You are on page 1of 9

Velikosrpstvo u patnalonama od dinsa Osvrt na kohezivne elemente popularne kulture u Srbiji

Pie: Ana Milanovi

Pre svega, moram da se zapitam ta je to kultura? Da li je to neto to nastaje odozdo na gore, ivljena energija radnike klase i izraz otpora, ili je pak u pitanju ideoloki planirano demonstriranje moi kroz lako svarljive elemente "kulture sa malim k", kroz politiki estetizovanu ideologiju upakovanu u und literaturu koja se plasira na trafikama i benzinskim pumpama, turbo-folk muziku koja "prodaje" univerzalne emocije, navijake rituale i uopte umetnike izraze u potpunosti osloboene Benjaminove aure, jednostavno smetene u domen profanog? Moda su Leo Lovental i Montenj bili u pravu kada su "osudili" masovnu kulturu jer, kako mi se ini, ona je nita drugo do instrument za oblikovanje gline kako bi se ukalupila u model razvoja nacionalne svesti, pri emu Berk to izdvaja kao jedan od osnovnih zadataka kulture jednog naroda. Nacionalna svest je samo jedan od delova koji se sklapaju na politikoj pokretnoj traci, ali se demonstrira kroz prividnu polisemiju koja se na kraju dana uvek svede na isto jaz izmeu ne-vladajue (radnike) i vladajue klase se posredstvom popularne kulture ne smanjuje ve postaje sve dublji1, uprkos ueu narodnih masa u sva tri aspekta2 koja po Rejmondu Vilijamsu definiu jednu kulturu. Dejvid Gracijan pie da su i naini na koji se ljudi odevaju, ureuju domove i pripremaju svoju hranu sastavni deo kulture, nain na koji formiraju svoje simbole i pridaju im znaenja koja su nita drugo do konstrukti drutva, pri emu je sve to otelovljeno u poznatoj formi sa kojom moe da se izgradi intiman odnos, i ja verujem da je upravo to mesto na kome popularna kultura izvire mesto bliskosti sa simbolima proisteklih iz ekonomsko-drutvenih odnosa koji se kriju pod platom impotentne tradicije3. To me dalje usmerava na stranu marksistike tradicije, na kojoj je
1 2

Moda zbog toga to intelektualne elite jo uvek pripadaju Kulturi? 1) da oznai umetnosti i umetnike aktivnosti, zatim 2) uene, pre svega, simbolike odlike odreenog naina ivota, i, konano, 3) sam proces razvoja. 3 Tradicija je impotentna jer je kultura dinamina tvorevina, konstrukt koji se rui i nadograuje sa svakom novom nadolazeom ili generacijom koja nestaje. Dokaz podsticanje sekularizma u socijalizmu, naglaavanje znaaja religije u "demokratiji".

jasno da su forma i razvoj kulture uslovljeni klasnim poloajem. Suprotno Hegelovom stavu, "Marks je pisao da svest ljudi ne odreuje njihovo drutveno bie, ve da njihovo drutveno bie odreuje njihovu svest.4 Verujem da je kultura najbezbednije mesto (toliko oigledno da niko iz "ciljne grupe" ne osea sumnju) demonstriranja vladajue ideologije sa jedne strane je to izgradnja nacionalnog duha putem simbola koji ujedinjuju i podgrevaju patriotizam i elju za ouvanjem nukleusa srpskog drutva, kroz mnogobrojne prakse kao to su odlasci u crkve, u fabrike na posao, kole (Gramijev ideoloki aparat), na stadione radi velikog derbija koji je opet forma koja nudi jo dublji i novi oseaj pripadnosti, a zatim i na koncerte, predstave i televizijske emisije gde se kroz euforiju trenutka stie neponovljivi oseaj zajednitva, koji bar na momente kreira homogenu publiku i prevazilazi klasne razlike koje mogu samo trenutno da se sakriju demokratizovanim aktivnostima "za sve" ali sutinski ostaju tu jer su zapravo osnova nastanka kulture u Srbiji, ili u bilo kom drutvu sa razvijenom trinom ekonomijom. U takvim drutvima je sve roba5, to je primenljivo na sve forme kulture jer se sve mogu prodati, a "re je o tome da ekonomski sistem odreuje masovnu proizvodnju i masovnu potronju, ideoloki reprodukuje sebe u robi koju proizvodi...roba je materijalizovana ideologija"6 i ba zbog toga ne mogu da poverujem u tvrdnju da popularna kultura nastaje "odozdo na gore" i da je narodska i ivljena. Ona jeste ivljena kultura u smislu da igramo po pravilima igre za koju i ne znamo da postoji, verujui da naim potezima ne upravlja "nevidljiva ruka" ve mi sami. Sa druge strane to je nastojanje da se ideoloki zamaskira stvarna slika sveta i umesto nje se umetne transformisana ekonomska eksploatacija, koja nam nee poruiti da postoji velika nejednakost u tome kako drutvo gleda na pripadnike radnike klase u odnosu na pripadnike intelektualne elite hegemonije, ve se "injenica da postoji ekonomska eksploatacija skriva i

Dubravka uri, Diskursi popularne kulture deo Klasini marksizam, FMK, Bograd 2011, str. 31-55. 5 Marksistika fetiizacija robe: Svaka stvar (materijalna/nematerijalna) nastala kao proizvod ljudskog rada, postaje roba tek u domenu drutvene razmene, pri emu je roba ekvivaletna reprezentaciji vrednosti. Ljudi se vezuju za robu za koju veruju da e im nadomestiti nedostatke u drugim aspektima ivota. 6 Don Fisk, "Amerika u dinsu", prevod s engleskog Zoran Paunovi, iz Don Fisk, Popularna kultura, prevod s engleskog Zoran Paunovi, Clio 2001, str. 8-30

priom o trinoj suverenosti i jednakosti kojom nas uveravaju da smo svi mi potroai"7, u ovom sluaju potroai popularne kulture koja je drutveno sveproimajua. Upravo radi prikrivanja odnosa /kako intelektualne, tako i ekonomske/ moi, kroz interesnu mreu se proputaju "univerzalne" vrednosti zasnovane na kvazi-tradiciji8, a koje se kanaliu kroz religiju, porodine vrednosti, imid "balkanca mujaka" odbijanje enskog i oblikovanje u pokorno ensko, poistoveivanje sa idolima (Ceca, Draa, Tesla, ini, Nole..itd) sa nadom u uspeh i bolje sutra bez ekonomske krize, /nedoivljeni srpski san/ ali i viegodinje kolektivno nezadovoljstvo reimom koji smo mi sami izabrali. Moglo bi se rei da je srpska popularna kultura poput diskursa koji sistem dozvoljava, ali sa ciljem pozicioniranja i kontrolisanja u mrenom sistemu odnosa diskursa moi, o kojima pie Fuko. Popularna kultura, naizgled, nam daje slobodu9 jer, uslovno reeno, ravnopravno uestvujemo u svim anrovima drutvenih aktivnosti (politika, sport, religija, umetnost, kulinarstvo, moda i trendovi..itd) iz kojih ona proizilazi, to zapravo maskira sliku sveta u kom deluje dominantna intelektualna snaga vladajue klase. Sutinski, ona "izraava odnose moi, i zato je Marks istakao da su ideje vladajue klase u svakom periodu vladajue ideje, tj. klasa koja je dominantna materijalna snaga u drutvu istovremeno je njena dominantna intelektualna snaga"10. "Zna me, znam te" Sa predumiljajem upotrebljavam ovu krilaticu koja je esto koriena pri vrnjakom nadmetanju, epurenju i demonstriranju moi na odreenom nivou, a koja vue korene iz jednog od najreprezentativnijih izdanaka domae popularne kulture, filma "Rane", ba zbog toga to se moe preneti i u odnos koji postoji izmeu konzumenta/konzumentkinje sa jedne strane i popularne kulture sa druge: "Da bi se kultura shvatila, mora da bude otelovljena u nekoj prepoznatljivoj formi"11.
7

Dubravka uri, Diskursi popularne kulture deo Klasini marksizam, FMK, Bograd 2011, str. 31-55. 8 "Prvi i osnovni proces u kulturi jeste tradicija, koja tei nemoguem: da postigne drutvenu nepromenjivost"(Ugo Fabijeti, Roberto Maligeti, Vinenco Matera, Uvod u antropologiju: Od lokalnog do globalnog, prevela s italijanskog Mirela radosavljevi, Clio 2002.)
9

Kakvu Fiskovi studenti oseaju kada nose dins Dubravka uri, Diskursi popularne kulture deo Klasini marksizam, FMK, Bograd 2011, str. 31-55 11 David Grazian, Mixed it Up Popular Culture, Mass Median and Society, W.W. Norton, 2010.
10

Ne moemo da oekujemo da prosean Srbin ili Srpkinja uivaju simboliku performansa, eksperimentalne poezije ili konceptualnih dela, ili da zahtevamo da se zbog toga odreknu narodske, puanske estetike i vinu se u neto njima sasvim nerazumljivo a istovremeno neinteresantno zbog nemogunosti da se identifikuju. Upravo zbog toga to je veinski deo drutva nezainteresovan (velikim delom uslovljeno drutveno-politikim-ekonomskim kontekstom12), ali i u nemogunosti da se nosi sa velikim K, nastaje meavina koja se naziva srpskom tradicijom, nasleem nazovite ga kako god elite, ali poenta e biti ista potreba za simbolikim poretkom u kome konzumenti popularne kulture mogu da se prepoznaju, pozicioniraju i osete "svojim i slobodnim". Zbog toga verujem da je jedan od najsnanijih kohezivnih agenasa upravo turbo-folk. Taj anr je nastao na poliseminom kosturu, prikupljao je elemente zapadne i istone kulture koji su se sreli sa domaim melosom, sistemom vredosti i stilom ivota, i kreirao posebnu neformalnu atmosferu koja omoguava ljudima da se oseaju prirodno i "slobodno, da budu svoji" to je isti efekat koji je dins pruao Fiskovim studentima. Klasne razlike nestaju dok se zagrljeni, razgaljeni gosti kafane vesele uz turbo-folk hitove, sluaoci i sluateljke se identifikuju sa tekstom pesama ili izvoaima, bez napora da izraze svoju nacionalnu pripadnost jer ona je tu oigledna, dolazi do stvaranja sredine u kojoj se pojedinci i pojedinke oseaju dobro, ak sjajno, u tom paru farmerki, jer su pronali "svoje mesto" i oseaju se "ba kao kod kue". Turbo-folk je nain ivota jer je proet simbolima neophodnim za identifikaciju i pozicioniranje srpskog naroda u okviru istorije: "Ljudi poseduju sposobnost simbolizacije koja je osnova njihovog kulturnog postojanja"13. "Mogu samo da nas mrze oni to nas ne vole" Upravo zbog gore navedenog, verujem da je ujedinjujui element srpske kulture upravo "velikosrpstvo" koje je sastavljeno od mnotva sitnijih diskursa koji se u njega ulivaju, a koje sa jedne strane moe imati viktimoloki karakter, sa velikom dozom "Kalimero nepravde" koja je vekovima pritiskala srpsku naciju na geopolitikoj vetrometini, dok sa druge strane moe znaiti i uzdizanje Srba i Srpkinja kao "nebeskog naroda", prkosnog i snanog, koji sa "verom u Boga14"
12

Iako su nam ista graanska prava svima zagarantovana, na primer pojam diskursa ne znai isto meni, studentkinji komunikologije sa privatnog fakulteta, i romkinji koja ivi u kartonskoj kutiji ispod mosta. 13 Dubravka uri, Diskursi popularne kulture deo Kultura ta je to?, FMK, Bograd 2011, str. 13-15 14 Jo jedan znaajan ujedinjujui element popularne srpske kulture

svetu poruuje sledee: "ne moe nam niko nita, jai smo od sudbine"15, to je opet jo jedna krilatica koja potie iz ogromnog sastavnog dela domae popularne kulture, odnosno iz istoimene pesme turbo- folk anra. U skorijoj praksi to primeujem i kroz diskurse "Kosovo je Srbija" koji ne jenjava budui da je veoma bitan deo identiteta mnogih graana i graanki, kao i "Nole #1" koji se moe smatrati jednako vanim, jer u najnovijim delovanjima, ak bez ikakvog pokuaja subliminalnog efekta, besramno hipnotie porukom "Svaki moj uspeh je i va"16 jasno gradei jo jednog od idola nove generacije koji zauzima mesto koje je nekada pripadalo, na primer, Aleksandru oreviu ili Vladu Divcu, a na kome primalac poruke eli da se nae17. To me dalje usmerava na injenicu da su sport i navijake grupe, posebno kada se radi o fudbalu, znaajan ujedinjujui element Srbije, a posebno je interesantan fenomen koji se od poetnog "da komiji crkne krava", u stadionskoj estetici transformisao u neizmernu radost kada suparniki tim izgubi, koja je mnogo veih razmera nego kada "na" tim pobedi. "eno, donesi mi lavor, operi mi noge!" Iako se veina drutava organizuje po principu patrijarhata, ini mi se da u Srbiji to poprima patoloki oblik potrebe za dokazivanjem mukosti koje se deava na svim poljima drutvenog ivota. Naglaava se maoizam, status "mujaka lovca" koji kod kue ima savrenu poslunu enu (bez prava na pobunu, stav, odbijanje) i jednako posluno dete sa svim peticama, koga na stolu saeka posluen ruak, beli stolnjak i savreno ispeglana koulja18. Primeujem da je takav odnos prema devojci/supruzi vrlo esto prikazivan i u ostvarenjima popularne kulture poev od knjievnosti (sva dela autorke sa pseudonimom Mir-jam) i u televizijskim serijama (Selo gori a baba se elja, Sreni ljudi, Bolji ivot, Ranjeni orao...itd) tako da nije udno to postaje sastavni deo nacionalnog identiteta "Balkanaca", ali istovremeno i opravdanje koje neretko izlazi i iz usta same ene, konzumentkinje tih sadraja.

15 16

http://www.youtube.com/watch?v=YzYgdP2mi_8 http://www.mts.telekom.rs/index.php/vesti_detaljno/items/posalji-i-ti-poruku-novaku.635.html

17

Popularna kultura se odnosi na ikone ili medijske proizvode koji su globalno iroko rasprostranjeni i lako se prepoznaju (makar ih ne voleli ili ih ismevali) irom sveta. (David Grazian, Mixed it Up Popular Culture, Mass Median and Society, W.W. Norton, 2010.) 18 Iako ovo zvui kao pokuaj karikiranja, takav primer sam videla u sopstvenoj kui u odnosu oca prema majci, kao i u bliskoj okolini meu prijateljima i roacima;

"Zelenija je trava u komijskoj avliji" Debor pie da je "vreme potronje slika, medijuma svih roba, istovremeno i polje u kojem potpuno dolaze do izraaja instrumenti spektakla i cilj koji oni globalno predstavljaju, stecite i olienje svake pojedinane potronje: znamo da se uteda vremena kojoj moderno drutvo neprestano tei bilo da je re o brzini prevoza ili o supi iz kesice na kraju svodi na to da proseni Amerikanac gleda televiziju tri do est sati dnevno"19 to se moe rei i za prosene graane i graanke Srbije. Nakon marksistikog otuenja od procesa rada koje se odvija tokom 8h radnog vremena, oni ekaju da se zavri rad i da pone slobodno vreme, ivot, koji mogu da utroe gledajui televizijski program i jedui "GMO virle iz mesare Matijevi"20, budui da im klasna pozicija vie i ne dozvoljava. Televizijski trend, koji vie uopte nije nov u domaoj (ne)kulturi, jeste mahnito gutanje rijaliti programa svih vrsta koji gledaocima i gledateljkama pruaju oseaj olakanja to oni nisu na mestima uesnika, uzbuenja koje oni nemaju u sopstvenom ivotu, ili likovanja zbog pobeda koje nisu sami ostvarili. "Vrlo bitno kod ovog ou programa je to pripada posebnom televizijskom anru koji ima za cilj ne samo da reprodukuje realnost, ve je ini smislenom reprodukuje je na taj nain da ona postane lako shvatljiva"21 to me opet vraa na tezu Dejvida Gracijana da radi shvatanja, kultura mora da bude otelovljena u prepoznatljivoj formi, u formi nad kojom uesnici i uesnice popularne kulture mogu da budu dominantni ili da se sa njom poistovete. "Gospodi pomiluj" Neizostavan kohezivni deo u domaoj kulturi svakako jeste pravoslavlje, koje se ujedno i smatra ujedinjujuim elementom nacije ali i sastavnih elija te nacije porodice, to se opet transponuje u domen odnosa mu/ena, roditelji/deca, pojedinac/okruenje. Neizostavni artefakti poput sve popularnijih varijacija u kreiranju brojanica, krstia, ukrasa na slavskom kolau i redizajniranih slika svetaca koje vie nisu samo na kunim ve i na Facebook zidovima, generiu znaajan profit upravo zato to hrane potrebu za zajednitvom, prepoznavanjem i prihvatanjem.

19

Gi Debor, Drutvo spektakla, anarhija/ blok 45, Porodina biblioteka br. 4 Drugo izdanje, radna verzija, 2004.
20 21

http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/110261/Genetska-hrana-masovni-ubica John Fiske, Television culture, 1987.

Pravoslavna srpska religija prua oseaj pripadnosti istom cilju, diskursu ispravnosti i dobrog ivljenja, ali sa druge strane gradi i konstrukciju u kojoj pojedinci i pojedinke nisu priznati kao reprezentativni lanovi drutva, ukoliko se deklariu kao ateisti, agnostici, katolici, muslimani..itd. Uprkos snanoj socijalistikoj sekularnoj tradiciji iz prethodnog veka, ovaj vid zajednitva je danas iroko rasprostranjem to je jo jedan oigledan dokaz ispisivanja i upisivanja nove tradicije u staru matricu, a opet i jo jedna potvrda njenog nepostojanja antagonizam u kakvom se nalazi i sama popularna kultura koja je u svim klasno podeljenim drutvima duboko kontradiktorna - "popularna kultura protivrei sama sebi"22. Zakljuak Nakon svega navedenog, smatram da je najvaniji ujedinjujui element u srpskoj kulturi upravo potreba za zajednitvom, koje je istovremeno inadijski i prkosno nastrojeno prema ostatku sveta, kao i poteba za naglaenim nacionalnim indentitetom na svim poljima. Odnosi u porodici, braku, drutvu i politici su definisani koliinom "srpskog" koje nosimo u sebi, a u zavisnosti od doze, to se oitava u izboru muzike, omiljenog sporta i tima, redovnih ili neredovnih odlazaka u crkvu, motanju sarme i peglanju koulja ili kupovini gotovog jela u Maxi-ju, pa sve do toga da li gledamo magazin "Oko" ili emisiju "Agape", grozniavo pratimo "Farmu" ili "Zvezde granda", glasamo za "Tomu" ili "Botu". Popularna kultura se demonstrira i u medijima, u zapadnom industrijom obojenom bljetavilu koje naivno pokuavamo da prisvojimo, kreirajui mutant kulturu u kojoj pokuavamo da zadrimo nacionalni identitet podgojen novim oubiznis modelima, idealima i ivotnim ciljevima sa belim ogradama i zlatim retriverima. Da li je to ono to svaki Srbin i Srpkinja sanjaju u sred ovog konzumeristikog drutva u poznom kapitalizmu, ili je to prosto popularno?

22

Don Fisk, "Amerika u dinsu", iz "Don Fisk, Popularna kultura", prevod s engleskog Zoran Paunovi, Clio 2001, str. 8-30

Bibliografija 1. Dubravka uri, Diskursi popularne kulture, FMK, Bograd 2011. 2. David Grazian, Mixed it Up Popular Culture, Mass Median and Society, W.W. Norton, 2010. 3. Don Fisk, "Amerika u dinsu", iz "Don Fisk, Popularna kultura", prevod s engleskog Zoran Paunovi, Clio 2001, str. 8-30 4. Ugo Fabijeti, Roberto Maligeti, Vinenco Matera, Uvod u antropologiju: Od lokalnog do globalnog, prevela s italijanskog Mirela radosavljevi, Clio 2002. 5. John Fiske, Television Culture (Studies in Communication Series), 1987. 6. Gi Debor, Drutvo spektakla, anarhija/ blok 45, Porodina biblioteka br. 4 Drugo izdanje, radna verzija, prevod i pratei tekstovi: Aleksa Golijanin, 2004. Webografija www.youtube.com www.mts.telekom.rs http://www.vesti-online.com

You might also like