GRGUR IZ NISE

VELIKA KATEHEZA
Blibliioteka SLUBE BOZJE
Knjiga- 13
Lektor: Ante B e l i
Naslovnu stranu izradio:
Ante Branko Perua
GRGUR iZ NISE
PREVEO, NAPISAO UVOD i BU: .. ,U!':SU
MARIJAN MANDAC
SLUBA BOZJA
MakaxSika
1982.
Naslov izvornika: L6gos katekhetikos. Tekst se nalazi
u L. de
Discours 1908.
Sluba Makarska, faizma 1
Marko faizma 1
Tisak: TRO ><Franjo Kluz<< Omi
PREDGOVOR
Znao sam ja da Ti nikoga ne zaboravlja ... Na Tvojoj
ima mjesta za sve ... Sve se to postoji i putu-
je ... Sve ide ka spasenju.
I.
Moda su u ovo doba najpotrebndja katehetska djela.
Velikih dogmatskih spisa gotovo da vie i nema. Ona to postoje
se otvaraju jer su obUkom kiruta i zato malo Svaka
kateheza, napvotiv, dobro dolazi. Grgurova knjtiga, promatrana na
taj posjeduje sta;novitu suvremenost. Valja ipak odmah
istaknuti da je Nisenac poimao katehe:zm nego to md, vje-
rojatno, danas. Njegova kateheza nije daleko od dogmat-
skoga :razmilja;nja. Ali i on je, zacijelo, znao ra:lili:ku dog-
mati,ke i katehetski sastavljenoga djel:a.
Osim Grgurove Velike kateheze valjalo bi pruiti i
ostale kateheze ranijega Tu mislimo na Oirilove Kate-
heze, Zlatoustovih Osam krsnih kateheza [ Augustinovu knjigu
De catechizandis rudibus. Tek tako bismo dobili dobar i cjelovit
uvid u katehiZiiranja u vrijeme kada su ozbiljno
u svoju vjeru, smjelo za i poganski
svijet privrenim Bojoj
Vjerujemo da bi spomenuti spisi osvjeiLi dananje navijetanje
i u pokazali svjeUo koje jlo uvijek moe prosvjetljivati
ovaj svijet.
M. Mandac
Zag,reb, 16. svibnja 1982.
o
PRVO POGLAVLJE
VELIKA KATEHEZA
Grgurova Velika kateheza zauzima posebno mjesto nje-
govim spisima.
1
Nastala je oko g. 385. i ukazuje se kao zreLi plod
autorova rada. Grgur je drugdje opi:mij1i i a ovdje
progovara zaokrueno i ocjedito. Velika kateheza najvanija je
njegova dogmatska Jmjiga.
Djelo se redovito naziva Velika kateheza. Duni smo ipak pri-
mije1liti da se dodatak veLika samo u nekoliko rukopisa i
jedino u dreviJlJ1m parikim !izdanjima. ga nema u
kodeksa. se ne u rantijim naV'Odima ove knjige. Doda-
talk su izostavili Focije ( + 895), Maksim Ispovjedalac ( + 662) i
Eutimije Zigabena na 12. Suvremeni prevoditelji
postupaju. Neki os1ovljuju spis KatehetskJi. govor, drugi
Vel.liki katehetski govor, a Govor o vjerskoj pouci.
Sam Grgur za djelo kae da je katehesis.
2
Znamo da riJeci
kateheza nema u Novome zavjetu. Pojavljuje se tek kasnije. Ona,
'izvjetaj. U se od-
nosi na pouku to se obavljala u katekumenatu. Njome se
sadraj koji se tada
Katekhesis dolazi od glagola katekheo koji u osam
navrata u Novome zavjetu. on tu jo nema zna-
U doslovnome smislu odjekJi.vati, odbijati
glas li odzvanjati u uima. Otuda je dolo
ivim glasom. Ali u katekheo valja zamijetiti i !imenicu ekhos
koja glas, zvek i jeka. Mogli bismo, dakle, da je
katekhesis jeka to odzvanja u dui katekumena kada do njega
dopre katehetsko izlaganje.
3
Takvim je, prema tome, djelom Grgur
zamislio ovaj svoj spis.
1 O Velikoj katehezi, usp. J. DANIELOU, Notes, 21. 102. 133; lttre, 161. 186. 18. 21;
Symbollsme. 24; J. R. BOUCHET, Vocabulaire, 614; L. MeRIDIER. Discours, XII-XVII;
J. BARBEL, Gregor, 2329. 102. 129. 142; J. GROSS, Divinisation, 219; W. VOLKER,
Gregor, XXV-LVII; 3-6; B. STUDER. Soteriologie, 126-137. 139; J. QUASTEN, Patr
tology, 262; F. CAYRE. Precis, 414-415; O. BARDENHEWER, Geschichte, 2()2-203; E.
R. HARDY, Christology, 244250.
2
40,1, - Veliku katehezu navodimo ovako: prvi broj poglavlje, drugi
ulomak. Samo kod proslova uz brojeve dodajemo Pred.
s Usp. A. TURCK. Catehein, 361-372;. J. BARBEL, Gregor, 95; L. MERIDIER,
Discours, LIX.
9
Grgur je Veliku katehezu uglavnom namijendo poganskim inte-
lektualcima svoga vremena. Ht1o im je da upoznaju i
moda prigrle U djelu eli katehete
kako katehi.zirati nevjern1ke. Pl1UIDo je li nekJoLiko oglednih ka-
teheza. Cinii se da p:ri tome slijedi Vjerovanje koje je ostavio Grgur
Cudotvorac ( + 270), veliki navjestitelj u Kapadocijli.
je Grgur svoju knjigu nazV'ao ikatehezom, ona se zaista
doima kao prava dogmatika. ':Do se VJidi iz najpowniijega pre-
gleda. DjeLo uz pros1ov obasie 40 poglavlja. Grgur :u prvih pet
obvaz1ae boansko otajstVJo. Potom od V do IX ,raspravlja o antro-
polokim pitanjima. dio kinjige zaprema nauk o Utjewv-
ljenju d Otkupljenju. Tom su otajstvu sva poglavlja od
IX do XXXTII. U poglavlj1ma XXXTII- XXXVI te XXXIX i XL
vazglaba se Jm-sni sakiDament. Za euhavistiju je ostavljeno XXXVII
poglavLje, a XXXVIII za vjeru. Grgur je djelo ,razmilja-
njem ,o zadnjim zbiljama.
Grgur, istina, nije u Velikoj katehezi kazao sve to je znao
i to je stajaLo u spisima ostalih Otaca, ali se njegovo djelo pred
nama pomalja kao saetak i pni!kaz cjelokupne tadanje dogmatike.
DjeLo je uspjelo. Zadsta je pravi teololci podvlig. Neto po-
slije Origena ( + 254) nfi.je nfutko napisao. Isto tamo treba
Ivana (+754) da se u Otaca namjerimo na sve-
obuhvatno izlaganje dogme.
Velika kateheza je odigrala ulogu u potonjtiJm dog-
matsklim razmiljanjima. Na nju su se oslanjali teolozi poput Teo-
doreta Oiirslmga ( + 466), Maksima Ispovjedaoca, Leoncija Bizant-
skoga (+ 544) li Eutimija Zigabene. To je Grgurovo djelo bilo iroko
rasprostranjeno u dijelu Ono je dosta izvoran
spis. Grgur u njemu ponekad zastupa veoma osamljena miljenja.
Ali i sam p!1i:znaje da se oslanjao na predaju.
4
Ni,je, uostalom,
teko da Grgur mnogima duguje mnogo. p,oseb:iJce je
od Odgena. Od njega je preuzeo egzegetsk.u metodu ik!oju danas
nazivamo alegorijskom i koja nije Vlie obljubljena. Ipak su Oci
po njoj uli u trag mnogim Osim !toga,
Origen je Grgura da se pri liJzlaganju dogme slui fi-
lozofskim doka:wm :i poziva na pl'lirodne znanosti. To je upravo
VeLike kateheze. Grgur je pomno sluao to protivnici
predbacuju vjeri. Nastojao je to a slae se s
naukom. Zajedno je, od s protivnikom traio
istinu. Pri tom se, velimo, rado poziV<ao na filozofslke zasade i
njd.h ukrepljiivao otajstva. Gotovo je sve dogme
kuao osVJijetLiti razumom. Grgur je u tu svrhu Platona
4 32,4
lO
i donekle Velika kateheza stoji pred nama kao sretni
susret misli li. poruke koja se sve vie stala obla-
u filozofsko ruho da bi postala dostupnom i razumljiva za na-
obraene poganske ikrugove.
5
Grgur izrijelwm rijetko kada navodi Sv. pismo. Zato
moe pomli.sliti da je ono u Velikoj katehezi.
Ipak je blie liistini da sav Grgul'lov nauk dolazi iz Biblije, mada on
za nj trali uporita u razumu i prirodnli.m zakonima.
Uz Origena li. filozofe na Grgurovo su djelo utjecali
Metodije Olimpski (+ 311), Atanazije Velbkli. (+ 373) i Bazilije
Cezarejskli (+ 379).
Velika kateheza je razumljiva i Ipak se ne da uvijek
laklo prevesti. su preduge. Pune su umetaka, ali
dosta mvahne. Knjiga se doima kao zapisani govor, a ne kao suha
kabinetska rasprava.
Veliku katehezu je iako s nedostacima, izdao g 1908.
u Cambridgu J. H. STRAWELY. Njegovo je izdanje preuzeo L.
kojti.m smo se mi posluili.
5 O Grgurovu stavu spram filozofije, usp. M. MANDAC,Grgur. Spis o 16-18.
ll
DRUGO POGLAVLJE
RAZNI TEOLOSKI SUSTAVI
Mada je Grgur, Veliku katehezu prvenstveno, kako na-
imao pred poganske lintelektualce i idovske mis-
lioce, on eli da se katehet obazire i na ostale vjerske pi"ipadnike.
Stoga na uvodnim stranicama razli01te svjetonazore
s kojima se onda vjestonoa Ti su sutaNi, ra-
zumli.je se, ve6inom pali u zaborav te se zato na njih moramo
ukratko osvrnuti.
l. Zid.ovstvo
Rasprava sinagoge i Crkve nije prestala s Kristovom
Novozavjetnici su povjerovali da je Isus uskrsnuo i zato
su staLi propovli.jedati Veselu VIi,jest. Z1dovstvo je kao cjelina od-
bacilo Stoga se spor nastavio. Grgur u Velikoj katehezi
upDavlja li Zidovu. Pri tom, misU na ljude koji bez
obZJira na narodnu pripadnost idovski pojam o Bogu.
Grgur ti.h naziva on!ima kojii su uz idovstvo. Zna se gdje je ne-
dostatak idovske teologije i koj!i je tome razlog. Zti.dovi zabacuju
Boga i nemaju vjere u Duha. Oni su odani
krutom i jednobotVJu. Put ko}im je idovstvo dolo
do jednobotva nije bio lagan i zato ga kao mwodno dobro.
ZidoVJi svoj vjeTSki po2Jiv u sv-ijetu vide u tome da da
postoji samo jedna osoba koja je Bog. Moramo priznati da je !izra-
elski narod mnogo pridonio da vjera u jednoga Boga postane svo-
jinom ljudi. Na svojim su dodue, [ Zidovi
razn:i:m bogowma (J 24,2), ali su polako doprli do pravoga mono-
teizma. Jedinstveno su ga izrazili u Pnz 6,4. Mjesto se moe drati
osnovnim temeljem idovskoga vjerskog sustava. od stro-
goga jednobotva, Zidovi su od.bil1 svaki govor o mnotvu u Bogu.
Istina je da su u Bib1iji o Boj,oj i njegovu duhu, ali
nisu htjeli povjerovatti. da se kao zasebna boanska osoba
12
1(ri.E.d.u
'Tn ih
2. P o g a n Ofi k i s v i j e \
o
Takva je s
heleniste u svcrrte
u dva. tabora. Dok
u
helenizma
razne fdozofske dokaze su ktc-z
obatali r<c:t:ne ist:n.::
Iz
caJr sve
nametne.
Vae se nikada
i
s Ve/,;.k(nn katehezom ..
:.Hclovstvu
:HL
o .. mu u
R,l'l; El.
FI'l'EAU
13
tako ZOV'U po
nimac za :izvor zJa u
ali

kako
Valentiaovi su 'ubrzo misao i uteme"
TazW:l:te kole. Odrali su. se na ivotu zve do petoga
U SV.(}m?: G'U Kristova Smat
nekakvo
u
se tak:o po
ne da
l
crJrve na Pontu
i u Sta.ro.rne
ni
je
15
teoloki
222).
osoba
iii
govol'i
o trirn.a bo1:a:n,Jl;,::iln irn.e:::.irna. 1\.li su dral1i da se ta in1ena zapravo
Ltu boansku osobu.
ld
naziva
nazivalo .i
naHazile na
teo1nki
Hl-
o l Duhu Svetome.
Oc.u. Narav
iz
s
I o Duhu su
v all
Isti(} j e car
sab-o :t'
oduzima mu
govor o zlu samo je mali cje-
1oku.p!!loga sistema je .sve do konca devetoga uvellke
ugro2lavao i irenje Orkve.
GrguT sa svoje strane predbacuje manihejcima to vjeruju da
je Bog Uzvok zla i stvoritelj zala. Manihejci dre, veli Grgur,
da se ovaj jadni d. smrtni ljudski 2livot ne moe uzeti za djelo
Dobroga. Oni tv:rde da je StV!oritelj navavi opak.
Otuda su da je stvaranje djelo z1oga boga.
10
to G11gur u Velikoj katehezi uvelilke V'O<Ii o man!heizmu. To se vidi iz
Pred 2 i 3, ali i iz preostaioga dijela knjige. Usp. 7,1; 7,3; 8,13; 8,15. O maniheizmu
G. BARDY, Manicheisme, 18411895; J. DAN:nl:LOU, Notes, 59; 182; J. GAlTH,
11. 2526; C. COLPE, Manichli.ismus, 714-722; J. BARBEL, Gregor, 119120;
R. GILLET, Homme, 67.
18
'l'HE:CE POGLA
za .ra,zll;ku od
da oovjek ne moe do
Ivanov nli.mk
je
prijedlogom <!vod.
Bila mu je hlizu.
OTA.JTVO
os1,or1io
\lVOd stat"10vi tu
1::3nosiD10
AH se ud
u svezi s 1:!'ojstvcnon1
lS
Isusa
otvorio i Grcima i
Logosom. To je smisao njihove
boanstvo
1,2). S obzirom na
sve
je ))sve nastalo
ostao nepoznat g<ov.or o staro-
Ivan u Proslovu upozorio da se
koju su traili filo:wfi i koju su utje1ovila u
Isusu iz Nazareta. Isus
teolozi
Ivanove
s nekoliko napomena iznosimo
Prvi poslije temeljito o
i Justin ( -1- 163). se nadasve sa
je da samo imenom od Oca da U
odnosu na nj .i neto
nu istinu; je
Oca. je da Justi.n eli.
Oca. Po valja
Ona se To
da je netko drugi nego .Jahve. U !istome smislu Justin poja-
njuje biblijske ulomke kao Post 1,26 u kojima se veli da Jahve
s nekim razgovara i da se u svome vlastitom krugu
Justin dri da je Jahvin sugovornik bila njegova
Na temelju Izr 8,22, gdje se kae da je J'ahve )>rodio Mudrost,
Justin da Mudrost on s Logosom
mora biti od Jahve od roditelja.
Sigurno da da se
"brojem od Oca.
je
mu se
Otac
20
da
klanjaju i da je
bitak. U
da je
Zato je Justin naziva >>Ro-
Dijete i ona
se ne otkida od Oca. Justh'! izr,ijekom ne
od Oca niti od
S obzirom na Logosovu ulogu, Justin Ivanove tvrd-
je sve sve za sve se brine, sve uzdrava
po pameti i savjesti objavljuje istinu.
2
Ostali apologeti, mahom Justinovi u nauku o Logosu
uglavnom idu Justinovi.m putem. da i })u
kada Bog bijae sam, nije zapravo bio jer je
koja sadravala sva to biti stvorena.
naiao na dolazila od
izrazio
goso va
u Bogu,
kazana
Atenagora
teologe. Postavio
vati Sinom. On je
Boji
UNo

titu Rimskome 235)
+ ... ,
za SvOlCKlm
ruku razlikovao
da bi
dva Lo-
stalno od sve
izrekao otada se zove
je d. sam iznio nekoliko izvornih mis1i. Tako
izrekao svoju nutarnju
i zato to se imaia
potpuna tek kada je kazana.
utjelovljenja. Pisma istina, i
bilo da se
21
tu se
u o t a k : o doba r-ado ru:rv,odio k.fto
i [luh SvetL
26-30, 3446;
22
nazivao osobom
kada je Bog
' . '1
StVOfll,,a
u Ocu
u
s
Ali
Pisama dade
po
ho toft Theou . Jasno
kao ii u ostalih teologa onoga vre-

kao
neto to ne
tvrde da je
Da bi otklon1,o takvo
predmet pa
>>sama u sebi.
opstojnost Ri-
a
Il itd. Uz to Grgur Lo,grosa naziva i. Bog.
23
niti posve niti se od njega skroz razlikuje. Dijelom
je isto, dijelom neto drugo. Ukol:iko dolazi iz uma, od njega se
ne razlikuje, a da um s njime je isto. Grgur za-
je po naravi to i um. rukoliiko se odvoji
od uma, od njega se razlikuje. je i s Bojom koja
izlazi iz Bojega uma. Ukoliko iz njega izlazi, od njega se razli-
kuje. Ali da obznanjuje Boga, s njime je u naravli :isto i
zato s njime jedno. Istovremeno je i isto s Bogom i od njega raz-
Isto je po naravi, a kao hipostaza.
Grgur, razumije se, ne proputa !i. razliku
ljudske i Logosa. Razlika je nuna jer se svaka
S naravi kojoj p:cipada.
27
Naa je nestalna.
Njezina se h!ipostaza sastoji od Jednom kazana,
vie ne postoji. Prelazi u nebitak. Ljudska je prolazna.
U sebi je nedjelatna i

Boja pak ne
podlijee nijednome nedostatku koji vidimo kod nae

Duh Sveti
Grgurovi prethodnici
rane svjedoke vjere u Duha Svetoga valja svakako ubro-
jiti Ignacija Antiohijskoga ( + 110). On je ulogu Duha u
Kristovu Napomenuo je da Isus duguje svoj ljudski opsta-
nak Duhu. Ali Duh je na djelu i u Crkvi. Uspostavlja i
njezine slube:nil.ke. Ignacije da Duh od Boga.
30
Duha Svetoga napominje i Klement Rimski ( + 150). Istina je
da krto govori o osobi i djelu Duha, ali ga zacijelo poznaje. Izri-
jekom velii da je Duh nadahnjivao p:voroke kao to je i njega
potaknuo da se pozabavi prilikama koootske zajedndce. Vrijedno
je istaknuti da Klement povezuje Duha s otajstv;om milosti.
Naziva ga Duhom milosti. Time htjede kazati da je Duh mi-
lost !roju je Otac po Sinu dao Crkvi. Ali istom naznakom doziva
u svijest da je Duh Sveti na poseban izvor milosti u Crkvi.
31
Justin nije imao pojmove o Duhu ni o
njegovoj ulom u povijesti spasenja. Ipak se ne moe da nije
>7 l 3
28 1:4; 4,3
211 2,2
30 O Ignac:lju, usp. J, N. D. KELLY, Early, 92.
31 O Klementu, usp. T. J. SAGI-BUNIC, Povijest, 8081; P. GODET, Clement,
DTC III, l (1908). 51-52; J. TIXERONT, Histoire, I, 124; J. N. D. KELLY, Early, 92.
24
da ga tuju na
nadahnjivanje

donekle Duha ii poloaj u
Bogu, aH se tlvo zanima za njegovo dje1ovanje u ivotu vjernika.
Po Tacijanu, moe i bez Duha traiti Boga, ali
ga bez svjetla ne moe Da bismo pravoga
potrebita nam je snaga i pmsvjetljenje Duha Svetoga. Taci-
d.rj da Duh ne u svim jedLno u onima
l:ve Sjedinjuje se samo s dua:ma.
33
l Atenagora da su proroci ))nadahnuti Duhom go-
vorili o i boanskim zhiljama. Ovaj se teolog uz to
za poloaj Duha u naravi. 'l'vrdio je da
Po Atenagori, moe se da Duh dolazi iz Boga
"kao od vatre. Takav govor o Duhu bio u ono vrijeme
osporavan. 1\1ls1ilo se da ne odrava razliku Duha i Oca.
A.li posve o bo-
anskim Os-obama.
34
202) iznimno pneumat,ologiju mi-
da su u Bogu samo
nije ,,osoba<< (prosopon),
Duha nema ni
se p:redbacivalo da
Hipolit je, naime, tvrdio
osobe (d.yo prosopa). Po njemu Dub
je dodavao da bez
"''""'"'"'"'"' Boga. O
malo to Tek ga
Sinom. BH mu je
gibanju u
je
su smat-
tre6i u Izla7.i >>Od
Oca po Sim1.
uvodi u
u Crkvi u neku ruku zamjenjuje Sina. On
istinu. Iako kao rnalo tko isticao
25
vat:i. Dub.a
T
ne
:?.1 o
l,
o
J'
ne moe se tvrditi du su svi
i posve Ponekad
od. Siina
C?
u Grka
bila
zato u naravd. i od
na tu
na Dultu SvetOine. Tek
i za Duha. Uza sve n e t o n o
zasluga to u raspravu unio zaista
ll.
i z i n e u
zauzima
o Duhu se
27
Grgurova
u katehezi o Duhu Svetome
42
zapravo
malo. da se iz Staroga zavjeta dade dokazati da u Bogu
post,oji Boji Duh. To se vid1 iz Ps 33,6. Na Duha smo,
tome, od sebe. I na taj do
pojma o Duhu. U Svojoj naravl naziremo sjene i slike neizre-,
cive Sile. p,o Grguru, >'dah (Post 2,7) misao na
Duha. U dah Kada izgovaramo dah
postaje glas i u seb:i smisao je li u Bogu.
I u njemu Boji Duh prati i njezino djelovanje.
Jasno je da se Boji Duh :razlikuje od ljudskoga. U je
>)duh udisanje zraka kojii je tvar. Ljudski dah nije ))dje-
latan. Posve lien d. zasebnoga opstanka. Nije hipostaza. Boji
pak Duh nije Ocu >>neto Od Boga se ne odjeljuje. Ostaje
U Bogu. Duh Sveti n.likada ne gubi vlastiti opstanak. Ne
moe se 'kazati da je Opstoji kao zasebna )>hi-
postaza. Duh je, po Grguru, Sila koja ima svoju bit. Posjeduje
U sebi sve ,,vlastitosti to je hipostazom.
Duh, prema nije prazni zvuk postoj1i zbiljski kao
t<> postoje koja imaju bit i hipostazu. Duh se ne odvaja
od koju pratk Ipak se po hiposta:zJi od nje razlikuje. Duh
posjeduje Logosove To da ima slobodnu volju,
da se sam >>od sebe g.iba i da djeluje. Duh odabire to je dobro
i svoje odluke u djelo.
43
Sveto Trojstvo
svjestan da je naa u Boga
veoma teko da je boanstvo ))istodobno i
>>brojivo i da broju.
4
' Bog posvemanja
jednota, ali 6. u punom smislu Trojstvo<(,
45
Grgur navodi
Mt 28,19 kao dokaz da su. u Bogu l>tr.i Osobe.
46
Stoga se u Bojem
otajstvu dadu promatrati zasebne hipostaze koje se
Hon, Notes, Theologie,
28
O Duhu u \'eHkoJ kateh"""l, u.p. 4,1-2; 2,12; 2,3; 4.4; 3,2.
3.1
3); 3,3; 39,3-5
.. 39,3
.J. BAH.BEL, Gregor
DANI:i':LOV, Chrlsma
razlikuju ukoliko su hipostaze. Svaka je boanska Osoba u sebi
hipostaza, zato u Bogu postoj1i Trojstvo.
47
Uza sve to,
vjeruju u jednoga Boga. Trojstvo Osoba (p,rosopon) i za-
sebnih bfutaka (hyp6stasis) ne jednost boanske naravi.
Oca, Sina !i Duha vlada jednota naraYri.. Oni su jedno
kada je u pitanju narav. U tome pogledu Bog je posvemanja
>>jednost.
48
1 U: 3.1
1,1; 3,2; 3,3
29.
CETVRTO POGLAVLJE

pogaT1as
ti1o, istaknus1no da SlJ
v e-
ostavio tek

i Duhu udio u stv:arranju. I njega oslovlj:uje stvarao-
cem.5 dakle, da svijet.l sva iz
i Duha Svetoga, rarumljivo je to Grgur smatra da je svijet OO-
bar.6
Grgur je u nawu 10 st\naranju morao razcijeiJti dvije
U prvome redu, nametnulo se pii1Janje je duhOVIIlli. Bog u kome
nema materijaLnosti mogao stv:oriti matedjalni svijet. Ako je stvo-
rilo tvar, mor.ao ju je donekle saddavati u sebi. Ali to bi
da li u Boga 'lliil!OSiimo materij,alnGSt. to se pro1Jivd uzw-
enom pojmu o Bogu. Bog, rpo definiciji, ne mDe u sebi sadravati
tvar. On je duh (Iv 4,24).
Da bi ,rijeio tu prd.mjedbu, Grgur je zastupao
osebuj.no mdljenje o tvari. je da ona zapravo u sebli ne po-
SIIlQjd. Grgur da je samo boanska narav u pTavome
.sm[sliu i u prv:ome redu bitak.
7
Sve je ostalo u sebi i po sebi ne-
bitak. 'I1o vrijedi d za war. Po sebi je pr.aznina. U:kJolilkio postoji,
skiup je Tvar kva.Jrlltete :klao: boja, obujam, te-
ina . .Aikio se one jedna po jedna odstrane, tvari nestaje. Grgur
nadodaje da su kvallitete po nutarnjem ustrojstvu duhovne .
tos1Ji. na sastavne dijeLo.ve, u Jk:iorijenu im je duhovna sila.
P1rema tome, Grgur, i tvar je u 2!adnjoj neto
duhov:no.
'I1u svoju misao kojom stoji izvan matice OiliOdobne teologd.je
Grgur je temeljio na zasebnom poimanju postalllika svijeta i po-
jeddni.h je te:QU da :rusu :nita drugo doli stva-
boanskia volja koja se u bitak.
8
Osnov je
stvorenoga Boja rolj,a. Iz nje sv:e a ne iz nitavila. su
ostvaren-o htjenje. U stvaranju boanskia vDlj.a postaje
Otuda je raZJumljivo to NdJsenac tvar sv:odi na lka:k-
u kojima je v:idlio DStvarenu boan:Skiu volju i zato ih smatrao
duhOVIllima. Na taj je .odgov:Drto na pitanje kaikio je duhom
Bog stv:oll"iio materli.jalni svijet kiDji, kiako wdimo, po Grguru, u
sVTojoj najinrtillnnijoj biti i 'nije puka tvar. Zato svijet Bog nisu
suprotne zbilje. Bog je duhovan, .ali je i svijet potekao iz
koje su duhovne zbilje.
Grgru:r se SV'Djim na:uk:iom o stvaranju i s drugDm po-
Nastalo je pitanje kiaJk:io Bog, koji je posve jedan, moe
stvorrl!ti rraznolliikii sv.ijet nastali u razdoblj.ima. I tu pl1U.a
dosta 2Jailli.mljiv:o .rjeenje. Tv:rdi da je svijet u Bogu nastao
odjednom. Sav se kao u klici u jednome hipu naao u BDjoj misli.
5 4,1
G 1,910; 5,2
7 32,6
8
24,2
31

id nego svijet. Svijet
se naJam u svakome
je posve od stvorenja.
Redmo da
i5kazivo otajstvo. Mi, dodue,
koliko stvorenje, ali U
se to .. Duni smo
brhwmo o kako je
i,scrp1juje.
ne-
Bog stvorio sve-
ni zato ni kako
se
PETO POGLA VLJE
ANTROPOLOSKA RAZMISLJANJA
uvidi
Grgur u Velikoj katehezi razmjerno mnogo
1
razmilja o
lru i njegoV!oj Sllldbimi. laloo tu ne na1azimo njegovu antro-
poil.ogiju,2 se i ovdje Grg'Uillova o i nje-
gwo poimanje bo31I1Ske e:IDooomije u svezi s lj1udima.
3
Nisenac, pnije svega, eli doznati kakav je b1o na po-
kada je izaao iz StV'Oriteljeve ruke.
4
je,
tada b1o dobar .i u dobnu. BosjedoVIao je visoko doorto-
ja:nstyo i bio veoma Logos ga je stVlor1o iz do-
brote, preobilja ljubavi i

Covjek je sazdan
doa bi imao dio u boans_lcim dobrima. Gvgur pri .tom m1sli na
Boja svojSJtva koja se mogu nazreti i Po njemu se
i sama Boja opstojrnost donekle opravdava stvara-
njem. Bez ljudske u svijetu ne bi bilo nikoga tko hi
pDoonatl'lao Boju svjetlost, bi<o svjedokloon Boje slave i uiV'ao u
njegoiVloj dobvoti. Covj.ek je, prema tome, postao da dima dijeLa u
boanskim vl:aSititostima d da se raduje u Bogu!
Grgur tvrdi da je Bog pralik po kJome je
Odlllios pxema Praliku saima se u jednoj a :to
je sliik,a. da je Boja sLiJka, u sebi po-
sjeduje s Bogom. najuzW.enijem dostojanstvu.
Nisenac istu misao i drugim izrazima. Veli da je
Boji odraz, njegov lik i pnilika.
8
a 5-9
Usp. M. MANDAC, Grgur. Spis o 93-100.
a 5,8; 5,1
4 5,7; 5,9; 5,3; 8,17
6 5,7; 5,9; 6,16; 33,4
5,9; 5,3; 15,1
1 5,4; 5,9; 5,3
5,10; 21,2; 21,1; 5,7; 8,5; 33,4; 6,5; 6,10; 20,1
33
i rr::agona
t.i<\ i
i 'B.io
re,s-il,a

posve
strasti.
str as ....
darovi
to
je
.pre-
gostruki i sloeni. Najpdje valja istaknuti da se u samome
jeku nalazila da napusti dobro i krene na suprotnu
stranu. je 111 sebi promjenlj:1v. U bitak je doao po
promjeni. je iz

PJ.'omjenljivost je, dakle, bitna
,obiljeba naravJ.. Covjek je, uz to, obdaren slobodom.
Sam je SVlOjeVIoljno pristao na prekraj te tak1o postao samo-
ubojica i vlastiti krvnik.
23
Ipak je presudnu ulogu u
padu odigrao llio je zav;idan to ga je Bog
svojom slihlrom. To se satani stranim i >llesnosnim. Ali
il'liije mogao izravil1o navesti na zlo jer je bJ.o u sebi
dobar. Zato je pred izmio zlo ,kao dobro. }e segnuo
:;!)a zltm jer se preV>ari.o u odnosu :na dobro. je
prijev,arom postavio mu stupicu li. podmetnuo var-
k1u.24 Grgur da je liz svoje nesmotrenosti i lu-
dosti pristao :na g:rijeh Umjesto boljega odabrao gore.
25
Nisenac posljediCIU pada prije svega vidi u pojavi
smrti. Smrt je bezizlazna tamnica. Ona nas srdi i najstranije
je zlo. S nj,ome se teko mtrimo.
26
Smrt, prema tome, nije ula-
zila u isloonsku Boju zamisao o Dola je naknadno. Zna-
men su Joj mrtve toge (Post 3,21) kojima je Bog ogrnuo pale
pva11oditelje. Ali otuda to simbolizka smrt, vidimo da
ona ne pri:pada naravi nego da je neto dodana i po-
vrinski kao svaloo odijelo.
27
i smrt ima sv,oju dobru
strailiU. Cak se 1ukazuje ([)JUnom. Bog ju je pravednosti dodi-
jelio Slui Boj,oj ekOOlomiji s Smrt je odraz
prekomjernoga boanskog i kao takva dokaz je
Boje brilj.ivosti
28
za oovjekia.
N:isenski. btskup da se po praroditeljsk1om grijehu
zJ.o <naselilo ne samo u duu i lU tijelo. Dua se zapva\llo odijelila
od :i.sti:n.Sikoga ivota i zato govonimo o duinoj smrti.
29
Ali i
tije1o je pretrpjelo posljedice pada. U nj se !Uselilo zlo. Zlo se
po grijehu 'um.i;jealo u tjelesni dio Na neki na-
1Umije:a1o se u narav. Grijeh je k.ao <otrov zahvatio ti-
jelo. Tijel'O je kao posuda poslj-edicama praroditeljskoga
sagrjeenja.
30
'II.u nu,nost da se zlo :iscijedi iz tijela. Tijelo
:n 8,19; 21,1; 8,18; 6.7
23 5,11; 6,1; 6,9; 20,3
:M 6,5; 6,7; 6,8; 6,10; 23,1; 8,6; 21,4; 6,11
:!5 7,1; 8,19; 5,12
26 35,4; 8,1
27 5,8; 8,1; 8,4; 8,5
2
8 8,4; 35,7; 8,5; 8,1. o spasenj.skoj vrijednosti smrti u Grgura, vidi J. BAR
BEL, Gregor, 125-126; L. MltRIDmR, Discours, XLV-XLVI; J. DANIELOU, :Etre,
lM-185; J. GROSS, Divinisation, 226; J, P. BURNS, Economy, 603.
29 8,8
30 8,7; 8,3; 37,2
35
sjedi;ni s duom
Grgur u
siti onaj koj;i ga
trebala
23
Gotovo svi

katehezi
je stv.o:rio. Kao to
otkupiti, Nisenac
to ga je
bti:skup nekako. neobl{:no
odrediti k!oji je filozofski
na Platonov
u svakom
rav, Na 'to se
zvana
u
nalazi
Temelj
duhov.nostL
sve rudahn:uo
36
stv.r:rrl:o narav
.rnilost
nisenski
da vell:ki
m e u
i ono
Ali :u .isiJotne su
U svima se
kao to se tijelo
da su svj zapra\'O sarno
l ~ S T O POGLAVLJ
PI'I'.AN.m U'rJELOVl.J.EN.JA
je u
ivot
io>c
zirali
d-a
;-;a
da se
.
7
nita.

r 15.l4 17.1 ; 1d SZJ.
2St .. 1
krih..1
svaki 1:-rug .sa to
n. a.- v n di
39
vrhunca sn.age.
:sve je ,
10
'D
J:-0
je
Tu je
o Zakonu
je vodio Kl'istu. su,
za Gospodi-
nik..'1e
da se
zla''
prema tome, da Grgur
to Otkupljenju. Ono
tovanje ljudske s1abostL Valja
n a i n a kako makar
Zakona.
se nisu dali
prvenstveno o i -
daleko od
staroza-
tu Ucio je da se
samo da se s Kristom nita :izmi-
da
snlizio
vidi da je nastala
svladano. Tko se
to se zlo
41
vlastHostima i da
vednosti. Utjelovljenje je ne
Rese ga sva
L
ne boji rem da se u Kr.istu
Ona
kao zasebna boanska
se, postao
drll da se
je Krist

l<:: ate-
spasovno
i.
uravno.teenu kristo-
kako u Kristu
me lsus irnao
znamo, i:vrdi1i da
kroz
tral i
se
' '
U SUKOOU
kako
;>Kristov o v -
krivL Otro
Drao je da
nauk po kome b:i Krist s0
tek naknadno nastanila
menuti izrazli kao naznaka konkretrJe
vJ,e u u Crkvi. m.ogu voditi u zablu.du, AH
nego
da Krist
se nn.<t+ll'lliln
Tvrdio
kad
pon, moe zaebnu
ali slui kao izraz za krinku,
gw< i naprosto ljudsko l,ice.
da
blitL
na Isusovu
U.
ne na morao osvrnuti i
sf:vorenom duom j
se dade i
se u tu svrhu s1u1o s neko1Lko
iz radii:itih vrela.
u Kristu boa:nstvo mi-
da
tvrdili da
narav:i
sastavni,ne
mijeanje<<
;,mijeanje
i
sliikom da izraZli
45
Krlistu. Ona mu
Nisenac dri da se
boanstvom u neku ruku
u rnore,
odnosu prema
"J.. l ,'"'o
ffi0!10llZl .:S."-l.ll
dokaz. Ali
lmusmo da bio
fizitsko na krivotvorina,
i izrauima elio zapravo da
vezano t!:l hofmsko.
u dodir i
a
u skladu s
da bi ga gore
46
za. izrazima u dodi.r,, i
izraza za :kvistoloko
o
je
Pol11.ze6i od

Ist.l..cao je da boanska .J
to krase te
ivotu. Ali da
>>sj e-
na
u Kristu bio ovlaten
K:ri.st
)) bio dionik
naravi
svoje Sva
su Kristova u ze-
o >>kenozi-< u FH .2,7.
Istinska je kenoza to to je
ken:oza ll tome to
kao se
Iako je b.1o
sti.tosti neraspadljivost, slava, sila i duh. Tek na Uskrs
Gospodinovo tijelo dobi.va pund udio u svojstvli:ma Gotovo
da tada prestaje biti ljudska put. Grgur tu ipak nije
prekoracm. Zapravo priznaje da malo to zna o Kristovu proslav-
ljenom tijelu. Na temelju Dj 2,36 smatra da je Bog kroz
Isusovu ljudsku narav Gospodllinom i Kr.istom. Tada se
u Isusovu ljudstvu 2lbilo posljednje li posvojenje.
30
Grgur velii da se tijelo preobrazilo u boansko dostojanstvo, bu-
da je u njemu boravila koja je Bog. Ono se u uskrs-
poboanstvenilo.
31
Kada se Isusova ljudska narav oslobo-
dila smrti, mijeanjem je s boansklim postala boanska.
32
48
30 3'1,9
al 35,1
a2 25,2
S.EDMO POGL.AVLJE
OTKUPLJENJE
tri
laska u. slavi kada se ima
k o n a n i
jelkom.
da bi
tavoga Kristova zahvata u povijest. Tada se ostvaruje ljudsko po-
boanstvenjenje. Grgur biljem: Bog se pomijeao sa smrtnom na-
ravi da bi ljudsku narav po zajednitvu s boanstvom poboanstve-
nJ.,o.3 Utjelovljenje je, po Grguru, svadba na kojoj se slavi vjen-
Boje s ljudskom biti. Tada je ustanovljena Crkva,
Kristovo 'otajstve:no tijelo. Isus je, dodue, u Utjelovljenju prigrlio
jednu zasebnu ljudsku narav, ali po njoj je stupio u dodir sa sva-
klim ljudskiim tijelom i duom. Spasenje, proizala ti:z Utjelovljenja,
protee se na svaki ljudski bitak. Svaki je u Utjelovljenju
dotaknut
Nisenac je taj svoj nauk prvenstveno svojim uvje-
renjem da ljudski rod zapravo posjeduje jednu jedincatu
ljudsku narav koja je, ,kako smo nepodijeljeno na-
u svakom pojedinom ljud:sk!om

Kada postaje
nuno stupa u doclii,r sa svakom ljudskom osobom. Ljud-
ska narav to ju je posjedov,ao Krist vee ga sa svrl.m ljudima.
Ono to se u Utjelovljenju dogodilo s Kristovom ljudskom naravi
vrijedi za svakoga pojecliinca u kome je prisutna ista ljudska na-
rav. 'Do doticanje ljudske bitJ. kojim se ona poboanstvenjuje, jer
je dodiruje boanstv,o vre1o je spasenja za cijeli ljudskii vod.
Taj poimanja otkupljenja u povijesti se dogme naziva fi-
dli teorijom.
5
Nazliv je djelomice Nisenac
zacijelo da doddr ljudske naravi, ostvaren u Utjelov-
ljenju, postaje izvorom spasenja. Ali time se, ni po Grguru, ne
obismnjuje, gotovo spa!Senje. U hipostatskom je sjedi-
njenju postavljen temelj, poloena osnova :i. pruena
za otkupljenje svakoga Povijesno, a u zbrhlji, izbavljenje za
pojedinca pnoizlazi liz duhovnog nastoj.anja. Onaj se spa-
ava tko Utjelovljenje prihvati vje11om, obavlja sakramente i ivi
u skladu s teorija koja prevladava u Grgu-
rov;oj soteriolog;ijli ti koju je on doveo do vrijedne ravnotee po-
nekad se, rekosmo, naziva Zeli se kazati da otkup-
ljenje nadasve dolazi iiz osobnoga sjedfujenja boanske i ljudske
naravi u K:cistu. To je pak neistraivi misterij i vrutak cjeLokupne
mishlke. ,
Grgur je za svoje otkupiiteljskoga smisla Utjelovlje-
nja trai,o uporite i u Svetome ptismu.
6
U tu se svrhu pozivao na
Rim 11,16 gdje Pavao goVIoi'i o prvin:i koja ti-
3 37,12
Usp. R. M. HUBNER, Einheit, 113; J. R. BOUCHET, Vocabulalre, 581; J.
BARBEL, Gregor, 140.
Usp. R. M. HVBNER, Einheit, 9-25.96-99; J. DANI1:LOU, Notes, 120-128; J.
GROSS, Divinisation, 231; J. GALOT, Redemption, 180.195.
& Usp. P. ZEMP. Grundlagen, 144,211-216; R. M. HVBNER, Einheit, 96-99; H. U.
von BAL'I1HASAR, Presence, 111.
50
n a r a ~ ~ . r i . :rJisenac
a Krista naim
''1
iJ.
su
11
B.ilo je
'f-
1
1 ,;:t tonr> v'l.ln1 o
ma svake
52
katehe.:::i ne
cceansl{om
d.a
u T a
krila i utrobe<<

posve nitko
na lc1.obno U
o Isusovu smrtno-
a :ne
da je mora'J

isti Duh i
?:ivot da bi ga u
o Kristovu Dok
odvo-
je otuda
.1su:wve
:nita-
po
vi.e isticati tenloz:i
svega
53
Isusova silaska u
Ivan
r1.ad na le:.,<
kak{; bi nH:rna
Dodavao
i smi.ono
U!notao
st\,."0 Isusove
rt.,.-Js.
fl<
!7 32,:!
13 32.:3
K.rlstove
.zaista iznimka
Klement Iz
Isusove
Ni:senac ipak da Isusova smrt unitava nau smrt.
Tak!o postli!e besmrtnost za koju je bio stvoren (Mudr
2,23; Post 2,9). UkJida se smrt koju nije stvorio Bog (Mudr 1,13)
ju je zavrist (Mudr 2,24) te umirasmo
zbog ene (Sir 25,24).
4. Simbolika Kria
Grgur u Velikoj katehezi nije preutto osupnutost svojih su-
vremen!i.ka pred Kristovllim KI'Ii1em. GoVIorili su da se Bog nije
smilio rumti sramotnim Pogani, naime, dre
da nema nita od smrti na kriu. Za njih je takva
prava

U tome su potomci ponosnih Rimljana
k!oj1 su za svoje zabacivali smrt je filozof
Celzo predbac1o da nije Boga da umre, a ka-
moli da umre najsramotndj-orm
Razmrmje se da je Krust mogao preminuti i na drugi
Ali odabrao je kri. Cinjenica je zalista izru:mna. I l1dovli. su pre-
zirali takav oblik smrti. U Pnz 21,23 pie da je objeeni Boje
prokletstvO. Pisac poslanice Hebrejima biljei mililjenje po kojem
je krl1 sramota (Heb 12,2). Stav pogona, Zidova d. naj-
bolje je ocijen!i.o Pavao. Po njemu, Kri je za pogane ludost, Zi-
dovima sablazan, a mudrost i sila
(l Kor 1,18.23-24). Nije stoga to je Apostol rado i
u svojliim spd.silma pisao Td.me je d:zmman u Novome
zavjetu, ak!o se izuzmu gdje se opisuje Isusova smrt. Dok
drug[ novozavjetnici kri zamjenjuju izrazom drvo, Pa-
vao je svu svoju vje.ru i nadu poloio u smd:sao i spasenjsku vri-
jednost kcia.
su se veoma rano stali zand.mati za znakovitost Kria.
Dovodili su ga u svezu sa stablom ivota (Post 2,9), Mojsijevim
tapom (Br 21,4-9), Aranovom paliicom (Br 17,16) i tapom iz Ps
22,4. U Kriu su vidjeli snagu koja plodi spasenjem. Sve su otkup-
ljenje jzvodihld. iLz KDia na kojem je Krust.
I Grgur se pi:tao za dublje i za njegovo otaj-
stvo.21 Z:na da se o tome razmiljalo prije njega kroz pre..:
daju.
22
Pri tom vjerojatno misli na koje je u
krakosti Kria vridjelo vrijednost spasenja to je poteklo s
toga stupa. Kao to se kraci Kria proteu na sve strane
20 9,1; 32,1
21 32,4: 82,10
2
2
32,4
55
kako
bo:an:d;:e i
i
Pavao u Kol
.sve i:>:mi:do. Ne-
Kristu u Evan-
Dok je Go-

da je
svuda su-
on pdsutan
te pretpostavke,
Kria zapravo
da je Kri
identitet onoga
Isusove
da Kri sa na-
esha.toloku ulogu. U sm.rti na E,:riu ohls-
Ali ona se u
BAl:rHASAR, Priisen:ce, 105106;
.ruitvo u
to uzeo ponovno
'>neraskidivo
nastalo ,,bo.anskom
po s boanstvom.a>
PavlovLm je,
Bog i
vJ m
se
Krist
s ss Tako
po Grguru,
tijelo 'iz groba izilo
je da se Nisenac
da je Krista uskrisio
da je boanska kao kak-
1 dua na dan
uzlaze u stanove
o ulozi
Veoma smo blizu Grgurovoj misli ako dodamo da je
uskrsnulo u Kristovu izlasku i 7
da su U k1ic1'.<<"
3
s
samo kao uzrol;;:
svih buduoih
kaf; ll nadvladali
rut Pav1ovu
uskrslosti sV'lh ljudi
narav to
57
je uskrsnula u Kristu !i.storodna sa svakom ljudskom bl'ti ukoliko
je cjelokupllli ljuds:k:i rod u rooji se Krist tako jedno
ivo Stoga se jednoga protee na c:ijelo
tijelo. Ono se snagom povezanosti i jedinstvenosti od pojedinca
prenosi na cjeHnu. Tako se blagodat Gospodinova Od
jednoga prenosi na ljudskli. rod."
6. Teorija prava
Grgumv je nauk o odnosu koje postaoti prema
sVJijetu !i oovjeku Nisenac je drao da je Bog za nj bio
predVlidio da Odravati zemlju i njome upravljartli. Tako mu
je imao biti .podloan. Grgur, pri tome misli na
p:cije pada i sagrjeenja. je tada bio podlonik duha
koji jednom b!i.ti Satana d koj.i jo nije otpao od Boga. Zato
ga Gvgur naprosto naziva i dodaje da mu je palo u dio
ravnanje zemljom.
45
P.oslije islwnsmga grijeha, kada je k:oja je vladala zem-
ljom otpala od Boga, ona je stekla novi razLog vladanja nad
je, naime, izmislio <i pvonaao zlo :i na :rij zaveo k<D-
ji su po svojoj nutarnjoj tenji biH usmjereni prema listi-
nskome dobru. Ali poticatelj na zlo i izumitelj ZJla okrenuo je
onome to je suprotno od dobra
46
P:ci tome se posluio
prijevarom
47
Uporite je, dodue, naao u promje-
nljlivosti, alli se 1irpak ne bi uputio zlu da ga Satana nije
zasLijepio. Zlo mu je prikazao kao dobro. Prividno je dobro po-
slu1lo kao mamac da se proguta udilca Kod toga je presudnu
ulogu odigraLo tijelo. Njega je ponukao na uivanje te je
zasunjd.o posredstvom uiilka.
48
Grgur primaj e da se
nije silom pri Na zgodan mu je
pod izlikom dobra pruio zlo. Covjek se od svoje volje
zavoditelju koji ga je zatvorio u tanmicu smrti.
49
Taiko je Satana
stekao pravo na Nisenac ponavlja da je s pravom
drao u svojoj vlasti li nad njime gospodario.
50
Satani
smo bili Zatkonski prodanli.n Sami smo sebe dragovoljno pro-
dali.52
58
.. 32,4; 16,8
.. 6,5
411 21,5
47 21,5
48 22,1
49 23,3
50
22,1; 23,1
t 22,2
52 22,2
U ono je vrijeme vaio zakon da onaj tko svoju vlastitu slo-
bodu p11oda za novac, postaje rob i sacrn svod
Nitko ga mje smio na silu oteti gospodaru. To v11ijedi za nj kao
i za svakoga drugoga. se p11odanoga ne moe Za-
htijevati. Sam je sebe Od svoje volje doveo u taj bijedni poloaj.
53
Jedina pravna za izbavljenje iz l'opstva bijae otkupnina
kodu vlasnik slobodno i dragovoljno prihvatiti.
Grgur pisae: Ako ( .... ) eli prekupiti, nikakav zakon ne


Samo se u brizi o prodanome ne smije pvotiv kupca
segnuti za silom. U tome se postaje nepravednim.M
Grgur u Velikoj katehezi ponovljeno da je Bog prave-
dan i da ga resi pravednost.
56
Stoga kod
nije se protiv Satane posluio posvemanjom


je pr>onaao pravedan oblik spasenja
58
koj.i staj.ae u tome to je
Satani OsiaV!io na volju da u zamjenu za zarohljelliilka trai vrstu
otkupllline koju sam eli.
59
Grgur je mislio da se Boja pravda
sastoji i u tome to je Bog na primijenio postupak je
sam upOitriljebio protiv Kao to je pr.ividom dobra
prevario tako .i Bog Kristov:im ljudstvom vara Satanu.
Ndlsenac Boje varanje opravdava dobrom koje je otuda nastalo.l
111
G11gur da je Satan:i za oko zapeo Krist kao
zamjena za ljude. njegov ivljenja, je da
U iLzvjetajilma to ih je povijest zabiljeila od pamtivijeka nita
takva mje vd.dio.n Zamijetio je da je Isus od svih ljud.i.
i

Davao je naslutio da Kristovim osvojenjem vie do-
nego dati i vie dobiofli nego ima.
83
Zato je tu zamjenu
odabrao 'kao otkupnilinu.
84
Razumije se da se prevario u
U zabunu ga je zavelo Isusovo tijelo. Ono je poslui:lo kao ma-
mac.65 U njemu je vti.di.o tijelo to ga je po grijehu imao u
vlasti.
66
Ali po tom je tijelu pmgutao udicu boa!llStva. Gospodinovo
je oflijelo po boanstvu lroje je i u smrti ostaLo s njdme sjeddnjeno
58 22,1-2
54 20,1; 20,6; 21,1; 21,6
65 22,2
58 20,1; 20,6: 21,1; 21,6
57 22,1-2;
S8 22,2
59 22,2
eo 26,1; 26,4
81 23,2
62 23,1
6g 23,1 : 23,3
ll 23,3
115 26,4
ll5 !3,3
59
unitilo okove smrti i tako razorila Zatvoren-
se nl.Oe-
doba
vnici se
na.c ne srami
st.a<nov:ito
sp.oru sa Satanom


60
slobodu} 7o)tarnnic[t je a !'tavao
:i var1<am.a, Zato se N-ise=
je .to ga je odabrao
neka vrsta
se stavio na
boanstvtl se narav'i i
9
bi.o ""\taan u
u
dobrobit svih, Kar:ta
d rt

da se
koju .zove-
due i te
i du:ii:.U smrt
u Otk 1 i
za sllo.:n. i
ah
je poraz p:ce-
je
61
OSMO POGLAVLJE
KRSNO OTAJS'.FV'O
je nada"
se sa sebi >'sro-
stoga posredstvom svo,ga
ivot." Otuda njihovo
na mjestu upozorava
stanov,iti .. spor u pitanju kako
On ga u katehezi. naziva raznoliko.
i ba;otis ma doz1.va u
se v r . ~ L Hrvatska
zavjeta
baptizo.
na Kri it na Krista.
vodu Jute
smatrao da je krsni i n
63
se krst promatra kao novoga Nisenac krst na-
prosto oslovljava

Ali podjednako govori o drugome
spasenjskom

i v.injem

se
iz tih naziva vidi to je krst za Grgura; Po njemu, tim se
postaje. Covjek u krstu dolazi u opstanak. Prije ga za milost nije
bilo. Vjernik s krstom Tada je Grgur istu
misao [zraava izrazom odozgo.
23
Jednako se slui sve-
>iznimne vrijednosti novoporod.
24
Grgur s ponosom
da u krstu doivljava novoporod.
25
On se tu pono-
vno Otada j-o jednom iznova ivjeti. To je sm>isao pri-
jedloga odozgo, opet li. gore koj.i prate osnovnu ro-
primijenjenu na krsno otajstvo.
3. Kupelj
NJs.enac u nekoliko navrata
28
krst naziva loutr6n. Time eli
da se u krstu dua i tijelo od zla tkoje ih je dotada pri-
titalo. Grijeh i njegove posljedice s tkrstom Vodom su
oprani. Ona ih sobom odnosi.
Nije posve jasno na to se odnosi loutr6n.
27
Moe, naime,
u pamet dozivati kupku u kojoj se obavljalo krsno otajstvo, ali
tako ii sami kupanja liJi vodu kojom se vrilo krsno pranje.
U svakome loutr6n nije umivanje. Grgur je naziva
otajstvenom.
28
Time zacijelo da kupelj uvodi u
otajstvo. kupelj Iiima otajstvenu vrijednost li ulogu.
Prirodna su joj pranja samo sli!ke. Ona snagu crpe iz (Ef
5,26) koja je prati. Vjernika da.onLkom Kristova Otajstva.
4. Voda
Ovaj je naziv u Grgura iznimno Razumije se po sebi
da se krst naziva vodom jer je ona sredstvo 1kojdm se ostvaruje
ta tajna. Ipak krsna voda nije bilo kakva voda je otajstvena.
80
64
19 34,3; 39,3; 39,5; 39,7; 50,2
20 33,1 . ..
21 50,1
22
50,2
23 33,1; 33,3; 35,13; 38,2; 50,1; 50,2
.. 32,11
25 Usp. M. MANDAC, Krst u Pavlovim spisima, u BS 48(1978), 274-276.
26 32,11; 35,13; 35,14
27 Usp. M. MANDAC, Krst u Pavlovim spisima, u BS 47(1977), 78.
28 50,3 .
33,3; 35,9; 35,10; 33,12; 36,2
ao 35,14
Njome se vri krsno otajstvo. Grgur je i razlog zato
se u krstu rabi voda. Ona, po njegovu sudu, posjeduje vellliku srod-
nost sa zemljom.
31
Isus je bio ukopan u zemlju. da je krst


Gospodinove smrti, vjernik se nuno mora ukopati.
Jasno je da nije pod zemlju. zaranja u vodu
koja je ''srodna sa zemljom.M Voda, po Grguru, uz to doziva u
pamet milost Kao to, naime, )}lakO poniremo u
krsnu vodu i iz nje bez ponovno izlazimo, jednako lako
))izranjamo 1z smrti na uskrsli !ivot.'H Za Grgura je, dakle, krsno
izranjanje znak uskrsioga u ivot.
5. Prosvjetljenje
krst oslovljava prosvjetljenje. Naziv se,
premda rijedak u Novome zavjetu,
3
a u
lima. Njime se htjel,o da je mjesto i trenutak kada se
vjernik prosvjetljuje. U krstu se dolazi u dodir s utjelovljenom
je sebe nazvala i koja obasjava svakoga
dospijeva u svijet (Iv 1,9). Naziv prosvjetljenje
Grguru bijae ono doba teili za spoz-
i smislom. Zanimalo ih je sudbine. Bili
su eljni bogospoznaje. Crkve
dobiva odgovore na osnovna sp-
ontano nazval-o 'prosvjetljenjem<.
6. Obnovljenje
Treba svratilti :i na taj izraz, iako


se kae da u krstu postaje )}novi

Razu-
mije se da je kod
krstu postaje "novi
o eshatolokoj novosti. u
stvor. Biva onakvim kakav ostati zau-
da
takav kakvim ga
skome naumu.
t:tl
:,'!-'1fi

.32)11
35 Usp. Ef 5,14; H<;lh 6,'1
50.1. Usp. Tit 3,5.
ss Rim 6.4; KOL 3,10; Ef 2,15; 4,24
moe Boje
u svome iskon-
65
7. Duhovni
u nekoHko mahova krst zave 'duhmmhn
vee
povezao Duha i
clok se O!"l krtava-o
od Duha.
voru da se
Velika kateheza
s krsnixn. obredom.
1
'' 'r1rne
ne da
3,11). Otkako
u .J orda:nu krst se ne moe
sam Isus uNe Nikodema u razgo-
zbiva iz vode :i Duha
neznatan u svezi
:ovodi
41
i krteruikovu
silazi u

tom se voda nad
Potom iz vode i iz-
za krst
teka
u Ttme
u krsnome obredu. Nise
zaborav-
tri Tu su
Kroz
te tm godine lllije bilo vjeba za katekumene. Samo su
prisustvovali katekumenskoj misi i tako imali priliku bib-
lijsko i homiliju te se na taj donekle uputiti u kr-

Neposredna je pr.iprava godine na ko-
rizme. Kandidat bi se s kumom prijavio vodstvu zajednice i slu-
beno zabilje.ilo u popis. Tom bi se zgodom :ispitala
pri.prav:nikova zrelost i dobra nakana. Upisarni se otada nazivao
onaj se kani rasvijetliti. U Kapadociji se neposredno nakon
upisa obavljalo znamenovanje. U se utiskivao znak kria koji
odgoniti zle duhove, titli.rti katekumena i bitli. znamen raspoz.na-
vanja pri ulasku u kraljevstvo nebesko.
Katekumeni su dolaz.ili na vjersku pouku kroz korizmene ne-
djelje. Tada bi im Vjerovanje koje se u pouci.
Katekumend su na Cvjetillicu Vjerovanje i time na sli-
kovit pokazivali da su svladali vjerski nauk i da smiju pri-
stupiti krsnome
Krtenje se redovito obavljalo u uskrsnoj Prethodila mu
je .posveta krsne vode i pomazanje katekumena. Posvetom se nad
vodu dozivao Duh Sveti. A1i li pretkrsno je pomazanje u svezi s
djelovanjem Bojega Duha. Grgur je valjda zadnji teolog koji nam
kae koji je smisao pomazanja uljem prije klrtenja. Vjernik je
tim dobivao Duha koji je jedini sposoban da ga prosvijetLi
kako bi mogao povjerovati u Trojstvo u se ime krsti. Bez Duha
izgovaranje je krsno.ga Vjerovanja mrtva Tek po Duhu ka-
tekumenova vjera postaje nadnaravni uvjet za plodonosna
krtenje.
Vjernik je mazan uljem po tijelu. Tako ga je svega
obu1mala Sihla Duha. Potom je slijedio sami krtenja. Zanim-
ljivo je da Grgur o moebitnom pokrsnom pomazanju u svojim
spisima uti.
Krtavaju se odrasli
U jo je uvijek da se ljudi krste . u
zreloj dobi. to primjeri znamenitih ljudi. Car je Kon-
stantin krten smrti. U ivotnome naponu krteni su BaZ!ilije
Veliki, Augustin, Grgur N azianski pa li sam Nisenac. Ali on po-
napadati odlaganje krsta. To obrazlae s v:ie razloga. Doziva
u pamet sram to ga katekumeni kada moraju kod Euha-
ristije naputati zbor. Ukazuje na da se moe
uml'ijeti bez krsta, a on je nuan uz ulazak u nebo. Svratio je po-
67
zornost na kada se krst obavlja u krajnjoj nudli. Po-
sebice je .isticao da su razlozi na koje se opire nitetni,
neozbiljni i neosnovani. SvJma im je u temelju lana skromnost,
dok je u zbiljd o tome to ljudi ne ele prekinuti s uivanjem,
lagodrni.m ivotom i grijehom koji je nespoj,iv s Im-snom
Grgur u Velikoj katehezi pretpo&tavlja da krst prfu:na odrastao
ne moemo razumjeti njegovu tvrdnju da onaj
koji se po duhovnome novoporodu zna od koga se jer
ovome obliku stoja na raspolaganju da se ono postane
to se odabere.
53
Duhovno se temelj[ na volj.i
On po volji odabi,re roditelje.
54
U krstu vjernik
biti sinom i potomkom.
55
Mane kojih se, po Grguru, krtenik
mora oslobodilti se odnose na odrasla Nisenac napo-
minje oholost, zav;ist, srdbu, pohlepu, nadutost, preljub,
ii krtost.
56
To su, naravno, nedostaci starijega a ne
djeteta ili dobi.
Krsni
Grgur je na razne naCine govorio o smislu krsnoga otajstva.
se u samome krsnom nazivlju moe vidjeti to je o tome mi-
slio. Krst je za nj vjern:ikovo novoporod ,i v1nje prepo-
On je kupelj u kojoj se dua :i tijelo. U krstu se
vjer:n;i.k u istine koje ga prosvjetljuju. Krst je novo stva-
ranje. U njemu Duh Sveti vjernika obnavlja i. mu do-
bar i moralan ivot.
Nisenac u Velikoj katehezi biljei da je krst po sebi neto
maleno, ali je i temelj velikih dobara.
57
Grgur
na dobra zapravo niani. Jedno je od njih ri ivot. Po Grguru,
je u sebi smrtan. Tek u krsnome prelazi u ivot.
58
Postaje besmrtan, neraspadljiv, neizmjenljd.v d neprevrt-
ljiv.59 Krst se u svakom objavljuje kao vrelo ivota.
60
.Zivot, na krtenju, razlikuje se od d.vota.
Raniji je ivot potjecao od r.aspadljiye naravi d. zato podlijegao
68
53< 38,2
M 39,1
55 39,1-2
li6 50,1-4
57 36,1
58 33 1
6D 33',1; 39,4; 39,5
eo 33,1
Krsni
s
vlastitih zakona to ih
ponovn.ome
smrti bilo da milost il:i
nuno obuhvatiti svakoga. Ali
Nisenac govo11i i o se >>ne moe postignuti bez
novoporoda<<. Tada m:isli na
boansko d. slobodno od svakoga
Krst po m:zaobUazan da
I'":'l.ilost je zahvatila Kristovo
smrti. Razumije se da


r.!fHost
i uzroke. )).Ne moe se "''"'"''''"'''"'
jasan: krst nas
iz vode
v1.1atak u ivot. se po krstu u nama .0hiva to i u Kristu.
Po samo krtenici smrti postiu ))ivot
hn je srodan.
pelji. Zato su u je
smislu S je pak vezana sloboda
))blaenstvo se upravo i u slobodi od
Govore6L treba kazati da se u krstu
Istina da s krstom ne
po ku-
pravome
a
mora
Izu-
sve-
69
i nagomilalo na palome
kao znak cd grijeha prilikom
izu'"v"'ala stara da bi se u znak
dohivene nakon krsne kupelji uzela
rado krsni
xlstinski i sm.atra da mu se moe vratiti
se oc:lstio.
Nisenac dri da u
tvrditi da se krsnim
sa samim boanstvom." U istome redu misli doziva u
po "sin
75
Bogu
po zakonu naravi srodno s
okolo hodat-I di6iti se da je
T\i:isi to nisi
'-'"''""'""
krten. 'To ne ni&tf> ..

nova
kao
>>tko
"" To ga
>}srodstvo
da
mu
da krsni U krstu je na
,,boanstvor< u krstu.
8
'
70
da treba u kome u izvrenim
srodnost l s airdma san1oga Pred\'odnika.
.>Istome s0
nik.
krsn,o 1i
i se,
u Rim 8,1-14.
bilo za >mae

q"'39}.
l% 35'J
"' 35,!.
3,.,.3
N; .35,1
Po(':etnil;;a u dobar
n1ora >ic krenuti. iston1.
Nuno po na-
KPistovJh u krte-
u Krjstu. Krst je
ivota. Isticao da
Kada Je Krist siao
s tlmrlim i us-
iz Kristova. pas-
71
Krst ipak ne djeluje silom. Premda je veliko Boje
djelo u ii je pozvan na suradnju. Grgur ne zaborav-
lja ni tu stranu otajstva. Tvrdi da snaga od duilnoga
raspoloenja.
92
Krten:ik mora posjedovati vjeru.
93
Uz to je nu-
no kajanje. Time se razrjeuje vezanosti na
zlo. Kr.OO kajanje vjerni,k zamrzi zlo [ tako se od njega

72
DEVETO POGLAVLJE
EUHARISTIJA
iz Nise uc1 da ulazi u ve1iku Bo-
:rasporedbu po
kazati da je
na. Bez nje se
ozbiljuje

blaguje, a uza
arne, dijeli svima,
se dijeli milost.' eli
sastavni dio Boje u odnosu
>>ekonornrija ne da zamisliti. Ekonomija se
izlae
po jednome
kako to da
u dodir s onim koji ga
se, na-
Duhove euharistijska
moe djelovanje protegnuti na cijela
5
Grgur
u poglavlju o posebice napominje da je i sasta-
vnina lj;udsk1oga tije1a. To vrijedi za svakloga pa zato i za
Krista. Kruh, voda i v.ino uzdravaju tijelo. Nisenac otuda zaklju-
da se ta moraju i u euharis'biji kako bi se obno-
vila ljudska narav.
6
Moemo, dakle, naslutiti da Grgur do-
nekle opravdava uporabu obiju euharistijskiih prilika - kruha i
vina pomijeana s vodom.
Nunost euharistije
Grgur, sadanje stanje, smatra da je eu-
haristija nuna za spasenje. Ona se, po njemu, prvenstveno daje
tLjelu. To se vrldi iz euharistijskog poglavlja u
Velikoj katehezi.
Iskonski grijeh nije pogodiio jedino duu se zlo dokopalo
i tijela.
7
T.ijelo odvajanjem od due postaje mrtvo. Tako se
u od kojih je sastavljeno. Od smrtnosti ga moe osloboditi
samo zajednitvo i sjedinjenje
8
s Kristom koga Grgur
naZJiva u euhai"Iistijskom ulomku ivotom, ivodajnom i pred-
vodnikom u ivot.
9
Doik se dua po vjeri sjedllinjuje s od
smrtL, tijelu kao tvari ostaje jedina da se s njime
povee hrana i

Zato N:isenac uporno ponavlja kako je spa-
enicima nuno potrebno da se i tijelom spoje s vrelom ivota.
Euhariistija je nuno potrebita jer tijelu pooovno
sjedinjenje s duom. Ona je skroz nuna da bi tijelo primilo
ivodajnu eUhar-istijskim ivotom;
pitCu trajno zajednatvo sa svojom duom. - , ..
,,-. . .. - . . ...
Vrijednost euharistije
Grgur u Velikoj katehezi razmilja radi se Kriist u
euharistiji daje vjernicima.
12
napominje da
djelovanje grijeha otrovu koji je rastvorio nau
Duu je odijelio od tijela li time unitio Ako je grijeh
otrov, euharistija je 1ijek. Svojim protudjelovanjem otklanja
tetu koju je nanio otvov.
13
Kada se tijelo prdrilarijem
74
37,11-12
7 37,2
8 37,1
37,1; 37 4
,, 37,1; 31,3; 37.4
11 37,1; 37.2; 37,4
jJ 37,12
ll) 37,2
euharistije, dznova postaje sposobno da se zasvagda sjedini s duom.
Tako se euharistija objavljuje kao temelj Sjedinjenja razdvoje-
noga.14
Grgur u nekoliiko navrata upozorava da Gospodinovo euharis-
tijsko tijelo U s.e i pretvara tijelo koje ga prima.
Euharistija oivljuje narav. Prua joj besmrtnost i
neraspadljivost.
11
Ndsenac povezuje globalm K:rustova O'tkupiteljskog djela
i euharistijsko djelovanje. Veli da se Krdst zato pomiijeao sa
smrtnom narav,i da bi po zajednitvu s boanstvom po-
boanstvenio. To poboanstvenjenje biva vjernikova svojina kada
u se kao sjeme besmrtnosti i neraspadljivosti primi Gospoddnovo
euharistijsko tli:jelo. U jednu Onoga tko prima euharis-
tiju, Kristovo tijelo preobrazuje u svoju narav.
18
Izvor euharistijskog djelovanja
Euharistija c:rpe svoje iz Isusova tijela s kojim vjer-
nfuka najue sjedinjuje. Grgur o njezinim vlastitostima govori na
nekoliko :mjesta. Osnovna joj je da je tijelo
Euharistija je Kristovo tijelo koje se pokazalo od smrti i
koje je Bog obesmrtio te je stoga besmrtnoP Grgur) dakle,
euharistijsko tijelo s Gospodinovim uskrslim tijelom
i u njemu vidi vrelo euharistijskih u :naem tijelu.
Nisenac pokuava iz.ra2iti to. se s kruhom i vinom ka-
da se nad njima izvri molitva li poto ih dotakne snaga po
svete.
18
Djelovanje u kruhu :i vinu provodi sama Grgur veli
da se euharistijsko zbivanje ostvaruje po

molitva
i posveta

euharistijske prilike. One se time pretva-
raju u tijelo Euharistija smjesta postaje tijelo
Kruh se po pretvara u tijelo.
21
Grgur djelovanje
posvete na narav onoga to se vddi - na euharistijske
- izraava koje zapravo da se te na-
ravi u Kristovo besmrtno tijelo.
22
ill 37,2
!ll 37,4; 37,8; 37.12
37,12; 37 3
17 37,9; 37,3
t 37 to 37 12
' 37:9:.37 ,lb
20 37,9-10
2f 37 9 3710
32 37;1i
'15
za >>U.
uporite na
Nrrsenski polazi od -tjelesne
nema sama po sebi vlastiti opstanak.
prema tome, zasebna hipostaza. Dade se rastvorHi na
sastavne Sastavljaju ga osnovnrija za-
sebna zbilja. Od drugda svoje gradivo :i hipostazu. Po
tijelo je sebi mijehu bez vlastite sadri-
sastav naega
moja krv j tijelo.
30
ljudsko Kada
rav
oclr:wala
je

75
Nisenac u
vidi kruh,
Kristova
da je
je smislu s
u narav. Vlastitost se
tijeio.
31
u
Hrana
u klici
u me, po
\r:l.di
po
hrana koja nutar-
U\JO:a'u"' S Kris-
obra.eni kruh.
od svako ti-
pa zato i za
vir:u na koju moe
stva. Po nema nita kruh
tijelo To se zbiva u svakome se
i u Kristu. RmJ,ika tek u tome to je kruh u zemaljskom .Kris-
tovu ivotu postajao Gospodinovo tijelo putem sna-
gom jedenja'
3
: U euharistiji se Narav
to se vidl
35
- euharistijske
koja kae; Ovo
Tako Grgur
l'.fadao se da ga moe svatko
kazivao kao posvemanju sigurnost. Razborito
odgovoru. <<
37
Ivan i da
boru duboka traga u crkw.
u Velikoj katehezi povla-
tena poimanja toga
38
je Kao to u utjelovlje-
najue nau narav, se moe :i za
po stupa u dodir sa samim tjelesnwm ustrojstvom svako-.
ga .e euharistija
bit. su katehezi jasni i dobro
ti. pretvorbu izraenu

vrijednost i vidi otud to Jh i u drugim
Fi2lioloku pmmjenu hrane u tijelo Grgur izraava is-
Za istim glagolima posie kada govori o promjeni
koja je hranu preobrazBa u Kristovo zemaljsko tijelo. Posljedica
je te pretvorbe da hrana tijelo. Isto
._ .. "'"' euharistdj sk e pretvorbe
Logosa i zato u vjerniku
anske
33 37,9
37,8: 37.10
M 37,12
37,!0
37
:ISU
DESETO POGLAVLJE
ESHATOLOGIJA
napomene
Grgur pripada malobrojnim Ocima svoga vremena koji su oz-
biljnije razmiljali o posljednjim pitanjim.a.
1
O njtma, kako se zna,
i Biblija g.ovori razmjerno rijetko. Nisenac se stoga pokazuje do-
sta smionim kada se uputa u takva razmatranja. Drao je da je
kateheza bez obrade ti toga gradiva nepotpuna.
Nd.je teko da je i Grgurova :mi.sao na tom
nesiguma i, mjerena kasnijom teologJjom, dosta Grguru
se tapkanje mora opvostitJL jer je njegov rad zaista pioniTskri. Posta-
vio je pitanja koja se rtek u rijeiti u Crkvi. Gr-
gur je bio svjestan da su dobra ,takve naravli. te
nema da ih opie. Isto vrijedi i za bijedrti.
ivot poslije ovoga ivota. Ne moe se usporedd.ti s nikakvom
zemaljskom sjetilnom bolju. Sredstva se u drugome vi-
jeku ponekada, dodue, oslovljavaju ovdanjim nazd.vima, ali tko
ih pobliie promatra vidi da razlika prekogrobne vatre
i crva te onoga to na ovoj zemlji nazivamo tim naZiiVIima ipak
nije malena.
2
Ljudi se, po Grguru, poslije smrti dijele u dvije sku-
pine. Na jednoj su strani krtenici koji su ivjeJi u skladu s kr-
Ond. postd.u blaenstvo. Za ivota su se U ovo ..
me je ivotu vodd.lo krsno Stoga se
ivota koji im je srodan. Sjedinjuju se s Cistim. Tako se osloba-
trpnje, a u tome se i sastoji blaenstvo. Prema tome,
onima koji su ljagu oprali u krsnoj vodi i ivot ostali
1 o Grgurovu nauku o eshatologiji, usp. J. DANIELOU, Notes 165184; Etre.,
206211; Resurrection, 157-159; P. ZEMP, Grundlagen, 242244, 238242; B. M. HUBNER,
Einheit, 64.66; J. BARBEL, Gregor, 189193. 128.134.158.159.161; M. CANEVET, Gr6
goire, 10031005
50,7
78
oblik
ni trenutak
sudbina nekrtenih l
je udes
iscijeliti grijehe
za tii.m spasonosn:im sredstvom ..
prenosi u ivot ovoga." Gr-
gur to ponavlja. Ali ne kamo odlaze takvi
Tek kae da "oni su otvrdn:uli u a nisu se ni krstili
na U vremenu
suda i
nHm u tamnici
za popravkom, smrti
pr ..imijetiti da Grg:u"r tu jo ne misli
se protee od smrti pa do

Posljednji sud.
nutarnjih za-
naravi. se nutarnjom Ponovno
tjelesnosti dogodit se
,;bilo da je krsnu mllost ili ostala bez u
krsnome Narav
to sile vlastiti zakoni to ih
zapravo ozdravljenje,
vratio u Mane
On
To
duga Muke u nisu lagane. Grgur veli da
strah od nevoljama moe biti dostatan da se
u ovom.e ivi i tako umakne osudi na vatru
.;.rc.,nn"''' poimanju sve to se po uskr-
iznova u ne isti ivot. Krtenic:i koji su
preporodnu milost ive blaeno. Nekrteni i
najprije i sud da bi izvr-
avati kaznu. Grgur veli da postoji velika razlika onih koji
su se :i onih koji se jo .ZanimJjivo da
se nije pitao za sudbinu koji su iako se
nisu to nisu mogli da do njih doprla spa-
senjska Nisenac ipak u svakom na
ve1iki optimist Smatrao da su kazne za grenike i ne-
krtene u prekogrobnome ivotu dugotrajne i teke te je kudikamo
razboritije u ovome ivotu ivjeti kreposno pa smjesta poslije
smrti u ali je da se na koncu Zaje-
dno koj.i su za vrijeme kamjeni s onima kojima
bio potrebit ni trenutak
Tjelesno
U Velikoj katehezi razmjerno se malo govori o veza-
nima uz tijela. Tema nije posve odsutna. se
moe kazati da je u neku ruku okvd.r okosnica djela. Ne-
kako posvuda To je po sebi razumljivo govor o
rano postao predmet katehetskoga izlaganja.
O torne se rado raspredalo u katekumenatu. Vjera u
80

ll
33,14
i u najdrevnija crkvena Vjerovanja. l dri da
sveobuhvatne povijesti spasenja.
i kruna nacrta o
'Avr,u"'"' koliko znamo, nailazila pri
se da Isus ,imao
no\".inu, Jedan dio
i pismoznanaca posve je odbacivao tjelesno Drugi su ga
materijaLno i na taj o njemu oteavali be-
sjedu.
Ni Pavlova o nije bolje prola. Poznato je da
su atenski mudraci d.smijali Apostola kada je govoriti o
Grci su odvajkada veLikim dijelom protivni!Ci tvari i
tijela. Nikada n:isu zaboravljali da je tijelo tamnllica ljudske due.
Dua se mora osloboditi tijela koje je u je
Otkupljenje se i sastoji u od tijela i u bo-
amstvo. Dua mora napusiilti tjelesnru phlju i sjedliniti se s boa-
nskom naraw kao sa svojom cjelinom. Vidimo, dakle, da
je poii.manju tjeles;n,o 'Posve nepoznata li skroz
zbilja.
U svezi s oklijevao je i Grgul'ov Origen.
I on je tijelo drao za Boju kaznu. Vjerovao je u predivot lju-
dskiih dua koje u kao nebeska nisu illmale ruikakvo
tijelo. Telk kad su ljudi sagrijeili, Bog ih je zaodjelll'l.l!O tijelom da
bi pokoru. Allli ljudske se due, po aleksandrijskom too-
logu, u posljednjem spasenja opet oslobodi:ti tijela i vratiti
u posvemanju duhovnost u su stvorene. Kako je,
nauk Crkve bio posve siguran i jasan u pitanju tjelesnoga uskr-
Origen se nije svoje misli jasno ii zato
u njegovim djelima nalazimo ulomaka u se govori o tje-
lesnome Ali u Origenovu sustavu tijelo nema
pravoga mjesta. je Bojemu nacrtu o
Uz Metodija Olimpskoga (+311) velikU protivnik Or.igenova
nauka o tijelu bijae upravo Grgur iz Nise. Izrijekom
da se u toj dijeli od Origenova miljenja. Stoga je
da je Ivan Filoponos ( +565) u djelu u kojem tjelesno usk-
za svjedoka toga prizvao Grgura Nisenskoga. Po-
je &to su u sedmome Grgura napadali kao
da je zabacivao tjelesno
Opiranje bijae ivo u Grgurovo vrijeme.
Iznosili su se svakovrsni doka<rl kojima se htjelo utvrditi da je uskr-
tijela i sablazan i Spominjali su se razn!i tjele-
sDJi nedostaci i pitalo se da li je poilrebito da ivi zauvijek u
takvome stanju. Kao protudokaz isticao se ljudi
su proderale ivotinje ili im je tijelo spaljeno.
Usprkos svim protivnim miljenj,ima, Grgur je ostao vjeran
nauci o i nastojao svojim suvremenicima pruiti to ra-
zgovjetruiJju misao kako im ne bi u vjeri bilo spoticajnli.
kamen.
81
Po Grgurovu sudu, Bog je od iskona za predvidio ti-
jelo. Ono je sastavni dJio Covjek se bez njega ne
da zamisliti. Grgur dodaje da je tijelo prije praroditeljskoga pada
bilo nego poslrije sagrjeenja. Izvorno tijelo bijae veoma
duhovno. Grgur toliko tu stranu da se s pravom pitamo da
li je tijelo prije pada po njemu jo uvijek tijelo.
Nakon grijeha u palom se tijelu nastanilo ono to
vee s nerazumnim stvorenjima. Toga u nije bilo. Greno
je tijelo sada proeto zlom i U smrti se rastvara i
svodi na d!zvorna Pri tome se od zlih pl'limjesa. Grgur
napominje da smrt ne unitava tijelo niti ga u nitavno.
Tijelo postoji :i poslije smrt:i, ali u svojim liskonskim sastojcima.
P.oto .ga smrt po zadobiva svoj prvi oblik
i svoju ljepotu.
15
da se tijelo sjedini sa svojom duom.
U .njemu se tijelo izillova koja su ga tvorila
preobrazuju se ti. ali opet grade istu put. Grgur na-
dasve naglauje istovjetnost uskrsloga ii zemaljskoga tijela. Svaki
pojedinac u imati tijelo to ga je posjedovao na
zemlji. Iz uskrsne pu:ti biJt otklonjeni nedostaci koji su je
pratili u svii.jetu. Uskrslo tijelo biti preobraeno i produhovljeno.
Kao to se grijeh odrazio na tijelu, tako i poboanstvenjenje
zahvatiti ti. tjelesni dio naega
Sve ivotinjsko iz njega nestati. Bit vegetati-
vnili zakona. Posjedovat povlastice Gospodinova uskrslog tijela.
Grgur gotovo uskrslo tijelo s tijelom to ga je
posjedovao prije pada.
Nisenac je :iznio rukovet dokaza za ljudskoga
tijela. U Starom se zavjetu pozivao na Ps 103,29-30, Ezekijelova
(37,1-14) te na blagdan atora, znamen
Iz Novoga je zavjeta zvao u l Sol 4,16, l Kor 15,36 te brojna
iz al!i. nadasve imae pred Gospodinovo
koje je zalog, uzrok i ogled naega vlastitog
Grgur je pwodne upotrebljavao kao dokaz tjelesnoga
Upoz.oravao je da biljka iz sagnjiloga sjemena, da
proljetno dolazi iza zimskoga mrtviila li da san zamjenjuje
Tako se iz praha i pepela naega dogorjelog tijela po-
nae uskrslo tijelo. Dua je za ivota utisnula svoju sliku u
svakli svoga tijela. U cjelini ga je pronicala ii oivljavala.
Bog joj da pri od mrtvih opet
koje su joj pripadale u ovome iNotu.
til 8,5; 8,3; 8,7
82
uspo&tava svega u dobro
L
{:e od mrtvih.,
sveg<:H. se nadahnuti
KT,)st dokhnuo smrt
izmirio. Ali nema
batinio
83
u
je
i smisao sveobuhva'tne
3.
na
na je Boja slika kao i na
Crkve ukoliko je Kristove
ostvarila. Zato
vratiti u
Grgur je, kako znamo, drao da je Boja slika prvenstveno
utkana u ljudsku narav kao puninu. Pojedi:nac nije neposredno
Boja sliika. To je ljudska rasa kao jedinstvena zbilja. Pojedini
posredstvom naravi postaje Boja slika. Grgur,
otuda, da bi Boja slika bila nesavrena kada bi netko
od ljudi bio U ne bi bilo Boje slike.
To bi navuilo narav kao sliku. Tako bi djelo Boje bilo zauvijek
upropateno, a to je, po Grgurovu sudu, Svakii
prema tome, mora jednom postati Boja sliika i na taj se
ostvaruje Boja zamisao o
Grgur je antropoloku apokatastazu ukrijepio i razmiljanjem
o Kristovu tijelu koje je Crkva. Krist se po utjelovljenju sjedinio,
dodue, s jednom konkretnom ljudskom naravi, ali je zbog posve-
manje jednote te naravli uao u dodir s ljudskiim tije-
stom. Njegovo se tijelo protee na sve ljude. Sw ljudi po Kristovu
posjeduju temeljno zajednitvo s Otkupiteljem. Stoga se
otkupljenje protee na sve. Kristovo tijelo ne bi bilo posve sjajno,
kada bi [ samo jedan ljudslci. ostao u tami. Kristovo
lice biti u punini svlijetlo, poto milost prome sve dijelove na-
ravli koju je Krist sobom sjedinio u utjelovljenja. Nisenac
da se spasenje jednom nuno mora protegnuti na SVt'
ljude d tu zbilju naziva ljudskom apokatastazom. Izvodi je, kako
Vl.id1mo, iz filozofske tvrdnje o jednosti ljudske naravi, ali m1sao
zaoddjeva u teo1oko ruho. Poziva .se na da je
Boja i da je Crkva Kristovo tijelo.
4. Apokatastaza svih duhovnih
Grgur u svojim djelima govori da se u uspostavi
opet zajedno sva duhovna stvorenja. Pri tome misli na ljude
kojd su sagrijeili, pale duhove li koji su ostali vjerni. Sva
su ta na jednu jeddnstvenu obitelj. Zajed-
am bijee jednako sudjelovanje u Bogu koji je duh. Grijeh
je bio razlogom to se ta ogromna zajedlliiica rasprila. Ali ona
se iznova uspostaviti.
Nd.senac da se o u Mt 22,30 kae da u
eshatonu ivjeti kao Boji 'Dijelo mu postati do te mjere
duhovno da ponovno u nebesko kraljevstvo. Ali i
dua neodoljdvo za dobrom. Zato se jednom
vratiti liJskonskome Dobru.
Tako, po Grguru, stoji li s duhovima. I oni po sebi
za svjetlom te !ih ta vratiti Bogu. Ni oni nisu stvoreni
zH dobri. Tu je korijen nj:ihove apokatastaze.
85
T:'fisenac dri da do
blaenstvu,
Osnov za tu stranu
i -ostali rlu_hovJ
5.
duh. I
udfo.nika.

u Bo-
Svaka razlika hiti Svi
radovati se
v,idi u to
narav in1 dolazi od
naravi trai spa-
izraava slika
se
ga
je o
samo
uspore-
zbor koji pjevati Boj.oj dobroti i ljubavi. Grgur u
tom kontekstu posie za tizrazom suglasje da bi obiljeio apo-
katastazu.17 Zna se da ta nije hlblijskoga podri.jetla. Preuzeta
je iz knjdevnostL Dolazi s glazbe, plesa i
pjevanja. Po Grguru, prije >iskonskoga grijeha vladae suglasje
duhovnoga ii materijalnoga svd.jeta. Svemirom je odzvanjala
pjesma Bogu stvoritelju. U svemirskom pjevanju u Presveto-
ga Trojstva sjedinjivali su se svi glasovi. Ples nije poznavao
disonancije. Grijehom je nestalo svemirskoga bogosluja. Krist je
doao da ga uspostavi. On opet postati zbiljom u blaenoj
nosti kako je u Fil 2,10.
Nisenac je apokatastazu usporedio i sa stadom u kojem 99
ovaca predstavlja nebeske duhove, a izgubljena ovca ljudsku narav
koju Otkupiielj u veliko Boje stado. Apokatastaza je i
nebeski ator pod kojd:m su se okupd.la sva iva i neiva
Ndsenac rado da svim vlada sympnoia.
18

je iznimno u njegovim djelima. Po Grguru, ;i u Trojstvu po-
stoji sympnoia. Trojstvene Osobe diu zajedno. Njima je disa-
nje isto. Duh Sveti je dah Oca i Sina. Iz toga su-disanja bo-
anskoga Trojstva nastaje su-disanje u ostalim zbiljama. Grgur
dri da u svijetu vlada ogromno sudisanje. To svemir-
sko suglasje i sloga zasniva se na da je svemu jedan
izvor. Bog je sve liz nitavila doveo u bitak. Uz to,
se stvoreni svlijet sastoji od istih
Prije otpada nebeskih sila i stvorenim duhoViim.a care-
vae su-dlis8111je. Zasnivalo se na njihovih volja. Dok
jo nije sagrijeiro i on je kao duhovno ivio u slozi
s nebesnlic:ima. Ta je harmonija naruena grijehom. Ali opet se
uspostaviti. Pavao, naime, u Fil 2,10 najavljuje da se sva
sjediniti u slavljenju Boga kroz vjekove.
Grgur je nazirao sympnoiu i udovima ljudskoga tijela.
Isto vrijedi d za Kristovo otajstveno tijelo. U Crkvi su uloge raz-
ali isto dis8111je oivljuje, i hrani najraznovrsnije
slojeve Kristova tijela.
Osnovi apokatastaze
Uz navedene razloge, Grgur nauk o apokatastazd. :izvodi iz
jo nekoliko Ovdje se u prvome redu misli na njegovo
poimanje zla. Po Grguru, zlo je pravli razlog unitenja iskonskoga
jedmstva Niisenac dri da zlo nije realna zbilja
11 6,3. Usp. J. DANIJ!:LOU, Etre, 73.74.69.22'4.
"6,3. Usp. J. DANIELOU, Etre, 3774; Consptrat!on, 295,308.
87
odsutnost dobra. Zlo ga bilo
88
nestatL Zlo je
se i ne:dati.
dobro. I3i(':a !.:G se 'tJT.cttLt:l S'/'tnn.e
n.;;,;;ilo znrunen dobra od
G gu o o pro
U toj i.zteci naz:ir\; svekoliki.
E>2 bude: to
(:(:; 6itavi sve,.;
vxhovni;tvo.
da takve
to
t a k o e : r tvrditi
U svakom
na tom
veorna je rano po-
morrl.ofiz,itske zajed
stav prema
s Ori-
Moe se
kao teoloko
to se slubena Crkva
PROSLOV
V a n o s t i r a z n o v r s n o s t k a t e h e z e*
Kateheza je nuna
l. Kateheza je za one koji predstoje
1
Otajstvu vjere prava
pravcata nunost. Po njoj do uiju dopire vjero-
dostojna

koja je u skladu s naukom.
3
Tako se,
njem broja spaenika/ Crkva.
Onima pak koji pristupaju ne odgovara skroz isti
oblik poduke. Stoga razlaganje treba slu-
ateljevih vjerskih Obuci je, dodue, sasvim isti
cilj, ali uza sve to, u ne smijemo sezati
za j e dn akim dokazima.
Kateheza se ravna prema sluateljima
2. Zidov je proet jednim pretpostavkama, a suivljen
['3 naobrazbom drugima. Jednako vrijedi za anomejca,
marnhejca te Marcionove, Valentinove i Bazilidove sljedbenike
kao i za preostali sloj ljudi koji zabludie u krivovjerja. Svaki
od njih nadasve cijeni vlastita i nunom
borbu protiv njihovih polazita. se, naime, mo-
ra prilagoditi vrsti bolesti.
Naslove i po<lnaslove u odab11a0 je prevodilac.
1 u izvornilw imamO tols proesteklisi. je da se Grgur naslanja na neko-
lfuklo Pav1ovih U Rim 12,8 ho proistamenos ( = predstojnik;
".tko up!'avlja), Pavao misU na onoga koji predsjeda Grkvi ili tko u zajednllc.i
predsjeda I'a2ldiobi dobara, ali je da pred ima obje uloge (usp.
Traduction oecumenique de la Bible = TOB, Paris, 1972. 481 bilj, r). U l Sol 5,12
Apootol napominje tous proistamenous (= *Preds.tojnici; koji upra-
vljaju), je o poglavarima u zajednici. U 1 Tin 5,17 hoi proestlltes
(*Predstojnici; koji upravljaju; koji obavljaju slubu predstojnika), Po Pa-
vlovu primjeru .i Grgur vjer1ske slubenike lroji su na zajednice oslovljava
prectqtojnicima, Zanimljivo je da primjenjuje i na katehete. Uz to daje
na znanje da kateheza spada u posao predstojnika. Usp. L. ME..lUDER, Discours,
LIX; J, BARBEL, Gregor, 95.
2 Grgur polazi od 1 Tim 3,16 gdje Pavao kratki kristolol;ki himan uvodi l.z!:'i-
.Iroj! se dade prevesti >ta.Jstvo pobonosti i tajna pra:ve vjere, Po
Gl'lgUX!ll, je otajs.tvo, a sredite >tajstva saOi:njava Boji nacrt
s.pasenja ko(f.l se obistinjuje u Isusu Kris1Ju. Ni;senac s izlliJelrom
eli. birt.ne vjere. Usp. J. BARBEL, Gregor, 95;
L. M1i:RrDIEiR, Discours, LIX.
3 Izraz je iz Tit 1,9. Tu se za crkvenoga .. kae da mora
biti priljubljen uz vjerodostojnu nauka"' ili .. posve pr.lvren pouzdanoj
lroja se slae s n.aulrom ili vezan uz dostojnu vjere koja
je u skladu s 1!1Jaulrom (TOB, 653). Usp. J. BARBEL, Gregor, 95.
iz Dj 2,47.
92
istina.
usmje-
Ali se
na--
slae s bez-
navest
svemira' da
93
5. Pitat da li dri ne-
savreno. Odgovorit po svoj boanska narav
savrena. Mi ga na to navesti da boanstvu svaku
savrenost kako ne bi shvatio kao mjeavina
suprotnih svojstava i od nesavrena i savrena. Za-
. bi1o da pojmu dobra, mudrosti, neras-
padljivosti, drugoj na
a Boga se snagom raz1oita
sloiti da se posvuda, boanska
narav . mora o
fL Ako je v1se teko
misao koja se rasula na mnotvo bogova privesti
zpanju jednoga jedinog boanstva. Ako se, naime, slae da
Bogu valja pdpisati posvemanju ali ela
savrenih ista obiljeja, prava
nuda da, u nikakva se
u istome, kome vlastito ili da ni ne po--
milja na razliku, ako um ne nalazi :raz-
like ni nema.
l' esto
u LXXr ali ga u
njemu. od
Gregor,
je u
<o the!im, Nema
1mH siroko Pomae
u jednoga Boga, Usp, ,r,
thellree t ;;vn
i')osie
raznolika djelovsnja Iju.-
thooria je "slika Bo;tja.,,
'""ztll<:uje vie vrsta
C>ZJ"LB!::,.!H" "; l'!! W
se
94
U bozaDskoj naravi nema razlike
7. Protivnik, zaista, ne moe u Bogu otkriti nikakvu raz-
liku s obzirom na vie ili manje jer pojam savrenosti ne pri-
puta oznaku manje. Podjednako u Bogu nema razlikovanja
na nii i vii. Pojam, naime, boanstva nestaje gdje nije
odsutna o niemu. Isto valja o na drevan
i skoranji. Sto ne postoji trajno, nalazi se izvan pojma bo-
anstvo.
Pojam, dakle, boanstva u sebi je jedan i istovjetan. Pa-
met u njemu ne nalazi ba nikakve zasebne vlastitosti. Stoga
je nuno da se mata, zalutala k mnotvu bogova, prisili pri-
znati samo jedno jedincato boanstvo.
Boansko je jedno
8. Bogu, prema tome, podjednako priznajemo: dobrotu,
pravednost, mudrost i Na jednak mu pripisujemo
neraspadlj,ivost, i svako drugo to je u skladu
s pravom vjerom. Tako se u boanstvu u svakome smislu ot-
klanja bilo koja razlika. Time se posve nuno iz nauka od-
stranjuje mnoina bogova. Posvemanja istost u svemu dovodi
do vjere u samo jedno boansko
95

i:L Posve
to .K .. H.AC--F.LASJ\!Lt\._;;J
goga poglavljtl ul.omk<c
96
Boja
u bo-
Ah da borbom
do-
onu
iva
7.
Kada
'. . .
c,rzall nmnocnom.

ni slo-
drati
tome, ima
Sveto
u slobodi
bismo
97
u
B.
se Oca
ll. S obzirom. na nas velimo da i naa
uma i da se s umom ne
ni skroz Ukoliko
u ali
iz uma, neto
sami
n.
Duh Sveti
neizredva
L
bez Duha
m
u
bitnost, ima slobodnu volju.
se drat.i
naravi
Dulru.
slike Sile.
tvar. 'J.'o
to
100
III,
sa svih strana pomno istrai bezdane
u duu stanovitu bo-

'? Kako se u Osobama
tu m::iska-
i

dok
!V.
i Duh u Bibliji
1. Ako se
nj im nam rasprava teka.
istinu. Dade
2. Pismo ))Nebesa su
a sve nebeske Dahom usta
Dahom? Niti
takvom
nosti na nau narav,
i dahu
se
bi
bi
da
sli-
1!'11
NAUK O
v.
Stvaranje pad
n:nuna o
102
Stoga se moe
predvod.lla
da
3. Tu osobu -o
dobrota bez
to nazirerno u boanskoj
ristl nema onoga tko u
srodnost s
4. Ako

da i Mudrost
se teko
i Mudrost
da im.a
tako ob-
dobrima.
103
srodno.
5. Isto
ive u vodi
vlastitim
zrak

6. je bi<>:) ureen
ostalim boanskim dobrima da

nost
dt\ i

sto ga nadilazi J biti
sa-dri
narav na
za onim to je
do-
onim u
Sadanje stanje
8. Moda se, tko motri sadanjost, usproti-
viti kazanome. Mislit da na nauk nije istinit jer se
sada ne .nalazi u onim ga prati go-
tovo sve protivno. Ta, gdje je bogolikost due? Gdje tjelesna
izuzetost od patnje? Gdje ivota? Covjek je, naprotiv,
kratkovjek, u patnjama, krhak i podloan svakoj vrsti tjeles-
nih i duevnih muka. Eto to kae protivnik. Dodaje i
napomene. Tako napada nau narav. Smatra da na taj
opovrgava nauk to ga izloismo o Ali da nam se
izlaganje ne bi udaljio sa svoga kolosijeka, d to ukratko
obrazloiti.
Bog nije uzrok covjekovim nevoljama
9. Cinjenica to se ljudski ivot sada nalazi u tekome
poloaju nije dostatan dokaz da se ljudi nisu nikada nalazili u
dobru; da je Boje djelo i kako je Bog to ivo
iz dobrote doveo u opstanak, nitko razborit ne moe pret-
postaviti da je Stvoritelj u zlu stvorio onoga kome je dobrota
uzrok opstanka. Mora, dakle, biti neki drugi razlog naem sa-
danjem poloaju i lienosti darova.
ni u ovome polazite naega razlaganja
biti subesjedniku. Onaj, naime, tko je stvo-
rio da ima dijela u njegovim dobrima i u narav mu usadio
svih dobara da bi ga po svakome od njih us-
mjerilo prema boanskom svojstvu, nije ga li-
io najljepega i najvrednijega dobra, a to je - velim -
milost neovisnosti i slobodne volje.
Covjek je slika Boga vladaoca
10. Kada bi koja prinuda ljudski ivot, slika u
tome dijelu ne bi odgovarala istini jer bi u odnosu na Pralik
bila iskvarena Kako bismo, naime, sliku koja je
i podjarmljena raznim prisilama mogli nazvati sli-
kom naravi koja gospodari? Prema tome, ono to je skroz na-
105
skroz boanstvu, zacijelo mora u naravi posjedovati
samovlast i nezavisnost da bi dionitvo u dobrima bilo nagra-
da za krepost.
Izvor je zla u ljudskoj volji
ll. Ali - pitat - kako to da je ureenik svim tim
dobra zamijenio zlom? I tu je odgovor lagan. Zlo
u nikakvu nije poteklo iz boanske volje.
ne bi podlijegala prijekoru. Moglo bi se pozivati na Boga kao
na stvoritelja 1i zla. Zlo, pak, nastaje u nutrini. Za-
se u slobodnoj volji, kad god se dua odijeli od dobra.
Kao to je gledanje djelo naravi, a nedostatak narav-
noga djelovanja, tako se i vrlina suprotstavlja zlu. Nastanak se
zla ne da zamisliti, osim kao kreposti.
Zlo nije zbiljski bitak
12. Kao to tama dola2li kada nestane svjetla, a nema je
dok je ono tako zla po sebi nema kao zasebne zbi-
lje dokle god je dobro prisutno u naravi. Kada se dobro udalji,
nastaje zlo. Ali kako se sloboda sastoji u tome da posve slo-
bodno odabire to joj je po volji, Bog nije uzrokom sadanjih
nevolja. On je narav stvorio nepodjarmljenu i slo-
bodnu. Uzrok je nesmotrenost koja je umjesto bolje-
ga odabrala gore.
VI.
Covjekov poloaj u svijetu
Uzroci Iskonskoga grijeha
l. Bitat moda za uzrok toga svojevoljnog prekraja.
Misaoni slijed, naime, raspravu vodi na to. Valja nam, dakle,
jo jednom dobro obrazloeno ishodite koje objas-
niti i to pitanje. Polazite pak primismo od Otaca. Tu nije
" o kakvoj bajci, o dokazu koji se crpe iz same nae
naravi.
106
na
2. u
razreda nema iz
razrede ta-
da ne posjeduju nikakve oznake
razumna nemaju osjetilne
dakle, svaki od tih kru-
gova. Rnu.mna nedoticljiva i bez oblika,
Nita
ra.ciontt.lnn
osjetilno
tv"D
racionalno
itacinna.ln.rl
- kako i sam naziv kae - podlijee
stvarstvu
u boanskome
dije 'tio biCa:
razurn-
zbila stanovita
kao to
nita odbacivo niti
Yldi D. L. BALAS, Thleto1.mla Theoft, Ronn.e . 1966,50; L, .MJ;:RIDIER,
107
U se zemaljsko uzdie do boanskoga
4. Iz toga je razloga boanska narav mje-
avinom razumnoga i osjeti1noga. To saznajemo iz izvjetaja o
stvaranju svdjeta. Tu pie: Bog uze zemaljski glib. Sazda
vjeka i stvorenome dade ivot po svom vlastitom Dahu (P o-
s t 2,7). Tako se po sjedinjenju s boanskim zemaljsko uzdig-
nu1o. J edna se te ista milost jednako protegnula po
stvorenju. Nia se narav pomijeala s nadzemaljs:k.om.
Sotona zavidi
5. dakle, da je najprije nastalo Tazumno stvore-
nje i da je Sila to. ravna svime pojedinoj do-
dijeldla stanovitu kod svemira, postojala je ta-
jedna kojoj je biLo da odrava i upravlja
zemaljskii:n predjelom. Na to ju je ovlastila Sila koja gosp9-
uari Potom je sazdano zemaljsko stvorenje koje je
slika najvie Sile. To ivo bijae U njemu se -
pomijeana s nekom neizrecivom snagom- nalazila bogolika
ljepota razumne naravd. ALi onaj kome je palo u dio ravnanje
zemljom drae stranim i nesnosnim da se u njemu podlonoj
naravi pojavi neko koje je nal!i.k najuzvienijem dostojan-
stvu.
Porok je nedostatak dobra
6. Kako je pak podlegao strasti zavdsti onaj koga nije za
nikakvo zlo sazdao onaj koji je svemir za dobro -
to potanko ispitati nije svrha ovome djelu. Ipak je i
o tome s nekoliko izloiti nauk. Razlika se
vridne i zla ne moe shvatiti kao suprotnost to se
vidi u dviju zbilja koje se kao to zaista postoje.
je, naprotiv, o takvoj razlici kao i
Tu se ne moe da se od posto-
razHkuje po opstojnosti, velimo da je nepostojanje
suprotno od postojanja. Na isti zlo stoji nasuprot pojmu
kreposti. Ono nije bitak po sebi, ga mislimo kao neposto-
janje dobra. I o kaemo da se protivi vidu. Ona ne
postoji u sebi kao narav. Ona je gubitak prethodno posjedo-
vanoga. Jednako se izraavamo i o Ona je odsutnost
dobra. sjeni kad se svjetlost
108

na
neovisnost
ima
na suncu,
misUti o
i rmklonost
to dolaze
zaceo zavist
krvnik.
visok
boan.sl;.orn daru bio 'leo.ma
visoka, BUo mu naredeno da
109
zemljom i svirne to na njoj (P o s t
bio je lijep: bio iskonske
slobodan od st::-asti. Bio slika
Ispunjala ga sloboda u govoru.
boanskome Sve je to
zavisti.
lL neprijatelj
utrnuo
djelo nekom silom
bila
kako bi
je suprotno.
tu, snazi, blagoslov
sloboda u gmmru nasuprot stidu. U jednu sada se
dobrima nr,C\TIUI ()f1() to um kao suprotno,
razloga rod sada nalazi u ovozemnim
ishodite dovelo do ovoga za
Izvor zla u
narav
li o
nauk. Time ute
da je Stvo-
svako
odrati
o Bojoj dobroti jer Bog doveo u opstanak
je bilo da ivi u zlu. da
sasvim vlastito dobro, se i
moe uzeti
traiti narav po sebi
Dobro i :do ne ovisi o
Zlo ne vlastiti
3. Imam da su oni su izmislili
i to stali isticati krenuli od ove
se po odnosu na uitak
tjelesna narav, ukoliko
nuno
naklonosti prema u:icima i bez
motrili narav onoga to postoji, bi se da zlo nita
drugo doli za svaku je vlastito da je
zapravo dobra. Zlo u sebi ne postoji. Njega ne
drimo za zlo - izvan slobodne
ne postoji za se. Ono dobiva ime po tome to nije dobro.
pak, ne postoji, ni zbilja, 'fvorac, dakle, nepostoje-
nije koja postoje.
111
onorne
VH"L
Smrt
:3. Udionitv'o u z}u na se slobodnom odlukom.
zlo kao str0 .Se ot!'{}V
se sa-
112
stojalo u netrpnji i preobrazili smo se u z1o. Covjek se opet,
poput zemljanoga suda, rastvara u zemlju da bi se oslobodio
koja se sada nalazi u njemu i kroz iznova
bio uspostavljen u praiskonski lik.
Umiranje je posljedica Iskonskoga grijeha
4. Mojsije nam na povijesan i u sHkama iznosi sli-
nauk. Ali slike, dakako, sadre jasan nauk. Mojsije kae
da su prvi ljudi najprije zabranu i bili lieni iskon-
skoga blaenstva, a potom je Gospodin prvooblikovane (M u d r
10,1) ogrnuo konim togama (P o s t 3,21). Cini mi se da se
smisao ne odnosi na koe. J er koje bi ivotinje
Bog pogubio i oderao te za prve ljude izmislio
da je svaka koa, odvojena od ivotinje, neto mrtv.o, posye sam
uvjeren da je naega zla silu umiranja se
odnosila na nerazumnu narav nakon pada iz providnosti
protegnuo na ljude, ali ne da bi ostala Haljina, na-
ime, spada u ono to se na nas stavlja izvana
1
i tijelu slui samo
za neko vrijeme, ali s naravi ne
Smrtnost ne dodiruje Boju sliku
5. Smrtnost je, prema tome, po nacrtu s na.,.
ravi nerazumnih prenesena na narav koja je stvorena za
besmrtnost. Ona prekriva njezinu vanjtinu, ali ne i nutar-
njost. Obuhvatila je. sj etilni dio. Nije, dir.,.
nula u samu boansku sliku. Sjetilni se dio, dodue,' rastvara,
ali ne i unitava. Unitenje je, naime, prijelaz u nitavno, dok
je rastvaranje rasprenje i ponovno u svemirska po-
iz kojih je tijelo postalo. Ono, pak, to je prelo u po-
nije nestalo. Umaknulo je dohvatu naega sjetilnog opa
anja.
Tjelesno rastvaranje
6. RaJnije navedena slika zemljanoga pojanjuje uz-
rok raspadanja. Sjetilno se, naime, nalazi u punoj svezi s gus-
tim i zemaljskim, a razumna. je narav bolja i uzvienija od
sjetilnih poriva. Stoga je dobra na temelju sje-
113
u od.nosu
se na dio
To
Smrt
n u u
Smrt.
B. Kada
i z m e u due
smrt
ovoga.
1.14
h o u rec1
tvar u koju se use-
po uskrs-
primJenJUJe odsjecanje, saiganje i gorki napici. Tako se
stranjuju bolesti to su spopale tijelo. Izrijekom se kao neto
najavljuje i prekogrobni sud. On je duinih
ozljeda. Za lakomislene je prijetnja i strogi popravak. Razu-
mniji, pak, vjeruju da je sud zapravo i ozdravljenje.
Poduzima ga Bog da bi svoje vlastito djelo vratio u iskonsku
milost.
Sud s due skida grene izrasline
ll. Oni koji odsjecanjem ili spaljivanjem otklanjaju pro-
tiv pr.irode na tijelu nastale izrasline i bradavice ne uspijevaju
bezbolno bolesniJka. Ipak ne poduzimaju da
bi tetili bolesnu Jednako je i sa stvrdnutim tvarnim
izraslinama to se na naim duama koje postadoe
tjelesne. Svojom ih neizrecivom i snagom u trenutku
suda odsijeca i zguljuje bolesnih. Tako se o njemu
izraava kada kae: nije potrebit zdra-
vima, bolesnima (M k 2,17).
je otklanjanje rana
12. Radi uske sjedinjenosti due i zla odsjecanje brada-
Vlice na tjelesnoj pov.r1ni uzrokuje bol. Ono, naime, to
se protiv naravi srodi s naravi po ostaje uz svoju
podlogu. Nastaje neko nerazumljivo sratanje s vlas-
titim. Zato odstranjenje protuprirodnoga stvara bolni i tegob-
ni je i s duom. Ona - veli prorok {P s 38,12)
- mravi i troi se u prijekorima koje joj stvaraju grijesi jer
je u njezinoj dubini nastala srodnost sa zlom. Otuda
neiskaljive i neizrecive boli koje je jednako opisati
kao i narav dobara kojima se nadamo. Ni jedno ni drugo ne
podlijee snazi ni pameti.
Bog je znao da sagrijeiti
13. Tko promatra cilj to ga ima Mudrost onoga koji rav-
na svemirom biti u pravu, ako iz
Stv10ritelja nazove uzromm zala. smije1li da Stvo-
ritelj m nije znao to se dogoditi ili je znao pa je ipak
jeka stvorio te nije bez sveze s nagonom koji vodi u zlo. Me-
ll5
17.
me ne
116
i. zrH?tO to
ono to se
S\'l vracamo
naravi vlastito da o dobru I zlu sudi
takva ni ne mogu imati
bez na razumu i misli.
.za
zovemo Stvoriteljem. Pri. to-
to uvodno pomno u
na pogane. Tu smo pokazali da je Boja bitak
koji po sebi postoji. Ona je i Bog i te u sebi sadri svu
Jo ona je sama U sebi je sklo-
na svakome dobru. Sto god naumi, ozbiljuje. U nje volju prati
ive po njezi.nJOj voljd. i. njezina su djela. I
je dozvala u bi1a:k. Bogo1iko ga je uresila wim najboljim.
Stvorenje je u sebi promjenljivo
18. Po naravi je samo ono to nije nasta-
lo stvaranjem. pak, koja je nestvorena narav iz
stvorila, su biti po izmjeni i neprestano se gibaju u
promjeni. Ako je gibanje u skladu s naravi, ta trajna izmjena
vodi boljemu. Al'i ako gibanje skrene s pravoga puta,
odlaze na suprotnu stranu.
Covjeka je bezumlje strovalilo u zlo
19. I bijae takav. Zbog promjenlj-ivosti naravi
krenuo je na suprotnu stranu. Kada se pak jednom ostavi do-
bro, nuno nastupa svaka vrsta zla. Gubitak ivota smrt.
Nestanak tamu, a odsutnost kreposti dovodi
Citav je niz zala malo-pomalo nadomjestio svaki oblik
dobra. Covjek je u te premnoge i raznovrsne nevolje zapao iz
svoje vlastite nesmotrenosti. Tko, naime, razumnosti okrene
ne moe ostati pametan. Ne moe se na dobro,
tko se odvoji od mudrosti. Tko sada treba ponovno
vratiti u iskonsku
Covjeka podie posvemanji Gospodar naravi
20. Kome je pripalo da paloga digne, izgubljenoga dozove
,i zalutaloga povede za ruku? Komu drugome, ako ne posvema-
njem Gospodarru naravi? Jedino je onaj koji je na po-
kloni1o hl'Ot istodobno bio sposoban i pozvan da ga, kad se
ugasio, ponovno uspostavi. To smo od Otajstva istine.
smo da je Bog na stvorio i spasio ga,
poto je pao.
117
UT,lE:LOVLJENJE I
IX,
Isusov ivot
dnstoj:rd su
K:r:i.stova ivota
i sn1:rt
Boga
1. Tlm vodi r a u n a o
do:n.OSL
u.z boanstvenu stntnu u s k r s n u a
sramotno
zla u sebi
dokazati da
savrenosti kako
- zlo. Ali ako
dokaziva-
se
ni
nema nikakve sveze sa sramotom ili zlom. Kako onda ne bismo
alili nad onih da se dobro ne
1Jtjeiovljenje ne boanst'llO
1. Protivnici vele: narav i sasvim ome-
a boanstvo maleno
obuhvatiti
kao kakav sud ni s
ivotom
nib
2.
ne
tako. Razumna se narav ne zatvara unutar
a dua
v e-
po nalazi
narav obuzima boanstvo? Zar na :ta-
usporedaba ne moemo u svezi s boanskim
zamisliti neki spasovni naum koji Boga? Po-
sluimo Vidimo da kod plamen
tvar koja se nalazi pod
vatru od tvari s se vatra
zbilje u stvari ne mogu
od ne sam za se.
T'ako i s Kristom,
H9
Boanstvo se nalazi u Kristu
4. Neka se u naem primjeru nitko ne na rasp_ad-
ljivost vatre. Nek iz slike uzme jedino to je dostojno Boga,
a nevjerojatno neka se odbaci. Yidimo, dakle, da se plamen sje-
dinjuje s tvari iz koje izlazi, ali se u nju ne zatvara. Na isti
nita ne ako drimo da se sjedinjuju i zbliuju
boanska i ljudska narav, a ipak u tom zblienju miljenje
dostojno Boga i vjerujemo da je boanstvo, iako
u izvan svake
XI.
Sj e d i n j e n j e il ar a v i u K r.i st u
Naein je sjedinjenja
l. Ako pak trai kako se u Kristu boanstvo mijea s
ljudskim, trenutak je da prije toga koje je naravi sjedi-
njenje tijela i due. Ali, zacijelo, nije ti poznat na koji
se tvoja dua sjedinjuje s tijelom, Stoga ni ne pomiljaj
da prvi kako spada u opseg tvoje spoznaje. Ipak po tome
to tijelo postaje mrtvo i nedjelatno kada ga dua ostavi sama
vjerujemo, mada nJihova sjedinjenja nismo spoznali, da
je dua neto drugo nego tijelo. Isto vrijedi i za Krista. U
njemu, makar ne uspijevamo uvidjeti mijeanja boan-
skoga s razlilwjemo boansku narav od
smrtne i lomne naravi.
cu.desa ...
. 2. Na temelju pak zabiljeenih n;e sumnjamo da
se BQg rodio u ljudskoj naravi. Ali suzdravamo se od istrai-
vanja. kako se to zbilo. To je nedostupno ipremauje razui.n.
Podjednako vjerujemo da je bestjelesna i nestvorena narav
stvorila sveobuhvatno tjelesno i razumno stvorenje. Ipak u
svezi s time, u svojoj vjeri ne pitamo. ni zato ni kako se to
dogodilo. Stvaranje all se ne brinemo o
kako je svemir postao. To drimo posve neizrecivim i neprotu-

120
su
Utjelovljenje je objava Boga
Xlli,
Cudesn<35t
t
Isusov
1, .Ali
a
nakon srn1H
i
:i srn:rt osobitosti
fmo .to
hodilo Isusovu i to je slijedilo nakon smrti um1ce
naoj naravi. Ako, naime, motrimo oba kraja ljudskoga
ivota, i otkuda i u zavravamo. Covjek se
iz strasti i zavrava u patnji. U Isusovu ivotu niti je
poteklo iz slabosti niti se smrt smirila u Tu
uivanje nije sluilo kao predvodnik ali ni raspadlji-
vost nije uslijedila nakon smrti.
Kroz Utjelovljenje se Bog
2. Ti, u to ne vjeruje. Ja se, pak, tvojoj
nevjeri veselim. Navedeno zacijelo zato dri nevjerojatnim jer
smatra da nadilaze narav. Ali neka ti upravo to to
se nae propovijedanje ne zasniva na koji su u
skladu s naravi bude dokazom boanstva onoga koji se obja-
vio. Kada bi, naime, izvjetaji o Kristu bili u okviru naravnih
gdje bi biLo boanskJO? Ako pak ti dzvjetaji nadilaze
narav, ono u to ne vjeruje upravo dokazuje da je Bog onaj
koga navijetamo.
Krist je i u smrti ostao neraspadljiv
3. Covjek se .iz zagrljaja i poslije smrti prelazi u
raspadljivost. Kada bi nae propovijedanje o Kristu to sadra-
valo, ti ne bi htio vjerovati da je onaj za koga velimo
da posjeduje samo vlastitosti nae naravi Bogom. Ali kada
za premda se rodio, i kad sazna da je
nepodlijeganjem promjeni Imja vodi u raspadljivost napustio
zajednitvo u naoj naravi, bilo bi lijepo i dosljedno da ne-
vjeru upotrijebi u drugu svrhu i smatra da Isus nije jedan
od ljudi koji se na pojavljuje u naravi.
Isus se rodio od Djevice
4. Onome, naime, tko ne vjeruje da je Isus
nuno je da vjeruje da je Bog. Pisac koji da se Isus
rodio, istodobno je da se rodio od Djevice. Ako se,
dakle, na temelju njegova iskaza da se Isus rodio,
isti razlog pokazuje da nije nevjerojatno da se rodio na po-
seban
122
Od
s m :rt
koje
narav,
rodio na n a i n
skroz zatvoren unutar naravi.
Protivnici uza sve to
zio do takve neznatnosti da
XIV,
se i neizreciva
i sveobuhvatne
naravi te
ni na tu
123
Palom je trebao Spasitelj
3. Naoj je bolesnoj naravi trebao Pali je
morao dobiti nekoga tko ga Onaj koji je izgubio ivot
trebao je Zivotvorca, a onaj k!oji se odijelio od dionitv.a u
dobnu ,novoga Predvodnika dobru. Zatvorenik u tminama iskao
je Svjetla. Zarobljenik je za IzbaViteljem,
uznik !Za i onaj koji se nalaz,io pod ropskim jar-
mom za Osloboditeljem. Da li je sve to maleno? Da li je do
te mjere nedostojno Boga da se Bog morao sramiti silaska i
brige za ljudsku narav, ukoliko je lealo u bijedi
i nevolji?
Stranputice Utjelovljenja
4. Ali protiV!nik bilo je da se iska-
e. i. da Bog ostane izvan trpnje. Zato - pro-
protivnik - onaj koji je svojom voljom uredio svemir
i jedino odlukom svoje elje nebitak pretvorio u bitak nije,
ako mu je do toga stalo, posvemanjom i boanskom
jeka otrgnuo od protivnikove vlasti i vratio u iskonsko stanje?
Zato je poduzeo duge stranputice, obukao tjelesnu narav, ro-
stupio u ivot, proivio ljudsku dob, okusio
smrt (H e b 2,9) d. vlastitoga tijela ostvario cilj?
Zar mu nije bilo ostati na visinama boanske slave,
a zanemarivi sve te zaobilaznice, samim
spasiti?
Nuno je, dakle, i protiv takvih prigovora uspostaviti is-
tinu. Tako nita vjeru onih koji pomno istra-
uju razloitost naega Otajstva.
Samo se zlo protivi kreposti
5. Ispitajmo, dakle, najprije, makar to ranije dosta
razmatrasmo, to se kao suprotno protivi vrHni. Kao to se
tama protiv:i svjetlu i smrt ivotu, isto se tako, i zlo, i
nita drugo nego ono, protivd kreposti. U prwodi lima, dodue,
mnogo ali se nita drugo posve ne protivi svjetlosti ili
ivotu - ni kamen, ni drvo, ni voda, ni ni bilo koji
drugi stvor upravo ono to se u strogome smislu poima
kao suprotno, a to je tama i smrt. Jednako je i s vrUnom.
N:itko da se kreposti protivi bilo koji drugi bitak,
osim pojma zla.
124
nikakvo
i naziv o
smrt po sebi nhu
slabost
125
hrana dolazi i odlazi, te
2. S se, po naem
sa u smislu
nae naravi? Kada bismo
da se boanstvo rodilo 1..1
od te bezumne nauke
govorilo nita zdravo. ./\Ji
naom naravi koja je od
nje kako u svome
koji su "'""''"'"'''
o
dok vida bolesnika,
dodue, dolazi. dodir s
kao i ponovno
boanstvo'? Da 1i
zlo, ili s
nauk.u uporno 1s-
3. po sebi nikakva slabost kao to nl ivot
nitko nazvati
hodi strast uitka, a i nagon
bolest nae naravi.
od
ro!lTl]e bilo slobodno od
Smrt
126
dodue,
iva sili na zlo.
mogao
Smrt
5, Onako kako
nazivati i prvu. Ako
slabost, se
druga promjena kojom
a zovemo
Bog se l'odio i preminuo
6. S obzirom na tvrdimo
se dua
se pomijeao
kroz oba
s tljelom i
i s drugim
i s osjetilnim i s razumnim.
i neiskazivom
sjedinilo - o
- ostane u
U Kristu su
sve
s jednim i otuda
isti
rod. Onaj koji
s vlastitim tijelom,
ve{: kod iskonskoga
127
sam
sve i
128
L Ali te
od
xvu.
nakon od
da
uskrs ..
sam postao
sebi je obu-
i osobno po-
sta1novltim
aH i to mora
XVIII.
za sada naa nada
razotkriti to se tl ovome
koliko
po-
Bog je bo.ravio na zemlji
ivio na ivot
1. Suvino
napadati
nekom viom
no
ovorne
na
Kumiri su
da je Bog ivio na
toboe u skladu s
nalaze .nerna1i clo.k.az
ne treba
'""''"'J a.
u

oltarskih
ime
nitvo i uzvieno
nego oko
To su neki, kada ih
i Tjelesna
s Sve to,
posjedovali i nedvouman
i ne mari se za smrt.
se odmetnu od
i smrtnu osudu
bi podnijeli da
da je Bog po-
zemlju.
5. Kada su
nema vie
i samo sveto
XIX.
kao dostatan do-
Dok
su
zakonu. Sve se to
da bi to oni
Krista odvijalo bez zapreke
od pamtivijeka.
naredbom
Bog je spasio ljude

130
re reknemo zato se boanska narav sjedinila s naom da bi
po sebi spasila rod, a nije svoj
otkuda pa nu-
dovede do dru-
xx.
Utjelovljenje Boja svojstva
posve savren
L U svakom svi se treba samo
da Bog isto tako
mudar sve to misli pomae
narav. U skladu s isto
samosilni
2. Isto
dio?
vrlina nego
i za ostala
da se u naim
stoga,
koji
Ima li
osobno iznova
131
mcemu koristila da mudrost
Tu kao i kod .. bole"
ele da bolesnik ozdravi.
onda kre-
sebi i za se,
o nacrtu
Tu
XXI.
Boje osobine i Utje ovljenje
se to v e u skladu
:nske naravL
tno s onim kome
ba ni.kakve razlike.
netko bilo bi
kada pralika i

i Pralika: Pralik
rekosmo -
Ali da
dvovrsno
Neto
j e ukraeno
u nau nutrinu
133
zbog kakve opsjene skliznemo u suprotno. To se u ba-
sni dogodilo kuji koja je u vodi spazila sjenu onoga to je
nosila u ustima. Zinula je za prividnom hranom, a ispustila
pravi zalogaj i tako ostala gladna.
Covjek je slobodno zapao u zlo
5. Razum je u svojoj tenji prema istinskome dobru bio
prevaren i odveden onome to nije dobro. Poticatelj na zlo
i izumitelj zla uvjerio je da je dobro ono to je zap-
ravo posve suprotno od dobra. Prijevara, naime, ne bi bila
djelatna, da privid dobra nije poput mamca bio privezan na
udicu zla. Covjek je, dakle, od svoje volje pao u tu bijedu.
Uitkom je samoga sebe podloio neprijatelju ivota.
Boje osobine
6. Potrai sada sa mnom sve vlastitosti koje se
s pojmom o Bogu. je o dobroti, mudrosti, pravednosti,
neraspadljivosti i svemu ostalome to je u sebi
da je Bog dobar, saaljuje se nad palim. Ukoliko je
mudar, nije mu nepoznat kao treba da spasi
Na mudvost spada prosuditi to je pravedno, jer nitko pravu
pravednost ne povezuje s
XXII.
Otkupljenje i pravednost
Otkupljeni smo po pravdi
l. U je, prema tome, ovdje pravednost? U tome to
se protiv onoga koji nas drae u svojoj vlasti nije segnulo za
nekom posvemanjom Od onoga koji je nad nama
gospodario otrgnuo nas je Gospodar koji je po bio si-
lniji. Ipak onome koji je zasunjio posredstvom uitka
nije ,ostavljen povod da se na bilo to priziva. Tu je kao i s
ljudima koji vlastitu slobodu prodaju za novac te postaju ro-
bovi kupca i sami svoji Stoga nije doputeno ni
njima niti ikome drugome da zahtijeva njihovo pa
makar oni koji se od svoje volje dovedoe u taj bijedni poloaj
bili plemenitai po rodu.
1.34
kupca segnuo
zakonski ore-
eli
.._,.,u"'""' b1 i s nama, Sami sebe
Bilo da koji nas je iz
preoteo da bi nas ponovno pozvao na slobodu
pravedan oblik spasenja, a ne da se poslui To se,
kada se posjedniku ostavi na volju da u
trai onru vrstu koju sam
eli.
Davlov
zla,
u vlasti osim -
i da bi tako bolje za-
bi vie dobio nego dao?
135
13.6
it l\li tJx:o da zasEbice na,rede svaki evan.tleosJrj
vidio svu tu Kristovu
dobiva to ima.
za one
u tamnicu smrti.. Ali bilo bi mu
ako u Kristu ne vidi neki
imao u vtastL Boanstvo
za
tenosti
Utjelovljen je dokaz
Bo.je
i to
se tu. ra-
da
nezna tn osti
i nadnaravnost
da boanska siJa <><l1v"'""
rekne da
ni 1..1zvisenost nebesa ni
ni za
sve-
uko-
do
:nl=
rnoe
siabosti nae naravi, Tu kako uzvieno
uzvienost ne
:naravi alt isto
137
ivot i
4.
za nas
skrilo u omot nae naravL je,
tijela protivnik progutao
ivot ugnijezdio u smrt i
je ono to suprotno
u svjetJa
5. jo jednom u krupnim crtama sav
stva i potpuno obranimo boansko
138
kada vele da boanstvo samo po
u
G. Dokazali
7.
Nuno da boanstvo u cjelini sve
Ne smijemo, kada
misliti a u
Bojoj U vjeri
11Zv1senu pobonu misao. Uz jedno

iskona
se u smrt. Da
a zivot lmitaxa
s
Otajstvo neprirodnom kad tvrdi da se sje-
dinjuje s onima koje je grijeh oblatio i da ivot dolazi u dodir
s umrlima i da se put ukazuje zalutali:ma kako bi se na taj
oprala, zabluda ispravila i smrtno vratilo u
ivot?
xxv.
Utjelovljenje i poboanstvenjenje
Bog je uzeo nau narav
l. Cinjenica to je boanstvo uzelo nau narav po
svoj prilici, onima koji ne misle
rukakvu i nerazumnu misao. Tko je, naime, tako sla.,.
bana duha te, dok gleda svemir, ne vjeruje da se Bog nalazi
u svemu, da sve sve i u svemu boravi? Sv'
to postoji owsi o Onome koji jest i nije da neto
postoji to ne bi bitak posjedovalo u Onome koji jest. Ako je,
dakle, sve u Njemu i On u svemu, zato se sramiti spasovnoga
Otajstva koje nas da se Bog rodio u a o
njemu vjerujemo da ni sada nije izvaJn
Poboanstvenjenje nae naravi
2. Mada Boje prisutnosti u nama nije upravo onaj
kao u Krista, ipak se podjednako prizna da je Bog sada u nama
i onda u Kristu. S nama se sada sjedinjuje ukoliko nau narav
dri u opstanku. U Kristu se s ljudskom naravi pomijeao da
bi ta narav, smrti i liena protivnikove samovla-
sti, mijeanjem s boanskim postala boanska. Njezin, naime,
povratak iz smrti smrtnom je rodu temelj u besm-
rtni ivot.
XXVI.
Boansko Utjelovljenje
Mudrost i pravednost
l. Ipak moda onaj koji u Bojem spasiteljskom naumu
eli pravednost i mudrost na pomisao da je
to ga Bog odabra za nae spasenje stanovito varanje. Bog se,
139
30 ]?ra-.;lednost se
s1uzL Ba zato varalica j
:po vrsti
t o m < : ~ da
140
za dobrotu onoga
6, Ako se kakva
zlatan uz nr.mr.r
ta se mora
f:e vremena da
8.
srde se na
kada tako ozdrave
hvalni onima
onda kada se
iobodi zla
t u e i
kovini vra-
muke. H o e
zlato. Ali
sraslo.
141
Poto se oni koji sada lee u zlu vrate u iskonsko stanje, sva
se priroda sjediniti u jednoglasno zahvaljivanje. Zajedno
se koji su za vrijeme kanjeni i oni kojima
nije bio potreban ni trunak
Utjelovljenje je otajstvo
9. To, i tome od velikoga Otajstva boans-
koga Poto se Bog pomijeao s ljudskom naravi
i na se uzeo sve njezine kao to su izobrazba,
rast pa i samo kuanje smrti sve je ostvario o smo spri-
jeda govorili. Covjeka je izbavio od zla. Ali i samoga je izu-
mitelja iscijelio. Uklanjanje je, naime, bolesti, pa bilo
i mukotrpno, od
xxvn.
Krist je imao nau narav
Vlastitosti nae naravi u Utjelovljenju
l. Bilo je posve dosljedno da onaj koji se sjedinio s naom
naravi prihvati sve njezine biljege i tako se s nama povee.
Kada ljudi peru rublje ne ostavljaju neke mrlje dok druge
uklanjaju platno od prljavtine. To od
do kraja kako bi ono u cjeUni postalo kao to je u
sebi - podjednako lijepo i iz pranja izalo na jednaki
sjajno. Isto vrijedi i za na ljudski ivot. Grijeh ga je zane-
od samoga iskona pa do svretka kao i u sredini. Zato
je bilo nuno da po njegovoj duini koja
pere, a ne da jedan dio iscijeli, a drugi previdi i
ostavi
Bog je prigrlio ljudski ivot
2. A1i kako na ivot sa svake strane po jedna kraj-
na granica - i svretak - na jednom i drugom me-
silu koja narav uspravlja. Ona se spojila s
naim ali se protegnula sve do kraja i prigrlila ono
to j e toga.
142
se
3. Otkuda je, da svi ljudi dolaze u ivot kroz ista
morao k nama se htio nastaniti u naem
ivotu? S neba, moda ljudskoga ra-
kao neto bez .Ali ljudski rod
nije boravio na nebu niti se u nadzemaljskom ivotu zlo uvri-
jeilo kao kakva bolest. se s
sjedinjenje je ostvario iz kak.o ondje gdje
nije bilo zla i gdje se nije ivot traiti
na
bi se sjedinio s bila bi to samo
Kako bi se
Sve
4. Ako dakle, bolest
svakome stvorenju
zemaljsko
u dio nekom
ako se
s
koristi ho-
nama nema nita
boanstva,

vidi u tome to
nae naravi. IVJe-
ako se boanstvo
u
do--
mjeri die nad
:ni nebo blie
niti se to ive u ta dva

148
doticala
bi
ne
oskudnije
i nuno vodilo
samo u. sebi skladno.
die daleko iznad nas, s
zbog te blizine Iako
XX VIR
Uob:;;;ota
kao zlo. Ina(:e hi osva.da
bi se neto to vezano uz narav
144
neto to
iz-
i
naravi
su
svaki ud u
i da se
da je Bog
U naem.
neko zlo,
u ivot kroz
vota ne moe koriti kao srrunalll ili zao'l
namiru nove
XXIX.
Utjelovljenja
Zlo nije smjesta uniteno
l. Nai prothnnici s toga pitanja prelaze na drugo i
novim jo jednom kuaju izruiti na nauk. Vele: ako je bilo
dobro to se zbilo i ako je bilo dostojno Boga, zato je on
tako dugo Zato nije zlu, dok je bilo
na umnaanje i irenje?
Utjelovljenje je odgodila mudrost i providnost
2. Na je odgovor na taj prigovor kratak:
prema nama odgodila je mudrost i providnost onoga koji po
naravi dobro. Tako se, naime, postupa i s tjelesnim bo-
lestima. Kada se kroz upljikave dijelove u tijelo uulja kakva
pokvarena oni kojri. boli znanstveno, tijelo ne
iscjeljuju sredstvnna zatvaranja prije nego na povrinu izbije
sve to se u njemu protiVIi naravi. da se navani
pokae sve to je skrito u unutranjosti. Tek tada primjenjuju
na golu ranu. Tako je i iscje1itelj da u
naravi, poto je bolest jednom u nju p11ovalila, u njoj ne
ostane skrivenim nijedan oblik zla.
Zlo je mnogovrsno
3. Bog radi toga nije odmah poslije zavisti i Kainova bra-
toubistva pristupio Jo se nije
onih koji su .u Nojino vr.ijeme nastradali. Nije se otkrila
ni teka bolest sodomskoga bezakonja kao ni egipatska borba
protiv Boga ili obijest Asiraca, odnosno idovsko smicanje Bo-
jih ljudi te Herodov nezakoniti pokolj djece i sve ostalo
se ljudi ili se tijekom pokoljenja zbilo mimo povijesno-
ga Korijen je zla raznoliko rastao u ljudskim vo-
ljama.
Jednom se svekoliko zlo
4. Kad je pak dosegnula mjeru i vie nije
bilo nijednoga oblika zla to ga ljudi nisu Bog je bo-
146
lest Nije ju zacijeli.o na nJezmom kada
je prispjela do vrhunca snage. Tako je iscjeljenje zahvatilo
sve to je bilo bolesno.
xxx.
Grijeh nakon Utjelovljenja
Zlo je ranjeno
l. Ako netko smatra da nae izlaganje moe pobiti
com to je ljudski i nakon obavljenoga jo uvi-
jek prepleten grijesima, neka ga uputi poznati primjer
sa zmijom. Kada zmiji zadamo smrtni udarac u glavu, s gla-
vom odmah ne ugibaju to dolaze iza nje. Glava je,
dodue, mrtva, ali rep jo uvijek ivi svojom vlastitom snagom
i ne gubi ivotno gibanje. Isto opaamo i kod zla. Ono, mada
smrtnim udarcem, svojim ostacima jo uvijek re-
meti ljudski ivot.
Vjera nije obuzela sve ljude
2. Kada protivnici prestadoe s te strane napadati na
nauk, pvigovorie da se vjera nije pmirila sve ljude.
Pitaju: zato milost nije doprla do svakoga? Dok je samo od-
bmj ljudi pristupio nemali je ostao bez nje.
li to da Bog nije htio ili nije mogao svima izobilno iska-
zati Nijedna od tih dviju tvrdnja nije bespri-
jekorna. Nije, naime, Boga da ne eLi dobro ild da je
nesposoban da ga Ali, ako je vjera neko dobro, pitaju
zato milost nije zahvatila sve ljude?
Poziv je svima
3. Kada bismo u svome tvrdili da boanska volja
kockom ljudima dijeli vjeru te jedne poziva, a drugi ostaju
bez dijela u pozivu, bilo bi pravedno takvu tubu dignuti pro-
tiv Otajstva. Ali poziv je jednak za sve. se ne vodi o
ugledu, dobi i plemenskim cr:-azlikama. Iz toga su razloga slu-
benici od samoga navijetanja odjedanput . po
boanskom
nitko ne
zahvTrtila svt:?
Milost svima
148
velikim zbomm
tri
XXXI,
razborita
od
vodi
vlada.
3, Moda
XXXII,
to navode
da tlzr:Ok sn1.rti
149
smrti
v otom
zvao u
iznovni
da mu
iz
bitak iz za
da bi nas iz smrti
naravi bio
nagnuo
oborenu pruz1 te se
vlastitom da se sjedinimo i s
nae naravi. klici
po izaao
nego iz
Iz Pre-
i i po
u
odraavalo
boanskoga s m djelo se po
u skrovitome smislu boansku Dosljedno
da ne
a drugo da u smrti

u tome to se nalazi
narav l
ne ostane
u Onorne
i u
sverr.dr.
7. u
Samo
bitak.
9. Pavao sva.Jwme
zasebn:1J
rnisao
1n:1e
nalazi u svemu stvorenome. To
se
u
nazvati ho'"
nazi-
velimo da se u
151
novnici zemlje i podzemna (Fi l 2,10). Apostol na tome
mjestu sredinji stup jednom Sve to se na-
lazi nebesnika i podzemnika izraava izrazom Ze-
maljsko.
Nadnaravnost Kristovih djela
10. Eto to kao otajstvo o Kriu. Ono pak to
se nakon toga donosi u toliko je dosljedno da za to
i nevjernici priznaju da ne sadri nita to bi bilo uzvi-
enom pojmu o Bogu. U izvjetaju stoji da Krist nije ostao u
smrti; da rane dobivene kopljem po tijelu nisu bile pre-
preka za kasnije ivljenje; da se poslije
ukazivao po miloj volji i da mu za ulaenje nisu bila po-
trebita vrata; da je osnaio nadisanjem Duha; da je
da biti s njima i da ih od njega nita rastaviti;
da je vidljivo uzaao na nebo, ali da je za misao svuda
- sve to, kao i drugo to u nema nikakve
potrebe za nekom umovanja da bi se vidjelo da je
boansko i dj e1o uzviene i vinje
Kristovi su iznad naravi
ll. Mislim da ne treba podrobno obrazlagati svaki
zabiljeen u sam njegov opis da je po-
vrh naravi. Ali da je i boanska rasporedba o kupelji
-bilo da je, ne se o nazivlju, zovemo krst, prosvjet-
ljenje ili novoporod - sastavni dio tajanstvenih po-
sve je na mjestu da i o njoj ukratko iznesemo svoj sud.
xxxm.
IZLAGANJA O KRSTU
Krst kao ivot i neraspadljivost
Krst je vrelo ivota
l. Evo to protivnici od nas: u krstu smrtno prelazi
u ivot. da je prvo imalo za posljedicu smrtni
ivot, trebalo je, posve prirodno, neko drugo koje
152
ne polazi od raspadljivosti niti se u njoj zavrava
noga vodi u besmrtni ivot. Kao to se, naime, iz smrtnoga
nuno smrtnik, isto tako tko se rodi iz
lroje ne podlijee raspadljti.vosti, postaje od raspadljivosti
kojoj je uzrok smrt.
Kada, dakle, to i tome i ako se upoznaju s
krtavanja - a to je molitva upravljena Bogu, za-
zivanje nebeske milosti te voda i vjera koja ostvaruje novo-
porod- oni, vanjsku stranu obreda, ostaju nevjerni.
Dre da ono to se tjelesno zbiva ne Bojem
Kau: kako molitva i zaziv boanske nad vodom
moe biti vrelom ivota za one koji se u otajstvo?
Tjelesno
2. Ovim je ljudima, akio se ne protive, dostatan jed-
nostavan odgovor. On ih skloniti da prihvate na nauk.
da je svima poznat tjelesnoga pitamo ih
kako sjeme koje je oblikovanja ivoga moe postati
Zaista nema lmje je tome pronalo neko
uvjerljivo razumno pojanjenje. Jer to je pojmu
kada se usporedi s osobinom to je vidimo u
sjemenu? Covjek je razumna umna zbilja, obdarena duhom
i a sjeme je neka vrsta u kojoj razum ne
otkriva nita vie od onoga to osjetilo.
Boja moc u krstu
3. Isti odgovor to nam ga, posve prirodno, zapitanici
pruaju kada se trai kako se moe povjerovati da iz sjemena
nastaje i mi ako nas tko pita za novoporod
to nastaje po vodi. Svatko u sjemena, ako je pitan,
kazati: sjeme, po boanskoj postaje i kada
ona ne bi bila sjeme bi ostalo nepokretno i nedje-
latno. Ako, dakle, u sjemenu tvar ne stvara bo-
anska sila vidlji'V'o pretvara u narav, skraj-
nje je bezumno u tom Bogu priznati toliku a u
pitanju :krtenja drati da Bog nije sposoban u djelo privesti
svoj naum.
Krst poklanja neraspadljivost
4. Ali protivnici kau: to voda ima sa ivo-
tom? Mi to je mokrini i slici Bojoj?
153
L
2.
to
XXXIV.
na-
srno, da
uistinu boan.:<ka i to
sila
po-
se u
zbivala razne

sarnome
Ako s tim
4, Oni
dorn.
mole da im grane sunce ni
ionako zbiva. Isto tako nitko
ne
r e i
155
3,
ne : n a i u na
156
ne
onoga tko
kroz zamrene i
ne bi u
ivot
tamnicu smr-
u
u
6.
tom
eni
voda i

7.
smrti imao
ostvarena u skladu s
iznova
mislim na duu
nit zla
u
vodi da se zlo zamrzi i da se
zla.
se
157
u se Isusova smrt i
tome imamo na urnu da mi
i ponovno iz
lo
zar'onio u srnrt kao i ml. u
1)laenstvo.
Krst i
za veliko dobro
nadilazi narav,
rooe se: ako rnu ne
ivotu
15. Talio:nica

i. Zdravi

sve
u
razlika izmedu onih
Onl
XXXVI,
V1'ijednost krsta
i osnova
nP
se
159
s obzirom
rnuka

rnu
neznat:no i lako
dlenosti nae slobodne
ivot. Koliko je
ishod srodnost sa sarnim boanstvom!
:rmiiARIS'fiJS!iO OTAJS'I'VO

neto
uz
Euharistija izvor
4,
da se
nuno
sadrina
mu od
nova Tako
d.a to ne kao vl.astito onome sto se vidi v e da o.no
Hrana snaga
162
smislu s njJme bilo jedno te isto jer se, kazasmo, hrana pre-
tvara u tjelesnu narav. Vlastitost se svakoga tijela priznaje
i l!susovu. I ono se uzdravae kruhom. to se tijelo
p:reobrazilo u boansko dostojanstvo, da je u njemu
boravila koja je Bog. S pravom, dakle, vjerujemo da se
i sada kruh, Bojom pretvara u tijelo Boga

euharistiju
10. I Isusovo tijelo u klici bijae kruh. Bi pak
koja je boravila u tijelu. Kao to je, dakle,
kruh koji je p:retvocen u Kr,istovo tijelo uzdignut do boanske
tako se i sada u euharistij,i isto. U Isusu je milost
posvetila tijelo kojem se bit sastojae iz kruha i u sta-
novitome smislu i samo bijae kruh. Na isti i u euhari-
stiji, po tvrdnji (l T i m 4,5), i molitva
kruh. Ali kruh ne postaje tijelom snagom je-
denja ga smjesta pretvara u svoje tijelo. Sama, na-
ime kae: Ovo je moje tijelo (M k 14,22).
je nuna za tijelo
11. Svako se tijelo hrani i Bez te dvostruke
zemljana u nama ne bi moglo ostati na Jvotu. Kao
to, prema tome, krutom i tvrdom hrSIIlom odravamo
dio svoga tijela, tako dijelu dodajemo nadopunu sro-
dne naravJ. Kada ona u nas, snagom
prelazi u krv. To se zbiva tim lake, ako po vinu stekne spo-
sobnost da se pretvori u toplinu.
Euharistija poboanstvenjuje
12. Ono je, dakle, bogonosno tijelo u svoj vlastiti sastav
uzelo i Bog koji se objavio zato se pomijeao sa sm-
rtnom naravi da bi ljudsku narav po zajednitvu s boanstvom
poboanstvenio. Radi toga se svima koji vjeruju, u skladu s
rasporedbom milosti, kao sjeme daje putem svoga tijela koje
se sastoj,i od vina i klruha. Mijea se s tijelima da
bi sjeddnjen s besmrtnim, postao dtonikom neraspadlji-
vosti. Bog to podjeljuje kada narav onoga to se vidi snagom
posvete pretvori u ono tijelo.
163
V.l"ERA
:2. Drasno dobrim da u ovoj
koliko sadri a
po duhovnome: novoporodu zna od
naravi. ovorne obiiku
to se odabere.
KRSNO
otac r.Jiti od
Hi4
se
mu
narav. Re-
odabiru ro-
2, B i a se,
stvorena. N estvorena
i
to
ivot
:narav te se
ivot.
e
duhov:'lom
smatra da Sin
165
SveU stoje izvan naravi
--- mislim na
Inace
ponovno
u narav,
u
stoji.
Krst i dnevni ivot
XL.
Boga
U
da su sva
necemo obzirom na to
iako u ostalorne razlika
kada se nada
mu se isto
dn
SI'O
Eva--
1. Meni se da naa poduka ne bi
nauk, kada bi se samo na kazanm:ne.
imati na i ovo to nadodati. To
166
K:rst ne
krtenika
i6'7
u l i da
'16B
:}Onima koji ga
v 1,12). AH
dakle, pri-
Valja da
to
su
to
ljudsko
ivot ne moe
Ako se a k
poneko onomasnJe sredswo za i oslovljava ovda-
njJm nazivima, razlika njima ipak nije malena. Kada
vatra 68,24), 22nade da misliti na neto
od ovozemne vatre. Ona, nadme, posjeduje neto
to nema ovozemni oganj. se plamen ne gasi, a za O'\lO-
iskustvo nalo mnoga sredstva gaenja. Razlika
se, velika ugasive vatre i ognja to se ne
Prema tome, prekogrobna je vatra neto drugo. Nije
to i ovozemna,
s. Kada pak govoriti o crvu (M k 9,48), neka ti is-
tost naziva ne odvede zemaljskoj ivotinjL Dodatak
misao na narav koja se razlikuje one
H39
l{.
J.
o.
J
BIBLIOGRAFIJA
Dorrie-
1\fatter
SP 5, 427-429.

and.
in God's Per-
Romae, 1966.
Essai sur la philoso-
1942.
grosse katechetische Rede,
det altkirchHchen .LiteTatu't,
1968.
J. 1979.
S. Assen,
nision de dn sd.ut selon s.
tl13M4 .
.J. R. BOUC:HE'I'. A. pm:rws d'une de
de u RTh 6'1
J. R.. vocabt,;,Iah"e de l'tt.n-ion et du, rapport de.s na-
F.
J.
u RTh 68 (1968), 533-582.
341-351.
171
J. F. CALLAHAN, Gregory
Time, u Atti dei XII IntemazionaJe di
11, 1 59-66.
M. Natwte dn mar et economie du snhtt chez
u RSR 56 (1968), 87-95.
M. "'n'""""''"' de Nysse, u VI
F. et d'Histohe de la l,
e.
E.
Paris,
Manichiii.sntus, u RGG 4
Ple1orne humain et
u Ecritute et cultme
de de Actes d1t
septem.bre 1969), M. Harl,
E. CORSINI, L'hanrwnie dn monde et
dans le De hominis nn?.nl"'.l.n
izd. J.
455-462.
Y. Saint Basile et son 1973.
l. H. DALMAIS, u DS 3 {19.57), 1382--1383.
J. 1 ... /etat du Christ da:ns la mort
Nysse, u HJB 77 (1958), 63-72.
,J. DANIELOU, de l' As
J.
J.
,J..
J.
u
633-666.
1970.
u 7
,l.
X (1970), 1-7.
J. DANIELOU, La
que, u TU
J.
172
161-18'1.
thed?ia chez de Nysse, u TU 108, SP
de Nysse,
von Nyssa, u
Fete der; Tabernac1.es dans
de !a Croi:x, u Matson
.J.
.J.
,J.
et divinite de
177-198.
u RSR 27
de u L'homme
mel. H. de 1963,
lA! symbole de la caverne chez de Nysse,
Pest, Th. Klauser, 1964, 43-51.
Contble du male et echatologie chez Gregoire de
Nusse, u Glaube und Fest. J, Baden-
.J. chez Gregoire de Nysse, u EL
J.
Desclee, 1965.
les Ro-
'R. pensee de
A
London-Oxford,
1975.
hn Glauben det Kirche, l,
.1979.
A. GH.ILLMEIER, Mit ihtn u'lld in 'ihm.
gen 1tnd
E. R.
1954.
La divinisation
1938.
RM. HCBNER,
EL JEDIN, Handbuch der
1975.
du chretien
Lehn:; vom
J. P. JOSSUA, .Le sa!ut. Incarnation ou u,_.,,,,,_,,.,""'
G. u 1
J.
BB des
Lei-
1962.
173
J. LEBOURLIER, Apropos de l' etat du Christ dans la mort, u
RSPhTh 46 (1962), 629-649; 47 (1963) 150-161.
R. LEYS, La theologie spirituelle de Gregoire de Nysse, u TU 64,
SP2, 495-511.
J. LIEBAERT, L' Incarnation, Paris, 1966.
A. LUNEAU, L'Histoire du salut chez les Peres de l'Eglise, Pal'lis,
1964.
J. J. LYNCH, Prosopon in Gregory of Nyssa: a Theological Word
in Transition, ThS 40 (1979), 728-738.
M. MANDAC, Bazilije Veliki, Duh Sveti, Maikarska, 1978.
M. MANDAC, Atanazije Veliki. Pisma o Kristu i Duhu, Makarska,
1980.
M. MANDAC, Grgur iz Nise. Spis o Symposion, Splfut,
1982.
L. MERIDIER, Grego1re de Nysse. Discours catechetique, Paris,
1908.
E. M'OHLENBERG, Die Unendlichkeit Gottes bei Gregor von
Nyssa, Gottingen, 1966.
A. J. PHILIPPOU, The Doctrine of Evil in St. Gregory of Nyssa,
u TU 94, SP 9, 251-265.
G; L. PRESTIGE, Dieu danas la penses patristique, Paris, 1955.
J. QUASTEN, Patrology, III, Utrecht-Antwerp, 1963.
J. RIVIERE, Le dogme de la Redemption. Etude theologique, Paris,
1931.
B. SALMONA, Origene e Gregorio di Nissa suHa resurrezione dei
corpi, u Augustinianum 18 (1978), 383-388.
L. SCHEFFCCZYK, Creation et Providence, Pal"is, 1967.
B. STUDER, Soteriologie in der Schrift und Patristik, Herder,
1978.
T. J. Povijest literature, Zagreb, 1976.
J. TIXERONT, Histoire des dogmes, I, Pams, 1924.
A. TURCK, Cattichein et catechesis chez les premiers Pe1es, u
RScPhTh 47 (1963), 361-372.
H. E. W. TURNER, The Patristic Doctrine of Redemption, London,
1952.
C. V AGAGGINI, ModaLismo, Enciclopedia Cattolica, VIII (1952),
1162-1165.
L. V AGANA Y, Porphyre, u DTC 12 (1935), 2555-2590.
J. VITEAU, Julien l' Apostat, u DTC 8 (1925), 1924-1971.
W. VOLKER, Gregor von Nyssa als Mystiker, Wiesbaden, 1955.
J. H. WASZINK, Basilides, RACh l (1950), 1217-1225.
P. ZEMP, Die Grundlagen heilsgeschichtlichen Denkens bei Gregor
von Nyssa, Mtinchen, 1970.
174
l. Biblijska mjesta
A. STARI ZAVJET
Post 1,26 20
1,27 104.133
1,28 110
1,29-30
110
2,7
36.37.61.108
2,9 .515
3,1
61
3,13 41
3,1'5 41.61
3,21 35.113
3,24 54
Izl 3,5 69
Br 15,19-21 51 .
17,16 55
21,4-9
55
Pnz
6.4 12
21,23 55
J 24.2 12
Ps 4,3-4
168
7,12
168
40
22,4 55
30,20
. 129
33,6 22.28.102
51,7
. 52
58,4
52
102,16 168
103,29-30 82
118,65-68 82
145,16
. 168
Job 14,4 52
Izr 8,22 20
Mudr1,13 55
2,23
55
2,24 55.61
10,1 113
Sir 25,24 55
175
Iz 1,16 167
48,8 52
66,24 169
Ez 37;1-14 82
JI 2,13 168
Mih 7;18 168
B. NOVI ZAVJET
Mt 1.16 53
1,16 53
1,23 123
3,11 66
3,16 53
53
6,13 61
28,19 28.165
Mk 1,10 66
1,12 61
2,17 115
10,45 60
14,22 163
Lk 1,35 53
2,7 52
19,8 168
23,39443 54
23,43 54
Iv 1,1 19.93
1,2
2.0
1,3 19.20.27
1,3-4 49
1,5
52.54:
1,9 . 52.6&
1,12
166
1,14 . 38.49
1.18 93
3,3 . 63.166
3,5 .
66
3,6 165
4,24 311
8,41-44 . 61
15,26 26.27
20,28 93
Dj 2,1-13 27
2,36 48
3,21 83
17,29 94
17,30 40
176
Rim 4,25 57.71
6,1-14 71
6,4 65
6,10 158
8,10 158
8,11 57
8,29 53
10,7 54
10,9 54
11,16 50
12,8 92
l Kor 1,18 55
2,9 168
4,15 165
5,6 161
15,24 49
15,36 82
15,38 88
15,42-44 47.57
15,47 157
15,51 88
2 Kor 4,14
57
4,4
49
6,3 47
40
39.51
168
Ef 1,10
102
1,20
57
2,15
65
3,9
102
3,18
56.151
4,6
165
4,24 54
4,9 65
5,14
65
5,26
64
Fil 2,6-11
46
2,7
46.47
2,10 56.87.88.152
Kol 1,15
20.51
1,18 57
1,20 56
2,9 38
2,12
57
3,10 65
l Sol 4,16 82
5,12 92
177
1 '!'lm 3,18
1,4 107
4.5 163
5,17 92
Tit 92
129
85
Heb 1,2 39
2,9 124
2,10 155
6,2 63
5,:1 65
9,14 53
12,2 55
lak UR
6'' ,)
l Pt 1,23 6'' ,)
2,2
3,19 54
4,6 54
l Iv 5,20 93
otk 2,11 fH
12,9 61
20,14 61
20,2 61
178
2. K a z a 1 o .i rn e n a
A DREVNA IMENA
Aecije
Ambrozij12
Anieet
Apoliina>r
Arije
kristcxtel
Asterlije
Augtustin

Atenagorra
Bar"Sanufij e
BaiZilid
Bazi lije
Didi m
Foe ije
Gabarus
Zi ga bena
Cezarejskt
Gracijan, car
Garman Carigradsk:i
Grgur Cudo:tvorac .
Grgur Na?ij ans:ki .
Hipolit
Antiohijski
Ivan
Ivan Filo:ponos
Ivan Zlatousti
Julijan, car
Just Ln
Kal&st, papa
Klement Aleksandrijs:ki
Klement Rimski
Konsrt.mtin
Leonoije Bizantski
1\!l:aks.:im Tspovjoclalac
1\'ff.\)ni
27
n
15
45
26
ll, :lfi
7
7 17. 67. 60
lL 27. 54
2.L 25
39
14
!1. 27. 67
38. 55
46
7. 27
27
40
14
16
17
9.10
27
9. 89
89
l?
89
10
tJ'. 61, 67
li. 16. 21. 25
24
25. 40
!O. 77
81
7
13 17
20. 21. 24. 52
Hi
14. 54
24
67
JO
9. 10. 89
17
179
Marcel Ancirrski
M ardon
Metodije Olimpski
Nestorije .
Nicefor Ka.list
Noe t
Novacijan
Origen
Porrfilrije
Platon . .
Severij e Antiohiij ski
Taoijan
Teodioret
Teofil AntdohijSik:i
Teodor Studiita
Tertulijan
Teodozije, ea:r
Valentiin, car
Valenti,n,
R NOVIJI AUTORI
180
M. Alexand:re
E. Amann
C. Andrersen
A. H . Armstrong
X. Le Bachelet
D. L. Balas .
H. U. nov Balthasar
J. Barbel
O. Bardenhewer
G. Bat'dY
G. BBir'eille
J. Betz
S. de Boer
J. R. Bouchet
,L P. Bums
M. Canevet
F. Cayre
C. Colpe
Y. CoUirtcmne
I. H. Dalmais
:r. Danrl.e1ou
J. Galth
J. Galot
P. Galtier
27
15
11. 81
43
89
16
22
10. 14. 16. 22. 26. 81.
83-84. 89. 40. 52. 60
13 38
JO. 36. 52
89
2L 25
lO
21
89
16. 22. 25
17
17
14
3()
15. 21. 22. 25
61
30
17
36. 83. 107
30. 36. 50. 51. 5f:l. 77. 83
9. 14. 15. 16. 17. 18. 28
30. 35. 36. 3l:L 47. 50. 53.
54. 61. 62. 77 71L 80. 83.
9Z. 93. 94. 164
g
14. 16. 1!!, 21. 25. 26
25
77
BO. 83
9. 36. 39. 47. 49. 50. 52. 80. 102
35
36. 78. 80. 169
9
18
16
77
9. 18. 28. 30. 35. 36. 39. 41. 47. 50.
52. 53. 56. 62. 69. 77. 83. 87. 93.
94.
13. 18.30.80. 83
36. 49. 50. 61
28
R CHllet
P. Godet
A. Grillmeier
3. Gross
E. R. Hardy,
R. M. Hilbner
W. ,Jaeger
H. Jedin
J. P. Jossua
J. N. D. Kelly
G. Kretschmar
J. Lebon
.T. Lebourher
R. Ley,<;
J. ba em
A. Luneau
.1. ,J. Lynch
M. 1VI.andac
L. Meridie:r
E. Mii.hlernberg
J. Quasten
B. Salmona
B. SchuLtze .
L. Scheffczyk
J. H. Strawely
Schultze
J.
J. Tixe:ront
A. Tuck
H. E. W. Turr.er
e" V:agagg;tni
L,
,T. Vl:teau
W. VOlker
J_ H. W a:sl2link
F. Zemp
3.
18, 30. 83
24
53
9. :15. 36. 50. 62. 77. 83
9
36. 49. 50. 56. 52. 77. 78. 33
28
16
3.6. 49
2L 22. 24. 25. 26. 27
14
36
47. 53
28
47
36. 39. 5.3. 80. 83
47
lL 17. 19. 22. 27. 43. 46. 42. 33. 30.
62. 63. 64. 71
a. 11. 35. 61. 62. n so. 83. 92. 107
14.30
9
80. 83
28
30
11
9. 49
14. 15. 21. 24. 25
21. 22, 24. 25. 26
9
61
Jo
1a
13
9. l5. 313. 53. 49 54. 56. 62. 77. Hl4
14
as. 36. 50. 51. 56. 78. a:l
ai6n 88
a;nyp6sta1:o,s
bapttsma
haptiz6
dyo prosop.a
en ousfa
88
93
21. 22
21
48
23
6:1.
63
63
25
23
181
enypostatos 23
ka tekMa 9
ka:tekhesis
!)
21
64
23
92
23
29
.77
metaporieo 7'7
methis'temi 77
oikia 102
oikonomia 102
ou:siodo,s
23
pr&;
46
pro s tl 23
prosopon 25, 29. 44
tou Theo u 23
tOtlS PI"Dd;s<tamenorus 92
tols
92
94
theoria
theoretik6s
theologia Hl2
sympoo.ia 87
182
PREDGOVOR
UVOD
PRVO POGLAVLJE: VELIKA KATEHEZA
DRUGO POGLAVLJE: RAZNI TEOLOKI SUSTAVI
l. idovstvo
2. PoganSiki svijet
:3. zablude
Baziliidijevci
Valenthrovci .
Ma:rci:cmizam .
Sabelijevstvo .
Anome:izam
4. Manihaizam .
POGLAVLJE: BOJE OTAJSTVO
Boja
Ivanov nauk
Apologeti i !raniji teoloZJi .
Grgurovo izlaganje
Duh Sveti
Grgurovi pr,eU!Ocl.nici
Grgurova pneumatologija
Sveto Trojstvo
CETVRTO POGLAVLJ.E: STVARANJE
PETO POGLAVLJE: ANTROPOLOSKA RAZMISL"JANSA
uvidi .
Jednost ljucls:k1e naravi
ESTO POGLAVLJE: PITANJE
Prigovori p.rot.iv Utjelovljenja
Utjelov jenja .
Grijeh Utjelovljenje
Pozitivno .izlaganje
1. Potpunost obiju naravi .
2. Kri.stoloko sjedinjenJe
a. Posljec!Jce
SEDMO POGLAVLJE: OTKUPLJENJE
l. Spasovno Utjelovljenja
2. SoteriologijH. Gospodinova zem!llijskog ivota
3. Isusova smrt .
8
9
12
12
13
14
14
14
15
If)
16
71
Hl
19
19
20
22
24
24
28
28
30
&'3
33
36
38
38
39
41
42
42
45
47
49
49
52
53
4. SimboliJka Kiria .
5.
6. Teooij<a >>daviova prava
OSMO POGLAVLJE: KRSNO OTAJSTVO
Krsno nazivlje
1. Klrst
2.
3. Kupelj
4. Voda
5.
6. Obnovl1jenje .
7. Duhiovni preporod
Krsni obr.ed1i
Katekumenat
Krtavaju se odrasli
K'rsni
Vrelo krsnih
DEVETO POGLAVLJE: EUHARISTIJA
Primjedbe 'IlJa euhari!Stiju
Nunost euharistije .
Vl'ltjednost euh&ll'liistije
Izvor euharrustijslrog djelovanja
euhaa:'ltstije
DESETO POGLAVLJE: ESHATOLOGIJA
napomene
Tjelesno .
uspostava svega u dobro
l. Siroka pr!imjenj,enost apOikatastaza .
2. polamita
3. A,pOikatastaza svekloLilko
4. Apokartlastaza svih duhovn:ih
5. Svemimka apokatastaza
6. S1dikle za apokamastazu
Osnovd apokatastaze .
Grgurovo
Prepirka
PRIJEVOD
BI:EILIOGRAFIJA
55
56
58
62
63
63
63
64
64
65
65
66
66
66
67
68
70
73
73
74
74
75
76
78
78
80
83
83
83
84
85
86
86
87
88
89
91
171