, obje u Masonu. Ondje se poeo zanimati za kazalite. Roditelji su mu se preselili u Augustu u Kentuckyju, gdje je pohaao Augusta High School i poeo nastupati u nekoliko predstava. Bio je prosjean uenik, ali i ambiciozan bejzbola i koarka. 1977. je pokuao igrati profesionalni bejzbol za Cincinnati Redse, ali mu nije ponuen ugovor.[5] Od 1979. do 1981. je pohaao Sveuilite Sjevernog Kentuckyja te, kratko, Sveuilite u Cincinnattiju, ali ni tamo nije diplomirao.[5][6] Karijera [uredi] Prve uloge [uredi] Njegova prva vea uloga dola je 1984. u televizijskoj medicinskoj poluhumornoj seriji E/R. Iako se odvijala u bolnici, ne treba je mijeati s Hitnom slubom (ER), u kojoj je Clooney nastupao deset godina kasnije. Osim toga, glumio je majstora u seriji ivotne injenice. U jednoj epizodi Zlatnih djevojki je igrao detektiva Bobbyja. Njegova prva znaajnija sporedna uloga dola je u seriji Roseanne, gdje je glumio ugnjetevakog efa Roseanne Barr, Bookera Brooksa, nakon ega je slijedila uloga graevinca u seriji Baby Talk, te detektiva zavodnika u Sestrama. Slavu je stekao ulogom dr. Douga Rossa u NBC-jevoj hit seriji Hitna sluba, od 1994. do 1999. Osim toga, s Deborah Leoni je osnovao produkcijsku kuu Mirador Entertainment. Prije uspjeha s Hitnom slubom, upoznao je Granta Heslova, s kojim e kasnije postati dobar prijatelj i napisati scenarij za Laku no i sretno. Heslov je bio i predsjednik Section Eight Productions, produkcijske kompanije koja je financirala projekte Clooneyja i redatelja Stevena Soderbergha. U kolovozu 2006., Clooney i Heslov su osnovali novu tvrtku: Smoke House.
98

Prvotni uspjeh [uredi] Clooney se, dok je nastupao u seriji, nastavio pojavljivati u filmovima. Njegova prva vea holivudska uloga bila je u Od sumraka do zore Roberta Rodrigueza. Nakon ovog uspjeha slijedili su Jednog lijepog dana s Michelle Pfeiffer i Mirotvorac s Nicole Kidman, s tim da je potonji bio prvi dugometrani film produkcijske kue Dreamworks SKG. Clooney je nakon toga dobio ulogu Batmana u filmu Batman i Robin. 1998. je nastupio u Daleko od oiju s Jennifer Lopez. Bila je to prva suradnja sa Stevenom Soderberghom. Tijekom zadnjih tjedana ugovora za Hitnu slubu, snimio je i Tri kralja. Godine 1999. napustio je Hitnu slubu kako bi se u potpunosti posvetio filmskoj karijeri. Nekoliko je puta spominjao da bi se volio koji put pojaviti u cameo ulozi; do danas, to je uinio samo jednom. Filmska zvijezda [uredi] Nakon to je napustio Hitnu slubu, Clooney je nastupio u velikim holivudskim hitovima, Oluja svih oluja i Tko je ovdje lud?. 2001. se ponovno udruio sa Stevenom Soderberghom na snimanju Oceanovih jedanaest, remakeu istoimenog Rat Pack filma iz 1960. Film je postigao senzacionalni komercijalni uspjeh i poluio dva nastavka, Oceanovih dvanaest 2004. i Oceanovih trinaest 2007. 2001. je sa Soderberghom osnovao produkcijski studio Smoke House. Godine 2002. ostvario je svoj redateljski debi s filmom Ispovijedi opasnog uma, adaptacijom autobiografije televizijskog producenta Chucka Barrisa. Iako film nije postigao vei komercijalni uspjeh, Clooneyjeva reija je naila na odobravanje i meu kritikom i meu publikom. Godine 2005. nastupio je u Syriani, koja je bila djelomino temeljena na prii o bivem CIAinom agentu Robertu Baeru i njegovim memoarima u kojima je pisao o svojim iskustvima na Bliskom istoku. Iste je godine reirao, producirao i nastupio u Laku no i sretno, film o televizijskom novinaru Edwardu R. Murrowu koji je bio poznat po svojim obraunima sa senatorom Josephom McCarthyjem. Oba filma zaradila su dobre kritike te ostvarila solidan komercijalni uspjeh iako nisu objavljeni u veem broju kina. 2006. je nominiran za Oscare za najboljeg redatelja i najbolji originalni scenarij za Laku no i sretno, te za najboljeg sporednog glumca za Syrianu. Postao je prva osoba u povijesti koja je iste godine nominirana za reiju jednog filma i glumaku izvedbu u drugom. Osvojio je nagradu za svoju ulogu u Syriani. Iste godine je nastupio u Soderberghovu film noiru, Dobri Nijemac, smjetenom u post-ratnu Njemaku. Clooney je jedan od samo dvoje ljudi koji su osvojili titulu "Najprivlanijeg ivueg mukarca" asopisa People, prvo 1997., a zatim i 2006.[7] 2008. je nominiran za Oscar za najboljeg glavnog glumca za Michaela Claytona, ali nagrada pripala Danielu Day-Lewisu za Bit e krvi. Nakon uspjeha filma Laku no i sretno, Clooney je rekao kako e se vie posvetiti reiranju. Reirao je film Prljava igra, u kojem je i nastupio. Nakon toga je nastupio u komediji Mukarci koji bulje u koze s Ewanom McGregorom i Kevinom Spaceyjem, koji je reirao njegov prijatelj Grant Heslov. Posudio je i glas g. Liscu u
99

Fantastinom gospodinu Liscu redatelja Wesa Andersona. Na kraju godine objavljen je i Ni na nebu, ni na zemlji Jasona Reitmana. Za svoju je ulogu nominiran za Zlatni globus i nagradu Ceha amerikih filmskih i televizijskih glumaca. Privatni ivot [uredi] Romantine veze [uredi] Clooney je jednom bio u braku, s glumicom Talijom Balsam, od 1989. do 1993. Rekao je kako se vie nee eniti niti e imati djece, ali su se Michelle Pfeiffer i Nicole Kidman okladile s njim u deset tisua dolara da e postati otac prije etredesete. Obje su bile u krivu te su poslale ek. Vratio je novac, okladivi se u dvostruko ili nita da nee postati otac ni do pedesete. Clooneyjev otac [uredi] Clooneyjev otac, politiar Nick Clooney, poznat je po reenici o samom sebi. "Prvi dio ivota sam proveo poznat kao brat Rosemary Clooney, a sada provodim drugi dio ivota poznat kao otac Georgea Clooneyja." Bolest i ozljeda [uredi] Clooney je u srednjoj koli bolovao od Bellove paralize. Godine 2004. ozlijedio se na setu Syriane tijekom scene muenja. Imao je bolne glavobolje te pretrpio kratkotrajni gubitak sjeanja. Lijenici su tek nakon nekoliko tjedana otkrili razloge njegovih problema. Tijekom promocije Dobrog Nijemca (dvije godine poslije), otkrio je da zbog ozljede mora nositi remen za lea.[8] Motociklistika ozljeda 2007. [uredi] Clooney i Sarah Larson ozlijeeni su 21. rujna 2007. u motociklistikoj nesrei u Weehawkenu u New Jerseyju. Clooneyjev motocikl je udario auto. Voza auta je izjavio kako je Clooney pokuao proi zdesna,[9] dok je Clooney rekao kako je voza signalizirao lijevo i tada odluio skrenuti desno i zakaio motocikl. Clooney je slomio rebro te zaradio ogrebotine; Larson je slomila dva nona prsta. Oboje su bili smjeteni i otputeni iz Palisades Medical Centera u North Bergenu u New Jerseyju.[10] 9. listopada 2007., vie od dvadeset lanova bolnikog osoblja je suspendirano bez plae zbog otkrivanja Clooneyjeva zdravstvenog kartona jer su time prekrili savezni zakon.[11] Clooney je ubrzo izdao priopenje za javnost u kojem je izjavio kako nitko ne bi trebao biti kanjen. Rekao je "Prvi put ujem za to. I iako vjerujem u pravo pacijenta na privatnost, nadam se da bi se ovo moglo rijeiti bez suspendiranja bolniara."[12] Politika [uredi] Clooney je po vlastitom priznanju liberal. Govorei o Ratu u Iraku: "Neprijatelja vie ne moete svladati pomou ratova; umjesto toga, stvarate cijelu generaciju ljudi koji trae osvetu. Danas je vano samo tko je glavni. Sada smo to mi - bar zasad. Nai neprijatelji e koristiti auto-bombe i samoubilake napade jer nemaju drugog naina da pobijede.....
100

Vjerujem da (Rumsfeld) misli da je ovo rat koji se moe dobiti, ali to vie ne postoji. Vie nikoga ne moemo pobijediti."[13] Clooney je poznat po svojoj javnoj kritici lobista Jacka Abramoffa. 16. sijenja 2006., tijekom govora zahvale na dodjeli Zlatnih globusa na kojoj je dobio nagradu za najboljeg sporednog glumca u Syriani, Clooney je sarkastino zastao kako bi zahvalio Abramoffu prije nego to je dodao, "Tko bi svoje dijete Jacka nazvao rijeju 'off' na kraju prezimena? Nije ni udo da frajer nije svoj!"[14] Postojao je pokret da se uvjeri Clooneyja da se kandidira za politiku funkciju u svojoj rodnoj dravi Kentuckyju, ukljuujui priu o njegovoj kandidaturi za Senat protiv lidera manjina Mitcha McConnella 2008.[15] Clooney je odvratio: "Kandidatura za politiku funkciju? Ne. Spavao sam s previe ena, previe sam se drogirao te sam bio na previe zabava."[16] Clooney podupire Baracka Obamu u predsjednikoj utrci 2008.[17] Save Darfur [uredi] Clooney je aktivan u donoenju rezolucije o Ratu u Darfuru.[18] U sklopu te akcije nastupio o Oprah Showu te govorio na skupu Save Darfur u Washingtonu 30. travnja 2006. Godine 2006. pojavio se na nekoliko dogaaja kako bi istaknuo problem. U travnju je proveo deset dana u adu i Sudanu sa svojim ocem kako snimio film kojim bi pokazao dramatinu situaciju s izbjeglicama iz Darfura. U rujnu je je govorio pred Vijeem sigurnosti Ujedinjenih naroda s dobitnikom Nobelove nagrade za mir Eliejem Wieselom kako bi zamolio UN da nae rjeenje za sukob i pomogne ljudima u Darfuru.[19] U prosincu je otputovao u Kinu i Egipat s Donom Cheadleom i dvoje olimpijskih pobjednika kako bi zamolio obje vlade da izvre pritisak na vladu Sudana.[20] Clooney je ukljuen u Not On Our Watch, organizaciju koja privlai globalnu pozornost i sredstva kako bi se zaustavili i sprijeili masovni uasi, zajedno s Bradom Pittom, Mattom Damonom, Donom Cheadleom i Jerryjem Weintraubom.[21] Bio je pripovijeda i koproducent dokumentarca "Sand and Sorrow".[22] Dana 25. oujka 2007. poslao je otvoreno pismo njemakoj kancelarki Angeli Merkel, pozvavi Europsku uniju da poduzme "odlune mjere" u regiji zbog ogluivanja Omara alBashirija na rezolucije Ujedinjenih naroda.[23] Clooney se pojavljuje i u dokumentarnom filmu Darfur Now, svojevrsnom pozivu na akciju za ljude irom svijeta da se sprijei kriza u Darfuru. Film je objavljen 2. studenog 2007. Dana 13. prosinca 2007. Clooneyju i glumcu Donu Cheadleu dodijeljena je nagrada za mir dobitnika Nobelove nagrade za mir na 8. summitu laureata Nobelove nagrade za mir u Rimu. U svojem govoru zahvale, Clooney je izjavio "Don i ja... stojimo ovdje kao gubitnici. injenica je da kad se govori o uasima u Darfuru... ti ljudi sada nisu bolji nego to su bili nekoliko godina prije."[24][25] Dana 18. sijenja 2008. Ujedinjeni su narodi proglasili Clooneyja mirovnim veleposlanikom, to je na snagu stupilo 31. sijenja.[26][27]

101

Filmografija [uredi]

Godina

Film

Uloga

Biljeke

1985.

Streethawk

Kevin Stark

1985. 1986.

ivotne injenice

George Burnett

Return to Horror High

Oliver

Grizzly II: Predator

nepotpisan

1987.

Combat Academy

Bojnik Biff Woods

Ubojstvo, napisala je

Kip Howard

Epizoda: "No Laughing Murder"

Zlatne djevojke

Detektiv Bobby Epizoda: "To Catch a Neighbor" Hopkins

1988.

Povratak mutiranih rajica

Matt Stevens

1988. 1991.

Roseanne

Booker Brooks

11 epizoda

1990.

Surferi

Remar

102

1992.

Unbecoming Age

Mac

1993.

etva

Lip Synching Transvestite

1993. 1994.

Sestre

Detektiv James Falconer

1994. 1999.

Hitna sluba

Dr. Doug Ross

106 epizoda nominacija za Emmy: Najbolji dramski glumac Nominacija za Zlatni globus: Najbolji TV glumac drama

1995.

Prijatelji

Dr. Michael Mitchell

Epizoda: "The One with Two Parts, Part Two"

Od sumraka do Seth Gecko zore

1996.

Jednog lijepog dana

Jack Taylor

Curdled

Seth Gecko

nepotpisan; pokazan samo na fotografiji

Full-Tilt Boogie

On sam

Dokumentarac

Mirotvorac 1997. Batman i Robin

Thomas Devoe

Batman/Bruce Wayne

South Park

Sparky the Dog Epizoda: "Big Gay Al's Big Gay Boat Ride"

103

(glas)

Tanka crvena linija

Satnik Bosche

1998.

Daleko od oiju Jack Foley

Waiting for Woody

On sam

Kratki humoristini film

Tri kralja

Bojnik Archie Gates

The Book That Wrote Itself 1999. South Park: Bigger, Longer & Uncut

On sam

Glas Doktora Gouachea

The Limey

TV intervju

Oluja svih oluja Billy 'Skip' Tyne

2000.

Fail Safe

Pukovnik Jack Grady

Tko je ovdje lud?

Ulysses Everett Zlatni globus za najboljeg glumca - komedija ili McGill mjuzikl

2001.

Oceanovih jedanaest

Danny Ocean

104

Spy Kids

Devlin

Ispovijedi opasnog uma

asnik CIA-e Jim Byrd

redatelj

Solaris 2002. Dobrodoli u Collinwood

Chris Kelvin

Jerzy

producent

Starbuck Holger Meins

Dokumentarac

Razvedi me, zavedi me 2003. Spy Kids 3-D: Game Over

Miles Massey

Devlin

2004.

Oceanovih dvanaest

Danny Ocean

izvrni producent

Laku nod i sretno 2005.

Fred Friendly

Nominacija za Oscar: najbolji redatelj, najbolji originalni scenarij Nominacija za BAFTA-u: najbolja reija, najbolji originalni scenarij, najbolji sporedni glumac Nominacija za Zlatni globus: najbolji redatelj, najbolji scenarij

Syriana

Bob Barnes

producent; Oscar za najboljeg sporednog glumca Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca Nominacija za BAFTA-u: Najbolji sporedni glumac

105

2006.

Dobri Nijemac

Jake Geismar

producent; Nagrada Nacionalnog drutva kritiara za najboljeg glumca 2007. Michael Clayton Michael Clayton Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca Nominiran: Zlatni globus za najboljeg glumca drama 2007. Darfur Now On sam

Oceanovih trinaest

Danny Ocean

Prljava igra 2008. Spaliti nakon itanja

Jimmy "Dodge" redatelj, producent i ko-scenarist Connelly

Harry Pfarrer

Hitna sluba

Dr. Doug Ross

posljednja sezona

Fantastini gospodin Lisac

g. Fox (glas)

post-produkcija

Mukarci koji bulje u koze 2009.

Lyn Cassady

Nagrada Nacionalnog odbora za kritiku za najboljeg glumca (s Morganom Freemanom za Invictus Ni na nebu, ni na zemlji Ryan Bingham Nagrada Kruga kritiara New Yorka za najboljeg glumca (zajedno s Fantastini gospodin Lisac) Nagrada Udruenja filmskih kritiara Jugoistoka za najboljeg glumca Nagrada Udruenja filmskih kritiara

106

Washington D.C. Area Nagrada Udruenja filmskih kritiara Dallas-Fort Wortha za najboljeg glumca Nagrada Drutva filmskih kritiara Phoenixa za najboljeg glumca Nagrada Kruga filmskih kritiara Floride za najboljeg glumca Nagrada Drutva filmskih kritiara Houstona za najboljeg glumca Nominiran Zlatni globus za najboljeg glumca drama Nominiran Nagrada Ceha amerikih filmskih i televizijskih glumaca za najboljeg glumca Nominiran Nagrada Udruenja televizijskih, radijskih i internetskih kritiara za najboljeg glumca Nominiran Nagrada Udruenja filmskih kritiara Chicaga za najboljeg glumca Nominiran Nagrada Drutva filmskih kritiara San Diega za najboljeg glumca Nominiran Nagrada Drutva filmskih kritiara Detroita za najboljeg glumca Nominiran Nagrada Satellite za najboljeg glumca - mjuzikl ili komedija Nominiran Nagrada Udruenja filmskih kritiara Toronta za najboljeg glumca Redatelj

Godina

Film

2002.

Ispovijedi opasnog uma

2005.

Laku nod i sretno

2008.

Prljava igra

Jean Cocteau Jean Cocteau Jean Maurice Eugne Clment Cocteau (Maisons-Laffitte, 5. srpnja 1889. - 11. listopada 1963.), francuski pjesnik, romanopisac, dramatiar, dizajner, boksaki trener i filma.

107

Rodio se u mjestu Maisons-Laffitte, malom gradu kraj Pariza, od oca Georgesa i majke Eugnie. Njegova obitelj bila je ugledna u parikim krugovima. Otac mu je bio odvjetnik i amaterski slikar koji je poinio samoubojstvo kad je Jean imao samo 9 godina. U svojoj petnaestoj godini otiao je od kue. Usprkos njegovim postignuima na gotovo svim knjievnim i umjetnikim poljima, on je uvijek isticao da je prvenstveno pjesnik te da je njegov opus poezija. O njemu je pohvalno govorila i amerika spisateljica Edith Wharton. Sa 19 godina, Jean je objavio prvu zbirku pjesama naslovljenu "Aladinova svjetiljka". Bio je cijenjen lan zajednice avangardnih umjetnika na Montparnasseu, posebice jer je vodio boemski ivot. U svojim ranim dvadesetim godinama, bio je jako produktivan. Ruski redatelj baleta Sergej Dijagiljev izazvao ga je da napie neto za kazalite. Izjavom "Iznenadi me" bacio je rukavicu Jeanu. On je izazov prihvatio, a rezultat je bio balet "Parada", kojem je Dijagiljev bio producent, kostime i scenografiju napravio je Pablo Picasso, a glazbu je skladao Erik Satie. Djelo nije bilo dobro prihvaeno, a u samoj radnji osjeao se nadrealizam. Ime pravca nadrealizam skovao je pisac Guillaume Apollinaire. Kasnije je Cocteau pisao: "Da se nije pojavio Apollinaire, sa svojom obrijanom lubanjom, oiljkom na svom hramu i zavojem oko glave, dame bi nam bile iskopale oi ukosnicama." Snimio je 6 filmova nadrealistikog ugoaja. Ti filmovi kasnije su utjecali na filmski anr poznat kao Francuski novi val. Pisao je djela i za Edith Piaf, s kojom je bio i veliki prijatelj. Upoznao je mladog pisca imenom Raymond Radiguet, kojeg je oslobodio vojne slube, i pomogao mu izdati prva djela. esto su se druili, ili na putovanja i odmore. Danas se sumnja da je izeu njih dvoje postojala nekakva homoseksualna veza, iako za te tvrdnje nema dokaza. Raymondova iznenadna smrt 1923. godine, shrvala ga je pa se odao opijumu. Njegova najpoznatija knjiga, Les enfantes terribles, napisana je u jednom tjednu. Bio je biseksualac. Imao je nekoliko prolaznih veza s enama. Djece nije imao, iako je kasnije jednog djeaka posvojio. Navodno je, od 1918. do svoje smrti 1963., bio Veliki majstor Sionskog priorija. Bio je lan Francuske akademije od 1955. do smrti, a tijekom ivota je dobio jo niz priznanja. Umro je u svom dvorcu od sranog udara 11. listopada 1963., dok je imao 74 godine. Istog dana, umrla je i Edith Piaf. Pokopan je u svom vrtu. Braa Coen Joel i Ethan Coen, poznati kao Braa Coen, ameriki filmski redatelji, scenaristi i producenti. Tijekom vie od 20 godina, dvojac je napisao i reirao brojne uspjenice, od urnebesnih komedija (Tko je ovdje lud?, Arizona Junior, Mr. Hula-Hoop) preko film noira (Millerovo raskrije, Suvina okrutnost, ovjek kojeg nije bilo, Nema zemlje za starce) do filmova koji spadaju u oba ta anra (Fargo, Veliki Lebowski, Barton Fink). Braa svoje filmove piu, reiraju i produciraju zajedno, iako je donedavno Joel dobivao pojedinane kredite za reiju, a Ethan za produkciju. esto se izmjenjuju kod honorara za scenarij, dok se zajedniki potpisuju za scenarij pod pseudonimom "Roderick Jaynes". U filmskoj industriji su poznati kao "dvoglavi redatelj" budui da dijele sline vizije o tome kako bi njihovi filmovi

108

trebali izgledati; zato glumci esto kau da mogu prii svakom bratu pojedinano s pitanjem, ali e dobiti isti odgovor.[1][2]

ivotopis [uredi] Joel Coen (29. studenog 1954.) i Ethan Coen (21. rujna 1957.) odrasli su u St. Louis Parku u Minnesoti, predgrau Minneapolisa.[3] Njihovi roditelji, Edward i Rena Coen, oboje idovi, bili su profesori. Otac je bio profesor ekonomije na Sveuilitu u Minnesoti, dok je njihova majka bila povjesniarka umjetnosti na Sveuilitu St. Cloud State. Kad su bili djeca, Joel je utedio neto novca od kosidbe travnjaka kako bi kupio Vivitar Super 8 kameru. Braa su zajedno presnimavali filmove koje bi vidjeli na televiziji, a u "glavnoj ulozi" bio je djeak iz susjedstva, Mark Zimering ("Zeimers"). Njihov prvi pokuaj bio je nazvan Henry Kissinger, Man on the Go. The Naked Prey (1966.) Cornela Wildea postao je njihov Zeimers in Zambia[4], u kojem se Ethan pojavio kao domorodac s kopljem. Braa su srednju kolu zavrila u St. Louis Park High School, 1973. i 1976. Diplomirali su na Simon's Rock College of Bard u Great Barringtonu u Massachusettsu.[3] Joel je nakon toga etiri godine proveo na studiju filmske umjetnosti na Sveuilitu u New Yorku, gdje je za zavrni rad snimio 30-minutni film Soundings. Film je prikazivao enu koja vodi ljubav sa svojim gluhim dekom dok naglas fantazira o seksu s njegovim najboljim prijateljem koji sve slua u susjednoj sobi. Ethan je pohaao Sveuilite Princeton te 1979. diplomirao filozofiju.[3] Njegov zavrni rad bio je esej na 41 stranici, "Two Views of Wittgenstein's Later Philosophy." Privatni ivot [uredi] Joel se 1984. oenio s glumicom Frances McDormand. Posvojili su sina iz Paragvaja i nazvali ga Pedro McDormand Coen. McDormand je nastupila u pet njihovih filmova, ukljuujui kratko pojavljivanje u Millerovu raskriju, sporednu ulogu u Arizona Junioru, i glavne uloge u Suvinoj okrutnosti, ovjeku kojeg nije bilo, Fargu (za koju je osvojila Oscar) i Spaliti nakon itanja. Ethan je oenjen s montaerkom Triciom Cooke. Oba para ive u New Yorku, iako ne zajedno.[5] Karijera [uredi] 1980-e [uredi] Nakon diplome u New Yorku, Joel je radio kao producent asistent na raznim industrijskim filmovima i glazbenim videospotovima. Poeo se baviti i montaom i upoznao Sama Raimija koji je traio pomonika montaera za svoj prvi dugometrani film, Zla smrt (1981.). Braa su 1984. napisala i reirala Suvinu okrutnost, svoj prvi zajedniki film. Smjeten u Teksasu, film govori o snalaljivom ljigavom vlasniku bara koji unajmljuje privatnog detektiva da mu ubije enu i njezina ljubavnika. U ovom filmu vidljivi su mnogi elementi koji e braa koristiti u svojim sljedeim radovima: njihove vlastite skrivene reference na druge
109

filmske anrove (u ovom sluaju noir i horor) i inteligentni zaplet unutar jednostavne prie; njihov mrano-inventivni i pomaknuti smisao za humor te majstorsko stvaranje atmosfere. U filmu je nastupila Frances McDormand. Film je po izlasku zaradio pohvale, posebno meu 'lijevo orijentiranim' gledateljima te osvojio nagrade za Joelovu reiju na Sundanceu te nagradu Independent Spirit. Sljedei projekt brae Coen koji se trebao nai u kinima bio je film Sama Raimija iz 1987., Val zloina. Scenarij su napisali braa i Raimi. Sljedei film koji su braa napisala i reirala bio je Arizona Junior iz 1987. Bila je to pria o neobinom branom paru, biveg zatvorenika Hija (Nicolas Cage) i bive policajke Ed (Holly Hunter) koji ele dijete, ali ga ne mogu dobiti prirodnim putem. Srea im se nasmijei nakon to se lokalni tajkun pojavi na televiziji s petero novoroenadi za koje se naali kako ih 'ima previe da bi se za sve brinuo'. Vidjevi to kao 'znak' i priliku da vrate prirodnu ravnoteu, Hi i Ed ukradu jednu od beba i ponu je odgajati kao svoju. Arizona Junior je zbog svoje nevinosti i urnebesnosti bio pristupaniji masovnom tritu jer je olakavao razvoj prie u okvirima crnog humora. 1990-e [uredi] Millerovo raskrije objavljeno je 1990., a mnogi su ga doivjeli kao homage anru gangsterskih filmova. S Albertom Finneyjem, Gabrielom Byrneom i njihovim buduim stalnim suradnikom Johnom Turturrom u glavnim ulogama, film je smjeten u eru prohibicije tridesetih godina te govori o neprijateljstvu meu gangsterskim bandama. Film je bio hvaljen zbog dijaloga i duboke karakterizacije likova, dok je u isto vrijeme bio obiljeen zatitnim znakovima brae Coen, crnim humorom i raznim preokretima. Reputacija Coenovih naizgled je rasla sa svakim sljedeim filmom, ali njihov sljedei film bio je veliki korak naprijed. Vizualno zadivljujui Barton Fink (1991.) je, smjeten u 1941., govorio o njujorkom dramatiaru koji se seli u Los Angeles kako bi napisao scenarij za Bfilm. Smjeta se u hotelski apartman kako bi zapoeo pisanje, ali ga pogaa nedostatak inspiracije. Zato se sprijatelji s prijaznim ovjekom iz susjedne sobe (John Goodman), zajedno s nekoliko suradnika iz filmske industrije. Inspiracija dolazi iz najudnijih mjesta, a sami hotel je neobian i magnet za bizarnosti. Barton Fink postigao je veliki kritiki uspjeh te bio nominiran za tri Oscara. Osim toga, osvojio je tri glavne nagrade na Filmskom festivalu u Cannesu, ukljuujui Zlatnu palmu. Barton Fink je bio prvi film Coenovih na kojem je radio snimatelj Roger Deakins, kljuna figura meu njihovim suradnicima u sljedeih 15 godina. 1994., nakon to su prikupili dostatna sredstva, braa su mogla snimiti svoj prvi visokobudetni film Mr. Hula-Hoop (na ijem su scenariju radili sa Samom Raimijem). Pria se vrti oko ovjeka koji je postavljen za efa velike korporacije kako bi je unitio (kako bi je uprava kupila za sitni); meutim, on osmilja hula hoop i preko noi postaje uspjean i slavan. Kritike su po prvi put bile dosta mlake, dok je Roger Deakins zaradio same pohvale za fotografiju. Veina kritiara je pisala da film ne govori nita novo zbog konstantnih referenci i odavanja poasti klasinim filmovima tridesetih i etrdesetih godina. Mnogi su bili razoarani prvim pokuajem Coenovih na visokoj razini. Osim toga, film se pokazao kao veliki komercijalni promaaj budui da je zaradio samo tri milijuna dolara s budetom od 25 milijuna.

110

Nakon komercijalnog podbaaja Mr. Hula-Hoopa, braa su se okrenula poznatijim temama i 1996. snimili noir triler Fargo. Smjeten u njihovoj rodnoj dravi Minnesoti, film govori o Jerryju Lundergaardu (William H. Macy), ovjeku koji ima problema s novcem i koji radi u tastovu auto-salonu. Jerry ima elju domoi se novca kako bi se probio u svijetu; zato smilja plan o otmici vlastite ene kako bi njezin bogati otac platio otkupninu koju bi on podijelio s otmiarima. No, plan mu se izjalovi nakon to se otkrije kako otmiari imaju drugaije namjere te nakon to lokalna policajka Marge Gunderson (Frances McDormand) zapone istragu. Film je postigao veliki kritiki i komercijalni uspjeh, a osobito su hvaljeni bili dijalozi i McDormandina izvedba. Film je osvojio nekoliko nagrada, ukljuujui BAFTA-u i nagradu u Cannesu za reiju te dva Oscara, jedan za najbolji originalni scenarij, a drugi za najbolju glumicu za McDormand. Sljedei njihov film, Veliki Lebowski, temeljit e se na uspjehu svog prethodnika, a objavljen je 1998. Bila je to pria o Dudeu (Jeff Bridges), zgubidanu iz Los Angelesa kojeg zamjenjuju za milijunaa i koji se zajedno sa svoja dva prijatelja s kuglanja (Steve Buscemi i John Goodman) nae usred lane otmice. Iako kritike u vrijeme objavljivanja nisu bile najbolje, film se danas smatra kultnim klasikom.[6] 2000-e [uredi] Potaknut uspjehom Farga i Velikog Lebowskog, sljedei film brae Coen Tko je ovdje lud? (2000.) bio je jo jedan umjetniki uspjeh. Naslov je posuen iz filma Prestona Sturgesa Sullivanova putovanja, iji je glavni junak, filmski redatelj John Sullivan, planirao snimiti film s tim naslovom.[7] Djelomino temeljena na Homerovoj Odiseji, pria je smjetena u Mississippi u tridesetim godinama i prati trojicu osuenika u bijegu s robije koji se pokuavaju vratiti kui kako bi se domogli plijena iz pljake banke koji je zakopao njihov voa. Film su obiljeile komiarske vjetine Georgea Clooneyja koji se pojavio u ulozi udaka Ulyssesa Everetta McGilla. Bluegrass soundtrack, nekonvencionalni humor, kao i zadivljujua fotografija osigurali su da film postane umjetniki i komercijalni hit. Soundtrack za film postao je popularniji od samog filma. Organiziran je koncert na kojem je snimljen DVD (Down from the Mountain), a poraslo je zanimanje za ameriku narodnu glazbu. Braa Coen 2001. su promijenila tempo s jo jednim noir trilerom, ovjek kojeg nije bilo. Smjeten u kasne etrdesete u Kaliforniju, film govori o rezigniranom brijau i strastvenom puau (Billy Bob Thornton) koji u pokuaju da namakne neto novca pone ucjenjivati enina efa, koji joj je ujedno i ljubavnik. Neobino za suvremene filmove, film je u cijelosti prezentiran, iako ne snimljen, u crno-bijeloj tehnici. Obrati u filmu i crni humor bili su tipini za filmove Coenovih, iako su spori zaplet i crno-bijela tehnika znaili da je film namijenjen uem krugu gledatelja. Zavedi me, razvedi me, vjerojatno najkomercijalniji film brae Coen, objavljen je 2003., a u glavnim ulogama nastupili su George Clooney i Catherine Zeta-Jones. Film je bio vraanje na romantine komedije etrdesetih s priom o Milesu Masseyju, poznatom odvjetniku za razvode, i prelijepoj eni koja se razvodi koju je Massey sprijeio da dobije novac od razvoda. Ona mu se odluuje osvetiti, dok se on u isto vrijeme zaljubi u nju. Film je podijelio kritiku: dok su neki hvalili elemente romantine urnebesne komedije, drugi su se pitali zato su Coenovi uope snimili takav film. Bilo kako bilo, opi je osjeaj bio da film nije zadovoljio u potpunosti te da je ostvario osrednji komercijalni uspjeh.

111

Braa Coen 2004. su objavili Gangstersku petorku, remake istoimenog klasika iz 1955. Pria govori o profesoru (Tom Hanks) koji okuplja ekipu kako opljakao kasino. Unajmljuju sobu u kui starije ene kako bi izvrili prepad. Nakon to starica otkrije njihov plan, banda ju odluuje ubiti kako bi osigurali tajnost. No, to je lake rei nego uiniti. Coenovi su za ovaj film dobili daleko najslabije kritike u karijeri; veina kritiara je zamjerila to to su iskljuivo prepravili stari klasik bez da su mu dodali vlastiti peat. Nema zemlje za starce, objavljen u studenom 2007., temeljen je na romanu Cormaca McCarthyja iz 2005., a govori o ovjeku zvanom Llewelyn (Josh Brolin) s granice Teksasa i Meksika koji pronae dva milijuna dolara kojim je trebala biti plaena droga te ga odluuje zadrati. Zatim se daje u bijeg kako bi izbjegao one koji trae novac, ukljuujui okrutnog ubojicu (Javier Bardem) koji zamjenjuje Llewelyna i lokalnog erifa (Tommy Lee Jones). Pria je povratak mranim, noir temama koje su posluile kao predloak za neke od najboljih filmova Coenovih, ali i iznimka od ranijih radova budui da se u filmu ne pojavljuju neki njihovi stalni glumci (osim Stephena Roota), manje je humornih elemenata, a upotreba glazbe je svedena na minimum. Film je osvojio etiri Oscara, ukljuujui najbolji film, najboljeg redatelja i najbolji adaptirani scenarij, koji su svi otili Coenovima, kao i nagradu za najboljeg sporednog glumca za Bardema. (Braa su bila nominirana i za montau, ali su izgubili). Bilo je to po prvi put da su dva redatelja osvojila priznanje za najboljeg redatelja u isto vrijeme nakon 1961. kad su Jerome Robbins i Robert Wise odnijeli nagradu za Priu sa zapadne strane. 12. rujna 2008. objavljena je crna komedija Spaliti nakon itanja s Bradom Pittom i Georgeom Clooneyjem koja je u prvom vikendu prikazivanja zauzela prvu poziciju na kinoblagajnama u Sjevernoj Americi. Stilska sredstva [uredi] Filmovi brae Coen kombiniraju suhi humor s otrom ironijom i okantnim prizorima, najee nizanjem kadrova. Coenovi vole ne stavljati uvodnu picu na sami poetak filma. Oni su meu rijetkim redateljima koji su pokazali zanimanje za urnebesne komedije tridesetih i etrdesetih te su neke elemente iz tih filmova ukljuili u vlastite filmove; neki njihovi filmovi kao to su Mr. Hula-Hoop i Razvedi me, zavedi me u potpunosti su urnebesne komedije, dok se drugima ponekad pojavljuju aavi likovi kao cameo nastup Stevea Buscemija u Millerovu raskriju. Njihov stil karakterizacije stvara svijet u kojem se ak i likovi s malim govornim dionicama doimaju vanim. Dijalog [uredi] Dobitnici Oscara za najbolji originalni (Fargo) i adaptirani scenarij (Nema zemlje za starce), braa Coen poznata su po dijalozima u svojim filmovima. Ponekad oskudni (ovjek kojeg nije bilo, Fargo, Nema zemlje za starce), ponekad neobino brbljavi (Veliki Lebowski, Arizona Junior), njihovi scenariji obino kombiniraju kratke dosjetke, preuveliavanja i upadljivu ironiju. Osim Farga, jo je nekoliko njihovih scenarija bilo nominirano za nagrade (ovjek kojeg nije bilo, Tko je ovdje lud?...). Film noir i nesporazum [uredi] Po stilu i sadraju, filmovi brae Coen puno duguju kriminalistikom anru film noira. Iako rijetko priznaju utjecaje, oba redatelja navode utjecaj classic noir romanopisaca na njihove
112

mranije filmove. Millerovo raskrije temeljeno je na djelima Dashiella Hammetta, Veliki Lebowski na romanima Raymonda Chandlera, a ovjek kojeg nije bilo na djelima Jamesa M. Caina - ova tri filma ine njihovu noir trilogiju. Filmovi esto ukljuuju kontrast u osvjetljavanju i tipinu temu ljudi koji kuju neke planove. Njihovi filmovi esto se bave otmicama. Gotovo univerzalno je sredstvo nesporazuma: nesporazum oko toga tko je ubio Ruga Danielsa u Millerovu raskriju; nesporazum oko Norvilleova nacrta koji e poslije donijeti probleme u Mr. Hula-Hoopu; Veliki Lebowski poinje sa umrljanim sagom do ega je dolo nakon zamjene identiteta; u Suvinoj okrutnosti, nesporazum je pokreta radnje. Film ovjek kojeg nije bilo homage je film noiru, a radnja podsjea na film Potar uvijek zvoni dvaput. Film je u crno-bijeloj tehnici, a mnogi kritiari hvalili su ga zbog fotografije te jasne karakterizacije likova, iako su mnogi kritiari prigovorili zbog naglog preokreta pri kraju filma. Prikazi Amerike [uredi] Brojni aspekti koji karakteriziraju grad, dravu ili regiju Amerike su sastavni dio u filmovima brae Coen. U Arizona Junioru se prikazuje krajolik Arizone, a neki likovi su pretenciozni stereotipi nekih predodbi o ljudima iz Arizone. Slino tome, u Fargu krajolik i stereotipni naglasci Sjeverne Dakote i Minnesote su sastavne komponente filma. Veliki Lebowski je film smjeten u Los Angeles, a Dude i drugi likovi su tipini primjeri raznolike gradske populacije. Tko je ovdje lud? je naglaeno junjaki. Sniman je u ruralnom Mississippiju, a veina likova govori junjakim naglascima; soundtrack se sastoji od bluegrass pjesama. Barton Fink je s jedne strane satira jo jednog dijela Los Angelesa, Hollywooda, kao to je Mr. Hula-Hoop New Yorka. Nema zemlje za starce takoer je opis zabaenog pustinjskog kraja, ivota i likova na granici Teksasa i Meksika u Okrugu Terrell. Osim toga, Coenovi esto smjetaju svoje filmove u razdoblja amerikih kriza: Millerovo raskrije odvija se tijekom prohibicije, Barton Fink u vrijeme napada na Pearl Harbor, Veliki Lebowski tijekom Zaljevskog rata 1991., a Tko je ovdje lud? tijekom Velike depresije. U ovjeku kojeg nije bilo jedno od vanijih toaka u prii je ona u kojoj se spominje Drugi svjetski rat, a u Arizona Junioru Hi se za svoj recidivizam opravdava Reaganovim predsjednitvom. Mr. Hula-Hoop smjeten je na prijelazu iz 1958. u 1959., period u kojem je lansiran Sputnjik i u kojem je Hladni rat bio na jednom od svojih vrhunaca. Novac [uredi] U mnogim njihovim filmovima glavni motiv je novac. U Fargu, novac je bio razlog zato su svi dogaaji u cijelom filmu i zapoeli. U Velikom Lebowskom novcem se plaa, ili se on krade ili nestaje to je uzrok mnogih nevolja i kominih situacija za likove. U filmu Tko je ovdje lud? trojica zatvorenika u bijegu pokuavaju nai skriveno blago. U ovjeku kojeg nije bilo, glavni junak ucjenjuje efa svoje ene kako bi se domogao novca. Gangsterska petorka govori o ekscentrinom junjakom profesoru i njegovoj bandi koji glume bend kako bi orobili kasino. Pria se u Nema zemlje za starce vrti oko lovca koji bjei s dva milijuna dolara od posla s drogom, dok vlasnik unajmljuje plaenog ubojicu kako bi ga vratio. Nasilje [uredi] Veina filmova brae Coen su dosta nasilni. U svakom njihovom filmu postoji bar jedna smrt, a u mnogim sluajevima, vie sluajeva smrti, kao u filmu Nema zemlje za starce, u kojem
113

praktiki svaki lik umire. U Mr. Hula-Hoopu radnja se poinje odvijati nakon samoubojstva Waringa Hudsuckera, a u Gangsterskoj petorci svi glavni likovi pogibaju u pokuaju da se rijee starice. U nekim njihovim krvavijim filmovima, npr. Fargu, veina glavnih junaka biva ubijena ili napadnuta, to se moe vidjeti na ekranu; u jednoj od najkrvavijih scena u filmu, tijelo mukarca zavrava u usitnjavau za drvo. Veina nasilja u njihovim filmovima spada u kategoriju crnog humora. Jedna od poznatijih iznimaka je Nema zemlje za starce, u kojem je veina nasilja prikazana u istim, okrutnim okolnostima s gotovo nimalo crnohumornog efekta kako bi se vjerno prikazala ogoljeno ispriana originalna pria Cormaca McCarthyja. Coenovi koriste nasilje kako bi nastavili radnju: na primjer, u Fargu napad Shepa Proudfoota na Carla Showaltersa natjera Carla da nazove Jerryja da donese novac. Nezaustavljivo zlo [uredi] Nekoliko filmova brae Coen ukljuuje lik koji utjelovljuje arhetip "nezaustavljivog zla". U mnogim sluajevima se otkriva kako su ovi likovi nehumani ili posjeduju demonske karakteristike. Na primjer, erif Cooley u filmu Tko je ovdje lud? odgovara opisu Vraga kojeg opisuje jedan od likova. Osim toga, nakon to mu kau da bi bilo ilegalno objesiti pomilovane bjegunce, on podrugljivo odvrati da je "zakon ljudska institucija". Eddie Danac, ubojica iz Millerova raskrija, Gaear Grimsrud u Fargu, Leonard Smalls u Arizona Junioru i Charlie Meadows u Barton Finku takoer odgovaraju opisu tog arhetipa. U filmu Nema zemlje za starce, Anton Chigurh personificira nasilje i smrt u svijetu u kojem erif Bell pokuava pronai neki smisao. Retro ugoaji i nostalgija [uredi] Veina filmova Coenovih su ili smjeteni u prolost ili preuzimaju konvencije nostalginih anrova (posebno screwball komedije i film noira tridesetih i etrdesetih. Obino puno panje posveuju doaravanju razdoblja, ak i ako je on dosta blizak dananjici (kao to je to sluaj s Velikim Lebowskim, smjetenim samo 8 godina prije vremena objavljivanja, u kojem je puno panje posveeno modi tog vremena i referencama na dogaaje iz tog vremena). Coenovi esto koriste klasine amerike glazbene stilove kao to su folk, country i gospel. Iako tee eksperimentiranju oivljavanju raznih povijesnih razdoblja i ugoaja, oni do sada nisu ili dalje od Velike depresije ili kasnije od dananjice te filmovi nikad nisu smjeteni izvan SADa, osim kratkog bijega u Meksiko u Nema zemlje za starce. Suradnici [uredi] Coenovi su do filma Millerovo raskrije za snimatelja koristili Barryja Sonnenfelda sve dok ovaj nije zapoeo vlastitu redateljsku karijeru s filmovima kao to su Obitelj Addams, Uhvatite maloga i Ljudi u crnom. Roger E. Deakins je bio snimatelj za brau Coen nakon Sonnenfeldova odlaska. Sam Raimi bio je koscenarist na filmu Mr. Hula-Hoop, koji su reirali Coenovi, a braa su pomogla na scenariju za film Val zloina kojeg je reirao Raimi. Raimi je na snimanju filma Jednostavan plan koristio savjete Coenovih, koji su u to vrijeme zavrili Fargo. Raimi ima cameo pojaljivanja u Millerovu raskriju i Mr. Hula-Hoopu. Upoznali su se kad je Joel Coen dobio posao jednog od montaera Zle smrti.

114

William Preston Robertson je stari prijatelj Coenovih koji im je pomogao s presnimavanjima na Suvinoj okrutnosti i posudio glas radijskog propovjednika. Na pici je potpisan kao "Rev. William Preston Robertson". Posuivao je glas u mnogim njihovim filmovima, ukljuujui Velikog Lebowskog. Braa Coen ima vei broj glumaca stalnih suradnika, ukljuujui Johna Turturra, Michaela Badaluccoa, Holly Hunter,Stevea Buscemija, Frances McDormand, Johna Goodmana, Jona Polita i Stephena Roota, od koji su se svi pojavili u bar tri produkcije Coenovih. Glazbu za sve njihove filmove je skladao Carter Burwell, iako je T-Bone Burnett producirao vei dio tradicionalne glazbe u Tko je ovdje lud? i Gangsterskoj petorci. Nagrade [uredi] Oscari [uredi] I Ethan i Joel Coen devet su puta bili nominirani za Oscara, dvaput pod pseudonimom Roderick Jaynes, a osvojili su dvije scenaristike nagrade - jednu za Fargo, a drugu za Nema zemlje za starce. Svoje prve nagrade za reiju i najbolji film osvojili su za Nema zemlje za starce. 1996.: Fargo

Najbolji film (Ethan Coen, nominiran) Najbolji redatelj (Joel Coen, nominiran) Najbolji originalni scenarij (pobjeda) Najbolja montaa (kao Roderick Jaynes, nominirani)

2000.: Tko je ovdje lud?

Najbolji adaptirani scenarij (nominirani)

2007.: Nema zemlje za starce

Najbolji film (sa Scottom Rudinom, pobjeda) Najbolji redatelji (pobjeda) Najbolji adaptirani scenarij (pobjeda) Najbolja montaa (kao Roderick Jaynes, nominirani)

Filmografija [uredi]

Godina

Film

Reija

1984.

Suvina okrutnost

Joel

115

1987.

Arizona Junior

Joel

1990.

Millerovo raskrije

Joel

1991.

Barton Fink

Joel

1994.

Mr. Hula-Hoop

Joel

1996.

Fargo

Joel

1998.

Veliki Lebowski

Joel

2000.

Tko je ovdje lud?

Joel

2001.

ovjek kojeg nije bilo

Joel

2003.

Razvedi me, zavedi me Joel

2004.

Gangsterska petorka

Joel i Ethan

2007.

Nema zemlje za starce Joel i Ethan

2008.

Spaliti nakon itanja

Joel i Ethan

2009.

Ozbiljan ovjek

Joel i Ethan

Drugi radovi [uredi]

Val smrti - film iz 1985. iji su scenarij napisali brada Coen i Sam Raimi; reija Sam Raimi Pariz, volim te (2006.) - segment: "Tuileries" Ljubav i cigarete - 2006. - produkcija brada Coen; scenarist i redatelj John Turturro

116

Vrata Raja - zbirka kratkih pria koje je napisao Ethan Coen Zloesti Djed Mraz - Film s Billyjem Bobom Thorntonom koji su producirala brada Coen.

Francis Ford Coppola Francis Ford Coppola

Coppola u Cannesu 2001. Roenje Supruga/e 7. travnja 1939. Detroit, Michigan Eleanor Coppola (1963.-) [otkrij]Nagrade Portal o ivotopisima Francis Ford Coppola (Detroit, 7. travnja 1939.), ameriki redatelj, scenarist i producent Uspjeh njegova gangsterskog epa, a ujedno i obiteljske kronike, filma Kum iz 1972., koji se naao na vrhu najkomercijalnijih filmova svih vremena i dobio tri Oscara, svrstava Coppolu meu vodee amerike redatelje koji poetkom sedamdesetih bitno utjeu na holivudski film. Za nastavak svog najveeg uspjeha Kum II dobiva est Oscara 1974. godine. To mu 1979. godine omoguuje realizaciju njegova najambicioznijeg projekta, spektakla Apokalipsa danas. Sadraj [sakrij]

1 ivot i karijera (1960. - 1978.) 2 Karijera: 1979. do danas 3 Izabrana filmografija 4 Citati 5 Nagrade 6 Vanjske poveznice

ivot i karijera (1960. - 1978.) [uredi] Francis Ford Coppola roen je 7. travnja 1939. u Detroitu, Michigan, kao drugo od troje djece Carminea Coppole, u to vrijeme prvog flautista simfonijskog orkestra iz Detroita, i njegove
117

ene Italie. Obitelj se ubrzo preselila u predgrae New Yorka, Long Island, gdje je Francis proveo ostatak djetinjstva. Kao djeak prebolio je djeju paralizu koja ga je vei dio djetinjstva prikovala uz krevet. Rabei oevu 8-milimetarsku filmsku kameru, poeo je snimati filmove s deset godina. Pohaao je sveuilite Hofstra gdje je diplomirao filmsku reiju te je preselio u filmsku kolu sveuilita u Los Angelesu (UCLA) gdje je snimio brojne kratke filmove. Dok je pohaao filmski odjel UCLA-a, Francis je upoznao Jima Morrisona, iju e glazbu poslije upotrijebiti u Apokalipsi danas. U ranim ezdesetim, Coppola je poeo svoju profesionalnu karijeru snimajui niskobudetne filmove s Rogerom Cormanom te pisati scenarije. Svoj prvi poznati film snimio je s Cormanom, niskobudetni Dementia 13. Nakon to je preao na polje mainstream filmova, s filmom You're a Big Boy Now, Coppoli je povjerena filmska verzija broadwayskog mjuzikla Finianova duga, s Petuliom Clark u njezinom prvom amerikom filmu, veteranom Fredom Astaireom u glavnim ulogama. Producentu Jacku Warneru zasmetala je Coppolina "hipi" pojava s upavom kosom i bradom pa ga je ostavio da se sam snalazi. Odveo je glumce u Napa Valley kako bi snimili veinu vanjskih scena, ali te su scene bile u tekom kontrastu s onim snimljenim u ozvuenim holivudskim studijima, pa je film ispao nepovezan. Suoen sa zastarjelim materijalom u vrijeme kad mjuzikli vie nisu bili popularni, Coppolin uradak je bio poluuspjean, ali je zato njegov rad s Clark pridonio njenoj nominaciji za Zlatni globus za najbolju glumicu. Tijekom ovog perioda, Coppola je ivio sa svojom obitelji u Mandeville Canyonu u Brentwoodu, Kalifornija, prema autoru knjige Easy Riders, Raging Bulls, Peteru Biskindu. 1971., Coppola je osvojio Oscara za scenarij za film Patton. Meutim, afirmirao se kao koscenarist i redatelj kriminalistikih epova Kum (1972.) i Kum II (1974.), koji su dobili Oscare za najbolji film - i postali prvi serijal koji je to postigao. Izmeu Kuma i Kuma II, Coppola je reirao Prislukivanje, priu o paranoinom ekspertu za prislukivanje i nadzor (kojeg je glumio Gene Hackman) koji se upetljao u mogue ubojstvo. Film je 1974. nominiran za Oscara za najbolji film, pa je Coppola postao jedan od rijetkih redatelja koji je snimio dva filma koji su se natjecali za Oscara u kategoriji za najbolji film. Dok je Kum II osvojio Oscara, Prislukivanje je dobilo Zlatnu palmu 1974. na festivalu u Cannesu. Tijekom ovog perioda, napisao je i scenarij za neuspjenu adaptaciju romana F. Scott Fitzgeralda, Veliki Gatsby (s Miom Farrow i Robertom Redfordom u glavnim ulogama) i producirao prvi znaajniji film Georgea Lucasa, Ameriki grafiti. Coppola je i investirao u City Magazine, asopis iz San Francisca, zaposlio nove ljude i nazvao sebe izdavaem. Bilo je to kratkog vijeka, asopis je ivotario do 1976. kad je Coppola objavio posljednje izdanje. Coppola je esto u svojim filmovima suraivao s lanovima svoje obitelji. Dva njegova sina nastupila su kao statisti u Kumu, tijekom uline tunjave i na pokopu don Corleonea. Njegova sestra, Talia Shire, glumila je Connie Corleone u sva tri Kuma, a u prvom i treem nastupila je i njegova ker Sofia. Njegov otac Carmine suraivao je na stvaranju glazbe za filmove Kum, Kum II i Apokalipsa danas. Karijera: 1979. do danas [uredi] Nakon uspjeha Kuma, Prislukivanja i Kuma II, Coppola se spremao snimiti film Apokalipsa danas, verziju romana Josepha Conrada, Srce tame, ija je radnja iz kolonijalne Afrike
118

premjetena u Vijetnamski rat. Prije nego je poeo snimanje, Coppola je otiao svom mentoru Rogeru Cormanu radi savjeta oko snimanja na Filipinima, budui da je sam Corman tamo snimao. Navodno je Corman rekao Coppoli: "Nemoj ii". Produkcija filma ula je u holivudske povijesne knjige kao jedna od najgorih jer se ekipa nala u mnogim problemima, ukljuujui tajfune, slomove ivaca, srani udar Martina Sheena i nepripremljenog Marlona Branda, koji se pojavio predebeo (to je Coppola pokuao skriti snimajui ga u sjenama). Film je toliko odgaan da je dobio ime Apokalipsa Kada. Kad se konano film pojavio 1979., kritika je hvalila film isto toliko koliko ga je kritizirala. Cijena filma toliko se popela da je umalo bankrotirao Coppolin studio u usponu, American Zoetrope. Meutim, kao to je sluaj s Graaninom Kaneom, reputacija Apokalipse danas narasla je vremenom te film mnogi smatraju remek-djelom ere Novog Hollywwoda. Roger Ebert smatra kako je to najbolji film o Vijetanmskom ratu te ga je proglasio najboljim filmom svih vremena u izboru asopisa Sight and Sound, 2002. Mnogima Apokalipsa danas predstavlja Coppolin kreativni vrhunac, djelo koje poslije nije uspio nadmaiti. U dokumentarcu iz 1991., Hearts of Darkness: A Filmmaker's Apocalypse, kojeg je reirala Eleanor Coppola (Francisova ena), Fax Bahr i George Hickenlooper zabiljeili su tekoe s kojima se ekipa suoila tijekom snimanja Apokalipse danas, a dokumentarac sadri i zakulisni materijal koji je snimila Eleanor. Nakon snimanja Apokalipse, Coppola je slavno izjavio: "Bili smo u dungli, bilo nas je previe, imali smo previe novca, previe opreme, i malo-pomalo smo poludjeli." Usprkos neuspjesima i bolesti s kojima se suoio tijekom snimanja Apokalipse danas, nastavio s filmskim projektima, predstavivi 1981. restauraciju filma iz 1927., Napolon koji je u Americi montirao i objavio American Zoetrope. Vratio se reiranju s eksperimenatlnim mjuziklom, Jedan od srca. Naalost, film je bio teki promaaj, iako je nakon nekoliko godina stvorio kult. 1986. je Coppola s Georgeom Lucasom reirao film s Michaelom Jacksonom za Disneyjeve tematske parkove, Captain Eo, koji je u to vrijeme bio najskuplji film po minuti ikad snimljen. 1990. je dovrio serijal Kum s filmom Kum III koji je, iako ga kritika nije prihvatila kao prva dva filma, ipak ostvario uspjeh u kinima. Neki kritiari prigovarali su zbog angairanja Coppoline keri Sofije, koja je uskoila u ulogu koju je napustila Winona Ryder malo prije poetka snimanja. Sofia Coppola je i prije nastupala u oevim filmovima, ali ovaj put su kritiari njezinu ulogu nazvali ridikuloznom. Sofia Coppola je poslije toga zapoela vlastitu redateljsku karijeru. Njegov najstariji sin, Gian-Carlo Coppola, zapoinjao je svoju filmsku karijeru kad je poginuo, 26. svibnja 1986., u gliseru koji je vozio Griffin O'Neal. Coppolin drugi sin, Roman Coppola, je filma i redatelj glazbenih spotova. Coppolin otac, Carmine, bio je glasoviti skladatelj i glazbenik, a napisao je glazbu za mnoge sinove filmove; njegov neak Nicolas Cage je poznati glumac. Izabrana filmografija [uredi]

119

1968. - Finianova duga 1969. - Kini ljudi 1972. - Kum 1974. - Prislukivanje 1974. - Kum II 1979. - Apokalipsa danas 1982. - Jedan od srca 1982. - Koyaanisqatsi (producent) 1983. - Rumble Fish 1984. - Cotton Club 1986. - Peggy Sue se udala 1988. - Tucker 1988. - Powaqqatsi (producent) 1990. - Kum III 1992. - Drakula 1997. - udotvorac

Citati [uredi]

"Nisu im se svidjeli glumci. Nije im se svidjelo kako sam to snimao. Uvijek sam bio na rubu otkaza." "Kum bio je jako podcijenjen film dok smo ga snimali. Umalo sam otputen." "Jednom sam umalo dobio otkaz, bila je to stvarno sjebana situacija. Ukratko, podcjenjivali su moje talente u castingu i snimanju."

Nagrade [uredi]

Osvojio je pet Oscara: za reiju (Kum II), najbolji film (Kum II), najbolji adaptirani scenarij (Kum i Kum II) i najbolji originalni scenarij (Patton). Dobitnik je etiri Zlatna globusa: za reiju (Kum i Apokalipsa danas), najbolju originalnu glazbu (Kum) i najbolji scenarij (Kum). Dobitnik je BAFTA nagrade za najbolju reiju (Apokalipsa danas). S filmom Drakula osvojio je nagradu Saturn za najbolju reiju.

Sofia Coppola Sofia Coppola

120

Sofia Coppola 2010. Rodno ime Roenje Suprug/zi Sofia Carmina Coppola 14. svibnja 1971. New York, New York, SAD Spike Jonze (1999.-2003.) [otkrij]Nagrade Portal o ivotopisima Sofia Carmina Coppola (New York, SAD, 14. svibnja 1971.), amerika glumica, redateljica, scenaristica i producentica. Sadraj [sakrij]

1 Mlade godine 2 Karijera 3 Privatni ivot 4 Izabrana filmografija o 4.1 Glumica o 4.2 Redateljica/scenaristica 5 Vanjske poveznice

Mlade godine [uredi]

121

Sofia se rodila 1971. kao kerka Francisa Forda Coppole i Eleanor Coppole. Njena braa su Roman Coppola i Gian Carlo Coppola (koji je poginuo u nesrei sa 22 godine). Uz to je roakinja Nicolasa Cagea, Jasona Schwartzmana i Roberta Schwartzmana. Studirala je u Mills fakultetu i u Kalifornijskom institutu umjetnosti. Nakon zavrenog studija slikanja i fotografije je u Japanu osnovala reviju za modele MilkFed. Karijera [uredi] Sofia je zapoela svoju filmsku karijeru vrlo neobino sa samo 10 tjedana starosti je u filmu njenog oca Kum glumila dijete u krtenju na kraju. Sa 13 godina se pojavila i u maloj sceni u drami Outsiders, koju je takoer reirao njen otac. U filmu Anna iz 1987. je nastupila sa 16 godina, bez ikakve veze sa njenim ocem. Nakon toga je nastupila u zadnjem nastavku mafijake triologije, Kum III, kao Mary Corleone (u ulozi koju je u zadnji trenutak napustila Winona Ryder jer se razbolila), ali su kritike bile tako negativne prema njoj da je odluila napustiti profesiju glumice. Igrala je kasnije malu ulogu u glazbenom spotu za Elektrobank od Chemical Brothers, koji je reirao njen tadanji suprug Spike Jonze. Kasnije je zapoela karijeru kao redateljica. Njen prvi (kratkometrani) film je bio Lick the Star iz 1996. Zatim je uslijedio cjeloveernji film Samoubojstvo nevinih u kojem je glumila Kirsten Dunst i koji je bio pozitivno primljen od kritike. No najvei je uspjeh doivjela nezavisnom humornom dramom Izgubljeni u prijevodu u kojoj je nastupio Bill Murray. Za taj film je dobila velike pohvale kritike te je osvojila Zlatni globus za najbolji scenarij. Za scenarij je osvojila i Oscara, ime je njena obitelj, Coppola, postala tek druga za redom u kojoj su tri generacije osvojile tu nagradu (prije nje je osvojio njen otac Francis Ford i njegov otac Carmine), iza obitelji Huston (Anjelica, John i Walter Huston). Uz to je postala prva amerika ena u povijesti nominirana za Oscara za najbolju reiju, i tek trea ena uope u toj kategoriji (nakon Line Wertmller iz Italije za film "Pasqualino Settebellezze" 1975. i Jane Champion iz Novog Zelanda za film "Piano" iz 1993.). 2006. je njena povijesna drama "Marija Antoaneta" nominirana za nagradu Zlatna palma u Cannesu, ali je inae naila na podvojen odjek kritike. Sofia je najavila da planira reirati operu Manon Lescaut za sezonu od 2009. do 2010. kod Opera de Montpellier. Privatni ivot [uredi] Sofia se 1999. udala za redatelja Spikea Jonzea, ali se od njega razvela nakon etiri godine. Navodno je Quentin Tarantino nakon toga imao kratkotrajnu vezu s njom, ali to se nije potvrdilo. Nakon toga se Sofia skrasila sa glazbenikom Thomasom Marsom sa kojim je dobila dvije keri, Romy, roenu 28. studenog 2006. i drugu roenu 2010. Izabrana filmografija [uredi] Glumica [uredi]

1971. - Kum 1974. - Kum 2 1983. - Autsajderi 1986. - Peggy Sue se udala

122

1990. - Kum 3 1992. - Into Monkey Zetterland 1999. - Ratovi zvijezda Epizoda 1 Fantomska prijetnja 2001. - CQ

Redateljica/scenaristica [uredi]

1999. - Samoubojstvo nevinih 2003. - Izgubljeni u prijevodu; Osvojen Oscar i Zlatni globus, nominacija za BAFTA-u 2006. - Marija Antoaneta 2010. - Negdje

Costa-Gavras Costa-Gavras (Loutra-Iraias, Grka, 13. veljae 1933.) je grko-francuski filmski redatelj, jedan od zaetnika i glavnih predstavnika europskog politikog filma. Roen je kao Konstantnos Gavrs u grkoj pokrajini Arkadiji. Njegov otac bio je tijekom drugog svjetskog rata lan ljeviarske Nacionalne oslobodilake fronte (EAM). Nakon srednje kole seli se u Francusku gdje studira pravo, te kasnije postaje naturalizirani Francuz. 1956. naputa studij prava i zapoinje pohaati Nacionalnu francusku filmsku kolu IDHEC, nakon ega postaje asistent redateljima Jeanu Gionu i Renu Clairu. 1965. reira svoj prvi film, Compartiment Tueurs. Filmovima Un homme de trop (1967.), koji obrauje tematiku drugog svjetskog rata u Francuskoj i posebno "Z" (1969.), optubom vojne diktature u Grkoj, koji je osvojio Oscara kao najbolji film na stranom jeziku, namee se kritici kao duboko angairani redatelj. Idue godine snima dramu L'Aveu, prikaz represije u prosovjetskoj ehoslovakoj u doba hladnog rata. 1973., vraa se tematici vojne dikature filmom tat de Sige, kojim optuuje ameriku podrku junoamerikim autoritarnim reimima. Nadahnut stvarnim dogaajima u Urugvaju za vrijeme diktature 1973.-1984., film je snimljen u ileu, neposredno prije vojnog udara 1973. Iz 1975. je film Section spciale, koji se bavi procesima u Viijskoj Francuskoj, dok se posebno istie viestruko nagraeni politiki triler Nestali iz 1982., koji takoer nadahnut stvarnim dogaajima, donosi intrigantni prikaz brutalnih metoda reima Augusta Pinocheta u ileu. 1989., uspjena drama Muzika kutija, pria je o nekanjenom zlonicu iz drugog svjetskog rata, i njegovom odnosu s vlastitom obitelji, dok se film Amen, iz 2002., bavi odnosom Vatikana i Nacistike Njemake. Tijekom karijere, Costa-Gavras je vie puta suraivao sa knjievnikom i scenaristom Jorgeom Semprnom i glumcem Yvesom Montandom. Costa-Gavras je bio predsjednik Cinmathque Franaise od 1982. do 1987., i ponovo od 2007. do danas. Njegova ena Michle Ray-Gavras filmska je producentica, dok su djeca Julie Gavras i Romain Gavras takoer filmski umjetnici. Izabrana filmografija [uredi]

Un homme de trop (1967.) "Z" (1969.) L'Aveu (1970.) tat de Sige (1973.) Section spciale (1975.)

123

Nestali (1982.) Muzika kutija (1989.) Amen (2002.) Eden l'ouest (2009.)

Kevin Costner Kevin Costner Kevin Michael Costner (Lynwood, Kalifornija,18. sijenja 1955.) ameriki filmski glumac i redatelj koji esto sam producira svoje filmove. Jedan je od rijetkih glumaca koji nikada nisu snimili niti jedan nastavak svojih najuspjenijih filmova ili uloga koje su ostvarili.

Biografija [uredi] Rani ivot [uredi] Roen je u Lynwoodu u Kaliforniji kao najmlai od trojice sinova Williama Costnera, elekriara, i Sharon Tedrick. Nenametljiv i tih kao osoba, ali ipak jedan od najprepoznatljiviih lica dananjeg Hollywooda, Kevin Costner proveo je djetinjstvo u stalnoj selidbi jer je to zahtijevao oev posao. Talentiranost i svestranost pokazuje ve kao djeak pjevajui u crkvenom zboru, piui poeziju i pohaajui satove kreativnog pisanja. U srednjoj koli nie uspjehe i poznat je kao nogometna, koarkaka i baseball zvijezda. Upisuje California State University u Fullertonu, gdje je 1978. diplomirao poslovni menadment. Costner je jo tijekom studija poeo pokazivati interes za glumu pa je poeo odlaziti na veernje satove glume, pet dana u tjednu. Kasnije je kratko radio za jednu kalifornjsku marketinku tvrtku. Tijekom sluajnog susreta s glumcem Richardom Burtonom, koji je s njim zapoeo razgovor, Burton ga je savjetovao da krene putem koji stvarno eli i ako je to gluma neka jednostavno postane glumac. U to se vrijeme Costner oenio Cindy Silvom, amerikankom portugalskog podrijetla. Uskoro je dao otkaz i zajedno sa suprugom otiao u Hollywood gdje je radio na ribarskim brodovima, kao voza kamiona te na turistikim vonjama ije su teme bili domovi slavnih. Tako je uspijevao prehranjivati sebe i suprugu, a uz to je obilazio i audicije. Karijera [uredi] Costner se 1983. pojavio u reklami za Apple Lisu. Dobio je ulogu u hitu Velika jeza. Snimio je nekoliko scena koje su planirane kao prisjeanja, ali izbaene su iz filma prije zavrne verzije. U filmu je glumio prijatelja koji je poinio samoubojstvo, oko ega se vrti cijela radnja filma. Ipak, on se u filmu pojavljuje samo u uvodnoj sceni kad ga pogrebnik odijeva za sahranu. Costner je bio prijatelj redatelja filma, Lawrencea Kasdana, koji mu je kasnije obeao ulogu u jednom od njegovih buduih projekata. Tako je Costner dobio glavnu ulogu u vesternu Silverado iz 1985. Dvije godine kasnije Costner e dobiti pravu priliku s filmovima Bez izlaza i Nedodirljivi (oba 1987.). Bejzbolska iskustva iz srednje kole pomogla su mu u dva baseball filma: Bull
124

Durham (1988.) i Polje snova (1989.). Oba filma su postigla znaajan uspjeh u blagajnama kina, pa se Costner mogao posvetiti reiranju. S budetom od 18 milijuna dolara odlazi snimati vestern bajku kakvu Hollywood nije godinama vidio, Ples s vukovima (1990.). Film je bio nominiran za 12 Oscara, a osvojio ih je sedam, meu kojima je dva Oscara dobio i Costner osobno - u kategorijama za najbolji film i za najboljeg redatelja, a Costnerova slava postala je neupitna. Sioux manjina mu je povodom filma darovala komad zemlje na kojem je sagradio golf teren. Zatim je snimio drugu kostimiranu epsku bajku, Robin Hood: Princ lopova (1991.) koji je takoer zabiljeio znaajan uspjeh u blagajnama kina. Iste godine glumi u hitu Olivera Stonea JFK (1991.), za koji mu je uloga bila ponuena tek kada je istu odbio Harrison Ford. inilo se da Costner ne moe pogrijeiti jer je i sljedei film, Tjelohranitelj (1992.), s poznatom pjevaicom Whitney Houston, gledajui novani dobitak, proao odlino. Ipak, dolo je i vrijeme kada mu je krenulo nizbrdo. Filmovi: Savreni svijet (1993.), Vodeni svijet (1995.) i Potar (1997.) doekani su s razoaranjem. 1997. e propustiti izvanrednu ulogu predsjednika SAD-a u blockbusteru Air Force One koja je bila pisana ba za njega. Costner je ak i sudjelovao u nastanku scenarija 1996. Morao je odustati od uloge zbog kanjenja filma Potar, pa je nazvao Harrisona Forda i ponudio mu ulogu koju je ovaj s oduevljenjem prihvatio, a kasnije je esto komentirao kako mu je neizmjerno zahvalan zbog toga. 1998. snimio je romantinu dramu Poruka u boci i ponovno se vratio ulozi omiljenog sportaa u filmu For Love of the Game. U uspjenom filmu Trinaest dana portretirao je Johna F. Kennedyja. Zadnji redateljski uradak u kojem ima i jednu od glavnih uloga je vestern Otvorena prostranstva (2003.), koji je bio hvaljen od kritike, ali nije postigao znaajniji financijski uspjeh. Privatni ivot [uredi] Rastao se od svoje prve ljubavi, Cindy Silva, s kojom ima troje djece i zaruio se s Christine Baumgartner 2003. Roditelj je jednog vambranog djeteta za koje mu je utvreno oinstvo krvnom pretragom i ija je majka Bridget Rooney. Filmografija [uredi]

Godina

Naslov

Uloga

Biljeke

Chasing Dreams

Ed

1982.

Nodna smjena

Frat Boy #1

Frances

Luther (ovjek u uliici)

125

Stacy's Knights

Will Bonner

Stol za petero 1983. Velika jeza

Mladenac

Alex

Scene izbrisane

Oporuka

Phil Pitkin

1984.

The Gunrunner

Ted

Fandango

Gardner Barnes, Groover

1985.

Silverado

Jake

Ameriki letai

Marcus Sommers

Sizzle Beach, U.S.A. 1986. Shadows Run Black

John Logan

Snimano 1974.

Jimmy Scott

Nedodirljivi 1987. Bez izlaza

Eliot Ness

Porunik Tom Farrell

1988.

Bull Durham

Crash Davis

1989.

Polje snova

Ray Kinsella

126

Osveta 1990. Ples s vukovima

Michael 'Jay' Cochran

Porunik Dunbar

Redatelj i producent

Madonna: Truth or Dare

On sam, nepotpisan dokumentarni film

1991.

Robin Hood: Princ lopova

Robin od Locksleyja Producent

JFK

Jim Garrison

Amazing Stories: Book One, epizoda: The Mission

Kapetan

Arhivski materijal

Oliver Stone: Inside Out 1992. Beyond 'JFK': The Question of Conspiracy

On sam

dokumentarni film

On sam

dokumentarni film

Tjelohranitelj

Frank Farmer

Producent

1993.

Savreni svijet

Robert 'Butch' Haynes

Stoljede filma

On sam

dokumentarni film

1994.

Wyatt Earp

Wyatt Earp

Producent

Rat

Steven Simmons

1995.

Vodeni svijet

Mariner

Producent i nepotpisani

127

redatelj

1996.

Tin Cup

Roy 'Tin Cup' McAvoy

Sean Connery, An Intimate Portrait 1997. Potar

On sam

dokumentarni film

Potar

Redatelj i producent

Poruka u boci

Garret Blake

Producent

1999.

Izmeu ljubavi i igre

Billy Chapel

Udri do kosti

Navija uz ring

2000.

Trinaest dana

Kenny O'Donnell

Producent

Kraa stoljeda 2001. Road to Graceland

Thomas J. Murphy

Murphy (glas)

Kratki animirani film

2002.

Dragonfly

Joe Darrow

2003.

Divlja prostranstva

Charlie Waite

Redatelj i producent

Druga strana bijesa 2005. uka se, uka

Denny Davies

Beau Burroughs

2006.

uvari mora

Ben Randall

128

2007.

Gospodin Brooks

Earl Brooks

Producent

George Cukor George Dewey Cukor (7. srpnja 1899. - 24. sijenja 1983.), ameriki filmski redatelj. ivot i karijera [uredi] Cukor je roen u New Yorku u obitelji maarsko-idovskih imigranata, Victora F. i Helen Cukor. (Njegovo ime na maarskom znai eer). Kao tinejder je bio zaluen kazalitem te esto markirao s nastave kako bi prisustvovao poslijepodnevnim matinejama. Nakon mature, 1916., godinu dana je proveo u studentskom vojnom kampu. Poslije toga se zaposlio u kazalitu kao pomonik scenografa u Chicagu. Nakon trogodinjeg iskustva, 1920. je osnovao vlastito repertoarno kazalite u Rochesteru, New York, te je tamo radio sljedeih sedam godina. Zatim se vratio na Broadway gdje je radio s glumicama kao to su Ethel Barrymore, Dorothy Gish, Estelle Winwood i Jeanne Eagles. Kad je Hollywood poeo regrutirati talente iz njujorkog kazalita za zvune filmove, Cukor se odazvao pozivu i preselio se tamo 1929. Prvo je bio redatelj dijaloga u studiju Paramount Pictures za film River of Romance (1929.), nakon ega je slijedio Na zapadu nita novo (1930.) za Universal Pictures. Zatim je bio jedan od redatelja na tri filma u Paramountu prije nego to je krenuo u solo karijeru, reiravi film Tarnished Lady (1931.). Cukor je napustio Paramount nakon pravnog sukoba, to ga je stajalo otkaza s filma One Hour With You (1932.), pa je krenuo reirati za Davida O. Selznicka u studiju RKO Pictures. Cukorova karijera je procvjetala u RKO-u gdje je reirao niz impresivnih filmova kao to su What Price Hollywood (1932.), A Bill of Divorcement (1932.), Veera u osam (1933.), Male ene (1933.), David Copperfield (1935.), Romeo i Julija (1936.) i Camille (1937.). U to vrijeme, Cukor je stekao reputaciju redatelja koji moe od glumica izvui izvanredne izvedbe pa je postao poznat kao "enski redatelj", nadimak koji nije volio. Jedna od njegovih omiljenih glumica bila je Katharine Hepburn, koja je debitirala u A Bill of Divorcement, iji su izgled i osobnost ostavljali efove RKO-a u nedoumici kako je iskoristiti. Cukor je reirao mnoge njezine uspjene filmove, a postali su dobri prijatelji i izvan seta. Cukora je 1937. David O. Selznick angairao za reiju filma Zameo ih vjetar pa je ovaj proveo dvije godine obavljajui preprodukcijske poslove te provodio mnoge sate trenirajui Vivien Leigh i Oliviju de Havilland, zvijezde filma. Cukor je zamijenjen manje od tri tjedna prije poetka snimanja, ali je nastavio trenirati Leigh i de Havilland izvan seta. Nakon Prohujalo s vihorom, Cukor je reirao ene (1939.), popularni film poznat po tome to su sve uloge bile enske, i Priu iz Philadelphije (1940.), s Katharine Hepburn u glavnoj ulozi. Snimio je i Dvolinu enu (1941.) s Gretom Garbo, njezin posljednji film prije glumakog umirovljenja. etredesete su bile desetljee pogodaka i promaaja za Cukora. U promaaje se ubrajaju Dvolina ena, kao i Her Cardboard Lover (1942.), s Normom Shearer u glavnoj ulozi.
129

Meutim, vie je uspjeha postigao s filmovima kao to su ensko lice (1941.) s Joan Crawford, Plinsko svjetlo s Ingrid Bergman i Charlesom Boyerom, i Adamovo rebro (1949.) s Katharine Hepburn i Spencerom Tracyjem. Cukorova reputacija kao glumakog redatelja se nastavila i pomogla nekim glumcima da osvoje Oscara. James Stewart osvojio je nagradu za glavnog glumca u Prii iz Philadelphije, Ronald Coleman istog Oscara za Dvostruki ivot (1947.), a Judy Holliday je dobila Oscara za najbolju glumicu za film Juer roena (1950.). 1954. je Cukor snimio svoj prvi film u boji, Zvijezda je roena, u kojem je nastupila Judy Garland, kojoj je ta uloga oivila karijeru. 1962. je reirao nesretni Something Got to Give. Produkcija je bila naporna, a Cukor se ponaao neprijateljski prema zvijezdi filma, Marilyn Monroe. Monroe je pronaena mrtva u svom domu u Los Angelesu nekoliko mjeseci nakon to je produkcija poela, a film nikad nije dovren. Dvije godine poslije, Cukor je osvojio Oscara kao najbolji redatelj, za My Fair Lady (1964.), za koji je Rex Harrison dobio Oscara za najboljeg glumca. Nastavio je reirati do svojih osamdesetih, a reirao je svoj posljednji film, Bogati i slavni (1981.), s Candice Bergen. Bila je "javna tajna" u Hollywoodu da je Cukor bio homoseksualac. Cukor je bio i poznati bon vivant; u doba procvata Hollywooda njegov dom je bilo mjesto nedjeljnih zabava, a njegovi gosti su uvijek znali da e nai zanimljivo drutvo, dobru hranu i prekrasnu atmosferu kad bi ga posjeivali. Cukorovi prijatelji su mu bili od ogromne vanosti, a dom mu je bio pun njihovih fotografija. Stalni posjetioci su bili Katharine Hepburn i Spencer Tracy, Joan Collins i Douglas Fairbanks, Lauren Bacall i Humphrey Bogart, Claudette Colbert, Marlene Dietrich, Laurence Olivier i Vivien Leigh, Richard Cromwell, Judy Garland, Noel Coward, Cole Porter, James Whale, Edith Head i Norma Shearer, posebno nakon smrti njezina prvog mua, Irvinga Thalberga. Cukor je umro 24. sijenja 1983. u dobi od 83 godine. Pokopan je na groblju Forest Lawn u Glendaleu, Kalifornija. Izabrana filmografija [uredi]

A Bill of Divorcement (1932.) What Price Hollywood? (1932.) Veera u osam (1933.) Male ene (1933.) Sylvia Scarlett (1935.) Camille (1936.) Romeo i Julija (1936.) Praznik (1938.) ene (1939.) Pria iz Philadelphije (1940.) Susan i Bog (1940.) Dvolina ena (1941.) ensko lice (1941.) Plinsko svjetlo (1944.) Dvostruki ivot (1947.) Edward, moj sin (1949.) Adamovo rebro (1949.)

130

Juer roen (1950.) Pat i Mike (1952.) Glumica (1953.) Zvijezda je roena (1954.) Chapmanov izvjetaj (1962.) My Fair Lady (1964.) Justine (1969.) Plava ptica (1976.) Bogati i slavni (1981.)

Michael Curtiz Michael Curtiz Rodno ime Roenje Man Kertsz Kaminer

24. prosinca 1886. Budimpeta, Austro-Ugarska (danas Maarska) 10. travnja 1962. Smrt Hollywood, Kalifornija Lucy Doraine (1918.-1923.) Supruga/e Lili Damita (1925.-1926.) Bess Meredyth (1929.-1962.) [otkrij]Nagrade Portal o ivotopisima

Michael Curtiz (Budimpeta, 24. prosinca 1886. - Hollywood, 10. travnja 1962.), maarskoameriki filmski redatelj. Reirao je oko 50 filmova u Europi i vie od stotinu u Americi, a meu najboljima su Pustolovine Robina Hooda, Aneli garava lica, Casablanca, Yankee Doodle Dandy i Bijeli Boi. Proslavio se u zlatno doba studija Warner Bros. u tridesetima i etrdesetima gdje je zaradio reputaciju uspjenog redatelja, ali i postao poznat po zahtjevnosti na setu. Karijera mu se nala u silaznoj putanji krajem etrdesetih kad se pokuao odvojiti od studija i pokuati s neovisnom produkcijom, ali je nastavio raditi sve do smrti. Sadraj Rani ivot [uredi] Curtiz je roen kao Man Kertsz Kaminer u idovskoj obitelji u Budimpeti, u Maarskoj (tada Austro-Ugarska). Tvrdio je da se rodio 24. prosinca 1886. I datum i godina su diskutabilni: jednom je rekao kako je pobjegao od kue kako bi se pridruio cirkusu te da je bio lan maarske maevalake reprezentacije na Olimpijskim igrama 1912., ali ini se ipak da je odrastao u konvencionalnoj obitelji koja je pripadala srednjem staleu. Pohaao je sveuilite Markoszy i Kraljevsku akademiju kazalita i umjetnosti u Budimpeti, nakon ega
131

je 1912. poeo s glumakom i redateljskom karijerom kao Mihly Kertsz u Maarskom narodnom kazalitu. Detalji o njegovoj ranoj redateljskoj karijeri su oskudni te nije jasno kakvu je ulogu igrao u reiranju nekoliko ranih filmova, ali zna se da je reirao barem jedan film prije nego to je proveo est mjeseci u danskom studiju brusei svoje vjetine. Poetkom Prvog svjetskog rata kratko je sluio u artiljeriji austro-ugarske vojske, ali se 1915. vratio reiranju. Te ili sljedee godine se prvi put oenio, s glumicom Lucy Doraine; par se razveo 1923. God. 1918. Curtiz je u Dubrovniku reirao film Dama sa suncokretom, prema istoimenoj drami Iva Vojnovia. Curtiz je 1919. napustio Maarsku kad je filmska industrija nacionalizirana, a ubrzo se smjestio u Beu. Snimio je bar 21 film za studio Sascha Films, meu kojima i biblijske spektakle Sodoma i Gomora (1922.) i Die Sklavenknigin (1924.). Kad je objavljen u Americi, film Moon of Israel je privukao Jacka Warnera, koji je angairao Curtiza za svoj studio s namjerom da reira slian film za Warner Bros., Noina arka, koji je konano snimljen 1928. Curtizov drugi brak, opet s glumicom, Lili Damitom, trajao je samo od 1925. do 1926. Kad je otiao u Ameriku, Curtiz je ostavio iza sebe bar jednog nezakonitog sina, za kojeg je plaao alimentaciju. Karijera u SAD-u [uredi] Curtiz je u SAD stigao 1926., gdje je uzeo anglizirano ime 'Michael Curtiz'. Ostvario je dugu i plodnu holivudsku karijeru, reirajui vie od 100 filmova raznih anrova. Tijekom tridesetih, Curtiz je esto snimao po etiri filma u jednoj godini, iako esto nije bio jedini redatelj na ovim projektima. Sredinom tridesetih je poeo iznimno uspjeni ciklus pustolovnih filmova s Errolom Flynnom u glavnoj ulozi, meu kojima su Captain Blodd (1935.), The Charge of the Light Brigade (1936.), Pustolovine Robina Hooda (1938.), Dodge City, The Private Lives of Elizabeth i Essex (1939.), The Sea Hawk i Santa Fe Trail (1940.). Poetkom etrdesetih, Curtiz je postao prilino bogat, zaraujui 3,600 dolara tjedno i posjedovavi vrijedno imanje, s igralitem za polo. Jedan od njegovih estih polo suigraa bio je Hal Wallis, koji je upoznao Curtiza po njegovu dolasku u zemlju, te su dvojica razvili vrsto prijateljstvo. Wallisova ena, glumica Louise Fazenda, i Curtizova trea ena, Bess Meredyth, glumica i scenaristica, bile su dobre prijateljice prije nego je Curtiz oenio Meredyth 1929. Curtiz je esto bio nevjeran te je esto varao enu na setu s raznim statisticama; Meredyth ga je jednom nakratko ostavila, ali su ostali u braku do 1961., malo prije Curtizove smrti. Pomagala mu je na scenarijima ili u vezi engleskog kojeg nije najbolje razumio, a esto ju je zvao na telefon za savjet kad bi se tijekom snimanja javio kakav problem. Njegova najbolja djela iz etredesetih su Morski vuk (1941.), Casablanca (1942.) i Mildred Pierce (1945.). Tijekom ovog perioda je reirao i pro- sovjetski propagandni film Mission to Moscow (1943.), koji je snimljen na zahtjev predsjednika Franklina D. Roosevelta kako bi pomogao ratnim naporima. Druga najbolja Curtizova postignua bila su etiri keri (1938.), Yankee Doodle Dandy (1942.), ivot s ocem (1947.), Mladi s trubom i The Breaking Point (1950.).

132

Dok je Curtiz pobjegao iz Europe prije dolaska nacizma, drugi lanovi njegove obitelji nisu bili te sree. Obitelj njegove sestre poslana je u Auschwitz, gdje su umrli njezin mu i troje djece. Curtiz je dio plae uplaivao u Europski filmski fond, humanitarnu organizaciju koja je pomagala europskim izbjeglicama da se probiju u amerikoj filmskoj industriji. Krajem etredesetih je postigao dogovor s Warnerima po kojem e studio i njegova vlastita produkcijska kua dijeliti trokove i profit njegovih buduih filmova. Ti filmovi su proli loe, meutim nije jasno je li tome razlog bila kriza u filmskoj industriji u tom periodu ili Curtiz koji "koji nije znao oblikovati cjelokupni film". Kako bilo, kao to je sami Curtiz rekao, "Cijenjen si dok donosi novac na box-officeu. Sljedei dan te bace na margine." Dugogodinje partnerstvo izmeu redatelja i studija pretvorilo se u otru sudsku bitku. Nakon to je prekinuta njegova veza s Warnersom, Curtiz je nastavio reirati kao slobodnjak od 1954. pa nadalje. Njegov posljednji film, Komanerosi objavljen je manje od godinu dana prije nego to je umro od raka 10. travnja 1962. Pokopan je na groblju Forest Lawn Memorial Park u Glendaleu, Kalifornija. Curtiz je uvijek bio jako aktivan: dugo je radio, bavio se s nekoliko sportova u slobodno vrijeme, a esto su ga nalazili kako spava pod hladnim tuem. Nije podnosio glumce koji su ruali vjerujui kako nee imati energije za rad poslijepodne. Druga strana takvog ponaanja bilo je esto beutno ponaanje: Fay Wray je rekla, 'Mislila sam kako on nije kost i koa, nego da je sastavni dio kamere". Meu veinom kolega nije bio popularan: "bio je poznat kao arogantan perfekcionist". Veinu je gorine uvao za svoje podreene, a ne za zvijezde, esto se svaajui sa svojim tehniarima, a jednog je statista otpustio rijeima, "Jo malo nadesno. Jo. Jo. Sada si van scene. Idi kui." Imao je openito nisko miljenje o glumcima, rekavi da je gluma "pedeset posto trik. Drugih pedeset posto bi trebali biti talent i sposobnost, iako rijetko jesu." Bez obzira na sve, nikad nije vrijeao sve: prema Ingrid Bergman se odnosio ljubazno na setu Casablance, dok je Claude Rains rekao kako ga je uio razlici izmeu filmske i kazaline glume, ili, "to ne treba raditi ispred kamere". Curtiz se cijeli ivot borio s engleskim jezikom, a postoje mnoge anegdote o njegovim grekama. Zbunio je scenografa Casablance zahtijevajui 'pudla', dok je zapravo htio lokvu vode (poodle - puddle). David Niven je toliko volio Curtizovu frazu "dovedite prazne konje" (za "dovedite konje bez jahaa") da ju je iskoristio za naslov drugog sveska svojih holivudskih memoara. Kritike [uredi] Curtizov rad je zavrijedio relativno malo pozornosti od strane filmskih kritiara: njegova fenomenalna produktivnost i raznolikost uinka inile su se kao suprotnost autorskoj teoriji (da filmski redatelji stvaraju filmove koji odgovaraju njihovoj vlastitoj kreativnoj viziji). Meutim, ove karakteristike bile su klasine za studijski sustav u kojem je Curtiz radio; kao to je novinar Aljean Harmetz napisao, "gotovo svaki film Warner Brosa. je bio iznimka u odnosu na autorsku teoriju". Curtiz je bio odlian studijski redatelj, koji se isticao na setovima, ali nije mogao preuzeti veu kontrolu nad filmovima, kao to je radio od kraja etredesetih nadalje. Sidney Rosenzweig kae kako je Curtiz imao svoj osobit stil, koji se ustalio s vremenom kad se doselio u Ameriku: "snimke s viskokih kranova kako bi doarao okolinu; neobini kutevi kamere i kompleksne kompozicije u kojem su likovi esto uokvireni fizikim objektima; puno pokreta kamere; subjektivne snimke, u kojem kamera postaje oko junaka; i kontrastna igra
133

svjetla i sjene." Ovaj stil nije bio samo vizualan, nego je imao i efekte osvjetljivanja junakova odnosa sa svojom okolinom; esto je ta okolina zla sudbina koja je zadesila junaka. Ta sudbina tada prisiljava "moralno podijeljenog" protagonista da napravi moralnu odluku. Dok Rosenzweig prihvaa injenicu da gotovo svaki film ima takve moralne dileme, Curtizova je redateljska odluka koje e elemente staviti u centar pozornosti svojih filmova, mada ee na emocionalnoj, a ne intelektualnoj razini. Nagrade [uredi] Curtiz je zaradio etiri nominacije za Oscara za najbolju reiju: prije nego to je pobijedio s Casablancom 1943., bio je nominiran za filmove Yankee Doodle Dandy 1943., Aneli garava lica i etiri keri 1938. Izabrana holivudska filmografija [uredi]

Zbogom opet (1933.) Mistery of the Wax Museum (1933.) The Kennel Murder Case (1933.) Jimmy the Gent (1934.) Pustolovine Robina Hooda (1938.) Aneli garava lica (1938.) Dodge City (1939.) The Private Lives of Elizabeth and Essex (1939.) Santa Fe Trail (1940.) Virginia City (1940.) The Sea Hawk (1940.) Morski vuk (1941.) Casablanca (1942.) Yankee Doodle Dandy (1942.) Mildred Pierce (1945.) No i dan (1946.) Ther Breaking Point (1950.) I'll See You in My Dreams (1950.) Bijeli Boi (1954.) Egyptianin (1954.) King Creole (1958.) Pustolovine Hucklberryja Finna (1960.) Komanerosi (1961.)

134