arl Pero BAJKE

USPAVANA LJEPOTICA ivjeli jednom jedan kralj i kraljica i bili su veoma alosni to nisu imali djece, tako alosni da se to ne moe ni ispriati. Obilazili su sve ljekovite banje na svijetu, zavjetovali se, ili na hodoaa, sve su pokuali, ali nita nije pomoglo. Najzad, kraljica ipak rodi ker. Odra se velika sveanost na dan njenog krtenja, a kao kume maloj princezi bjehu pozvane sve vile koje su se mogle nai u kraljevini, a nalo ih se sedam, da bi je svaka od njih darivala, kao to je u to doba bio vilinski obiaj. To je trebalo da doprinese da mala princeza postigne sva mogua savrenstva. Poto se obavi sveano krtenje, sve se zvanice vratie u kraljev dvor, gdje je vilama prireena velika gozba. Pred svakom vilom se nalazio lijep pribor za jelo, sa skupocjenom kutijom od suvog zlata, u kojoj su bili kaika, viljuka i no od zlata, ukraeni dijamantima i rubinima. Ali kad zauzee mjesta za stolom, u dvoranu ue i jedna stara vila koju nisu zvali na krtenje, jer se vie od pedeset godina bila zatvorila u neku kulu, iz koje nikako nije izlazila, pa su svi mislili da je ve umrla ili da je zaarana. Kralj naredi da joj donesu pribor za jelo, ali joj nisu mogli pokloniti kutiju od suvog zlata, kakva je data ostalim vilama, jer je bilo izraeno svega sedam kutija za sedam vila. Stara vila pomisli da je preziru i poe neto da guna kroz zube. Jedna mlaa vila, koja je sjedjela kraj nje, ula ju je kako prijeti, pa se pobojala da bi ona prilikom darivanja mogla uiniti neku pakost mladoj princezi. im ustadoe od stola, mlada vila se sakri iza zavjese kako bi mogla govoriti posljednja i po mogustvu popraviti zlo koje stara vila bude uinila. I tada vile poee da darivaju princezu. Najmlaa je vila obdari da bude najljepe stvorenje na svijetu, ona za njom da bude veoma otroumna, trea da sve to ini, ini ljupko; etvrta da divno plee; peta da pjeva kao slavuj; esta da savreno svira na svakom instrumentu. Kad doe red na ovu staru vilu, ona ree klimajui glavom, vie od zlobe nego od starosti, da e se princeza ubosti u ruku vretenom i da e od toga umrijeti. Zbog ovakvog stranog dara svi prisutni uzdrhtae i nije bilo toga koji ne zaplaka. U tom asu se pojavi iza zavjese mlada vila i glasno izgovori ove rijei: Utjeite se kralju i kraljice, vaa ki nee od toga umrijeti; istina je da ja nemam toliko snage da princezu potpuno oslobodim onoga to joj je namijenila stara vila; princeza e se doista ubosti vretenom, ali umjesto da umre od toga, ona e samo pasti u dubok san koji e trajati sto godina i iz koga e je probuditi jedan mladi kraljevi. Kralj, da bi pokuao da sprijei nesreu koju je predskazala stara vila, objavi naredbu da u njegovoj kraljevini bude pogubljen svako ko se usudi da prede vretenom ili da dri vreteno u kui. Nakon petnaest ili esnaest godina, dok su se kralj i kraljica nalazili u jednom od svojih
1

ljetnikovaca, dogodi se da se mlada princeza, obilazei itav zamak i idui iz odaje u odaju, popne na vrh jedne kule, gdje je u jednom sobiku sjedjela neka starica i prela na preslici. Ova dobra ena nije ula za kraljevu zabranu da se prede vretenom. ta radite, dobra bako? zapita princeza. Predem, keri moja odgovori joj starica, koja nije poznavala princezu. O, kako je to divno! uskliknu princeza. Kako vi to radite? Dajte da i ja pokuam! Tek to je uzela vreteno u ruke, kako je bila ivahna i pomalo nesmotrena, to su joj uostalom vile bile dosudile, ona ubode ruku vretenom i onesvijesti se. Dobra starica se nae u velikoj neprilici, pa poe dozivati u pomo: dotrae sa svih strana, princezu su polivali vodom, raskopali joj haljinu, pljeskali po rukama, trljali su joj sljepoonice nekom mirisnom vodicom, ali je nita nije moglo osvijestiti. Tada se kralj, koji se popeo gore kad je uo graju, prisjetio vilinskog predskazanja, pa smatrajui da se to moralo dogoditi jer su vile tako htjele, naredi da se princeza smjesti u jednu od najljepih odaja zamka i da se poloi u postelju, ukraenu srebrom i zlatom. Bila je nalik na anela, toliko je bila lijepa; poto je bila samo u nesvijesti, zadrale su se ive boje na njenom licu; samo su joj oi bile sklopljene, ali se ulo kako lagano die, to je bio znak da nije mrtva. Kralj zapovijedi da princezu ostave da mirno spava dok ne doe as kad e se probuditi. Onoj dobroj vili, koja joj je spasla ivot osudivi je da spava sto godina i sada bila u vilinskom carstvu, udaljenom dvadeset milja, kad je princezu zadesila nesrea, odmah poslae jednog patuljka u izmama od sedam milja (to su bile izme koje u jedan mah prelaze sedam milja) da je izvijesti o ovoj nesrei. Vila je odmah krenula na put i stigla za jedan sat u vatrenim koijama koje su vukli zmajevi. Kralj joj pomoe da izae iz koija. Ona odobri sve ono to je kralj ve bio preduzeo, ali poto je ona bila veoma vidovita, pomisli da e princeza biti u velikoj neprilici kad se probudi i opazi da je sasvim sama u ovom starom zamku, i evo ta uradi: Dotae svojim arobnim tapiem sve ivo to se tu nae (izuzev kralja i kraljice): guvernante, dvorkinje, sobarice, vlastelu, oficire, sluge, kuhare, sudopere, glasonoe, straare, skutonoe, lakeje; dodirnu tapiem i sve konje u konjunicama, zajedno s konjuarima, pse uvare u dvoritu, pa i princezino malo psetance, koje se nalazilo pored nje u postelji. im ih je dotakla, oni zaspae s tim da se ne probude do onog trenutka dok se ne probudi njihova gospodarica, kako bi svi bili spremni da joj se nau na usluzi kad joj zatreba. ak i ranjevi na ognjitu, nanizani fazanima i jarebicama, zaspae, a zaspa i vatra. Sve se to dogodi za jedan tren, jer vile nisu spore u svome poslu. Zatim kralj i kraljica poljubie svoje drago edo, ne probudivi ga, i izdadoe naredbu da niko ne smije prii zamku. Uostalom, ova zabrana nije ni bila nuna, jer malo zatim izniknu oko itavog parka tako mnogo visokog i niskog drvea, meusobno isprepletenog iblja i trnja, da nijedan ovjek ili ivotinja ne bi mogli tuda proi; vidjeli su se samo vrhovi kula na zamku, i to samo iz daljine. Sigurno je vila uplela svoje prste u to da princezu dok spava ne bi uznemiravali radoznalci. Poslije sto godina, sin kralja koji je tada vladao a koji nije pripadao rodu uspavane princeze, lovei u tome kraju, zapita kakve se to kule vide iznad one velike i guste ume. Odgovorie mu prema onome to su sluali: jedni rekoe da je to neki stari zamak u kojem se javljaju aveti, drugi
2

da vjetice iz ovog kraja igraju u njemu vrzino kolo. Veina je ipak mislila da u zamku ivi ljudoder, koji svu djecu koju pohvata odnese u zamak i tamo ih u slast pojede. Niko ne moe da poe za ljudoderom, jer on jedini ima mo da se probije kroz gustu umu. Kraljevi je bio u nedoumici, kad jedan stariji seljak ree: Moj knee, ima vie od pedeset godina kako sam sluao od svoga oca da se u tom zamku nalazi princeza, najljepa na svijetu. Ona e tu spavati punih sto godina i iz sna e je probuditi onaj kraljevi kome je ona namijenjena. uvi to, mladi kraljevi naumi da rasvijetli ovu priu, pa podstaknut ljubavlju, a i samoljubljem, ode da vidi u emu je stvar. Tek to je uao u umu, poe se pred njim uklanjati drvee, iblje i trnje, da bi mogao proi. On se uputi prema zamku, koji ugleda na kraju jedne iroke staze i iznenadi se kad vidje da ga iz njegove svite niko ne prati, jer se drvee sklapalo ponovo im bi on proao. On ipak nastavi put: mlad i zaljubljen princ uvijek je hrabar. On ue u prostrano prednje dvorite i ono to ugleda moglo je u prvi mah da mu zaledi krv u ilama. Vladala je duboka tiina, a pred njegovim oima se ukaza slika smrti iako su to bila ispruena tijela ljudi i ivotinja koji izgledahu mrtvi. Meutim, po roavim nosevima i rumenim licima straara, kraljevi se uvjeri da oni ipak samo spavaju; a po njihovim peharima u kojima je ostala pokoja kap vina, jasno se vidjelo da su zaspali pijui. Kraljevi proe kroz jedno veliko dvorite poploano mramorom i pope se uz stepenice. Ue u dvoranu za strau, gdje su straari bili postrojeni s pukom o ramenu, i glasno hrkali. Proe jo neke odaje gdje nae vlastelu i dvorkinje, koje takoe spavahu, neki stojei a neki sjedei. Najzad ude u jednu odaju, svu pozlaenu, gdje vidje najljepi prizor koji se ikad mogao vidjeti: na jednoj postelji, iji su zastori bili razmaknuti, leala je princeza, kojoj je moglo biti petnaest ili esnaest godina, a iz nje je zraila blistava i boanstvena ljepota. Sav ustreptao i zadivljen, kraljevi se priblii njenoj postelji i pade na koljena pred njom. I tada se, poto ve bijae doao kraj arolijama, princeza probudi i posmatrajui ga njenim pogledom, kakvim nije pristojno gledati mladia koji se prvi put vidi, ree: Jeste li vi to, kraljeviu? Suvie sam vas dugo ekala. Kraljevi, oaran ovim njenim rijeima, a jo vie nainom na koji su bile izgovorene, ne znade kako da iskae svoju radost i zahvalnost, pa stade uvjeravati princezu da je voli vie od samog sebe. Govor im je bio zbrkan, ali su zbog toga jo vie uivali u njemu; nije bilo mnogo rjeitosti, ali je zato bilo mnogo ljubavi. Kraljevi nije bio tako spretan u govoru kao princeza, to ne treba da nas udi: ona je imala vremena da razmilja o onome to e mu rei; jer izgleda (iako pria o tome nita ne kae) da ju je vila za vrijeme tog dugakog sna obdarila da sanja lijepe snove. Oni su priali puna etiri sata, a jo nisu ispriali ni polovinu od onoga to su imali jedno drugom da kau. Meutim, sa princezom se probudi i itav zamak: svi su bili zaokupljeni svojim poslom, a poto svi nisu bili zaljubljeni, glad je poela da ih mui. Jedna dvorkinja, koja je bila strano gladna, ree princezi da je veera na stolu. Kraljevi pomoe princezi da ustane; ona je bila raskono odjevena, ali joj ne ree da su takve haljine s visokim okovratnicima nosile bake, jer je ona i pored svoje staromodne haljine bila prekrasna. Odoe u dvoranu s ogledalima, gdje veerae, a dvorile su ih princezine sluge. Violine i
3

flaute su svirale lijepe pjesme, koje su ve bile zaboravljene, jer ih sto godina niko nije svirao. I odmah poslije veere, ne gubei ni asa, obavi se vjenanje u dvorskoj kapeli. Malo su spavali. Princezi nije bio potreban san, a kraljevi odmah ujutru ode i vrati se u grad, gdje je njegov otac bio uznemiren zbog njegovog odsustva. Kraljevi mu ree da je, lovei, zalutao u umi i da je prespavao u kolibi nekog ugljara, koji ga je poastio crnim hljebom i sirom. Kralj, njegov otac, koji je bio dobriina, povjerova, ali majka je u to sumnjala i vidjevi da on ide u lov skoro svaki dan i da uvijek ima neki razlog za izgovor kad bi dvijetri noi prespavao van kue, bila je uvjerena da on ima neku ljubav. Kraljevi je proivio s princezom vie od dvije pune godine i oni su imali dvoje djece, od kojih prvo, djevojica, bi nazvana Zora, a drugo sin, Dan, jer je bio ljepi od sestre. Kraljica je vie puta pokuala da natjera sina da joj se povjeri, ali se on nije usudio da joj povjeri svoju tajnu: on se nje bojao, iako ju je volio, jer je bila ljudoderskog roda, a kralj se njome oenio zbog njenog velikog bogatstva. Na dvoru se ak govorkalo da je sklona ljudoderstvu i da se jedva suzdravala da se ne baci na djecu, kad bi ih vidjela u prolazu. I tako, kraljevi ne htjede da joj ita kae. Ali kad umrije kralj, poslije dvije godine i kad kraljevi postade gospodar, on javno objavi svoju enidbu i s velikim slavljem ode po kraljicu, svoju enu, u njen zamak. Priredie joj velianstven doek u prijestolnici, u koju ona stupi sa svoje dvoje djece. Neto kasnije, kralj zarati s carem, susjedom svojim. On ostavi kraljicu majku da upravlja kraljevinom i toplo joj preporui enu i djecu. On ostade u boju itavo to ljeto. im kralj ode, kraljica posla svoju snahu s djecom u jedan ljetnikovac u umi, kako bi lake mogla da zadovolji svoju jezivu potrebu. Nekoliko dana kasnije, ode i ona tamo i jedne veeri ree svom glavnom dvorjaninu: Hou da sutra za ruak pojedem malu Zoru. Ah! Gospoo! ree glavni dvorjanin... To je moja naredba! ree ona (a to izgovori glasom ljudoderke, kojoj se jede svjee meso). Hou da je pojedem sa sosom. Jadni ovjek, videi da ne smije da se ali s ljudoderkom, uze velik no i pope se u Zorinu sobu: njoj je tada bilo etiri godine i ona dotra cupkajui i smijui se da mu se objesi o vrat i zatrai bombona. On se rasplaka: no mu ispade iz ruku, pa ode u talsko dvorite i zakla jedno jagnje. Uz jagnjee meso napravi tako dobar sos da mu gospodarica ree da nikad u ivotu nita bolje nije jela. On odnese malu Zoru svojoj eni da je sakrije u njihov stan, koji se nalazio u dnu dvorita za ivinu. Poslije osam dana, zla kraljica ree svom glavnom dvorjaninu: Hou danas za veeru da pojedem svog unuka. Dvorjanin je utao, odluivi da je prevari kao i proli put. Ode da potrai unuka i nae ga s maem u ruci kako drai jednog majmuna; a imao je tek tri godine. On ga odnese svojoj eni, koja ga sakri s malom Zorom, a umjesto unuia dade joj malog kozlia, koji se ljudoderki veoma dopade. Dotle je sve lijepo ilo; ali jedne veeri ta zla kraljica ree svom glavnom dvorjaninu: Hou da pojedem kraljicu s onim istim sosom kao i za djecu.
4

Tada se glavni dvorjanin poboja da nee moi da je prevari. Mlada kraljica je imala vie od dvadeset godina, ne raunajui onih sto godina to je prospavala: koa joj je bila malo potvrda, iako lijepa i bijela. Kako da nae medu ivotinjama neku koja bi bila toliko tvrda? On odlui, da bi spasio svoj ivot, da zakolje kraljicu i ode u njenu sobu da to odmah obavi. Namjerno se razbjesnio i s bodeom u ruci upade u sobu mlade kraljice. Ipak nije elio da je iznenadi i ree joj, s mnogo potovanja, to mu je kraljica naredila. Izvrite svoju dunost odgovori ona pruajui vrat. Izvrite zapovijest! Pridruiu se svojoj djeci, mojoj jadnoj djeci koju sam toliko voljela! Ona je smatrala da su djeca mrtva otkako su joj ih oduzeli, ne izvijestivi je. Ne, ne, gospoo odgovori joj jadni dvorjanin raznjeen. Vi neete umrijeti, nego ete ponovo vidjeti vau dragu djecu i to u mome stanu, gdje su sakriveni, a ja u ponovo prevariti kraljicu majku, pa u joj umjesto vas pripremiti jednu mladu koutu. On je odmah odvede u svoj stan i ostavi je tamo da kroz suze izgrli svoju djecu. Onda ode da pripremi koutu, koju kraljica pojede za veeru s velikim uivanjem, kao da je to mlada kraljica. Bila je zadovoljna svojom okrutnou i namjeravala je da kae kralju, kad se vrati, da su bijesni vukovi rastrgli njegovu enu i djecu. Jedne veeri, dok je po obiaju lunjala dvoritima zamka, da bi nanjuila svjee meso, ona zau u jednoj prizemnoj odaji pla malog Dana, jer je majka htjela da ga izbiuje zbog nekog nevaljalstva; a ula je i malu Zoru, koja je traila oprotaj za svoga brata. Ljudoderka poznade kraljiin i djeiji glas, i bijesna to je prevarena, naredi stranim glasom, od kojeg svi zadrhtae, da se sutradan ujutro donese na sred dvorita velika bava, puna krastavih aba i zmija otrovnica i da se u nju bace kraljica i njena djeca, glavni dvorjanin, njegova ena i slukinja. Naredila je da se oni izvedu u dvorite ruku vezanih na leima. Svi su bili na okupu i delati su se spremali da ih bace u bavu, kad kralj, iji povratak jo nisu oekivali, ujaha u dvorite. On je samo svratio u dvor da promijeni konje i zaprepastio se kad je ugledao ovaj straan prizor. Pitao je ta ovo znai, ali niko nije smio ni da prozbori. Ljudoderka se poboja i glavake se baci u bavu, a strane ivotinje, koje su se po njenom nareenju tu nalazile, zaas je pojedoe. Kralju je ipak bilo ao, jer ona mu je bila majka, ali se ubrzo utjeio sa svojom lijepom enom i djecom. VILE Bila jednom jedna udovica koja je imala dvije keri: starija je i po naravi i po liku bila sasvim slina majci. I majka i ki su bile tako rave i ohole da ih niko nije mogao podnositi. Mlaa ki je bila prava slika svoga pokojnog oca i po dobroti i po ljupkosti, a osim toga je bila jedna od najljepih djevojaka koje je ikad iko vidio. Kao to to obino biva da se sline prirode vole, i ova majka silno je voljela svoju stariju ker, a mladu je strano mrzila. Njoj je davala da jede samo u kuhinji i stalno joj je pronalazila neki posao. Pored ostalog, ona je morala dvaput dnevno da ide na jedan kladenac, udaljen od kue vie od pola milje, i da nosi veliki krag pun vode. Kad je jednog dana zahvatala vodu na kladencu,
5

prie joj neka sirota ena i zamoli malo vode da se napije. Drage volje, majko ree joj ova lijepa djevojka, i poto dobro ispra krag, zahvati vode na najbistrijem mjestu i prui joj krag, stalno ga pridravajui, kako bi ena mogla da se napije. Dobra ena, poto ugasi e, ree: Vidim, djevojko, da si lijepa, dobra i potena, i zato hou neim da te obdarim. Jer to je bila vila koja se preobukla u sirotu seljanku da bi provjerila kakva je ova djevojka. Dajem ti na dar ree vila da ti, sa svakom rijei koju izgovori, izae iz usta po jedan lijep cvijet ili dragi kamen. Kad ova lijepa djevojka doe kui, majka je stade grditi to se tako dugo zadrala na kladencu. Molim vas, majko, da mi oprostite to sam se toliko zadrala ree jadna djevojka. I kad izgovori ove rijei, iz usta joj izaoe dvije rue, dva zrna bisera i dva krupna dijamanta. ta to vidim! povika majka zaprepaeno. Kao da ti iz usta izlaze biseri i dijamanti! Otkud to, keri moja? (Prvi put je tada nazva svojom kerkom.) Jadno dijete ispria bezazleno ta joj se desilo na kladencu, a iz usta joj neprekidno ispadahu dijamanti. Zaista ree majka sad u poslati tamo i svoju stariju ker. Vidi li, Franon, ta izlazi iz usta tvojoj sestri kad govori. Zar ne eli da i tebi ispadaju biseri i dijamanti iz usta? Treba samo da ode na kladenac, da zahvati vode i kad ti jedna sirota ena zatrai da pije, ti je lijepo napoji. Jo bi mi to trebalo odgovori ova grubijanka da idem tako daleko po vodu. Mora ii ree majka i to odmah! Ona ode, neprekidno gunajui. Uze najljepi srebrni ibrik koji su imali u kui. Tek to doe na kladenac, iz ume izae jedna divno odjevena gospoa, uputi se prema njoj i zatrai malo vode da se napije. To je bila ista ona vila koja je bila izala i pred njenu sestru, ali se sad pretvorila u princezu da bi iskuala ovu djevojku i uvjerila se koliko je ona rava. Zar sam ja ak ovamo dola ree vili ova ohola i gruba djevojka da vama dajem vode? Ba sam naroito donijela ovaj lijepi srebrni ibrik da vas napojim! Nego, eto vam kladenac, pa pijte koliko hoete! Ti si nevaljala djevojka ree joj vila mirno. I poto si tako neljubazna, neka ti sa svakom tvojom rijei, ispadne iz usta jedna zmija ili aba! im je majka opazi da se vraa kui, povika: to je bilo, dijete moje? Nije nita odgovori joj ova grubijanka, i izbljuva iz usta dvije zmije i dvije abe. Avaj! povika majka, kakvo je to udo? Zato je kriva tvoja sestra, ali platie mi ona to! I potra odmah da tue mlau ker. Jadno dijete utee i skloni se u oblinju umu. Kraljev sin, koji se vraao iz lova, nae je u umi i videi je tako lijepu, zapita je ta tu radi i zato plae. Majka me otjerala od kue. Kad kraljevi vidje da joj iz usta izae petest bisera i isto toliko dijamanata, zapita je otkud joj taj dar, a ona mu sve ispria. Kraljevi se ve bijae zagledao u nju, i kad jo procijeni da taj
6

njen dar vrijedi mnogo vie nego miraz neke druge djevojke, odvede je u svoj dvor i oeni se njome. to se tie njene sestre, nju omrznu njena roena majka i otjera je od kue. Nesrenica, poto je svuda trala, a niko ne htjede da je primi u slubu, umrije u kutu jedne ume. PEPELJUGA Bio jednom jedan vlastelin koji se po drugi put oenio jednom udovicom, oholom i opakom, najgorom na svijetu. Ona imaae dvije keri koje su bile iste naravi kao i njihova majka i one su joj u svemu bile sline. Mu je opet imao ker, tako milu i dobru, da joj nije bilo ravne. Ona je to naslijedila od svoje majke, koja je bila najbolje stvorenje na svijetu. Odmah poslije svadbe, maeha ispolji svoju ravu narav. Nije mogla da podnosi plemenite osobine ove djevojice, pored koje njene keri izgledahu jo odvratnije. Maeha joj je nareivala da radi najgrublje poslove u kui: morala je da pere sue i stepenice, da isti gospoinu sobu i sobe gospoica njenih keri. Djevojka je spavala na tavanu na tvrdoj slamarici, dok su njene sestre boravile po lijepo namjetenim odajama s najudobnijim posteljama i velikim ogledalima, u kojima su se mogle ogledati od glave do pete. Sirota djevojka je strpljivo podnosila sve to i nije se usuivala da se poali ocu, koji bi je izgrdio, jer je bio pod uticajem svoje ene. Poto bi posvravala sve poslove u kui, ona bi se uurila uz ognjite i sjela bi u pepeo, zbog ega su je svi u kui zvali Pepeljugom. Ipak je Pepeljuga, iako u ritama, bila sto puta ljepa od svojih sestara, mada su one bile raskono odjevene. Jednom se dogodi da kraljev sin pripremi veliku igranku, na koju pozva sve znaajne linosti. Bjehu pozvane i one dvije gospoice, jer su one uivale veliki ugled u zemlji. Obradovae se i odmah poee izabirati i spremati haljine da bi izgledale to ljepe na toj sveanosti. To je Pepeljugi donijelo nove patnje. Oko njih je imala mnogo posla: morala je svojim sestrama glaati rublje, stavljati ukrase na haljine i udeavati ih da to ljepe izgledaju. Govorilo se samo o tome kako e se one obui i dotjerati za tu sveanost. Ja u obui haljinu od crvene kadife s engleskim ipkama ree starija. A ja u ree mlaa obui obinu suknju, ali u zato imati divan ogrta sa zlatnim cvjetovima, a na glavi kapu ukraenu dijamantima. Pozvae i Pepeljugu da je upitaju za savjet jer je ona imala odlian ukus. Ona im sasvim iskreno dade savjet i ak se ponudi da ih lijepo oelja, to sestre rado prihvatie. Dok ih je eljala, one su je pakosno zadirkivale: Pepeljugo, bi li i ti voljela da ide na igranku? Vi mi se, gospoice, rugate; to nije za mene. Ima pravo, ljudi bi se smijali kad bi vidjeli Pepeljugu na zabavi. Druga bi ih nakaradno oeljala, ali poto je Pepeljuga bila dobra srca, ona se trudila da ih to bolje oelja. Od silne radosti sestre nisu dva dana nita jele. Nisu se micale od ogledala i pokidae vie od dvadeset pojaseva steui se da budu to vitkije. Najzad doe i sreni dan; gospoice odoe na
7

igranku, a Pepeljuga ih je pratila pogledom dok se ne izgubie. Tada Pepeljuga stade plakati. Njena kuma, kad je vidje svu uplakanu, zapita ta joj je. I ja bih htjela... ja bih tako rado htjela... Plakala je tako jako da nije mogla da prestane. Kuma, koja je bila vila, ree joj: Ti bi htjela da ide na igranku, zar ne? Da ree Pepeljuga uzdiui. Dobro ree vila poto si dobra djevojka, pomoi u ti da ode tamo. Odvede je zatim u sobu i ree joj: Hajde u batu pa mi donesi jednu bundevu. Pepeljuga odmah ode, ubra najljepu bundevu i odnese je svojoj kumi, ne mogavi da shvati kako e joj ova bundeva pomoi da ode na igranku. Njena kuma izdubi bundevu sve do kore i dotae je svojim tapiem, a bundeva se odmah pretvori u divne pozlaene koije. Zatim ode do miolovke, u kojoj nae est ivih mieva. Ona ree Pepeljugi da podigne kapak od miolovke, pa svakog mia koji izae dotae svojim tapiem i mi se odmah pretvori u divnog konja zelenka, tako da est mieva predstavljahu divnu zapregu od est konja. Kad se kuma zamisli kako e stvoriti koijaa, Pepeljuga joj ree: Idem da vidim da se nije uhvatio koji pacov u pacolovku; mogli bismo od njega nainiti koijaa. Ima pravo ree joj kuma idi pogledaj. Pepeljuga joj donese pacolovku u kojoj su bila tri velika pacova, vila odabra jednog od njih koji je imao velike brkove i im ga dotae svojim tapiem, pacov se pretvori u stasitog koijaa s krasnim brkovima. Poslije toga vila joj ree: Idi u batu; iza one kante za zalivanje nai e est gutera pa mi ih donesi. I tek to Pepeljuga donese gutere, vila ih pretvori u est lakeja u odijelima sa zlatnim gajtanima. Oni se odmah popee u kola pozadi i drahu se dostojanstveno kao da su cijelog vijeka samo to radili. Vila tada ree Pepeljugi: Eto ti koija kojom e se odvesti na igranku. Jesi li zadovoljna? Jesam, ali zar u ii u ovim ritama? Kuma je samo dotae svojim tapiem i njene se rite odmah pretvorie u divnu haljinu, iskienu srebrom, zlatom i dragim kamenjem. Zatim joj vila dade par staklenih papuica, najljepih na svijetu. Kad Pepeljuga bi tako lijepo opremljena, pope se u koiju, ali joj vila pri polasku preporui da nikako ne ostane na zabavi due od ponoi, jer ako ostane i jedan trenutak due, koije e se pretvoriti u bundevu, konji u mieve, lakeji u gutere, a njena raskona haljina u obine dronjke. Pepeljuga obea svojoj kumi da e svakako otii prije ponoi; zatim ode sva radosna. Kraljev sin, koga izvijestie da je dola neka veoma lijepa nepoznata princeza, pohita da je doeka. Prihvati joj ruku kad je silazila iz koija i odvede je u sveanu dvoranu u kojoj su bile zvanice. Kad ona ue, nastade tajac, ples prestade, a svirai prekidoe svirku toliko svi bijahu zadivljeni ljepotom i sjajnim izgledom nepoznate. uli su se samo apati: O, kako je lijepa!
8

ak i kralj, iako je bio veoma star, nije skidao pogled s nje i apnu kraljici na uho da ve odavno nije vidio tako lijepo i ljupko stvorenje. A sve su gospoe paljivo zagledale kako je ona oeljana i kakve su joj haljine, da bi se odmah sutradan na slian nain oeljale i obukle, samo ako uspiju da nau tako lijepe tkanine i tako vjete majstore. Kraljevi je posadi na najpoasnije mjesto, pa je zatim pozva da igra s njim. Ona je igrala tako draesne da su joj se svi divili. Donesoe i bogato posluenje, od kojeg mladi princ i ne okusi, jer je neprestano gledao u nepoznatu princezu. Pepeljuga sjede pored svojih sestara, s njima je veoma ljubazno avrljala i podijelila limunove i narande koje je dobila od kraljevia. To je njene sestre veoma iznenadilo jer je nisu poznavale. Dok je tako razgovarala, Pepeljuga zau da sat otkucava jedanaest i tri etvrtine. Ona naglo ustade, duboko se pokloni drutvu i to je bre mogla ode kui. Kad stie kui, potrai vilu i poto joj se zahvali na njenoj dobroti, izjavi elju da i sutradan ode na igranku, poto ju je kraljevi zamolio da ponovo doe. Dok je ona bila zaokupljena prianjem svojoj kumi ta se sve dogodilo na igranci, njene sestre zakucae na vrata i Pepeljuga ode da im otvori. Kako ste se dockan vratile! ree im zijevajui, trljajui oi i pretvarajui se kao da se tek sad probudila. Da si ti bila s nama na igranci ree joj jedna od njih ne bi ti se spavalo. Bila je tamo i jedna divna princeza, najlepa na svijetu. Prema nama je bila veoma ljubazna i dala nam je narandi i limunova. Pepeljuga bijae izvan sebe od radosti i zapita ih kako se zvala ta ljepotica. One joj rekoe da je niko nije poznavao i da se sam kraljevi na sve mogue naine trudio da sazna ko je ona i da bi dao sve na svijetu kad bi to mogao da sazna. Pepeljuga se nasmija i ree: Zar je ona tako lijepa? Kako ste srene! Zar je i ja ne bih mogla vidjeti? Ah, gospoice avota, pozajmite mi vau utu haljinu, onu koju nosite obinim danom. Gle, molim te ree joj gospoica avota ta bi ti htjela? Zar da ja svoju haljinu pozajmim jednoj prljavoj Pepeljugi! Nisam luda! Pepeljuga je i oekivala takav odgovor i bio joj je po volji, jer bi se nala u velikoj nevolji da joj je sestra pozajmila svoju haljinu. Sutradan obje sestre odoe na igranku, a i Pepeljuga, samo to je sad bila jo ljepa i raskonije odjevena nego prvi put. Kraljevi je bio stalno uz nju, govorio joj je ljubazne i njene rijei. Mlada djevojka se tako lijepo zabavljala da je zaboravila ta joj je vila preporuila. Odjednom zau kako izbija pono, dok je ona vjerovala da nema jo ni jedanaest sati. Ona skoi i istra iz dvorane hitro kao kouta. Kraljevi potra za njom, ali je nije mogao stii. Dok je trala, spade joj s nogu jedna staklena papuica, koju kraljevi paljivo uze. Sva zadihana, Pepeljuga stie kui, ali bez koija i lakeja, u svojim svakidanjim ritama. Od skupocjenog odijela bjee joj ostala samo jedna staklena papuica, ista kao i ona to ju je izgubila. Ispitivali su straare na kapiji zamka da li su vidjeli kad je izala jedna princeza. Oni odgovorie da niko drugi nije izaao osim neke ravo odjevene djevojke, koja je vie liila na neku prostakuu nego na kakvu gospoicu.
9

Kad se sestre vratie s igranke, Pepeljuga ih zapita jesu li se opet lijepo zabavljale i da li je opet bila tamo ona lijepa princeza. One joj rekoe da je bila, ali da je otila kad je izbila pono, i to tako brzo da joj je spala s nogu jedna staklena papuica, najljepa na svijetu. Kraljevi je uzeo papuicu i do zavretka igranke stalno je gledao u tu papuicu. Izgleda da se silno zaljubio u prekrasnu princezu. Doista su one to pogodile, jer uskoro zatim kraljevi objavi preko trubaa da e uzeti za enu onu djevojku kojoj bude pristajala na nogu papuica. I tako poee da probaju papuice svim princezama i vojvotkinjama, a i ostalim djevojkama na dvoru, ali uzalud. Najzad donesoe papuicu i dvjema sestrama, koje se naprezahu da uvuku nogu u nju, ali je nisu mogle nikako navui. Pepeljuga, koja ih je posmatrala i koja je poznavala svoju papuicu, ree smijeei se. Da probam i ja, moda e meni odgovarati. Sestre se zakikotae i stadoe joj se rugati. ovjek koji je isprobavao papuicu, paljivo se zagleda Pepeljugi u lice i vidje da je veoma lijepa, sloi se s tim, jer mu je bilo nareeno da je probaju sve djevojke. On posadi Pepeljugu na stolicu i prinese papuicu njenoj maloj nozi. Papua se navue bez muke i stajae joj kao salivena. Sestre se veoma zaudie, a jo vie kad Pepeljuga iz depa izvadi i drugu papuicu, koju navue na nogu. U taj as doe njena kuma i kad je dodirnu svojim arobnim tapiem, Pepeljugina haljina postade jo blistavija od onih koje je dotad imala. I tada njene sestre poznadoe u njoj onu ljepoticu koju su vidjele na igranci. One padoe na koljena i zamolie je da im oprosti to su s njom tako ravo postupale. Pepeljuga ih podie i ree im, grlei ih, da im oprata od svega srca i da eli da ivi s njima u ljubavi. Zatim odvedoe Pepeljugu, onako krasno odjevenu, mladom kraljeviu. Ona mu se jo vie dopade i nekoliko dana kasnije, oeni se njome. Pepeljuga, koja je bila isto toliko dobra koliko i lijepa, dovede svoje sestre k sebi na dvor i udade ih tog istog dana za dva kraljeva dvorjanina. PLAVOBRADI Bio jednom jedan ovjek, koji je imao mnogo lijepih kua u gradu i na selu, zlatnog i srebrnog posua, namjetaja presvuenog skupocjenim vezom i nekoliko pozlaenih koija. Ali je po nesrei taj ovjek imao potpuno plavu bradu. Zbog toga je bio tako ruan i tako straan da su sve ene i djevojke bjeale ispred njega. U njegovom susjedstvu stanovala je jedna vlastelinka, koja je imala dvije neobino lijepe keri. On zaprosi jednu od njenih keri, s tim da ona sama odredi koju e mu od njih dati za enu. Ni jedna ni druga ne htjede poi za ovjeka sa tako stranom plavom bradom. Osim toga, bojale su se jer je on ranije ve vie puta bio oenjen, a niko nije znao to se zbilo s njegovim enama. Plavobradi, da bi se to bolje upoznao s djevojkama, odvede ih zajedno s njihovom majkom, s nekoliko njihovih najboljih drugarica i nekoliko mladia iz susjedstva, u jedan svoj ljetnikovac, gdje ostadoe punih osam dana. Oni su se za to vrijeme lijepo zabavljali etali su, ili u lov i ribolov, alili su se, plesali i gostili se. Sve je to bilo veoma lijepo, i najzad se mladoj gospoici uini da brada njihovog domaina nije ba tako plava i da je on veoma pristojan ovjek. I tako,
10

im se vratie u grad, obavi se svadba. Poslije mjesec dana, Plavobradi ree svojoj eni da mora da otputuje najmanje na est sedmica, radi nekog vanog posla, pa joj preporui da se za vrijeme njegovog odsustva lijepo zabavlja, da pozove svoje prijateljice u goste: ako hoe, moe da ih vodi i u ljetnikovac i da ih svugdje lijepo ugosti. Evo ti ree on kljuevi od onih dviju velikih odaja u kojima stoji skupocjeni namjetaj, evo ti kljuevi odaja u kojima stoji zlatno i srebrno posue, ono koje se ne iznosi na sto svakog dana; a evo ti kljuevi od koveg u kojima stoji moje drago kamenje; a ovo je klju koji otvara sve moje kue. Ovaj mali kljui je od one krajnje odaje u prizemlju. Moe da otvara sve, da ide svuda, ali ti zabranjujem da ulazi u ovu malu odaju, i ponavljam ti ako je sluajno otvori i ue u nju, znaj da te nita ne moe spasiti od moga gnjeva. ena mu obea da e raditi kako joj je naredio. On je poljubi, pope se u koije i ode na put. Mnoge njene susjetke i dobre prijateljice poletjee k njoj, ne ekajui da ih ona pozove, jer su bile radoznale da vide sve bogatstvo njene kue; ranije, dok joj je mu bio tu, nisu smjele dolaziti zbog njegove plave brade. I odmah poee obilaziti i razgledati sve odaje po kui; nije se znalo koja je od koje bila ljepa i skupocjenija. Zatim se one popee u velike odaje, u kojima se nalazio skupocjeni namjetaj, gdje se nisu mogle dovoljno nadiviti ljepoti vezova, postelja, divana, stolova i stolica; velikim ogledalima, u kojima su se ogledale od glave do pete, a njihovi okviri od stakla, srebra i pozlaenog bakra bili su najljepi i najvelianstveniji od svih koji su se ikad vidjeli; one nisu prestajale da se dive i zavide svojoj prijateljici na njenoj velikoj srei. Ona se, meutim, nije mnogo radovala itavom tom bogatstvu, jer je bila nestrpljiva i jedva je ekala da otvori onu odaju u prizemlju, u koju joj je bilo zabranjeno da ulazi. Nije mogla obuzdati svoju radoznalost, pa ostavi svoje prijateljice, to je bilo nepristojno, i potra tako brzo niz male tajne stepenice da zamalo ne slomi vrat. Kad doe pred vrata te odaje, zastade malo i pomisli na strogu zabranu svoga mua i na to da joj se moe desiti neko veliko zlo ako ga ne bude posluala. Ali je iskuenje bilo tako veliko da ga nije mogla savladati, ve uze kljui i drhui otvori vrata. Isprva ne vidje nita naroito jer su prozori bili zamraeni, ali poslije nekoliko trenutaka zapazi da je sav pod pokriven krvlju i da se u krvi ogledaju tijela mrtvih ena, poredana uza zid. To su bile one ene kojima je Plavobradi bio ranije oenjen, a koje je sve redom zaklao. Jadna ena sva pretrnu od straha, a kljui joj, dok ga je izvlaila iz brave, ispade iz ruku. Poto se malo pribra, dohvati klju, zatvori vrata i pope se u svoju sobu da se odmori i povrati od silnog straha, ali je bila toliko uzbuena da se nikako nije mogla smiriti. I kad primijeti na kljuu mrlje od krvi, protrlja ga nekoliko puta, ali se krv nije mogla skinuti: uzalud ga je prala, pa ga je ak i ribala pijeskom i ljunkom, krv se nikako nije skidala jer je to bio arobni kljui i krv se niim nije mogla potpuno oistiti: kad bi je s jedne strane oistila ona bi se pojavila na drugoj... Plavobradi se vrati s puta jo iste veeri i ree eni da nije morao dalje putovati poto je primio vijest da mu je posao radi koga je krenuo na put povoljno zavren. Njegova ena se na sve mogue naine trudila da ga uvjeri da joj je neobino milo to se tako brzo vratio. Sutradan, on zatrai kljueve. Ona mu ih dade, ili joj je ruka tako drhtala da on odmah
11

pogodi ta se dogodilo. Kako to ree on da kljui od one odaje nije zajedno s ostalim kljuevima? Mora biti ree ona da sam ga zaboravila u svojoj sobi na stolu. Odmah ga donesi ree joj Plavobradi. Iako je malo oklijevala, morala je ipak donijeti klju. Plavobradi, poto malo zagleda klju, ree eni: Otkuda krv na ovom kljuu? Ne znam nita odgovori jadnica, blijeda kao smrt. Kae da ne zna nastavi Plavobradi ali znam ja. Ti si ulazila u onu odaju i zato e ti zauzeti mjesto pored onih ena koje si tamo vidjela. Ona se baci muu pred noge, i plaui poe moliti za milost, govorei da se kaje to ga nije posluala. Bila je nesrenica u svome bolu toliko lijepa, da bi umilostivila i najtvru stijenu, ali je Plavobradi imao srce tvre od kamena. Mora umrijeti, eno, i to odmah. Poto moram umrijeti ree mu ona suznih oiju daj mi samo malo vremena da se pomolim. Dajem ti desetak minuta ree Plavobradi ali ni trenutka vie. Kad ostade sama, ona pozva svoju sestru i ree joj: Sestro moja Ana (jer je ovoj tako bilo ime), molim te da se popne na vrh one kule i da pogleda idu li naa braa, jer su mi obeali da e danas doi; ako ih vidi, daj im znak da pohitaju. Sestra Ana se popne na vrh kule, a jadna ena je s asa na as, zapitkivae: Ana, sestro moja Ana, vidi li koga da dolazi? A sestra joj odgovarae: Ne vidim nita drugo osim sunca to svjetluca i travu to se zeleni. Meutim, Plavobradi je, drei veliki no u ruci, vikao na sav glas svojoj eni: Silazi brzo ovamo ili u ja doi gore. Samo jo jedan asak, molim vas odgovori ena. I odmah zatim, tihim glasom zapita: Ana, sestro moja, Ana, vidi li koga da dolazi? A sestra Ana odgovori: Ne vidim nita drugo osim sunca to svjetluca i travu to zeleni. Silazi ve jednom povika Plavobradi eni ili u ja doi gore! Evo idem odmah odgovori ena. A zatim opet tiho zapita sestru: Ana, sestro moja, Ana, vidi li koga da dolazi? Vidim odgovori Ana veliku prainu koja se die na drumu... Jesu li to naa braa? Naalost nisu, to je jedno stado ovaca. Hoe li doi ovamo? povika Plavobradi. Jo samo jedan trenutak! odgovori ena. I opet viknu Ani: Ana, sestro moja, Ana, vidi li koga da dolazi?
12

 Vidim odgovori Ana, dva konjanika koji nailaze, ali su oni jo prilino daleko... Hvala bogu! povika malo poslije to su naa braa. Ja im, to jae mogu, dajem znak da pohitaju. Sada se Plavobradi toliko poe derati da se sva kua tresla. Sirota ena sie dolje i baci mu se pred noge s raspletenom kosom, sva uplakana. Nema ti spasa ree Plavobradi mora umrijeti! Pa je zatim jednom rukom uhvati za kosu, a u drugoj drae no da joj odsijee glavu. ena ga pogleda prestravljeno, pa ga zamoli da je potedi samo jo koji trenutak dok se malo pribere. Ne, nikako povika Plavobradi sad e umrijeti... I podie ruku... U tom asu se zau jaka lupa na vratima i Plavobradi naglo zastade. Vrata se otvorie i u sobu upadoe dva viteza s isukanim maevima, pa poletjee pravo na Plavobradog... Plavobradi poznade brau svoje ene, veoma hrabre momke, pa htjede da umakne ispred njih, ali oni tako brzo jurnue za njim da ga stigoe na izlazu. Probodoe ga maevima i on ostade na mjestu mrtav. Mlada je ena bila gotovo isto tako mrtva kao i njen mu i nije imala snage da ustane i zagrli svoju brau. Kako Plavobradi nije imao nasljednika, to njegova ena naslijedi svu njegovu imovinu. S jednim dijelom te imovine udade svoju sestru za jednog mladog viteza s kojim se ona odavno voljela. Drugi dio dade svojoj brai, a ostatak zadra za sebe i udade se za jednog estitog ovjeka, koji joj je pomogao da zaboravi one teke dane provedene s Plavobradim.

PALI Bio jednom neki drvosjea koji je imao enu i sedmoro djece, sve mukarci: najstarijem je bilo deset godina, a najmlaem tek tri. Oni su bili veoma siromani i strano su se muili s tolikom djecom, jer nijedno od njih nije bilo u stanju da zarauje svoj hljeb. A naroito ih je alostilo to to je najmlai sin bio veoma slabunjav i utljiv. Smatrali su da je to znak njegove gluposti, iako je to bio znak njegove mudrosti. Bio je veoma malen, kad se rodio nije bio vei od palca, zbog ega su ga i prozvali Pali. To jadno dijete je bilo pravi muenik, u kui su ga svi grdili. Meutim, on je bio najpametniji i najdovitljiviji od sve svoje brae. Malo je govorio, ali je mnogo sluao. Doe jedna nerodna godina i nasta velika glad, pa ovi jadni ljudi odluie da se oslobode svoje djece. Jedne veeri kad su djeca polijegala, drvosjea je razgovarao sa svojom enom kraj ognjita, pa joj teka srca ree: Vidi da ne moemo da ishranimo djecu. Bolje bi bilo da ne gledamo kako umiru od gladi, ve da ih sutra odvedemo u umu; dok oni budu zaokupljeni sakupljanjem granica, mi emo pobjei a da oni to i ne opaze. Ah! uzviknu drvosjeina ena zar bi ti mogao da pusti djecu da zalutaju u umi? Mu joj je uzalud objanjavao koliko su siromani, ona na to nikako nije mogla da pristane;
13

bila je siromana, ali je bila njihova mati. Ipak, znajui kako e joj teko biti da gleda kako djeca umiru od gladi, ona pristade i ode u postelju plaui. Pali je sluao itav taj razgovor, jer kad je iz svoje postelje uo da neto ozbiljno razgovaraju, on je polako ustao i neopaeno se zavukao pod klupicu svoga oca, pa je tako sve uo. Ponovo lee u postelju, ali ne sklopi oka itavu no, razmiljajui o tome ta treba da uini. Ustade u ranu zoru, ode do potoka i napuni svoje depove sitnim bijelim kameniima, pa se vrati kui. Djeca pooe s ocem i majkom u umu, a Pali ne ree nita svojoj brai o onome to je znao. Dooe u jednu mranu umu gdje na deset koraka nisu mogli da vide jedan drugog. Otac stade sjei drva, a djeca poee skupljati granje i vezati ih u svenjeve. Poto se roditelji uvjerie da su djeca zaokupljena poslom, udaljie se neprimjetno od njih i izgubie se jednom zabaenom stazicom. Kad vidjee da su sama, djeca poee plakati i vikati na sav glas. Pali ih pusti da plau, poto je znao kako e se vratiti kui; dok su ili u umu, on je bacao cijelim putem bijele kamenie koje je imao u depovima. On im ree: Nita se ne bojte, brao; roditelji su nas ovdje ostavili, ali u vas ja odvesti kui, poite samo za mnom. Oni pooe za njim i on ih dovede kui onim istim putem kojim su bili doli u umu. Nisu smjeli odmah da uu u kuu, nego svi nauljie ui pred vratima da bi uli o emu otac i majka razgovaraju. Meutim, kad su se drvosjea i njegova ena vratili kui, jedan vlastelin iz njihova sela posla im deset talira, to im je ve odavno dugovao a emu se oni vie nisu nadali. To im povrati ivot, jer su umirali od gladi. Drvosjea odmah posla svoju enu da kupi mesa. Poto odavno nisu nita okusili, ona kupi tri puta vie mesa nego to je bilo potrebno za veeru za dvije osobe. Kad se najedoe, drvosjeina ena ree: Gdje li su sad naa djeca? Oni bi se dobro najeli od ovoga to nam je preostalo. Ali ti si htio da ih ostavimo u umi, lijepo sam rekla da emo se zbog toga pokajati. ta li sad rade u onoj umi? Moda su ih vukovi ve rastrgli! Ba si bezduan kad si mogao tako da ostavi djecu! Drvosjea se najzad razljuti, jer je njegova ena ve vie od dvadeset puta ponovila da e se on zbog toga pokajati i da je ona imala pravo. On joj zaprijeti da e je istui ako ne uuti. I njemu je bilo moda jo tee nego njegovoj eni, ali mu je ona dosaivala, a on je bio kao i mnogi ljudi koji veoma cijene ene koje su u pravu, ali koji smatraju da su nepodnoljive one ene koje su uvijek imale pravo. Drvosjeina ena je bila sva uplakana: Gdje li su sad moja djeca, jadna moja djeca? Ona to ree tako glasno, pa djeca koja su stajala na vratima ue to i povikae sva u jedan glas: Evo nas, evo nas! Ona brzo potra da im otvori vrata i ree im, ljubei ih: Kako se radujem to vas vidim, draga moja djeco. Sigurno ste umorni i gladni. A ti Pjero,
14

kako si prljav! Hajde da te operem! Pjero je bio njen najstariji sin, koga je ona najvie voljela, jer je bio pomalo ri, a i ona je bila pomalo riokosa. Oni sjedoe za trpezu i, na radost oca i majke, dobro se najedoe i ispriae im o strahu koji su pretrpjeli, govorei gotovo u jedan glas. Ti dobri ljudi su se silno radovali to su opet sa svojom djecom, ali ta njihova radost potraja samo dotle dok su trajali i taliri. im se taj novac potroi, opet nasta glad: roditelji su oajavali i ponovo odluie da se oslobode djece i da bi uspjeli u tome, odvedoe ih mnogo dublje u umu nego prvi put. Pali opet u taj njihov dogovor, pa i sad htjede u ranu zoru da ode na potok da nakupi kamenia, ali vrata bijahu dobro zakljuana. Nije znao ta da radi, ali se sjeti da je majka svakom djetetu dala po komad hljeba za doruak, pa naumi da upotrijebi mrvice svoga hljeba umjesto kamenia; da ih prospe po putu kojim budu ili i zato sauva hljeb u depu. Otac i majka odvedoe djecu u najgui i najmraniji dio ume, pa im stigoe tamo, ostavie djecu i izgubie se zabaenom stazom. Pali se nije mnogo raalostio, jer je vjerovao da e lako nai put do kue pomou rasutih mrvica hljeba po putu kojim je iao. Ali se iznenadi kad vidje da nema ni jedne jedine mrvice, ptice su ih sve pozobale. I djeca se strano uplaie, jer to su vie lutali, to su dublje zalazili u umu. No se spusti i podie straan vjetar, pa se oni jo vie prepadoe. inilo im se da vukovi zavijaju na sve strane i da e ih oni rastrgnuti. Nisu smjeli ni da progovore ni da se osvrnu. Zatim se spusti jaka kia i oni do koe pokisnue; na svakom koraku su posrtali, padali u blato i dizali su se iz njega potpuno ulijepljeni blatom, ne znajui ta da ine s rukama. Pali se uspuza na vrh jednog drveta, ne bi li pronaao kakav izlaz i gledajui na sve strane, opazi neku slabu svjetlost daleko od ume. On sie s drveta i kad se nae na zemlji, vie nita ne mogae vidjeti, pa se rastui. Ipak, idui podue sa svojom braom u pravcu gdje je primijetio svjetlost, ponovo je opazi kad izaoe iz ume. Najzad stigoe pred kuu u kojoj je bila ta svjetlost, ali su pretrpjeli dosta straha, jer su esto gubili svjetlost iz vida, svaki put kad bi se spustili u neku dolinu, ona je nestajala. Zakucae na vrata i neka dobra ena im otvori. Ona ih zapita ta trae. Pali joj odgovori da su zalutali u umi i da je mole da se na njih saali i da ih primi na konak. eni se djeca dopadoe, pa se ona zaplaka i ree: O, jadna moja djeco, gdje ste doli? Znate li da je ovo kua ljudodera, koji jede djecu? Ali, gospoo odgovori joj Pali, koji je drhtao od straha kao i njegova braa ta da radimo? Vukovi e nas sigurno rastrgnuti ako nam vi ne pruite utoite. Pa kad je ve tako, vie volimo da nas pojede ljudoder, a moda e se i on saaliti na nas ako ga vi zamolite. ena pomisli da e ih do sutra moi sakriti od svoga mua, pa ih pusti u kuu i odvede ih kraj vatre da se ogriju, a tu se na ranju pekla ovca divu za veeru. Tek to su se djeca ogrijala, zau se lupa na vratima. To se ljudoder vraao kui. ena brzo sakri djecu pod postelju i ode da otvori vrata. Ljudoder odmah zapita da li je veera gotova i da li je vino natoeno, pa sjede za trpezu. Ovca je jo bila sasvim krvava, ali je on izgleda smatrao da je tako ukusnija. On se stade osvrtati i mirisati, pa ree eni da se tu osjea svjee meso.
15

 To svakako mirie ovo tele to sam ga maloas oderala ree ena. Ali kaem ti da osjeam svjee meso ree joj ljudoder, gledajui je poprijeko mora biti da ti krije neto od mene. Rekavi to, ustade od stola i ode pravo prema postelji. Gle, kako hoe da me prevari, prokleta eno. Trebalo bi da pojedem i tebe, ali je tvoja srea to si stara. Ovo je divlja koja e mi dobro doi da ugostim svoja tri prijatelja ljudodera, koji e me ovih dana posjetiti. Zatim izvue ispod postelje jedno po jedno dijete. Jadna djeca padoe na koljena pred njim, molei milost, ali je to bio najsuroviji ljudoder meu ljudoderima i bio je daleko od toga da bude milostiv prema njima. Ve ih je prodirao pogledom. eni ree da e to biti ukusno peenje, samo ako ona napravi jo dobar sos. On uze jedan veliki no i ve zgrabi jedno dijete da ga zakolje, kad ga ena zadra. Zato ih kolje u ovo doba? Imae vremena i sutra. uti ree ljudoder ako ih sad zakoljem, meso e biti meke. Ali zasada ima dovoljno mesa, jedno tele, dvije ovce i pola svinje. Pravo kae ree joj ljudoder. Dobro ih nahrani da ne bi oslabili, pa ih smjesti u postelju. Dobra se ena obradova i dade im bogatu veeru, ali oni nisu nita mogli da okuse od straha. A ljudoder nastavi da jede i pije, zadovoljan to e imati ime da poasti svoje prijatelje. Uz veeru popi dvanaest pehara vina vie nego obino, pa ga vino oamuti i morade da legne. Ljudoder je imao sedam keri; bile su to jo djevojice. Ove male ljudoderove keri su imale lijepo lice, jer su jele svjee meso, kao i njihov otac, ali su imale prast nos, male sive oi i strano velika usta, velike, veoma otre i rastavljene zube. Nisu bile ba tako nevaljale, ali e sigurno takve postati, jer su ve ujedale malu djecu i sisale su im krv. Njih su rano stavili da spavaju i sve su one leale u jednoj velikoj postelji, svaka sa zlatnom krunom na glavi. U toj sobi je bila jo jedna postelja iste veliine, u koju ena stavi sedam djeaka, a zatim i ona ode da legne pored svoga mua. Pali, koji je opazio da ljudoderove keri imaju krune na glavi, a strahujui da se ljudoder ne predomisli i odlui da ih zakolje jo iste veeri, ustade oko ponoi, uze kape svoje brae i svoju, pa ih polako stavi ljudoderovim kerkama, a njihove zlatne krune stavi sebi i svojoj brai, kako bi prevario ljudodera da su oni njegove keri, a njegove keri djeca koju je htio da zakolje. I zaista je tako i bilo, jer se ljudoder oko ponoi probudi i zaali to je ostavio za sutra ono to je mogao da uini odmah. Brzo skoi iz postelje i dograbi svoj velik no. Hajde da vidim ree on kakvi su ti mali objeenjaci. Bolje da to to prije obavim. Pipajui po mraku, pope se gore i prie postelji u kojoj su spavali djeaci. Svi su oni vrsto spavali osim Palia, koji se strano uplai kad ga div opipa rukom po glavi. Ljudoder opipa i svu njegovu brau po glavi. Kad napipa pod rukom krune, ljudoder ree: Zamalo se ne prevarih, mnogo sam sino popio! Zatim prie drugoj postelji i napipa kapice djeaka, pa ree: Evo tih objeenjaka! Rekavi to, on i ne trepnuvi, zakla svojih sedam keri. Zadovoljan svojim poslom, vrati se i
16

lee u postelju kraj svoje ene. A Pali, im u da je ljudoder zahrkao, probudi svoju brau, ree im da se brzo obuku i da pou za njim. Oni se polako iskradoe u batu i preskoie zid. Trali su skoro itavu no, pretrnuli od straha, i nisu znali kud ih noge nose. Kad se ljudoder probudi ree eni: Idi gore i pripremi onu djecu. enu iznenadi dobrota njenog mua, mislei da joj je on rekao da ih obue. Ona se pope gore i zaprepasti se kad vidje svojih sedam keri zaklanih i ogrezlih u sopstvenoj krvi... Odmah pade u nesvijest. Ljudoderu se uini da se ena suvie dugo zadrala i poe za njom da joj pomogne. I on se zaprepasti kad ugleda taj straan prizor. O, ta uinih! povika on. Ti e mi nevaljalci ovo platiti, i to odmah! On dohvati lonac s vodom i srui ga eni na glavu, povrati je iz nesvijesti i povika: Daj mi brzo izme od sedam milja! Stii u ja njih! Zatim pojuri napolje i poto je trao tamoamo, poe onim putem kojim su i djeca ila, a ona su bila jedva sto koraka daleko od oeve kue. Djeca opazie ljudodera kako skae s planine na planinu i preskae rijeke kao da su potoii. Pali ugleda jednu pilju blizu mjesta gdje su se nalazili; sakri svoju brau u nju, a i sam se zavue unutra, motrei stalno na ljudodera. Ljudoder je bio strano umoran od puta koji je bez uspjeha preao (jer izme od sedam milja strano zamaraju onog ko ih nosi) pa htjede malo da se odmori i sluajno sjede ba na onu stijenu u kojoj su djeca bila sakrivena. Kako je bio strano umoran, odmah zaspa. Poto malo odahnu, zahrka tako strano da se jadna djeica prepadoe isto onako kao kad je drao no da ih zakolje. Pali se ne uplai toliko i kaza svojoj brai da brzo otre kui dok ljudoder tako vrsto spava, a za njega da ne brinu. Oni ga posluae i brzo se vratie kui. A Pali se prikrade ljudoderu, skide mu polako izme i odmah ih navue. izme su bile veoma velike i iroke, i kako su te izme bile arobne, one su se mogle poveavati i smanjivati prema nogama onog ko ih obuje, pa su Paliu pristajale kao salivene. On se uputi pravo ljudoderovoj kui, gdje zatee enu kako plae nad svojom zaklanom djecom. Va mu je zapao u veliku opasnost ree joj Pali. Uhvatili su ga razbojnici i zaprijetili da e ga ubiti ako im ne donese sve svoje zlato i srebro. U asu kad mu je no bio pod grlom, opazio me i poslao da vam kaem ta se dogodilo i da mi date sve to imate od vrijednosti. Nemojte nita zadrati, jer e ga inae bez milosti ubiti. Poto je stvar hitna, dao mi je i svoje izme od sedam milja da bih to bre stigao, a i zbog toga da ne pomislite da vas laem. ena se strano prepade i dade mu sve zlato to je imala u kui, jer je ljudoder bio dobar mu, iako je jeo malu djecu. Tako Pali, poto pokupi sve blago, ode kui svoga oca, gdje ga svi radosno doekae. Ima mnogo ljudi koji smatraju da to nije bilo tako. Oni tvrde da Pali uopte nije pokrao ljudodera, iako se u stvari nije nimalo ustruavao da uzme njegove izme od sedam milja, jer su one sluile ljudoderu samo za to da bi mogao da hvata malu djecu. Ovi ljudi tvrde da to znaju iz pouzdanog izvora, jer su jeli i pili u drvosjeinoj kui. Oni tvrde da je Pali, poto je obukao
17

izme od sedam milja, otiao u dvor; znajui da su tamo zabrinuti za vojsku koja se nalazila na dvije stotine milja daleko, kao i za ishod bitke koja se vodi. On ode kralju, kau oni, i ponudi se da mu jo isto vee donese vijesti o vojsci. Kralj mu obea veliku sumu novca ako uspije. Pali donese vijesti to isto vee. I poto se s tim svojim prvim odlaskom proslavio, zaraivao je koliko mu volja, jer kralj ga je odlino nagraivao za noenje njegovih naredbi vojsci, a mnoge ene su mu davale sve to bi on zaelio da bi dobile vijest od svojih dragana, pa je na tome i najvie zaraivao. Bilo je i nekih ena koje su mu davale da nosi pisma njihovim muevima, ali su ga slabo nagraivale, pa nije imalo ni smisla da tako beznaajnu sumu unosi u svoje raune. Poto je izvjesno vrijeme obavljao poslove glasonoe, on je stekao veliko bogatstvo i vratio se svome ocu. Nemogue je zamisliti s kakvom su ga radou doekali, a on je usreio itavu porodicu.

MAAK U IZMAMA Neki vodeniar, koji je imao tri sina, ostavi svojoj djeci u nasljee samo vodenicu, magarca i maka. Oni se ubrzo podijelie, bez suda. Za kratko vrijeme pojeli bi svu svoju oevinu. Najstariji sin dobi vodenicu, srednji magarca, a najmlai samo maka. Najmlai sin je najslabije proao i on se stade jadati: Moja e braa moi pristojno da ive ako se udrue, a ja kad pojedem svog maka i napravim muf* od njegove koe, morau da umrem od gladi. Maak, koji je to uo ali se pravio da ne uje, ree ozbiljnim i vanim glasom: Nemoj da se brine, gospodaru. Ti meni samo daj jednu vreu i napravi mi par izama da mogu da idem po trnjacima, pa e se uvjeriti da nisi tako ravo proao u diobi s braom kako ti izgleda. Gospodar nije mnogo vjerovao ovim njegovim rijeima, ali je znao za neke njegove majstorije u lovu na mieve i pacove, kako se vjeao na svoje ape i krio u branu kao da je tobo mrtav, pa se ponada da mu maak moe ipak biti od koristi u nevolji. Kad maak dobi ono to je traio, on lijepo navue izme, zabaci vreu na rame, zaveza uzice oko vrata svojim prednjim apama i ode u jedan zabran, gdje je znao da ima mnogo zeeva. Natrpa mekinja i djeteline u vreu i oprui se kao mrtav, ekajui da neki zei, jo nenaviknut na lukavstva u ivotu, ue u vreu i pojede ono to je u njoj. Tek to lee, poslui ga srea: jedan mlad, neiskusan zec zavue se u njegovu vreu, a na maak stegnu uzice, uhvati zeca i ubi ga bez milosti. Ponosan na svoj lov, on ode kralju i zatrai da ga primi. Odvedoe ga u odaju njegovog velianstva, a on se, kad ue, duboko pokloni i ree: Svijetli kralju, moj gospodar, markiz od Karabasa svidjelo mu se da tako nazove svoga gospodara naredio mi je da vam donesem na dar ovoga zeca. Reci tvome gospodaru ree kralj da mi je milo to me se sjetio i da mu zahvaljujem.
18

Maak se drugi put sakri u jednu strnjiku, rairi svoju vreu i kad se uhvatie dvije jarebice, stee uzice i odnese ih opet kralju na dar. Kralj bijae veoma zadovoljan i dade mu dobru napojnicu. Maak produi tako dva ili tri mjeseca da nosi kralju s vremena na vrijeme divlja, koju je lovio njegov gospodar. Jednoga dana, kad doznade da e kralj izii u etnju na obalu jedne rijeke sa svojom kerkom, najljepom princezom na svijetu, maak ree svom gospodaru: Ako hoe da me poslua, bie srean ovjek. Treba da se samo kupa u rijeci na jednom mjestu koje ti ja pokaem, a ostalo je moja briga. Markiz od Karabasa poslua svoga maka, mada nije znao ta e iz svega toga izai. Dok se on kupao u rijeci, kralj naie tuda kolima, a maak iz svega glasa povika: U pomo! U pomo! markiz od Karabasa se davi! Na taj uzvik, kralj promoli glavu kroz vrata na kolima i poznavi maka koji mu je esto donosio divlja, naredi svojim pratiocima da pohitaju u pomo gospodinu markizu od Karabasa. Kad su jadnog markiza vadili iz rijeke, maak prie kolima i ree kralju kako su, dok se markiz kupao, naili lopovi i odnijeli markizu njegovo odijelo, iako je on vikao "Drite lopova!" to je mogao jae. Ugursuz je u stvari sakrio odijelo pod jedan veliki kamen. Kralj odmah naredi jednom od svojih pratilaca da donesu iz dvora kraljevsko ruho za gospodina markiza od Karabasa. To ruho mu je veoma lijepo pristajalo, jer je bio lijep i stasit mladi, pa se on princezi dopade, a kad joj nekoliko puta dobaci pogled pun potovanja i njenosti, ona se zaljubi u njega. Kralj pozva markiza da se popne u njegove koije i da se provoza s njima. Maak bijae sav srean to vidje da se njegov plan poinje ostvarivati, otra ispred koij i kad doe do jedne grupe seljaka koji su kosili na livadi, ree im: Sluajte vi, kosai, ako ne kaete da livada koju kosite pripada markizu od Karabasa, biete isjeeni na paramparad. Doista, kad kralj proe tuda, zapita kosae ija je to livada to kose. Ovo je livada markiza od Karabasa povikae oni uglas, jer ih maak bijae uplaio. Imate lijepo imanje ree kralj markizu od Karabasa. Da, gospodaru, ovo je livada na kojoj svake godine ima dosta trave. Maak opet otra ispred njih i kad doe do nekih etelaca, ree im: ujte vi, eteoci, ako ne kaete da je to ito markiza od Karabasa, biete isjeeni na paramparad. Kralj ih, kad malo poslije naie, zapita ije je to silno ito. Gospodina markiza od Karabasa odgovorie eteoci. Kralju to bijae milo, a maak je, idui stalno ispred njih, nareivao ljudima na koje je nailazio, da za sva imanja kau da su markieva, tako da se kralj zaudi kako markiz od Karabasa ima mnogo imanja. Lukavi maak doe najzad do jednog lijepog zamka, iji je vlasnik bio neki zmaj, najbogatiji meu svim zmajevima, a njemu su pripadala i sva ona imanja pored kojih su prolazili. Maak zamoli da bude primljen kod zmaja, govorei da nije mogao proi pored njegovog zamka a da mu se ne pokloni. Zmaj ga primi prilino utivo, onoliko koliko zmaj moe da bude utiv.
19

 Uvjeravali su me ree mu maak da vi moete da se pretvorite u svaku ivotinju, na primjer, u lava ili slona. To je tano odgovori zmaj brzo a da ti dokaem, vidjee kako u se pretvoriti u lava. Maak se strano uplai kad ugleda pred sobom lava i odmah se uz oluk uspuza na krov s prilino muke i opasnosti, jer su mu smetale izme, u kojima nije bilo zgodno penjati se po crepovima. Malo zatim, kad vidje da je zmaj vratio svoj prvanji oblik, sie dolje, priznade da se strano uplaio i ree: Govorili su mi takoe, ali u to ne mogu da vjerujem, da moete da se pretvorite i u male ivotinje, na primjer, u pacova ili u mia. Uvjeren sam da je to nemogue. Nemogue? ree zmaj. Vidjeete! U isti as, pretvori se zmaj u mia i poe trati po podu. A maak, tek to ga opazi, skoi na njega i pojede ga. U to kralj stie do zamka i zaelje da ue u njega. Maak, uvi kripu kraljevskih koija preko mosta, istra pred kralja i ree mu: Dobro doli, svijetli kralju, u zamak markiza od Karabasa. Je li mogue da je i ovaj zamak va, gospodine markie? Nita ljepe od ovog dvorita i zgrada oko njega! Molim vas da ih razgledamo. Markiz ponudi ruku mladoj princezi i idui za kraljem, koji je iao naprijed, uoe svi u jednu veliku dvoranu, gdje ih je oekivala bogato postavljena trpeza, koju je zmaj pripremio za svoje goste, koji su ba tada trebali da ga posjete, ali se nisu usuivali da uu, znajui da je kralj unutra. Kralj je bio oaran otmjenim ponaanjem i lijepim izgledom gospodina markiza od Karabasa, a takoe i njegova ki, koja se ve bila zagledala u njega; pa kad jo vidje i toliko njegovo bogatstvo, kralj, poto ispi nekoliko aa vina, ree: Gospodine markie, samo od vae volje zavisi da postanete moj zet. Markiz, poklonivi se duboko kralju, rado prihvati njegov prijedlog i istog se dana oeni princezom. Maak postade ugledna linost na dvoru i otada je lovio mieve samo zabave radi. *muf komad odjee od krzna u koji se stavljaju ruke da bi se zagrijale.

RIKE S UPERKOM Bila jednom jedna kraljica koja je imala sina tako runog i nakaznog da se dugo sumnjalo da li uopte ima izgled ljudskog bia. Jedna vila, koja se zadesila pri njegovom roenju, ree da e biti veoma ljubak i otrouman, pa dodade i to da e ga ona tako obdariti da moe svoju mudrost prenijeti i na onu djevojku koju bude zavoljeo. Sve to malo utjei jadnu kraljicu, koja je bila oajna to je na svijet donijela takvu nakazu. Istina, dijete jo nije estito ni progovorilo, a bilo je tako pametno da su se svi divili. Zaboravio sam da vam kaem da se on rodio s jednim uperkom kose na glavi, zbog ega ga prozvae Rike s
20

uperkom, jer mu je Rike bilo porodino ime. Poslije sedam do osam dana u jednoj od susjednih kraljevina rodie se dvije princeze. Ona starija bijae lijepa kao lijep dan. Kraljica je zbog toga bila presretna, pa se pobojae da tako velika radost ne izazove neko zlo. Ona ista vila koja je prisustvovala Rikovom roenju, bijae prisutna i prilikom njenog roenja i da bi umanjila kraljiinu radost, izjavi da e mala princeza biti isto toliko glupa koliko i lijepa. To raalosti kraljicu, ali nekoliko asaka kasnije obuze je jo vea alost, jer je druga princeza koju je rodila, bila strano runa. Ne alostite se toliko, gospoo ree vila ona e biti drugaije nagraena i bie toliko otroumna da se gotovo nee ni primjeivati njena runoa. Postoji li nain da se starijoj, koja je tako lijepa, da malo vie pameti? ree kraljica. Nita ne mogu uiniti da vaa starija ki postane pametnija, ja mogu da utiem samo na ljepotu. Poto bih uinila sve na svijetu da vas zadovoljim, obdariu je sposobnou da moe da uaini lijepom onu osobu koja joj se dopadne. to su ove dvije princeze vie rasle, i njihove osobine su se sve vie isticale. Svi su se divili ljepoti starije i mudrosti mlae princeze. I njihove mane su se sve jae isticale s godinama. Mlaa je svakim danom bila sve runija, a starija sve gluplja; nije odgovarala na postavljena pitanja ili je govorila gluposti. Uz to je bila i veoma nespretna da nije mogla da stavi etiri porculanske stvarice na kamin a da ne razbije bar jednu, ni da popije au vode a da pola ne prolije sebi po haljini. Mada ljepota veoma mnogo znai za mladu djevojku, ipak su svi vie cijenili mlau princezu. Svima je odmah padala u oi izvanredna ljepota starije sestre, gledali su je i divili su joj se, ali su ubrzo prilazili pametnijoj sestri, koja je bila veoma duhovita. Za kratko vrijeme, starija bi ostala potpuno sama, a svi bi se okupili oko mlae. Starija princeza, i pored svoje gluposti, zapazi to i rado bi rtvovala svu svoju ljepotu kad bi mogla stei bar polovinu pameti svoje sestre. Kraljica, ma koliko da je bila mudra, nije mogla ponekad da se savlada a da joj ne prebaci zbog njene gluposti, pa jadna princeza zamalo ne presvisnu od bola. Jednoga dana, kad se bila povukla u umu da u samoi tuguje zbog te svoje nesree, opazi da joj prilazi neki odvratan ovjeuljak, veoma ruan, ali raskono odjeven. To je bio mladi princ Rike s uperkom, koji se, vidjevi princezinu sliku (sliku su zbog princezine ljepote slali svuda po svijetu), tako oduevio, da je odmah krenuo na put da bi se s princezom upoznao. Bio je presrean to ju je susreo samu, pa joj pristupi s dubokim potovanjem i velikom utivou. Poto joj uputi nekoliko uobiajenih ljubaznih rijei, zapazi da je ona neobino tuna, pa joj ree: Ne mogu da shvatim da tako lijepo stvorenje moe biti tako tuno, jer mada se mogu pohvaliti da sam vidio bezbroj lijepih osoba, mogu vam se zakleti da nikad nisam vidio osobu koja bi se ljepotom mogla mjeriti s vama. To vi samo tako govorite, gospodine odgovori mu princeza i zauta. Ljepota je tako velika prednost da moe da zamijeni sve ostalo i kad je ovjek lijep, nita ne moe mnogo da ga raalosti. Vie bih voljela ree princeza da sam tako runa kao vi i pametna nego li to sam lijepa a glupa. Najbolji znak da je neko pametan je kad smatra da nije, i u prirodi toga svojstva je da
21

ukoliko ga vie imamo utoliko nam se vie ini da ga nemamo. To ne znam ree princeza ali znam da sam vrlo glupa i zbog toga sam alosna. Ako vas jedino to mui, gospoice, ja vam mogu pomoi. Kako to? ree princeza. Ja imam takvu mo ree Rike s uperkom da koliko ja imam pameti toliko mogu prenijeti osobi koju volim. Poto ste vi, gospoice, ta osoba, zavisi samo od vas da li ete imati toliko pameti. Treba jedino da se odluite da poete za mene. Princeza je bila zapanjena, utala je. Vidim nastavi Rike s uperkom da vas je ovaj moj predlog raalostio i to me ne iznenauje. Dajem vam godinu dana vremena da donesete svoju odluku. Princezi, koja je imala tako malo pameti, a tako arku elju da do nje doe, uini se ta godina suvie duga, te dade odmah svoj pristanak. I tek to ree princu da e poi za njega kroz godinu dana, tano u dananji dan, osjeti da se s njom neto dogodilo: odjednom poe s nevjerovatnom lakoom da govori o svemu. Ona se upusti s Rikeom u veoma duhovit i uen razgovor, tako da se Rike poboja da nije na nju prenio vie pameti nego to je sebi ostavio. Kad se princeza vrati u dvor, svi se iznenadie zbog tako nagle i neobine promjene, jer dok je ranije priala gluposti sada je govorila neobino pametne i razumne stvari. Svi su se na dvoru mnogo obradovali, jedino se njena mlaa sestra nije tome radovala, jer poto nije imala vie nad svojom sestrom preimustvo duha, izgledala je pored nje kao najobinija rugoba. Glas o ovoj promjeni se brzo rairi i svi mladi prinevi iz susjednih kraljevina poletjee da je prose i nastojali su da ih ona zavoli, ali ona ne nae meu njima ni jednog koji bi imao dovoljno duha; sluala je veoma utivo njihove ponude, ali nikome ne dade svoju ruku. Najzad se pojavi i jedan veoma lijep, bogat i duhovit princ i ona osjeti veliku naklonost prema njemu. Otac to opazi i ree joj da ona sama treba da odlui za koga e se udati. Ukoliko je ena pametnija, utoliko joj je tee da se vrsto odlui za udaju; stoga ona zahvali ocu i zamoli ga da joj ostavi malo vremena da donese svoju odluku. I tako sluajno ode u onu istu umu u kojoj se bjee susrela s Rikom, da bi u tiini razmiljala o tome ta treba da uini. I dok je etala po umi duboko zamiljena, zau neku potmulu lupu pod svojim nogama, kao da mnogo ljudi ide tamoamo i neto posluje. Nauljivi paljivo ui, u kako neko ree: Dodaj mi taj lonac. Drugi ree: Daj mi taj kotao. A trei: Stavi drva na vatru! Odjednom se zemlja pod njom otvori i ona ugleda kao neku veliku kuhinju, punu kuvara, sudopera i druge posluge, kako pripremaju neku bogatu gozbu. Pojavi se jedna grupa od dvadesetak ljudi koji zauzee mjesto na jednoj zaravni u umi zajedno sa svojim ranjevima. Okretali su ranjeve i radili druge poslove, slono pjevajui. Princezu ovo iznenadi i ona zapita za koga se sprema ta gozba. Ova se gozba sprema odgovori joj najotresitiji meu njima za princa Rika s uperkom, ija e svadba biti sutra. Princeza se zaprepasti, sjetivi se u taj mah da je danas tano godinu dana od onoga dana
22

kada je obeala princu Riku da e mu biti ena, pa zamalo ne pade u nesvjest. U stvari, ona se toga nije mogla ranije sjetiti jer je svoj pristanak dala u ono vrijeme kad je bila glupa, a kad je dola do nove pameti, koju joj je princ dao, bila je zaboravila sve ono to je ranije radila i govorila. Nije uinila ni dvadeset koraka, kad se Rike s uperkom stvori pred njom, dostojanstven i sveano obuen, kao i svaki princ koji ide na vjenanje. Vidite, gospoice, da sam odrao svoju rije i ne sumnjam da ste i vi doli da odrite svoju. Iskreno u vam priznati odgovori princeza da se jo nisam odluila za udaju i ini mi se da nikad neu moi da pristanem na ono to vi elite. Vae me rijei iznenauju ree Rike s uperkom. Svakako ree princeza. Kad bi se radilo o nekom prostaku, ovjeku bez duha, ja bih se zacjelo nala u velikoj neprilici. Jedna princeza mora ispuniti datu rije, rekao bi on, i vi morate poi za mene poto ste mi to obeali. Ali kako je onaj kome govorim veoma ugledan i pametan ovjek, uvjerena sam da e on uvaiti moje razloge. Vama je poznato da se ja nisam mogla odluiti da poem za vas onda kada sam bila tako glupa, pa kako biste hteli da se sad odluim da poem za vas, sada kad imam toliko duha i pameti da mogu mnogo razumnije da rasuujem o svemu? Ako vam je bilo do toga da poem za vas, uinili ste veliku greku to ste me oslobodili moje gluposti i pomogli mi da bre i jasnije shvatam stvari nego ranije. Ako bi vam neki glupak odgovori Rike s uperkom prebacio to to ne drite datu rije, kao to vi to maloas rekoste, zato bih ja drukije postupio, gospoice, u jednoj stvari gdje je u pitanju moja ivotna srea? Da li je pravo da se osobe koje imaju pameti nau u gorem poloaju od onih koji je nemaju? Ali preimo na stvar, molim vas. Izuzev moje runoe, ima li jo neto to vam se ne svia? Moda vam se ne svia moje porijeklo, moja duhovitost, moja narav i moje ponaanje? Nikako ree princeza nalazim da imate sve te osobine koje ste spomenuli. Kad je tako prihvati Rike s uperkom ja u biti srean, jer me vi moete uiniti najljepim ovjekom na svijetu. Kako to? zapita princeza. To e se desiti odmah odgovori Rike s uperkom ako me volite i zaelite da se to dogodi. A da ne biste u to sumnjali, gospoice, rei u vam da je ona ista vila koja mi je na dan moga roenja podarila sposobnost da ulijem duha i pameti onoj osobi koju zavolim, vas takoe obdarila da moete uiniti lijepim ovjeka koga budete zavoljeli. Ako je tako ree princeza elim iz sveg srca da vi postanete najljepi princ na svijetu i poklanjam vam ljepotu, ukoliko to zavisi od mene. Tek to princeza izgovori ove rijei, Rike s uperkom se pretvori, na njene oi, u najljepeg i najljupkijeg mladia na svijetu. Ima ljudi koji tvrde da to nije izvela vila svojim arolijama, ve da je sama ljubav izvrila tu promjenu. Oni kau da princeza, poto se uvjerila u preimustva svoga vjerenika, u njegovu ljubav koju je drao u tajnosti i u ostale osobine njegove due i razuma, nije vie u njemu vidjela runo i nakazno stvorenje. Njegova grba joj se sada inila samo kao znak njegovog dostojanstvenog dranja, a njegovo hramanje kao malo isturen hod, to joj se mnogo dopade. Ti ljudi isto tako kau, da su joj njegove razroke oi izgledale veoma blistave i da je
23

smatrala da je ta razrokost znak njegove arke ljubavi, a za njegov veliki crven nos, smatrala je da je znak ratniki i junaki. No bilo kako bilo, princeza mu istog asa obea da e poi za njega ako na to pristane njen otac. Kralj, poto se uvjeri da njegova ki voli Rika s uperkom, koga je on poznavao kao veoma duhovitog i mudrog princa, pristade drage volje da mu on postane zet. I ve sutradan obavi se velika i sveana svadba, onako kako je to Rike s uperkom ve odavno bio predvidjeo.

O PISCU arl Pero (Charles Perrault), francuski pjesnik, prozni pisac i pripovjeda, roen je u Parizu 12. januara 1628. a umro u istom gradu 15. maja 1703. godine. Bio je jedan od vodeih lanova Francuske akademije nauka. Igrao je znaajnu ulogu u lietarnoj svai izmeu prolog i modernog u knjievnosti. Upamen je po svojoj zbirci bajki za djecu Prie majke guske (1697). Po zanimanju je bio advokat. Perlo je najprije radio kao inovnik zaduen za kraljevska zdanja. Poeo je da stie knjievnu ugled oko 1660. godine sa jednostavnijom poezijom i ljubavnim pjesmama i provodi ostatak ivota u unapreivanju znanja o knjievnosti i umjetnosti. Godine 1671. izabran je za lana Francuske akademije koja uskoro postala otro podijeljena svaom izmeu tradicionalizma i modernizma. Pero je podrao modernije poglede jer, mislio je, kako god civlizacija napreduje tako napreduje i knjievnost i da je zbog toga stara knjievnost nsizbjeno grublja i barbarskija nego moderna. Njegova pjesma Doba Luja Velikog je stavila moderne pisce poput Molijera i Fransoa de Malerbea iznad klasinih autora Grke i Rima. Njemu se suprotstavljao Nikolas BuloDesprea koji je u cjelosti imao bolje argumente. Bez obzira na to, Perloova perspktiva bila je put u sigurnom uspjehu revolta protiv vladajue tradicije. Peroove armantne bajke o majci guski bile su napisane da zabave djecu. Ukljuivale su Crvenkapica, Uspavana ljepotica, Maak u izmama, Plavobradi i mnoge druge, moderne verzije od skoro zaboravljenih narodnih pria koje je Pero prepriao jednostavnim stilom i svima razumljivim jezikom.

24