Nasiha Kapidi-Hadi

PJETLI, SVRAKA I PROLJEE

PJETLI, SVRAKA I PROLJEE

LICA:

Pijetao

Car - govedar

Stari Svrak (staretinar)

Mala Svraka (Svrakova unuka)

Kukurijek (vjesnik proljea)

STATISTI:

Mladi

Djevojka

Djeak

Knez

Kamerman

Metla

CVJETOVI - SIMBOLI - SLIKE:

Margarete burme

Hrizanteme - areni epovi

Maslaci zlatnici

urevci biseri

Suncokreti - blicevi, ogledalca

I IN

POZORNICA

DOARAVA JESEN U JEDNOJ BATICI-DVORITU. U DNU POZORNICE, S JEDNE

STRANE, VIDI SE DUANI S PROZOROM, VRATIMA I NATPISOM:
"ZALAGAONICA KOD STAROG SVRAKA". S DRUGE STRANE JE MALENI SJENIK -
ARDAI PUN SLAME I SIJENA. TU JE I BUNJITE PREKRIVENO SUHIM LIEM
I ZELENIM VRIJEAMA U KOJIMA SE UTI NEKOLIKO TIKAVA. TU I TAMO PO
POZORNICI RASUTO JE NEKOLIKO KUPOLICA KRTINJAKA. JEDNA METLA-
LUTKA STOJI NASLONJENA UZA ZID. U PRIKRAJCIMA IMA BUNJA I DRVEA SA
ARENIM JESENJIM LIEM. NAPRIJED, BLIE GLEDALITU I POSTRANCE, NA
OKRUGLOM NISKOM POSTOLJU STOJI BUNAR SA EKRKOM I KOTLIEM KOJI
VISI NA UETU. KOTLI JE TOLIKI DA U NJEGA LUTKA MOE SJESTI. ISPRED
BUNARA, JO BLIE GLEDALITU, S JEDNE STRANE JE MALI PANJ, A NASUPROT
NJEMU OVEI KRTINJAK IJA JE KUPOLICA, KAO I NA OSTALIM KRTINJA-
CIMA, USTVARI, OKRUGLAST POKLOPAC. OSVJETLJENJE JE JESENJE,
ZLATOUTO.

IZ GLEDALITA NAJBOLJE SE VIDE: BUNAR I DRVO, SA IJIH GRANA, KAO I SA

OSTALOG DRVEA, LIE MOE DA OPADA; ZATIM PANJ, OVEI PREDNJI
KRTINJAK, BUNJITE, NATPIS I PROZORI NA DUANU I METLA.

NA POZORNICU NAJPRIJE IZLAZI PIJETAO, ON IMA KRILA-RUKE, BIJELO PERJE,

CRVENU KRESTU I VEOMA BUJAN ARENI REP KOJI E MU, U DATOM
TRENUTKU, SLUITI I KAO METLICA. PIJETAO JE PROLOG, VESELJAK,
RADOZNALAC, ZANOVIJETALO, DOBRIINA, POTRKUA, IGRA, PJEVA,
TUMA PRIE...
NA POZORNICU IZLAZI NEHAJNO; ETKA, EPRKA, SKA-KUE, KUKURIE I
PJEVA, SVE TO INI U SKLADU SA UGODNOM LAGANOM MUZIKOM KOJA
PODCRTAVA NJEGOVO VEDRO RASPOLOENJE,

PIJETAO (ETAJUI, EPRKAJUI, PJEVA):

Kukuriku! Jesen na vidiku!

aren orah, zlatna jasen,

iz oklopa bjei kesten,

plavih boba puno trnje,

na sve strane zrelo zrnje!

Kukuriku! Jesen na vidiku!

Kukuriku! Lijepo mi je

na bunjitu tikva zrije,

uta kora puca,puca,

al' e kljuni moj da kljuca!

Lijepo mi je! Kukuriku!

zlatna slama na sjeniku,

u njoj zrno sakriveno,

za mene je ostavljeno!

Puca tikva, prti kesten,

mirie mi zlatna jesen,

sa dozrelim suncokretom
etati je lijepo svijetom!

Kukuriku! Jesen na vidiku.

(DOK PJEVA, PIJETAO TRKARA, EPRKA, SKAE NA BUNJITE, NA PANJ,

SJENIK...)

(MUZIKA POLAGANO IZLAZI)

METLA (POLIJEE NA PIJETLA, MAE STROGO):

Tie! Ne dii viku,

nego se predstavi

i poni priu!

PIJETAO (UVRIJEENO, PUBLICI):

ujte ih! Na mene stalno viu!

METLA (PRIJETEI): Hi! Pazi!

PIJETAO (GUNAJUI, ZATIM POMIRLJIVO):

Uvijek se na mene vikalo

Pa dobro, da se predstavim:

ja sam Pjetli Kukurikalo,

arenog repa, crvene krestice!

(POKAZUJE REP I KRESTU)

Ne onaj sa slike, s kesice,

ne pjetli - "argo-juha"
to se u loncu kuha,

ve pravi, ivi pijetao.

Malo sam svijetom etao,

pa svratio na ovo bunjite...

METLA (OPOMINJUI): Hi! Pazi!

PIJETAO (UPLAEN): Oprostite mi! - u pozorite.

Zbunim se tako,

pa ponem naopako.

A otkud ja na ovom bunjitu?

METLA: Hi! Pazi!

PIJETAO (ZBUNJENO): Oprostite! u pozoritu?

Sluajno, maloprije,

pozvao me iznenada

pisac ove komedije

koju ete gledati sada.

Sreo me, pa mi kae:

- U pozoritu djeca te trae;

ele jednog malog pijetla

arenog repa i oka svijetla.

- ta u da radim? - pitam ga ja.

A on mi ree: - To se zna.
Kad treba, digni viku,

probudi pospanu publiku,

potri, pobrkaj,

(GOVORI BRZO, SVE BRE)

raspetljaj, ieprkaj,

scenu najavi,

dubi na glavi,

radi to eli! -

tako mi veli.

(GOVORI SPORIJE)

I - va sam sada!

Znam da u znati

jedino dobro eprkati

na ovom bunjitu!

METLA (STROGO): Hi! Pazi!

PIJETAO: Oprostite! - u pozoritu.

Opet na mene viu!

No, sad da ponem priu:

Igraemo komad laki

o caru, proljeu i lijepoj Svraki

sa somotom ispod vrata...

METLA (OTRO): Hi! Dosta!

PIJETAO: Ne smijem dalje...

jer zasad nepoznata

ta Svraka mora biti.

U pozoritu poneto treba kriti,

ne valja sve unaprijed znati.

Ljepe je kad se polako prati

sve to se zbiva.

Jer pozorite - to je iva

u igri pria, sa puno slika...

A vi ste publika -

vesela, mala, velika...

Pa dobro doli na moje bunjite!

METLA (STROGO): Hi! Pazi!

PIJETAO: Oprostite! - u pozorite!

Onu malu, lijepu Svraku,

u somotu i u laku,

upoznaete kasnije sami.

Sad nek malo za binom ami,

jer na scenu ide - car!

(PIJETAO POKAZUJE NA CARA KOJI IZLAZI NA POZORNICU. CAR DJELUJE KAO

SKITNICA, DRONJAV JE, STAR, NA GLAVI MU JE KRUNA OD TRNJA, NA PRSIMA
TIT OD PAPRATI. IDE POLAKO PREMA BUNARU, JEDUI BRESKVU. KRAJ
BUNARA ZASTAJE, NADVIRUJE SE NAD OTVOR KAO DA NETO TRAI.)

Pogledajte - dronjav, star!

Jede neko trulo voe...

Da vidimo ta to hoe!?

(CAR JE SJEO NA POSTOLJE BUNARA, BACIO BRESKVINU KOPICU I PRIPALIO

LULU. PIJETAO SKAE NA BUNAR I PJEVUI.)

Kukuriku! Caru na bunaru!

U bunaru zlatna para,

cara vara,

vara cara,

jer to nije zlatna para

u bunaru sakrivena,

ve jesenji listi klena!

(GROMOGLASNO)

Kukuriku! Caru na bunaru!

CAR (ZAPOVJEDNIKI): Umukni, Pijetle, para mi ui!

PIJETAO (ERETSKI): Pa dobro, kume. ta radi?

CAR: Puim. I nisam kum, ve car!

PIJETAO (TOBO ZAUENO): Zar tako dronjav, star,

CAR (UVRIJEENO): Car sam i - kvit!

(POKAZUJE TRNJE NA GLAVI I PAPRAT NA PRSIMA)

PIJETAO (ALEI SE): Pa to je obino trnje!

Ti hoda bos i nosi prnje!

CAR (SNUDEN): Zato to nemam pare...

PIJETAO (TOBO ZAUENO):

A zato, kume..., c..care?

CAR: U bunar mi je pala.

PIJETAO: Zar carska para stala

u bunar tako mali?!

Kum se to sa mnom ali..

Tamo pliva listi klen!

CAR: Ne, para je sakrivena

na dnu, dolje.

(UMILJAVAJUI SE)

Nego, Pijetle, bie bolje

da tu zadnju zlatnu paru

ti izvadi starom caru.

PIJETAO: O, tu sam te ek'o, ek!

Sad si kao pamuk mek!

A to e ti, kume, para?

CAR: E, to ti je pria stara:

kad se zlatom dobro plati,

carstvo moe da se vrati!

PIJETAO (ALEI SE, ZAIKAVAJUI):

Prekasno je, kume stari

u modi vie nisu vladari.

Narod danas vlada sam

radio sluam, iz knjiga znam.

Vladare vie niko nee,

carevi bivi sad beru cvijee,

skupljaju znake, uvaju patke

i gaje kanarince slatke!

CAR (UVRIJEENO): Zar tako, Pijetle?

Ja drugo znam:

sa zlatnom parom krenue sam

pravo ka jugu, jugu, jugu,

zatim na sjever - u krugu, krugu,

onda na zapad, pa istok - ravno.

Tamo je jedno carstvo slavno

u kom se, kau, potuje car.

PIJETAO: Za takav put si, kume, star.

I udna ti je ta putna skica,

tim putem ne bi pola ni ptica.

Kako to, kume: ka jugu, jugu,

zatim na sjever - u krugu,

krugu...?

CAR (UVRIJEENO I LJUTITO):

Ne zabadaj svoj kljuni ut

gdje ne treba! Ja znam svoj put!

I nisam kum, ve car i - taka!

Kruna je ova-carska znaka!

(CAR DODIRNE TRNJE NA GLAVI. BOCNE GA TRN I ON JAUKNE OD BOLA, PA SE

JO VIE SRDI, DUVAJUI U PRST)

PIJETAO (SMIJUI SE, POMIRLJIVO):

Ljudi se danas kruni ude.

No, dobro, kume, nek ti bude

imae svoju paru u ruci!

Spusti me dolje, a onda vuci!

(PIJETAO SJEDA U KOTLI KOJI VISI NA UETU NAMOTANOM NA EKRK. CAR
BARATA OKO EKRKA.)

Okrei ekrk polagano!

(SVEANIM TONOM, MAUI PUBLICI)

Idem da radim to mi je dano!

(CAR SPUTA PIJETLA U BUNAR. PIJETAO NESTAJE U DUBINI, PJEVUEI SVOJU

RUGALICU.)

Kukuriku! Caru na bunaru!

U bunaru zlatna para,

cara vara,

vara cara,

jer to nije...

(PIJETLOV GLAS SE GUBI U DUBINI BUNARA. CAR JE NAGNUT NAD BUNAR,

DRI UE, EKA, POSTAJE NESTRPLJIV. ZA TO VRIJEME POZORNICA GUBI
NETO OD SVOG JESENJEG SJAJA, POSTAJE TAMNIJA, SJENOVITIJA. DRVO NAD
BUNAROM SE STRESA, OPADA DOSTA LIA. NA TAJANSTVEN NAIN NESTAJE
ZELENIH VRIJEA I TIKAVA SA BUNJITA. CAR SE OSVRE OKO SEBE, JEI SE
ZIMOGRILJIVO. ATMOSFERA IEKIVANJA SE NETO ODULJILA.)

CAR: Zahladnilo... Jesen ode...

a Pjetlia jo iz vode

nema..., nema...

Moda neku ludost sprema?!

(ZABRINUT, DOZIVA)

Gdje si, Pijetle, Pjetliu?!

PIJETAO (IZ DUBINE, ODZIVA SE):

Vozam se u kotliu...!
Lovim uti klen!!!

CAR (VIE): Pouri!

PIJETAO (IZ DUBINE): Za tren...!

(TRENUTAK TIINE, A ZATIM PIJETLOVO DOZIVANJE)

Vuci, care,

idu pare!

(CAR UURBANO NAMOTAVA UE NA EKRK I IZVLAI PIJETLA U KOTLIU. ZA

TO VRIJEME POZORNICA GUBI JO SJAJA I OZNAKA JESENI. DRVO SE PONOVO
STRESA. OPALO JE GOTOVO SVE LIE. PIJETAO ISKAE IZ KOTLIA, SJEDA NA
RUB BUNARA I, PRUAJUI CARU VELIKU UTU PARU - OKRUGAO JESENJI
LIST, GOVORI SVEANO.)

U bunar skoih za biveg cara!

Evo ti para,

neka te vara!

CAR (POSKAKUJUI OD RADOSTI, UZIMAJUI PARU I ZAGLEDAJUI JE):

Kako se sjaji! (PIJETLU)

Pogledaj i ti!

Do putovanja moram je skriti.

PIJETAO: Zar nee, kume, na put

smjesta?
(POZORNICA BIVA SVE TAMNIJA, SJENOVITIJA, PIJETAO SE JEI OD HLADNOE,
ALI JO NIJE SVJESTAN TA SE DESILO.)

CAR: Ne, jer mi sunca nesta...

Zima se, Pijetle, primie...

ekau ovdje proljee.

(PIJETAO TEK SAD PRIMJEUJE PROMJENU NA POZORNICI. S TUGOM GLEDA

NAOKOLO.)

PIJETAO (S NEVJERICOM):

Stvarno, ve je golo granje...

Ode moje eprkanje!

Sjaj se nekud odselio...

Zar sam tako dugo bio

u bunaru, gospodine?!

CAR: Tri kokoije godine!

PIJETAO (S TUGOM): Ode zlatnih dana eta

zbog te trice. Prava teta!

CAR (UBJEUJUI): Nije teta, to su pare!

PIJETAO (ODMAHUJUI):

Kakve pare, dragi care!

(ULAZI MUZIKA, POINJE DA SIPI KIA, PIJETAO PJEVA SJETNU PJESMICU, A
CAR GA TIHO PRATI. U POZADINI PROMIU I NESTAJU KOARE PLODOVA I
ARENE JESENJE GRANE.)

Nisam sretan ni zanesen

sa bunjita ode jesen.

Kukuriku! Tuno mi je

kukuruz se negdje krije,

za kupusom babure

otile su u bure.

Na prozore zima kuca,

ta e kljuni moj da kljuca!?

Jedra zlatnim istrcana

otplovie uplakana

niz bujicu mutne vode -

to iz bate ljeto ode

i odnese blago svoje,

utrnue zlatne boje.

Na prozore zima kuca,

ta e kljuni moj da kljuca!?

(MUZIKA POLAGANO IZLAZI.)

CAR (OSJEAJNO): Ne tuguj, Pijetle, nije sve crno,

ta nai e se koje zrno,

osmijehnue se i tebi srea...

Nego mi reci gdje bih do

proljea

mogao skriti ovu paru

koja je carstvo-jednom caru!

(POKAZUJE NA SEBE)

Izgubiti je ne smijem vie.

PIJETAO (POKAZUJUI PREMA DUANU):

Pogledaj, kume, ta tamo pie!

CAR (ITA POLAGANO I GLASNO NATPIS NA DUANU):

"Kod starog Svraka

Z A L A G A O N I C A"

ta je to, Pijetle?

PIJETAO (POVJERLJIVO):

Riznica.

Tu ljudi ostave to im je drago:

bisere, dukate i drugo blago.

U tom duanu svrake ptice

briljivo uvaju sve te sitnice.

Tu, u dekoru lijepom,

pomaem i ja - praim repom!

Sutra e paru predati Svraku,

nek je uva u budaku!

CAR (ZADOVOLJNO): Hvala ti, Pijetle, crvena kresto,

kokoiji ti elim prijesto!

PIJETAO (NEHAJNO): Ko te, kume, za prijesto pita!?

Moje je carstvo klasi ita

i ovo moje - bunjite!

METLA (STROGO): Hi! Pazi!

PIJETAO (PUBLICI): Oprostite mi - pozorite!

im malo pogrijeim, metla na

mene vie,

a ja joj na to kukuriem:

Kukurikuuuu!

METLA (POLIJEUI): Hi, Pijetle!

(PIJETAO BJEI S POZORNICE, SKAUI S PANJA NA BUNAR, S BUNARA NA

BUNJITE. METLA GA GONI, ON JOJ VJETO IZMIE, PA METLA UDARI CARA, TE
I ON, PREPLAEN, NAGNE U BIJEG. POINJU PADATI KRUPNE RIJETKE
PAHULJICE SNIJEGA.)

-Zavjesa -
II IN

POZORNICA

PREDSTAVLJA UNUTRANJOST DUANA STAROG SVRAKA. DUAN JE

OVALNOG OBLIKA, UUKAN ELEMENTIMA OD SLAME I PERJA, PA PODSJEA
NA VELIKO GNIJEZDO. S JEDNE STRANE SU VRATA I OTVOREN PROZORI.
KAD SE VRATA OTVARAJU, NA NJIMA ZVONI ZVONCE. U DUAN SE SILAZI NIZ
DVA-TRI STEPENIKA. U DNU DUANA NA ZIDU SU POLICE. UZ NJIH SU
NASLONJENE MALE MERDEVINE, A ISPRED NJIH JE ONIA TEZGA I NA NJOJ
STARINSKA TINTARNICA, SA SVRAJIM PEROM, I BIJELA BILJENICA. ISPRED
TEZGE STOJI JEDAN UP, TOLIKO DA SE U NJEGA LUTKA MOE SAKRITI.
POSTRANCE STOJI MALA PE - STARINSKA FURUNICA. NA SREDINI DUANA
IMA DOVOLJNO MJESTA ZA IGRU. JEDAN ONII STOLI SMJETEN JE
POSTRANCE, BLIE GLEDALITU.

DUAN JE, U STVARI, STARETINARNICA PUNA DRANGULIJA, MEU KOJIMA SE

NAROITO ISTIU SVJETLUCAVI, BLJETAVI PREDMETI - OGLEDALCA, ARENA
STAKALCA, LAMPIONI, PEAT IZVEZEN BISERIMA, EPOVI OD PEPSI-KOLE,
LAMPICE KOJE SE PALE I GASE, KAO NA NOVOGODINJOJ JELKI ITD. IZA
TEZGE, NA NAJVIOJ POLICI, POD SAMIM PLAFONOM, POSEBNO SE ISTIE
ZAPEAENA TEGLA PUNA MEDA KOJI SE ZLATI I VEOMA SJA, KAO DA JE U
TEGLI SIJALICA.

KADA SE ZAVJESA DIGNE, U DUANU JE DAN, PA PREDMETI NE BLISTAJU

PUNIM SJAJEM. OSIM TEGLE KOJA JE IZRAZITO BLISTAVA. U FURUNICI GORI
VATRA. ZA TEZGOM SJEDI STARI SVRAK. ON DJELUJE OTMJENO I UGLAENO.
IMA KRILA-RUKE. NA NJEMU JE CRNI PRSLUK OBRUBLJEN BIJELIM. NA
PRSLUKU IMA ZLATNI LANAC I DEPI U KOME JE SAT. SVRAK NOSI NAOARE.
KAD SE ZAVJESA DIGNE, SVRAK JE ZADUBLJEN U SVOJE HARTIJE, PIE
SVRAIJIM PEROM, ZATIM GLEDA NA SAT, NAVIJA GA, OSTAVLJA, PA OPET PIE
- POPISUJE STVARI U DUANU, REDA IH PO TEZGI ILI STAVLJA NA POLICE,
VJEA NA OBLINJE EKSERIE. SAV JE PREDAN SVOME POSLU. NA TRENUTAK
OSTAVLJA POSAO, PROTEE SE, SKIDA NAOARE.

SVRAK: Umoran sam. Jo od petka

pravim popis tog imetka

i nikako sve da sredim.

Zaboravljam..., starim...,
sijedim...

Jedva pero drim krilom.

Nekada je lake bilo.

(UZDAHNE)

Davno doba, predaleko!

(VRATA SE ODKRINU, ZAZVONI ZVONCE, SVRAK SE PRENE IZ RAZMILJANJA.)

Zvoni zvoni! Ide neko!

(VRATA SE IROM OTVARAJU I U DUAN ULAZI PIJETAO, VESELO

POSKAKUJUI.)

PIJETAO: Dobar dan!

SVRAK (RADOSNO): Dobar dan!

Pjetli stie u duan

da mi pjeva, da mi skae!

PIJETAO: I da isti, djeda Svrae!

SVRAK: Pa hajde, razmahni repom!

PIJETAO (SVEANO): Bie sve u sjaju lijepom

prije nego stigne - car!

SVRAK (IZNENAENO): Kae car?! A kakav?!

PIJETAO: Star!

upav, granat, kao hrast!

SVRAK: Za moj duan to je ast.

Te posjete puno znae.

Hajde, prai!

PIJETAO (TOBO REVNOSNO):

Hou, Svrae!

Sve po redu i navici

A smijem li i publici

pokazati ove stvari?

SVRAK: Moe, Pijetle!

(SVRAK NASTAVLJA DA PIE ZA PULTOM U POZADINI, UDUBLJUJE SE U POSAO,

A PIJETAO POSKOI BLIE GLEDA-LITU I STAJE KRAJ STOLIA NA KOME IMA
DOSTA SVJETLU-CAVIH PREDMETA. UZIMA IH, TOBO PRAI REPIEM I USPUT
IH POKAZUJE PUBLICI, KAKO BI IH SVI BOLJE UOILI. ULAZI TIHA MUZIKA.)

PIJETAO (VESELO): iri-bari!

Pogledajte: sitan vez

od bisera! Vlasnik - knez!

Dvije sa vjenanja burme!

Pa djeakov ep od srme!

Blic jednoga kamermana...,

tri koljkina sedef-stana!

Onda, are paunove...,

pa - makove izme nove

i - apljina ogrlica!

Palicina kolijevica

od oraha, sva sve blista!

(MUZIKA POLAGANO IZLAZI, A PIJETAO GOVORI BRE.)

Ima tu jo uda trista

lula Kapetana Kuka,

batovanov vijenac luka...

(LAGANIJE, ZAINTERESOVANO)

U kutiji melodija...

(OTVARA POKLOPAC MALE BLISTAVE MUZIKE KUTIJE I SLUA UGODNU

MELODIJU. ZATIM SE PUBLICI OBRAA JO DIREKTNIJE.)

ija li je?!

Ne znam ni ja!

(TIE, KAO U POVJERENJU)

I jo jednu ne znam tajnu:

Pogledajte teglu sjajnu

pod plafonom na polici!

Nikom, pa ni unuici,

maloj Svraki, starac ne da

daje takne i pogleda...

Zato?
Traim odgovor!

A kad rijeim i taj vor,

bio orah ili slama,

apnuu i vama!

(ZA PULTOM SVRAK, KAO DA JE NETO UO, DIE GLAVU SA SVOJIH HARTIJA,
OSTAVLJA PERO, PROTEE SE NAGINJE NAPRIJED).

SVRAK: Pijeve, da l'si neto rek'o?

(U OVOM TRENUTKU ZVONO NA VRATIMA ZAZVONI I VRATA SE POLAKO

OTVARAJU. PIJETAO SE OSJEA ZATEEN U NEDOZVOLJENOM RAZGOVORU,
ALI SE BRZO SNALAZI I SKAKUE PREMA PULTU.)

PIJETAO (ODAZIVAJUI SE):

Jesam, Svrae! Ide neko!

(CAR ULAZI U DUAN, SAV JE U SVOME TRNJU I PAPRATI, RADOZNALO

ZAGLEDA NAOKOLO. DRI SE POMALO TEATRALNO.)

CAR: Dobar dan!

SVRAK I PIJETAO: Dobar dan!

CAR: To je, dakle, svraji stan!

SVRAK: Duan, strane.

CAR: I imetak!

SVRAK: Ko si, strane? Ujak, tetak?

Staretinar iz daleka...?

(RADOZNALO GA ZAGLEDA)

Il' protuva udna neka...?

PIJETAO (TIHO, SVRAKU):

Djeda Svrae, to je car.

SVRAK (TIHO, PIJETLU):

Ma ta kae?! On je zar...?

Na strailo lii neko...

CAR (SVRAKU): Tano ti je Pjetli rek'o:

mada bivi, dronjav, star,

glavom sam i bradom - car!

SVRAK: Dobro, nemam nita protiv.

(ZA SEBE)

Stara pria, stari motiv

(CARU)

Znam za cara - govedara,

o njemu se pripovijeda.
CAR: Taj sam. Ali - bez goveda!

SVRAK (ZA SEBE, PODRUGLJIVO):

uplje ruke, bose noge!

CAR (RADOZNALO): ta to ree-koze mnoge...?

SVRAK (SMIJEEI SE): Nita, care-govedare.

Mue li te kakve pare?

CAR (POVJERLJIVO): To! Pomozi jadnom caru!

Gledaj ovu zlatnu paru!

Peatom je izvezena...

(CAR DAJE SVRAKU PARU. OVAJ JE ZAGLEDA.)

SVRAK: Lii mi na listi klena.

CAR (UVRIJEENO): Nije klen, ve zlato isto!

SVRAK (POMIRLJIVO): Dobro, meni sve je isto.

CAR: U njoj lei moja srea.

Sauvaj je do proljea!

Kad se po nju vratim,

dobro u da ti platim.

(SVRAK SPUTA PARU NA PULT, ODNOSNO PRISLANJA JE USPRAVNO UZ NEKI

TAMNIJI PREDMET, TAKO DA OSTAJE UOLJIVA.)

SVRAK (SKROMNO): Meni nije vana plata -

ne radim posao od zanata;

te stvari vesele mene.

uvam svijetu uspomene.

uvau i tvoju paru.

(PIJETLU, KOJI JE, SLUAJUI RAZGOVOR, SJEO NA OVEI OBLINJI UP)

Pjetliu, pokai caru

iz prolosti davne stope!

(PIJETAO PRISKAE I ZADOVOLJNO POKAZUJE CARU POJE-DINE PREDMETE,

TRKARA I PRONALAZI IH.)

PIJETAO: Zlatan papak antilope!

Pepeljuge papuica!

Palicina kolijevica...!

I jo bezbroj arolija!

(CAR SA ZANIMANJEM RAZGLEDA BLISTAVE PREDMETE, A ONDA SE ZAGLEDA

U TEGLU NA POLICI.)
CAR (RADOZNALO): A ta ono, Svrae, ija

na polici u teglici?

ini mi se da je med...?

(NA OVE CAREVE RIJEI PIJETAO SE NAGLO PRIMAKNE SVRAKU I, ZINUVI OD

RADOZNALOSTI, IEKUJE NJEGOV ODGOVOR.)

SVRAK (TIHO, CARU): Ne pitaj me! To je jed!

(PIJETAO SE VRPOLJI OD RADOZNALOSTI. SVRAK TO PRIMJEUJE I, PRISJETIVI

SE DA OVAJ RAZGOVOR PIJETAO NE SMIJE UTI, TJERA GA.)

Hi, Pjetliu! Ne smetaj!

Hajde malo proetaj!

(PIJETAO SKOKNE DO VRATA I BRZO SE VRATI, TE USKOI U UP NA KOME JE

MALOAS SJEDIO. SVRAK I CAR NETO APUU, PIJETAO IZVIRUJE IZ UPA I
PRISLUKUJE. UJE SE SAMO U-U-U. SVRAK SE PENJE UZ LJESTVICE, UZIMA
TEGLU S POLICE I SILAZI. POKAZUJE TEGLU CARU, OVAJ JE ZAGLEDA.)

CAR (SASVIM TIHO): udno udo!

SVRAK (TAKOE TIHO): Strano, care!

I zato ga uvam gore,

pod plafonom na polici.

CAR (UPOZORAVAJUI):
Pazi da se nekoj ptici

ne prohtjedne malo meda,

da se u njega ne zagleda!

SVRAK (TIHO): Ne brini, i na to pazim,

mada ovdje ne zalazi

niko osim jedne ptice-

moje male unuice.

(GLASNIJE)

A ona je lijepa svraka,

sa perjem od crnog laka

i somota ispod brade.

Ne lae mi i ne krade.

U svraiju kolu ide.

Svi je hvale kad je vide.

Igra se u liu svijetlom

i drui sa ovim...

(OSVRE SE TRAEI POGLEDOM PIJETLA, ZBUNJENO ZAMUCKUJE)

p..pijetlom..

(GLASNO, DOZIVAJUI)

Gdje si, Pijeve?!

PIJETAO (UPLAEN): Tu sam!

(PIJETAO SE, UPLAEN I IZNENAEN, NESPRETNO IZVLAI IZ UPA, SKOI I

PREVRNE SE.)
Hup!

SVRAK (STROGO): ta tu radi?

PIJETAO (SNALALJIVO):

istim up! (UURBANO PRAI REPOM PO UPU)

CAR (DVOSMISLENO): Vrijedan li je Pjetli na!

SVRAK (SUMNJIAVO): ta da isti nae ba!

(SVRAK ZAMAHNE RUKOM NA PIJETLA I MALO GA PUCNE. PIJETAO SE VJETO

IZMAKNE.)

uj, ti...!

(U OVOM TRENUTKU OGLASI SE ZVONO NA VRATIMA I VRATA SE ODKRINU.

PIJETAO OVO VJETO ISKORISTI ZA SEBE.)

PIJETAO (SNALALJIVO):

Svrae, evo zvona!

Neko ide!

(NA VRATIMA SE POJAVLJUJE MALA SVRAKA -VEOMA LIJEPA, LJUPKA CRNA

PTICA. IMA KRILA-RUKE. U NANIZANIM POSUDICAMA S DRKOM NOSI RUAK
DJEDU.)
SVRAK (BLAENO): To je ona!

(SVRAK IDE U SUSRET SVRAKI VESEO. ZABORAVIVI SVE PREANJE. SVRAKA

SE ZADRAVA NA STEPENIKU, SA KOGA SE SILAZI U DUAN, DA ZATVORI
VRATA. TE TRENUTKE PIJETAO ISKORITAVA DA BI SKOKNUO BLIE
GLEDALITU I OBRATIO SE PUBLICI, BRZO, APATOM.)

PIJETAO (PUBLICI, TIHO):

Uh, nevolje i nezgode!

(HVATA SE ZA REPI)

Da ne bi Svrake - repi mi ode!

Ali zato tajnu znam!

Znaete je i vi - im ostanem

sam.

(PIJETAO SE, NAGLAVAKE, PRIKLJUUJE OSTALIMA KOJI SE UPRAVO

POZDRAVLJAJU.)

Kukuriku!

SVRAKA (LJUPKO): Dobar dan!

SVRAK, CAR I PIJETAO:

U dobrom danu!

(ULAZI LAKA MUZIKA UZ KOJU SE SUSRET SVRAKA I SVRAKE PRETVARA U

IGRU - MALO KOLO U KOJE SE HVATA I PIJETAO.)
SVRAKA (VESELO): Donosim ti, djede, hranu!

Tri rebarca od komarca!

SVRAK (RAZIGRANO):

Prava gozba! Poslastica!

SVRAKA: Dva crvia! Pet muica!

SVRAK: Poslastica!

PIJETAO: Poslastica!

SVRAKA: I cvrkova violina!

SVRAK: Poslastica!

PIJETAO: Hrana fina!

SVRAK: Tu je jo i ablji krak!

PIJETAO: Najee se djeda Svrak!

I za mene bie hrane!

SVRAK (ZAVRTI PIJETLA U KRUG I ODBACI GA DALEKO):

Hi, Pjetliu, evrdane!

SVRAKA: I za gosta bie dosta!

(SVRAK ZAVRTI SVRAKU U KRUG I ODBACI JE LAGANO KOD PEI. ONA SPUTA
POSUDICE NA PE. MUZIKA IZLAZI, SVRAK, JO RAZDRAGAN, PRILAZI CARU.)

SVRAK (LJUBAZNO, CARU):

Za mog gosta bie dosta!

CAR (KAO IZVINJAVAJUI SE I TEATRALNO):

Ja ne jedem ptiju hranu,

ve u pravom restoranu

od pasulja carskog patim!

SVRAK (SRDANO): Onda hajde da te pratim,

slavni care - govedare!

CAR (APATOM, SVRAKU):

to se tie one pare...

SVRAK (TIHO, UVJERLJIVO):

Moe, care, miran biti,

uvau je, dobro skriti.

(GLASNIJE)

Hajd'mo sada!

(SVRAKI I PIJETLU)
A vas dvoje

pripazite carstvo moje

i podgrijte ablji krak.

Slistie ga ia Svrak!

(SVRAK I CAR ODLAZE. PIJETAO I SVRAKA OSTAJU SMIJUI SE.)

PIJETAO (GLASNO): Dovienja! Kukuriku!

SVRAKA (PROVIRUJUI KROZ PROZOR):

Tie! Jo su na vidiku!

(VRAA SE S PROZORA)

Od smijeha mi pue kljun

car lii na trnjav bun!

PIJETAO (OPONAAJUI CARA):

Od carskog pasulja patim!

SVRAKA (OPONAAJUI SVRAKA):

Onda hajde da te pratim

do pravoga restorana! (UZIMA PIJETLA POD RUKU-KRILO)

PIJETAO: To je umez?! Ili grana! ?

SVRAKA (PROVIRUJUI KROZ PROZOR):

Odjezdie!
PIJETAO: A nas dvoje

igraemo igre svoje!

SVRAKA: Ali taka igre prva

glasi: Pijetle, hajd' po drva

za ar pticu - furunicu!

Nek se grije ablji krak

dok ne doe djeda Svrak!

PIJETAO: Kad je tako - letim, Svrako!

(PROLAZI. KOD VRATA SE NAKLONI SVRAKI, TEATRALNO, VESELO)

SVRAKA: Samo nemoj utei!

ekau te kraj pei,

prosvijetli gospodine,

tri kokoije godine!

(SVRAKA SE LJUPKO NAKLONI PIJETLU. TA SCENA TRAJE KRATKO, A ZATIM

PIJETAO ODLAZI. SVRAKA KONTROLIE DJEDOV RUAK NA PEI. TRENUTAK
TIINE. NA PULTU, ZABORAVLJENE, IZRAZITO SVJETLUCAJU CAREVA PARA I
TEGLA S MEDOM.)

-Zavjesa-
III IN

UVOD

(PIJETAO SE POJAVLJUJE ISPRED ZAVJESE S DESNE STRANE POZORNICE I IDE

PREMA SREDINI GDJE JE POSTAVLJEN JEDAN MALI PANJ. PIJETAO JE SAV
PREKRIVEN PAHULJICAMA SNIJEGA. NOSI OVEI NARAMAK SUVARAKA.
MUZIKA JE TIHA, UGODNA.)

PIJETAO: Kukuriku! Zima na vidiku!

(KORAA JO MALO. ZASTANE KRAJ PANJA, SPUTA SUVARKE NA POD. STRESA

SA SEBE SNIJEG, JEEI SE OD HLADNOE)

Bio sam, djeco, u umi ak,

pa mi se smrznuo repi lak!

Tamo sada cvjeta inje

i raste neko bijelo rastinje.

Pokraj mea i jaraka

jedva naoh suvaraka

za ar-pticu - furunicu.

Neka plane, nek me zgrije!

urim, djeco, hladno mi je.

eka me i mala Svraka,

a i igra naa laka

mora dalje lijepo tei...

Zato u vam odmah rei

(samo vama, ovom skupu)

ta sam uo u duanu,

sakriven u upu.

(SJEDA NA PANJ I POINJE PRIU, UZ LAGANU MUZIKU PRATNJU.)

Neki mali vidar, vra,

istio je korov, dra,

dozivao proljee

i sadio povre.

Zvali su ga Kukurijek.

Od svata je znao lijek.

Iao je svijetom pjeke

i lijeio mane, greke.

Kad je krau izlijeio

i u teglu zatvorio,

doe Svraku: - Ovu manu

sakrij dobro u duanu!

Navratio vie nije...

A Svrak teglu uva, krije.

Kad bi neko od tog jeda,

to lii na biser meda,

samo kaplju progutao -

kradljivac bi on postao
i ne bi mu bilo spasa.

(PIJETAO U TRENU ZAUTI I, KAO DA SE TRIJEZNI OD PRIE I NEEG

STRANOG PRISJEA, LUPI SE KRILOM-RUKOM PO KRESTI, SKOI NA PANJ I
NASTAVI DA GOVORI BRZO, SVE BRE,)

Sad se sjetih! O uasa!

Nadajmo se crnom kolu!

Svrak je teglu ba na stolu

u trenutku ostavio...

Valjda je zaboravio,

sve zbog cara - govedara!

A Svraka je u duanu!

Progutae crnu manu.

(SKAE S PANJA, UZIMA SUVARKE I POLAZI NA LIJEVU STRANU POZORNICE.)

urim, djeco, da zlo gasim,

da malenu pticu spasim!

(UZBUEN PIJETAO ODLAZI NA LIJEVU STRANU IZA ZAVJESE. MUZIKA

POtAGANO PRESTAJE. TRENUTAK TIINE I - DIE SE ZAVJESA.)

POZORNICA

PONOVO PREDSTAVLJA DUAN U KOME JE SADA POLUTAMA PA SJAJNI

PREDMETI JO VIE SVJETLUCAJU. MUZIKA DOARAVA STREPNJU I STRAH.
SVRAKA SJEDI UURENA PORED PEI I PJEVUI.
SVRAKA (PJEVUI): Tuno mi je, hladno mi je!

Pe zaspala i ne grije.

Nije lijepo ovdje nou,

hou sunca, gnijezdo hou!

Svrak, svrak, svrak

napolju je mrak!

Vjetar uka, ape kia,

strah me make, strah me mia!

Kad bi malo sunca bilo

i Pijetlovo toplo krilo!

Svrak, svrak, svrak

napolju je mrak!

(MUZIKA IZLAZI. SVRAKA USTAJE I HODA BOJALJIVO PO DUANU,

ZAGLEDAJUI SVJETLUCAVE PREDMETE GOVORI
SNUDENO.)

Pjetli me zaboravio...

Djed se s carem pobratio -

ne misli na duan stari.

udno, jer on ove stvari

uva, pazi, smatra svojim.

Ja se ovog sjaja bojim.

Sve svjetluca, mirka, sija,

kao neka arolija.

(UGLEDA TEGLU NA TEZGI I ZASTANE IZNENAENA, ISTA MUZIKA KOJA
DOARAVA STRAH.)

Otkud ovdje tegla s medom?!

ta to bi sa mojim djedom

od mene je med taj krio,

a sad ga je ostavio

ba na dohvat moga kljuna?!

(OSVRE SE OPREZNO, BOJALJIVO, PREMILJA)

Sama sam - a tegla puna,

mogla bih da liznem malo...

Ne! Do tog mi nije stalo!

Zabranjeno ne kljucam!

(DVOUMEI SE)

Al` ko ne bi kad je sam,

kao to sam sada ja...?

Gladna sam, a med mi sja...

udesno me mami, grije...

(ODLUNO)

Probau bar kaplju-dvije...

(BRZO SE NADNOSI NAD TEGLU I KLJUCA POKLOPAC. MUZIKA PODCRTAVA

STRAH.)

Kljuc! - peat sam prokljuvala...

tuc! - meda sam progutala!

(U OVOM TRENUTKU ZAZVONI ZVONO NA VRATIMA, VRATA SE NAGLO
OTVARAJU. SAV ZADIHAN, ULIJEE PIJETAO, BACA SUVARKE NA POD I TRI
PREMA SVRAKI, KOJA, KAO DA SE PROMIJENILA, BLISTA NEKIM NOVIM SJAJEM
I VRAGOLASTO SE KOOPERI.)

PIJETAO (UPLAENO): ta to radi?!

SVRAKA (NEODLUNO):

Ovaj... med...

PIJETAO: Ne diraj ga! To je jed!

Straan otrov, ptico mala!

SVRAKA (SA STREPNJOM):

Ja sam ga ve progutala...

PIJETAO (UASNUT): Kukuriku! Kako? Kad?

SVRAKA: Ovog trena! Evo sad!

PIJETAO (ZABRINUTO): I...?

SVRAKA (PREMILJAJUI):

Sladak je..., ali...

PIJETAO (ISPITIVAKI):

ta?
SVRAKA (OKLIJEVAJUI, A ZATIM ODLUNO):

ini mi se... sad sam zla!

Kao da sam stekla manu...

Sav taj nakit u duanu

uzela bih, pozobala...

PIJETAO (ZABRINUTO):

Bolesna si, ptico mala.

SVRAKA (ODLUNIJE): Bolesna? To ne bih rekla!

Ali manu jesam stekla!

Tako mi se krade, kljuca

sve to blista i svjetluca!

(ELJNO ZAGLEDA I KLJUCA SVJETLUCAVE PREDMETE I NABRAJA IH)

Zlatna znaka..., zlatan broj!

(PIJETLU VRAGOLASTO)

Ukrau i repi tvoj!

I crvenu tvoju krestu!

(UPA ZLATNO PERO IZ PIJETLOVOG REPA)

PIJETAO (ZAPREPATENO):

Stvarno nisi na svom mjestu!

(SVRAKA UZIMA MALU TORBICU I TRPA U NJU SVJETLU-CAVE PREDMETE,

OPINJENA NJIHOVIM SJAJEM.)

ta to trpa u torbicu?!
SVRAKA (PRKOSNO): Biser s veza..., ogrlicu...,

klikere i zlatnu burmu...,

sjajnu lampu..., koljku...,

srmu!

Uzeu i ovaj blic!

PIJETAO (UASNUT, OTIMAJUI JOJ TORBICU):

Ti se ali! To je vic!

SVRAKA (GRUBO TJERAJUI PIJETLA):

Bjei, Pijetle! Hou bro!

(ZGRABI CAREVU PARU S TEZGE)

Uzeu i ovaj gro!

PIJETAO (ENERGINO):

To ne diraj! To je para

ostarjelog biveg cara!

SVRAKA (PRKOSNO): Hi, Pjetliu! Hou sjaj!

Sakriu ga u svoj gaj!

(BACA I CAREVU PARU U TORBICU, TRI PREMA VRATIMA I IZLIJEE NAPOLJE.)

PIJETAO (OAJAN,BESPOMOAN,LETEI ZA NJOM):

Kukuriku! Pomagaj!
(I PIJETAO IZLIJEE NAPOLJE. U DUANU TAJAC, TRENUTAK TIINE.)

- Zavjesa -

IV IN

POZORNICA

PREDSTAVLJA BATICU-DVORITE IZ I INA, ALI JE SADA SVE U ZIMSKOM

DEKORU. SNIJEGA IMA NA DRVEU, NA KUPOLAMA KRTINJAKA. NA NAJNIOJ
GRANI DRVETA IZNAD BUNARA VISI KAVEZ U KOME, ZATVORENA, LEI
SVRAKA. NEKOLIKO KORAKA ISPRED BUNARA I KAVEZA, BLIE GLEDALITU I
POSTRANCE, STOJI MALI PANJ, A NASUPROT PANJU, TAKOE BLIE
GLEDALITU, KUPOLA OVEEG KRTINJAKA, PREKRIVENA RASTRESITIM
SNIJEGOM. KADA SE ZAVJESA DIGNE, SVRAKA SPAVA U KAVEZU, PIJETAO SJEDI
NA PANJU, SNUDEN, ZABRINUT, PODNIMLJEN, PADAJU RIJETKE PAHULJICE
SNIJEGA I, NEKOLIKO TRENUTAKA, SVIRA TIHA, TUNA MUZIKA.

PIJETAO (ZABRINUT): Nit' mi se pjeva, niti kljuca...

Na vrata nam briga kuca...

Kukuriku! Zlo je na vidiku!

Pria vie nije laka

stradala je lijepa Svraka.

Vidjeli ste ta je bilo:

sino mi je rep i krilo

nagrdila, poupala

kradljivica jedna mala.

Onom caru govedaru

ukrala je zadnju paru,

pa car kuka na sjeniku,

mene rui... Kukuriku!

Njen karakter sad je zao.

A meni je, ipak, ao

ami, spava u kavezu.

(PIJETAO USTAJE S PANJA, ODLAZI DO KAVEZA, UUKAVA SVRAKU I, NE

PRESTAJUI DA PRIA, VRAA SE KA PANJU. TU OSTAJE STOJEI.)

Otkljuao ja bih rezu-

sledie joj zima kosti-

al` Svrak nee da oprosti.

Molio sam, a on kae:

(OPONAAJUI SVRAKA)

"Hi, Pjetliu, crni vrae,

dok te nisam iibao,

ti si Svraki meda dao!

Da je pustim, a kriva je?!

Nek se mrzne, nek se kaje

i pletivo plete crno

dok ne vrati svako zrno,

pokradenu inu svaku!

Ne spominji vie Svraku

i reci joj to ti rekoh!

Hi, Pjetliu!"

Ja utekoh.

Vidim da mu lako nije;

stid ga svijeta, pa se krije,

a svijet trai svoj imetak...

(DOK PIJETAO PRIPOVIJEDA, SVRAKA SE BUDI U KAVEZU. PODIE GLAVU,

PROVIRUJE KROZ ICE.)

Kukuriku! Crn nam petak!

SVRAKA (TUNO): Svrak! Svrak! Crni znak!

PIJETAO (PRISKAUI KAVEZU):

Zar ne spava?

SVRAKA: Ne, Pjetliu!

U kavezu presvisnuu...

PIJETAO (S BLAGIM PRIJEKOROM):

to ne vrati blago djedu?

SVRAKA (S OAJANJEM):

Kako, kad je sve u ledu?!

Sve to sjajno pokradeno

sakrila sam prepredeno

irom bate i vonjaka

pod kupole krtinjaka.

A onda je snijeg pao,

krtinjake zatrpao,

zaledio batu, gaj...

PIJETAO (BEZNADENO):

Sad u zemlji trune sjaj...

SVRAKA (MOLEIVO):

ta da radim, moj Pjetliu?

PIJETAO (NJENO): Spavaj, a ja - razmisliu.

Donijeu jo malo slame

da pokrije krilo, rame....

(DONOSI MALO SLAME SA SJENIKA, PROTURA JE KROZ REETKE U KAVEZ I

POKRIVA, UUKAVA SVRAKU.)

Makar u snu budi sretna,

grijae te slama cvjetna.

SVRAKA (GANUTA): Hvala, Pijetle. Lijepo grije...

Nita vie isto nije

crn mi dan i dalek lug,

samo ti si i sad drug...

(SVRAKA SE SMIRUJE U KAVEZU, ZASPI, A PIJETAO NA PRSTIMA, TIHO, ODLAZI

OD KAVEZA I SJEDA NA PANJ. POINJU DA LEPRAJU RIJETKE PAHULJICE
SNIJEGA. ULAZI TIHA MUZIKA.)
PIJETAO (PODNIMLJEN, ZAMILJEN):

Opet jato pahuljica...

Smrznue se jadna ptica

i - svriti naa pria.

O, da mi je mudrost vraa

i junatvo od viteza

da je spasim iz kaveza,

da pokaem zube ledu

i da blago vratim djedu...

(PIJETAO USTAJE S PANJA, OTRESA SE, LUPNE KRILIMA, KAO DA RASTJERUJE

OVE MISLI.)

Lude misli nemo tka!

Mali pjetli - to sam ja!

Kukuriku! - kako znam,

morau se snai sam.

Raspetlja se svaka zbrka,

ko eprka - ieprka!

(PIJETAO ODLUNO POSKOI I PONE EPRKATI I KLJUCATI NAOKOLO.

PRILAZI ONOJ OVEOJ KUPOLI KRTINJAKA POD SNIJEGOM - EPRKA I
KLJUCA PO NJOJ. NAJEDNOM, KUPOLA SE POMAKNE, UZDIGNE, RASPRI SE
MALO SNIJEGA S NJE. UPLAEN, PIJETAO ODSKOI NATRAKE PREMA PANJU
NA KOME JE MALOAS SJEDIO.

KUKURIJEK (IZ KRTINJAKA, KAO GLAS IZ DUBINE):

Ko me to iz snova budi!?!?
PIJETAO (ODMIUI NATRAKE, UPLAEN):

Neki glas sam uo! Ljudi,

da opet nije neto crno?!

Ieprkati sam znao zrno

ili ita cijeli klas,

ali nikad dosad - glas!

(PIJETAO JE ODMAKAO DO PANJA I SADA ZNATIELJNO GLEDA KAKO SE

KUPOLICA KRTINJAKA SVE IVLJE MIE, KAO DA NEKO ODOZDO ODIE
POKLOPAC.)

Neto se pod snijegom mie?!

(NA KUPOLI SE POKLOPAC DIE I IZ NJE POLAGANO IZVIRUJE KRUNA

KUKURIJEKA.)

KUKURIJEK (JAVLJA SE VESELO):

To zeleni cvijet nie!

PIJETAO (RADOSNO): Nie! Nie!

KUKURIJEK (IZDIUI SE IZ KUPOLE):

Hoe! Hoe!

PIJETAO (PRIMIUI SE KUPOLI):

Sad e nii!

(KUKURIJEK ISKAE IZ KUPOLE. SLIAN JE PIJETLU, SAMO TO JE SAV U

NIJANSAMA ZELENE BOJE S NETO RUMENILA. IMA RASKOAN REP I KRESTU
SLINU KRUNI CVIJETA - KUKURIJEKA.)
KUKURIJEK (RADOZNALO ZAGLEDAJUI PIJETLA):

to mi ovaj Pjetli slii!?

PIJETAO (TAKOE RADOZNALO, ZAUENO):

to mi ovaj cvjeti slii!?

KUKURIJEK: Samo tvoj je repi aren!

PIJETAO: Samo tvoj je repi zelen!

KUKURIJEK: Dobro jutro, aren Pijeve!

PIJETAO: Dobro jutro, lijepo cvijee!

KUKURIJEK: Ime mi je Kukurijek!

PIJETAO (ZINUVI OD IZNENAENJA):

Stvarno?!

KUKURIJEK: Stvarno, Kukurijek!

PIJETAO (ODUEVLJENO):

Kukuriku! Stie lijek!

KUKURIJEK (ZBUNJENO):
O kakvom se lijeku radi?

PIJETAO (ISPITIVAKI): Ti si onaj vidar mladi

to je krau izlijeio

i u teglu zatvorio...?

KUKURIJEK (IZNENAENO):

Otkud zna za teglu, Pijeve?!

PIJETAO (UURBANO):Ne pitaj me, Kukurijee,

ve pogledaj!

(VODI GA DO KAVEZA)

KUKURIJEK (ZAPANJEN):

Zamka prava!

Tu pod slamom neko spava...?

PIJETAO (TIHO): Svraka, moja drugarica.

KUKURIJEK: Otkud ovdje jadna ptica?

PIJETAO: Kanjena je.

KUKURIJEK: Zato? Kako?

PIJETAO (S GORINOM):

Zato, kako! - naopako!

Ne znajui, udnu manu

pojela je u duanu

starog Svraka, svoga djeda,

sa kapljicom t v o g a meda!

Od tog asa krade, kljuca

sve to pred njom zasvjetluca.

(DOK PIJETAO OVO PRIA, KUKURIJEK SE, UASNUT, HVATA ZA GLAVU.

PIJETAO NASTAVLJA PRIU.)

irom bate i vonjaka

pod kupole krtinjaka

sakrila je djedov sjaj...

(KUKURIJEK JE STRAHOVITO UZBUEN. OBARA GLAVU.)

KUKURIJEK: O, zar ja da budem taj

to je, posve nehotice,

zlo donio meu ptice!

(ENERGINO, ODLUNO)

Moram brzo da ga sprijeim!

PIJETAO (ISPITIVAKI):
Da l' e moi?

KUKURIJEK (UVJERLJIVO):

Znam da lijeim.

Od zla svijet odvraam,

jer sam vjesnik - proljea!

(U TOKU OVOG RAZGOVORA PIJETAO I KUKURIJEK SU SE ODMAKLI OD

KAVEZA DA NE BI PROBUDILI SVRAKU.)

PIJETAO (RADOSNO): Kukuriku! Spas je na vidiku!

KUKURIJEK (BLAGO): Ba si ludi Pjetli mladi!

Prvo treba da se radi,

a onda e doi spas.

Ovaj snijeg oko nas

treba mesti, raistiti,

pa e meni lake biti

da dozovem proljee...

(PIJETAO OD RADOSTI SKAKUE OKO KUKURIJEKA)

PIJETAO (KAO DA POGAA KUKURIJEKOVE MISLI):

A proljee...? Ono e...?

KUKURIJEK (ZAGONETNO, BLAGO):

uti, Pijetle, kljuni stegni,

a areni rep upregni

on e sada metla biti!

Snijeg treba raistiti!

(OBOJICA POINJU MESTI SNIJEG REPIIMA)

PIJETAO (VESELO): Kad se dva repia sloe,

sve je lako, sve se moe!

(U IGRU ULAZI I METLA, SVE TROJE METU, RASPRUJU SNIJEG)

KUKURIJEK: Evo nam jo jednog repa -

pomae nam metla lijepa!

PIJETAO: Ova metla tjera Pijetla!

METLA (PLAEI PJETLIA):

Hi, Pijetliu! Hi!

PIJETAO (BRANEI SE):

Grize kao mi!

Udara me sve po nozi!

(IZMIUI ISPRED METLE, PJETLI SE SPOTAKNE I PADNE NAGLAVAKE, ALI SE

BRZO I VJETO DIE. KUKURIJEK MU SE SMIJE.)

KUKURIJEK: uti, Pijetle, i pomozi

da proljee doe prije...

PIJETAO: Da nam malu Svraku zgrij e!

(NAD SJENIKOM SE POJAVLJUJE SUNCE I OBASJAVA POZORNICU - U KAVEZU SE

BUDI SVRAKA I IZVIRUJE KROZ REETKE.)

SVRAKA (RADOSNO): Svrak! Svrak! Sunev zrak!

PIJETAO: Budi se i naa ptica!

KUKURIJEK: Nema vie pahuljica!

PIJETAO (NA SAV GLAS):

Kukuriku! Spas je na vidiku!

(IZ SLAME NA SJENIKU PROVIRUJE CAR, BUNOVAN, RAUPAN)

CAR (RADOZNALO): ta je, Pijetle? ta to vie?!

PIJETAO (DOVIKUJE): Od radosti kukuriem!

Doi, care - govedare,

sad e nii tvoje pare!

(CAR SKAE SA SJENIKA S METLOM U RUCI I POINJE I ON MESTI)

CAR: Zar e pare proklijati?

PIJETAO: Samo meti, pa e znati.

Kukuriku! Spas je na vidiku!

(NA DUANU SE OTVARA PROZOR I KROZ NJEGA PROVIRUJE SVRAK)

SVRAK (PRIJETEI): Hi, Pjetliu, crni vrae!

PIJETAO (ERETSKI): Doi, Svrae, svi te trae!

KUKURIJEK (SVRAKU): I ponesi jednu metlu,

ne da prai repi Pijetlu,

ve da igra igru svijetlu!

PIJETAO: Kukurijek nosi lijek!

(SVRAK IZLIJEE IZ DUANA S METLOM U RUCI UZBUEN, VESEO)

SVRAK (UMILJAVAJUI SE PIJETLU):

Kakva srea, dragi Pijeve!

PIJETAO (ERETSKI): A batine tvoje, Svrae?

SVRAK (POKUNJENO): ta e, tako nekad biva...

(URI PREMA KAVEZU)

Je li moja Svraka iva?!

SVRAKA (NJENO, SRETNO):

Svrak! Svrak! Sunev zrak!

(SVRAK OSLOBAA SVRAKU IZ KAVEZA, GRLI JE. ONA SE HVATA ZA NJEGOVU

METLU I OBOJE POINJU MESTI. ULAZI VEDRA MUZIKA. METUI, SVI ZAJEDNO
PLEU VALCER.

SNIJEGA JE NESTALO. OTVARAJU SE POKLOPCI NA

KRTINJACIMAI IZ NJIH POLAGANO IZVIRUJU CVJETOVI, PROMALJAJU
ARENE GLAVE I ZELENO LIE. DOK SE TAKO POLAGANO NA POZORNICI
DEAVA PREOBRAAJ IZ ZIME U PROLJEE, DOK MUZIKA TRAJE I SVI PLEU,
RAZMIUI SE U POLUKRUG I OSTAVLJAJUI METLE, KUKURIJEK SE IZDVAJA,
PENJE SE NA PANJ I ZAPOINJE PJESMU, KOJU ZATIM SVI PRIHVATAJU. U TOKU
PJESME POZORNICA POINJE DA SE POLAGANO, POPUT VRTEKE, OKREE,
POPRIMAJUI SVE VIE ZNAKOVA PROLJEA.)

KUKURIJEK, A ZA NJIM SVI (PJEVAJU.)

Doi nam, mlado proljee,

to divno udo stvara,

to nakon zime u polju

ilime cvjetne ara!

Oboji nebo plavim,

a onda crtaj dugu,

probudi potok, izvore

i zelen bun u lugu!

udesnu tvoju ruku

jo niko vidio nije,

tajna se tvojih boja

negdje u suncu krije!

(POZORNICA SE I DALJE LAGANO OKREE, CVJETOVI SE SVE VIE IZDIU IZ

KRTINJAKA I IRE LISTOVE PO POZORNICI. NA POZORNICU IZLAZE I STATISTI
I, ZAJEDNO SA SVIMA OSTALIMA, SVRSTAVAJU SE U POLUKRUG, OSTAVLJAJUI
SREDINU POZORNICE CVJETOVIMA. PJESMA I DALJE TRAJE.)

Ne znamo kako leti

sa kraja na kraj svijeta,

kako maslake vaja

i krune suncokreta.

Al' znamo da te zemlja

doziva, pozdravlja,

i da nam slika tvoja

u dui toplo sja!

(POZORNICA SE OKRENULA NEKOLIKO PUTA I ZAUSTAVILA. NA NJOJ JE SADA

PRAVO PROLJEE SVE JE U BUJNOM PROLJETNOM DEKORU: NA DRVEU JE
BEHAR I MLADO ZELENO LIE, SUNCE JE IZNAD SJENIKA, CVJETOVI SU
PREKRILI SREDINU POZORNICE, KRTINJACI SE NE VIDE OD LIA I CVIJEA.
KUKURIJEK, A ZA NJIM SVI OSTALI, NJIUI SE U RITMU MUZIKE, JO JEDNOM
PJEVAJU PRVU STROFU PJESME, U NETO IZMIJENJENOM OBLIKU.)

Dolo je mlado proljee

to divno udo stvara,

to nakon zime u polju

cvjetove budi, ara!

(MUZIKA IZLAZI. PIJETAO SE IZDVAJA IZ POLUKRUGA I STAJE PORED
KUKURIJEKA. PONAA SE VESELO, PRIRODNO.)

PIJETAO (PUBLICI): Prola zima - mi u maju!

Naa pria je na kraju.

Moj brat, zelen Kukurijek

donio je spas i lijek-

dozvao je proljee!

A proljee?

Ono e

vratiti pokraden sjaj!

KUKURIJEK (GURAJUI PIJETLA):

Nek ostane to za kraj!

PIJETAO (UPORNO): Molim te, jo samo ovo...

KUKURIJEK: uti!

PIJETAO: Samo jedno slovo...

KUKURIJEK (POPUSTLJIVO):

I repom bi govorio!
PIJETAO (PUBLICI): Djed je Svraki oprostio,

ona vie nee krasti

cvjetni e joj nakit cvasti!

KUKURIJEK (BLAGO RADOSNO):

Biljice su, kao strijele,

sjaj skriveni iznijele.

Pogledajte are, boje!

PIJETAO (SVEANO, LINOSTIMA NA POZORNICI):

Sad nek svako - uzme svoje!

(ULAZI MUZIKA I POINJE ZAVRNA IGRA U KOJOJ STATISTI, A OD LINOSTI

CAR I SVRAKA, U JEDNOM SKLADNOM RITMU I PORETKU, BIRAJU CVJETOVE -
SVOJE PAROVE, ODNOSNO ONO TO IM PRIPADA. PAROVI SU: SVRAKA - ARENI
VJENI; MLA-DI I DJEVOJKA - MARGARETE (BURME); DJEAK HRIZANTEME
(ARENI EPOVI); CAR - MASLACI (ZLATNE PARE); KNEZ - UREVCI (BISERI);
KAMERMAN - SUNCOKRETI (BLICEVT; OGLEDALCA) I METLA - BUKETI LIA
I UTOG CVIJEA.

U OVOJ IGRI, UZ MUZIKU, BIRAJUI CVJETOVE, SVI PJEVAJU.)

SVI (PJEVAJU): Svraka vie nee krasti,

cvjetni e joj nakit cvasti!

(SVRAKA BIRA ARENI CVJETNI VJENI I STAVLJA GA OKO VRATA.)

Biljice su, kao strijele,

sjaj skriveni iznijele!

Procvale su burme!

(MLADI I DJEVOJKA BIRAJU MARGARETE I NATIU IH NA PRSTE.)

epovi od srme!

(DJEAK BIRA BUKET RAZNOBOJNIH HRIZANTEMA.)

Maslaak je caru

dao zlatnu paru!

(CAR NAPROSTO GRABI MASLAKE, TRPA IH U NJEDRA, KITI SE.)

Dobio je knez

od urevka vez!

(KNEZ SE DOSTOJANSTVENO KITI GRANICAMA BIJELOG UREVKA.)

A kamerman eta

s krunom suncokreta!

(KAMERMAN BIRA VELIKI SUNCOKRET I STAVLJA GA NA RAME.)

Ako nije vic,

to je njegov-blic!
(KAMERMAN SUNCOKRETOM-KAMEROM TOBO USLIKA POZORNICU I
PUBLIKU)

kljoc!

(PLEUI ILI DEFILUJUI POZORNICOM, ZAVRNU PJESMU SVI PJEVAJU JO

JEDNOM, ALI BRE, U JEDNOM DAHU. SVRAK JE SA SVRAKOM, PIJETAO S
KUKURIJEKOM.)

SVI (PJEVAJU):

Biljice su, kao strijele,

sjaj skriveni iznijele!

Procvale su burme,

epovi od srme!

Maslaak je caru

dao zlatnu paru!

Dobio je knez

od urevka vez,

a kamerman eta

s krunom suncokreta!

Ako nije vic,

to je njegov-blic!

(KAMERMAN JO JEDNOM USLIKA PUBLIKU I POZORNICU)

kljoc!

- ZAVJESA -
KRAJ

SAN O LIVADICI

LICA:

Djeak

Majka

Kova

Vjetar

Mrav

Trgovci

Maslaci

Jablanovi

Prolog

-PROLOG -

(PROSTOR ISPRED ZAVJESE) (MUZIKA)

PROLOG (PJEVA ILI RECITUJE):

Bili djed i baka

s devet djevojaka...

Bili car i carica...

ivjela Snjeguljica...

Ali, pored njih,

bio jedan stih

o tunom djeaku

sa kuicom u sokaku

najgorem od svih.

Taj sokak je od davnine

bio mraan,

bez vedrine,

bez vrtova od imira,

bez cvjetova

i leptira...

Tuni djeak nije znao

kako bi se tu igrao...

(MUZIKA IZLAZI)

I IN

l. scena
(SUMORNO KAMENO DVORITE, U DNU KUA; NA SCENI DJEAK I NJEGOVA
MAJKA)

MAJKA (ZABRINUTO): Opet dri oborenu

tunu glavu...

DJEAK (NEVESEO): Traim travu.

MAJKA: Otkud trava na ploniku?

DJEAK: Bar da naem peruniku

uz ogradu sakrivenu.

MAJKA: Ni nje nema na kamenu.

Nas kamen od sunca skriva.

Ko cvijet trai, taj tek sniva!

Sred ulice nae strme

u dvoritu od kaldrme

nikad nije travna vlat

izvila svoj njeni vrat.

Trave su na livadama,

u dvorite nee k nama.

Nee ak ni ruin trn...

(STANKA)

to u dimnjak zuri crn?

DJEAK: Mama, ja se nadam ptici?

MAJKA: Bolje ui, u sobici

knjigu uzmi. itaj zgodu

o gusarskom slavnom brodu.

DJEAK: Sad me knjiga ne privlai;

dosadna je!

MAJKA: ta to znai?

Moda e te klikeri

zabavit` do veeri?!

DJEAK: Klikeri su bopci cvjetni;

na kaldrmi nisu sretni.

MAJKA: Onda uzmi loptu, sine.

DJEAK: Lopta hoe da se vine

uvis, kao uta ptica.

Lopti treba livadica!

MAJKA (ISTRAJNO): A ti ekaj, sine moj -

roendan je sutra tvoj.

Kupiu ti na dar ma!

DJEAK (TVRDOGLAVO):

Tjera me na suze, pla!

Ja mama ne elim maa,

igraaka, ni kolaa.

MAJKA: Pa ta onda eli ti?

DJEAK (NEODLUNO):Smijem li ti apnuti...?

MAJKA: Smije. Reci, da znam bar

kakav sutra eli dar.

DJEAK: Ja bih...

MAJKA: Kai. Moram znati.

Nee valjda zaiskati

neto mimo obiaja?!

DJEAK: Moj san je sa drugog kraja,

gdje se niko i ne nada.

MAJKA: Snio ti se iznenada?

DJEAK: Ne. On, kao pria, traje...

(STANKA)

MAJKA: Ta reci ve jednom ta je!

uti? Sav si blijed u licu!

DJEAK: Ja bih, mama - livadicu!

(MUZIKA ZAPREPATENJA;

ODJEK PONAVLJA:

LIVADICU, LIVADICU!)

MAJKA: (IZNENAENO);

Livadicu? Polje? Tugo!

Ti nita ne eli drugo

do livadu, travnu, pravu?!

Smutie ti snovi glavu!

(NJENO)

A zar ne bi na vaaru

da kupimo saz, gitaru

to srebrnast ima zvuk?

Il` strijelu i vitak luk?

Il` igru to hitro skae?

DJEAK: (UPORNO) Igrake me ne privlae!

Ja ih gledam bez veselja

i samo mi jedna elja

uvijek lebdi na usnama:

livadu mi kupi, mama!

Travnu, kiom okupanu,

maslacima iaranu,

ukraenu cvijetom maka,

ispod sunca i oblaka.

(ULAZI MUZIKA, DJEAK PJEVA)

Livadu mi malu kupi, mama!

Davno sam je upoznao

u priama!

Priali su za Bibere

da livadom travnom ee,

livadom, livadicom!

I Alisa je u prii

trala po livadici,

livadi, livadici!

Livadu mi malu kupi, mama!

Travnu, kiom okupanu,

maslacima iaranu,

livadu, livadicu!

(MUZIKA IZLAZI)

MAJKA (NJENO): Livada je predaleko,

zagonetno carstvo neko.

Od oka je naeg kriju

magle to se gradom viju.

Pa gdje da je kupim, sine?

Pusti san taj neka mine.

Vjetrovi ga odnijeli!

Kupiu ti amac bijeli.

U koritu nek ti plovi.

DJEAK: Ne treba mi amac novi!

Livadicu kupi meni!

Od proljea do jeseni

ja bih na njoj stanovao,

s travama bih aputao,

pustio bih uvis zmaja

i trao na kraj s kraja,

na suneva vrata

po rubac od zlata,

iza tople kie

nek mi lice brie.

MAJKA (BRINO, S VIE RAZUMIJEVANJA):

Gdje da sjaj taj naem, sine?

DJEAK (S NADOM):

Ii emo u daljine!
Ii emo cijelog dana

od duana do duana,

od vaara do vaara,

od kovaa do stolara,

kraj dvorca to kule vije...

Livada se negdje krije!

MAJKA (POMIRLJIVO):Neka bude! Ii emo!

Cijelog dana traiemo,

uz ulicu, niz ulicu...

Traiemo livadicu!

(MUZIKA; ODLAZEI SA SCENE, DJEAK I MAJKA PJEVAJU)

DJEAK I MAJKA (PJEVAJU):

Ii emo cijelog dana

od duana do duana,

od vaara do vaara,

od kovaa do stolara,

kraj dvorca to kule vije...

Livada se negdje krije!

(GLASOVI SE GUBE U DALJINI, MUZIKA IZLAZI)

(Zavjesa)
II IN

1. scena

(VAAR; VRTULJCI, ATRE, REKLAME, SJAJ, VREVA, VAARSKA MUZIKA;

GLASOVI - PJESME TRGOVACA KOJI IZVIKUJU ROBU)

GLAS I: Ko voli igru...

GLAS II: Ko sjaja ite...

GLAS I: Nek doe sad

na vaarite!

GLAS III: Na vaar, djeco,

gdje je vreva!

GLAS I: Na vaar, djeco,

gdje se pjeva!

(MUZIKA)

GLAS II: Djeaci!

GLAS I: I djevojice!

GLAS III: Iz lijeve...

GLAS I: Desne ulice!

GLAS II: Kupite helikoptere!

GLAS III: Kupite amce!

GLAS I: Glisere!

(MUZIKA)

GLAS II: U gradu kamenom sve vri!

GLAS III: Lete vrtuljci areni!

GLAS I: Ori se glazba svemirska...

GLAS II: A Marsovac vas pozdravlja!

(MUZIKA)

GLAS III: Djeaci!

GLAS I: I djevojice!

GLAS II: Iz lijeve...

GLAS III: Desne ulice!

GLAS I: Oslunite motora zvuk!

GLAS II: To mlaznjak pravi svijetli luk!

GLAS III: Raketa leti!

GLAS I: Lae plove!

GLAS II: Vrtuljak zvoni!

GLAS III: Vrtuljak zove:

GLAS I: Na vaar, djeco,

gdje je vreva!

SVI: Na vaar, djeco,

gdje se pjeva!

(MUZIKA I AGOR

POLAGANO ODLAZE U

POZADINU)

2. scena
(MAJKA I DJEAK IZLAZE NA SCENU; ZAGLEDAJU TEZGE; NJIHOVI GLASOVI SU
U PRVOM PLANU.)

DJEAK: Upitajmo ovdje, mama.

MAJKA: Zar ne vidi? ica sama!

DJEAK: A onamo gdje je vika?

MAJKA: Tamo sve je od elika.

DJEAK: Da trgovce pitam te?

MAJKA: Limeno je kod njih sve!

Tu livade nema, sine.

Pusti san taj neka mine,

sve je ovo hladan sjaj...

DJEAK: Ipak, mama, upitaj

tu gdje ona jedrilica

lei kao mrtva ptica.

MAJKA: Kad si tako uporan,

upitau.
(TRGOVCU, BOJALJIVO)

Dobar dan!

TRGOVAC (LJUBAZNO):

ta elite?

Jedrilicu?

MAJKA: O, ne! Mi za livadicu...

DJEAK: (TAKOE BOJALJIVO)

Hoemo da upitamo.

MAJKA: Mi bi... ovaj... jednu samo

livadu..., al pravu, meku...

DJEAK: (SIGURNIJE) Potoii kuda teku...

MAJKA: I gdje ima zrikavaca...

DJEAK: I cvjetova! I ovaca!

TRGOVAC (ZAUENO):

ta to ujem?

ujem li?

Livadu bi htjeli vi?!

Da to nije neka ala?

Jer ja samo od metala

jedrilice izraujem

i prvi put sada ujem

da livadu neko trai!

DJEAK (MAJCI, TIHO I UPORNO):

Objasni mu, mama! Kai...

TRGOVAC (S OMALOVAAVANJEM):

Ta jasno je! Takve trice

kako to su livadice

nikad nisam upoznao.

I nije mi, znajte, ao!

Jedrilice vajam vjeto.

To je roba! To je neto!

MAJKA: (IZVINJAVAJUI SE):

Oprostite, mi smo samo...

DJEAK: Htjeli da vas upitamo...

TRGOVAC (ZA SEBE): Njima nisu iste sve!

(DJEAKU I MAJCI ENERGINO)

Ne prodajem livade!
(BUNA MUZIKA ULAZI U PRVI PLAN, TRGOVAC POINJE DA PONOSNO
IZVIKUJE ROBU, DJEAK I MAJKA SE UTKE UDALJAVAJU.)

GLAS I: Djeaci i djevojice,

kupite sad jedrilice!

Oslunite motora zvuk

to mlaznjak pravi svijetli luk!

GLASOVI TRGOVACA BUNIJI)

GLAS II: Raketa leti!

GLAS III: Lae plove!

GLAS I: Vrtuljak zvoni...

GLAS II: Vrtuljak zove:

GLAS III: Na vaar, djeco,

gdje je vreva!

SVI: Na vaar, djeco,

gdje se pjeva!

(MUZIKA POLAGANO IZLAZI)

3. scena
(PERIFERIJSKA ULICA, SUMRAK, MAJKA I DJEAK NAILAZE ISPRED MALE
KOVANICE IZ KOJE DOPIRE SITNO KUCKANJE EKIA)

MAJKA (UMORNO): Hajd'mo kui, mrak se krade...

DJEAK (MOLEIVO): Mama, ja jo imam nade.

MAJKA: Zar se nisi uvjerio?

Zaboravi to si snio;

livadice nigdje nema!

Hajd'mo kui, no se sprema.

Umor me je savladao,

a i ti si posustao.

DJEAK: Nisam, mama. Hajde samo

jo kovaa da pitamo:

(KUCKANJE EKIA U

KOVANICI BLIE)

Evo, tu je! On e znati!

Ja u prvi pokucati...

(KUCA NA VRATA KOVANICE)

KOVA: (IZ DUBINE): Ko to kuca?

Slobodno je!
(VRATA SE OTVARAJU, NA NJIMA SE POJAVLJUJE KOVA)

O, susjedi! Vas ste dvoje!

Koje dobro vas donese?

Da neete brave, reze?

Za pepeo lopaticu

il za sreu - potkovicu?

MAJKA (ZA SEBE): Kada bi se srea tako

kupovala brzo, lako... ?!

Ali...

KOVA: Vama brige prijete?

Priaj! ta je?

MAJKA: Moje dijete

neobinu tajnu skriva:

livadicu travnu sniva...

KOVA: Zar livadu? Pravu?

MAJKA: Pravu.

Smutili mu snovi glavu.

Sjedi tuan bez veselja

i samo mu jedna elja

u mislima, na usnama:
Livadu mi kupi, mama!

Ve tri sata nisam stala,

itav grad sam obigrala,

od ulice do ulice,

ali nigdje livadice.

Niko za nju uo nije.

Moda ti zna gdje se krije...?!

KOVA: udna pria... Najudnija!

Zabrinut sam, evo, i ja.

Kad ste doli maloprije,

mislio sam: ele dvije

potkovice, obru, bravu...

A oni - poljane, travu!

DJEAK: Samo to!

KOVA: To nije malo!

Posluaj me, ti sanjalo...

(STANKA; KOVA POSAUJE DJEAKA NA TRONOAC, ON SJEDA NA PRAG,

MAJKA NA KLUPU POD PROZOROM KOVANICE.)

Nema ela, nema oka

iza koga preduboka

elja neka ne poiva.

O em' brina majka sniva?

Da joj djeca sreu nau.

Mornar sanja bijelu lau

i beskrajne okeane,

a pilot nebeske strane.

Neko sanja zlatnu pticu...

DJEAK: A ja samo livadicu!

KOVA: Kuda uri?! Sluaj sada:

Pastir sanja bijela stada;

neko eli dvorce sjajne...

Pa ak i ja imam tajne,

sline tvojim, snove neke.

Sa livade ja sam meke,

okiene srebrom vode,

gdje maslaci kolo vode,

davno u grad zalutao,

i grad me je progutao,

zarobio kamen go,

osvojio posao.

(STANKA; ULIICA POSTAJE MRANIJA, SVJETLOST POSEBNO ISTIE KOVAA.

ULAZI MUZIKA - KOVA PJEVA TIHO.)

No i sad me neko zove

u travu pod jablanove,

a esto na mjeseini

vidim potok u dolini

i u njemu ljunka sjaj...

To me mami zaviaj!

Ali sve to dua sanja

gasi se kraj nakovanja

kad zazvoni eki moj

u toj izbi aavoj.

(MUZIKA IZLAZI; KOVA SE PONOVO OBRAA DJEAKU.)

arolija - to je san;

prostor svima potreban.

On je suza i veselje,

i krilo za skrite elje.

Moda polja i livada

nee nai ti nikada,

ali e ih ipak znati;

san e ti ih nacrtati!

(ULAZI TIHA, ZAVRNA MUZIKA)

Sanjaj svoju livadicu!

A ovu ti potkovicu,

plavu, zlatnu i zelenu,

poklanjam za uspomenu.

U njoj jedna pria spava,

Skrivena od zaborava.
Probudi je matajui!

DJEAK: Hvala...

(SVI USTAJU)

MAJKA: No je...

Hajd'mo kui;

umoran si od bdijenja

KOVA: uvaj san svoj...

DJEAK I MAJKA: Dovienja...

(MAJKA I DJEAK ODLAZE, MUZIKA POLAGANO IZLAZI.)

(Zavjesa)

III IN

l. scena

(UNUTRANJOST KOVANICE; KOVA NA PROZORU; ZAGLEDA NAPOLJE.)

KOVA: Kakva magla! Oblaina!

Samo dim i pauina!

Mutno jutro, aav grad...

(SJEDA ZA NAKOVANJ)

Jutros mi se ak ni rad

ne mili u kovanici;

ali treba toj bavici

obrueve iskovati...

(POINJE DA KUCKA)

Ne smije se s poslom stati,

premda s gvoem nije lako.

Uz to, stalno za djeakom

od sino mi misao leti...

djetinjstva me on prisjeti...

(ULAZI MUZIKA, KOVA RADI I PJEVUI.)

Dalek glas me i sad zove

u travu pod jablanove,

a esto na mjeseini

vidim potok u dolini

i u njemu ljunka sjaj...

To me mami...

(KAO DA SE TRIJEZNI)

ta se ovo sa mnom zbiva?

I meni se starom sniva...

Pjeva mi se... Smijeno! Ludo!

Zar je onda neko udo

to sanjari djeak mio?

To dijete sam zavolio.

Kad bih mogao, kad bih znao,

za njega bih iskovao

jedno malo sunce ja

neka samo njemu sja...

(MUZIKA EKIA I

NAKOVNJA, KOVA RADI I

PONOVO PJEVUI.)

Kad bih mogao,

kad bih znao,

za njega bih iskovao

jedno malo sunce ja

neka samo njemu sja...

(NAGLA LUPA NA

VRATIMA)

Kakva lupa iznenada!?

2. scena

(U KOVANICU ULIJEE MAJKA SVA UPLAKANA, KOVA JE IZNENAEN.)

Ti, susjedo?! Otkud sada?

Uplakana to si tako?

Da zlo nije? Naopako?!

MAJKA (KROZ SUZE): Zlo je pravo! Eto ta je !

I velika nevolja je....

Od jutros mi nema sina.

KOVA: (ZAPREPATENO):

Nema?

MAJKA: Nema!

KOVA: Je l' istina?

MAJKA: Istina je - pobjegao.

KOVA: Zar on? Ali...

Ko bi znao?

Moda luta trgovima,

ili gradskim bedemima?!

MAJKA: Da je sitno zrno maka

ja bih nala svog djeaka

samo da je tu u gradu.

KOVA: Ne smijemo gubit' nadu.

MAJKA: Obila sam sve ulice,

sve trgove, stranputice,

pretraila svaki kut...

KOVA: I...?

MAJKA: Nema ga. Dalek put

on je, slutim, izabrao

za snom svojim otiao...

A gdje je ta staza snova,

ispod kojih jablanova...?

KOVA: Saznaemo, potraiti...

Bie dobro.

MAJKA: Mora biti!

KOVA: Pourimo iz sokaka

da naemo tog junaka.

(ODLAZE, MALI MUZIKI INTERMECO)

3. scena

(RASKONA CVJETNA LIVADA; NA NJOJ; JE SVE OIVLJENO: JABLANOVI,

MASLACI, MAKOVI, PTICE; MUZIKA VJETRA I LIA; NA SCENI DJEAK;
GLEDA ZADIVLJENO I S NEVJERICOM KAO DA SE BUDI.)
DJEAK: Jesam li to u snu nekom

il' na sagu travnom, mekom?

Na livadi...?

Ne, san nije!

Eno: mak se njie, smije...,

u nedogled travna vlat...

iznad mene sunev sat...

(TRLJA OI JO UVIJEK S NEVJERICOM.)

Ne, ne sanjam; vidim sve to.

(UPKA TRAVU.)

Dodirujem pravo ljeto...

Sve je kao ona pria

kova sino to ispria.

Tu je ak i jablan; pjeva...

Moda mi je kovaeva

potkovica bila sretna.

Sad je moja zemlja cvjetna!

ak ni umor ne osjeam,

ni bijega se ak ne sjeam,

posrtanja pustim drumom,

ni lutanja mranom umom.

(STANKA,

DJEAK SE ZAMISLIO.)

Jedino me mama brine...

Ali ja u, im dan mine

i zapale zvijezde vee,

po nju po` na krilu sree.

A sad u da putam zmaja,

neka leti na kraj s kraja,

nek prelijee poput ptice

iznad moje livadice!

(MUZIKA RADOSTI, DJEAK TRI.)

MRAV (UVRIJEENO): Hej, djeae, stani! Pazi!

Umalo me ne pogazi!

(DJEAK ZASTAJE, OSVRE SE.)

Zato zuri u svod plav?

Sagni glavu, ja sam Mrav!

DJEAK: Trao sam, nisam znao

da sam ti na nogu stao.

MRAV: Treba biti oprezan.

DJEAK: Kako, kad si siuan?

MRAV: Od svog roda nisam vei,

ali ta sitnica srei

mojoj nije na put stala.

Sva djeca su moja mala,

i sva moja unuad...

Ali zato ovaj grad,

uzavreli Mravinjak,

k'o tvrava on je jak.

Prua se u nedogled...

DJEAK: Ti si, znai, stari djed?

MRAV: Otkad znam za zemlju ovu

svi me djedom Mravom zovu.

DJEAK: A ta zemlja, livada,

kome ona pripada?

MRAV: Podjednako svima nama:

svim travama i bubama,

sitnoj rosi, ptici, cvijetu,

traku sunca i djetetu...

Svima koji nebo plavo

vide kao krov nad glavom.

Tu je, vidi, Mravinjak!

Tamo, gledaj, Pelinjak!

U tom bunu prepelica,

a na vrijesu pauia.
Gledaj! Tamo pokraj vode

dukati mi kolo vode!

DJEAK: Pa to su maslaci, djede!

MRAV: Od dukata vie vrijede.

Maslaci su sunev sjaj!

Hajde, s njima poigraj!

A ja moram sinove

pozvati da tokove

na slamicu privrstimo,

da kolica napravimo.

Treba ljetos penicu,

vui u vodenicu!

DJEAK: Trau to bre mogu!

(MUZIKA RADOSTI, DJEAK TRI PREMA KOLU MASLAAKA.)

MRAV (DOVIKUJUI): Al` pazi da opet nogu,

lea ili sitnu glavu

ne pogazi nekom mravu!

DJEAK (ODAZIVAJUI SE):

Pripaziu!

urim k njima,
Tvojim zlatnim dukatima!!

(MUZIKA KOLA BLIE, DJEAK DOVIKUJE MASLACIMA.)

Hej, maslaci s krunicama,

plesao bih i ja s vama!

MASLACI (UGLAS): Ne pitaj, ve ruku daj

i veselo zaigraj!!

(DJEAK SE HVATA U KOLO S MASLACIMA, SVI PJEVAJU.)

MASLACI I DJEAK (U KOLU PJEVAJU):

Sunce se prodobrilo,

iz dvora nas pustilo

da nas malo vjetar nosi,

da etamo zlatokosi!

A mi se razletjeli,

u jatima sletjeli

nasred ove livadice

gdje stanuju prepelice!

Tu smo kolo poveli,

kosa s frulom dozvali,

a cvrkovom sinu

dali violinu!
Dugo emo igrati,

a onda se sakriti

za blistave prozore

u suneve dvore!

Djed Mrav e tugovati:

- Gdje su moji dukati?

Bili su sred livade,

pa ih neko pokrade!

(MUZIKA KOLA IZLAZI.)

GLASOVI MASLAKA: A sad dosta igre ove!

Hajdemo pod jablanove

da sluamo priu,

skrivenu u liu!

(SVI TRE I SJEDAJU POD ZANJIHANE JABLANOVE, U IJIM SE KRONJAMA

POJAVLJUJE VJETAR U OBLIKU DJEIJEG ZMAJA; MUZIKA VJETRA I LIA)

JABLANOVI (PJEVAJU ZANJIHANI):

Vretenasti mi straari

na vjetrovoj sad gitari

sviramo teacima

pjesme o junacima!

apuemo azbuku

malenome pauku

i s pticama uorimo
sve dok se ne umorimo.

Prosipamo stihove

niz zelene vrhove.

Pokraj polja, pokraj njiva

mi smo uvijek pria iva!

(MUZIKA TIE)

Pokraj polja, pokraj njiva

mi smo uvijek pria iva...

(MUZIKA SASVIM TIHO, MASLACI SE NASLANJAJU JEDAN NA DRUGOG,

SPAVAJU.)

DJEAK (SANJIVO): Vjetar s liem pria, ara

poput maioniara...

Vrh zanjie - sve treperi,

a klikeri i biseri

nasmiju se,

zablistaju,

niz lie se kotrljaju...

(MUZIKA JO TIE, DJEAK KROZ SAN)

Sad u travi apu...,

bruje...

Da je mama tu...

da uje...

(MUZIKA IZLAZI)
(Zavjesa)

IV IN

1.scena

(UNUTRANJOST DJEAKOVE KUE - SOBA; NAGLAENO KUCANJE VELIKOG

ZIDNOG SATA; NA SCENI MAJKA I KOVA)

MAJKA: Kako udno sat taj bije!

Nikad tako sporo nije

kazaljka se okretala...

A ja ovdje...?

to sam stala?

Zar da sjedim, mada znam...

KOVA: Umorna si. Ja u sam

poi da ga traim dalje.

MAJKA: (ENERGINO): I ja idem!

KOVA (STRPLJIVO): Bie bolje

da prieka tu, kod kue...

(NAJEDNOM UM VJETRA)
MAJKA: (OSLUKUJUI):

Sluaj...?

KOVA: (OSLUKUJUI):

uanj...-?

MAJKA: To apue

neko tik uz okno moje...?

KOVA: Pogledau...

(PRILAZI PROZORU)

Vjetar to je

pod prozorom zaumio.

MAJKA: Otkad nije navratio

u sokae ovo tmurno!

KOVA: Iao je zasigurno

niz drumove, u daljinu...

MAJKA: Vjetar...?

KOVA: Putnik...?
MAJKA: Sad mi sinu

jedna iskra radosna:

moda vjetar neto zna?!

KOVA: Upitajmo dok jo nije

odletio da se skrije...

MAJKA: Pourimo!

(KOVA I MAJKA OTVARAJU PROZOR I OBRAAJU SE VJETRU KOJI UMI I

LEPRA U PROZORU U OBLIKU DJEIJEG ZMAJA)

KOVA I MAJKA (UGLAS):

Vjetre laki!!

MAJKA: Svijet poznaje...

KOVA: I drum svaki...

MAJKA: Luta pokraj polja...

KOVA: Vrela...

MAJKA: Neto bih te pitat` htjela!

VJETAR: Istina je: noi, dane

ja putujem na sve strane.

Letim, gledam, svijet znam,

mogu savjet da vam dam!

Za sve tajne sakrivene

upitajte samo mene!

MAJKA: Kad si jutros putovao

kad si danas leprao

ispod sunca i oblaka,

da l` si sreo mog djeaka?

U svijet je pobjegao,

za snom svojim odlutao...

Sanjao je stalno neku

livadicu travnu, meku...

VJETAR: ta rekoste? Sanjao je...?

MAJKA: Livadicu!

VJETAR: Znam ga! To je

djeak kog sam maloprije,

u polju gdje cvijet se smije

sreo ispod jablanova...

KOVA: ( TIHO, ZA SEBE):

Naao je put do snova!

VJETAR: Otkad moja krila lete

nikad tako sretno dijete

nisam sreo, upoznao.

S travama je aputao...!

MAJKA: aputao...!

VJETAR: Plesao je s maslacima...

MAJKA: S maslacima...!

VJETAR: A ja sam ga, skupa s njima,

pod jablanom uspavao.

U snu te je spominjao...

MAJKA: Spominjao...! (PLAE)

VJETAR: Plae...? Zato

Da skrivio nisam neto?

KOVA: To su suze radosnice

zbog sina i livadice!

MAJKA: Povedi nas, vjetre, tamo!

KOVA: Povedi nas, put ne znamo.

VJETAR: Hou! Letim ispred vas...

Vi slijedite jedan glas...

2. scena

(KOVA I MAJKA IZLAZE IZ KUE I POLAZE U PRAVCU U KOME LETI VJETAR;

MUZIKA - DJEAKOVA PJESMA, KAO EHO IZ DALJINE)

DJEAKOVA PJESMA (IZ DALJINE):

Na krilu sree

letim sad!

Vraam se, mama!

tebi u grad!

Vraam se, mama,

radostan

da te povedem

u moj san!

(MUZIKA)

KOVA: ujte! Plovi iz daljina...

MAJKA: ujem! To je glas mog sina!

(MUZIKA)

DJEAKOVA PJESMA (BLIE):

Poveu, mama,

Tebe ja

tamo gdje ljeto

ilim tka...

Gdje sunce veze

aren cvijet.

Pokazau ti

svijet!

Pokazau ti

divan svijet!

(MUZIKA IZLAZI)

3. scena

(LIVADICA - RASKONA, OIVLJENA; SVI SU NA NJOJ: DJEAK, MAJKA, KOVA,

VJETAR, MRAV, MASLACI, JABLANOVI, MAKOVI; MUZIKA - PJESMA O LIVADI)

SVI: (PJEVAJU): Livada, livada, livadica....

Livadica s cvijetom maka,

ispod sunca i oblaka!

Livada, livadica!

Travna, kiom okupana,

maslacima iarana...

livada, livadica!

DJEAK (PJEVA SAM): Livadu mi malu kupi, mama!

SVI: Livadu mi malu kupi, mama!

DJEAK: Davno sam je upoznao - u

priama!

Priali su za Bibere

da livadom travnom ee...

SVI: Da livadom travnom ee!

DJEAK: I Alisa je u prii

trala po livadici...

SVI: Livadici, livadici!

(MUZIKA IZLAZI)

(Zavjesa)
-Kraj-

BILJEKA O PISCU

Nasiha Kapidi-Hadi roena je 6. XI 1931. godine u Banjaluci

gdje je zavrila osnovnu kolu i gimnaziju. Studij knjievnosti zavrila je na Filozofskom
fakultetu u Beogradu. Radila je kao profesor u Banjalukoj gimnaziji, kao urednik u
Obrazovnom i Djeijem programu Radio-Sarajeva, urednik biblioteke "Lastavica" i drugih
edicija za djecu i omladinu u izdavakoj kui "Veselin Maslea" u Sarajevu. Pjesnik je,
prozaist i dramski pisac. Knjige za djecu: "Maskenbal u umi", "Vezeni most", "Skrivena
pria", "Kad si bila mala", "Od tvog grada do mog grada", "Glas djetinjstva", "Liliput",
"Kolo" i druge.

Pjesme i prie Nasihe Kapidi-Hadi objavljene su u vie izbora,

zastupljene u itankama, u kolskoj lektiri i prevoene na druge jezike. Zastupljene su i u
nekim stranim antologijama. Njene dramske igre za djecu izvoene su na radiju i u pozoritu
("San o livadici", "Loncipunum udan grad" i druge). Dobitnik je vie nagrada i priznanja,
meu kojima su i: Dvadesetsedmojulska nagrada, estoaprilska nagrada grada Sarajeva,
Nagrada "Veselin Maslea" grada Banjaluke i dvije godinje nagrade izdavake kue
"Svjetlost".

R.R.