Biblioteka SVJETLOST Nakladnik TELEdisk d.o.

o Za nakladnika Davor Imenjak Urednik biblioteke Darko Imenjak Naslov izvornika: The Nag Hammadi Library in English

Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrt

PRVO HRVATSKO IZDANJE

KNJINICA NAG HAMMADI

EVANELJE PO TOMI, OSTALA GNOSTIK EVANELJA I SPISI PRONAENI KOD NAG HAMMADIJA

Sadraj
UVOD TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA EVANELJE ISTINE RASPRAVA O USKRSNUU EVANELJE PO TOMI EVANELJE PO FILIPU O PODRIJETLU SVIJETA (PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU GROM: SAVRENI UM DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA OTKRIVENJE PO PETRU PETROVA POSLANICA FILIPU ALOGEN EVANELJE PO MARIJI

Napomena izdavaa Godine 1945. u piljama Gornjeg Egipta pronaeni su spisi danas poznati kao "Knjinica Nag Hammadi". Iako su odmah izazvali veliku panju strune javnosti, do prvih prijevoda s koptskog jezika na kojem su napisani pronaeni izvornici, prolo je niz godina. Prof. Hans Jonas, ugledni autoritet za gnosticizam, ovako je 1962. godine opisao razlog: "Za razliku od Svitaka s Mrtvog mora, otkrivenih tih godina, gnostiki nalaz iz Nag Hammadija je od poetka pratilo, a to traje do dana dananjeg, uporno prokletstvo politikih prepreka, prepirke i iznad svega, akademska ljubomora i borba "tko e prije" (ovaj posljednji faktor je ve prerastao u istinski cronique scandaleuse suvremenog akademskog svijeta)." U filmskom zapletu koji se stvorio oko otkria spisa, ispreplitale su se sudbine arapskih seljaka osvetnika, krijumara starinama na svjetskim crnim burzama, sitnih i krupnih kriminalaca, sa sudbinama uglednih akademika, sveenika i politiara. U meuvremenu, u prvih trideset godina od dana otkria, kako je precizno zapisano u

Nag Hammadi Bibliografiji profesora D. M. Scholera, o tajanstvenim spisima je napisano skoro 4.000 knjiga, edicija, lanaka i prikaza objavljenih irom svijeta. Prvu pravu priliku da se svjetskoj javnosti konano prikae izvorno i cjelovito duhovno blago iz Nag Hammadija izborio je prof. James. M. Robinson. On je, uz pomo autoriteta UNESCO-a, okupio meunarodni tim strunjaka za gnosticizam i osigurao uvjete za prijevod svih pronaenih spisa. Rezultat njihovog dugogodinjeg rada konano je objavljen 1977. godine pod naslovom "The Nag Hammadi Library in English". A ova knjiga posluila je kao izvornik za prvo hrvatsko izdanje koje je pred vama. Stoga zahvaljujemo profesoru Robinsonu na doputenju da koristimo engleski prijevod njegove Meunarodne komisije za Nag Hammadi Kodekse, te kompetentne uvode i osvrte koji prate svaki prevedeni spis. Ovi osvrti svojevrsna su struna revizija povijesti gnosticizma i predstavljaju dodatnu vrijednost "Knjinice Nag Hammadi". Nae, hrvatsko izdanje nije cjelovito u odnosu na zbirku profesora Robinsona i njegove komisije. Izbor od 14 spisa koji smo nainili nema poseban razlog, ve je plod nae elje da to vjernije prenesemo raznolikost knjievnog anra izvornih tekstova (evanelja, otkrivenja, poslanice, rasprave...). Prvi korak je napravljen. Gnostiki izazov spisa iz Nag Hammadija objavljen je konano i na hrvatskom jeziku.

Uvod JAMES M. ROBINSON 1. Smisao tekstova Knjinica Nag Hammadi je zbirka religioznih tekstova koji se meusobno veoma razlikuju po autorstvu, mjestu i vremenu nastanka. Razlike postoje ak i u gleditima, do te mjere da se ne moe smatrati da su potekli od jedne skupine ili pokreta. Pa ipak, taj je raznoliki korpus morao sadravati neka zajednika obiljeja koja su skupljae tekstova potaknula da odaberu upravo ta djela i saberu ih u ovu zbirku. Tvorci zbirke nedvojbeno su pridonijeli tom jedinstvu, pronalazei u tekstovima skrivena znaenja koja nisu uvijek postojala u izvornih pisaca. Konano, jedan od tekstova, Evanelje po Tomi, zapoinje rijeima upuenima mudrome: "Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."

Tekstovi se, stoga, mogu dvojako tumaiti: kao stvarne poruke izvornih pisaca i kao skrivene poruke proizale iz kasnijih tumaenja. Osnovna obiljeja zbirke su otuenje od ovjeanstva u cjelini, uzdizanje idealnoga poretka koji posve nadilazi ivot u smislu u kojemu ga poznajemo, te nain ivota koji se korijenito suprotstavlja uobiajenoj praksi. Taj nain ivota ukljuuje odricanje od svih dobara za kojima ljudi obino ude, te udnju za konanim osloboenjem. To nije agresivna revolucija, nego povlaenje iz zagaenja koje onemoguuje jasno vienje. Kao takva, ova zbirka ima mnogo slinosti s prvobitnim kranstvom, istonjakom religijom i "mudrim mukarcima" (i enama) svih vremena, kao i s njihovim svjetovnim ekvivalentima dananjice, poput radikalnih pokreta koji su se iznjedrili ezdesetih godina 20. stoljea. Odbacivanje dobara potroakoga drutva, povlaenje u zajednice istomiljenika, daleko od guve i uurbanosti velikih gradova, nesudjelovanje u politikim procesima, usvajanje znanja o neminovnoj propasti suvremene kulture i idealnoj, radikalnoj alternativi koja je poznata samo odabranima - sve je to, odjeveno u suvremeno ruho, stvarni izazov ukorijenjen u izvorima poput knjinice Nag Hammadi. Ma koliko zadivljujui i izazovni, ti su izvori esto zbunjujui, te predstavljaju smetnju ne samo za pojedinca koji nije upoznat s njihovom porukom, nego i za boljega poznavatelja koji eli slijediti traak svjetlosti koji se u njoj nazire. Jer, smisao knjinice Nag Hammadi oskrvnuo je i fragmentirao povijesni tijek, i u takvom je obliku konano ugledala svjetlost dana. Potrebni su mnogi temeljiti zahvati kako bi se taj smisao mogao posve razotkriti. Religiozne i filozofske predaje i mitologija drevnoga svijeta bilo je sve to je stajalo na raspolaganju kako bi se izrazilo u sutini netradicionalno gledite. Doista, to je gledite bilo suvie radikalno da bi zaivjelo unutar organiziranih religija ili filozofskih kola toga doba, stoga nije bilo za oekivati da e obrazovne ustanove tih kultura razviti i objasniti njegove implikacije. Gnostike su se kole iznjedrile unutar kranstva i neoplatonizma, koji su ih poslije odbacili kao gnostiku "herezu". Tako su smisleni i rjeiti mitovi i filozofske formulacije toga radikalnog gledita postale zbrkane predaje koje su dodatno razvodnili kasniji pisci ije verzije predstavljaju veinu sauvanoga materijala, iako u knjinici Nag Hammadi postoji nekoliko "klasinih" djela. Tekstove su s grkoga na koptski nerijetko prevodili pojedinci koji nisu uvijek uspijevali shvatiti dubinu i sveobuhvatnost poruke. Prevoditelj Platonove Republike oito nije shvatio tekst, iako ga je smatrao vrijednim prijevoda i redakture. Na sreu, vei je broj tekstova dobro preveden, te se ondje gdje postoje dvije verzije prijevoda vide razlike izmeu boljeg i loijeg prijevoda, to upuuje na dvojbenu kvalitetu prijevoda koji postoje u jednoj verziji. Iste su dvojbe prisutne i u pogledu prijenosa tekstova koje su, iz narataja u narataj, prepisivali mnogi pojedinci, na temelju iskvarenih grkih, a potom i

koptskih prijepisa. Teko je procijeniti broj nehotiminih pogreaka, budui da toan prijepis ne postoji. Kao u sluaju Biblije, ne postoje verzije istoga teksta koje jedna drugu dopunjuju i ispravljaju. Pogreka se moe ispraviti samo kada se kao takva prepozna u jednom prijepisu kojim raspolaemo. Uz to, taj zadatak znatno oteava injenica da se knjige nalaze u stanju raspada koji je nedvojbeno zapoeo prije 400. god. po Kr., kada su zakopane. Dok su se nalazile pod zemljom, to se stanje jo pogoralo, te je, naalost, nastavljeno i u razdoblju izmeu njihova otkria 1945. i konane pohrane, otprilike trideset godina poslije. U sluajevima gdje nedostaje samo nekoliko slova, praznine se mogu na odgovarajui nain popuniti, no vee praznine jednostavno moraju ostati praznine. itatelj se ne bi smio zavesti tvrdnjama kako smisao tih tekstova nije vrijedan ozbiljnoga razmatranja. Naprotiv, razumijevanje postojanja, odgovor na ljudsku dilemu i odnos spram drutva, pitanja su ija je vrijednost neprijeporna, i o njima bi morao razmisliti svatko tko se ikada upustio u slina propitkivanja. Temeljna gledita tih tekstova bila su poznata iskljuivo posredstvom lovaca na heretike, koji su ih esto navodili samo da bi ih obezvrijedili ili izvrgnuli ruglu. Stoga je objavljivanje knjinice Nag Hammadi posve neoekivano otvorilo pristup gnostikom nauku u obliku u kojemu su ga predstavili sami gnostici i pruilo nove korijene za neukorijenjene. Skupljai ove knjinice bili su krani, a mnoge su tekstove izvorno sastavili kranski pisci. To i ne iznenauje, budui da je prvobitno kranstvo i samo bilo radikalan pokret. Isus je pozvao na korijenito preispitivanje vrijednosti, zagovarajui kraj svijeta kakvog poznajemo i njegovu zamjenu posve novim, utopijskim ivotom u kojemu bi idealno imalo biti stvarno. Njegovo je stajalite bilo posve opreno onome koje su zastupali vjerski dostojanstvenici toga doba ... nije im trebalo dugo da ga uklone. Pa ipak, Isusovi su sljedbenici nastavili njegovim putom, smatrajui ga personifikacijom konanoga cilja. Meutim, u tom je krugu bilo onih koji su zagovarali neto konvencionalniji nain ivota, postupno uspostavljajui organizaciju iji je cilj bilo odravanje reda, kontinuiteta, hijerarhije i stabilnosti. To je znailo i odravanje postojeega stanja, a zauzetost odravanjem postojeega stanja znaila je odmicanje od onoga vrhunskoga cilja. Oni koji su slijedili radikalan san, smatrani su nelojalnima, te su kao takvi predstavljali prijetnju za organizaciju. Kako se protjekom vremena kulturna situacija mijenjala, tako se mijenjao i jezik kojim se izraavala ta radikalna transcendencija. Svijet misli iz kojega su potekli Isus i njegovi sljedbenici bio je jednostavan, poboan svijet idovske sinagoge, po svojoj terminologiji usredotoen na obred Ivana Krstitelja koji simbolizira prelazak iz staroga poretka u novi, idealan svijet ija se dramatina uspostava imala ubrzo dogoditi. Po takvoj logici, sustav zla koji prevladava nije prirodni sustav stvari. U naelu, iako ne u praksi, svijet je dobar. Zlo koje je obiljeilo povijest je bolest strana svijetu kao takvome. No, za neke je pogled na ivot bio sve mraniji; samo podrijetlo svijeta pripisivalo se stranoj pogreci, a zlo je steklo status vrhovnoga vladara, a ne uzurpatora. Jedina je nada, stoga, leala u bijegu. Jer, ljudi, ili barem neki ljudi, u

svojoj sutini nisu proizvodi toga apsurdnoga sustava, nego po svojoj prirodi pripadaju neemu mnogo uzvienijem. Oni su pali u zamku, pokuavajui pronai zadovoljstvo u nemoguemu svijetu, daleko od svoga istinskoga korijena. Za neke je usredotoenost na unutarnji ivot, neometan vanjskim imbenicima, postao jedini nain postizanja mira i jedinstva sa Sveukupnou, koja je sudbina ovjekove boanske iskre. Kranski se gnosticizam tako iznjedrio kao reafirmacija, iako u neto drukijem obliku, izvorne transcendencije koja je bila kljuna za prvobitno kranstvo. Takvi su gnostiki krani smatrali da slijede izvorni smisao koji je krane inio kranima. No, s obzirom na promjenu okolnosti, taj je "drukiji oblik" ukljuivao i odreena skretanja, stoga su drugi krani gnosticizam smatrali izdajom izvornih kranskih postavki. Tako nisu mislili samo oni koji su zagovarali status quo, nego i oni koji su pristajali uz radikalnu promjenu i uzvienu nadu. Udaljavanje od izvornoga jezika moglo se iskoristiti za ujedinjenje svih oprenosti unutar crkve, stoga je crkva iskljuila gnostike iz svojih redova, smatrajui ih hereticima. U Novom zavjetu spominju se dva takva gnostika krana koji su poetkom 2. stoljea bili optueni za isto skretanje od izvornih naela (2 Tim 2:16-18): A svjetovne i uplje govore izbjegavaj, jer e oni koji se njima bave tonuti u sve veu bezbonost, a njihova e rije izjedati sve oko sebe kao rak-rana. Ovima pripadaju Himenej i Filet. Oni su odlutali od istine tvrdei da je uskrsnue ve bilo, i time u nekima rue vjeru. Takvo gledite, naime da se kransko uskrsnue ve dogodilo kao duhovna stvarnost, zastupaju Rasprava o uskrsnuu, Egzegeza o dui te Evanelje po Filipu iz knjinice Nag Hammadi! No, knjinica Nag Hammadi takoer dokumentira injenicu da je odbacivanje bilo uzajamno. ini se da su krani koji su se ondje opisivali kao "heretici" bili vie nalik onima koji se obino smatraju "ortodoksnima". Otkrivenje po Petru iznosi da je Isus kritizirao glavnu struju kranstva: Oni e slaviti ime mrtvoga ovjeka, mislei da e postati istima. No, oskrvnut e se i pasti u ime pogreke i u ruke zlog, lukavog ovjeka, te e prihvatiti viestruku dogmu i vladavinu hereze. Jer, neki e od njih oskvrnuti istinu i objaviti nauk zla. Govorit e zlo jedni protiv drugih ... No, mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su pogreke, svoju e pogreku i svoj zakon okrenuti protiv mojih istih misli, mislei da dobro i zlo potjeu iz jednoga (izvora). Oni trguju mojom rjeju ... Bit e i

onih koji su izvan naega broja i koji se nazivaju biskupima i akonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni se klanjaju voama. Ti su ljudi suha korita. Kada je Rimsko Carstvo prihvatilo kranstvo u neto konvencionalnijem obliku, izgledi za opstanak gnostikoga kranstva, onakvoga kakvim ga predstavlja knjinica Nag Hammadi, znatno su se pogorali. Ciparski biskup Epifan, ije je kljuno djelo bilo "lijek" za sve bolesti hereze, opisuje svoj susret s gnosticizmom u Egiptu, otprilike u doba nastajanja zbirke Nag Hammadi: I sam sam naiao na tu sljedbu, ljubljeni, te sam ove stvari uo osobno, iz usta gnostika. Te zabludjele ene nisu mi samo razotkrile svoj nauk, nego su me u svojoj besramnoj smjelosti pokuale zavesti ... No, milostivi me Bog spasio njihove zloe, stoga - proitavi njihove knjige, shvativi njihove prave nakane i ne dajui se time zavesti - pobjegao sam ne zagrizavi mamac, te sam smjesta o svemu izvijestio tamonje biskupe i pronaao one koji su se skrivali u crkvi. Njih otprilike osamdesetoro potom je protjerano iz grada konano oienog od toga korova. Gnosticizam je bio iskorijenjen iz kranstva, izuzmemo li pojavu nekoliko podzemnih gnostikih struja i sline afinitete prisutne u srednjovjekovnom misticizmu, kao i povremene krotke odjeke u knjievnosti, primjerice, u engleskom romantizmu: Nae je roenje tek san i zaborav: Dua koja se s nama budi, Zvijezda naega ivota, Negdje drugdje zalazi I dolazi izdaleka. Svijet je u nama suvie prisutan: prije i poslije, Dobivanjem i troenjem, propadaju nae moi. Gnosticizam se uspio proiriti i izvan granica kranskoga svijeta Rimskoga Carstva. On je jo uvijek prisutan na nemirnim podrujima Iraka i Irana, u obliku male sekte zvane mandejci, to prevedeno znai "znalci", odnosno, "gnostici". To isto povlaenje u unutarnji svijet koje je preuzelo oblik kranskoga gnosticima nije bilo ogranieno samo na razdoblje ranoga kranstva. Oblici gnosticizma bili su prisutni i izvan kranstva. Povjesniari religije jo uvijek raspravljaju o tome treba li se gnosticizam shvatiti kao pokret unutar kranstva ili kao mnogo iri i neovisan pokret, koji je kranstvu ak prethodio. Na temelju knjinice Nag Hammadi, to

pitanje moe biti rijeeno u korist shvaanja da je gnosticizam mnogo ira pojava od kranskoga gnosticizma kakvoga predstavljaju hereziolozi. Prvo pitanje s kojime se valja pozabaviti jest ono idovskoga gnosticizma. ini se da je miljenje hereziologa prema kojemu neke kranske hereze potjeu iz idovskih sljedbi povijesno utemeljeno. Konano, i samo se kranstvo iznjedrilo iz judaizma, te je posve prirodno odraavalo razliite struje judaizma toga doba. Prvobitno kranstvo nije bilo posve neokaljan pokret. idovsko kranstvo prvoga narataja, koje se razvilo u Galileji i iz kojega potjeu izreke sadrane u evaneljima po Mateju i Luki, i sam je Pavao, kao i helenisti, mogao smatrati heretikim. Pavao je oito odbacivao kranske "judaizere" kao heretike. U drugoj polovici 1. stoljea sve su razliite struje idovskoga kranstva bile iskljuene iz judaizma, kada se "normativni" judaizam iznjedrio kao odgovor na prijetnju idovskom identitetu, poslije pada Jeruzalema, 70. godine. Neki gnostiki spisi iz knjinice Nag Hammadi ne odraavaju kransku predaju, nego se temelje na Starom zavjetu, koji je, naravno, bio i idovska Biblija. No, sama ideja o idovskom gnosticizmu ponekad se odbacuje kao pojmovno protuslovlje. Kako su idovi mogli svoga Boga smatrati silom koji je u svojoj zaslijepljenosti i neznanju stvorio svijet, Bogom koji nije znao za skrivenoga dobroga Boga iznad sebe? Budui da krani tuju istoga Boga kao i idovi, taj se argument mogao iskoristiti protiv same ideje kranskoga gnosticizma. No, budui da su ranokranski lovci na heretike gnostike smatrali kranima, iako heretikim, koncepcija kranskoga gnosticizma bila je vrsto utemeljena. Po drugoj analogiji, imun Mag, jedan od najranijih poznatih gnostika, bio je iz Samarije, iako su Samarijanci na svoj nain tovali istoga Boga kao i idovi i krani. Ovdje je razvidna koncepcija idovskoga gnosticizma, iako je sporna utemeljenost izraza idovski, kranski ili samarijanski. Naravno, nisu nam poznati gnostici koji su svoj nauk temeljili na idovskim ili starozavjetnim predajama, dostupni su nam samo tekstovi koji sadre te predaje, stoga bismo mogli rei kako, govorei o idovskom gnosticizmu, ustvari govorimo o idovskim predajama bez vidljivog kranskoga tkiva. Daljnja identifikacija nositelja tih tradicija nije nam mogua. Otkrie svitaka s Mrtvoga mora ve je skrenulo pozornost na pluralizam teolokih orijentacija judaizma prvoga stoljea koji je ukljuivao brojne meusobno razliite skupine ili sljedbe. Prije otkria svitaka s Mrtvoga mora, eseni su, poput gnostika prije otkria knjinice Nag Hammadi, bili smatrani pokretom koji se, zbog nedostataku opsenijih podataka, nije mogao ozbiljnije prouavati. Sada nam je poznato kako su eseni bili idovska sljedba koja se odvojila od slubenoga judaizma jeruzalemskoga hrama i povukla se u pustinju pokraj Wadi Qumrana. Svoju su situaciju tumaili antitezom svjetlosti i tame, istine i lai, dualizmom koji svoje podrijetlo ima u perzijskom dualizmu, da bi se potom pribliio gnosticizmu. Povijest gnosticizma, kako je dokumentira knjinica Nag Hammadi, nastavlja se ondje gdje zavrava povijest esena, kako je dokumentiraju svici s Mrtvoga mora. Kasnije mistine idovske predaje, osobito one koje je prikupio Gershom Scholem, pokazale

su da su, unato svojoj tobonjoj nekonzistentnosti, gnostike struje nastavile ivjeti u tajnosti, u kontekstu normativnoga judaizma. Knjinica Nag Hammadi otkriva da su neka djela za koja se prije smatralo da su karakteristina za kranski gnosticizam izvorno nekranska, iako je idovski element u njima nedvojben. Irenej predstavlja Barbela kao vodei mitoloki lik kranske gnostike skupine poznate kao "Barbelovi gnostici". Tri Setove stele je gnostiki tekst koji ne sadri kranske elemente, ali ipak dodjeljuje Barbelu istaknutu ulogu. Hipolit navodi "Setovu parafrazu" kao kranski gnostiki tekst. No, veoma slian tekst iz knjinice Nag Hammadi, emova parafraza, ne sadri kranski element. Razumljivo je da su kranski hereziolozi bili zaokupljeni prvenstveno poricanjem kranskoga oblika gnostikih tekstova i pokreta. Ali, to se ne smije uzeti kao indikacija da je kranski oblik izvoran, jer sama knjinica Nag Hammadi govori protiv takvoga uvjerenja. Jo jedan primjer, iako ne nuno gnostiki, je mit o roenju, sadran u Otkrivenju 12, koji komentatori unato svojim najboljim naporima nisu uspjeli povezati ni sa jednom pripovijeu o Isusovu roenju. No, Otkrivenje po Adamu sadri niz nekranskih pripovijesti o dolasku spasitelja koje su veoma sline onima iz Otkrivenja 12, dijelei tako mitoloku pozadinu koja nije kranska. Upravo Setovi tekstovi iz knjinice Nag Hammadi svjedoe o nekranskom gnosticizmu koji do otkria knjinice nije bio tako jasno dokumentiran. Taj korpus tekstova predstavlja prijelaz iz nekranskoga u kranski gnosticizam, te, prema rijeima jednoga strunjaka: "Veina zapisa iz nae skupine tekstova uope ne sadri kranske elemente (Tri Setove stele, Alogen, Marsan, Misao Noreje); drugi sadre tek natruhe kranskih motiva (Zostrijan, Otkrivenje po Adamu) ili su samo naizgled kranski (Trimorfna Protenoja, Evanelje po Egipanima); samo se nekoliko tekstova (Hipostaza arhonata, Melkisedek, Apokrifno evanelje po Ivanu) pribliava onome to nazivamo kranskom gnozom." Podrijetlo Setovih tekstova i u njima sadrane mitologije ne moemo traiti u kranskoj predaji. Jer, kranski je element toliko stran osnovnom korpusu da navodi na zakljuak kako ga je kranski urednik, prevoditelj ili pisar dodao izvornom nekranskom tekstu, koji u svom istom obliku vie ne postoji. Primjerice, Trimorfna Protenoja, koja je pretrpjela sekundarnu kristijanizaciju, ukorijenjena je u istoj idovskoj mudrosti kao i Prolog Evanelja po Ivanu. Ona je takoer dio toga kranskoga trenda koji je "Svetu Knjigu Velikog Nevidljivog Duha" preimenovao u "Evanelje po Egipanima". Moemo, stoga, zakljuiti kako i unato injenici da su krani prihvaali Setov korpus (kao i druge nekranske tekstove, poput, primjerice, Staroga zavjeta), on potjee iz nekranskog "idovskog" gnosticizma.

Knjinica Nag Hammadi predstavlja nam i jedan primjer samoga procesa kristijanizacije. Nekranska filozofska rasprava Blagoslovljeni Eugnost arbitrarno je podijeljena na govore, koji su potom stavljeni u Isusova usta, kao odgovori na pitanja (koja se ponekad ne slau s odgovorima) koja mu upuuju uenici tijekom njegova ukazanja poslije uskrsnua. Posljedica toga je odvojena rasprava nazvana Sofija Isusa Krista. Oba oblika teksta pojavljuju se jedan uz drugi u Kodeksu III. Neki tekstovi iz Nag Hammadija, kao i predaje o Setu, pokazuju jasnu filozofsku i neoplatonistiku orijentaciju. Plotin, vodei neoplatonist iz 3. stoljea, o gnosticima u svojoj koli rekao je sljedee: "Imamo obzira prema nekim naim prijateljima koji su tu misao usvojili prije nego to su nam postali prijatelji, i nastavljaju tako misliti, iako ne znam kako u tome uspijevaju." No, kola se okrenula protiv gnosticizma, kao to pokazuju Plotinove polemike. Njegov uenik Porfirije u svome ivotu Plotinovu izvjeuje: U njegovo je doba bilo mnogo krana i drugih pripadnika sljedbi, koji su napustili staru filozofiju, ... koji ... su nauavali o otkrivenjima Zaratustre i Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa i drugih slinih ljudi, obmanjujui sebe i druge, govorei da Platon nije proniknuo u dubinu inteligibilne stvarnosti. Plotin je njihova gledita esto napadao u svojim predavanjima, te je napisao raspravu koju je nazvao "Protiv gnostika"; ostavio ju je nama kako bismo prosudili o onome to je napisao. Amelije je protiv Zostrijanove knjige napisao ak etrdeset knjiga. inteligibilan nadosjetan; pojmovan, razumljiv; koji se moe samo razumom shvatiti (a ne moe se osjetiti) Knjinica Nag Hammadi sadri rasprave naslovljene Zostrijan i Alogen, moda upravo one koje su napadali Amelije i drugi neoplatonisti. Tekstovi iz Nag Hammadija poput Trimorfne Protenoje i Marsana veoma su im slini po filozofskoj orijentaciji. Plotinov napad na gnostike "magine zazive" upuene "viim silama" moda je bio usmjeren na himne poput Tri Setove stele. Stoga je knjinica Nag Hammadi dala veoma znaajan doprinos ne samo povijesti religije, nego i povijesti filozofije. Knjinica Nag Hammadi ukljuuje i materijal utemeljen na predajama koje ne pripadaju judeo-kranskom naslijeu. Postoje, primjerice, hermetiki tekstovi koji se temelje na egipatskoj predaji. To su obino inicijacijski dijalozi izmeu boanstva Hermesa Trismegistosa i njegova sina Tata. Upravo je takav i hermetiki tekst naslovljen Rasprava o Osmom i Devetom, sadran u korpusu iz Nag Hammadija, koji je do otkria knjinice bio nepoznat. Iako se moe raspravljati o tome jesu li brojni tekstovi iz knjinice doista gnostiki ili nisu, ovisno o tome koju definiciju gnosticizma ili tumaenje pojedinog djela prihvaamo, neki tekstovi, poput Sekstovih izreka, posve oito nisu gnostiki. No, jednako kao to je gnostiko

tumaenje Biblije postalo mogue, tako se moe pretpostaviti da i te moralistike maksime slijede gnostiku orijentaciju. Budui da je, po svemu sudei, knjinica Nag Hammadi sastavljena kao kransko-gnostiki korpus, teko je zamisliti da su neke tekstove, osobito hermetike, napisali ljudi koji su sebe smatrali kranima. Jedan se tekst ak poziva na zoroastersko naslijee, navodei kako je njegov tvorac Zaratustrin djed (ili, moda, ujak) Zostrijan, te se u kriptogramu spominje i Zaratustra. Pa ipak, gnostici su bili ekumenski i sinkretistiki nastrojeni prema religioznim predajama u mnogo veoj mjeri od ortodoksnih krana, osobito ako su u tim predajama nalazili srodne ideje. Ako su Seta mogli izjednaiti s Isusom, vjerojatno su mogli proizvesti i kristijanizirana tumaenja Hermesova i Zaratustrina nauka. sinkretizam vrsta eklektizma, spajanje raznovrsnih, protuslovnih nazora, nespojivih meu sobom eklektizam nepostojanje jedinstvenosti i dosljednosti u teorijama i uvjerenjima; besprincipijelno spajanje razliitih nespojivih nazora (recimo materijalizam s idealizmom) Gnosticizam je, tako, u svojoj sutini bio tek alternativni oblik kranstva. Bila je to radikalna struja koja je stremila k osloboenju od vladavine zla, struja koja je zastupala unutarnju transcendenciju, uvukavi se u samu sr kranstva, judaizma, neoplatonizma, hermetizma i slinih uenja. Kao nova religija, gnosticizam je bio sinkretistiki, ujedinjujui mnoga religiozna naslijea. No, bila je to i posve odreena ideja, i upravo je ona klju za pronalaenje jedinstva u raznolikostima.

2. Rukopisi Knjinica Nag Hammadi znaajna je i zato to sadri koptske prijevode mnogih izgubljenih grkih djela. Ona takoer osvjetljava i sam proces nastanka koptskih knjiga, iz ega moemo zakljuiti neto o ljudima koji su ih prepisivali, itali i, konano, zakopali. Knjinica Nag Hammadi sastoji se od dvanaest knjiga, uz osam listova koji su naknadno odstranjeni iz trinaeste knjige i umetnuti u korice este knjige. Tih osam listova sadre cjelovit tekst, samostalnu raspravu izvaenu iz zbirke eseja. Zapravo, svaka knjiga, osim desete, sadri zbirku relativno kratkih djela. Stoga se moe govoriti o ukupno pedeset i dvije rasprave. Budui da jedna knjiga obino sadri nekoliko rasprava, mogli bismo zakljuiti da su, poput biblijskih knjiga, bile predodreene za mali format, te da je veliki format upotrijebljen u doba nastanka postojeih prijepisa. To se moe objasniti samim procesom proizvodnje knjiga.

Svitak je bio uobiajen oblik knjige do prvih stoljea kranske ere, kada ga je zamijenio ekonominiji format koji je omoguavao pisanje na obje strane, poput suvremene knjige odvojenih listova. Govorei tehnikim jezikom, knjiga u obliku svitka zvala se "volumen" (od latinske rijei koja znai "kotrljati"). No, knjiga u obliku suvremene knjige je "kodeks", prema latinskoj rijei "codex" koja je oznaavala drvene ploice premazane voskom i povezane poput crtaega bloka, pretee knjige s listovima od papirusa, pergamenta ili papira. Dok su se knjievna djela nastavljala pisati u obliku svitaka, krani (ali ne i idovi) su usvojili ekonominije kodekse. Kodeks je bio praktiniji od svitka, to zna svatko tko je radio s mikrofilmovima. Neprikladnost svitka, koji se morao odmotati svaki put kada bi tko elio nastaviti s itanjem ili potraiti kakav podatak, zbog ega se bre habao, dovela je do njegove zamjene kodeksom, kao to danas postoji trend zamjene role mikrofilma filmom u arcima. U Egiptu se kao materijal za pisanje obino rabio papirus. Stabljika papirusa trokutasta oblika ispunjena je vlaknima ije su se dugake vrpce mogle rezati ili guliti. Te su se vrpce slagale jedna uz drugu, a drugi se sloj polagao na njih, pod pravim kutovima. Tako sloene vrpce potom su se preale, suile i polirale, ime je dobivana fleksibilna, glatka i izdrljiva povrina za pisanje. Dok su takvi papirusi obino bili dugaki dvadesetak centimetara, papirusi iz knjinice Nag Hammadi nerijetko su bili dui od jednoga metra. Budui da je takav proizvod predstavljao tehnoloki kuriozitet toga doba, on upuuje na znaaj koji su knjigama pridavali njihovi tvorci. Nekoliko takvih papirusnih povrina za pisanje polagale su se jedna uz drugu tako da je njihovo preklapanje na mjestima gdje su se lijepile bilo iroko otprilike dva centimetra. Rezultat je bio papirusni svitak dugaak i do tri metra. Listovi ija je irina iznosila izmeu 20 i 40 cm potom bi se rezali, te je na taj nain dobivan blok od 20 do 40 listova koji je, savinut po sredini, tvorio kodeks. injenica da je za proizvodnju jednoga kodeksa bilo potrebno dva do est svitaka objanjava zato je kodeks ponekad sadravao vie od jednoga teksta, uzmemo li u obzir da je svaki tekst izvorno bio predodreen za format svitka. Budui da svaka vrpca papirusa ima vlaknasti uzorak jedinstven poput otiska prsta, fragmentirane knjige iz knjinice Nag Hammadi ponovno su sastavljene na nain da je lociran poloaj vlakana fragmenta ili lista na izvornoj papirusnoj povrini proizvedenoj od papirusnih vrpca. Tako se mogao odrediti njegov poloaj u svitku i, konano, u kodeksu. Koptski muzej u Kairu, gdje se uva knjinica Nag Hammadi, svaku je knjigu oznaio brojem. Ta je numeracija imala odrediti redoslijed njihova objavljivanja, to je odraavalo znaaj koji se pripisivao pojedinom tekstu i stupanj ouvanosti. Iznimku od toga opega pravila predstavlja samo veoma fragmentirana etvrta knjiga kojoj se dodjeljuje osobit znaaj, budui da njezine dvije rasprave

predstavljaju prijepise rasprava sadranih u treoj knjizi. Iako je sustav numeracije knjiga, rasprava, pa ak i stranica varirao tijekom posljednjega desetljea, numeracija koju smo ovdje usvojili je ona Koptskoga muzeja i Pretiska kodeksa iz Nag Hammadija, stoga bi trebala zamijeniti starije numeracije. Od ukupno pedeset est rasprava, njih est predstavljaju prijepise (III, 1; IV, 1 i 2; V, 1; XII, 2; i XIII, 2), te nisu ukljuene u ovu zbirku, budui da je u njoj sadran bolji prijepis. est je drugih rasprava ve postojalo u doba otkria knjinice Nag Hammadi, bilo u grkom izvorniku (VI, 5 i 7, te XII, 1), ili u latinskom (VI, 8) ili koptskom prijevodu (II, 1 i III, 4). Dva koptska prijevoda potjeu iz papirusnoga kodeksa oznaenog BG 8502, koji se danas uva u Berlinu, i koji je u tom pogledu slian knjinici Nag Hammadi. Iz toga su razloga preostale dvije rasprave ukljuene u ovo djelo. Kako bismo dobili toniji uvid u koliinu tekstova sadranih samo u knjinici Nag Hammadi, valja nam oduzeti dvanaest prijepisa unutar ili izvan korpusa Nag Hammadi. Tako se moe govoriti o ukupno etrdeset novootkrivenih tekstova. Tri su teksta iz toga korpusa sauvana samo u fragmentima, jedan na grkom (II, 2) i dva na koptskom (II, 5 i VII, 4), no kao takvi su identificirani tek kada je cjelovit tekst postao dostupan u knjinici Nag Hammadi. Sada kada je dostupna itava knjinica, mogue je identificirati i fragmente drugih tekstova. No ti sauvani dijelovi nisu nam od pretjerano velike koristi. Korpus koji je ogranien na ukupno etrdeset novih tekstova sadri takoer nekoliko fragmentarnih rasprava (VIII, 1; IX, 1, 2 i 3; XI, 1, 2, 3 i 4; i XII, 3). Najsigurnije bi bilo rei da knjinica Nag Hammadi sadri trideset relativno cjelovitih tekstova i deset fragmenata. Iako je knjinica Nag Hammadi koptska, tekstovi su izvorno bili sastavljeni na grkom jeziku. injenica da su bili otkriveni u Gornjem Egiptu moe nas, stoga, zavesti na pogrean trag. Naravno, neki su bili napisani u Egiptu, jer sadre specifine naznake o Egiptu: Asklepije naziva Egipat "slikom neba"; O podrijetlu svijeta poziva se na "vodene hidre u Egiptu" i "dva bika u Egiptu" kao svjedoke; u Rasprava o Osmom i Devetom daje naputke sinu neka "napie ovu knjigu za hram u Diospolisu (Magni pokraj Luksora ili Parvi pokraj Nag Hammadija), hijeroglifskim pismom." Pa ipak, grki su se pisci mogli pronai u svim dijelovima staroga svijeta gdje se govorio grki, u samoj Grkoj (VI, 5), Siriji (II, 2), ili Jordanu (V, 5). Slian je sluaj i s Biblijom i drugim drevnim tekstovima napisanima u raznim krajevima staroga svijeta i sauvanima u "suhome pijesku Egipta". Tako i knjinica Nag Hammadi predstavlja proizvod izvorno grkih knjievnih pothvata anonimnih i meusobno nepovezanih autora ratrkanih diljem istone polovice staroga svijeta, pokrivajui razdoblje od gotovo pet stotina godina (moda i vie, uzmemo li u obzir kratak odlomak iz Platonove Republike, VI, 5). Osim onoga to se moe zakljuiti iz samih knjiga, gotovo nam nita nije poznato o ljudima koji su preveli rasprave na koptski, prepisali ih i zakopali. Egipatsko itateljstvo toga doba uglavnom se sluilo grkim jezikom, stoga je grka knjievnost bila u velikoj mjeri zastupljena. Grad Diospolis Parva, rimska vojna baza s galaanskim postrojbama iz Male Azije, nalazio se nasuprot mjestu gdje je bila zakopana knjinica Nag Hammadi, na suprotnoj obali Nila. U Chenoboskiji, na

desnoj obali Nila, u blizini lokaliteta gdje je otkrivena knjinica, pronaen je natpis koji glasi: "Za [dobru] sreu cara [cezara] Trajana Hadrijana [Augusta]". Grke molitve upuene Zeusu Serapisu koje spominju Antiohiju, otkrivene su u dvjema piljama na litici u blizini mjesta gdje je bila zakopana knjinica. No, grki tekstovi poput Biblije i knjinice Nag Hammadi sve vie su se prevodili na egipatski jezik. Za podruje na kojemu je knjinica bila proizvedena, itana i zakopana, te za priblino isto vremensko razdoblje, tu injenicu ilustrira djelo ivot sv Pahomija. Taj tekst, koji je sauvan u grkoj i koptskoj verziji, pripovijeda o grkom redovniku iz Aleksandrije koji je posjetio Pahomija. Pahomije ga je potom "smjestio u istu prostoriju s jednim starijim bratom koji je govorio grki", dok redovnik nije nauio domai jezik. U meuvremenu je Pahomije "milou Bojom nastojao nauiti grki, kako bi mu mogao pruati utjehu. Pahomije ga je poslije imenovao upraviteljem aleksandrijske i druge strane brae koji su doli za njim." Egipatski jezik pisan grkim pismom (uz nekoliko slova koja su oznaavala zvukove, a koje Grci nisu rabili), naziva se koptski. Knjinica Nag Hammadi pisana je na dva koptska narjeja. ak i meu tekstovima prevedenima na isto narjeje manje razlike upuuju na vei broj prevoditelja, to ne odgovara broju pisara koji su za sobom ostavili do danas sauvane prijepise. Gdje postoji vie prijepisa, oito je da je u proces njihova nastanka bilo ukljueno vie prevoditelja koji su svoje prijevode temeljili na razliitim grkim tekstovima. Proces prevoenja vjerojatno je trajao vie od stotinu godina i na itavom egipatskom podruju. Svaki je kodeks bio uvezan u koni uvez. Dimenzije knjige obino su se urezivale u kou, dok se meka povrina oznaenoga dijela oblagala slojevima rabljenoga papirusa, takozvanom kartonaom, to je nalikovalo tvrdim koricama. Taj je rabljeni papirus sadravao grka i koptska pisma i poslovne dokumente, te imena ljudi i mjesta, kao i datume koji su pomogli u odreivanju vremena i mjesta proizvodnje korica. Nakon oblaganja korica kartonaom, dio uveza potom bi se savijao na vrhu i dnu, na prednjim i zadnjim koricama, te na vanjskom rubu zadnjih korica. Budui da se linija ivotinjske kraljenice obino pruala vodoravno preko korica, dio koe koji se suava prema repu mogao se zadrati u obliku preklopa koji se pruao od vanjskoga ruba prednjih korica. Njemu se dodavala vrpca koja je obuhvaala zatvorenu knjigu. Ta je praksa vjerojatno preuzeta od proizvodaa papirusnih svitaka, koji su rabili sline vrpce kako bi zatitili svitke i drali ih zatvorenima. Vrpca je takoer bila potrebna kako bi se kodeks drao zatvorenim. Svaka knjiga iz knjinice Nag Hammadi ima jedan blok listova savijen na sredini, to je inilo povrinu za pisanje (iako je u Kodeksu I glavni blok zamijenjen dvama manjim blokovima). Takvi bi se veliki blokovi odvojili od vanjskoga ruba da nisu bili vrsto povezani. Krae vrpce na vrhu i dnu prednjih i zadnjih korica vezale bi se kako bi kodeks bio jo vre zatvoren.

Dva pronaena uveza (IV i VIII) nemaju preklop na vanjskom rubu prednjih korica, iako imaju uobiajene vrpce. Trei, slian uvez (V) ima preklop na vanjskom rubu prednjih korica. Te su tri knjige vjerojatno bile nainjene od manjih koa, a loa kakvoa blokova papirusa oito je bila posljedica tedljivosti proizvodaa. Drugi uvezi ukljuuju kona pojaanja koja tite korice i papirusne blokove od pritiska vrpci koje se proteu du pregiba na sredini bloka, kao i dvije vodoravne potporne vrpce koje lee izmeu korica i konoga pojaanja. Tri su takva uveza (VI, IX i X). Oni ine drugu skupinu uveza, zajedno s jo jednim slinim uvezom (II) koji vie ne postoji. Za tu su skupinu karakteristine tehnike prednosti koje smo upravo spomenuli, te estetska kakvoa. Doista, uvez Kodeksa II je veoma lijepo ukraen i obojan. etiri ostala uveza (I, III, VII, XI) prilino su grube izrade. Pisare ukljuene u proizvodnju trinaest kodeksa moemo razlikovati po njihovim rukopisima. ini se da je jedan pisar radio na vie kodeksa. Naime, jedan je pisar prepisao vei dio Kodeksa I, dok je drugi prepisao raspravu 4 iz Kodeksa I; taj drugi pisar takoer je prepisao rasprave 1 i 2 iz Kodeksa XI. Trei je pisar prepisao rasprave 3 i 4 iz Kodeksa XI, napisane na razliitim narjejima, kao i Kodeks VII. Stoga tri od etiri knjige iji uvezi ne upuuju na njihovu meusobnu povezanost, povezuje rukopis prepisivaa. No, novija su istraivanja pokazala kako je rije o razliitim prepisivaima, iako su im rukopisi veoma slini. Naime, te je rukopise mogue razluiti upravo na mjestima gdje je povrina iskrivljena zbog uveza, to potvruje prvo kategoriziranje koje se temelji na konim uvezima. Dvije skupine slinih uveza i etiri razliita, te rukopis jednoga pisara i rukopisi razliitih pisara, upuuju da je knjinica Nag Hammadi zbirka tekstova koji su izvorno predstavljali zasebne knjige ili su bili sadrani u manjim knjinicama. To potvruje i raspodjela prijepisa. Nijedan kodeks ne sadri dva prijepisa istoga djela, to nije sluaj ni u knjigama iz iste skupine uveza. Nadalje, ne postoje dva prijepisa istoga djela od ruke jednoga pisara, izuzmemo li jedan izoliran sluaj. Ta se iznimka odnosi na II, 4 i XIII, 2, tj. na dva teksta napisana istim rukopisom i gotovo posve istovjetnim rjenikom. Pa ipak, drugi je prijepis ispao pri trganju Kodeksa XIII, te je samo jedna rasprava sauvana unutar prednjih korica Kodeksa VI, zajedno s nekoliko uvodnih reenica iz XIII, 2, na poleini posljednjega lista, to nije moglo biti uinjeno bez unitenja teksta koji se elio sauvati (XIII, 1). injenica da je XIII, 2 odvojen (izuzevi nekoliko neizbjenih uvodnih reenica) svjedoi o svijesti o nepotrebnosti takvih duplikata. Iz biljeke u Kodeksu VI zakljuujemo kako pisar nije elio u svoj prijepis ukljuiti neto to je naruitelj prijepisa ve posjedovao. Stoga, kada se u itavoj knjinici doista pojavi takav duplikat, zakljuujemo kako knjige s dvostrukim prijepisima nisu bile namijenjene za knjinicu od trinaest knjiga. Obje rasprave iz Kodeksa IV nalaze se takoer i u Kodeksu III, stoga je Kodeks IV suvian. Postoje ukupno tri prijepisa Apokrifnoga evanelja po Ivanu (II, 1; III, l; i IV, 1), po jedan iz svake od tri kategorije uveza. Stoga moemo zakljuiti kako sadanja knjinica potjee iz barem tri manje zbirke.

Datiranje koptskih rukopisa mnogo je nesigurnije od datiranja grkih rukopisa, ili datiranja poslovnih dokumenata toga doba. Jo nije provedena podrobna studija rukopisa iz knjinice Nag Hammadi, iako se njihov nastanak smjeta u posljednju polovicu 4. stoljea. Sami tekstovi ne sadre datume niti povijesne naznake koje bi omoguile datiranje. No, Razumijevanje Nae Velike Moi sadri jednu naznaku koja bi nam mogla posluiti kao polazite za datiranje Kodeksa VI: "Odvratite se od nevaljale pohote, udnji i (nauka) Anomejaca, zlih hereza koje nemaju temelja!" Dok se sredinom 4. stoljea aleksandrijski nadbiskup Atanazije skrivao u Pahomijevim samostanima, "anomejski" su heretici doivljavali svoj kratkotrajan procvat u Aleksandriji. Taj je tekst vjerojatno nastao u to doba. Papirus koji se rabio za pisma i poslovne dokumente, i koji se ponovno rabio kao pojaanje za kone korice, moe se lake locirati nego listovi koji ine blokove povezane tim koricama. U "kartonai" Kodeksa VII zapisane su godine 341., 346. i 348. To upuuje na zakljuak da uvez Kodeksa VII nije bio proizveden prije 348. godine. Dokument pronaen u kartonai Kodeksa I spominje "Diospol[is] u blizini Chenobos[kije]." U ostalim se kartonaama spominju i drugi lokaliteti na istom irem podruju. ini se da je dio kartonae iz uveza Kodeksa VII pripadao redovniku imena Sansnos, zaduenog za skrb o stoci, to nedvojbeno upuuje na njegovu povezanost s proizvoaem konih uveza. Sredite Pahomijeva reda u Pabau, gdje se nalazila bazilika sv. Pahomija, kao i trei pahomijanski samostan u Chenoboskiji, gdje je sam Pahomije zapoeo svoj pustinjaki ivot, samo su 8,7 i 5,3 km udaljeni od mjesta na kojemu je bila zakopana knjinica. Tako se podrijetlo kodeksa iz Nag Hammadija esto izjednaavalo s pahomijanskim monakim redom, iji je program, izmeu ostaloga, ukljuivao i opsene studije knjievnosti. No, objavljivanje ove kartonae 1981. potaknulo je preispitivanje dokaza koji su se pokazali manje sigurnima nego to se do tada mislilo. No, za razliku od drugih ponuenih teorija, veza kodeksa iz Nag Hammadija s pahomijanskim pokretom ostaje i dalje ozbiljna mogunost. S obzirom na ortodoksiju pahomijanskih samostana koju odraava ivot sv. Pahomija i druge monake legende, neki su znanstvenici bili neskloni povezivati knjinicu Nag Hammadi s tim samostanima, osim u sluaju da su bili prepisivani za potrebe pobijanja hereze. No, branitelj kranskoga pravovjerja ne bi se trudio skupljati nekranske tekstove sadrane u knjinici Nag Hammadi. Osim toga, neki kranski tekstovi nisu izriito "heretiki", te nisu morali biti ukljueni u tu zbirku. Sama injenica da je knjinica nastala kombinacijom nekoliko manjih zbirki upuuje na kranske gnostike ili samostane kao proizvoae pojedinih knjiga ili malih zbirki za potrebe njihova vlastitog duhovnog prosvjetljenja, prije nego na lovce na heretike. Budui da je poznata anti-heretika knjievnost uglavnom grka, ne bismo smjeli odmah pretpostaviti da je ista tendencija vladala u koptskoj knjievnosti.

Pahomijanska knjievnost koja se prenosila samostanskim kanalima bila je prilino nezanimljiva. S obzirom na to da je proizvodnja knjiga bila jedna od vjetina svojstvenih samostanima, mogue je da su redovnici trgovali knjigama kako bi pribavili sredstva za ivot. Mogli bismo takoer pretpostaviti da su neispisane knjige bile proizvodene u samostanima i prodavane gnosticima (ili nekom drugom) koji su ih potom sami ispunjavali. No, postoje neki dokazi iz toga razdoblja koji upuuju na to da su knjige najprije bile ispisivane a potom uvezivane, kao u sluajevima kada reenica prolazi preko pregiba na hrptu. U knjinici Nag Hammadi mrlje su obino prisutne na prvim i posljednjim stranicama, ali ne i na drugim mjestima, to se moda moe objasniti vlanou kartonae pri uvezivanju, u kojem sluaju su se papirusni blokovi morali ispisivati prije uvezivanja. Budui da su u izradu knjinice Nag Hammadi bili uloeni izvanredni napori i pozornost, teko je zamisliti da su knjige posljedica antagonizma, pa ak i nezainteresiranosti za njihov sadraj. Naprotiv, one odraavaju ljubav i upravo religiozno tovanje. Koni uvezi nisu raskono ukraeni u usporedbi s, primjerice, manihejskim knjigama za koje se tvrdilo da su bile optoene draguljima (iako su sauvani jednostavni drveni uvezi manihejskih kodeksa iz Medinet Madija manje ukraeni od onih iz Nag Hammadija). Pa ipak, jednostavnost je bila primjerenija pahomijanskim samostanima. ivot sv. Pahomija izvjeuje: "On je takoer savjetovao brai neka ne obraaju pozornost na draesti i ljepote ovoga svijeta, bilo da je posrijedi primamljiva hrana ili raskona odjea, soba ili bogato ukraena knjiga." Neki su koni uvezi bili ukraeni krievima (II, IV, VIII). Hijeroglif ankh, koji je oznaavao ivot, a potom je modificiran u ansatu, kranski kri, nalazi se na izvanredno vjeto obraenom uvezu Kodeksa II, te na kraju Molitve apostola Pavla. Simbol ribe koji oznaava vjerovanje "Isus Krist, Sin Boji, Spasitelj", pojavljuje se u dvije pisarske biljeke (u kodeksima III i VII). U prvom sluaju ime pisara sauvano je u komentaru "moje je tjelesno ime Gongessos", to je vjerojatno latinsko ime Concessus. Pisar je imao i duhovno ime ili titulu - Eugnostos. ini se da je uivao izvjestan duhovni status, te se obraao svojim "srodnim svjetlima u nepokvarljivosti". U tom duhovnom krugu tekst je opisao kao "napisan od Boga". ak i ako ta pisarska biljeka ne potjee od pisara koji je prepisao kodeks, nego od ranijega pisara koji je napisao verziju stariju od sauvanoga prijepisa, pisar Kodeksa III nije smatrao potrebnim ukloniti je, a jo manje zamijeniti je upozorenjem protiv hereze. Meutim, za neke se pisarske biljeke, budui da se nalaze na kraju postojeega kodeksa, moe pretpostaviti da ih je sastavio pisar dotinoga kodeksa. One odraavaju pisarevo miljenje da je tekst boanskoga podrijetla. Kodeks II zavrava ovom biljekom: "Sjetite me se, brao, [u] vaim molitvama: Mir svecima i onima koji su duhovni."

Kodeks VII zavrava slinom biljekom: "Knjiga pripada oinstvu. Napisao ju je sin. Blagoslovi me, oe. Budi blagoslovljen, oe, u miru. Amen." Te pisarske biljeke, zajedno s pozornou poklonjenom ispravljanju pogreaka, upuuju na to da su pisarska religiozna uvjerenja bila srodna prepisivanim sadrajima. Moda je uobiajena percepcija monakih redova 4. stoljea kao krajnje ortodoksnih pokreta anakronizam, te odraava stajalita kasnijih redovnika koji su zabiljeili legende o ranijem razdoblju. Pustinjakovo povlaenje u pustinju znailo je i njegovo udaljavanje od Crkve, brae, sakramenata i vlasti. Poetkom 4. stoljea ivio je pustinjak imena Hierakas, po zvanju pisar i ueni tuma Biblije, ija su gledita bila toliko rigidna da je tvrdio kako brak pripada starom savezu, te da nitko tko je vjenan "ne moe naslijediti kraljevstvo nebesko". Iako je zbog takvoga miljenja bio oznaen heretikom, stekao je brojne sljedbenike. Svjedoanstvo istine iz knjinice Nag Hammadi predstavlja slino gledite: Nitko tko je pod zakonom nee moi vidjeti istinu, jer ne moe sluiti dvama gospodarima. Oskvrnue Zakona je oito; no, istoa pripada svjetlu. Zakon zapovijeda mukarcu da uzme enu, a eni da uzme mukarca, da raaju i mnoe se poput morskoga pijeska. No, strast u kojoj uivaju zarobljava due onih koji su ovdje roeni, koji skrvnave i koji su oskvrnuti, kako bi kroz njih Zakon bio ispunjen. Oni pomau svijetu; okreu se od svjetla i ne mogu [se otrgnuti] od arhonta [tame] dok ne plate i posljednji [novi]. ivot sv. Pahomija pripovijeda kako je "filozof' iz Panopolisa (Akhmima), gdje je Pahomije sagradio samostan, samo 108 km nizvodno od mjesta gdje je bila zakopana knjinica Nag Hammadi, kanio provjeriti redovnikovo "razumijevanje svetih knjiga". Pahomije je poslao svoga pomonika Teodora da ga doeka: Filozof mu je postavljao pitanja na koja nije bilo teko odgovoriti: "Tko nije bio roen, a ipak je umro? Tko je bio roen, ali nije umro? Tko je umro, ali nije vonjao po raspadanju?" Teodor je odgovorio: "Adam nije bio roen, ali je ipak umro. Henok je bio roen, ali nije umro. Lotova je ena umrla, ali, postavi stupom soli, nije vonjala po raspadanju." Prihvativi te odgovore, filozof je otiao. U ovoj pripovijesti prepoznajemo odjek rasprava koje je Pahomije vodio s kranskim gnosticima, prije nego to ih je Epifan sredinom 4. stoljea nastojao protjerati iz grada.

Godine 367. nadbiskup Atanazije napisao je uskrnju poslanicu u kojoj je osudio heretike i "njihove apokrifne knjige za koje tvrde da su nastale u drevno doba, te ih nazivaju imenima svetaca." Teodor, tadanji elnik pahomijanskih samostana, preveo je poslanicu na koptski i "pohranio je u samostanu kako bi mu posluila kao pravilo". Vjerojatno je u to doba jo uvijek bilo heretika ili heretikih knjiga koji su vrili utjecaj na pahomijanski pokret i zbog kojih je takav postupak bio nuan. Naravno, mnogi su tekstovi iz Nag Hammadija doista napisani pod pseudonimima, odnosno, pripisani nekome "svecu" iz prolosti. Pahomijanska legenda navodi jednu od "tih knjiga koje su napisali heretici" i "nazvali ih imenima svetaca" u kojoj stoji: "Kada je prevarena Eva pojela plod drveta, s avlom je zaela Kaina." Hipostaza arhonata iz knjinice Nag Hammadi sadri pripovijest koja na to upuuje: Tada su vladari doli svome Adamu. Kada su vidjeli njegovu ensku druicu kako s njime razgovara, veoma su se uznemirili; zaljubili su se u nju. Rekli su: "Posadimo u nju svoje sjeme," i krenuli prema njoj. A ona im se smijala zbog njihova bezumlja i sljepoe; u njihovim je akama postala drvetom, ostavivi za sobom svoj sjenoviti odraz, svoju sliku; i oni su je teko oskvrnuli. Oskvrnuli su peat njezina glasa, a zbog oblija koje su stvorili, bijahu prokleti, kao i [njihova] (vlastita) slika. Poetkom 5, stoljea, enut, opat Bijeloga samostana u Panopolisu, gdje je Pahomije utemeljio svoje samostane i odakle je doao "filozof', napao je skupinu u oblinjemu hramu Pneuita, koja je za se tvrdila da "nema kralja", te je oboavala "demijurga" (tvorac, graditelj svijeta) i nije prihvaala irila, aleksandrijskoga nadbiskupa, kao svoga "prosvjetitelja". Ti izrazi koje je enut posudio od dotine skupine, veoma su prisutni u knjinici Nag Hammadi, te se moe pretpostaviti da je skupina bila kransko-gnostika, moda ak i setijanska, iako ih enut u svojim polemikama naziva poganskim hereticima. Zaplijenio je njihove "knjige prepune bogohulja" i "svake vrste arobnjatva". Doista, nizovi samoglasnika i nerazumljivih magijskih rijei (Plotin to naziva "siktanjem") pojavljuju se i u samoj knjinici Nag Hammadi. Zapravo, i sam je Pahomije u pismima samostanskim elnicima rabio ifre koje nisu mogli odgonetnuti ni njegovi nasljednici! Stoga, knjinica Nag Hammadi i Pahomijeve "knjige duhovnih slova" moda i nisu bile tako daleko od onoga to enut naziva knjigom magije. enut je zaprijetio hereticima izjavivi: "Natjerat u vas da primite ... nadbiskupa irila, ili e veina vas umrijeti od maa, a poteeni e biti izgnani."

Kao to su svici s Mrtvoga mora bili pohranjeni u posude i skriveni u doba pribliavanja X. rimske legije, tako je i pohrana u posudu i zakopavanje knjinice Nag Hammadi moda prethodila pribliavanju predstavnika rimskih vlasti, koje su tada postale kranskima. injenica da je knjinica Nag Hammadi bila pohranjena u posudi govori o elji njezinih posjednika da je sauvaju od unitenja. Jer, u takvim posudama nisu bili pohranjeni samo svici s Mrtvoga mora. Naime, na podrujima uz Nil otkriveni su brojni biblijski rukopisi skriveni u slinim posudama, od kojih su neki pohranjeni u blizini Nag Hammadija, te potjeu iz istoga razdoblja. Godine 1952. otkrie rukopisa zakopanih u posudi nekoliko stoljea poslije kodeksa iz Nag Hammadija, pokazalo je kako najvjerojatnije ta djela, a ne knjinica Nag Hammadi, predstavljaju ostatke knjinice pahomijanskoga monakog reda. Jer, to je otkrie ukljuivalo arhivske prijepise slubenih pisama opata pahomijanskoga reda. Ostali materijal predstavlja oekivani sadraj pahomijanske knjinice: biblijske, apokrifne, martirologijske i druge tekstove. Postoje takoer i neki grki (i latinski) tekstovi, ija se prisutnost moe objasniti pretpostavkom da su pripadnici pahomijanskoga pokreta prije stupanja u Red predavali samostanu svoju imovinu koja je moda ukljuivala nekranske tekstove. Ti su tekstovi vjerojatno potom pohranjivani u samostanske arhive, poput ostalih dokumenata, te se vie nisu rabili. Otkrie iz 1952. odnosi se na takozvane Dokumente iz Dishne, budui da je Dishna veliki grad pokraj rijeke i eljeznice, a u njemu se trgovalo tekstovima. No, lokalitet se zapravo nalazi u podnoju Jabal Abu Mane (Mana), 5,5 km sjeverozapadno od Dishne i, to je jo znaajnije, 5 km sjeveroistono od sredita pahomijanskoga reda, te 12 km istono od mjesta otkria kodeksa iz Nag Hammadija. U znanstvenim krugovima pronaeni su rukopisi poznati kao Papirusi iz Bodmera, budui da je najvei dio dokumenata pribavila knjinica grada Bodmera u blizini eneve. No, tek je nedavno, u procesu traganja za podrijetlom kodeksa iz Nag Hammadija, identificirano i javno objavljeno podrijetlo Papirusa iz Bodmera, koje je do tada bilo poznato samo ogranienim krugovima trgovaca starinama. Biblija spominje zakopavanje knjige u posudi kao nain njezina ouvanja, te spaljivanje knjige kao nain njezina unitenja (Jer 32:14-15; 36:23). ivot sv. Pahomija izvjeuje da je Pahomije, smatrajui Origena heretikom, unitio jednu njegovu knjigu bacivi je u vodu i izjavivi kako bi je spalio da se u njoj ne spominje ime Gospodnje. Krajem 4. stoljea, kransko spaljivanje aleksandrijske knjinice, najvee riznice pisane rijei drevnoga svijeta, upuuje da bi takvo rjeenje svakako bilo primijenjeno da je netko elio unititi knjinicu Nag Hammadi. Ako su kodeksi bili dio pahomijanske knjinice, njih ne bi unitili lovci na hereze, nego poboni pripadnici Reda. Potonji su ih, ini se, vrednovali do te mjere da su ih pohranili u posudu i zakopali, kako bi ih sauvali za budue narataje.

Dva teksta iz knjinice Nag Hammadi sadre podatke o njihovoj pohrani na planini, gdje su imali ostati do kraja vremena. Evanelje po Egipanima zavrava sljedeim rijeima: Veliki Set napisao je ovu knjigu slova u stotinu i trideset godina. Pohranio ju je na planini zvanoj Charaxio, kako bi, u posljednje doba, ... doao i otkrio tu neiskvarenu, svetu rasu velikoga spasitelja, i one koji e prebivati s njima u ljubavi, i velikog, nevidljivog, svetog Duha, i njegova jedinoroenoga Sina... Na zavretku Alogena pojavljuje se slina ideja: Zapii ono to u ti ispripovijediti i na to u te podsjetiti u korist onih koji e, poslije tebe, biti dostojni. Ovu knjigu ostavi na planini i zazovi uvara: "Doi, Strani".

Sa svake strane doline Nila uzdiu se strme litice. Dio litice na desnoj obali, koja oznauje granicu doline Nila i pustinje izmeu Chenoboskije i Pabaua, naziva se Jabal al-Tarif. Strea stijena koja podsjea na stalagmit u pretpovijesno je doba otrgnuta od stijene i ostala leati na talusu (nagnutoj stjenovitoj zaravni koja se tijekom vremena oblikuje u svojevrstan potporanj u podnoju litice). Ispod sjeverne strane jednoga od velikih, poput bave oblikovanih komada toga slomljenoga potpornja, bila je skrivena posuda s knjinicom Nag Hammadi. Na stijeni, na vrhu talusa, na koji se lako moe popeti, u drevno su doba bili opljakani grobovi Pepija I. i II., vladara VI. dinastije (2350.-2200. god. pr. Kr.). Te su grobnice postale hladne pilje u kojima se redovnik mogao povlaiti u samou, poput samoga Pahomija, ili je u njima pustinjak mogao pronai svoje prebivalite. Grke molitve Zeusu Serapisu, uvodne reenice biblijskih Psalama na koptskom, te kranski krievi, sve je to crvenom bojom naslikano na zidovima pilja, te svjedoe o njihovoj uporabi. Moda su i uvari knjinice Nag Hammadi rabili te pilje, to bi objasnilo odabir upravo toga skrovita za pohranu dragocjenih tekstova. Posuda je ondje poivala tisuljee i pol...

3. Otkrie Seljaci iz podruja Naj' Hammadi u Gornjem Egiptu u prosincu gnoje zemlju talusom Jabala al-Tarifa, prenosei ga na devama do svojih polja. Dva brata, Muhamed i Kalif `Ali iz klana al-Samman, natovarili su svoje deve na junoj strani leeega kamenog bloka i, kopajui oko njegova podnoja, otkrili posudu. Muhamed `Ali izvijestio je kako se isprva bojao razbiti posudu, iji je poklopac moda bio zapeaen smolom, mislei da je u njoj zatvoren div. No, pomislivi kako posuda

moda sadri zlato, skupio je hrabrost i razbio je pijukom. U zrak su odletjela svjetlucava zrnca - ni divovi ni zlato, ali moda komadii papirusa! Zamotao je knjigu u svoju tuniku, prebacio je preko ramena, odvezao devu i krenuo kui, u kolibu u seocetu al-Qasr, drevnoj Chenoboskiji, gdje je Pahomije zapoeo svoj kranski ivot. Pola godine poslije toga, u noi 7. svibnja, 1945., dok je kao noni uvar straario nad opremom za navodnjavanje polja, otac dvojice brae, imena `Ali, ubio je razbojnika. Sljedeega je jutra sam bio ubijen u krvnoj osveti. Otprilike mjesec dana poslije otkria knjiga, seljak imena Ahmed zaspao je za dnevne ege uz pranjavu cestu u blizini kue Muhameda `Alija, stavivi uza se posudu melase od eerne trske, koju je kanio prodati. Neki mu je susjed dojavio da je ubojica njegova oca Muhamed `Ali. Smjesta je otrao kui i vijest priopio svojoj brai i obudovjeloj majci koja je sedmorici svojih sinova naloila neka naotre svoje pijuke. Obitelj se potom obruila na svoju rtvu, odsjekavi Muhamedu udove, iupavi mu srce i prodrijevi ga, kao zavrni in krvne osvete. Ahmed je bio sin erifa Ismaila Huseina, snanoga ovjeka koji je bio postavljen za elnika al-Qasra, iako je pripadao plemenu Hawara, iji se lanovi nisu smatrali Arapima, iako su za se tvrdili da potjeu izravno od Proroka. Selo Hawara, Hamrah Dum, nalazi se u podnoju Jabala al-Tarifa, te se Muhamed `Ali bojao vratiti na mjesto otkria. Naime, Ahmedov brat osvetio se ubivi dva lana klana al-Samman. ak deset godina poslije, Ahmedov sin, tada tinejder, uo je da e u al-Qasru biti pogreb jednoga lana obitelji Muhameda `Alija. Svoju je muevnost dokazao uavi kradomice u grad i pucajui na pogrebnu povorku. Jednoga je lana ubio a jednoga ranio. Muhamed `Ali ponosno je pokazivao ranu tik iznad srca, kako bi dokazao da je osveta bila neuspjena. No, uporno je odbijao vratiti se na liticu i pokazati mjesto otkria, sve dok ga obeanje o prikrivanju identiteta novom odjeom, vladina pratnja i, naravno, odreen novani iznos, nisu uvjerili da promjeni miljenje. Stanovnici al-Qasra toliko su prezirali erifova sina da na sasluanju nije bio nazoan niti jedan svjedok. No, tijekom toga razdoblja policija je svake veeri pretraivala kuu Muhameda `Alija, u potrazi za orujem. Saznavi da su knjige kranske, nedvojbeno na temelju koptskoga pisma, Muhamed `Ali zamolio je Bazilijusa `Abd al-Masiha, koptskoga sveenika iz al-Qasra, neka pohrani knjige u svojoj kui, budui da njegov dom policija nee pretraivati. Koptski se sveenici ene, a supruga toga sveenika imala je brata imena Ragib Andravus, koji je obilazio okolna sela poduavajui stanovnitvo engleskom jeziku i povijesti, u upnim kolama Koptske Crkve. Jednom tjedno, kada je poduavao u al-Qasru, smjestio se u domu svoje sestre. Ugledavi jednu od knjiga (Kodeks III), prepoznao je njezinu moguu vrijednost i uvjerio sveenika neka mu je da. Potom ju je odnio u Kairo i pokazao je koptskom lijeniku Georgeu Sobhiju, koji je prouavao koptski jezik. Ovaj je zatim pozvao strunjake iz Odjela za starine, koji su preuzeli knjigu sloivi se da e za nju Ragibu platiti 300 funta. Poslije mnogih otezanja, Ragib je konano primio 250 funta, uz obvezu da Koptskome Muzeju, u kojemu je pohranjena knjiga, daruje

dar u vrijednosti od 50 funta. Muzej je kao datum predaje zabiljeio 4. listopada, 1946. Mislei da su knjige bezvrijedne, a moda ak i izvor nesree, Alijeva je udovica dio tekstova spalila u pei (vjerojatno Kodeks XII, od kojega je ostalo samo nekoliko nepotpunih listova). Nepismeni muslimanski susjedi trampili su ili kupili ostatak za smijene iznose. Jednu je knjigu posjedovao izvjesni Nashid Bisadah, koji ga je povjerio trgovcu zlatom iz Nag Hammadija kako bi ga ovaj prodao u Kairu, a potom s njime podijelio zaradu. Navodno je neki trgovac itom pribavio drugu knjigu i prodao je u Kairu za tako visoku cijenu da je ondje ubrzo otvorio svoju trgovinu. Stanovnici al-Qasra kau da je to bio Fikri Jabra'il, danas vlasnik "Trgovine Nag Hammadi" u Kairu. Meutim, on tvrdoglavo porie bilo kakvu povezanost s tom priom, iako priznaje kako mu je ona poznata. Bahij `Ali, jednooki odmetnik iz alQasra, pribavio je veinu knjiga. U pratnji tamonjega poznatog trgovca starinama, Dhaki Baste, otputio se u Kairo. Svoje su knjige najprije ponudili trgovini Mansoor, u hotelu Shepherds, a potom Phokionu J. Tanou, koji je kupio sve knjige, a zatim je otiao u Nag Hammadi, kako bi ondje pribavio ostatak. Vei dio Kodeksa I iz Egipta je iznio belgijski trgovac starinama, Albert Eid. Pokuao ga je prodati u New Yorku i Anni Arbor 1949., ali bez uspjeha. Eidova udovica Simone prodala ga je 10. svibnja, 1952. Institutu Jung iz Zricha, koji ga je imenovao "Jungovim kodeksom". Poslije objavljivanja kodeksa, dio po dio vraan je u Kairo, odnosno u Koptski Muzej. U meuvremenu, Tanovu je zbirku preuzeo egipatski Odjel za starine, kako bi sprijeio njezino iznoenje iz zemlje. Poslije Naserova dolaska na vlast, zbirka je bila nacionalizirana uz kompenzaciju u iznosu od 4000 funta. Danas se cjelokupna knjinica Nag Hammadi nalazi u Koptskom Muzeju. U doba otkria knjinice, direktor Koptskoga Muzeja, Togo Mina, studirao je u Parizu kod opata Etiennea Driotona, koji je poslije postao direktor Egipatskoga odjela za starine. Togo Mina bio je kolega supruge Jeana Doressea, mladog francuskog uenjaka koji je doao u Egipat kako bi prouavao koptske samostane. Togo Mina sa zadovoljstvom mu je omoguio pristup Kodeksu III i zajedno s njim poeo planirati francusko izdanje knjinice. Naalost, Mina je umro 1949. Godine 1956., sastanak nekolicine lanova meunarodnoga odbora u Kairu doveo je do objavljivanja Evanelja po Tomi 1959. Jungov kodeks postupno je objavljivan u 6 knjiga, od 1956. do 1975. U meuvremenu je novi direktor Koptskoga Muzeja, Pahor Labib, planirao objavljivanje veega dijela knjinice s njemakim znanstvenicima Alexanderom Bhligom i Martinom Krauseom. Poetkom 60-ih godina, generalni direktor UNESCO-a, Rene Maheu, sklopio je sporazum s ministrom kulture i Nacionalnim vodstvom Ujedinjene Arapske Republike, Saroiteom Okachaom, o objavljivanju cjelovitoga izdanja preko meunarodnoga odbora kojeg su imali izabrati Egipat i UNESCO. No, kada je ustanovljeno da su mnogi tekstovi ve odreeni za objavljivanje, plan UNESCO-a

ogranien je na pretisak. Projekt je uglavnom mirovao, sve dok krajem 1970. nije bio imenovan meunarodni odbor za kodekse iz Nag Hammadija. Pretisak kodeksa iz Nag Hammad-a objavio je E. J. Brill u dvanaest knjiga, izmeu 1972. i 1984. Do sada su objavljeni i mnogi ranije dodijeljeni tekstovi, te se trenutno pripremaju cjelovita izdanja na engleskom, njemakom i francuskom. Ova se zbirka temelji na prijevodima iz engleske zbirke od sedamnaest knjiga naslovljene Koptska gnostika knjinica (The Coptic Gnostic Library). Objavljivanje Knjinice Nag Hammadi na engleskom (The Nag Hammadi Library in English) predstavlja tek prvi korak, jer oznaava nov poetak u prouavanju gnosticizma. Prije stotinu godina, studenti su uili o gnosticizmu kako bi znali o emu su priali crkveni oci i lovci na heretike. Na prelasku iz 19. u 20. stoljee, kola povijesti religija proirila je tu domenu studija, tragajui za podrijetlom gnosticizma diljem drevnoga Bliskog Istoka. Izmeu dva svjetska rata, Hans Jonas dao je filozofsko tumaenje gnosticizma koje ga je prvi put uinilo prihvatljivim nainom shvaanja postojanja. Rudolf Bultmann potom je dao novo tumaenje Novoga zavjeta, u kontekstu interakcije s gnosticizmom, to je ukljuivalo i prihvaanje i protivljenje. Pa ipak, rezultati istraivanja podrijetla, prirode i utjecaja gnosticizma prilino su nesigurni, kao da pravo otkrie tek slijedi. Ne moemo ostati hladnokrvni pred bistrinom, konstruktivnou i uenoj intuiciji znanstvenika koji su iz ogranienih i sekundarnih izvora uspjeli izgraditi radnu hipotezu koja je veoma dobro funkcionirala. Pa ipak, otkrie knjinice Nag Hammadi skrenulo je pozornost na dvojbenu vjerodostojnost tih izvora. ak je i samo otkrie knjinice bilo sluajno, a njezin je sadraj prilino arbitraran. No, priliv novoga, do tada nepoznatoga materijala koji ukljuuje, po svome se znaaju neminovno suprotstavlja koncepcijama prijanjih znanstvenika. U najboljem sluaju ti su novi izvori isprva smatrani nedostatnima, stoga je oekivanje rezultiralo stagnacijom. Budui da nam je sada dostupna cjelokupna knjinica Nag Hammadi, pravo je vrijeme za udruivanje snaga, za preispitivanje povijesti gnosticizma, njegovo konano razumijevanje i, naravno, postavljanje novih pitanja. Studentskom se narataju iznimno rijetko pruaju takve prilike! Neka itatelji Knjinice Nag Hammadi na engleskom podijele taj ushit i odgovornost s onima koji su je objavili.

TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA (1.2) Uvod: Francis E. Williams Preveo na engleski: Francis E. WiIliams Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD Tajna knjiga Jakovljeva djelo je nepoznatoga autora, koje je prevedeno s grkoga na koptski. Prema podatku sadranom u evanelju, ta je poslanica koju je napisao Jakov, Gospodinov brat; ime navodnoga primatelja je neitljivo, no moda je bila upuena ranokranskom heterodoksnom uitelju Cerinthusu. Poslanica sadri tajni zapis ili "apokrif- odatle i na naslov. Taj je apokrif namijenjen nekolicini izabranih meu uenicima samo Jakovu i Petru - no spasenje je obeano onima koji prime poruku. "Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, te spominje jo jedan, mnogo znaajniji apokrif, koji je Jakov ve poslao. Te su pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatinosti. Apokrif, koji sadri veinu naeg teksta, navodi kako se Isus ukazao svojim uenicima 550 dana poslije uskrsnua, te da je izabrao Petra i Jakova kako bi ih "ispunio" i dao im, u nizu govora, svoje konano i definitivno uenje, koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Isus potom uzlazi do Oeve desne ruke, pri emu ga Jakov i Petar bezuspjeno pokuavaju slijediti. Ovdje zavrava apokrif; poslanica se potom nastavlja, navodei kako otkrivenje nije bilo namijenjeno Isusovim uenicima, nego "djeci" koja e poslije "biti" roena. Iako su uenici povjerovali u otkrivenje, bili su gnjevni zbog djece koja e doi poslije, stoga ih je Jakov odaslao u druge zemlje. To bi moglo objasniti zato ovaj tekst nije bio ukljuen u apostolske propovijedi (ili kanon?). Isusovi govori sadrani u apokrifu djelomice su pievo djelo, iako ukljuuju i stariji materijal koji je, kako se ini, proizvod sloene usmene, a moda i pismene predaje. Dio toga materijala moe se usporediti s onim u pozadini kanonskih evanelja. U svojim govorima Isus objavljuje da je siao s nebesa kako bi spasio "ljubljene" sinove Boje, pozivajui ih neka ga slijede na povratku u mjesto odakle je (su?) doao (doli?). Uvjerava ih u spasenje, istodobno ih bodrei u njihovoj ustrajnosti i gorljivosti i upozoravajui da bi mogli biti izgubljeni. Meutim, prvi i najdui govor posveen je uzdizanju muenitva. Njegov specifian stil, oblik i tematika upuuju da je govor moda kasnija interpolacija. Jasno je da su osobe kojima je poslanica upuena sebe razlikovale od ire Kranske crkve. Vjerojatno su odbacivale nauk okajanja; svakako nisu prihvaale drugi Kristov dolazak i sveope uskrsnue, nadajui se kako e uzai, u dui ili duhu, u kraljevstvo nebesko, za koje su vjerovali da se nalazi u njima samima. Takvo

gledite, uz sveprisutnu i tipinu gnostiku terminologiju, navela je mnoge istraivae na zakljuak da je to djelo kransko-gnostiko, iako mu nedostaje valentinovska i, uope, gnostika teologija. Izvjee o posebnom Isusovu ukazanju poslije njegova uskrsnua, te pozivanje na Jakova kao izvora tajne i vrhunske predaje, sredstva su kojima su se gnostici esto koristili kako bi legitimizirali svoju poruku. Uzdizanje muenitva, Jakovljeva "poslanica", te opis Isusova ukazanja uenicima, moda su samo od sekundarnog znaaja; ta i druga pitanja koja se odnose na knjievnu povijest dokumenta ve su bila predmetima istraivanja, i zasluuju daljnje studije. Pretpostavlja se da je tekst bio napisan prije 150. god. po Kr., no jo se uvijek moe govoriti o "sjeanju" na Isusove govore i njihovo zapisivanje. Naime, neki tvrde da se takav izriaj ne bi rabio poslije ustanovljavanja kanona. Tajna knjiga Jakovljeva umnogome nalikuje "oprotajnim razgovorima" iz etvrtoga evanelja, ili neovisnim razgovorima o istim pitanjima. U svakom sluaju, apokrif nije mogao nastati kasnije od 314. god. po Kr., kada su okonani progoni crkve, a samim time i rizik muenitva.

TAJNA KNJIGA JAKOVLJEVA (I 1, 1-16, 30) [Jakov] pie [...] thos (u, op. prev.): Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi, [milost od] Milosti, [vjera] od Vjere, ivot od Svetoga ivota! Budui da si zatraio da ti poaljem tajnu knjigu koju su mi razotkrili Petar i Gospodin, ne mogu te odbiti niti porei (?); no, [napisao] sam je hebrejskim slovima i poslao je tebi, samo tebi. Kako si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se da za ovaj zapis i ono to Spasitelj nije elio razotkriti svima nama, dvanaestorici njegovih uenika, ne doe do drugih. Ali, blagoslovljeni oni koji e biti spaeni vjerom (koju sadre, op. prev.) ove rijei. Prije deset mjeseci poslao sam vam jo jednu tajnu knjigu koju mi je razotkrio Spasitelj. S obzirom na okolnosti, smatrajte je kao otkrivenje upueno meni, Jakovu, a ovu 2 [neprevedivi fragmenti] dvanaest uenika sjedili [su] zajedno, prisjeajui se onoga to je Spasitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujui to] u knjige - [Ali, ja] sam pisao ono to je bilo u [mojoj knjizi] - gle, Spasitelj se pojavio, [nakon] to [nas] je napustio [dok smo] gledali za njim. A pet stotina pedeset dana od njegova uskrsnua iz mrtvih, rekli smo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"

No, Isus ree: "Ne, nego u otii na mjesto odakle sam doao. elite li poi sa mnom, poite!" Oni odgovorie: "Ako nam zapovijedi, poi emo." On ree: "Zaista, kaem vam, nikada nitko nee ui u kraljevstvo nebesko na moju zapovijed, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jakova i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I pozvavi tu dvojicu, odveo ih je na stranu, rekavi drugima neka se nastave baviti svojim poslom. Spasitelj ree: "Primili ste milost 3 [neprevedivi fragmenti] Zar ne elite biti ispunjeni? Vae je srce opijeno; zar ne elite biti trijezni? Stidite se! Od sada, budni ili spavajui, sjetite se da ste vidjeli Sina ovjejega i govorili s njime i sluali ga. Jao onima koji su vidjeli Sina ovjejega; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli ovjeka, i oni koji nisu bili s njime, i oni koji s njime nisu razgovarali, i oni koji od njega nita nisu uli; va je ivot! Znajte, stoga, da vas je on izlijeio od vaih bolesti, kako biste vladali. Jao onima koji su se oslobodili svojih bolesti, jer e ponovno oboljeti. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, ja sam pronaao olakanje prije nego to sam obolio; vae je kraljevstvo Boje. Stoga, kaem vam, 'Ispunite se i ne ostavljajte u sebi praznine, jer, onaj koji dolazi moe vas ismijati."' Tada Petar progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4: '[Ispunite] se; [ali] mi smo ispunjeni." [Spasitelj odgovori]: ["Rekao sam vam] da se [ispunite] kako ne [biste udjeli]. Meutim, [oni koji ude], nee [biti spaeni]. Jer, dobro je biti ispunjen, a udjeti je loe. Stoga, jednako kao to je dobro da udite, a loe da budete ispunjeni, onaj koji je ispunjen (ujedno i, op. prev.) udi. Stoga, onaj koji je ispunjen (ujedno i, op. prev.) udi, a onaj koji udi ne postie ispunjenje kao to ga postie onaj koji udi, a onaj koji je ispunjen postie savrenstvo. Stoga, morate udjeti da biste bili ispunjeni, i budite ispunjeni da biste mogli udjeti i da biste se jo vie ispunili. Ispunite se, stoga, Duhom, ali udite za razumom, jer razum [pripada] dui; njegova je (narav ona) due." No, ja rekoh: "Gospodine, pokorit emo ti se ako to eli, jer, ostavismo svoje oeve, majke i sela kako bismo te slijedili. Stoga, uslii nas da ne padnemo u iskuenje avla, onoga koji je zao." Gospodin odgovori: "Kakva je vaa zasluga ako vrite volju Oca, a on vam je nije darovao dok vas je Sotona iskuavao?" No, ako vas Sotona mui i proganja, a vi vrite njegovu (Oevu) 5 volju, [kaem] vam da e vas ljubiti i uiniti vas jednakima meni, i znajte da [ete] postati ljubljeni kroz njegovu providnost, jer ste to sami izabrali. Zar neete, stoga, prestati ljubiti tijelo i bojati se patnji? Zar ne znate da vae muke tek dolaze, i da ete biti lano optuivani? Bit ete baeni u tamnicu i

nezakonito osueni. Razapet e vas [bez] razloga, i [sramno] pokopati, kao to je i meni uinio onaj koji je zao. Zar ete tedjeti tijelo, vi koje Duh okruuje poput zidina? Ako razmiljate o tome koliko je dugo svijet postojao [prije] vas, i koliko e dugo postojati poslije vas, znajte da je va ivot kao jedan dan, a vae patnje kao jedan sat. Jer, dobro nee ui u svijet. Stoga, prezirite smrt i mislite na ivot! Sjetite se moga kria i moje smrti, i ivjet ete!" No, ja sam mu rekao: "Gospodine, ne spominji nam kri i smrt, jer oni su daleko 6 od tebe." Gospodin mi odgovori: "Zaista, kaem vam, nitko nee biti spaen ako ne vjeruje u moj kri. No, kraljevstvo Boje pripada onima koji su vjerovali u moj kri. Stoga, traite smrt, poput mrtvih koji trae ivot; jer, ono to trae bit e im otkriveno. to im moe nauditi? A vi, kada istraujete smrt, ona e vas poduiti izboru. Zaista, kaem vam, nitko meu onima koji se boje nee biti spaen; jer, kraljevstvo [Boje] pripada onima koji se prepuste smrti. Postanite boljima od mene; postanite poput sina Duha Svetoga!" Ja ga potom upitah: "Gospodine, kako emo proricati onima koji od nas trae da im proriemo? Jer, mnogi to trae i od nas oekuju proroanstvo." Gospodin odgovori: "Zar ne znate da je proroka glava odsjeena s Ivanom?" No, ja ga upitah: "Gospodine, zar se proroka glava moe odstraniti?" Gospodin mi odgovori: "Kada saznate to 'glava' znai, i da proroanstvo dolazi iz glave, (tada) ete razumjeti to znai "Njegova je glava bila 7 odstranjena." Isprva sam vam govorio u usporedbama, i niste razumjeli; sada vam govorim otvoreno, i jo uvijek ne razumijete. Pa ipak, vi ste mi sluili kao usporedba u usporedbama, i kao ono to je otvoreno u (rijeima) koje su otvorene. "Pourite kako biste bili spaeni prije nego to to postane nuno! Budite gorljivi po vlastitoj volji i, ako je mogue, stignite ak i prije mene; jer, tako e vas Otac ljubiti. "Mrzite licemjerje i zlu misao; jer, to je misao koja raa licemjerje; no, licemjerje je daleko od istine. "Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer, ono je poput palmina drveta iji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) su se razlistali a njihova se utroba osuila. Tako je i s plodovima koji su izrasli iz toga jednoga korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili mnogi (?). On (korijen) je svakako dobar, (i) da moete sada iznjedriti nove biljke, pronali biste ga.

"Budui da sam ve proslavljen na taj nain, zato me zadravate kada elim otii? 8 Jer, poslije [napora], nagovorili ste me da ostanem s vama jo osamnaest dana, kako biste uli usporedbe. Nekima je bilo dovoljno [uti] nauk i razumjeti 'Pastire', 'Sjeme', 'Graevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Plau radnika', 'Didrahmu' i 'enu'. "Zasluite rije! Jer prvi dio rijei je vjera; drugi ljubav; trei djela; iz toga dolazi ivot. Jer, rije je poput zrna penice; kada ga sija posije, on u nj vjeruje; kada izraste u stabljiku, sijau je drago, jer umjesto jednoga vidi mnogo zrna. A kada je radio, bio je spaen jer je od njega uzeo i jeo, (a neka) je (zrna, op. prev.) ostavio kako bi ih ponovno posijao. Tako i vi moete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite znanjem, neete ga pronai. "Stoga, kaem vam, budite trijezni i ne dajte se obmanuti! Mnogo puta sam vam rekao, kao i tebi samome, Jakove: 'Budite spaeni!' I zapovijedio sam ti da me slijedi i poduio te onome to ti je govoriti pred arhontima. Eto, siao sam, govorio i proao muke i odbacio svoju krunu 9 nakon to sam vas spasio. Jer, siao sam kako bih meu vama prebivao i kako biste vi prebivali sa mnom. Naavi da su vam kue bez krovova, nainio sam sebi prebivalite u kuama koje su me mogle primiti u vrijeme moga silaska. "Stoga, vjerujte u me, moja brao; shvatite to je velika svjetlost. Ocu nisam potreban, jer, ocu nije potreban sin, nego je sinu potreban otac. Zato idem k njemu. Jer, Ocu Sina niste potrebni. "Posluajte rije; shvatite znanje; ljubite ivot i nitko vas nee progoniti niti ugnjetavati, osim vas samih. "O, vi jadni; O, vi nesretni; O, laci; O, krivotvoritelji znanja; O, vi koji grijeite protiv Duha; moete li jo sluati, kada vas je natjerao da odmah govorite; moete li spavati, kada vas je natjerao da se odmah probudite, kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista, kaem vam, lake je istome okaljati se i ovjeku svjetlosti lake je pasti u tamu, nego vama vladati ili ne vladati. "Sjetio sam se vaih suza, vaih jadikovki i vae alosti, (dok govorite): 'One su daleko iza nas.' Ali sada, vi koji ste izvan Oeva nasljedstva, plaite kada je to potrebno i jadikujte i propovijedajte to je dobro, jer Sin silazi kako je i primjereno. Zaista, kaem vam, da sam bio poslan onima koji me sluaju, i da sam s njima razgovarao, nikada ne bih siao na zemlju. Stidite se zbog toga. "Znajte, napustit u vas i otii, i ne elim vie boraviti meu vama, kao to ni vi niste eljeli. Stoga, slijedite me, brzo. Zato vam kaem: 'Zbog vas sam siao.' Vi ste ljubljeni; vi ste oni koji e u drugima potaknuti ivot. Prizivajte Oca, esto molite

Boga i on e vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s njime, kada je On bio proglaen meu anelima i slavljen meu svecima; va je ivot. Radujte se i budite zadovoljni kao 11 sinovi Boji. uvajte njegovu volju kako biste mogli biti spaeni; prihvatite moju opomenu i spasite se. Za vas posredujem kod Oca, i on e vam oprostiti." Kada smo uli te rijei, ispunila nas je radost, jer smo tugovali zbog rijei koje smo prije spominjali. No, kada nas je vidio radosne, rekao je: "Jao vama koji nemate posrednika! Jao vama koji udite za milou! Blagoslovljeni oni koji su otvoreno progovorili i tako zasluili milost. Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u oima vaega grada? Zato brinete kada se svojom voljom odmeete i odvajate od svoga grada? Zato svojevoljno naputate svoje prebivalite, ostavljajui ga onima koji u njemu ele prebivati? O, odmetnici i bjegunci, jao vama, jer bit ete uhvaeni! Moda mislite da Otac ljubi ljudski rod, ili da ga se moe pridobiti bez molitava, ili da nekome udjeljuje otputenje u korist drugoga, ili da usliava onoga koji trai? Jer, on poznaje udnju, kao i potrebe tijela! (Mislite li) da ovo (tijelo) ne zasluuje duu? Jer, bez due tijelo ne grijei, kao to 12 dua ne moe biti spaena bez duha. No, ako je dua spaena (kada je) liena zla, i ako je duh takoer spaen, tada je tijelo osloboeno od grijeha. Jer, duu uzdie duh a tijelo je ubija; odnosno, ona (dua) samu sebe ubija. Zaista, kaem vam, on ni u kojemu sluaju dui nee oprostiti grijeh, niti tijelu krivicu; jer, nitko od onih koji su nosili tijelo nee biti spaen. Mislite li da su mnogi pronali kraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je sebe vidio kao etvrtoga na nebu!" Kada smo uli te rijei, obuzeo nas je nemir. No, vidjevi kako smo se uznemirili, rekao je: "To vam govorim kako biste sami sebe spoznali. Jer, kraljevstvo je nebesko poput proklijaloga zrna. Kada proklija, ono baca svoje sjeme i ini da zemlja rodi i sljedee godine. Tako i vi pourite, kako bi u vama proklijao ivot i kako biste se ispunili kraljevstvom!" "Dok sam s vama, sluajte me i pokoravajte mi se; ali, kada vas napustim, sjeajte me se. I sjeajte me se zato to me niste poznavali dok sam bio s vama. Blagoslovljeni oni koji su me poznavali; jao onima koji su uli, ali nisu povjerovali! Blagoslovljeni oni koji 13 [su povjerovali] ne vidjevi! "Jo jednom [vas uvjeravam], jer razotkrio sam se vama koji gradite kuu, veoma korisnu, jer u njoj nalazite utoite, (kuu, op. prev.) koja e ostati stajati pokraj kue vaih susjeda, kada se ona pone ruiti. Zaista, kaem vam, jao onima zbog kojih

sam ovdje poslan; blagoslovljeni oni koji uzau k Ocu! Jo jednom vas opominjem, vas koji jeste; postanite poput onih koji nisu, kako biste bili s onima koji nisu. "Ne uinite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni zbog svjetlosti koja obasjava, nego prema sebi budite onakvi kakav sam ja prema vama. Zbog vas sam bio proklet, zbog vaega spasenja." No, na te rijei Petar odgovori: "Gospodine, najprije nas svesrdno upuuje na kraljevstvo nebesko, a potom nas od njega odvraa; katkada nas uvjerava i privlai k vjeri i obeava nam ivot, a potom nas ponovno tjera iz kraljevstva nebeskog." No, Gospodin nam odgovori: "Mnogo sam vam puta dao vjeru; dapae, tebi sam se razotkrio, 14 Jakove, a vi me niste upoznali. Sada vas ponovno vidim kako se radujete; i kada ste ispunjeni obeanjem ivota, jeste li i dalje tuni? alite li kada ste uvedeni u kraljevstvo? Kroz vjeru [i] znanje vi ste primili ivot. Stoga, ne obazirite se na odbacivanje kada ga ujete, nego se radujte kada ujete obeanje. Zaista, kaem vam, onaj tko primi ivot i povjeruje u kraljevstvo, nikada ga nee napustiti, ak ni ako ga Otac eli istjerati. "To sam vam za sada elio rei. Meutim, sada u uzai na mjesto odakle sam doao. Ali, kada sam elio otii, vi ste me otjerali, i umjesto da mi se pridruite, vi ste me progonili. No, pokorite se slavi koja eka na me, i, otvorivi svoja srca, sluajte himne koje me ekaju na nebesima; jer, danas moram zauzeti (svoje mjesto) zdesna Ocu. Rekao sam vam (svoju) posljednju rije, i sada vas naputam, jer me koija duha podignula u zrak. Sada u se svui, kako bih se mogao odjenuti. Pokorite se; blagoslovljeni oni koji su navijestili Sina prije njegova silaska kako bih, kada doem, mogao (ponovno) uzai. Tri puta blagoslovljeni 15 oni koje [je] navijestio Sin prije njihova postanka, kako biste vi imali udjela meu njima." To rekavi, on otie. No, mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stadosmo zahvaljivati i uzdizati naa srca u nebesa. Svojim smo uima uli i svojim oima vidjeli tutnjavu ratova i jeanje truba i veliko komeanje. Kada smo proli iznad toga mjesta, svoje smo umove uzdignuli jo vie i svojim oima vidjeli i svojim uima uli himne i aneoske blagoslove i aneosku radost. I nebeska su velianstva pjevala hvalu, i mi smo se, takoer, radovali.

Poslije toga, opet smo poeljeli svoj duh uzdignuti do Velianstva, a kada smo uzali, nije nam bilo doputeno ita uti, jer su nas drugi uenici dozivali i zapitkivali: "to ste uli od Gospodara? to vam je rekao? Kamo je otiao?" Mi im odgovorismo: "Uzaao je i zavjetovao nam se i svima nam obeao ivot. Razotkrio nam je djecu (?) koja e doi poslije nas, zahtijevajui 16 [od nas] da ih ljubimo, jer emo za njih biti [spaeni]." Kada su (to) uli, povjerovali su u otkrivenje, no bijahu nezadovoljni zbog onih koji e biti roeni. Stoga, ne elei ih povrijediti, svakoga sam od njih poslao na drugo mjesto. Ja sam otiao sam u Jeruzalem, molei da dobijem dio meu ljubljenima koji e biti otkriveni. Molim se da poetak doe od vas, jer u tako biti spaen, budui da e oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom (vjerom) koja je bolja od moje, jer ja bih elio da je moja manja. Stoga, gorljivo nastojte uiniti sebe poput njih, i molite da dobijete dio meu njima. Zbog onoga to sam rekao, Spasitelj nam nije dao otkrivenje za njihovu korist. Mi doista objavljujemo dio s onima za koje je objava dana, onima koje je Gospodin uinio svojim sinovima.

EVANELJE ISTINE (1,3 i XII,2)

Uvod: Harold W. Attridge i George W. MacRae Preveli na engleski: Harold W. Attridge i George W. MacRae Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD Evanelje istine je kranski gnostiki tekst koji jasno odraava Valentinov nauk, nudei profinjen i dirljiv opis Isusove osobe i djela. Izvoran rukopis nema naslova, te

je poznat po svojim uvodnim rijeima. Mnoga druga drevna djela, poput "evanelja" po Marku i "otkrivenja" Ivanova, takoer su se identificirala prema uvodnim rijeima. Valentinovsko djelo naslovljeno "Evanelje istine" spominje se u Irenejevu djelu Adversus Haereses (Protiv hereza, 3.11.9). Naalost, hereziolog ne otkriva mnogo o sadraju "evanelja", naznaivi samo da se znaajno razlikuje od kanonskih evanelja. S obzirom na valentinovske afinitete izraene u tekstu Kodeksa I, veoma je mogue da je upravo to djelo koje je bilo poznato Ireneju. Ako je doista tako, mogli bismo ga datirati u sredinu 2. stoljea (izmeu 140. i 180. god. po Kr.). Na temelju knjievnih i konceptualnih slinosti izmeu toga teksta i fragmentarnog Valentinova teksta, neki su strunjaci pretpostavili da ga je napisao sam gnostiki uitelj. Ta mogunost i dalje postoji, iako se nita ne moe sa sigurnou ustvrditi. Bez obzira na toan datum nastanka i autorstvo djela, sigurno je da ga je izvorno sastavio spretan knjievnik, na grkom jeziku, u opirnom retorikom stilu. Unato svom naslovu, to djelo nije evanelje poput novozavjetnih, budui da ne iznosi kontinuiranu pripovijest o Isusovim djelima, nauku, muci i uskrsnuu. Rije "evanelje", kojom zapoinje tekst, valja protumaiti u njezinu izvornom smislu, kao "radosnu vijest". Ona definira temu teksta, ne anr, koji bismo mogli shvatiti kao homiliju. homilija propovijed kojom se tumai neki stavak Svetog pisma Poput drugih ranokranskih homilija, kao to je Poslanica Hebrejima, Evanelje istine dopunjava doktrinarno izlaganje rijeima u zagradama (npr. 32-34) te, poput toga kanonskoga teksta, naglaava znaaj Isusova spasiteljskoga djela s teolokoga stajalita.

Identifikacija djela kao homilije ne govori mnogo o njegovoj knjievnoj ili teolokoj dinamici. Analizu povrinske strukture i temeljne konceptualne sheme oteava prilino opskuran diskurs, koji mijea poznate elemente iz kranske predaje, ponekad u neobinom kontekstu, s naznakama manje poznatih ideja. Jednako je opskuran okvir samoga teksta, koji varira od kozmikih do povijesnih, a potom do osobnih ili psiholokih perspektiva. Ta svojstva djela moda upuuju na njegovu namjenu. Postavljene u konceptualno okruje, predaje srodne Novom zavjetu dobivaju novo znaenje, dok struktura toga okruja ostaje vjeto prikrivena.

Unato tome, naglaene su odreene kljune teme i perspektive karakteristine Valentinovoj teologiji, poput ideje da znanje o Ocu unitava neznanje (18; 24). Stoga je djelo vjerojatno sluilo uvoenju lanova velike crkve u Valentinove soterioloke ideje. soteriologija religiozno nauavanje o spasenju ljudi od vjene propasti, od pakla Djelo je podijeljeno na tri velika izlaganja, odvojena dvjema formalno razliitim jedinicama, slavljenikoj "Litaniji o Rijei" (23-24) i pozivom (32-34). Svako izlaganje takoer sadri tri tematski razliita odjeljka. Poslije uvoda (16; 17), prvo izlaganje zapoinje opisom roenja Pogreke (17; 18), koja proizlazi iz Oca, no za koju Otac nije odgovoran i koja mu ne teti. Mitoloka pripovijest, poput pada Sofije, koja je sadrana u mnogim gnostikim tekstovima (npr. Hipostaza arhonata ili O podrijetlu svijeta), nedvojbeno podvlai taj opis Pogreke. Tekst se potom (18; 19) bavi Isusom i njegovim djelom, kao otkrivateljem i uiteljem. Kako bi ilustrirao potonju ideju, tekst se poziva na predaje poput one o Isusu u hramu (2 Lk), iako se te naznake mogu odnositi i na nekanonske pripovijesti o Isusovoj mladosti. Posljednji dio prvoga izlaganja (19-24) spominje, bez dodatnih kvalifikacija, Isusovu smrt (20), tumaei taj dogaaj pomou slika preuzetih iz Poslanice Koloanima i Otkrivenja, kao in otkrivenja. Taj in razotkriva sutinu Oca, te podrijetlo i sudbinu ljudskoga jastva u Njemu. Kroz taj uvid moi Pogreke bivaju nadvladane. Drugo veliko izlaganje (24-33) opisuje uinke otkrivenja "evanelja istine". Ono vodi do sjedinjenja s Ocem (24-27). Ono omoguava autentino ljudsko postojanje, koje se tradicionalnom gnostikom terminologijom naziva stanjem budnosti (27-30), stanjem radosti i uitka, koje se otro suprotstavlja jezivu postojanju neznalica. Konano, otkrivenje otvara put povratka Ocu (30-32). Posljednje izlaganje usredotouje se na proces reintegracije s primordijalnim izvorom. Povratak zapoinje (33-36) kao njeno privlaenje, zamiljeno kao opojan miris. Taj privlaan miris je zapravo duh nepokvarljivosti koji daje oprost. Posrednik

povratka (36-40) je Sin, koji je ime Oca. Identifikacija Sina i Imena ukljuuje najsuptilnije od svih promiljanja sadranih u tekstu (38-40), spajajui drevnu idovskokransku ideju o uznesenju s filozofskom semantikom. U posljednjem se dijelu teksta (40-41) sveanim rijeima opisuje konaan cilj procesa povratka, poinak u Ocu. Oni koji znaju da je njihova sudbina u izvoru iz kojega su potekli, djeca su koju Otac ljubi. Za razliku od suhih izvjea hereziologa o gnostikim sustavima, Evanelje istine, kao mjeavina knjievne i konceptualne finoe i autentinog religioznog osjeaja, mnogo bolje objanjava zato su Valentinov nauk i njegova kola privukli mnoge krane drugoga stoljea.

Prijevod koji slijedi temelji se na tekstu Kodeksa I; tekst Kodeksa XII veoma je fragmentaran.

EVANELJE ISTINE (I 16, 31-43, 24) Evanelje istine je na radost onima koji su od Oca istine dobili dar da Ga upoznaju snagom Rijei iz plerome, koja je u mislima i u umu Oca, odnosno, onoga kojeg zovemo 'Spasiteljem', zbog djela koje e uiniti za otkupljenje onih koji 17 nisu upoznali Oca. U imenu evanelja sadrana je objava nade, jer ono je otkrie onih koji Ga trae. Kada je sveukupnost krenula u potragu za onim iz kojega su potekli - a sveukupnost je bila u njemu, neogranienom, nedokuivom, boljem od svake misli neznanje o Ocu prouzroilo je patnju i strah. Patnja je postala gusta poput magle, i nitko nije mogao vidjeti. Stoga je pogreka postala mona; djelovala je na vlastitu tvar, jer nije znala istinu. Zapoela je sa stvaranjem, pripremajui u snazi i ljepoti zamjenu za istinu. Time, meutim, neogranien i nedokuiv nije bio ponien, jer, patnja, zaborav i stvorenje obmane nitavni su u usporedbi s nepromjenjivom i postojanom istinom, savrenom u svojoj ljepoti. Stoga, prezirite pogreku.

Ona [pogreka] nema korijena; pala je u maglu [neznanja] o Ocu, inei djela i irei zaborav i strah, kako bi na taj nain zavela i zarobila one u sredini. Zaborav pogreke nije razotkriven. On nije 18 [...] od Oca. Zaborav nije nastao od Oca, iako je nastao zbog njega. No, ono to nastaje u njemu jest znanje, ija je svrha nestanak zaborava i spoznaja Oca. Budui da je zaborav nastao zbog neznanja o Ocu, od trenutka spoznaje Oca zaborav prestaje postojati. U tom smislu, evanenje onoga za kojim se traga, koje je otkriveno onima koji su postali savreni milou Oca, skrivenoga otajstva, Isusa, Krista, prosvijetlilo je one u tami zaborava. On [Isus Krist] ih je prosvijetlio; on [im] je pokazao put; a put je istina kojoj ih je poduio. Obuzeta gnjevom, pogreka ga je progonila, umorila se i ieznula. On je bio pribijen na drvo i postao [je] plodom znanja o Ocu. Meutim, oni koji su od toga ploda jeli, nisu bili uniteni, nego ih je plod ispunio radou zbog otkria. On ih je otkrio u sebi, a oni su u sebi otkrili njega. A u nespoznatljivom, nezamislivom, savrenom Ocu koji je sve stvorio, u njemu je sveukupnost, i za njim sveukupnost udi. Iako je u sebi zadrao njihovo savrenstvo koje je uskratio sveukupnosti, Otac nije bio ljubomoran. Kako ljubomora uope moe postojati izmeu njega i njegovih udova? 19 Jer, da je taj 'Eon' [primio] njihovo [savrenstvo], oni se ne bi pribliili [...] Ocu. Njihovo je savrenstvo zadrao u sebi, darujui im ga kao povratak njemu i kao savreno i jedinstveno znanje. On je taj koji je oblikovao sveukupnost, u njemu je sveukupnost i sveukupnost za njim udi. Poput kakvoga neznanca, i on eli da ga upoznaju i ljube - te za ime sveukupnost udi ako ne za znanjem o Ocu? - on je postao vodi, ispunjen mirom i spokojem. Pojavljivao se u kolama i govorio poput uitelja. Oni koji su sebe drali mudrima doli su ga iskuavati. Ali, razotkrio ih je kao neznalice. Mrzili su ga jer u njima doista nije bilo mudrosti. Poslije njih dola su i mala djeca, kojima pripada znanje o Ocu. Kada su ojaala, poela su uiti o Oevim djelima. Ona [djeca] su spoznala i bila spoznata; ona su slavila i bila slavljena. U srcima im se oitovala iva knjiga ivih, napisana u misli i umu 20 Oca, koja je i prije utemeljenja sveukupnosti postojala u njegovoj nespoznatljivosti - (knjiga) koju nitko nije mogao uzeti, jer e onaj koji je uzme biti ubijen. Nitko se nije mogao oitovati meu onima koji su vjerovali u spasenje, sve dok se nije pojavila knjiga. Zato je Isus, ispunjen milosrem i vjernou, strpljivo prihvaao patnje sve dok nije uzeo tu knjigu, znajui da e njegova smrt za mnoge znaiti ivot.

Kao to je u neotvorenoj oporuci skriveno bogatstvo preminuloga gospodara, tako je i sveukupnost bila skrivena dok je Otac sveukupnosti bio nevidljiv, kao neto to je od njega iz kojeg proizlazi svaki prostor. Iz toga se razloga pojavio Isus; uzeo je tu knjigu; bio je pribijen na drvo; na kriu je objavio Oevu zapovijed. O, velikoga li uenja! Uronio je u smrt, iako ga obavija ivot vjeni. Odbacivi to propadljivo ruho, obavio se nepropadljivou koju mu nitko ne moe oduzeti. Uavi u jalove prostore strahova, proao je kroz one ogoljene zaboravom, kao znanje i savrenstvo, objavljujui stvari koje su u srcu, 21 [...] poduiti one koji e primiti nauk. Oni koji e primiti nauk [su] ivi, upisani u knjigu ivota. Nauk koji primaju odnosi se na njih same, a primaju ga od Oca, kojemu se ponovno okreu. Budui da je u Ocu savrenstvo sveukupnosti, sveukupnost se mora uzdii k njemu. Stoga, ako netko posjeduje znanje, prima one koji su njegovi i privlai ih k sebi. Jer, neznalica je potrebit, a ono to mu nedostaje veliko je, budui da mu nedostaje ono to e ga uiniti savrenim. Kako je savrenstvo sveukupnosti u Ocu, a sveukupnost se mora uzdii k Ocu i svatko mora dobiti ono to je njegovo, on ih je unaprijed odredio, pripremivi ih za davanje onima koji su iz njega potekli. Oni ije je ime znao unaprijed pozvani su na kraju, stoga je onaj koji posjeduje znanje ujedno onaj ije je ime Otac izgovorio. Jer, onaj ije ime nije izgovorio neznalica je. Doista, kako netko moe uti ako se njegovo ime ne izgovori? Onaj tko ostane neznalica do kraja je stvorenje zaborava i nestat e sa zaboravom. Ako nije tako, zato ti jadnici 22 nemaju imena, (zato) ne uju poziv? Stoga, ako netko posjeduje znanje, on je odozgo. Kad je pozvan, on uje, on se odaziva i okree se onome koji ga je pozvao, k njemu se uzdie i zna kako je pozvan. Budui da posjeduje znanje, vri volju onoga koji ga je pozvao, eli mu udovoljiti i prima spokoj. Svako mu ime dolazi. Onaj koji e stei znanje, zna odakle dolazi i kamo ide. On to zna poput pijanca koji je prezreo svoje pijanstvo i vrativi se k sebi, doveo u red ono to je njegovo. Mnoge je izveo iz pogreke. Otiao je prije njih do mjesta s kojih su poli, jer su pogreku primili zbog dubine onoga koji okruuje sve prostore, dok njega ne okruuje nikakav prostor. Veliko je udo da su bili u Ocu ne poznavajui ga, i da su sami istupili iako nisu mogli shvatiti ili spoznati onoga u kojemu su se nalazili. Njegova volja tako nije proizala iz njega. Otkrio ju je kao znanje u kojemu su usklaene sve njegove emanacije. To je znanje o ivoj knjizi koju je na koncu razotkrio 23 eonima. [Njegova slova] koja se sada razotkrivaju nisu ni samoglasnici ni suglasnici, te ih se ne moe itati i shvaati olako. To su slova istine, i o njoj sama govore onome tko ih poznaje. Svako je slovo savrena [misao] poput savrene knjige, jer to su slova koja je napisalo Jedinstvo, Otac ih je napisao za eone kako bi pomou njegovih slova spoznali Oca. Dok njegova mudrost misli Rije, a njegov je nauk izgovara, njegovo [je] znanje razotkriva. Oinstvo je njezina kruna, njegova je radost u skladu s njom, njegova ju je

slava uzvisila, njegov ju je spokoj primio u se, njegova ju je ljubav utjelovila a njegova vjernost primila u svoje okrilje. Tako Rije Oeva putuje sveukupnou, kao plod 24 njegova srca i izraz njegove volje. Ona podupire sveukupnost; ona ih odabire i prima izraz sveukupnosti, proiavajui ih i vraajui ih u Oca, u Majku, preslatkog Isusa. Otac otkriva svoja njedra. Njegova su njedra Duh Sveti. On otkriva to je u njima skriveno - svoga Sina - kako bi ga kroz Oevu milost eoni mogli spoznati i okonati svoju mukotrpnu potragu za Ocem i poivati u njemu, znajui da je to spokoj. Ispunivi nepotpunost, on je unitio oblik - oblik nepotpunosti je svijet u kojemu je sluio. Jer, mjesto gdje vladaju zavist i borba, nepotpuno je, meutim, mjesto gdje vlada Jedinstvo, savreno je. Budui da je nepotpunost proizala iz neznanja o Ocu, u trenutku spoznaje Oca nepotpunost e nestati. Kao to ovjekovo neznanje nestaje stjecanjem znanja, a tama nestaje kad se pojavi svjetlo, 25 tako i nepotpunost nestaje u savrenstvu. Dakle, od toga trenutka oblik vie nee biti vidljiv, jer e nestati u sjedinjenju s Jedinstvom. Sada su njihova djela ratrkana. S vremenom e Jedinstvo usavriti prostore. U Jedinstvu e svatko spoznati sebe; u znanju e se proistiti iz viestrukosti u Jedinstvo, unitavajui poput vatre tvar u sebi, pobjeujui tamu svjetlou i smrt ivotom. Ako su se doista te stvari dogodile svakome od nas, tada ponajprije moramo shvatiti da e kua, zbog Jedinstva, biti sveta i tiha. Naime, ljudi koji naputaju svoja prebivalita razbijaju posude koje ne vrijede. Usprkos tome, gospodar kue ne osjea gubitak, nego je radostan, znajui da e razbijene posude zamijeniti boljima, koje su itave. Takav je sud koji dolazi 26 odozgo; on sudi svakome; on je isukani ma s dvije otrice. Kada se pojavila Rije koja je u srcu onih koji je izgovaraju - a ona nije samo zvuk, nego i tijelo - meu posudama je zavladala velika pomutnja, jer su neke bile ispranjene, a neke napunjene; neke su donesene, a neke uklonjene, neke su oiene, a neke razbijene. Svi su prostori bili uzdrmani i uznemireni, jer u njima nije bilo ni reda ni postojanosti. Pogreka se uznemirila ne znajui to bi. Veoma se zabrinula; tugovala je i inila sebi naao jer nita nije znala. Kada je znanje dolo u njezinu blizinu, bila je to propast pogreke i svih njezinih emanacija - pogreka je prazna jer u sebi ne sadri nita. Pojavila se istina; sve su je njezine emanacije prepoznale. Pozdravile su Oca u istini, savrenom snagom koja ih spaja s Ocem. Jer, svatko tko ljubi istinu - a Oeva su usta istina - i zdruen je 27 s istinom, zdruen je i s Oevim ustima putem svoga jezika, kada prima Duh Sveti, budui da je to oitovanje Oca i njegovo razotkrivanje eonima. Otkrio je i protumaio ono to je u njemu skriveno. Jer, tko sadri ako ne sam Otac? Svi su prostori njegove emanacije. Znaju da potjeu od njega kao djeca odrasloga ovjeka. Znaju da jo nisu dobili oblik ni ime, oni koje Otac rodi.

Kada pomou njegova znanja dobiju oblik, iako su u njemu, oni ga ne poznaju. No, Otac je savren, i poznaje svaki prostor koji je u njemu. On se oituje onome kojemu se eli pokazati, dajui mu oblik i ime. Daje mu ime i ostvaruje ga, kako bi zaivjeli oni koji prije svoga nastanka nisu poznavali onoga koji ih je oblikovao. Ne kaem, meutim, da su nitavni oni koji jo nisu nastali. Oni su 28 u njemu koji e poeljeti da nastanu, poput vremena koje e tek doi. On zna to e stvoriti prije nego to se stvari pojave. No, plod koji jo nije oitovan ne zna nita i nita ne ini. Tako i svaki prostor koji je u Ocu potjee iz onoga koji postoji, koji ga je uspostavio iz onoga to ne postoji. Jer, tko nema korijena, nema ni ploda, te e sam od sebe nestati, iako misli: "Postojim." Stoga, onaj tko uope nije postojao, nikada nee postojati. to, dakle, on eli da taj o sebi misli? Ovo: "Postojim poput sjena i utvara noi." Kada svjetlost obasja strah, tada ovjek shvaa da je strah bezrazloan. Tako oni nisu znali za Oca, kojeg 29 nisu vidjeli. Iz straha, nemira, nepostojanosti, dvojbi i podjela iznjedrili su se mnogi prividi i isprazne matarije, kao da su bili u duboku snu, sanjajui jezive snove. Kao da od nekoga bjee, ili se iscrpljeni vraaju iz potjere. Kao da zadaju udarce ili trpe udarce. Kao da padaju s visina, ili polijeu u zrak, iako nemaju krila. Ponekad se ini da ih ljudi ubijaju, iako ih nitko ne goni. Katkada se, pak, ini da oni ubijaju svoje susjede, jer su umrljani njihovom krvlju. Kada se oni koji prolaze te strahote probude, oni koji su bili u sreditu tih nemira ne vide nita, jer su sami nitavni. Takav je put onih koji su odbacili neznanje poput sna, smatrajui ga nitavnim. Njegova djela takoer smatraju 30 nestvarnima, te ih odbacuju poput sna u noi. Znanje o Ocu smatraju zorom. Na taj je nain svatko postupio, kao da je razdoblje neznanja bilo san, a znanje buenje. [I] blago onome koji e se vratiti i probuditi. Blagoslovljen onaj koji e otvoriti oi slijepima. I Duh pohita za njim, da ga probudi. Pruivi ruku onome koji je leao na zemlji, postavio ga je na noge, jer ovaj jo nije ustao. Dao im je mogunost spoznaje znanja o Ocu i otkrivanja njegova Sina. Jer, kad su ga vidjeli i uli, dopustio im je da kuaju, pomiriu i dodirnu ljubljenoga Sina. Kada se pojavio, poduavajui ih o nespoznatljivom Ocu, kada je u njih udahnuo ono to je u misli, vrei njegovu volju, kada su mnogi primili svjetlost, okrenuli su se 31 njemu. Jer, oni tvarni bili su stranci i nisu vidjeli njegovu sliku niti su ga upoznali. On je doao u tjelesnom obliku, i nita mu nije prijeilo put, jer je nepokvarljivost otporna. Govorio je nove stvari, govorio je o onome to je u srcu Oca, donosei savrenu rije. Kada je svjetlost progovorila njegovim ustima i njegovim glasom koji je rodio ivot, dao im je misao i razumijevanje, milost, spasenje i moan duh, iz beskonanosti i slatkoe Oca. Uinivi da okonaju kazne i muke - jer su one koji su udjeli za milosrem odvraale od njegova lica i vodile ih u pogreku i ropstvo unitio ih je svojom moi i pobijedio znanjem. On je zalutalima postao put, a

neznalicama znanje. Za one koji su traili postao je otkrie, nesigurni su u njemu pronali potporu, a oskvrnuti istou. On je pastir koji je ostavio devedeset 32 devet ovaca, kako bi potraio jednu zalutalu. Radovao se kada ju je pronaao, jer je devedeset devet broj koji je u lijevoj ruci koja je dri. No, kada je jedna pronaena, itav broj prelazi u desnu (ruku). Kao to se ono to nedostaje itavoj desnoj (ruci) uzima s lijeve strane i donosi na desnu, tako i broj postaje stotinu. To je znak onoga koji je u njihovu zvuku; to je Otac. ak je i na sabat tragao za ovcom koja je pala u jamu. Dao joj je ivot, izvukavi je iz jame, kako biste u sebi mogli spoznati - vi, sinovi unutarnjega znanja - to je sabat, dan spasenja, i kako biste mogli govoriti od dana odozgo, koji nema noi, i iz svjetlosti koja ne tone jer je savrena. Recite, dakle, od srca da ste savren dan i da u vama prebiva svjetlost koja ne gasne. Govorite o istini onima koji je trae, i o znanju onima koji su u svojoj pogreki zgrijeili. 33 Uinite snanima stopala posrnulih, i pruite ruke bolesnima. Nahranite gladne, i umornima darujte spokoj. Podignite one koji ele ustati, i probudite uspavane. Jer, ti si razumijevanje koje je privueno. Ako snaga tako djeluje, postaje jo snanija. Bavite se sobom; ne bavite se stvarima koje ste odbacili. Ne jedite ono to ste ispljunuli. Ne budite moljci. Ne budite crvi, jer to ste ve izbacili iz sebe. Nemojte postati prebivalitem avla, jer njega ste ve unitili. Ne jaajte (one) koji predstavljaju prepreke za vas koji padate. Jer, za razliku od pravednika, s onim koji ne poznaje zakon valja postupati loe. Jer, prvi ini pravedna djela, a potonji nezakonita. Stoga, vrite volju Oca, jer ste od njega. Jer, Otac je sladak i njegova je volja ono to je dobro. On poznaje stvari koje su vae, kako biste u njima pronali spokoj. Jer, prema plodovima se prepoznaju stvari koje su vae, zato to su djeca Oca 34 njegov miris, budui da su iz milosti njegove zatite. Stoga, Otac voli taj miris i oituje ga na svakom mjestu. Ako se mijea s tvari, daje svoj miris svjetlosti i u svome ga poinku ini iznad svakoga oblika (i) zvuka. Jer, nisu ui te koje osjeaju miris, nego (je to) dah koji ima osjetilo njuha, te privlai miris k sebi i uranja u miris Oca, titei ga i vraajui u mjesto odakle je potekao, iz prvoga mirisa koji se ohladio. To je neto duevnoga oblika, poput hladne vode koja se smrznula (?), koja je na zemlji koja nije kruta, o kojoj oni koji je vide misle da je zemlja; ona se potom ponovno razgrauje. Ako je dah povue, ona postaje vrua. Hladni mirisi, dakle, potjeu iz podjele. Zato je dola vjera; ona razgrauje podjelu, donosei toplu pleromu ljubavi, kako se hladno ne bi vratilo i kako bi postojalo jedinstvo savrene misli. To [je] evanelje otkria plerome, za one koji oekuju 35 spasenje koje dolazi s visina, dok njihova nada, koju oekuju, sama eka - oni ija je slika svjetlo bez sjene tada, u to vrijeme, pleroma nastavlja dolaziti. [Nedostatak] tvari nije nastao kroz neogranienost Oca, koji dolazi kako bi dao vrijeme za nedostatak, iako nitko ne moe rei da e nepokvarljivi tako doi. No, dubina Oca bila je umnoena, a s njime nije postojala misao o pogreci. To je stvar koja pada, to je stvar koja se lako

(ponovno) uspravlja u otkriu njega koji je doao onome kojeg e vratiti nazad. Jer, vraanje nazad naziva se pokajanjem. Iz toga je razloga nepokvarljivost pustila dah; ona je proganjala grijenika kako bi ovaj mogao poivati. Jer, oprost je ono to preostaje za svjetlo u nedostatku, rije plerome. Lijenik odlazi ondje gdje je bolest, to je volja koja je u njemu. Tko ima nedostatak ne skriva ga, jer posjeduje neto to drugome nedostaje. Stoga je pleroma, koja nema nedostatak, nego ga popunjava, ono to je on 36 izvukao iz sebe kako bi popunio svoj nedostatak i tako primio milost. Jer, kada je imao nedostatak, nije imao milost. Zato je na mjestu na kojemu nema milosti postojalo smanjenje. Kada je primljeno ono to je bilo smanjeno, on je otkrio ono to mu je nedostajalo, pleromu; to je otkrie svjetlosti istine koje ga je obasjalo jer je nepromjenjivo. Oni su meu sobom govorili o Kristu, kako bi nemirni mogli primiti vraanje nazad, i kako bi ih on mogao pomazati pomau. Pomast je milost Oca koji e prema njima biti milostiv. No, oni koje je pomazao su oni koji su postali savreni. Jer, obino se pomazuju pune posude. No, kada se pomast jedne (posude) rastopi, ona se isprazni, a razlog nedostatka je stvar koja se pomazuje. Jer, tada je dah uvlai, stvar (je, op. prev.) u moi onoga to je s njome. No, s onoga koji nema nedostataka ne skida se nikakav peat, niti se on prazni. Ono to mu nedostaje, savreni mu Otac ponovno ispunjava. On je dobar. On poznaje svoje zasade, jer ih je zasadio u svom raju. Njegov je raj njegovo mjesto poinka. To je 37 savrenstvo u misli Oca, i to su rijei njegovih misli. Svaka od tih rijei je djelo njegove jedne volje u otkrivenju njegove Rijei. Dok su jo bile dubine njegovih misli, Rije koja je prva izgovorena otkrila ih je zajedno s umom koji govori, jedna Rije u tihoj milosti. On se nazivao milju, budui da su one bile u njoj prije nego to su otkrivene. On je, dakle, prvi doao u doba kada je to zaeljela njegova volja. A Otac poiva u volji, no njegovu je volju nemogue istraiti. Njegov je trag volja, i nitko ga nee spoznati, niti ga moe shvatiti onaj koji ga pojednostavljuje. No, kada zaeli - ak i kada im se pogled pred Bogom nikako ne svia - eli Oca. Jer, on poznaje poetak sviju njih i njihov kraj. Jer, na kraju e im izravno postavljati pitanja. Kraj je primanje znanja o onome koji je skriven, a to je Otac 38 iz kojega je nastao poetak, i kojemu e se vratiti svi koji su iz njega potekli. A oni su se pojavili na slavu i radost njegova imena. Ime Oca je Sin. On je prvi dao ime onome koji je potekao iz njega samoga, i rodio ga kao sina. Dao mu je ime koje mu je pripadalo; on je taj kojemu pripada sve to oko njega postoji, (on je, op. prev.) Otac. Njegovo je ime; njegov je Sin. On moe biti vien. Meutim, njegovo je ime nevidljivo, jer je samo otajstvo nevidljivoga koje ulazi u ui koje je on njime (otajstvom, op. prev.) posve ispunio. Doista, Oevo se ime ne izgovara, ali je oitovano kroz Sina. Ime je, stoga, veliko. Ta tko bi mu mogao dati ime, veliko ime, osim njega samoga kojemu (ime, op. prev.) pripada i sinova imena u kojima poiva ime Oca i (koji)

poivaju u njegovu imenu? Budui da je Otac nestvoren, sam ga je rodio za se, kao ime, prije nego to je stvorio eone, kako bi ime Oca vladalo nad njima, odnosno, 39 ime u istini, koje je vrsto, u njegovoj zapovijedi i savrenoj moi. Jer, (to, op. prev.) ime nisu (samo) rijei, niti se ono sastoji od naziva, nego je nevidljivo. On je sebi samom dao ime, budui da samo on sebe vidi i ima mo da sebi da ime. Jer, tko ne postoji, nema imena. Kako se zove onaj koji ne postoji? No, onaj koji postoji, postoji sa svojim imenom, i samo ga on zna i (zna kako) da mu nadjene ime. To je Otac. Sin je njegovo ime. On ga, stoga, nije sakrio, nego je ono postojalo; to se Sina tie, on je sam dao ime. Ime je, stoga, ono od Oca, budui da je ime Oca Sin. Doista, gdje bi samilost pronala ime ako ne u Ocu? No, netko e zasigurno rei svome blinjemu: "Tko je taj koji e dati ime onome koji je postojao prije njega. Zar potomci ne dobivaju imena 40 od onih koji (ih) rode?" Razmislimo o tome. to je ime? To je ime u istini; to, dakle, nije ime od Oca, jer je to pravo ime. On nije primio ime na zajam, poput drugih, u skladu s oblikom u kojemu e svaki od njih biti stvoren. To je pravo ime. Nitko mu ga nije dao. No, on (je) neizreciv, neopisiv, sve dok onaj koji je savren ne progovori o njemu samom. On ima mo izgovoriti i vidjeti njegovo ime. Kada je, dakle, zaelio da njegovo voljeno ime bude njegov Sin, dao mu je ime onome koji je doao iz dubine - progovorivi (tako, op. prev.) o svojim tajnama, znajui da je Otac bie bez zla. Zato ga je doveo, kako bi progovorio o mjestu i njegovu prebivalitu iz kojega je potekao, 41 te kako bi slavio pleromu, veliinu njegova imena i slatkou Oca. On e govoriti o mjestu iz kojeg je svatko potekao, i pourit e nazad, u predjel gdje je primio svoje ustolienje i gdje e - na mjestu na kojemu je stajao - primiti okus, hranu i rast. A njegovo je poivalite njegova pleroma. Stoga, sve su Oeve emanacije plerome, a korijen svih njegovih emanacija je u onome koji ih je pustio da u njemu rastu. On im je dodijelio sudbine. Svaka od njih je oitovana, kako bi se kroz njihovu vlastitu misao [...]. Jer, mjesto na koje alju svoju misao, to mjesto, njihov korijen, je ono to ih uzdie u visine, k Ocu. One posjeduju njegovu glavu, koja za njih poiva, i one su podrane, pribliavajui mu se, te bi se moglo rei da su poljupcima sudjelovale u njegovu licu. No, one se ne oituju 42 na taj nain, jer same nisu uzdignute; pa ipak, ne nedostaje im slava Oca, o kojemu ne misle kao o malenom, grubom ili gnjevnom, nego (kao) o biu bez zla, nepokolebljivom, slatkom, koje je sve prostore znalo prije nego to su nastali, te ga ne treba poduavati. To je nain onih koji posjeduju (neto) odozgo, od neizmjerne veliine, oekujui jednoga i savrenog, onoga koji je ondje zbog njih. Oni ne silaze u Had, niti je u njima zavist, tuga ili smrt. Oni poivaju u onome koji poiva, ne trsei se i ne udaljavajui se od istine. Sami su istina; Otac je u njima i oni su u Ocu, savreni, nepodijeljeni u istinski dobrom. Nita im ne nedostaje, spokojni su i svjei u Duhu. Oni e njegovati svoj korijen. Oni e se baviti stvarima u kojima e on pronai svoj

korijen, te nee trpjeti gubitak njegove due. To je mjesto blagoslovljenih; to je njihovo mjesto. to se ostalih tie, neka znaju, na svojim mjestima, da nije prikladno 43 da govorim o neemu drugom, budui da sam stigao u poivalite. No, u tome u postati, i (prikladno je) baviti se u svako doba Ocem svega i istinskom braom, onima na koje je Otac izlio svoju ljubav i meu kojima On ne nedostaje. Oni se pojavljuju u istini, budui da postoje u istinskom i vjenom ivotu, te govore o svjetlosti koja je savrena i ispunjena Oevim sjemenom, i koja je u njegovu srcu i pleromi, dok se njegov Duh raduje u njoj (svjetlosti, op. prev.) i slavi onoga u kojemu je postojao, jer on je dobar. I njegova su djeca savrena i dostojna njegova imena, jer, on je Otac. Takvu djecu on ljubi.

pleroma u gnostikoj filozofiji punoa, bit boanstva iz koje proizlazi sve dobro eon vijek; dug odsjek vremena; vjenost

RASPRAVA O USKRSNUU (I,4) Uvod: Malcolm L. Peel Preveo na engleski: Malcolm L. Peel Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD Znaaj ovoga kratkog didaktikog pisma jest u tome to ono svjedoi o iznimno neortodoksnom tumaenju kranskoga uenja o ivotu poslije smrti. Krajem 2. stoljea, kada je pismo vjerojatno i nastalo, krani - bilo gnostiki ili ortodoksni bavili su se odreenim izazovima i pitanjima. Je li takav ivot filozofski dokaziv (kao to je tvrdio Sokrat u Fedonu)? Kakav je njegov oblik? (Besmrtnost due? Uskrsnue tijela? Reinkarnacija?) Kada nastupa to iskustvo? (Prilikom smrti? Prilikom Kristova konanog povratka? Moda ak i prije smrti?) Novozavjetni je nauk prilino neodreen po nekima od tih pitanja, iako unutar velike crkve postoji suglasnost o barem dva pitanja: prototip i temelj takvoga ivota bilo je uskrsnue Isusa Krista, a uskrsnue pojedinaca ujedno znai njihovo odbacivanje osobnoga identiteta.

didaktian pouan, koji pouava Meutim, anonimni autor Rasprave o uskrsnuu tvrdio je da je svoje znanje primio od Krista (49; 50), te da mu je ono omoguilo da ponudi izravne i nedvojbene odgovore na takva pitanja, pitanja koja mu je, u ovom sluaju, uputio njegov uenik, Reginos (43). Prvo, uskrsnue je stvar vjere u stvarnosti uskrsnua Isusa Krista i njegove pobjede nad smru (46). Ono nije posljedica filozofskoga "uvjeravanja", a veina filozofa su skeptici. Drugo, oblik ivota bit e "uskrsnue", koje se ne shvaa kao ponovno stvaranje duhovnoga tijela u Kristovoj Parusiji (1 Korinanima 15 passim). Naime, u trenutku bioloke smrti, "izabrani" vjernik doivljava odvajanje unutarnjih, "ivih udova", ija se intelektualna priroda pojanjava naznakama o "umu" i njegovoj "misli", od vanjskoga "tijela" "propadljivih", "vidljivih", vanjskih "udova" (45-48). ak i tada, to "uskrsnulo tijelo", zaodijenuto novom "puti" (47) ili "odijelom od svjetlosti" ("zrake" u 45), zadrava osobna i prepoznatljiva obiljeja, na to upuuje ukazanje Ilije i Mojsija prilikom Kristove preobrazbe (Marko 9:2-8). Takvo je "duhovno uskrsnue" koje "guta" (tj. unitava ili ini besmislenim) "uskrsnue" bilo iste "due" ili, doslovno, "tijela" (45; 46). Prepoznatljiv je dualistiki nauk o vanjskom/unutarnjem koji nadilazi pavlinsku antropologiju. parusija gr. po kranskom vjerovanju ponovni dolazak Kristov na svretku svijeta Tree, za razliku od rane crkve, koja se u svojoj nadi u uskrsnue drala "eshatoloke rezervacije" (tj. ideje da e kranski pojedinac, kako bi posve uskrsnuo, morati priekati Kristov konani dolazak), autor Rasprave o uskrsnuu dri da bi izabranom vjerniku koji je proleptiki sudjelovao u Kristovoj patnji (smrti), uskrsnuu, i uzaau (45), nova stvarnost morala biti jasna: ovjek ve sada ima uskrsnue. Ukratko, na pisac, poput Himeneja i Fileta koji se prozivaju u 2. Poslanici Timoteju, 2:18, poduava da se uskrsnue ve zbilo! Svoju tvrdnju podrava svojevrsnim egzistencijalnim dokazom: vjernik koji zna za smrt morao bi se ve smatrati mrtvim, i sudionikom u uskrsnulom stanju (49). Vjernik, dakle, mora imati "vjeru" u stvarnost Kristove pobjede nad smru (45; 46), kako vie ne bi

"dvojio" (47; 48), kako bi "upoznao" Sina ovjejega i objavljenu istinu o njegovu uskrsnuu (46), te kako bi "prakticirao" osloboenje od neprijateljskih sila svemira (49) kroz ispravnu misao i shvatio mistino jedinstvo iskustva Spasitelja i iskustva vjernika (45; 46). eshatologija gr., religiozno uenje o posljednjim stvarima ovjeka, kao to su ivot poslije smrti, smak svijeta i dr eshatoloki zagrobni, posmrtni prolepsa spominjanje pojave koja e se tek dogoditi kao da se ve dogodila Opsene studije teksta koji slijedi pojasnile su da je njegov autor kranski gnostiki uitelj, na kojega je oito utjecao Valentinov gnosticizam. To dokazuju slinosti izmeu nauka izloenog u raspravi prema kojemu se duhovno uskrsnue ve zbilo, Tertulijanova izvjea o Valentinovoj "ostvarenoj eshatologiji" (De praes. haer. 33.7; De res. mort.i 19,2-7), te Irenejeva djela (Haer. 2.31.2). Odreeni konceptualni kompleksi jedinstveni Valentinu takoer se pojavljuju u Raspravi o uskrsnuu, poput ideje o primordijalnoj pleromi, koja je pretrpjela devoluciju i "nedostatak" (46; 47; 49) koji Spasitelj mora "obnoviti" (44). Za oekivati je, stoga, da su ovdje prisutne srednjoplatonistike ideje koje su, kako su pokazali znanstvenici, utjecale na Valentinov nauk. Takve ideje ukljuuju razlikovanje izmeu svijeta bia (ukljuujui samoga Boga), te sfere nastajanja i pokvarljivosti (48), kao i izmeu "inteligibilnoga svijeta" i "osjetilnoga" svijeta (46; 47). Platonistike su takoder ideje o prethodnom postojanju dua (46; 47; 49), to "pripremanju" za umiranje (49). inteligibilan nadosjetan; pojmovan, razumljiv, jasan; koji se moe samo razumom shvatiti (a ne moe se osjetiti) Meutim, prilino je "neplatonistika" odsutnost potrage za ekstatinim vienjem/jedinstvom s konanim Jednim, kao i naglaavanje zadravanja prepoznatljivih osobnih obiljeja u post mortemu. Meutim, zbog sredinje uloge Isusa Krista, kao i zbog autorova pozivanja na Novi zavjet kao najpouzdaniji izvor koji potkrjepljuje njegove dokaze (43; 45; 48), moemo zakljuiti da je autor kranski gnostik na iju su misao utjecale srednjoplatonistike ideje, filtrirane kroz kasniji i neto opskurniji Valentinov gnosticizam.

Kritiari openito prihvaaju da Raspravu o uskrsnuu nije napisao sam Valentin. Studije faza novozavjetnoga kanona kojih je anonimni autor oito bio svjestan, mjesta Rasprave o uskrsnuu u kontekstu ranocrkvenih rasprava o uskrsnuu, te naravi u njoj sadranih srednjoplatonistikih ideja, ukazuju da je to djelo vjerojatno nastalo krajem 2. stoljea. Meutim, ne postoje ni unutarnji ni vanjski dokazi prema kojima bi se moglo odrediti njegovo podrijetlo. Jo uvijek se raspravlja o tome predstavlja li to djelo autentino didaktiko pismo koje ne sadri praescriptio s autorovim imenom (poput Epistula Apostolorum ili Ptolemejeva pisma Flori) ni elemente dijatribe, ili je ono prvenstveno filozofski diskurs u obliku ciniko-stoike dijatribe. Za sada nema uvjerljivih dokaza za potonje. ini se, meutim, da znanstvenici uglavnom odbacuju pretpostavke da je tekst posljedica kombiniranja dvaju izvorno odvojenih pisama, ili, pak, posljedica gnostike redakcije izvorno kranskog teksta. dijatriba ujiva, pretjerana kritika; estoka prepirka; pogrda, pamflet

RASPRAVA O USKRSNUU (I 43, 25-50, 18) Reginose, sine moj, neki ele nauiti mnoge stvari. Zaokupljeni su pitanjima bez odgovora. Uspiju li u tome, obino o sebi imaju veoma visoko miljenje. No, ne mislim da su stajali u Rijei Istine. Prije bih rekao da trae vlastiti mir, koji smo mi primili kroz naega Spasitelja, naega Gospodina Krista. 44 Primili smo ga kada smo upoznali istinu i oslonili se na nju. No, budui da nas ljubazno pita o uskrsnuu, piem ti da je ono nuno. Naravno, mnogi ne vjeruju u uskrsnue, no nekoliko ga je pronalo. Stoga, raspravimo o tom pitanju. Kako je Gospodin objavio stvari dok je postojao u tijelu i nakon to se otkrio kao Sin Boji? ivio je na ovom mjestu, na kojemu ti ostaje, govorei o Zakonu Prirode no, ja ga zovem "Smrt". A (taj, op. prev.) Sin Boji, Reginose, bio je Sin ovjeji. On ih je oboje zagrlio, posjedujui ljudskost i boanstvenost, kako bi, s jedne strane, pobijedio smrt kao Sin Boji, dok bi se istodobno, kroz Sina ovjejeg, dogodio povratak Pleromi; jer je, kao sjeme Istine, potjecao odozgo prije nego to je nastalo njegovo ustrojstvo. Ondje su nastala mnoga podruja i mnoga boanstva.

Znam da o rjeenju govorim 45 teko razumljivim rijeima, no nita nije teko u Rijei Istine. No, budui da se Rjeenje pojavilo tako da nita ne ostane skriveno, nego da se otkrije sve o postojanju - unitenje zla s jedne strane, otkrivenje izabranih s druge. To je emanacija Istine i Duha, Milost je od Istine. Spasitelj je progutao smrt - (to) zasigurno znate - jer je ostavio svijet koji iezava. Preobrazio se u neiezivoga Eona i uzdignuo se, progutavi vidljivo nevidljivim, i otvorivi nam put besmrtnosti. Doista, kako ree Apostol: "Patili smo s njim, s njim smo se uzdignuli i s njim otili u nebesa". Ako smo, nosei ga, oitovani u ovome svijetu , mi smo njegove zrake i on nas obuhvaa sve do naega zalaska, odnosno, nae smrti u ovom ivotu. On nas privlai u nebesa, kao to sunce privlai zrake, niim ogranien. To je duhovno uskrsnue 46 koje guta duevno jednako kao i tjelesno. No, onaj koji ne vjeruje ne moe se uvjeriti. Jer, to je podruje vjere, sine moj, ne ono koje pripada uvjeravanju: mrtvi e uskrsnuti! Meu filozofima ovoga svijeta postoji jedan koji vjeruje. Barem e on ustati. Ne daj filozofu iz ovoga svijeta razloga da povjeruje kako e se on vratiti sam od sebe - i (to) zbog nae vjere! Jer, mi smo upoznali Sina ovjejega, te smo povjerovali da je ustao iz mrtvih. To je onaj o kojemu govorimo: "On je postao unitenje smrti, kao veliki u kojega oni vjeruju." Veliki su oni koji vjeruju. Misao onih koji su spaeni nee ieznuti. Um onih koji su ga upoznali nee ieznuti. Mi smo, stoga, izabrani za spasenje i otkupljenje, budui da nam je od poetka odreeno da ne padnemo u ludost neznalica, nego da uemo u mudrost onih koji su upoznali Istinu. Doista, Istina koja se uva ne moe se napustiti, niti je ikada bila naputena. "Snaan je sustav Plerome; maleno je ono to se oslobodilo (i) postalo svijetom. No, Sve je ono to je obuhvaeno. Ono nije 47 postalo; ono je postojalo." Stoga, nikada ne dvoji o uskrsnuu, Reginose, sine moj! Jer, ako nisi postojao u tijelu, primio si tijelo kada si uao u ovaj svijet. Zato (onda, op. prev.) ne bi primio tijelo kada bude uznesen u Eona? Ono to je bolje od tijela je ono to je za uzrok ivota. Zar nije tvoje ono to je za tvoj raun zaivjelo? Ne postoji li s tobom ono to je tvoje? Pa ipak, kada si na ovom svijetu, to ti nedostaje? To si na svaki nain elio saznati.

Posteljica tijela je starost, i ti postoji u pokvarljivosti. Ti ima odsutnost kao dar. Jer, ako ode, nee se odrei onoga to je bolje. Ono to je gore, smanjuje se, no za to ima milosti. Nita nas, stoga, ne otkupljuje iz ovoga svijeta. No, mi smo spaeni, jer smo Sve. Primili smo spasenje od kraja do kraja. Razmiljajmo na taj nain! Razumijevajmo na taj nain! No, pitajui se, o tim stvarima, neki ele znati hoe li onaj tko je spaen, kada napusti tijelo, odmah biti spaen. O tome nema nikakve dvojbe. [...] doista, vidljivi udovi koji su mrtvi 48 nee biti spaeni, jer e ustati (samo) ivi udovi koji su u njima. to je, dakle, uskrsnue? To je uvijek razotkrivanje onih koji su ustali. Jer, ako se sjea da u Evanelju pie kako se pojavio Ilija, a s njim i Mojsije, ne misli da je uskrsnue privid. To nije privid, nego istina! Doista, prikladnije je rei da je privid svijet, a ne uskrsnue koje je donio na Gospodin i Spasitelj, Isus Krist. Ali, to vam to govorim? Oni koji su ivi umrijet e. Kako ive u prividu? Bogati su osiromaili, a kraljevi su svrgnuti. Sve je podlono promjeni. Svijet je privid! - da ne bih pretjerao! No, uskrsnue nema gore spomenuto svojstvo (tj. nije promjenjivo, op. prev.), jer ono je nepobitna istina. Ono je otkrivenje (onoga, op. prev.) to jest, i preobrazba stvari i prelazak u novo. Jer, neiezivo 49 silazi na iezivo; svjetlost se nadvija nad tamu, gutajui je, a Pleroma ispunjava nedostatak. To su simboli i slike uskrsnua. On je taj koji ini dobro. Stoga, o, Reginose, ne razmiljaj djelomino, niti ivi u skladu s ovim tijelom zbog jednoumlja, nego bjei od podjela i lanaca i ve e tako pronai uskrsnue. Jer, ako onaj koji e umrijeti zna da e umrijeti - doi e do toga ak i ako dugo poivi - zato se ti (ve sada) ne bi smatrao uskrsnulim? Ako ve posjeduje uskrsnue, no nastavlja dalje kao da e umrijeti - pa ipak, taj zna da je umro - zato, onda, ja zanemarujem tvoju neizvjebanost? Svatko bi morao vjebati na razliite naine, kako bi se oslobodio ovoga Elementa i izbjegao pogreku, te sam primio ono to je bilo na poetku. Te sam stvari primio velikodunou moga 50 Gospodina, Isusa Krista, O njima sam poduavao tebe i tvoju brau, moje sinove, te nisam propustio nita to bi vas moglo ojaati. Ako u mome izlaganju Rijei postoji neto to vam je nejasno, na vae u upite ponuditi svoja tumaenja. No, ne zavidite onome meu vama koji bi vam mogao pomoi. Mnogi se pitaju o ovome o emu sam vam pisao. Njima kaem: "Mir s njima i milost." Pozdravljam vas i one koji vas ljube u bratskoj Ljubavi.

EVANELJE PO TOMI (II,2)

Uvod: Helmut Koester Uvod prevela: Julijana trok Tekst prevela: Maria Spitzer

UVOD Evanelje po Tomi je zbirka Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu izreka (njih 114 nije pronaeno u rukopisu, nego je taj broj proizvod suglasnosti dananjih znanstvenika) u veini sluajeva glasi: "Isus (im) ree," dok same izreke ponekad predstavljaju odgovore na pitanja ili izjave uenika. Samo u jednom sluaju (13) izreka se proiruje u poduu raspravu izmeu Isusa i uenika. Postoji nekoliko vrsta izreka sauvanih u Evanelju po Tomi: mudre izreke (poslovice), parabole, eshatoloke izreke (proroanstva), te pravila namijenjena zajednici. U tom se dokumentu pojavljuju redoslijedom koji ne otkriva nikakav poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojavljuju zajedno, zbog meusobne slinosti po obliku ili asocijacijama. Koptsko Evanelje po Tomi prevedeno je s grkoga. Fragmenti toga evanelja u izvornoj, grkoj verziji, sadrani su u Papirusima Oxyrhyncus 1, 654 i 655, koji su otkriveni i objavljeni poetkom 20. stoljea, no kao dijelovi Evanelja po Tomi identificirani su tek poslije otkria koptske knjinice Nag Hammadi. Prvi od tih grkih papirusa sadri izreke 26-30, 77, 31-33 (tim redoslijedom!), druga dva sadre izreke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grkih fragmenata proizlazi iz rukopisa napisanog prije 200. god. po Kr., to znai da je grka verzija toga evanelja bila u uporabi u Egiptu ve u 2. stoljeu. Autorstvo evanelja pripisuje se Judi Tomi Didymosu, odnosno, Judi "blizancu" (aramejska rije toma i grka didymos znae "blizanac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda) Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u Edesi (prema neto mlaoj predaji, Juda je posjetio ak i Indiju). Drugi kranski spisi

istonih crkava takoer su se pripisivali tom apostolu; njima pripadaju Djela Tomina, a najvjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjinice Nag Hammadi (II, 7). Potonji zapis, kao i Evanelje po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji. Meutim, dvojbeno je jesu li izvorno bili sastavljeni na aramejskom, a potom prevedeni na grki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz kanonskih evanelja, najprije bile u optjecaju na aramejskom, Isusovu jeziku. Velik broj izreka iz Evanelja po Tomi sadre paralele s novozavjetnim evaneljima, sa sinoptikim evaneljima (po Mateju, Marku i Luki), te s Evaneljem po Ivanu (slinosti s potonjim osobito su znaajne; npr. izreke 13, 19, 24, 38, 49, 92). Poznato je da su neke izreke sadrane i u nekanonskim evaneljima, osobito u Evanelju po Hebrejima (npr. izreka 2) te Evanelje po Egipanima (npr. izreka 22), koja su bila u optjecaju u 2. stoljeu, to potvruje i Klement Aleksandrijski (oko 180.-200.). Meutim, veoma je upitna izravna veza Evanelja po Tomi s drugim nekanonskim evaneljem. Mnogo je zanimljivija veza Evanelja po Tomi s kanonskim evaneljima. Dok potonji sadre znaajne segmente narativnih materijala, u prvome nema tragova takvih materijala. Samim time se na dokument ne moe smatrati eklektikim izvatkom iz novozavjetnih evanelja. Usporedimo li oblik i izriaj pojedine izreke s oblikom u kojemu su one sauvane u Novom zavjetu, gotovo se uvijek ini da Evanelje po Tomi zadrava izvorniji oblik tradicionalne izreke (nasuprot tome, postoji nekoliko sluajeva koji nas navode na zakljuak da je na koptski prijevod utjecalo prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih evanelja), ili predstavlja verzije koje se temelje na izvornijim oblicima. Neto izvorniji i krai oblici osobito su oiti u Tominim parabolama (npr. izreke 8, 9, 57, 65, 96, 109). eklektiki necjelovit, nejedinstven, nedosljedan Po svom anru, Evanelje po Tomi je slino jednom od izvora kanonskih evanelja, takozvanom "Izvoru sinoptikih izreka" (esto zvanom "Q" od njemake rijei Quelle, "izvor"), koji su rabili Matej i Luka. Doista, mnoge izreke pronaene u naemu dokumentu bile su takoer dijelovi toga izvora novozavjetnih evanelja. S druge strane, Evanelje po Tomi takoer sadri posve drugaije starije izreke, ije paralele nalazimo u Evanelju po Ivanu, u Mk 4:21-25, pa ak i u Prvoj poslanici Korinanima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2:9). Nadalje, izreke koje se odnose na budui dolazak Sina ovjejega, tako karakteristine za "Q" (npr. Lk 12:8, 10; 17,22, 24, 26), uope ne postoje. Evanelje po Tomi je, stoga, srodna, ali posve neovisna zbirka

izreka. U svom najizvornijem obliku, ono vjerojatno potjee iz 1. stoljea (nastanak "Q"-a obino se smjeta u sredinu 1. stoljea). Ni koptski prijevod ni grki fragmenti nisu sauvali to evanelje u njegovu najstarijem obliku. ak i usporedba s postojeim koptskim i grkim tekstovima pokazuje da je tekst bio mijenjan u procesu predaje. Najstariji oblik najvjerojatnije je sadravao mudre izreke i Isusove eshatoloke izreke, ukljuujui i brojne parabole. Te vrste izreka, ak i one koje se ne mogu usporediti ni sa jednom izrekom iz novozavjetnih evanelja (osobito parabole 97 i 98), moda pripadaju najstarijemu sloju predaje. Dok "Q" naglaava eshatoloko oekivanje dolaska "Kraljevstva Bojeg", Evanelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, naglaava otkrivanje mudrosti, ili "Kraljevstva Oeva", u spoznaji (gnosis) sebe (npr. izreka 3), voenoj Isusovim izrekama. Takvo razumijevanje spasenja slino je onome izraeno u mnogim odlomcima Evanelja po Ivanu, u kojemu je otkrivanje istine i ivota vezano uz Isusove rijei (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanelja po Tomi naglaava to upravo programski: tumaenje izreka istovjetno je pronalaenju vjenoga ivota. U daljnjoj povijesti i oblikovanju Evanelja po Tomi, to mudro tumaenje Isusovih izreka poprimilo je jasniji oblik pod utjecajem gnostike teologije, iako se to djelo ne moe pripisati nekoj posebnoj gnostikoj koli ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe je opirnije razraena u izrekama (npr. 50, 51) koje govore o spoznaji ovjekova boanskoga podrijetla, koja je ak i Adamu bila uskraena, iako je on "nastao iz velike snage" (npr. izreka 85). Spasenje se postie svlaenjem svega to je od ovoga svijeta (npr. izreke 21, 37, 56). Uenici moraju "biti prolaznici" u sadanjem pokvarljivom postojanju (npr. 42). Postojanje idealnoga gnostikog uenika opisano je izrazom "samac", koji se odnosi na ovjeka koji je za sobom ostavio sve to ljudsko bie vee uz svijet (npr. izreke 16, 23, 30 i 76). ak i ene mogu postii taj cilj, ako postignu "mukost" samakoga postojanja (izreka 114).

EVANELJE PO TOMI (II 32, 10-51, 28) Ovo su tajne rijei koje je Isus ivi kazao i koje je zapisao Juda Toma Blizanac. (1) Isus ree: "Tko nae tumaenje ovih rijei, taj nee okusiti smrti."

(2)

Isus ree: "Tko trai, neka ne prestane traiti dok ne nae. Kada nae, zapanjit e se; zapanjen, zadivit e se. I tada e vladati nad svime." Isus ree: "Ako vam oni koji vas vode kau, Gledajte, Kraljevstvo je gore na nebu, pretei e vas ptice nebeske. Ako vam kau, U moru je, ribe e vas pretei. Kraljevstvo je u vama, i ono je izvan vas. Prepoznate li sebe, bit ete prepoznati 33 i shvatit ete da ste djeca Oca ivoga. Ali ako se ne prepoznate, ivite u siromatvu, i vi ste siromatvo." Isus ree: "ovjek u poodmakloj dobi pitat e bez oklijevanja djetece staro sedam dana za mjesto ivota - i on e ivjeti. Jer mnogi prvi bit e posljednji i bit e jedan jedini."

(3)

(4)

(5)

Isus ree: "Prepoznaj ono to ti je pred oima, i ono to ti je skriveno bit e ti otkriveno. Jer nema skrivenosti koja nee izii na vidjelo." Njegovi su ga uenici pitali. Kazae: "eli li da postimo? I kako da se molimo i dajemo milodare? I kako da se hranimo?" Isus ree: "Ne laite, i ono to vam je mrsko ne inite; jer sve je otkriveno pred licem neba; jer nema niega tajnog to nee postati oigledno, i nema toga skrivenog koje se nee otkriti." Isus ree: "Blago lavu kojega ovjek jede - i lav e postati ovjekom; i proklet bio ovjek kojega lav jede - i lav e postati ovjekom." I on ree: "ovjek je nalik mudru ribaru koji baci mreu u more i odatle je izvue punu sitnih ribica; meu njima pronae veliku ribu, mudri ribar; sve sitne 34 baci u more, bez napora izabere veliku ribu. Tko ima ui da uje, neka uje!" Isus ree: "Evo, izie sija, zagrabi sjeme - razbaca ga. Jedno pade na put; dooe ptice i pozobae ga. Drugo pade na stijenu, i ne uhvati korijena u zemlji i ne pusti klasja k nebu. A drugo pak pade u trnje; ovo ugui sjeme, i crv ga pojede. A jedno pade na dobro tlo i k nebu dade dobar urod, od ezdeset i sto dvadeset mjera."

(6)

(7)

(8)

(9)

(10)

Isus ree: "Bacio sam vatru na svijet, i gle, sada bdijem nad njim dok se ne zapali."

(11)

Isus ree: "Ovo nebo e proi. I onaj iznad njega proi e; i koji su mrtvi ne ive, i koji su ivi nee umrijeti. U dane kad jedete mrtvo, inite ga ivim. Kad postanete svjetlost, to ete uiniti? U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, to ete uiniti?" Uenici rekoe Isusu: "Znamo da e nas napustiti; tko e postati velik nad nama?" Isus im ree: "Tamo kamo budete ili, prii ete Jakovu Pravedniku, za kojega su stvoreni Nebo i Zemlja." Isus ree svojim uenicima: "Usporedite me i recite mi komu sam nalik." Simon Petar mu ree: "Anelu pravedniku." Matej mu ree: 35 "Nalik si mudrom filozofu." Toma mu ree: "Uitelju, moja usta uope ne mogu iskazati komu si nalik." Isus ree: "Nisam ja tvoj uitelj, jer si se ti opio s vrutka koji sam ja otvorio." I on ga uze k sebi, povue se nasamo s njime, i ree mu tri rijei. A kada se Toma vrati drugovima oni ga upitae: "to ti je Isus rekao?" Toma im ree: "Kad bih vam kazao samo jednu rije koju mi ree, uzeli biste kamenje i bacili ga na me, i iz kamenja bi buknula vatra i spalila vas." Isus im ree: "Postite li, upisat ete si grijeh; molite li, bit ete prokleti; dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad stupite u koju zemlju i prolazite njenim predjelima, ugoste li vas, jedite to vam poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer ono to ue u vaa usta nee vas ukaljati; ali ono to napusti vaa usta, to e vas ukaljati." Isus ree: "Kada ugledate onoga koji nije roen od ene, prostrite se licem prema zemlji i tujte ga - taj je va Otac." Isus ree: "Ljudi moda misle da sam doao svijetu donijeti mir. Ne znaju da sam neslogu doao donijeti zemlji, vatru, ma, rat. Jer petoro e ih biti 36 u kui: troje e biti protiv dvoje i dvoje e biti protiv troje, otac protiv sina i sin protiv oca, i oni e stajati postojano kao samci."

(12)

(13)

(14)

(15)

(16)

(17)

Isus ree: "Dat u vam ono to ni jedno oko nije vidjelo i to ni jedno uho nije ulo i to ni jedna ruka nije dotakla i to se do ljudskoga srca nije popelo."

(18)

Uenici kazae Isusu: "Reci nam kakav e biti na svretak." Isus ree: "Poto ste otkrili poetak, zato traite svretak? Jer gdje je poetak, tamo e biti i svretak. Blago onomu koji e se drati za poetak /u poetku/ i taj e prepoznati svretak i taj nee okusiti smrti." Isus ree: "Blago onomu koji je bio prije nego je postao. Postanete li moji uenici i sluate li moje rijei, ovo e vam kamenje sluiti. Nego imate pet stabala u raju, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lie im ne opada. Onaj tko ih poznaje nee okusiti smrti."

(19)

(20)

Uenici kazae Isusu: "Reci nam, to se moe usporediti s Kraljevstvom nebeskim?" On im ree: "Ono je kao goruiino zrno, najmanje od sveg sjemenja; ali kada ono padne na obraenu zemlju, iz njega izraste velika grana i ona postane okriljem pticama nebeskim." Marija ree Isusu: "Komu su tvoji uenici nalik?" On ree: "Nalik su 37 djeici to posjedae na tue polje. Kada vlasnici polja dou, kazat e: Ostavite nam nae polje. Oni se pred njima svlae ne bi li im ga prepustili i dali svoje polje. Zato kaem: Kada gospodar kue zna da e doi tat, on e ga budan doekati; i nee mu dopustiti da rovari po njegovu kraljevstvu i opljaka ga. Ali vi bdijte suoeni sa svijetom; opaite bedra velikom snagom, da razbojnici nemaju pristupa; jer ve ete naii na nedau koju iekujete. Kad bi se (barem) meu vama naao mudar ovjek! im rod dozrije, evo ga sa srpom u ruci i poanje ga. Tko ima ui da uje, neka uje."

(21)

(22)

Isus vidje djeicu kako ih doje. Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo." 38

(23)

Isus ree: "Vas u izabrati, jednoga od tisuu i dvoje od deset tisua, i tu e stajati kao da su jedan jedini." Njegovi uenici kazae: "Poui nas o mjestu gdje prebiva, jer neophodno nam je traiti ga." Ree im: "Tko ima ui, neka uje! U ovjeku od svjetla je svjetlost, i on rasvjetljava cijeli svijet. Kada on ne svijetli - to je tama." Isus ree: "Ljubi brata svojega kao duu svoju; bdij nad njim kao nad zjenicom svojom." Isus ree: "Vidi trun u oku brata svojega, a balvan u vlastitom ne vidi. Kada izvadi balvan iz svojega oka, jasno e vidjeti kako da izvadi trun iz bratova." <Isus ree:> "Ako se ne liite svijeta, kraljevstvo neete nai; ako ne slavite sabat kao sabat, Oca neete vidjeti." Isus ree: "Stajah usred svijeta i oitovah im se u tijelu. Sve ih naoh opijene - ednoga meu njima ne naoh, i moja dua se raalosti nad sinovima ovjejim, jer slijepi su u svojemu srcu i ne vide da su na svijet doli prazni, i prazni ga ele napustiti. No, sada su opijeni. Kada se ostave svojega vina, kajat e se."

(24)

(25)

(26)

(27)

(28)

(29)

Isus ree: "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je udo. Ali kada se duh pojavi radi tijela, tada je to udo nad udima. Ali ja, ja se udim tome 39 kako je to veliko bogatstvo stanovalo u tom siromatvu." Isus ree: "Gdje su tri boga, tamo su bogovi; gdje su dva ili jedan, tamo u biti s njime." Isus ree: "Nitko nije prorok u svojemu selu, i nijedan lijenik ne lijei one koji ga poznaju."

(30)

(31)

(32)

Isus ree: "Grad sagraen na brdu, visok i utvren, ne moe pasti niti se moe sakriti."

(33)

Isus ree: "Ono to svojim uima uje, neka i druge ui uju - razglasi to s vaih krovova. Jer nitko ne pali svjetiljku da je poklopi posudom; nego je postavi na svijenjak, da svatko tko ue i izie vidi njezino svjetlo."

(34) (35)

Isus ree: "Kada slijepac vodi slijepca, obojica padnu u jamu." Isus ree: "Nitko ne moe ui u kuu monika i silom je zauzeti a da mu prvo ne svee ruke; tek tada mu moe poharati kuu." Isus ree: "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore u to ete se odjenuti." Njegovi uenici kazae: "Kojega dana e nam se otkriti i kojega emo te dana vidjeti? Isus ree: Kada razgolitite svoj stid, kada svoju odjeu stavite pod noge poput malene djece i stanete je gaziti, tada [ete 40 vidjeti] sina ivoga i neete se bojati." Isus ree: "esto ste eljeli uti ove rijei koje vam govorim, i nemate ih od koga drugoga uti. Doi e dani kada ete me traiti (a) neete me nai." Isus ree: "Farizeji i vini pismu dobili su kljueve spoznaje (pa) ih sakrili. Niti su uli niti su pustili one koji su to htjeli. Ali vi, budite mudri kao zmije i bezazleni poput golubica."

(36)

(37)

(38)

(39)

(40)

Isus ree: "Posadie trs izvan Oeva dohvata; i poto nije uvren, bit e iupan s korijenom i propast e." Isus ree: "Tko ima u ruci, dat e mu se; a onome tko nema uzet e se i ono malo to ima." Isus ree: "Budite prolaznici." Kazae mu uenici: "Tko si ti koji nam to kae?" <Isus im ree>: "Zar iz onoga to vam govorim ne znadete tko sam? Ali vi ste postali poput idova, jer oni vole stablo (a) mrze njegov plod, i vole njegov plod (a) mrze stablo."

(41)

(42) (43)

(44)

Isus ree: "Tko na Oca huli, bit e mu oproteno, i tko na Sina huli, bit e mu oproteno; ali onome tko huli na Duha Svetoga, nee mu biti oproteno, ni na Zemlji ni na Nebu."

(45)

Isus ree: "Ne bere se grode s trnja, niti se beru smokve s gloga, jer oni ne donose ploda. 41 [Jer do]bar ovjek iz svojega blaga iznosi dobro; zao ovjek zlo iznosi iz svojega blaga, koje mu je u srcu, i govori zle rijei, jer iz obilja srca iznosi zlo." Isus ree: "Od Adama do Ivana Krstitelja, meu roenima od ene nitko nije vei od Ivana Krstitelja, pa da pred njim ne obori pogled. Ali ja rekoh da tko god meu vama postane malen, spoznat e Kraljevstvo i postati veim od Ivana."

(46)

(47)

Isus ree: "Ne moe jedan ovjek jahati dva konja, (niti) napeti dva luka; i ne moe jedan sluga sluiti dvojici gospodara, jedino ako jednog potuje, a drugoga prezire. Nitko ne pije staro vino te odmah poeli kuati novo. I ne ulijeva se novo vino u stare mjehove, da se ne pokvari; i ne ulijeva se staro vino u novi mijeh da ga ne pokvari. Ne priiva se stara krpa na novu haljinu, jer bi se rasparala." Isus ree: "Kada dva sklope mir u istoj kui, rei e brdu Pomakni se - i ono e se pomaknuti."

(48)

(49)

Isus ree: "Blago samcima i izabranima, jer vi ete Kraljevstvo. Jer vi ste iz njega doli, i u nj ete se vratiti." Isus ree: "Kada vam kau: Odakle dolazite? - kaite im: Doli smo iz svjetlosti, odanle gdje se svjetlost sama iz sebe raa. Po[stavila se] 42 i u svojoj se slici otkrila. Kada vam kau: Tko ste? - kaite: Mi smo njegovi sinovi, i mi smo izabrani od Oca ivoga. Kada vas pitaju: Koji je znak Oca vaega u vama? kaite im: Kretanje i mir." Njegovi mu uenici kazae: "Kojega e se dana mrtvima pruiti spokoj i kojega e dana nastupiti novi svijet?" On im ree: "Mir koji iekujete doao je, ali vi ga ne prepoznajete."

(50)

(51)

(52)

Njegovi mu uenici kazae: "Dvadeset i etiri proroka govorilo je u Izraelu, i svi su oni o tebi govorili." On im ree: "Izostavili ste ivoga pred svojim oima, a govorili ste o mrtvima."

(53)

Njegovi mu uenici kazae: "Je li obrezivanje potrebno ili ne?" On im ree: "Da je potrebno, otac bi ve obrezane u njihovoj majci zainjao. Ali istinsko obrezivanje, ono u duhu, bilo je potrebno posvema." Isus ree: "Blago siromanima, jer vae je Kraljevstvo nebesko." Isus ree: "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne moe mi biti uenikom. I tko ne mrzi svoju brau i sestre i ne uzme kri svoj poput mene, nee me biti dostojan."

(54) (55)

(56)

Isus ree: "Tko je prepoznao svijet, otkrio je le. I tko je otkrio le, svijet ga nije dostojan." Isus ree: "Kraljevstvo je Oevo isto to i ovjek koji je obavio [dobru] sjetvu. Nou mu doe neprijatelj 43 te meu dobro sjeme zasije korov. ovjek ne dozvoli da poupaju korov te im ree: Da ne biste, upajui korov, s njim poupali i penicu. Na dan etve korov e postati vidljiv; poupat e ga te spaliti." Isus ree: "Blago ovjeku koji je trpio - on je pronaao ivot." Isus ree: "Gledajte ivoga dok ste na ivotu, da ne umrete i onda traite da ga vidite; jer tada ga neete moi vidjeti." <Vidjee> Samaritanca kako nosi janje prema Judeji. Ree uenicima: "(to kani) ovaj (uiniti) s janjetom?" Kazae mu: "Ubiti ga i pojesti." On im ree: "Dok ono ivi, nee ga pojesti, nego (tek) kada ga ubije (i) kada ono postane le." Kazae mu: "Drugaije to ne moe uiniti." On im ree: "I vi, traite sebi mjesto mira, da ne postanete le i da ne budete pojedeni."

(57)

(58) (59)

(60)

(61)

Isus ree: "Dvoje e na jednom krevetu poivati, jedno e umrijeti, drugo e ivjeti." Saloma je kazala: "Tko si ti, ovjee, iji sin? Svalio si se na moj krevet i jeo si za mojim stolom." Isus joj ree: "Ja sam onaj koji dolazi iz onoga koji je isti; dane su mi stvari mojega Oca. <Saloma je kazala:> "Tvoja

sam uenica." <Isus joj ree:> "Zato kaem: Kada je isti, Pun je svjetla - ali bude li podijeljen, bit e ispunjen tamom." (62) Isus ree: "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni 44 mojih] otajstava. Ono to ini desnica neka ti ljevica ne zna." Isus ree: "Bio jednom bogata koji je imao veliki posjed. Rekao je: Upotrijebit u svoje bogatsivo da sijem, anjem, sadim, punim svoja skladita voem, tako da mi nita ne nedostaje. Tako je mislio u svojemu srcu - i te je noi umro. Tko ima ui neka uje." Isus ree: "Neki ovjek je imao goste. Kad je pripravio gozbu, poalje slugu da pozove goste. Sluga poe prvomu te mu kae: Moj Gospodar te poziva. A ovaj ree: Drim novce kod trgovaca, dolaze mi naveer; moram poi i dati im naputke. Ispriavam se za gozbu. Poe k drugomu te mu kae: Moj Gospodar te poziva. Ovaj mu ree: Kupio sam kuu, i tamo me trebaju na jedan dan. Nemam vremena. Doe k drugom te mu kae: Moj Gospodar te poziva. Ovaj mu ree: eni mi se prijatelj, a ja prireujem gozbu. Ne mogu doi, ispriavam se za gozbu. Poe do drugog te mu kae: Moj Gospodar te poziva. Ovaj mu ree: Kupio sam imanje, idem prikupiti najamninu. Ne mogu doi, ispriavam se za gozbu. Sluga se vrati i kaza gospodaru: Oni koje si pozvao na gozbu ispriavaju se. Gospodar ree sluzi: Izii van na putove i dovedi sve koje nae neka jedu. Kupci i trgovci nee stupiti u mjesto mojega Oca. " 45 (65) On ree: "Jedan astan ovjek imao je vinograd - dade ga u zakup vinogradarima, da u njemu rade (i) da od njih dobije plodove. Posla vinogradarima slugu po plodove. Ovi ga zgrabe, istuku ga, (i) zamalo ubiju. Sluga ode (i) ispria to gospodaru. Njegov gospodar ree: Moda ga nisu prepoznali. Poalje drugoga slugu - i njega vinogradari pretukoe. Tada im gospodar poalje svojega sina. Ree: Moda e uvaiti mojega sina. Kad vinogradari doznae da je on nasljednik vinograda, dohvate ga i ubiju. Tko ima ui neka uje." Isus ree: "Pokaite mi kamen kojeg zidari odbacie. Taj kamen je ugaoni kamen." Isus ree: "Tko poznaje sve, ali samoga sebe ne prepozna, taj sve promai."

(63)

(64)

(66)

(67)

(68)

Isus ree: "Blago vama, kada e vas mrziti i progoniti, nee pronai mjesto kamo su vas progonili."

(69)

Isus ree: "Blago progonjenima u svojim srcima - to su oni koji su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer e se eljnome trbuh napuniti." Isus ree: "To to imate spasit e vas, ako ga porodite u sebi. To to nemate u sebi ubit e vas - ako ga nemate u sebi." Isus ree: "Ja u [ovu] kuu razoriti, i nitko je nee moi [opet] izgraditi." 46 [Jedan ovjek] mu [ree]: "Kai mojoj brai da imanje mojega oca podijele sa mnom." Ree mu: "O, ovjee, tko je mene postavio za onoga koji dijeli?" Okrene se svojim uenicima. Ree im: "Jesam li ja onaj koji dijeli?" Isus ree: "etva je obilna, no poslenika je malo. Molite zato Gospoda da poalje poslenike za etvu." On ree: "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, ali nikoga u bunaru." Isus ree: "Ima mnogih koji stoje pred vratima, ali samci su ti koji e ui u svadbenu lonicu." Isus ree: "Kraljevsvo Oevo isto je to i trgovac koji je imao robu (i) naiao na biser. Trgovac bijae mudar. Proda svu robu, kupi samo biser. Traite i vi blago koje ne prolazi i koje je trajno, tamo kamo moljac ne dolazi da izjeda niti crv da razara." Isus ree: "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve; sve se iz mene stvorilo i sve se k meni vratilo. Rascijepite drvo, i ja sam ondje. Podignite kamen, i tamo ete me nai." Isus ree: "Zato ste izili van na polje? Vidjeti trsku kako se na vjetru njie? I ovjeka u meke haljine obuena? [Vidite vae] kraljeve i plemenite, 47 oni nose meke haljine, a ne [mogu] prepoznati Istinu." Jedna ena iz mnotva mu ree: "Sretna utroba koja te nosila i njedra koja te dojila!" On joj ree: "Sretni oni koji su uli Oevu rije i u istini je ouvali.

(70)

(71) (72)

(73)

(74) (75)

(76)

(77)

(78)

(79)

Jer doi e dani kada ete govoriti: Sretna utroba koja nije zaela i njedra koja nisu dojila!" (80) Isus ree: "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo. A tko je otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan." Isus ree: "Tko je postao bogat, neka vlada. A tko ima mo, neka je se odrekne!" Isus ree: "Tko je blizu mene, taj je blizu vatri. A tko je od mene daleko, daleko je od Kraljevstva." Isus ree: "Ljudima su vidljive slike, a svjetlo u njima skriveno je u slici Oeva svjetla. Ono e postati vidljivim, a njegova slika skrivena je njegovom svjetlou." Isus ree: "Kad vidite svoje slike, radovat ete se. Ali kada budete vidjeli svoje slike koje su postojale prije vas, i koje ne umiru niti se pokazuju, koliko ete podnijeti?" Isus ree: "Adam je nastao iz velike snage i iz velikoga bogatstva, a ipak vas nije bio dostojan; jer da vas je bio dostojan, [ne bi] [okusio] smrti." Isus ree: "[Lisice 48 imaju jazbine] i ptice imaju [svoja gnijezda], ali sin ovjeji nema gdje da nasloni glavu [i] otpoine." Isus ree: "Jadno tijelo koje ovisi o tijelu, i jadna dua koja o ta oba ovisi." Isus ree: "Aneli i proroci e doi k vama i dat e vam ono to je vae. A vi sami, dajte im ono to je u vaim rukama (i) kaite sami sebi: U koji dan e doi da prime ono to je njihovo?" Isus ree: "Zato perete vanjtinu ae? Zar ne vidite da je onaj koji je stvorio nutrinu isti onaj koji je stvorio vanjtinu?" Isus ree: "Doite k meni, jer moj je jaram ugodan a moje gospodstvo blago, i nai ete sebi spokoja."

(81)

(82)

(83)

(84)

(85)

(86)

(87) (88)

(89)

(90)

(91)

Kazae mu: "Reci nam tko si, da u tebe vjerujemo." On im ree: "Pomno ispitujete lice neba i zemlje, a onoga pred sobom niste prepoznali, niti ovaj trenutak znadete ispitati."

(92)

Isus ree: "Traite i nai ete; ali ono to ste me ovih dana bili pitali i to vam nisam rekao, sada vam elim rei - a vi ne pitate." <Isus ree:> "Ne dajte psima ono to je sveto, da ga ne bace na smetlite. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga ne [izgaze]." Isus [ree]: "Tko trai, nai e. [Tko kuca] otvorit e mu se." [Isus ree:] "Ako imate novca, 49 ne dajte ga na lihvu, ve ga dajte onomu koji vam ga nee vratiti." Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i [jedna] ena. Uzme neto kvasca, [sakrije] ga u tijesto [te] iz njega izmijesi velike hljebove. Tko ima ui neka uje." Isus ree: "Kraljevstvo [Oevo] isto je to i ena koja nosi up pun brana. Ide irokim putem, drka upa pukne i brano se za njom rasu po Putu. Nije to znala, nezgodu nije primijetila. Kada doe kui, stavi up na pod (i) nae ga praznim."

(93)

(94) (95)

(96)

(97)

(98)

Isus ree: "Kraljevstvo Oevo isto je to i ovjek koji hoe ubiti monika. Izvue ma u vlastitoj kui, zarije ga u zid kako bi doznao je li mu ruka (dovoljno) snana. Zatim ubije monika." Uenici mu kazae: "Vani su tvoja braa i tvoja majka." On im ree: "Ovi ovdje, koji vre volju mojega Oca, ti su moja braa i moja majka - oni su ti koji e ui u kraljevstvo mojega Oca."

(99)

(100) Pokazae Isusu zlatnik i rekoe mu: "Carevi ljudi trae poreze od nas." On im ree: "Dajte caru ono to je carevo, i dajte Bogu ono to je od Boga. A ono to je moje, dajte meni." (101) <Isus ree:> "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju, ne moe [mi] postati [uenikom]. I tko [ne] ljubi [svojega oca] i majku svoju kao ja, nee mi

postati [uenikom]. Jer moja [...] majka [...] 50, dok je [moja] istinska [majka] ona koja mi je dala ivot." (102) Isus ree: "Jao farizejima, jer oni su isto to i pas koji lei u jaslama; jer on ne jede, a ni blagu ne da jesti." (103) Isus ree: "Blago ovjeku koji zna [u kojem] e dijelu [noi] doi lopovi, pa da ustane, sakupi svoj [...] i opae bedra prije nego to uu." (104) Rekoe Isusu: Kazali [su mu]: "Hajde da danas molimo i postimo." Isus ree: "Kakav sam to grijeh poinio ili to je mnome ovladalo? Ali kada mladoenja izie iz svadbene lonice, neka tada poste i mole." (105) Isus ree: "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice." (106) Isus ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, postat ete Sinovi ovjeji; i kada kaete: Brdo, pomakni se!, ono e se pomaknuti." (107) Isus ree: "Kraljevstvo je isto to i pastir sa stotinu ovaca: jedna, najvea od njih, zaluta; on ostavi devedeset i devet (i) trai tu jednu dok je ne pronae. Zatim, nakon to se toliko trudio, ree ovci: Ljubim te vie od onih devedeset i devet." (108) Isus ree: "Tko pije iz mojih ustiju, postat e kao ja, i ja u postati kao on, i skrivene e mu se stvari razotkriti." (109) Isus ree: "Kraljevstvo je isto kao ovjek koji je u svojemu polju imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin o (tom blagu) nije znao; preuze polje 51 te ga proda. A onaj koji ga je bio kupio doao je; orao je (i) [pronaao] blago; (i) stade davati novac uz kamate kome god mu bijae volja." (110) Isus ree: "Tko je pronaao svijet (i) obogatio se, neka ga se odrekne!" (111) Isus ree: "Nebesa e se pred vama (poput svitka) odmotati, a isto tako i Zemlja. I ivi (koji je proiziao) iz ivoga nee vidjeti smrti ni (straha)." Jer Isus kae: "Tko sebe pronae, svijet ga nije dostojan."

(112) Isus ree: "Jao tijelu koje je ovisno o dui; jao dui koja je ovisna o tijelu!" (113) Uenici mu kazae: "Na koji e dan doi Kraljevstvo?" <Isus ree:> "Nee doi zato to ga oekujemo; nee se kazati: Evo ga ovdje, ili: Eno ga ondje; nego se kraljevstvo Oevo razastire Zemljom a ljudi ga ne vide." (114) imun Petar im ree: "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu dostojne ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui da je uinim mukom, pa da i ona postane Duhom ivim, poput vas mukaraca. Jer svaka ena koja sebe naini mukom ui e u Kraljevstvo nebesko."

EVANELJE PO FILIPU (II i 3) Uvod: Wesley W. Isenberg Uvod prevela: Julijana trok Tekst prevela: Maria Spitzer

UVOD Evanelje po Filipu je zbirka izreka koje se prvenstveno odnose na znaenje i vrijednost sakramenata, u kontekstu Valentinove koncepcije ljudskih dvojbi i ivota poslije smrti. Poput evanelja novozavjetnoga kanona, te se izreke pojavljuju u razliitim knjievnim oblicima, kao aforizmi, analogije, parabole, pareneze, polemike, narativni dijalozi, biblijske egzegeze i dogmatske postavke. Meutim, Evanelje po Filipu nije poput novozavjetnih evanelja. Ono povremeno spominje neke Isusove rijei ili djela, te sadri sedamnaest Isusovih izreka, od kojih su devet navodi i tumaenja Isusovih rijei sadranih u kanonskim evaneljima (55; 57; 68; 72; 77; 83; 84; 85). Nove izreke (55; 58; 59; 63; 64; 67; i 74), identificirane prema uvodnoj formuli ("on ree", "Gospodin ree", ili

"Spasitelj ree"), kratke su i zagonetne, te ih je najbolje tumaiti iz gnostike perspektive. Takoer postoji i nekoliko pripovijesti o Isusu; one su sline predaji iz ranokranskih apokrifnih evanelja. Tijekom otkrivenja na planini, on se ukazao svojim uenicima, natprirodno velik (57). Tri njegove enske pratiteljice zvale su se Marijama (59), iako je oito bio osobito naklonjen Mariji Magdaleni (63). Kada je u Levijevoj bojarnici sedamdeset dvije boje stavio u jednu posudu, one su se stopile u bijelu (63, 25-30). Navodno je apostol Filip izvor prie prema kojoj je tesar Josip nainio kri na kojemu je njegov potomak poslije bio razapet (73). kanon crkveni propis; nepromjenljivi dio katolike liturgije paraneza Meutim, tih nekoliko izreka i pripovijesti o Isusu nisu postavljene u pripovjedaki okvir poput onoga novozavjetnih evanelja. Ustvari, Evanelje po Filipu nije organizirano na nain koji se moe prikladno ocrtati. Iako je isti kontinuitet postignut kroz asocijaciju ideja (npr. 51; 52), nizanje suprotnosti i doskoice (npr. 77; 78, rije ljubav), linija misli je prilino nasumina i nepovezana. Uobiajeno je preskakanje s jedne na drugu temu. Tekst daje utisak logine koherentnosti zbog ponavljanja odreenih tema (npr. znaenje Isusovih imena, 56; 62; 63; potreba za doivljavanjem uskrsnua prije smrti, 56; 57; 66; 73; zaodijevanje svjetlou kao nain bijega od neprijateljskih moi, 70; 76; 77; 86), no ta koherentnost je vjerojatno samo sluajna. Mogue je da je sastavlja ove zbirke hotimice rastavio izvorne odlomke i njihove dijelove umetnuo na razliita mjesta u tekstu. ista se misao moe razluiti sastavljanjem 70 sa 76-77 i 66, tim redoslijedom. Neodreene zamjenice tako dobivaju primjerene rodove. Slino tome, izreka 75 predstavlja temu koja je dalje razradena u 61; 62. U 63 nalazimo analogiju koja prethodi tvrdnji izraenoj u 70. S obzirom na nesustavnost Evanelja po Filipu, njegov se sadraj najbolje moe razmatrati na temelju saetaka pojedinih izjava. Izjava 69 odnosi se na otajstva

lonice, te razlikuje one koji smiju sudjelovati - slobodne mukarce i djevice - od onih kojima to nije doputeno - ivotinje, robovi i oskvrnavljene ene. Oni koji su iskljueni iz lonice posve su ocrnjeni. Izmeu ostaloga doznajemo kako ivotinje i mukarci moraju biti odvojeni (78; 75). No, "Mnogo je ivotinja na svijetu koje nose ljudski oblik"(81). Ako je netko "ivotinja", on mora ostati "izvan ili ispod", ne "iznad" ili "unutar" (79). "Robove" valja razlikovati od "sinova" (52), "djece" (81) i "slobodnih" (79). "Rob" je onaj koji grijei (77), koji ne zna nita o unutarnjem zlu koje ga zarobljava. "Oskvrnavljene ene" su sve ene koje sudjeluju u seksualnom inu, tj. "u braku oskvrnua" koji je tjelesan i poudan (81; 82). Neisti duhovi ele tjelesno oskvrnaviti mukarce i ene (65). "Slobodni mukarci i djevice" suprotni su "ivotinjama, robovima i

oskvrnavljenim enama". Djevica nikada nije bila oskvrnavljena seksualnim inom (55; npr. 81-82). "Slobodan ovjek" ne grijei (77). On se tijela ne boji niti ga ljubi (66). Njega ugroavaju obmane arhonata koji ga ele zarobiti (54). "Slobodni mukarci i djevice" su oni koji se nazivaju "kranima" (74), i koji posjeduju "uskrsnue, svjetlost, kri, Duh Sveti" (74). Prema ovome evanelju, egzistencijalna bolest ovjeanstva posljedica je razlikovanja spolova. Odvajanjem Eve od Adama, razbijeno je izvorno androgino jedinstvo (68). Svrha Isusova dolaska je ponovno ujedinjenje Adama i Eve (70). Kao to se mu i ena sjedinjuju u branoj lonici, tako se i sjedinjenje koje dolazi s Kristom zbiva u sakramentalnoj branoj lonici (70), u kojoj pojedinac doivljava jedinstvo i prima potvrdu konanoga sjedinjenja s aneoskom, nebeskom polovicom (npr. 58). To nas dovodi do jo jednoga zakljuka (67): "Gospodin je sve uinio u otajstvu, krtenju, krizmi, euharistiji, otkupljenju i branoj lonici." Ta reenica vjerojatno opisuje pet faza inicijacije, prije nego pet odvojenih, nepovezanih sakramenata. Mogue je da je "brana lonica" eufemizam za itavu inicijaciju, budui da je pojedini cilj svake inicijacijske faze (npr. "svjetlost" se obino povezuje s krizmom, 67, 69, 57) takoer povezan s branom lonicom (86, 70). U 74 se navodi kako osoba pomazana u krizmi posjeduje sve - uskrsnue, svjetlost, kri i sveti duh - no, pisac dodaje, "otac mu je to dao u branoj lonici". Nasuprot tome, u nekim se sluajevima ono to bismo doveli u vezu s branom lonicom povezuje s euharistijom (58), krtenjem i krizmom (69).

Evanelje po Filipu ne opisuje tijek samoga obreda, kao ni bilo koju od pet faza inicijacije. Meutim, ono objanjava da u krtenju ovjek "uranja u vodu i izranja iz nje", dobivajui na dar naziv "kranin", stoga za se moe rei: "Ja sam kranin" (64; 77). Analogija o Bogu kao bojitelju, upuuje na obred krtenja koji se izvodio uranjanjem (61). Inicijant svlai svoju odjeu prije ulaska u vodu, kako bi mogao odjenuti savrenoga ovjeka kao novu odjeu (75). Na krizmu kao toplo mirisno ulje upuuje opis krizme kao vatre (67; 57) i ulja kao mirisa (77; 82). Moda se trodijelna formula rabila u trenutku pomazanja (67). Sveenik posveuje kruh i kale za euharistiju (77). Posveeni kale sadri vino pomijeano s vodom (75). Posveeni kruh je "kruh s neba", hrana primjerena iniciranome (55). Uzimanje kruha i kalea znai "primiti tijelo i krv" Isusovu (56; 63). Spominje se takoer i obred zvan otkupnina, ili otkupljenje, no bez daljnjih pojedinosti. Ta se faza inicijacije usporeuje sa "svetinjom nad svetinjama" jeruzalemskoga hrama, a odvijala se u branoj lonici (69). Zbog sadraja, nesustavnosti i raznolikosti knjievnih oblika, Evanelje po Filipu je vjerojatno zbirka izvadaka uglavnom iz kransko-gnostike sakramentalne kateheze. Ono objanjava znaenje sakramentalnih inicijacijskih obreda, znaenje svetih imena, osobito Isusovih, te navodi pareneze koje se odnose na ivot iniciranoga. Nadalje, evanelje sadri tumaenja biblijskih odlomaka, osobito iz Knjige Postanka, sluei se tipologijom, kako povijesnom tako i sakramentalnom, te, poput katehista, svoje argumente temelji na analogiji i paraboli. U tome, kao i u drugim pogledima, Evanelje po Filipu nalikuje ortodoksnim katekizmima koji su bili u optjecaju od 2. do 4. stoljea. Naslov ovoga teksta moda proizlazi iz injenice da je Filip jedini apostol koji se u njemu spominje (73), iako je Filip, zajedno s Tomom i Matejem, uivao velik ugled meu gnosticima, kao privilegirani primatelj i uvar Gospodinova otkrivenja. Koptski je tekst nedvojbeno prijevod grkoga teksta, koji je vjerojatno bio napisan tek u drugoj polovici 3. stoljea. Zbog zanimanja za znaenje odreenih sirijskih rijei (63; 56), njegova naklonjenost sakramentalnoj praksi Istoka, kao i njegova asketska etika, upuuju na mogue sirijsko podrijetlo.

EVANELJE PO FILIPU (II 51, 29-86, 19) Mukarac Hebrej stvara Hebreje; i takve (lju)de zovu prozelitima. Ali p(roze)lit ne stvara prozelite. (Neki lju)di su takvi kakvi su nastali i jo stvaraju dru(ge); 52 (drugim ljudima) mora (ve i to) biti dovoljno da su (uope) nastali.

(R)ob tei samo za time da postane slobodan, a ne tei za bogatstvom svojega gospodara. Ali sinu nije (dovoljno) da je tek sin, nego zahtijeva i nasljedstvo svojega oca. Oni koji nasljeuju mrtve i sami su mrtvi i nasljeuju (samo) mrtve. Oni koji nasljeuju ivoga, ivi su i nasljeuju i ivoga i mrtve. (Sami) mrtvi nita ne nasljeuju. Jer kako bi netko tko je mrtav (uope) mogao naslijediti? Kada mrtav naslijedi ivoga, tada taj (zbog toga) nee umrijeti, nego e, naprotiv, mrtav doi u ivot. Poganin ne umire. Jer on nikada nije ivio, da bi mogao umrijeti. Onaj tko je doao do vjere u istinu, taj je pronaao ivot. I takav lebdi u opasnosti od umiranja. Ali, otkada je doao Krist, on ivi. Svijet se stvara. Gradovi se ukraavaju. Onaj tko je mrtav sklanja se s puta. Kada smo bili Hebreji, bili smo siroad i imali smo (samo) nau majku. Ali kada smo postali krani, dobili smo i oca i majku 1. 1 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 105. Isus ree: "Tko poznaje oca i majku, zvat e ga sinom bludnice." Oni koji zimi siju, anju ljeti. Zima je ov(aj) svijet. Ljeto je drugi Eon. Sijmo zimi da bismo ljeti eli! Zato nam ne dolii da ve zimi traimo (nagradu). 2 Ono to slijedi zimu, ljeto je. Ali ako netko (ipak) zimi anje, taj (uope) nee (odista) eti, nego e (samo) iupati. 2 O zabrani molitve usp. Evanelje po Tomi, Logion 14. Isus im ree: "Postite li, upisat ete si grijeh; molite li, bit ete prokleti; dajete li milodare, naudit ete svojemu duhu. Kad stupite u koju zemlju i prolazite njenim predjelima, ugoste li vas, jedite to vam poslue; i lijeite bolesne meu njima. Jer ono to ue u vaa usta nee vas ukaljati; ali ono to napusti vaa usta, to e vas ukaljati." Jer e takvom (ovjeku) uroditi plodom (za i)me, no ploda nee biti samo (svakodnevno), nego (njegov napor) ni na sabat nije bez ploda. Krist je doao 53 jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da izbavi. One koji su bili tui, otkupio je i uinio ih svojima. I svoje je odijelio, one koje je po svojoj volji dao kao zalog.

Nije dao duu samo kada se pojavio, kada je htio, nego je svijetu, od kada postoji, dao duu. U vrijeme kada je htio, prvi puta je doao da je (opet) uzme - ona je bila dana kao zalog. Bila je dospjela meu lopove i bila je zarobljena. Ali on ju je spasio. I dobre je na svijetu izbavio, ba kao i zle. Svjetlo i tama, ivot i smrt, desno i lijevo meu sobom su braa. Nije ih mogue jedne od drugih odijeliti. Zato ni dobri nisu dobri, ni zli nisu zli, ni ivot nije ivot, ni smrt nije smrt. Zato e se svaki pojedinac rastvoriti u svoj prvobitni prapostanak. Ali oni koji su uzvieni nad ovim svijetom, ti su nerastvorljivi i vjeni. Imena koja se daju (stvorenjima od) ovoga svijeta stvaraju veliku zabludu. Jer ona njihov (ljudski) smisao okreu od postojanog (i) prema nepostojanom. Tako onaj koji uje (ime) 'Bog' ne zahvaa ono postojano nego zahvaa ono nepostojano. Isto se dogaa s (imenima) 'Otac', 'Sin', 'Duh Sveti', 'ivot', 'Svjetlo', 'Uskrsnue', 'Crkva' (i) sa svim drugim (imenima). Ne zahvaa se ono post(ojano), nego se zahvaa ono (nep)ostojano, (osim) ako se ve upoznalo postojano. Ime(na koja su se u)la pripadaju ov(om)e svijetu. 54 (Neka se nitko) ne vara! (Kada bi ona) pripada (drugom) Eonu, tada se u o(vo)me svijetu nikada ne bi spominjala, a ne bi se ni pridavala stvorenjima ovoga svijeta. Njihov je kraj u (drugom) Eonu. Jedno se jedino ime ne izgovara u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu, uzvieno iznad svega, a to je ime Oca. Jer Sin ne bi postao Otac da se nije odjenuo u ime Oca. Oni koji imaju to ime, ti ga dodue znaju, ali o njemu ne govore. Ali oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju. Ali istina je pustila da imena u svijetu nastaju zbog nas, jer nju nije mogue upoznati bez tih imena. Jedna je jedina istina. A ona je i mnogo toga, i to zbog nas, da bi pouila o sebi samoj u ljubavi kroz mnotvo. Arhonti su htjeli zavesti ovjeka, jer su vidjeli da je on odista u srodstvu s dobrim. Uzeli su ime dobroga i stavili ga uz nedobro, kako bi ga (prvo) imenom zaveli i za nedobro vezali, i da bi ga onda, kao da mu ine milost, potaknuli da se iz 'nedobrog' udalji, pa da ga premjeste u 'dobro', koje im je bilo poznato. Jer su htjeli uzeti slobodnoga, kako bi ga uinili svojim robom sve do u vjenost. Postoje moi koje ovjeku donose kor(isti samo) zato jer ne ele da (bude spa)en, kako bi njihovo postojanje bilo od t(rajnost)i. Jer kada se ovjeka spa(si), tada se vie (ne) rtvuje. (Bilo je rtava), i to su se ivotinje 55 prinosile moima - jer ivotinje su (i) te kojima se prinosi (rtva). Kao ive su bile prinesene - ali su pri prinosu bile usmrene. ovjek je (nasuprot tomu) bio (istinskom) Bogu prinesen kao mrtvac, i pri tome je uziao u ivot. Prije nego to je Krist doao, u svijetu nije bilo kruha, upravo kao to je u raju, mjestu gdje je bio Adam, bilo mnogo stabala da hrane ivotinje, ali nijedno zrnce nije

postojalo za ovjeka. ovjek se hranio kao ivotinje. Ali kada je doao Krist, savren ovjek, tada je donio kruha s neba, da bi se ovjek hranio hranom ovjejom. Arhonti su mislili da ono to rade ine svojom snagom i svojom voljom. Ali Duh Sveti je potajno kroz njih uinio sve kako je htio. Istina se svagdje sije, ona koja postoji od samoga poetka. I mnogi vide kako se sije. Ali malo ih je koji vide kako se anje. Neki su govorili: "Marija je zatrudnila od Duha Svetoga." Varaju se! Ne znadu to govore! Je li ikada neka ena zatrudnila od neke ene? 3 3 Semitska pozadina rijei ovdje je odgovorna za to da je duh ovdje i drugdje shvaen kao femininum. Marija je djevica koju nijedna mo nije okaljala. Za Hebreje, naime, apostole i apostolske, to je veliko prokletstvo. Ta se djevica, koju nijedna mo nije okaljala, oituje da bi se moi (same) okaljale. I Gospodin ne (bi) kazao: "O(e moj koji jesi n)a nebesima", da (on) nije imao (jo) jednoga (dru)gog oca - nego bi samo kazao (: "Oe moj"). Gospodin je rekao uenicima: 56 "Uzmite (neto i)z svake (ku)e (i) donesite (to) u kuu Oevu! Ali ne kradite u kui Oevoj i nita ne iznosite iz nje!" 'Isus' je skriveno ime. 'Krist' je oitovano ime. Zato (rije) 'Isus' ne postoji ni u jednom jeziku, nego je (na svakom jeziku) njegovo ime 'Isus', tako kako ga se (upravo) zove. Ali to se tie 'Krista', njegovo je ime na sirijskom 'Mesija', a na grkom zove se 'Krist'. I inae ga svi drugi (narodi) imaju prema jeziku svakoga od njih. 'Nazaren' je (ime) koje je oitovano u skrivenom 4. 4 Etimologija na osnovi hebrejskog nasar "skrivati". Krist ima sve u sebi: i ovjeka i anela i tajnu i Oca. Oni koji kau da je Gospodin prvo umro, a (zatim) uskrsnuo, varaju se. Jer on je prvo uskrsnuo, a (onda) je umro. Jedino ako netko prvo postigne uskrsnue, nee umrijeti. Kao to Bog ivi, tako 5 bi on u(mro) 6. 5 Vjerojatno je smisao ove reenice da, za ivota, uskrsli ovjek 'umire' na nain na koji Bog ivi tj. da je boanski (vjeni) ivot zapravo smrt smrti, i stoga je smrtnome ovjeku nalik smrti (op. prev.).

6 U manuskriptu je zapisano samo poetno slovo koptikog glagola, a iza toga je mjesto za ostala dva slova na neobjanjiv nain ostavljeno prazno. Nitko ne bi veliku vrijednost krio u neem velikom. Ali esto je netko nebrojene desetine tisua poloio u predmet od vrijednosti jednoga novia. Isto je tako i s duom: ona je dragocjena i ula je u tijelo vrijedno prezira. Neki se boje toga da e uskrsnuti goli 7. Zato ele uskrsnuti u tijelu. A ne znadu da su oni koji nose ti(jelo upra)vo oni koji su goli. Up(ravo) oni koji su (u stanju) da (ga) odloe (su) oni koji nisu go(li). 7 Usp. 2 Kor 5:3. "tako da se, kad ga stvarno obuemo, ne naemo goli." "Tijelo i (krv) ne (mogu) batiniti Kraljevstvo Boje." 8 Koje je to (tijelo) koje 57 ne moe batiniti? (Tijelo) to ga nosimo na sebi! Ali koje je upravo to <tijelo> koje ipak moe batiniti? To je (tijelo) Isusovo i njegova krv! Zato on kae: "Onaj tko ne bude jeo moje tijelo i ne bude pio moju krv, nema ivota u sebi." 9 Koje je to (tijelo)? Njegovo tijelo je Rije i njegova krv je Duh Sveti! Onaj tko ih je primio, ima hrane i ima pie i ima odjeu. 8 Usp. 1 Kor 15:50. "Ali ovo kaem, brao, da tijelo i krv ne mogu naslijediti Boje kraljevstvo, niti raspadljivost nasljeuje neraspadljivost." 9 Usp. Iv 6:53. "Zato im je Isus rekao: "Zaista, zaista vam kaem: Ako ne jedete tijelo Sina ovjejeg i ne pijete njegovu krv, nemate ivot u sebi." Ja prigovaram drugima koji dre da ono (tijelo) ne moe uskrsnuti. Po tome ni jedni ni drugi nisu u pravu. Ti kae da tijelo ne moe uskrsnuti. Ali kai mi onda, to moe uskrsnuti, da bismo te (kao uitelja) potivali! Ti odgovara: "Duh u tijelu, i takoer ova (iskra) svjetla u tijelu je to." I (Ali) i to (to si naveo) je neto to postoji (samo) u tijelu. Jer, to god bi ti (i) mogao spomenuti, ti (ipak) nita ne spominje to postoji izvan tijela. (Zato) je potrebno uskrsnuti u ovome tijelu, jer se sve nalazi u njemu. U ovome su svijetu oni koji odijevaju haljine vredniji od haljina. U Kraljevstvu Nebeskom su haljine vrednije od onih koji su ih odjenuli. Vodom i vatrom se cijelo mjesto isti - ono vidljivo vidljivom, ono skriveno skrivenom. Postoje neke stvari koje su vidljivim skrivene. Ima vode u vodi; ima vatre u ulju za pomazivanje. Isus je sva (oblija) kriom prihvatio. Jer nije se pokazao takvim kakvim je bio, nego se pokazao takvim kakvim bi (ga oni) mogli vidjeti. A(li svi)ma se njima pokazao. Velikima se (pokazao) kao velik. Malima (se) pok(azao) kao malen.

Anelima 58 (se) p(okazao) kao aneo i ljudima kao ovjek. Stoga se njegov Logos pred svima krio. Neki su ga dodue i vidjeli, mislei da vide sebe same. Ali kada se ukazao svojim uenicima u slavi na gori, tada nije bio malen. Postao je velik, ali (tek) nakon to je uenike uinio velikima, kako bi ga mogli vidjeti u njegovoj veliini. On 10 ree onoga dana u zahvali: 10 'On' se moda odnosi na apostola Filipa. "Ti, koji si savreno Svjetlo sjedinio s Duhom Svetim, sjedini i anele s nama kao odslicima! Ne prezrite jaganjce! Jer bez njega nije mogue vidjeti kralja. Nitko nee moi pristupiti kralju ako je gol. Nebeski ima vie djece nego zemaljski. Ako su Adamova djeca (toliko) mnogobrojna iako umiru, koliko li je vie djece savrena ovjeka, koja ne umiru, nego koja se (samo) svagda zainju. Otac zainje dijete. Ali dijete (sa svoje strane) nema mogunosti da zane dijete. Jer onaj koji je (upravo) zaet, nema (jo) mogunost (sam) zainjati. Nego dijete dobiva brau, a ne djecu. Svi koji su u svijetu zaeti, zaeti su od prirode. A drugi su u (tom)e od (ega) su zaeti, (time to se) iz toga (hra)ne. ovjek pri(ma hra)nu od ob(e)anja da e (uzii) d(o mjest)a gore. ( ) oni (obeanje?) iz ustiju. (I kad bi) Logos odande iziao, 59 hranio bi se iz ustiju i postao savren. Jer savreni zatrudne jednim poljupcem i raaju. Zato se i mi meusobno ljubimo. Primamo trudnou iz milosti koju imamo meusobno. Tri (ene) uvijek su bile uz Gospodina: Marija, njegova majka, (njegova) 11 sestra i Magdalena, koju zovu njegovom druicom. Njegova sestra, njegova majka i njegova druica, sve se zovu Marija. 11 U manuskriptu zabunom stoji 'njezina'. 'Otac' i 'Sin' su jednostavna imena; 'Duh Sveti' je dvostruko ime. Jer oni (Otac i Sin) svagdje su: gore su, dolje su; u skrivenom su, u vidljivom su. Duh Sveti je (s jedne strane) u vidljivosti: (tamo) je dolje - (s druge strane) je u skrivenom: (tamo) je gore.

Svecima slue (i) zle moi. Duh Sveti ih je oslijepio, tako da misle kako slue (obinom) ovjeku kada djeluju u korist svecima. Zato (je reeno:) Neki uenik jednoga je dana zamolio Gospodina za jednu ovozemaljsku stvar, a on mu je rekao: "Zamoli svoju majku (za to), i ona e ti (to) dati od onoga to je nama strano." Apostoli su kazali uenicima: "Neka naa cijela rtva zadobije 'sol'!" Sofij(u) su zvali 'sol'. Bez nje nijedna rt(va) (ni)je dobrodola. 12 12 Usp. s jedne strane Mk 9:49, s druge strane Kol 4:5. Moda je u pozadini jo i euharistija kruha i soli. Mk 9:49: "Jer svatko mora biti posoljen vatrom." Kol 4:5: "Mudro hodite s obzirom na one koji su vani, iskupljujui si povoljno vrijeme." Ali Sofija je neplod(na i bez) djece. Zato je zovu (k)ip od soli(?) 13. Gdje god ( ) oni u svojemu nainu bivaju, (tamo je) i Duh Sveti ( ). 60 (I tako) su njihova djeca (ipak) mnogobro(jna). 13 Zanimljivo je da se u nekih autora (npr. Irenej) ena Lotova, koja je postala kip od soli ("statua salis"), pozitivno interpretira kao slika Crkve. to otac posjeduje, pripada sinu. I samom sinu, dok je malen, ne povjeri se to mu pripada. Kada postane mukarac, tada mu otac daje sve to posjeduje 14. 14 Usp. Gal 4:7: "A kaem da se nasljednik, sve dok je dijete, uope ne razlikuje od roba, iako je gospodar svega, nego je pod nadstojnicima i pod upraviteljima sve do dana koji je njegov otac unaprijed odredio. Tako smo i mi, kad smo bili djeca, robovali elementarnim stvarima svijeta. Ali kad se navrilo vrijeme, Bog je poslao svog Sina, koji je roen od ene i roen pod zakonom, da bi kupnjom oslobodio one koji su pod zakonom, da bismo bili usvojeni kao sinovi. A budui da ste sinovi, Bog je poslao duh svog Sina u naa srca i on vie: "Abba, Oe!" Stoga vie nisi rob nego sin; a ako si sin, onda si i nasljednik po Bogu." Vi izgubljeni! to Duh stvori, to se po Duhu opet i izgubi. Zato (je reeno:) Jednim istim dahom upali se vatra i gasi. Jedno je Eshamoth, a Echmoth je neto drugo. Echamoth je mudrost sama po sebi. Ali Echmoth je mudrost smrti, to znai: ona koja poznaje smrt, a naziva se 'mala mudrost'. Postoje ivotinje koje sluaju ovjeka, kao to su krava, magarac i (mnoge) od njihove vrste. (A) postoje druge (ivotinje), koje ne sluaju i ive odvojeno u

pustoima. ovjek ore zemlju uz pomo ivotinja koje sluaju. I time hrani sam sebe i ivotinje, bile one poslune ili neposlune. Tako se vlada savreni ovjek. Uz pomo moi koje sluaju on ore, skrbei se za to da sve nastane. Zato, naime, cijelo mjesto opstoji, bili to dobri, bili to zli, desni i lijevi. Duh Sveti napasa s(va)koga i vlada nad s(vi)m moima, nad poslunim kao i nad n(eposlu)nim i odvojenim. Jer on takoer ostaje pri (odlu)ci da ih zatvori, kako one, ako (to i) ele, ne bi mogle (po)bjei. (Onaj koji) je bio oblikovan (Adam) (lijep je. I) (oekivalo) bi se da su (i) njegova djeca 61 plemenita oblikovanja. Da nije bio (tek) oblikovan, nego zaet, tada bi se oekivalo da je njegovo sjeme plemenito. Ali on je bio (samo) oblikovan, a (ipak) je zaeo (plemenito sjeme). Kakve li plemenitosti! Prvo je nastao preljub, potom ubojica (Kain). I on je bio zaet u preljubu. Jer je bio sin zmije. Zato je postao ubojica ovjeka, kao to je (to) (bio) i njegov otac 15. I ubio je svojega brata (Abela). Svaka obljuba meu onima koji nisu jedno drugome nalik, preljub je. 15 Usp. Iv 8:44. "Vi ste od svog oca avla, i elite vriti elje svog oca. On je bio ubojica ljudi od poetka, i nije vrsto stajao u istini, jer istina nije u njemu. Kad govori la, govori prema svojoj vlastitoj sklonosti, jer je laac i otac lai." Bog je bojadisa. Kako dobre boje, za koje se kae da su 'istinske', (samo) 'umiru' sa (stvarima) koje se njima oboje, tako je i s onima koje je Bog obojio - (ali) kako su njegove boje besmrtne, tako (i) oni postaju njegovim zainom besmrtni. Ali Bog uroni, one koje uroni, u vodu. Nemogue je da netko vidi neto od odista postojeeg, osim ako mu ne postane nalik. Ne tako kao to ovjek u svijetu vidi sunce bez da on jest sunce, i vidi nebo i zemlju i sve ostale stvari bez da jest sam te stvari - drukije je sa (podrujem) istine. Nego: vidio si neto od onoga mjesta i postao si to. Vidio si Duha i postao si Duh. Vidio si Krista i postao Krist. Vidio si Oca i postat e Otac. Zato (ovdje) vidi sve stvari, a (pri tome) ne vidi sebe. No t(am)o se vidi - jer to (tamo) vidi (t)o e pos(tati). Vjera prima - ljubav daje. N(itko ne) moe 62 (primiti) bez vjere; nitko ne moe davati bez ljubavi. Zato (vrijedi:) Da bismo primili, vjerujemo ali da bismo iskazali ljubav, moramo davati. Jer, ako netko daje, (ali) ne s ljubavlju, nema vajde od toga to je dao. Tko nije primio Gospoda, taj je jo Hebrej. Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su (ga) ovako: 'Isus, Nazorenac, Mesija'. To znai: 'Isus, Nazorenac, Krist.' Zadnje ime je 'Krist'. Prvo je 'Isus'. Srednje je 'Nazareanin'. Mesija ima dva znaenja: 'Krist' i 'Mjereni' 16. Isus na hebrejskom

znai 'Otkupljenje' 17, Nazara je 'Istina'. Nazareanin zato znai '(ovjek) Istine' 18. 'Krist' je onaj koji je bio mjeren. 'Nazareanin' i 'Isus' su oni koji su (ga) 19 mjerili. 16 mh i u smislu 'mjeriti'. 17 Tumaenje Jeu'a kao jeuca. 18 U manuskriptu stoji 'istina'. 19 U manuskriptu stoji "njih". Kada se biser baci u blato ( ), on ne postane manje vrijedan, niti ne postane vrijedan (onda) kada se pomae balzamovim uljem. On uvijek ima (istu) vrijednost u oima svojega vlasnika. Isto tako je i s djecom Bojom, gdje god bila. Imaju jo (istu) vrijednost u oima svojega Oca. Kada kae: "Ja sam idov", nitko se nee tresti. Kada kae: "Ja sam Rimljanin", nitko se nee zbuniti. Kada kae: "J(a sam) Grk", "barbar", "rob", "(slo)bodan", nitko se nee uznemiriti. (Kada) ti (kae:) "Ja sam Krist, tada e (svijet) drhtati. Neka (ga i ja isto primim), njega, ije ime (svijet) ne moe podnijeti (da uje). Bog je 63 ljudoder. Zato se o(vjek) za njega (ko)lje. Prije nego to je ovjek bio zaklan, klalo se ivotinje. Jer nisu bili bogovi ti za koje se klalo. I posude od stakla i posude od gline nastaju uz pomo vatre. Ali kada se staklene posude razbiju, tada ih se iznova izradi - jer su nastale dahom. Ali kada se razbiju glinene posude, one se unite - jer su nastale bez daha. Magarac koji je okretao mlinski kamen stotinu je milja prehodao. Kada su ga oslobodili, vidio je da je jo uvijek na istom mjestu. Ima ljudi koji prou mnogim putevima, a da se ne priblie nekom cilju. Kada ih je iznenadila veer, nisu vidjeli ni grada ni sela, ni ita to je stvoreno ili prirodno. Nema moi (koja pomae); nema anela. Uzalud su se ti jadnici trudili. Euharistija je Isus. (Ona) 20 na sirijskom, naime, znai 'Pharisatha', to znai 'ono raireno'. Jer Isus je doao da svijetu bude razapet. 20 U manuskriptu stoji 'On'. Ali presudna toka je da Pharisatha zapravo nije naziv Isusov, nego euharistije. Uostalom, to je etimoloka spekulacija na osnovi oba jednako glasna korijena prs (dijeliti, kruh lomiti) i pr (rairiti), koji se u sirijskom i isto piu. Gospodin je iao u Levijevu bojadisaonicu. Uzeo je sedamdesetidvije (tkanine raznih) boja i bacio ih je u kotao. Sve ih je (opet) bijele izvukao van. I rekao je: "Tako je i Sin ovjeji doao kao bojadisa."

Sofija, (ko)ja je zvana Neplodna, ona je majk(a an)ela i pratilja S(pasitelja). (Spasitelj je vo)lio Mariju Magdalenu vie od (svih) ueni(ka 21 i ) esto joj je ljub(io) (usta). Ostali (uenici) 64 su im doli (i pos)tavili (mu zaht)jeve. Rekli su mu: "Zato je voli vie nego sve nas?" Spasitelj im odgovori: "Zato ne volim vas tako kao nju?" 21 To znai da Marija Magdalena odgovara tiposu najmilijeg uenika. Kada su slijepac i onaj koji vidi zajedno u mraku, tada se ne razlikuju. Kada doe svjetlo, tada e onaj koji vidi vidjeti svijetlo, a slijepac e ostati u mraku. Gospod je kazao: "Blago onomu koji jest prije nego je postao 22. Jer, onaj koji jest, bio je i bit e." 22 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 19: "Isus ree: "Blago onomu koji je bio prije nego je postao. Postanete li moji uenici i sluate li moje rijei, ovo e vam kamenje sluiti. Nego imate pet stabala u raju, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni zimi, i lie im ne opada. Onaj tko ih poznaje nee okusiti smrti." Nadmo ovjeka nije vidljiva, nego lei u skrivenome. Zato je on gospodar nad ivotinjama, koje su jae od njega i koje su velike po mjerama vidljivoga i skrivenoga. I to im prua opstanak. Ali, ako se ovjek od njih odvoji, tada se meusobno ubijaju i grizu. I meusobno se deru, jer nisu pronale hranu. Ali sada su pronale hranu, jer je ovjek poeo obraivati zemlju. Kada netko sie u vodu i opet uzie gore bez da je neto primio i kae: "Ja sam Krist", primio je ime u zajam. Ali kada primi Duha Svetoga, tada ime posjeduje kao dar. Tko je dar primio, tomu se nee oduzeti. Ali ako je netko dobio neto u zajam, od toga e se traiti povrat. Tako se dogodi i nama kada se netko podvrgne misteriju. Misterij svad(be je) velik 23. Jer bez nje svij(et ne) bi postojao. Jer opstanak svijeta (su lju)di. A opstanak (ljudi je sva)dba. Prepoznajte (koliko je velika) snaga (neok)aljanog odnosa! Njezin odslik 65 sastoji se od okaljan(osti). 23 Usp. Ef 5:32: "Ta je sveta tajna velika. A govorim s obzirom na Krista i skuptinu." Meu oblijima neistoga duha ima i mukih i enskih. Muka su ona koja se sjedinjuju s duama koje stanuju u enskome obliju; a enska su ona koja se sjedinjuju s onim koje stanuju u mukom obliju, kroz jednog neposlunog (Adama).

I nitko njima ne moe izmai, jer ga vrsto dre ako ne primi muku snagu i ensku snagu, naime, mladoenju i mladu. A prima (ih) se iz odslikane brane lonice. Kada glupe ene vide mukarca kako sjedi sam, dolaze mu, ale se s njim i okaljaju ga. Isto tako, kada glupi mukarci vide kako lijepa ena sjedi sama, nagovore je i ine joj nasilje, jer je ele okaljati. No, kada vide mukarca i njegovu enu kako sjede zajedno, tada ene ne mogu prii mukarcu, niti mogu mukarci prii eni (niti se itko drugi ne moe usuditi prii mukarcu ili eni). Isto vrijedi kada se odslik i aneo sjedine. e napustiti svijet i koga se, zato to je bio u svijetu, ne moe dulje zadrati - taj je oito uzvien iznad strasti ( ) i straha. Taj je Gospodin nad ( ). Taj je nadmoan zavisti. Kada ( ) doe, epaju ga i dave. I kako bi (on) mogao umaknuti (velikim grabeljivim moima)? Kako bi (se pred njima) mogao sakriti? esto ima ljudi koji (kau:) "Mi smo vjernici", kako (ih ne bi uznemiravao) 66 neisti duh ili demon. Kada bi, naime, imali Duha Svetoga, tada ih nijedan neisti duh ne bi smetao. Ne smije se bojati tijela niti ga smije ljubiti! Ako ga se boji, tada e tobom vladati. Ako ga ljubi, onda e te progutati i oslabiti. I tako je on (ovjek) ili u ovome svijetu, ili u uskrsnuu, ili u srednjim mjestima 24 - neka me ne zgodi da me u njima pronau. U ovome svijetu ima i dobra i zla. Njegovo (od svijeta) dobro nije dobro; i njegovo zlo nije zlo. No, postoji zlo iza ovog svijeta, koje jest uistinu zlo, (naime) to to se naziva 'sredina'. To je smrt. Dok se mi nalazimo u ovome svijetu, pristoji nam da steknemo uskrsnue, da kada svuemo tijelo, budemo pronaeni (na mjestu) mira i da ne lutamo u sredini. Zaista, mnogi na putu zalutaju. 24 U neoplatonikoj gnostikoj tradiciji znalo se o paklu govoriti kao o "sredini". Zaista, dobro je napustiti svijet prije nego li se sagrijei. Ima ih koji niti ele niti mogu; i drugih koji, kada ele, nemaju nikakva probitka, jer nisu dovrili. Jer ih (njihova volja) ini grenicima. A i kada ne ele, pravednost e se pred njima skrivati - u oba sluaja. Jer volja je opet (ono to prevae), ne dovravanje. Apostolski ovjek imao je vienje nekih (ljudi), oni su bili zakljuani u goruu zgradu, vezani goruim (lancima) i baeni (u) vatreni ( ) u (svojoj krivoj vjeri). I bilo mu 25 je reeno: ("Ovi su due) mogli spasiti, (ali) nisu htjeli. (Tako) su dospjeli do (ovog mjesta) kazne." - koji je zvan vanjskom tamom, jer je ( ).

25 U manuskriptu stoji "njima". Iz vode i vatre nastale su dua i duh. Iz vode, vatre i svjetla (nastao) 26 je sin brane lonice. Vatra 67 znai pomazanje, svjetlo znai vatru. Ne mislim na ovu (zemaljsku) vatru, koja je bez oblika, nego na onu drugu, (nebesku), iji je oblik bijeli, koja je bljetavo lijepa i koja daje ljepotu. 26 U manuskriptu je glagol zabunom izostavljen. Istina nije dola na svijet gola, nego je dola u simbolima i slikama. Svijet je ne moe drugaije primiti. Postoji ponovno roenje i odslik ponovnog roenja. Zaista je potrebno biti ponovno roen kroz odslik. Koje li je vrste uskrsnue! I odslik mora kroz odslik uskrsnuti. Mladoenja i odslik moraju kroz odslik ui u istinu, koja je apokatastasis 27. 27 Grka rije apokatastasis znai vraanje u predanje stanje, iznovino stvaranje svijeta. (Tako) se to prilii onima koji ne samo da steknu ime Oca, Sina i Duha Svetoga, nego su ih (za sebe) 28 sami stekli. Ako se njih ne stekne za sebe, tada e i ime biti oduzeto. Ali ih se dobiva pomazanjem pomau snage kria. Tu (snagu) apostoli su zvali 'desno i lijevo'. Takav, naime, vie nije kranski nego Kristov. 28 U manuskriptu zabunom "tebi". Gospod je sve ostvario u misteriju: krtenje, pomazanje, euharistiju, izbavljenje, i branu lonicu. Zato je rekao: "Doao sam da uinim da doljnje bude jednako gornjem i vanjsko jednako nutarnjem 29 (i da) ih na (onom) mjestu sjedinim." (Ali on je na ovim) mjestima govorio kroz simbole i slike. 29 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje. Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo."

Oni koji kau: ("Postoji jedan nebeski i) postoji jedan (iznad njega"), varaju se. Jer onaj koji se zatekne vidljivim, 68 onaj nebeski, taj je koji se zove 'doljnji'; a onaj kome pripada skriveno, to je onaj koji se nalazi iznad njega. Jer s pravom je reeno: "Nutarnje, vanjsko i ono to je izvan vanjskog." Zato je Gospodin propast nazvao 'vanjska tama' 30, nema vie nijedne druge izvan nje. 30 Usp. Mt 8:12: "dok e sinovi kraljevstva biti baeni van u tamu. Ondje e biti njihov pla i krgut zuba." Mt 22:13: "Tada je kralj rekao svojim slugama: "Sveite mu ruke i noge i izbacite ga van u tamu. Ondje e biti njihov pla i krgut zuba." Mt 25:30: "A beskorisnog roba izbacite van u tamu. Ondje e biti njegov pla i krgut zuba." On je rekao: "Moj Otac koji u skrivenom jest." On je rekao: "Ui u svoju sobu, zatvori vrata i moli se svojemu Ocu koji je u skrivenom" 31, to znai - onaj koji je unutar njih svih. Ali onaj koji je unutar njih svih, taj je pleroma 32. Povrh nje ne postoji nita drugo unutar njega. Taj je onaj o kojemu je reeno: "Onaj koji je iznad njih". 31 Usp. Mt 6:6: "A ti, kad se moli, ui u svoju skrovitu sobu i, kad zatvori svoja vrata, pomoli se svom Ocu koji je u tajnosti; tada e ti tvoj Otac, koji vidi u tajnosti, uzvratiti." 32 Grka rije pleroma znai punina. Prije Krista neki su doli odanle kamo vie nisu mogli ui; a uli su tamo otkuda vie nisu mogli izii. Ali Krist je doao. One koje su uli iznio je, a one koji su izili unio je. Kada je Eva bila (u Adamu), nije bilo smrti. Kada se (od) njega bila odvojila, ula je smrt u bivanje. Kada (ona) 33 opet (u njega) unie, i on (je) primi, nee vie biti smrti 34. 33 U manuskriptu stoji "on" ili "njemu". 34 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22: "Isus vidje djeicu kako ih doje. Ree svojim uenicima: "Ovi su maleni koje doje poput onih koji ulaze u kraljevstvo." Kazae mu: "Ako, dakle, postanemo djeca, hoemo li ui u kraljevstvo?" Isus im ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, i da nutarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje, i gornje kao donje, i ako iz mukog i enskog nainite jedno tako da muko nije muko a ensko nije ensko, i ako nainite oi umjesto oka i ruku umjesto ruke i stopalo umjesto stopala, sliku umjesto slike, tada ete ui u kraljevstvo." Evanelje po Tomi, Logion 106: "Isus ree: "Kada iz dvoga nainite jedno, postat ete Sinovi ovjeji; i kada kaete: Brdo, pomakni se!, ono e se pomaknuti."

Evanelje po Tomi, Logion 114: "imun Petar im ree: "Neka Marija ode od nas, jer ene nisu dostojne ivota." Isus ree: "Evo, ja u je privui da je uinim mukom, pa da i ona postane Duhom ivim, poput vas mukaraca. Jer svaka ena koja sebe naini mukom ui e u Kraljevstvo nebesko."

"Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" 35 (Gospodin) je te (rijei) izgovorio na kriu. Jer je tamo bio odijeljen. 35 Usp. Mk 15:34: "I u deveti sat Isus je povikao jakim glasom: "Eli, Eli, lama sabahtani?", to u prijevodu znai: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" ( ) koji je bio stvoren iz onog koji ( ) kroz Boga. Gospodin je uskrsnuo (od mrtvih). (Nije doao kakav je bio,) nego je (njegovo tijelo) bilo (potpuno) savreno. (Posjeduje) tijelo. Ali to (tijelo) je istinsko tijelo. (Ali nae tijelo) nije istinsko tijelo, nego odslikano (tijelo) istinskog. 69 Brana lonica se ne dodjeljuje ivotinjama, niti se dodjeljuje robovima ili okaljanim enama - nego se dodjeljuje (samo) slobodnim mukarcima i djevicama. Kroz Duha Svetoga ponovno smo roeni. Ali kroz Krista roeni smo u obima. Duhom smo pomazani. Kada smo se rodili, bili smo sjedinjeni. Nitko se ne moe vidjeti, bilo to u vodi, bilo u ogledalu, bez svjetla; niti se, pak, moe vidjeti u svjetlu bez vode ili ogledala. Zato je potrebno obima se krstiti, i u svjetlu i u vodi. No, svjetlo je pomazanje. Bile su tri zgrade u Jeruzalemu u kojima se moglo rtvovati: jedna, koja je gledala prema zapadu, zvala se 'Sveto'; druga, koja je gledala prema jugu, zvala se 'Sveto od Svetog'; trea, koja je gledala prema istoku, zvala se 'Sveto od Svetih', gdje je samo visoki sveenik smio ui. Krtenje je 'sveta' kua. Izbavljenje je 'Sveto od Svetog'. 'Sveto od svetih' je brana lonica. Krtenju slijedi uskrsnue (i) izbavljenje. Izbavljenje se dogaa u branoj lonici. Ali, brana se lonica nalazi u onome to je vie od (njih) kojima pripadamo. Ne moe pronai nita to mu je nalik. Oni koji ( ) su ti koji se (u duhu i istini) klanjaju 36. (Oni se ne klanjaju u) Jeruzalemu. Ima ljudi u Jeruzalemu (koji, dodue, mole u Jeruzalemu), (ali) koji (ekaju na misterije) koji e se izrei: 'Sveto od Svetih', ono (iji zastor) se razdro. (Nita) drugo nije naa brana lonica nego odslik (brane lonice koja) je 70 gore. Zato se njegov zastor razdro odozgo do dolje. Jer za neke odozdo bilo je potrebno da odu gore. 36 Usp. Iv 4:23: "Ali dolazi as, i sad je tu, kad e pravi oboavatelji oboavati Oca duhom i istinom, jer Otac trai takve da ga oboavaju."

to se tie onih koji su odjenuli savreno svjetlo, njih moi ne mogu vidjeti i (radi toga) nisu u stanju da ih zadre. Ali to svjetlo odijevat e se u misteriju, u sjedinjenju. Da se ena nije odvojila od mukarca, tada ne bi umrla zajedno s mukarcem. Odvajanje od njega postalo je porijeklom smrti. Zato je doao Krist, da ukloni odvajanje koje je postojalo od poetka, i da ih oboje opet sjedini, da bi onima koji su umrli (za vrijeme) odvajanja dao ivot i opet ih sjedinio. Ali se ena s muem sjedinjuje u branoj lonici. No oni koji su se sjedinili u branoj lonici vie se ne mogu odvojiti. Zato se Eva odvojila od Adama, jer se s njime nije sjedinila u branoj lonici. Dua Adamova nastala je iz jednog daha. Njezin je parnjak duh. Duh kojega mu se dalo, njegova je majka. Dua mu se (oduzela) i zamijenila (duhom). Poto je on, kada se sjedinio (s duhom,) (govorio) rijei koje su za moi previe uzviene, one su mu zavidjele. Same su odijelile duhovnu sjedinjenost, onu koja je skrivena (p)ovod njima samima ( ) brana soba ) da ( ). 37 37 U engleskom prevodu Wesleya W. Isenberga ova reenica glasi: Ovo odvajanje pruilo im je mogunosti da za se oblikuju simbolinu branu lonicu, kako bi se ljude moglo okaljati (prim. prev.). Isus se oitovao na Jordanu 38 kao ispunjenje Kraljevstva Nebeskog. Onaj koji (se bio rodio) prije svemira, 71 opet se rodio. Onaj (koji) je prije (bio) pomazan, opet je bio pomazan. Onaj (koji) je bio spaen, opet je spaavao (druge). 38 Tj. njegovog krtenja. Zaista, potrebno je izrei tajnu. Otac svemira sjedinio se s djevicom koja je sila dolje. I toga je dana jedna vatrena (zvijezda) za njega osvijetlila i otkrila veliku branu lonicu. Zato (vrijedi:) toga dana stvorilo se njegovo tijelo. Ono je napustilo branu lonicu kao onaj koji je nastao od mladoenje i mlade. Isto tako je Isus sve u njemu uredio kroz njih. I potrebno je da svaki od uenika ue u svoju tiinu. Adam je nastao od dvije djevice - od duha i od djevianske zemlje. Zato je Krist roen od djevice, da popravi greku uinjenu na poetku. Dva stabla rastu u raju. Jedno pretvara u i(votinje), drugo pretvara u ljude. Adam je jeo od stabla koje pretvara u ivotinje. Postao je ivotinja i zainjao ivotinje. Zato se ta djeca Adamova i klanjaju (bogovima u liku) i(votinja). Stablo,

iji plod je jeo, 72 (stablo je spoznaje). (Zato) su (grijesi) postali mnogob(rojni. Da je) jeo od (plodova drugog stabla), od plodova (stabla ivota, koje) pretvara u ljude, tada (bi se bogovi) klanjali ljudima. K(ao to je) Bog stvorio ovjeka, da bi ovjek stvorio Boga 39, tako svijetu ljudi stvaraju bogove; i klanjaju se svojim stvorenjima. Bilo bi primjereno da se bogovi klanjaju ljudima. 39 Moda treba korigirati u "tovao". Istina je da djela ovjekova nastanu njegovom snagom. Zato se ona zovu 'snage' njegova su djela. A njegova djeca nastala su iz tiine. Zato (vrijedi:) njegova snaga stanuje u njegovim djelima - ali tiina je vidljiva djeci. I vidjet e da to dostie vjernu sliku. Da, to je vjerna slika ovjekova. Iz svoje snage ini djela - ali iz tiine stvara djecu. U ovom svijetu robovi slue slobodnima. U Kraljevstvu Nebeskom slobodni e sluiti robovima: djeca brane sobe sluit e djeci sva(dbe). Djeca brane lonice imaju jedno te isto ime: tiina. Kada su zajedno, ne trebaju uzeti nikakav oblik. Uvidom posjeduju ( ) (s)hvaanje. Vie su meu onima koji ( ) su tamo u ( ) uzvienosti svih (uz)vienosti ( ) oni ne ( ). ( ) (si)ao je dolje do vo(de da bi ju ispu)nio i oistio 40. ( ) ispunili su se, koji su (primili krtenje) u njegovo ime. Jer on je rekao: "(Na taj na)in trebamo svi ispuniti 73 pravednost." 41 40 Usp. Ef 18:2: ??? 41 Usp. Mt 3:15: "A Isus mu je, odgovarajui, rekao: "Pusti sada, jer nam dolikuje da na taj nain izvrimo sve to je pravedno." Tada ga je prestao odvraati." Oni koji govore da e prvo umrijeti, a (tek onda) uskrsnuti, varaju se. Ako prvo ne prime uskrsnue jo za ivota, nee primiti nita kada umru. Na taj se nain i govori o krtenju, pri emu se kae: "Krtenje je veliko, jer kada ga se primi, ivjet e se." Apostol Filip rekao je: "Josip, stolar, zasadio je vrt, jer je trebao drvo za obrt. On je taj koji je stvorio kri od stabala koja je zasadio. I tako je njegov izdanak visio na onome to je zasadio. Njegov izdanak bio je Isus, a kri je bio sadnica." No, stablo ivota stoji usred raja. I to je maslina. Od nje dolazi pomazanje. A od njega dol(azi) 42 uskrsnue 43. 42 U manuskriptu je glagol zabunom izostao. 43 Usp. Ps-Clemens, Rec. I 45; die Ophiten (nach Orugenes, Cels. VI 27) novoinicirani mora kazati: "Pomazan sam bijelom mau stabla ivota".

Ovaj svijet je leinoder. Sve to u njemu biva pojedeno, ve je i samo smr(tno). (Istina) je ivotoder. Zato nitko od onih koji se hrane istinom nee umrijeti 44. Iz tog mjesta doao je Isus i odande je donio hranu. I onima koji su htjeli, dao je (i)vo(t), da vie ne bi umrli. 44 Usp. Evanelje po Tomi, Logion ll: Isus ree: "Ovo nebo e proi. I onaj iznad njega proi e; i koji su mrtvi ne ive, i koji su ivi nee umrijeti. U dane kad jedete mrtvo, inite ga ivim. Kad postanete svjetlost, to ete uiniti? U dan kad ste bili jedno postali ste dvoje. Sada kad ste dvoje, to ete uiniti?"

Bo(g je za)sadio (r)aj. ovj(ek je stano)vao (u r)aju. Ima mno(gih koja po)stoje zajedno s mnogima ( ) Bojima. 45 U (onome) ( ) koji su u (njemu) ( ) (kao) to elim. Taj ra(j je mjesto u kojem) e mi biti reeno: "(Jedi o)d ovoga, ili nemoj od toga jesti, (kako) 74 eli!" Ovo (je) mjesto (g)dje u sve jesti. 45 Na temelju konteksta, moe se pretpostaviti da je rije o stablima u rajskom vrtu (op. prev.). Tamo se nalazi stablo spoznaje. Ono je ubilo Adama. Ali ovo mjesto kae: "Stablo spoznaje probudilo je ovjeka u ivot." Stablo je bilo nomos (zakon, op. red.). Ono samo moe pribavljati spoznaju dobra i zla. Nije ga niti oslobodilo zla niti ga je prenijelo u dobro, nego je nadvilo smrt nad onima koji su od njega jeli. Jer kada je on rekao: "Jedite ovo, ne jedite ovo", tada je postalo izvor smrti. Pomazanje je nadmono krtenju. Jer na temelju pomazanja nazvani smo krsanima 46, ne zbog krtenja. I Krist se zbog pomazanja tako nazvao. Jer je Otac pomazao Sina. A Sin je pomazao apostole. A apostoli su pomazali nas. Tko je pomazan, posjeduje sve. Posjeduje uskrsnue, svjetlost, kri i Duha Svetoga. 46 Kranin od Krist (pomazanik) (op. prev.). Otac mu ga je (Duha Svetoga) dao u branoj lonici, i on ga je primio. Otac je stanovao u Sinu i Sin u Ocu. To je to Kraljevstvo Nebesko. Dobro je kaza(o) Gospodin: "Neki su smijui se uli u Kraljevstvo Nebesko i (smi)ju(i) se izili su van." A (ne)tko drugi je kazao: "(To je) jedan Krist." Ka(zao je op)et: "I odmah (nakon to je on) u vodu (siao), iziao je (gore kao Gospodi)n nad svime. Zato nije (izbavljenje neto z)a smijati se, ne(go zato to) je taj dro(njak pre)zira(o, uao je smijui se) u Kraljevstvo Nebesko. Ako prezire (tijelo) i ako ga odbija kao neto smije(no, tada e) smijui se izii opet van."

Tako je 75 i s kruhom i s kaleom i s uljem, iako postoji drugi misterij koji je jo vei od ovih. 47 Usp. 1 Kor 10:16: "aa blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajednitvo u Kristovoj krvi? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo u Kristovom tijelu?" Svijet je nastao nehotice. Jer onaj koji ga je stvorio, htio ga je stvoriti neprolaznim i besmrtnim. Nije uspio i nije postigao ono emu se bio nadao. Jer ne bi neprolaznosti svijeta i ne bi neprolaznosti onoga koji ga je stvario. Jer nema neprolaznosti djela, nego djece. I nijedno djelo ne moe primiti neprolaznost, ako ne postane dijete. Ali tko ne posjeduje sposobnost primanja, koliko tek manje moe on dati? Kale molitve sadri vino i vodu, to slui kao simbol krvi, nad kojom zahvaljujemo. I on se puni Duhom Svetim, i to je (duh) potpuno savrenog ovjeka. Kada pijemo iz tog (kalea), tada emo postati savren ovjek 47. 47 Usp. 1 Kor 10:16: "aa blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajednitvo u Kristovoj krvi? Kruh koji lomimo nije li zajednitvo u Kristovom tijelu?" iva voda je tjelesna. Potrebno je da (u nju) odjenemo ivog ovjeka. Zato (vrijedi): kada sie dolje do vode, tada se skine, da bi se u njega odjenuo. Konj stvara konja, ovjek stvara ovjeka, Bog stvara Boga. Isto tako je kod (mlado(enje) i (mla)de - oni dolaze iz ( ). Nije bilo idova ( ) od Gr(ka) ( ). Ni ( ) od ido(va) ( ) kranin. (Nas)tao je dru(gi rod, i) ti bla(eni) zovu se 'Izabrani duh(ovni) rod', 76 'Istinski ovjek', 'Sin ovjeji' i 'Sjeme Sina ovjejeg'. Taj istinski rod u svijetu je poznat. Oni su mjesto djece brane lonice. Dok je sjedinjenje na ovom svijetu (ono) mukarca i ene - predstavljajui snagu i slabost - u (drugom) je Eonu oblik sjedinjenja jedan (sasvim) drugaiji. I mi ih nazivamo tim imenima. Ali ima i drugih. Via su od svih imena koja se spominju.

I via su od snanoga. Jer gdje je snaga, tamo su i oni koji su snazi nadmoni. Nije jedno ili drugo. Nego su oboje jedno te isto. To je ono to ne moe doi ni u jedno tjelesno srce. 48 48 Usp. 1 Kor 2:9: "Nego, kao to je napisano: "to oko nije vidjelo ni uho nije ulo, niti je dolo ovjeku u srce, to je Bog pripremio onima koji ga ljube." Ne mora li svatko tko sve posjeduje sve to i poznavati? Oni koji to ne poznaju, nee ni uivati u onome to posjeduju. Ali oni koji su to upoznali, ti e to i uivati. Savrenoga ovjeka ne samo da se ne moe zadrati, nego ga se ne moe ni vidjeti. Jer kada ga se vidi, tada e ga se zadrati. Nitko ovaj dar ne moe drugaije stei, nego da se zaodjene savrenim svjetlom (i da s)am postane savreno svj(etlo. O)naj koji se njime zaodjene, taj e u(i u) ( ) . To je savreno ( ). (Potrebno je) da postanemo (po)tpuni ( ) prije nego to svij(et na)pustimo. Onaj koji bude sve primao, (ali sebe ne) <oslobodi> ovih mjesta, ne moe <imati udjela u> onom mjestu, nego e kao nesavren ii (u s)redinu. 77 Samo Isus poznaje njegov svretak. Sveti ovjek je potpuno svet, ukljuivi vlastito tijelo. Jer kada uzme kruh, uinit e ga svetim, ili kale, ili sve drugo to uzme, to istom proisti. Pa kako ne bi i tijelo proistio? Kao to je Isus vodu krtenja napunio (duhom) 49, tako ju je ispraznio od smrti. Zato (vrijedi:) mi silazimo dolje u vodu, ali mi ne silazimo dolje u smrt. 49 Usp. Ignatius, Eph. 18,2; i tome H.Sclier, Religionsheschichtliche Untersuchungen zu den Ignatiushriefen, BZNW 8, 1929, str. 43-48. (Zbilo se tako) da ne budemo ispranjeni duhom svijeta. Kada on pue, ini da dolazi zima. Kada pue Duh Sveti, tada dolazi ljeto. Tko posjeduje spoznaju istine, taj je slobodan 50. Ali, onaj koji je slobodan ne grijei. Jer (kae se:) "Onaj koji ini grijeh, taj je rob grijeha." 51 Istina je majka (slobodnog), a spoznaja je (otac) 52. One kojima grijeiti nije doputeno svijet zove 'slobodnima'. To su oni kojima nije doputeno grijeiti. 'Spoznaja' istine 'uznosi' 53, to znai: ona ih oslobaa i dozvoljava im da se uznesu iznad cijeloga mjesta. "Ali ljubav izgrauje" 54. Ali zbog ljubavi se onaj tko je postao slobodan kroz spoznaju

ini robom onima koji slobodu spoznaje jo ne mogu primiti. Ali spoznaja ih ini (za to) sposobnima, time to (puta) da budu slobodni. 50 Usp. Iv 8:32: "i upoznat ete istinu, i istina e vas osloboditi." 51 Usp. Iv 8:34: "A Isus im je odgovorio: "Zaista, zaista vam kaem: Svatko tko ini grijeh, rob je grijeha." 52 U manuskriptu stoji kao posljedica greke u pisanju jednog slova, bezmisleno "suglasnost". 53 1 Kor 8:1: "A to se tie hrane prinesene idolima: znamo da svi imamo spoznaju. Spoznaja nadima, a ljubav izgrauje." - Prema Pavlu, "uznosi" kao "napuhuje", odnosno ini oholim, obijesnim. Ovaj odlomak kao da raspravlja s Pavlom. (op. red.). 54 Usp. 1 Kor 8:1: "A to se tie hrane prinesene idolima: znamo da svi imamo spoznaju. Spoznaja nadima, a ljubav izgrauje." Ljubav ni za to (ne kae) da (joj pripada, iako joj sve) pripada. Ona ne ka(e): ("To je moje"), ili "ovo je moje", ne(go: "Sve) to pripada (meni), pripada tebi." Duh(ovna) ljubav je vino i miris (pomast)i. 78 U njoj ui(vaju) svi koji e se njome pomazati. U njoj uivaju i oni koji su u njenoj blizini, sve dok tamo stoje pomazani. Kada se oni balzamom pomazani od njih povuku i odu, ostanu oni koji nisu pomazani i koji su samo stajali u njihovoj blizini i opet u svojemu (vlastitom) smradu. Samarijanac ranjenome nije dao nita osim vina i ulja 55. To ne znai drugo nego pomast. I ona je izlijeila rane. Jer, (reeno je:) "Ljubav pokriva mnotvo grijeha." 56 55 Usp. Lk 10:34: "Zato mu je priao i povio mu rane, zalijevajui ih uljem i vinom. Tad ga je stavio na svoju ivotinju te ga doveo u konaite i pobrinuo se za njega." 56 Usp. 1 Pt 4:8: "Prije svega, imajte arku ljubav jedan prema drugome, jer ljubav pokriva mnotvo grijeha." Koga jedna ena voli, tomu su (djeca) koju e roditi nalik: ako svojeg mua, onda su nalik njenom muu; ako preljubnika, tada su nalik preljubniku. Ako jedna ena prisilno spava sa svojim muem, a njezino je srce kod preljubnika s kojim se inae sjedinjuje, tada esto raa (dijete) koje je nalik preljubniku. No vi, koji ste vezani za Sina Bojeg, ne smijete ljubiti svijet, nego morate ljubiti Gospodina, da ono to stvorite ne bude nalik svijetu nego Gospodinu! ovjek se drui s ovjekom, konj se drui s konjem, magarac se drui s magarcem. <Pripadnici> vrste drue se s <onima> od svoje vrste. Isto tako se duh pridrui duhu i Logos se sjedini s Logosom i svjetlo se sjedini sa svjetlom. Kada

postane ovjek, tada e ovjek biti onaj koji e te ljubiti. Kada bude postao duh, tada je duh onaj koji e se s tobom vezati. Kad bude Logos, tada je Logos taj koji 79 e ti se pridruiti. Kada bude svjetlo, tada je svjetlo to koje e se s tobom sjediniti. Kada postane jedan od gornjih, tada e gornji u tebi poivati. Kada postane konj ili magarac ili govedo ili pas ili ovca ili neka druga od ivotinja koje su izvan, i od onih koje su dolje, tada te ne moe ni ovjek ni duh ni Logos ni svjetlo voljeti, gornji ni nutarnji ne mogu u tebi poivati i nema nita s njima. Tko je rob protiv svoje volje, moe postati slobodan. Tko je postao slobodan milou svojega gospodara te sam sebe prodao u ropstvo, vie ne moe postati slobodan. Poljodjelstvo od svijeta zbiva se kroz etvorovrsnost: u itnicu se donosi kroz vodu, zemlju, vjetar i svjetlost. I poljodjelstvo Boje takoer se zbiva kroz etvero: vjeru, nadu, ljubav i spoznaju. Naa zemlja je vjera - u njoj hvatamo korijen. A voda je nada - kroz nju se hranimo. Vjetar je ljubav - kroz nju rastemo. A svjetlost je spoznaja - kroz nju sazrijevamo. Milost je e(tvero)s(truka: ona je) zemaljska, n(ebeska), najvie nebo )u(). Blago ovome, jer nije ni jednu duu oalostio! 80 On je Isus Krist. Usprotivio se cijelom mjestu, a ipak nije nikom natoravio teret. Zato vrijedi: Blago onome koji je ovako stvoren! Jer on je savren ovjek. Jer to se tie toga, Rije nam govori o tome kako je teko to izvesti. Kako moemo dokonati taj veliki poduhvat? Kako e ona svakom pojedinom pruiti tiinu? Prije svega, ne pristoji se nekoga oalostiti - bio to netko velik, malen, nevjeran ili vjeran - a s druge strane umirivati one koji poivaju u dobrim djelima. Ima takvih kojima koristi da umiruju onoga kome ide dobro. Tko dobro ini, nije u stanju da te umiri, jer on ne postie to on eli. Ali, on takoer nije u stanju njih snuditi, osim ako ne uzrokuje da se oni sami dovedu u nevolju. Ipak, onaj kome ide dobro ponekad ih snudi. Ne dolazi to od njega, nego njihova nevaljaltina je ta koja ih snudi. Svatko tko je prirodan raduje dobroga. Ali neki e zbog svega toga biti nepotrebno snudeni. Neki gospodar sakupio je svakakav posjed: djecu, robove, stoku, pse, svinje, penicu, jeam, pljevu, travu, ricinusovo ulje, meso i irove. A bio je pametan i znao je to je ija hrana. Pred djecu je stavio gotov kruh i meso. A pred robove je stavio ricinusovo ulje i brano. I stoci je bacio jeam, pljevu i travu. Psima je bacio kosti. Svinjama je bacio ir 81 i mrvice kruha. Isto je tako sa sljedbenikom Bojim. Ako je pametan i ako se razumije u sljedbenitvo, tada ga neiji tjelesni oblici nee zavarati, nego e gledati na stanje due svakoga od njih i primjereno s njim razgovarati.

Mnogo je ivotinja na svijetu koje nose ljudski oblik. Kada ih prepozna, tada e svinjama baciti ir, stoci jeam, pljevu i travu, a psima kosti. Robovima e dati privremenost, a djeci potpunost. Postoji Sin ovjeji i postoji Sin Sina ovjejega. to se tie Sina ovjejega, to je Gospodin; i Sin Sina ovjejega je onaj koji u snazi Sina ovjejega stvara. Sin ovjeji je od Boga primio sposobnost da stvara. On posjeduje i sposobnost da zane. Tko je primio sposobnost da stvara, taj je sam stvorenje. Tko je primio sposobnost da zane, taj je i sam plod. Tko stvara, ne moe zaeti. Tko zainje, moe i stvarati. Ali se i za onoga koji stvara kae da zainje. Ali je njegov 'plod' stvorenje, jer ti 'plodovi' nisu njegova djeca, nego su (djela). Onaj koji stvara radi u vidljivome i sam je vidljiv. Onaj koji zainje, zainje u skrivenom i sam je skriven, jer on nadmauje odslik. Opet je reeno: Onaj koji stvara, stvara djela u vidljivome. Ali onaj tko zainje, taj zainje djecu u skrivenome. Nitko ne moe znati kada se mukarac 82 i ena jedno s drugim sjedine, osim njih samih. Jer svadba od svijeta je tajna onih koji su uzeli enu. Ako je okaljana svadba ve tolika tajna, koliko je tek neokaljana svadba istinska tajna! Ona nije tjelesna, nego ista. Ona nema nita sa strau, nego s voljom. Ona nije djelo mraka ili noi, nego je djelo dana i svjetla. Kada svadba postane javna, tada postane kurvarluk. I mlada ne bludnii samo kada prima sjeme drugog mukarca, nego i kada napusti spavau sobu i bude viena. Ona se smije pokazati samo svojem ocu, majci, prijatelju mladoenje 57 i djeci mladoenje 58. 57 Usp. Iv 3:29: "Tko ima nevjestu, taj je mladoenja. A mladoenjin prijatelj, kad stoji i slua ga, osjea veliku radost zbog mladoenjinog glasa. Stoga je ta moja radost upotpunjena." 58 Usp. Mk 2:19: "A Isus im je rekao: "Zar prijatelji mladoenje mogu postiti dok je mladoenja s njima? Sve dok je mladoenja s njima, oni ne mog postiti." Njima je doputeno da svakog dana ulaze u branu lonicu. Ali drugi neka eznu da samo uju glas mlade i da uivaju u mirisu njezine pomasti 59. I neka se hrane mrvicama kruha koja padnu sa stola, poput pasa 60. 59 Usp. Mt 25:1-12: "Tada e nebesko kraljevstvo biti kao deset djevica koje su uzele svoje svjetiljke i izale u susret mladoenji. Pet ih je bilo ludih, a pet razboritih. Lude su, naime, uzele svoje svjetiljke, ali nisu sa sobom uzele ulja, dok su razborite uzele ulja u posudama zajedno sa svojim svjetiljkama. Kako je mladoenja kasnio, sve su zadrijemale i zaspale. Tono u pono uo se povik: "Evo mladoenje! Izaite mu u susret!" Tada su sve one djevice ustale i uredile svoje svjetiljke. A lude su rekla

razboritima: "Dajte nam od svog ulja, jer nae svjetiljke samo to se nisu ugasile." Razborite su odgovorile rijeima: "Moda nee biti dovoljno za nas i za vas. Radije poite k onima koji ga prodaju i kupite sebi." Dok su one ile kupiti, stigao je mladoenja, i djevice koje su bile spremne ule su s njim na svadbu; i vrata su se zatvorila. Poslije su dole i ostale djevice, govorei: "Gospodine, gospodine, otvori nam!" A on im je odvratio: "Istinu vam kaem, ne poznajem vas." 60 Usp. Mk 7:24-30: "I odande je ustavi otiao u podruje Tira i Sidona. I uao je u kuu i nije htio da to itko sazna. No nije mogao proi neopaeno; ali ena ija je kerkica imala neistog duha odmah je ula za njega, pa je dola i pala niice pred njegove noge. Ta je ena bila Sirofenianka grkog porijekla; i molila ga je da istjera demona iz njezine keri. Ali on joj je rekao: "Pusti da se najprije nasite djeca, jer nije u redu uzeti kruh od djece i baciti ga psiima." No ona mu je, odgovarajui, rekla: "Da, gospodine, ali i psii ispod stola jedu od mrvica male djece." Nato joj je rekao: "Zato to si to rekla, idi; demon je izaao iz tvoje keri." Tada je otila kui i nala dijete kako lei na krevetu, a demon je bio izaao." Mladoenje i mlade pripadaju branoj lonici. Nitko ne moe vidjeti mladoenju i mladu ako sam ne postane jedno od njih. Kada je Abraham uspio vidjeti to je trebao vidjeti 61, obrezao je meso vanjske koice, ime nam pokazuje da je potrebno unititi meso. 61 Usp. Iv 8:56: "Va otac Abraham veoma se radovao u nadi da e vidjeti moj dan, i vdio ga je i obradovao se." Veina (stvorenja) svijeta ima samo toliko dugo trajnosti i ivota koliko je njihovo nutarnje skriveno. Kada postane vidljivim, ona umiru. Primjer vidljivog ovjeka: Dok je utroba ovjeka skrivena; ovjek ivi. 83 Kada se njegova utroba pokae i iz njega izie, tada ovjek mora umrijeti. Slino je i sa stablom: Dok je njegov korijen skriven, ono cvate i raste. Kada se njegov korijen pokae, stablo se sasui. Tako je sa svim vrstama koje postoje na svijetu, ne samo s vidljivim, nego i sa skrivenim. Jer, dok je korijen zla skriven, ono je snano. No, kada se prepozna, tada se raspadne. I kada postane vidljivo, tada propadne. Zato kae rije: "Ve je sjekira stavljena na korijen stablima" 62, ne da ih odsjee - to se odsjee, to cvate opet. Nego sjekira prodire duboko dolje, sve dok gore ne iznese korijen. Ali Isus je iupao korijen cijeloga mjesta, a drugi tek djelomice. A to se nas tie, tako i svatko od nas treba kopati do korijena zla koje je u njemu i treba ga s korijenom izvaditi iz svojeg srca. A ono e biti iupano kada ga prepoznamo. Ali ako ne znademo o njemu, tada ono pusti korijenje u nama i donosi svoje plodove u naem srcu. Vlada nad nama. Mi mu ropski sluimo. Zarobi nas, tako da inimo ono to ne elimo. Ono to elimo, to ne inimo 63. Ono je mono, jer ga nismo prepoznali. Dok postoji, ono djeluje. 62 Usp. Mt 3:10: "Sjekira ve lei na korijenu stablima; svako stablo, dakle, koje ne donosi dobar plod treba posjei i baciti u vatru."

63 Usp. Rim 7:19: "Jer dobro koje elim ne inim, nego zlo koje ne elim, to inim." Neznanje je majka sveg zla. Neznanje e zavriti u smrti. Jer oni koji dolaze iz neznanja nisu ni bili, niti jesu, niti e biti. Ali oni koji pripadaju istini 84 dovrit e se kada sva istina postane vidljiva. Jer isto je s istinom i sa neznanjem: Dok je skrivena, poiva u sebi; ali kada doe na svjetlo bude prepoznata, tada je se hvali jer je monija od neznanja i zablude. Daruje slobodu. Logos je kazao: "Kada spoznate istinu, istina e vas osloboditi." 64 Neznanje robuje. Spoznaja znai slobodu. Kada spoznamo istinu, tada emo plodove istine u sebi pronai. Kada se s njome spojimo, ona e nam donijeti nae ispunjenje. 64 Usp. Iv 8:32: "i upoznat ete istinu, i istina e vas osloboditi." Sada se drimo onih vidljivih stvari u stvorenja i kaemo da su snane i ugledne, a za skrivene stvari da su slabe i prezrene. Tako se (ne) 65 dogaa s vidljivim stvarima istine: one su slabe i prezrene, a skrivene stvari su snane i ugledne. A tajne istine su vidljive samo kao simboli i odslici. Brana lonica je skrivena. Ona je Najsvetije. Zastor je prvo zastirao kako je Bog upravljao stvorenjem. Ali kada se zastor razdere i pokae se unutranje, tada e se ta kua ostaviti pustom, ili e biti unitena. Sveukupno boanstvo bjeat e (od)avde, ali ne sve do Najsvetijeg unutra jer ono se ne moe sa nemijeanim svjetlom i bezgrenim obiljem mijeati nego e ostati ispod krila kria i ispod njegovih ruku. Ta arka bit e njegov spas, kada potop 85 bude prijetio da ih proguta. Ako netko pripada rodu sveenstva, tada ti mogu ui u ono to je unutar zastora zajedno s visokim sveenikom. Zato se zastor nije razderao samo gore - jer onda bi se Najsvetije otvorilo samo za gornje - niti se razderao samo dolje - jer onda bi postalo vidljivim samo doljnjima - nego se on razderao odozgo prema dolje. Gornji su nam otvorili stvari koje su dolje, tako da uemo u skrivenost istine. To je uistinu ono ugledno i snano. Ali mi emo tamo unii pomou prezrenih simbola i stvari koje su slabe. Ali one su prezira vrijedne suoene sa savrenom uzvienou. Ima uzvienosti koja nadilazi uzvienost; ima moi koja nadilazi mo. Zato je reeno: Savrenost i skrivenost istine za nas se otvorila, i Najsvetije se oitovalo i brana nas je lonica pozvala. 65 U manuskriptu je vjerojatno izostala jedna negacija. Dok je skrivena, pokvarenost je nitavna, ali jo nije iz sredine sjemena Duha Svetoga uklonjena; i tako su jo robovi zla. No, kada se oituje, tada e se savreno svjetlo nad svakim razliti, i svi koji se u njemu nalaze primit e pomazanje. Tada e robovi biti slobodni, i otkupljeni e biti zarobljenici. Svaka biljka koju nije zasadio moj nebeski Otac bit e iupana 66. 66 Usp. Mt 15:13: "Nato im je on rekao: "Svaka sadnica koju nije zasadio moj nebeski Otac iupat e se s korijenom."

Ono to je razdijeljeno sjedinit e se - to je prazno, napunit e se. Svi koji budu uli u lonicu, upalit e svjetlo. Jer, kao pri svadbama koje se ( ) dogaaju po noi, vatra svijetli 86 cijelu no i ugasi se. Ali, misteriji ove svadbe bit e dovreni po danu i po svjetlu. Taj dan ili njegovo svjetlo nikada ne tonu. Kada netko postane sin brane lonice, primit e svjetlo. Ako ga netko ne primi dok je ovdje, onda ga na drugom mjestu ne moe primiti. Tko to svjetlo bude primio, taj ne moe biti vien niti se njega moe zadrati. I nitko ga ne moe uznemiriti, ak i ako hodi u svijetu. I opet vrijedi: kada napusti svijet, tada je u odslicima istinu ve primio. Svijet je postao Eon; jer za njega je Eon dovrenje. I on je to na ovaj nain: on je samo njemu vidljiv, ne skriven u mraku i noi, nego skriven u savrenom danu i svetom svjetlu.

1 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 105. 2 O zabrani molitve usp. Evanelje po Tomi, Logion 14. 3 Semitska pozadina rijei ovdje je odgovorna za to da je duh ovdje i drugdje shvaen kao femininum. 4 Etimologija na osnovi hebrejskog nasar "skrivati". 5 Vjerojatno je smisao ove reenice da, za ivota, uskrsli ovjek 'umire' na nain na koji Bog ivi tj. da je boanski (vjeni) ivot zapravo smrt smrti, i stoga je smrtnome ovjeku nalik smrti (op. prev.). 6 U manuskriptu je zapisano samo poetno slovo koptikog glagola, a iza toga je mjesto za ostala dva slova na neobjanjiv nain ostavljeno prazno. 7 Usp. 2 Kor 5:3. 8 Usp. 1 Kor 15:50. 9 Usp. Iv 6:53. 10 'On' se moda odnosi na apostola Filipa. 11 U manuskriptu zabunom stoji 'njezina'. 12 Usp. s jedne strane Mk 9:49, s druge strane Kol 4:5. Moda je u pozadini jo i euharistija kruha i soli. 13 Zanimljivo je da se u nekih autora (npr. Irenej) ena Lotova, koja je postala kip od soli ("statua salis"), pozitivno interpretira kao slika Crkve. 14 Usp. Gal 4:1-7. 15 Usp. Iv 8:44. 16 mh i u smislu 'mjeriti'. 17 Tumaenje Jeu'a kao jeuca. 18 U manuskriptu stoji 'istina'.

19 U manuskriptu stoji "njih". 20 U manuskriptu stoji 'On'. Ali presudna toka je da Pharisatha zapravo nije naziv Isusov, nego euharistije. Uostalom, to je etimoloka spekulacija na osnovi oba jednako glasna korijena prs (dijeliti, kruh lomiti) i pr (rairiti), koji se u sirijskom i isto piu. 21 To znai da Marija Magdalena odgovara tiposu najmilijeg uenika. 22 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 19. 23 Usp. Ef 5:32. 24 U neoplatonikoj gnostikoj tradiciji znalo se o paklu govoriti kao o "sredini". 25 U manuskriptu stoji "njima". 26 U manuskriptu je glagol zabunom izostavljen. 27 Grka rije apokatastasis znai vraanje u predanje stanje, iznovino stvaranje svijeta. 28 U manuskriptu zabunom "tebi". 29 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22. 30 Usp. Mt 8:12; 22:13; 25:30. 31 Usp. Mt 6:6. 32 Grka rije pleroma znai punina. 33 U manuskriptu stoji "on" ili "njemu". 34 Usp. Evanelje po Tomi, Logion 22; 106; 114. 35 Usp. Mk 15:34. 36 Usp. Iv 4:23. 37 U engleskom prevodu Wesleya W. Isenberga ova reenica glasi: Ovo odvajanje pruilo im je mogunosti da za se oblikuju simbolinu branu lonicu, kako bi se ljude moglo okaljati (prim. prev.). 38 Tj. njegovog krtenja. 39 Moda treba korigirati u "tovao". 40 Usp. Ef 18:2. 41 Usp. Mt 3:15. 42 U manuskriptu je glagol zabunom izostao. 43 Usp. Ps-Clemens, Rec. I 45; die Ophiten (nach Orugenes, Cels. VI 27) novoinicirani mora kazati: "Pomazan sam bijelom mau stabla ivota". 44 Usp. Evanelje po Tomi, Logion ll b. 45 Na temelju konteksta, moe se pretpostaviti da je rije o stablima u rajskom vrtu (op. prev.). 46 Kranin od Krist (pomazanik) (op. prev.). 47 Usp. 1 Kor 10:16. 48 Usp. 1 Kor 2:9. 49 Usp. Ignatius, Eph. 18,2; i tome H.Sclier, Religionsheschichtliche Untersuchungen zu den Ignatiushriefen, BZNW 8, 1929, str. 43-48. 50 Usp. Iv 8:32. 51 Usp. Iv 8:34.

52 U manuskriptu stoji kao posljedica greke u pisanju jednog slova, bezmisleno "suglasnost". 53 1 Kor 8:1. - Prema Pavlu, "uznosi" kao "napuhuje", odnosno ini oholim, obijesnim. Ovaj odlomak kao da raspravlja s Pavlom. (op. red.). 54 Usp. 1 Kor 8:1. 55 Usp. Lk 10:34. 56 Usp. 1 Pt 4:8. 57 Usp. Iv 3:29. 58 Usp. Mk 2:19. 59 Usp. Mt 25:1-12. 60 Usp. Mk 7:24-30. 61 Usp. Iv 8:56. 62 Usp. Mt 3:10. 63 Usp. Rim 7:19. 64 Usp. Iv 8:32. 65 U manuskriptu je vjerojatno izostala jedna negacija. 66 Usp. Mt 15:13.

O PODRIJETLU SVIJETA (II,5 i XIII,2) Uvod: Hans-Gebhard Bethge Preveli na engleski: Hans-Gebhard Bethge i Bentley Layton Societas Coptica Hierosolymitana Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD Tekst ove rasprave veoma je dobro sauvan, te predstavlja saet prikaz sredinjih gnostikih ideja, osobito o kozmogoniji, antropogoniji i eshatologiji. Temeljei se na razliitim izvorima i predajama, rasprava je djelomice izloena u poluznanstvenom stilu, s brojnim etiologijama i etimologijama. Sastavljena je u obliku apologetikoga traktata namijenjenog privlaenju sljedbenika. Uvelike je zanemarena zemaljska povijest, kao i opis gornjega svijeta, ukljuujui njegov razvoj. Na temelju nakane neimenovanog i nepoznatog autora, koja je izraena na samom poetku a nastavlja se itavim tekstom, znanstvenici su tom dokumentu dodijelili hipotetiki naslov O podrijetlu svijeta. Ima valjanih razloga za pretpostavku da je posrijedi savjesno i dobro promiljeno knjievno djelo bez opirnih sekundarnih izmjena, prije nego

proizvod dugotrajnog procesa prenoenja predaje. Poetak 4. stoljea vjerojatno je vrijeme njegova nastanka. Izvanredna mjeavina razliitih idovskih i manihejskih elemenata, kranskih ideja, grkih filozofskih koncepcija, te likova iz grke ili helenistike mitologije, magije i astrologije, kao i jasno pozivanje na egipatsku misao, sve to upuuje na Aleksandriju, kao vjerojatno mjesto nastanka izvorne rasprave O podrijetlu svijeta. Proces prevoenja na koptski jezik vjerojatno se sastojao od nekoliko faza. Fragmentarnost mnogih odlomaka koja zahtijeva nadopunu, uz druge veoma teke, esto jedva razumljive dijelove, moe se objasniti pretpostavkom da se tekst jo uvijek nalazi u poetnoj fazi prijevoda. Stoga bi se rasprava O podrijetlu svijeta mogla uzeti kao "opus imperfectum" (B. Layton). Autor se slui razliitim gnostikim i negnostikim izvorima i predajama, koje je veoma teko poblie odrediti u okvirima knjievne kritike, a jo tee rekonstruirati. Posljedice toga su mnoge nedosljednosti i oprenosti, budui da barem nekoliko tih predaja ili djela pretpostavljaju vlastiti sustav, ili sadre druge tendencije, poput setijanizma, valentijanizma, pa ak i manihejstva. O podrijetlu svijeta ne nudi vlastiti zatvoreni sustav, niti predstavlja neki od poznatih gnostikih sustava. Autor barata izravnim ili neizravnim navodima, naznakama, saecima, objanjenjima i etimologijama, koji se otro suprotstavljaju inae prevladavajuem pripovjedakom stilu. Takva obrana vlastitoga stajalita pozivanjem na druga djela, predstavlja uinkovitu i uvjerljivu argumentaciju. O podrijetlu svijeta ima mnogo slinosti s Hipostazom arhonata, to upuuje na blisku vezu izmeu dva teksta. Pa ipak, razlike izmeu spomenutih dokumenata, osobito one koje se odnose na gledita o svijetu, kao i brojne razlike u pojedinostima, ine izravnu knjievnu vezu prilino nevjerojatnom. Taj paralelizam vjerojatno proizlazi iz koritenja istoga izvora. Kozmogonija i antropogonija koje slijede polu-filozofskom poetku, djelomice su orijentirane prema Postanku 1-2, no i na koncepcije poput onih sadranih u Knjizi jubileja, Knjizi Henokovoj i Knjizi Henokovih tajni. Openito uzevi, karakteristino idovski utjecaji dominiraju u angelologiji, demonologiji, eshatologiji i etimologijama. Gnostika reinterpretacija primljenoga korpusa znatno varira. Ona se kree od korijenitog ponovnoga vrednovanja, npr. u sluaju demijurgove presumpcije (pri emu je kao izvor sluio Izaija 45:5; 46:9) i onoga to se opisuje u Postanku 3, do relativno tonog preuzimanja idovskih ideja i motiva, poput prikaza raja. Primordijalna povijest naglaava arhontsko stvaranje zemaljskoga ovjeka, u svezi s uenjem o prvobitnom ovjeku, koje je veoma teko shvatiti zbog razliitih motiva i

heterogenih koncepcija. S druge strane, primordijalna povijest ve inicira priu o otkupljenju od strane Pistis Sofije ili Sofije Zoe, koje se susreu ili djeluju na razliite naine. Meutim, u toj kompleksnoj soteriologiji Isus Krist nema sredinju, nego marginalnu ulogu. Iz tih razloga O podrijetlu svijeta pripada gnostikim tekstovima iz Nag Hammadija, koji su sutinski nekranski. Rasprava O podijetlu svijeta orijentirana je k univerzalnoj eshatologiji. To pokazuju mnoge naznake o svretku, kao i opiran prikaz konanih zbivanja uz mnotvo apokaliptinih misli, izraza i motiva. Konano stanje, koje nastupa pod utjecajem viega svijeta, uz razlikovanje otkupljenja gnostika od unitenja svega stvorenog zajedno sa stvoriteljem, nadilazi prvobitno stanje, te onemoguava ponavljanje zbivanja u obliku u kojemu se ona opisuju u raspravi O podrijetlu svijeta. O podrijetlu svijeta je znaajno gnostiko djelo. Taj prilino opiran dokument prua nam dobar uvid u nain razmiljanja upuenoga autora, njegove radne navike i argumentaciju kljunih pitanja. tovie, to djelo pokazuje do kojega se stupnja i s kojom slobodom i vjerodostojnou gnostiki pisac slui stranom, ak i negnostikom i heterogenom milju. Ono, stoga, pokazuje da je gnostiko miljenje o svijetu i postojanju bilo mnogo znaajnije od mitoloke formulacije. Djelo O podrijetlu svijeta moe nam pomoi da razumijemo kako se u srazu s drugim intelektualnim strujama, a katkada i uz pomo njih, gnostika percepcija svijeta odrala, ponekad ak i odnosei pobjedu.

O PODRIJETLU SVIJETA (II 97, 24-127, 17) Uvidjevi da svi, bogovi i ljudi, kau da nita nije postojalo prije kaosa, ja u dokazati da grijee, jer ne znaju nita o podrijetlu kaosa i njegovim korijenima. Evo kako ja to tumaim. Ljudima je najlake rei 98 da je kaos vrsta tame! No, kaos ustvari proizlazi iz sjene, koja se naziva "tamom". A sjena proizlazi iz tvorevine koja postoji od samoga poetka. tovie, jasno je da je postojala prije kaosa, te da je kaos nastao poslije prve tvorevine. Pozabavimo se, stoga, injenicama vezanima uz tvar, te prvom tvorevinom iz koje je proizaao kaos.

Na taj emo nain doi do istine. Kada se prirodna struktura besmrtnih bia posve razvila iz beskonanog, slinost je proizala iz Pistis (Vjere); ona se naziva Sofija (Mudrost). Izrazila je volju i postala tvorevinom nalik prvobitnoj svjetlosti. Njezina se volja odmah oitovala kao nebesima slina i nezamislivo velika; nalazila se izmeu besmrtnih bia i onih stvari koje su nastale poslije njih, poput [...]; ona (Sofija) djelovala je kao koprena koja dijeli ovjeanstvo od stvari koje su gore. Izvan vjenoga kraljevstva (eona) istine nema sjene, jer se u njemu nalazi bezgranino svjetlo. No, njegova je vanjtina sjena, koja se naziva "tamom". Odatle potjee sila koja vlada tamom. A sile koje su nastale poslije njih nazivaju sjenu "beskonanim kaosom". On je izvor svih boanstava [...] i itavoga prostora, stoga je sjena nastala poslije prve 99 tvorevine. U ponoru se (sjena) pojavila, a potjee iz gore spomenute Pistis. Sjena je osjetila da postoji neto monije od nje, i u njoj se probudila zavist; a kada je zatrudnjela po vlastitoj volji, iznenada je iznjedrila ljubomoru. Od toga dana, princip ljubomore prisutan je u svim vjenim kraljevstvima i njihovim svjetovima. Sama je ljubomora tvorevina bez duha. Poput sjene, zaivjela je u golemoj vodenoj tvari. Tada je u koja je potekla iz sjene bila baena u dio kaosa. Od toga dana, vodena tvar postala je vidljiva. A ono to je potonulo u njoj otplovilo je dalje, vidljivo u kaosu. Kao to iz ene koja rodi istekne sva suvina tekuina, tako se i tvar koja je nastala iz sjene od sjene odvojila. Tvar nije napustila kaos, nego je bila u njemu kao njegov dio. Kada su se te stvari zbile, Pistis se pojavila iznad tvari kaosa, koja je bila odbaena poput pometnuta fetusa, budui da u njoj nije bilo duha. Jer sav (kaos) bijae beskonana tama i voda bez dna. Vidjevi to je proizalo iz njezine nepotpunosti, Pistis se uznemirila. I pojavio se straan nemir, sjurivi se k njoj u kaos. Ona se okrenula prema njemu i puhnula mu u lice u ponoru koji je ispod 100 nebesa. Kada je Pistis Sofija poeljela da se stvar koja nije imala duha oblikuje u njoj slinu i da zavlada nad tvari i svim njezinim silama, prvi se put iz voda pojavio vladar, lavljega lika, dvospolac koji je u sebi posjedovao veliku mo ali nije znao odakle je potekao. Kada ga je Pistis Sofija vidjela kako se pokree u dubinama, rekla mu je: "Dijete, doi ovamo," a njegovo je ime yalda baoth". Od toga dana, naelo govora prisutno je meu bogovima, anelima i ljudima. Ono to je nastalo kao posljedica govora zavrili su bogovi, aneli i ljudi. to se Jaldabaota tie, on ne poznaje snagu Pistis: on nije vidio njezino lice, samo je u vodi vidio njezinu sliku koja mu se obratila. Zbog toga glasa on je sebe nazvao "Jaldabaot". No, savreni ga zovu "Ariel", jer bijae poput lava. Kada je dobio vlast nad tvari, Pistis Sofija povukla se u svoje svjetlo.

Kada je vladar vidio svoju veliinu - a vidio je samo sebe, nita drugo, osim vode i tame - zakljuio je da samo on postoji. Njegovo [...] bijae zavreno govorom: 101 pojavilo se kao duh koji se gibao nad vodama. Kada se taj duh pojavio, vladar je razdvojio vodenu tvar. Ono to je bilo suho, ponovno je razdvojio. Od tvari je sebi nainio prebivalite i nazvao ga "nebesima". Od tvari je vladar sebi nainio podnoje i nazvao ga "zemljom". Nadalje, vladar je imao misao - svojstvenu njegovoj prirodi - te je putem govora stvorio dvospolca. Otvorio je svoja usta i zahukao. Ovaj je otvorio oi, pogledao u svoga oca i rekao mu: "Eee!" Njegov ga otac nazva Eee-a-o (Jao"). Potom stvori drugoga sina. Zahukao je. Ovaj je otvorio oi i rekao svome ocu: "Eh!" Njegov ga otac nazva "Eloai". Potom stvori i treega sina. Ovaj je otvorio oi i rekao svome ocu: "Asss!" Njegov ga otac nazva Astafaj". To su tri oeva sina. Sedmoro se dvospolaca pojavilo u kaosu. Oni imaju muka i enska imena. ensko je ime Pronoia (Razboritost) Sambatas, to je "tjedan". I njegov se sin zove Yao: njegovo ensko ime je Gospodstvo. Sabaoth: njegovo ensko ime je Boanstvo. Adonai: njegovo ensko ime je Kraljevstvo. Elai: njegovo ensko ime je Ljubomora. Orai: njegovo ensko ime je Bogatstvo. I Astafai: njegovo ensko ime 102 je Mudrost (Sofija). To je sedam sila sedam nebesa kaosa. One su roene kao dvospolci, prema besmrtnom uzoru koji je postojao prije njih i prema elji Pistis: kako bi slika onoga to je postojalo od poetka moglo vladati do kraja. O uincima tih imena i snazi mukih bia saznat ete u Arhaneoskoj (Knjizi) proroka Mojsija, a o imenima enskih bia saznat ete u prvoj Knjizi Norainoj. Budui da je posjedovao golemu vlast, prvobitni je otac Jaldabaot govorom stvorio nebo za svakoga od svojih potomaka - stvorio im je lijepa prebivalita - a u svakom nebu stvorio je velike slave, sedam puta najvee. Prijestolja, palae i hramove, te koije i djevianske duhove i jednog nevidljivog, kao i njihove slave. Svaki je (potomak) to imao u svom nebu; mone vojske bogova, gospodara, anela i arhanela - beskrajno mnotvo koji su im sluili. O tome podrobno govori prva Pripovijest Oraina. Iz toga su se neba oni usavrili do estoga neba, odnosno neba Sofije. Nebo i njegovu zemlju unitio je remetitelj koji je bio ispod njih sviju. est se nebesa snano zatreslo; jer, sile kaosa znale su tko je unitio nebo ispod njih. Kada je Pistis doznala za lom koji je proizaao iz nemira, poslala je svoj dah, svezala ga i bacila dolje u

Tartar. Nebo je, zajedno sa svojom 103 zemljom, osnailo kroz Sofiju, ker Jaldabaota, onu koja je ispod sviju. Kada su nebesa osnaila zajedno sa svojim silama i njihovom upravom, prvobitni se otac uzoholio. Slavile su ga sve aneoske vojske. I svi bogovi i njihovi aneli blagoslivljahu ga i slavie. On je u tome uivao i neprestano se trsio, govorei: "Ne treba mi nitko." Rekao je: "Ja sam Bog, i osim mene nitko ne postoji." Kada je to izgovorio, poinio je grijeh prema svim besmrtnim biima koja su mu odgovorila. I ona mu to uzee za zlo. Zloa najveega vladara ispunila je Pistis gnjevom. Ona bijae nevidljiva. Ona ree: "Grijei, Samaele," ("slijepi boe"). "Jedan besmrtan ovjek svjetlosti postojao je prije tebe i on e se pojaviti meu tvojim oblijima; on e te zdrobiti poput lonareve gline. A ti e,sii k svojoj majci, ponoru, zajedno s onima koji ti pripadaju. Jer, pri zatiranju tvojih djela, sva nesavrenost koja je postala vidljiva izvan istine bit e unitena i prestat e postojati, kao da je nikada nije bilo." Izrekavi to, Pistis razotkrije sliku svoje veliine u vodama. Uinivi to, povue se u svoje svjetlo. Kada je Sabaot, sin Jaldabaota, uo glas Pistis, zapjevao joj je u slavu i osudio oca [...] 104 na njezinu rije; slavio je Pistis jer ih je poduila besmrtnom ovjeku i njegovu svjetlu. Tada Pistis Sofija isprui svoj prst i izlije na njega svjetlo iz svoga prsta, proklinjui tako njegova oca. Kada je Sabaot bio prosvijetljen, dana mu je golema vlast nad silama kaosa. Od toga dana naziva se "Gospodarem Sila". Mrzio je svoga oca, tamu, i svoju majku, ponor, te je prezirao svoju sestru, misao prvobitnoga roditelja, koja se gibala nad vodama. Zbog njegova svjetla, svi su mu monici kaosa zavidjelii. Kada su se oni uznemirili, sedam je nebesa zaratilo. Kada je Pistis Sofija vidjela rat, poslala je Sabaothu sedam arhanela iz svoje svjetlosti. Oni su ga oteli i odveli u sedmo nebo. Stajali su pred njim kao sluge. Poslala mu je jo tri arhanela i uspostavila za nj kraljevstvo da vlada nad svima i da prebiva iznad dvanaest bogova kaosa. Kada je Sabaoth zauzeo svoje mjesto, kao nagradu za pokajanje, Pistis mu je za enu dala svoju ker Zoe (ivot) i dodijelila mu veliku mo, te ga je poduila o svemu to postoji na osmom nebu. Kada je stekao vlast, najprije je sebi izgradio palau. Ona je golema, velianstvena, sedam puta sjajnija od sviju koje postoje na sedam nebesa. Ispred 105 svoje palae nainio je prijestolje, koje je bilo golemo a stajalo je na koiji s etiri lica zvanoj Kerubin. Kerubin ima osam oblija na svakom od etiri ugla,

lavlja, telea, ljudska i orlovska, ukupno ezdeset etiri oblija, a pred njim stoji sedam arhanela; on je osmi i ima vlast. Postoji ukupno sedamdeset dva oblija. Nadalje, iz te se koije oblikuje sedamdeset dva boga; oni uzimaju oblija kako bi mogli vladati nad sedamdeset dva jezika kojima govore narodi. Pomou toga prijestolja on je stvorio druge, zmijolike anele zvane "Serafini", koji ga neprestano slave. Potom je stvorio aneoski zbor (ekklesia), nebrojeno mnotvo, koje je naikovalo zboru na osmom nebu; te prvoroenca zvanog Izrael, ije ime znai "ovjek koji vidi Boga"; te drugo bie, zvano Isus Krist, koje nalikuje spasitelju gore na osmom nebu, i koje sjedi njemu zdesna, na uzvienom prijestolju. Njemu slijeva, na prijestolju sjedi djevica svetoga duha i slavi ga. Pred njom stoji sedam djevica, [...] s trideset harfi, psaltira 106 i truba, slavei ga. I sve ga aneoske vojske slave i blagoslivljaju ga. On sam sjedi na prijestolju od svjetlosti [u] velikom oblaku koji ga prekriva. S njim je u oblaku samo Sofija [ker] Pistis, koja ga poduava o svim stvarima koje postoje na osmom nebu, kako bi mogle biti stvorene stvari sline njima, a njegova vladavina potrajala do unitenja nebesa kaosa i njihovih sila. Pistis Sofija odvojila ga je od tame i pozvala ga sebi zdesna, dok je prvobitnoga oca postavila sebi slijeva. Od toga se dana desno naziva pravdom, a lijevo zlom. Iz toga su razloga svi primili kraljevstvo (kosmos) u zajednitvu pravde i zla, [...] stoji [...] nad stvorenjem [...] sve. Stoga, kada je prvobitni roditelj kaosa vidio svoga sina Sabaotha i slave u kojoj je prebivao kao najvei od svih vladara kaosa, pozavidio mu je. Obuzet gnjevom, iz svoje je smrti poslao Smrt: on (Smrt) je bio ustanovljen u estom nebu, [jer] je odatle Sabaoth otet. Tako je postignut broj estorice vladara kaosa. Budui da je bio dvospolan, Smrt se pomijeao s (vlastitom) prirodom i rodio sedam dvospolnih potomaka. Ovo su imena mukih potomaka: Ljubomora, Gnjev, Suze, Uzdisanje, Patnja, Tugovanje, Gorko Plakanje. Ovo su imena enskih potomaka: Gnjev, Bol, Pouda, Uzdisanje, Kletva, Gorina, Svadljivost. Oni su se meusobno sparili i svaki je od njih rodio sedmoro, te postoji ukupno 107 etrdeset devet dvospolnih demona. O njihovim imenima i uincima saznat ete u Knjizi Salomonovoj. U njihovoj nazonosti, Zoe, koja je bila sa Sabaothom, stvorila je sedam dobrih dvospolnih sila. Ovo su imena mukih sila: Nezavidan, Blagoslovljen, Radostan, Istinit, Nesebian, Ljubljeni, Pouzdan. Ovo su imena enskih sila: Mir, Zadovoljstvo, Radost, Blagoslov, Istina, Ljubav, Vjera (Pistis). Iz njih je poteklo mnogo dobrih i dobrodunih duhova. O njihovim utjecajima i uincima saznat ete u Oblici sudbine neba koje je ispod Dvanaest. Vidjevi sliku Pistis u vodama, prvobitnog je oca obuzela alost, osobito kada je uo njezin glas, poput prvoga glasa koji ga je pozvao neka izae iz voda. Kada je

shvatio da mu je one dale ime, uzdahnuo je. Postidjeo se svoga grijeha. Shvatio je da doista postoji besmrtnik svjetlosti koji je postojao prije njega, i to ga je veoma uznemirilo. Jer, svim bogovima i njihovim anelima govorio je: "Ja sam Bog. Osim mene nitko ne postoji." Naime, strahovao je da bi ga oni osudili, saznavi za drugoga koji je postojao prije njega. No, nesposoban za razumijevanje, prezreo je osude i postupio nerazborito. Rekao je: "Ako je 108 ita postojalo prije mene, neka se pojavi, kako bismo vidjeli njegovo svjetlo." I gle! Smjesta je svjetlo izalo iz osmoga neba i prolo kroz sva nebesa zemlje. Kada je prvobitni otac vidio ljepotu svjetlosti koja je zraila, zapanjio se i postidio. Kada se ta svjetlost pojavila, u njoj se pojavila ljudska slika, izvanredno lijepa. Nitko je nije vidio izuzev prvobitnoga oca i Pronoie koja je bila s njim. Pa ipak, ta se svjetlost ukazala svim silama nebeskim. I njih obuze nemir. Kada je Pronoia ugledala toga poslanika, zaljubila se u nj. No, on ju je mrzio jer je bila u tami. eljela ga je zagrliti ali nije bila sposobna to uiniti. U nemogunosti da utai svoju ljubav, izlila je svoju svjetlost na zemlju. Od tada se taj poslanik naziva "Adam od Svjetlosti", to znai, "svijetao ovjek od krvi". Zemlja se pred njim prostrla, sveti Adaman, to znai "Sveta Zemlja Adamantina". Od tada svi monici slave djeviinu krv. Zemlja se proistila pomou djeviine krvi. No, to je jo znaajnije, voda se proistila kroz sliku Pistis Sofije, koja se u vodama ukazala prvobitnom ocu. S pravom se, stoga, kae: "kroz vode." Budui da sve oivljuje, sveta je voda 109 proiava. Iz te prve krvi nastao je Eros, dvospolac. Njegova je muevnost Himireris, vatra iz svjetlosti. Njegova enstvenost koja je s njime - dua krvi - je od Pronoine tvari. Kada su ugledali Erosa, svi su se bogovi i njihovi aneli zaljubili u nj. Pojavljujui se u svakome od njih, zapalio ih je: kao to jedna svjetiljka pali mnoge svjetiljke, dok se njezina svjetlost pritom ne umanjuje. Tako se i Eros proirio svim stvorenim biima kaosa i nije se umanjio. Kao to se Eros pojavio u sredini, izmeu svjetla i tame, a u sredini, izmeu anela i ljudi zbilo se tjelesno sjedinjenje Erosovo, tako je iz zemlje procvjetalo prvobitno zadovoljstvo. ena je slijedila zemlji. Vjenanje je slijedilo eni. Roenje je slijedilo vjenanju. Razrjeenje je slijedilo roenju. Poslije Erosa, vinova je loza izniknula iz te krvi izlivene na zemlju. Zato se u onima koji od nje piju raa udnja za tjelesnim sjedinjenjem. Poslije vinove loze, iz zemlje su izniknula stabla smokve i nara, kao i sve druge vrste drvea, imajui u sebi sjeme iz 110 sjemena monika i njihovih anela. Tada je Pravda stvorila Raj, neizmjerno lijep i izvan putanja mjeseca i sunca, u Zemlji Bezbrinosti, na Istoku, meu kamenjem. udnja obitava meu prelijepim, plodovima bremenitim drveem. A drvo vjenoga ivota nalazi se, prema volji Bojoj, na sjeveru Raja, kako bi darovalo vjenost duama istih, koje e proizai iz oblija siromatva na kraju vremena. Boja drveta ivota je poput boje sunca. Njegove su grane veoma lijepe. Njegovo je lie poput empresova. Njegov plod, kada je bijel,

nalikuje grozdu. Drvo ivota visoko je do nebesa. Pokraj njega nalazi se drvo znanja (gnosis), koje posjeduje snagu Boga. Njegova je svjetlost poput mjeseeve, kada je u punom sjaju. Njegovo je lie poput smokvina. Njegov je plod poput datuljina. To se drvo nalazi na sjeveru Raja, kako bi due oslobodilo iz demonskih okova, ne bi li se one pribliile drvetu ivota i jele od njegova ploda i prezrele monike i njihove anele. Uinak toga drveta opisan je u Svetoj Knjizi ovim rijeima: "Ti si drvo znanja, koje je u Raju, od ijega je ploda jeo prvi ovjek i koje je otvorilo njegov um; on je volio svoju ensku druicu i prezreo 111 ostale, strane slike." Poslije njega, izniknulo je stablo masline, koje je imalo proistiti kraljeve i velike sveenike pravednosti koji e se pojaviti na kraju vremena. Stablo masline proizalo je iz svjetlosti prvoga Adama, zbog pomazanja koje e oni primiti. Prva dua (psiha) voljela je Erosa koji je bio uza nju, i izlila je svoju krv na nj i na zemlju. Iz te krvi najprije je izniknula rua, iz zemlje, iz trnovita grma, kao izvor radosti zbog svjetlosti koja se imala pojaviti u grmu. Poslije nje, iz zemlje je izniknulo raznoliko cvijee opojna mirisa, iz svake djevianske Pronoine keri. Kada su one uzljubile Erosa, izlile su svoju krv na nj i na zemlju. Poslije njih, iz zemlje je izniknulo bilje svake vrste, imajui u sebi sjeme monika i njihovih anela. Poslije njih, monici su iz voda stvorili sve zvijeri, gmazove i ptice, koji su u sebi nosili sjeme monika i njihovih anela. No, prije svega toga, kada se pojavio prvoga dana, proboravio je na zemlji otprilike dva dana, ostavivi niu Pronoiu na nebu. Potom se uzdignuo u svoju svjetlost. Smjesta je tama zastrla itav svemir. 112 Kada je to poeljela, Sofija, koja je bila na niem nebu, primila je vlast od Pistis i oblikovala velianstvena svijetlea tijela i sve zvijezde. Postavila ih je na nebo kako bi obasjavali zemlju i oznaavali vrijeme, godinja doba, godine, mjesece, dane, noi, trenutke... Tako je bio ukraen itav nebeski prostor. Kada je Adam Svjetlosti izrazio elju da ue u svoju svjetlost - tj. u osmo nebo nije to mogao uiniti zbog siromatva koje se pomijealo s njegovom svjetlou. Stoga je za se stvorio golemo vjeno kraljevstvo. U tom vjenom kraljevstvu stvorio je est vjenih kraljevstava i njihove ukrase, ukupno est, koji su bili sedam puta bolji od nebesa kaosa i njihovih ukrasa. Sva ta vjena kraljevstva i njihovi ukrasi postoje u beskonanosti koja se nalazi izmeu osmoga neba i kaosa ispod njega, ukljuujui svemir koji pripada siromatvu. Njihov je poredak zapisan u Sedmom svemiru proroka Hieralije. Prije negoli se Adam Svjetlosti povukao u kaos, monici koji su ga vidjeli podsmjehivali su se prvobitnom ocu, jer je lagao kada je rekao: "Ja sam Bog. Nitko ne postoji prije mene." Doli su k njemu i rekli: "Zar to nije bog koji je unitio nae djelo?" On im odgovori: "Da. Ako ne elite da on uniti nae djelo, stvorimo ovjeka od zemlje, prema slici naega tijela i prema slici 113 toga bia, kako bi nam sluio i

kako bi se, kada vidi sebi slinog, u nj zaljubio. Tako vie nee unitavati nae djelo, a mi emo roene iz svjetlosti uiniti svojim slugama, za sve vrijeme trajanja toga vjenoga kraljevstva." Sve se to dogodilo u skladu sa zamisli Pistis, kako bi se ovjek pojavio poslije sebi slinoga, i prezreo ih zbog njihova oblija. A njihovo je oblije postalo omota svjetlosti. Potom su monici primili znanje (gnosis) potrebno za stvaranje ovjeka. Sofija Zoe - ona koja je uz Sabaotha - predvidjela je to. I nasmijala se njihovoj odluci. Jer, oni su slijepi: i ne znajui, stvorili su ga na svoju tetu. Ne shvaaju to ine. Ona ih je pretekla i nainila svoga ovjeka, koji je imao poduiti njihovo oblije kako da ih prezire i pobjegne od njih. Taj je uitelj nastao na sljedei nain. Kada je Sofija ispustila kapljicu svjetlosti, ona je pala na vodu, te se smjesta pojavilo dvospolno ljudsko bie. Tu je kapljicu najprije oblikovala kao ensko tijelo. Poslije toga, koristei se tijelom, oblikovala ga je na sliku majke koja se pojavila. Svoje je djelo zavrila za dvanaest mjeseci. Bilo je stvoreno dvospolno ljudsko bie koje Grci nazivaju Hermafroditom; njegovu majku Hebreji nazivaju Evom ivota (Zoe), naime, enskim uiteljem ivota. Njezin je potomak bie koje je gospodar. Monici 114 su ga poslije nazvali "Zvijer", kako bi moglo zavoditi njihova oblija. "Zvijer" se tumai kao "uitelj", jer se pokazalo da je najmudrija od svih bia. Eva je prva djevica, ona koja je bez mua zaela svoga prvog potomka. Samoj je sebi bila babica. Ona je, navodno, rekla: Ja sam dio svoje majke; ja sam majka. Ja sam ena; ja sam djevica. Ja sam ona koja ublaava porodiljne muke. Moj me mu oplodio; ja sam njegova majka. On je moj otac i gospodar. On je moja snaga; Ono to eli on govori s razlogom. Ja sam proces nastajanja; rodila sam ovjeka kao gospodara. Voljom [...] oni [...] Due koje su imale ui u oblija monika oito vale su se Sabaothu i njegovu Kristu. Njima je sveti glas rekao: "Mnoite se i poboljavajte! Budite gospodari svih stvorenja." Njima je sudbina namijenila da ih zarobi prvobitni otac. Tako su bili zatvoreni u tamnice oblija i ondje e ostati do kraja vremena. Onima koji su bili uza nj, prvobitni je otac iznio svoje miljenje o ovjeku. Svaki je od njih tada izlio svoje sjeme u sredite pupka zemlje. Toga je dana sedam vladara oblikovalo ovjeka tijela nalik njihovu, no njegova je slika nalikovala ovjeku koji im se ukazao. Oblikovan je dio po dio. Njihov je voa oblikovao mozak i ivani sustav. Poslije toga, on se pojavio kao prvi. Postao je 115 ovjek obdaren duom. I bio je nazvan "Adam", to znai "otac", prema imenu onoga koji je postojao prije njega.

Kada su zavrili Adama, on ih je napustio kao beivotna posuda, budui da je poprimio oblik kao odbaen plod, u njemu nije bilo duha. Kada se vrhovni vladar prisjetio Pistisinih rijei, obuze ga strah da e pravi ovjek ui u njegovo oblije i njime zagospodariti. Stoga je svoje oblije ostavio etrdeset dana bez due, povukao se i napustio ga. etrdesetoga dana, Sofija Zoe udahnula je svoj dah u Adama koji nije imao due. Poeo se kretati po tlu, ali nije mogao ustati. Kada je stiglo sedam vladara, vidjeli su ga i uznemirili se. Prili su mu i zarobili ga. On (vrhovni vladar) upitao je dah u njemu: "Tko si? Odakle si doao?" Dah mu odgovori: "Doao sam iz sile ovjeka za unitenje vaega djela." Kada su to uli, slavili su ga jer je umirio njihove strahove i nemir. Taj su dan nazvali "Poinak", jer su otpoinuli od naporna rada. Kada su vidjeli da je Adam ustao, bijahu radosni, te ga uzee i smjestie u Raj. Tada su se povukli u svoja nebesa. Poslije toga dana poinka, Sofija je poslala svoju ker Zoe, zvanu Eva, kao uiteljicu, kako bi uinila da Adam, koji nije imao due, ustane, te da oni koje on iznjedri postanu nositelji svjetlosti. Kada je ll6 Eva vidjela svoga mukog druga gdje lei na zemlji, saalila se na nj rekavi: "Adame! Oivi! Ustani sa zemlje!" Njezina se rije smjesta pretvorila u djelo. Ustavi, Adam je otvorio oi. Kada ju je ugledao, rekao je: "Zvat e se `Majkom ivih'. Jer, ti si mi dala ivot." Kada su monici doznali da je njihovo oblije oivjelo i ustalo, veoma su se zabrinuli. Poslali su sedam arhanela da izvide to se dogodilo. Oni su doli k Adamu. Vidjevi Evu gdje s njim razgovara, rekoe jedni drugima: "to je ta svijetla ena? Nalikuje slici koja nam se ukazala u svjetlosti. Zarobimo je i stavimo u nju njezino sjeme, kako bi postala bremenita i nemona da se uzdigne u svoju svjetlost. Mi emo zapovijedati onima koje rodi. Ali, ne recimo Adamu nita, jer on nije jedan od nas. Uinimo da usne dubokim snom. U snu emo mu kazati da je ona potekla iz njegova rebra, kako bi mu se pokorila i kako bi on bio njezin gospodar." Eva, kao sila, nasmijala se njihovoj odluci. Zamaglila je njihove oi i potajice ostavila uz Adama svoju sliku. Ula je u drvo znanja i ondje ostala. Traili su je, a ona im je otkrila da je ula u drvo i postala drvetom. Obuzeti strahom, slijepa su stvorenja pobjegla. Kada je magla ieznula iz njihovih oiju, doli su k Adamu; vidjevi da je uza nj slika te ene 117 veoma su se uznemirili, mislei da je to prava Eva. Nerazborito su joj prili, zarobili je i bacili svoje sjeme na nju. Uinili su veliko zlo, oskrvnuvi je ne samo na prirodne, nego i na odvratne naine. Najprije su oskvrnuli peat njezina glasa - onaj koji im je govorio, rekavi: "to postoji prije vas?" - kanei tako oskvrnuti one koji bi na kraju (vremena) mogli rei da su roeni od istinskoga ovjeka putem govora. Pogrijeili su, ne znajui da su oskvrnuli vlastito tijelo: na svaki su nain monici i njihovi aneli oskvrnuli sliku.

S prvim vladarom zaela je Abela. Drugog je potomka zaela sa sedam monika i njihovim anelima. Sve se to dogodilo prema zamisli prvobitnoga oca, kako bi prvobitna majka u sebi ponijela svako sjeme, pomijeana i usklaena sa sudbinom svemira, njegovim oblicima i Pravdom. Prethodno smiljen plan ostvario se u pogledu Eve, kako bi oblija monika postala omotaima svjetlosti i kako bi ih se preziralo kroz njihova oblija. Prvi Adam, (Adam) Svjetlosti, obdaren duhom (pneumatikos), pojavio se prvi dan. Drugi je Adam obdaren duom (psychikos), a pojavio se estoga dana koji se naziva Afrodita. Trei je Adam stvorenje zemlje (choikos), odnosno, ovjek zakona, a pojavio se osmoga dana [...] spokoj 118 siromatva, koji se naziva "Dan Sunca" (nedjelja). Potomstvo zemaljskoga Adama bilo je brojno i potpuno, te je proizvelo svakojake znanstvene podatke o duom obdarenom Adamu. No, svi su bili u neznanju. Dopustite mi da kaem jo i to da je vladarima bilo drago kada su vidjeli njega i ensko stvorenje kako grijee u neznanju, poput zvijeri. Kada su shvatili da ih besmrtnik nee zanemariti, obuzeo ih je strah vei nego kada se ena pretvorila u drvo. Veoma su se uznemirili, rekavi: "Moda je to istinski ovjek - ovo bie koje je na nas poslalo maglu i poduilo nas da je ona koja je oploena nalik njemu - a mi emo biti pobijeeni!" Tada su njih sedmorica iznijeli planove. Krotko su doli k Adamu i Evi. Rekli su mu: "Plodovi svih stabala koja su za te stvorena u Raju bit e pojedeni; no, uvajte drvo znanja i ne jedite od njegova ploda. Ako od njega jedete, umrijet ete." Usadili su u njih strah i povukli se k svojim monicima. Potom je stiglo najmudrije od svih stvorenja, zvano Zvijer. Kada je (Zvijer) vidjela (sliku) njihove majke Eve, rekla joj je: "to ti je Bog rekao? Je li ti rekao: `Ne jedite od ploda drveta znanja (gnosis)'?" Ona joj odgovori: "Nije rekao samo: `Ne jedite od njegova ploda', nego i `Ne dotiite ga se, da ne biste umrli."' (Zvijer) joj ree: "Ne bojte se. U smrti neete umrijeti. Jer, on zna da e, budete li jeli 119 od njegova ploda, vai umovi postati bistri, te da ete vi sami biti poput bogova, znajui razliku izmeu zlih i dobrih ljudi. Doista, to vam je rekao u ljubomori, kako ne biste jeli od ploda drveta znanja." Eva je povjerovala uiteljevim rijeima. Pogledala je drvo i vidjela kako je lijepo i bremenito plodom. Drvo joj se svidjelo, stoga je uzela njegov plod i pojela ga. Svome je muu takoer dala da jede od ploda, i on je jeo. Potom se njihov um otvorio. Jer, kada su pojeli, obasjala ih je svjetlost znanja. Kada su se zaodijenuli stidom, znali su da su lieni znanja. Kada su se otrijeznili, vidjeli su da su nagi, te su se zaljubili jedno u drugo. Vidjevi da oni koji su ih nainili imaju oblik zvijeri, prezreli su ih: bili su veoma svjesni.

Kada su vladari saznali da su Adam i Eva prekrili njihove zapovijedi, uli su u Raj, uz potres i strane prijetnje. Adam i Eva zadrhtae i sakrie se pod rajskim drveem. Vladari nisu znali gdje su se sakrili, te zazvahu: "Adame, gdje si?" On im odgovori: "Ovdje sam, jer sam se strahujui od vas sakrio, ispunjen stidom." U neznanju su ga upitali: "Tko vam je rekao za stid kojim ste se zaodijenuli? - osim ako niste jeli od ovoga drveta!" On im ree: "ena koju ste mi dali - ona mi je dala da jedem, i ja sam jeo." Potom su upitali enu: 120 "to si uinila?" Ona im odgovori: "Uitelj me ponukao, i ja sam jela." Vladari su potom pristupili uitelju. Njihove su se oi zbog njega zamaglile, te mu nisu mogli nita uiniti. Prokleli su ga, jer su bili nemoni. Poslije toga, doli su k eni i prokleli nju i njezino potomstvo. Potom su prokleli i Adama, a zbog njega i zemlju i usjeve; prokleli su sve to su stvorili. Oni nemaju blagoslova. Dobro ne moe proizai iz zla. Toga su dana vladari shvatili da doista postoji neto monije od njih: shvatili su samo da njihove zapovijedi nisu bile izvrene. Zbog besmrtnika, svijetom je zavladala zavist. Kada su vladari vidjeli da je njihov Adam uao u nepoznato stanje znanja, poeljeli su ga iskuati, te su skupili sve domae ivotinje i divlje zvijeri zemaljske i ptice nebeske, i doveli ih Adamu da vide kako e ih nazvati. Kada ih je Adarn vidio, dao je imena njihovim stvorenjima. Meu njima je zavladao nemir, jer je Adam izdrao sva iskuenja. Okupili su se i iznijeli planove. Rekli su: "Pogledajte Adama! Postao je poput nas , te zna razliku izmeu svjetla i tame. Moda e biti zaveden, kao u sluaju Drveta Znanja, te e jesti i s Drveta ivota i postati besmrtan, i postati gospodarem, i prezreti nas i svu nau slavu! Tada e se odrei nas i naega svemira. Istjerajmo ga 121 iz Raja, protjerajmo ga u zemlju iz koje je bio odveden, kako ne bi znao vie od nas." I tako su prognali Adama iz Raja, zajedno s njegovom enom. I to to su uinili nije im bilo dovoljno. Strahovali su. Okruili su Drvo ivota stranim ivim biima zvanima "kerubini", i meu njih postavili vatreni ma koji je neprestano vitlao, kako nijedno zemaljsko bie ne bi moglo ondje ui. Budui da su vladari zavidjeli Adamu, eljeli su Adamu i Evi skratiti ivote. Meutim, u tome ih je sprijeila sudbina koja im je (Adamu i Evi) bila odreena od samoga poetka. Jer, svakome je bio dodijeljen ivotni vijek od tisuu godina, u skladu s gibanjem svijetleih tijela. No, iako vladari to nisu mogli uiniti, svaki od tih zlobnika oduzeo im je po deset godina. Preostali ivotni vijek tako je iznosio devet stotina i trideset godina; ispunjenih bolom, slabou i zlom. I ivot e takvim ostati do kraja vremena.

Vidjevi da su vladari tame prokleli njezine, Sofija Zoe se uvrijedila. Izaavi iz prvoga neba u punoj snazi, istjerala je vladare iz njihovih nebesa i bacila ih u grjeni svijet, na zemlju, kako bi ondje prebivali u obliku zlih duhova (demona). [...], 122 kako bi u Raju moglo provesti tisuu godina - duom obdareno ivo bie zvano "feniks". Ono samo sebe ubija i ponovno oivljuje, kao svjedok presude protiv njih, jer uinie zlo Adamu i njegovu narataju, sve do kraja vremena. Postoje [...] tri ovjeka i njhovi potomci, sve do kraja vremena: duhom obdaren i vjean, duom obdaren i zemaljski. Jednako tako, postoje i tri feniksa [u] Raju - prvi je besmrtan; drugi ivi tisuu godina, dok za treega Sveta knjiga tvrdi da je umro. Postoje, takoer, i tri krtenja - prvo je duhovno, drugo je krtenje vatrom, tree je krtenje vodom. Kao to se feniks pojavljuje kao svjedok o anelima, tako je i vodena hidra egipatska svjedok onih koji silaze u krtenje istinskoga ovjeka. Dva egipatska bika posjeduju misterij, sunce i mjesec, kao svjedoke Sabaotha: naime, preko njih je Sofija primila svemir; od dana kada je stvorila sunce i mjesec, stavila je vjeni peat na svoje nebo. A crv koji je roen iz feniksa takoer je ljudsko bie. O njemu je pisano (Ps 91:13 LXX): "Kao feniks cvate pravednik"*. Feniks se najprije pojavljuje u ivom stanju, potom umire i ponovno ustaje, kao znak onoga to postaje oito na kraju vremena. Ti veliki znakovi pojavljivali su se samo u Egiptu - nigdje drugdje - kao naznaka 123 da je (ta zemlja, op. prev.) poput Bojega Raja. Vratimo se gore spomenutim vladarima, kako bismo kazali jo neto o njima. Kada je sedam vladara baeno s njihovih nebesa na zemlju, stvorili su sebi sluge, mnotvo demonskih anela. Ovi su ljude poduili raznim vrstama grijeha, te magiji, arobnim napitcima, oboavanju idola, prolijevanju krvi, svetitima, hramovima, rtvama te rtvovanjima svim zemaljskim duhovima, imajui sudbinu njihova suradnika koji je doao u ivot sporazumom izmeu bogova nepravde i pravde. Svijet je, dakle, od poetka grijeio. Jer, svi ljudi na zemlji, od postanka do svretka, oboavali su duhove (demone), - kako pravedni aneli, tako i nepravedni ljudi. Tako je svijetom vladala zaluenost, neznanje i nepominost. Svi su grijeili, sve do pojave istinskoga ovjeka. Neka ovo za sada bude dovoljno. Nastavimo s razmatranjem naega svijeta, kako bismo tono zavrili opis njegova poretka i uprave. Tada e nam postati jasno kako je otkriveno vjerovanje u nevieno kraljevstvo, koje je bilo vidljivo od postanka do svretka vremena. Doao sam, dakle, do glavnih toaka vezanih uz besmrtnoga ovjeka: govorit u o svim biima koja mu pripadaju i objasniti kako su se nala ovdje. Kada je nastalo mnotvo ljudskih bia, od Adama 124, koji je bio oblikovan, te iz tvari, i kada je svijet ve bio napuen, vladari su njime gospodarili - odnosno, drali

su ga ogranienog neznanjem. Zato? Iz sljedeega razloga: budui da besmrtni otac zna da nedostatak istine postoji u vjenim kraljevstvima i njihovu svemiru, kada je poelio unititi vladare gubitka pomou stvorenja koja su oblikovali, poslao je tvoju sliku dolje, u svijet gubitka, naime, blagoslovljene, male, nedune duhove. Njima znanje nije strano. Jer, sve je znanje sadrano u jednom anelu koji se pojavio prije njih; on nije nemoan u pratnji oca. I [on] im je dao znanje. Kad god se pojave u svijetu gubitka, smjesta i najprije razotkrivaju uzorak trajnosti, kao osudu vladara i njihovih sila. Kada su se blagoslovljena bia pojavila u oblicima koje su im dali vladari, budili su zavist. A iz zavisti su vladari pomijeali svoje sjeme s njima, nadajui se da e ih oskvrnuti. Nisu uspjeli. Kada su se blagoslovljena bia pojavila u svijetlom obliku, pojavila su se na razliite naine. Svaki od njih, poevi u svojoj zemlji, razotkrio je svoju (vrstu) znanja vidljivoj crkvi sastavljenoj od oblija gubitka. Ona (crkva) je bila osnovana kako bi sadravala sve vrste sjemenja, zbog sjemena vladara koje se s njome pomijealo. Tada je Spasitelj stvorio [...] sviju njih - i njihovi su duhovi oito nadmoniji, (jer su, op. prev.) blagoslovljeni 125 i raznoliki. (Stvorio je) takoer mnoga druga bia, koja nemaju kralja, te su bolja od svakoga tko je postojao prije njih. Postoje, dakle, etiri rase. Tri rase pripadaju kraljevima osmoga neba. No, etvrta rasa nema kralja, to je savrena i od sviju najvia. Jer, oni e ui u sveto mjesto njihova oca. I oni e stei mir i spokoj i vjenu, neizrecivu slavu i beskrajnu radost. tovie, oni su kraljevi u smrtnom podruju, u njemu su besmrtni. Oni e osuditi bogove kaosa i njihove sile. Rije koja je iznad svih bia poslana je samo da bi on mogao objaviti nepoznato. On je rekao : "Nita nije skriveno to nije oito, i ono to nije bilo prepoznato, bit e prepoznato." Ovi su poslani da obznane ono to je skriveno, te sedam monika kaosa i njihovu bezbonost. Time su bili osueni na smrt. Kada su se svi savreni pojavili u oblicima koje su im dali monici, i kada su razotkrili neusporedivu istinu, osramotili su svu mudrost bogova. I njihova je vjera bila prokletstvo. I njihova se mo isuila. Njihova se vlast istopila. Njihova je misao postala praznina, zajedno s njihovom slavom. Prije svretka vremena, itav prostor potrest e snaan grom. Tada e vladari tugovati, [...] njihova 126 smrt. Aneli e oplakivati svoje ovjeanstvo, demoni e plakati nad svojim dobima, a njihovo e ovjeanstvo tugovati i kukati u svojoj smrti. Tada e zapoeti doba, i oni e se uznemiriti. Njihovi e kraljevi biti zatrovani vatrenim maem, te e meusobno zaratiti, a zemljom e potei krv. Ti e ratovi uznemiriti vode mora. Zvijezde na nebu zaustavit e svoja kretanja. Grom e zagrmjeti iz velike sile koja je nad svim silama kaosa, gdje se nalazi nebeski svod ene. Stvorivi prvu tvorevinu, ona e odstraniti mudru vatru razuma i zaodjenuti se

nerazboritim gnjevom. Tada e progoniti bogove kaosa, koje je stvorila zajedno s prvobitnim roditeljem. Bacit e ih dolje, u ponor. Bit e zbrisani zbog svoje zlobe. Jer, postat e poput vulkana i prodrijeti jedan drugoga dok ne ieznu u ruci prvobitnoga roditelja. Kada ih on uniti, okrenut e se protiv sebe i sebe samoga unititi dok ne prestane postojati. A njihova nebesa past e jedno na drugo, i njihove e sile progutati vatra. Njihova e vjena kraljevstva takoer biti pregaena. A njegovo e nebo pasti i razbiti se na dva dijela. Njegova [...] e pasti dolje, na [...] podrati ih; oni e pasti u ponor, i ponor e biti pregaen. Svjetlost e [...] tamu i zbrisati je: bit e 127 neto to nikada nije bilo. A tvorevina kojoj je slijedila tama rastopit e se. I nedostatak e biti iupan iz korijena (i baen) dolje, u tamu. I svjetlost e se vratiti svome korijenu. I pojavit e se slava neroenih. I ispunit e itavo vjeno kraljevstvo. Kada proroanstvo i pripovijest o onima koji su kralj (? kraljevi, op.prev.) budu obznanjeni i kada ga ispune oni koji se nazivaju savrenima, oni koji - za razliku (od njih, op. prev.) - nisu postali savreni u neroenu ocu, primit e njihovu slavu u svojim kraljevstvima i kraljevstvima besmrtnih: no, nikada nee ui u kraljevstvo bez kralja. Jer, svatko mora otii na mjesto odakle je potekao. Doista, po njegovim djelima i znanju, svaki ovjek razotkrit e svoju (vlastitu) prirodu.

*U Psalmu 92 (91),13, "Biblija", Kranska sadanjost, Zagreb, 1994. stoji: "Ko palma cvate pravednik..."

(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V, 3) Uvod: William R. Schoedel Preveo na engleski: William R. Schoedel Uredio: Douglas M. Parrot Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD

Rukopis naziva ovaj zapis Otkrivenjem po Jakovu. Mi ga ovdje nazivamo (Prvo) otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga razlikovali od sljedeega teksta (V,4) kojeg rukopis takoer naziva Otkrivenjem po Jakovu. Nae je otkrivenje izvrstan primjer "dijaloga otkrivenja". Sudionici toga razgovora su Gospodin i Jakov, Gospodinov brat (iako se za potonjega kae da je bio Gospodinov brat samo u duhovnom smislu). U prvom dijelu teksta (24-30) Jakov Gospodinu postavlja pitanja koja odraavaju njegovu zabrinutost zbog patnji koje e ubrzo snai i njega i Gospodina, a Gospodin mu prua utjehu, u obliku standardnog gnostikoga nauka o ovjekovu mjestu u svemiru. Nejasan i veoma kratak osvrt na raspee (30), predstavlja prekretnicu pripovijesti. Poslije ponovnoga ukazanja Gospodina, pripovijeu dominira niz formula koje bi Jakovu trebale pomoi u njegovu sueljavanju s izazovima neprijateljskih sila koje e pokuati sprijeiti njegov uzlazak "Prvobitnome", poslije njegova muenitva (32-36). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pojavljuju drugdje u kontekstu obreda bojanja, u obliku valentinovskoga gnosticizma (Irenej, Haer, 1.21.5; Epifan, Pan 36.3.1-6). Meutim, valja napomenuti kako barem jedna karakteristina reenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Oeve rase") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3). Druga zanimljiva pitanja koja se pojavljuju u drugom dijelu otkrivenja, ukljuuju naputke o tajnom prenoenju znanja (36-38), komentare o znaaju ena kao uenica (38-41), Jakovljevu opomenu dvanaestorici uenika (42) i, na kraju, relativno dugaku pripovijest (sada velikim dijelom unitenu) o Jakovljevu muenitvu. Oznaavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32; 43) upuuje na kontakt sa idovsko-kranskom predajom (Hegezip u Euzebije, H.E. Thom., izreka 12). Ukljuivanje Addaija (36) u popis osoba koje e u tajnosti predati nauk, upuuje na Siriju, a time i semitski oblik kranstva (vidi Euzebije, H.E. 1.13). Neki su znanstvenici isticali kako brojne druge teme ovoga otkrivenja takoer odraavaju utjecaj idovsko-kranske teologije. No, osim znaaja koji se pridaje Jakovu Pravedniku, nema mnogo valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pripisali utjecaju idovskoga kranstva. Stoga, postoji mogunost da je Jakova odabrao krug gnostika kao prigodan izvor njihova nauka. Jedan od razloga privlanosti Jakova bila je injenica da se on nalazio izvan kruga dvanaestorice uenika. Uz to, zbog svoje veze s Isusom (koja je ovdje shvaena kao duhovna) mogao se smatrati izvorom kranskoga nauka, iega od onoga koji je promicalo dvanaest uenika. U tom smislu, nunost tajnoga prenoenja nauka objanjava zato se neiniciranome gnosticizam inio relativno kasnim oblikom Isusove vjere. Ukratko, nae otkrivenje pokuava predstaviti alternativu apostolskom

autoritetu na koji se pozivao nauk ve dosta razvijenoga katolikoga oblika kranstva. Meutim, dok se Jeruzalem i judaizam povezuju s mranim silama svemira, ini se da se dvanaestorica (a time i katoliko kranstvo) kreu unutar dobrostivih sfera Ahamota, manje Sofije. Lik Jakova gnosticima je takoer mogao posluiti za objanjavanje povijesti prvoga stoljea. Pad Jeruzalema bio je dogaaj koji je upravo udio za objanjenjem. Iako se poslije inilo prirodnim smatrati tu katastrofu posljedicom zala koje su idovi nanijeli Isusu (vidi Origen, Contra Celsum 2.13; Euzebije, H.e. 3.7), bilo je jo prirodnije povezivati pad Jeruzalema sa zlostavljanjem Jakova od idovskih vlasti, neposredno prije velikoga rata s Rimljanima (Hegezip u Euzebije, H. E. 2.23). Savjesnom kranskom uenjaku posve sigurno nije promaknula ta zanimljivost (vidi Origen, Contra Celsum, 1.47). Meutim, nae otkrivenje ne sadri takve zanimljivosti, te se ulogom Jakova slui na dva naina. Prvo, razlika izmeu otkupitelja (Gospodina) i otkupljenoga (Jakova, prototipa uenika) je u gnosticizmu mnogo manje izraena (27, gdje se Jakov jasno izjednaava s "Onime Koji Jest"). Kao posljedica, dva su lika komplementarna, prije negoli oprena, i to u pogledima koji izlaze iz okvira promiljanja katolikoga kranstva. Drugo, ope gnostiko stajalite da se muenitvo moe prigrliti iz pogrenih razloga (a neki su gnostici muenitvo smatrali neizbjenim), uinilo je osloboenje poslije dugoga razdoblja straha i tjeskobe, posve prirodnim oekivanjem. Tako se Isusovo raspee i Jakovljevo muenitvo promatraju kao komplementarni dogaaji, nuni za posvemanju egzemplifikaciju pobjede nad silama tame. Po toj logici, Jakovljeva pobjeda nad arhontima, tijekom njegova uzlaska Bogu, vjerojatno je povezana s padom Jeruzalema, prebivalita (prema 25) mnogih arhonata. O poloaju Jakova Pravednika u ranom kranstvu govori fragment iz djela Klementa Aleksandrijskog: "Jakovu Pravedniku i Petru Gospodin je prenio gnosis poslije uskrsnua. Oni su je prenijeli drugim apostolima. Drugi su je apostoli prenijeli sedamdesetorici ..." (Euzebije, H.E. 2.1.4). Odlomak upuuje na tri osnovne (nedvojbeno istodobne) faze u razvoju Jakovljeva lika:

1) Jakov Pravednik, simbol idovsko-kranskih vrednota; 2) Jakov kao primatelj otkrivenja poslije uskrsnua, u gnostikom okviru; i 3) Jakov kao prijatelj Gospodinovih apostola, u katolikom okviru. Nae otkrivenje vjerojatno odraava zanimanje za Jakova koje odgovara drugoj osnovnoj fazi u oblikovanju njegova lika. Konano valja napomenuti kako postoje neki dokazi o izravnom utjecaju ezoterine idovske misli. Jer, samo kroz neobinu manipulaciju brojevima i svijest o znaenju broja 72 u idovskoj predaji moemo objasniti injenicu da "dvanaest hebdomada" (12x7) istovjetno sa "sedamdeset dva neba" (26). hebdomadalan tjedni, sedmini

(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V, 24, 10-44, 10) Otkrivenje po Jakovu Gospodin mi ree: "Gle, moje se otkupljenje blii kraju. Dao sam ti znak, Jakove, brate moj. Jer, nisam te uzalud zvao bratom, iako mi stvarno nisi brat. U pogledu tebe nisam neznalica; stoga, kada ti dam znak - znaj i uj. "Nita nije postojalo osim Onoga Koji Jest. On se ne moe zvati imenom i neizreciv je. Ni mene se ne moe zvati imenom, mene koji sam od Onoga Koji Jest, iako su mi [dana] mnoga imena - dva od Onoga Koji Jest. Ja, [ja] sam prije tebe. Budui da si [pitao] o enstvenosti, enstvenost je postojala, no, ona nije bila [prva]. Za [sebe] je pripremala moi i bogove. No, [ona nije] postojala [kada] sam ja doao 25 budui da sam ja slika Onoga Koji Jest. No, ja sam donio [njegovu] sliku, kako bi sinovi Onoga Koji Jest mogli znati koje su stvari njihove, a koje su [im] strane. Znaj, razotkrit u ti sve o toj tajni. Jer, oni e me prekosutra zarobiti. No, moje je otkupljenje blizu." Jakov ree: "Rabbi, rekao si: `Zarobit e me.' No, to mogu uiniti?"

On mi odgovori: "Ne boj se, Jakove. I tebe e zarobiti. No, napusti Jeruzalem. Jer, ona uvijek donosi gorinu sinovima svjetlosti. Ona je prebivalite brojnih arhonata. No, tvoje e otkupljenje biti sauvano od njih. Kako bi mogao razumjeti tko su [oni] i kakvi su, ti e [...]. I sluaj. Oni nisu [...] nego [arhonti...]. Ta dvanaestorica [...] dolje [...] arhonte [...] 26 na njegov vlastiti hebdomad." Jakov ree: "Rabbi, zar postoji dvanaest hebdomada, a ne sedam kao to kazuju knjige?" Gospodin odgovori: "Jakove, tko govori o knjigama malo toga razumije. Meutim, otkrit u ti to je proizalo iz onoga koji nema broja. Dat u ti znak o njihovu broju. A o onome to je iz njega proizalo, iz njega koji je neizmjeran, dat u znak o njihovoj mjeri." Jakov ree: "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamdeset dvije mjere!" Gospodin odgovori: "To su sedamdeset dva neba koja su im podreena. To su moi njihove snage, koje su oni uspostavili; to su oni koji su posvuda, postojei samo pod [vlau] dvanaest arhonata. Unutarnja mo meu njima [skupila je] za se anele [i] nebrojenu vojsku. Onaj Koji Jest primio je [...] za [...] Onoga Koji Jest [...] oni su neizmjerni. 27 eli li im znati broj, [nee] moi [to uiniti] dok ne odbaci slijepu misao, tu vezu s tijelom koje te okruuje. Tada e dosegnuti Onoga Koji Jest. I vie nee biti Jakov; ti si Onaj Koji Jest. A svi nebrojeni bit e imenovani." [Jakov ree:] "Rabbi, kako u dosegnuti Onoga Koji Jest, ako su sve te moi i sve vojske protiv mene?" On mi odgovori: "Te moi nisu ustale protiv tebe, nego protiv drugoga. One su ustale protiv mene. Naoruane su drugim [moima]. Okrenule su se protiv mene da mi sude. Nisu mi dale [...] u tome [...] kroz njih [...]. Na ovome mjestu [...] patnje, ja u [...]. On e [...] 28 i ja ih neu porei. U meni e biti tiina i skriveno otajstvo. No, pred njihovim sam gnjevom slab." Jakov ree: "Rabbi, zar nema krivnje ako su se one okrenule protiv tebe?" Doao si sa znanjem, kako bi porazio njihov zaborav. Doao si sa sjeanjem, kako bi porazio njihovo neznanje. No, ja bijah zabrinut za te. Jer, siao si u veliko neznanje,

no, nita te u njemu nije oskvrnulo. Jer, siao si u veliko bezumlje, ali, tvoje je sjeanje ostalo. Hodao si u blatu, ali, tvoja je odjea ostala neokaljana, i nisi bio zakopan u njihovoj prljavtini, i nisu te uhvatili. A ja nisam bio poput njih, iako sam odijenuo sve to je njihovo. U meni je zaborav, pa ipak, sjeam se svega to nije njihovo. U meni je [...], a ja sam u njihovoj [...]. [...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...] No, obuzeo me strah [pred njima], jer oni su vladari. Ta, to e 29 uiniti? to e rei? to u ja rei? Koju u rije izgovoriti kako bih od njih pobjegao?" Gospodin ree: "Jakove, tvoje razumijevanje i strah su za pohvalu. Ako se i dalje bude bojao, ne brini ni za to drugo do li za svoje otkupljenje. Jer, evo, zavrit u ovu sudbinu na ovoj zemlji, kao to sam rekao iz nebesa. I otkrit u ti tvoje otkupljenje." Jakov ree: "Rabbi, kako e se poslije toga ponovno nama ukazati? Kada te uhvate i kada zavri ovu sudbinu, otii e gore, k Onomu Koji Jest." Gospodin ree: "Jakove, poslije toga otkrit u ti sve, ne samo za tvoju korist, nego i u korist nevjerice ljudi, kako bi u njima mogla postojati [vjera]. Jer, mnogi e [pristati] uz vjeru [i] narasti [u...]. 30 A poslije toga, pojavit u se pred arhontima, kako bih ih opomenuo. I otkrit u im da on ne moe biti zarobljen. Ako ga zarobe, on e svakoga od njih nadjaati. No, sada idem. Upamti ono to sam ti rekao i pusti ih neka odu gore prije tebe." Jakov ree: "Gospodine, pourit u kako si mi rekao". Gospodin ga pozdravi i ispuni ono to je valjalo ispuniti. Kada je Jakov uo o njegovim patnjama i rastuio se, oni su ekali znak njegova dolaska. I doao je poslije nekoliko dana. A Jakov je hodao planinom zvanom "Gaugelan" sa svojim uenicima, koji su ga sluali [jer su bili oaloeni], a on je bio

[...] utjeitelj, [govorei]: "To je [...] drugo [...Tada se] skupina rasprila, no Jakov je ostao [...] molei [...], po 31 obiaju. I Gospodin mu se ukaza. Prekinuo je (svoju) molitvu i zagrlio ga. Poljubio ga je, govorei: "Rabbi, pronaao sam te! Sluao sam o patnjama koje si trpio. I velika me tuga obuzela. Zna da suosjeam s tobom. Razmislivi, shvatio sam da te ljude ne elim vidjeti. Njima se mora suditi zbog onoga to su uinili. Jer, njihova se djela protive onome to je primjereno." Gospodin ree: "Jakove, ne brini za me ni za te ljude. Ja sam onaj koji je bio u meni. Nikada nisam patio, niti bio oaloen. A ti mi ljudi nisu uinili naao. Ti su (ljudi) postojali [kao] vrsta arhonata, i to zasluuje da bude [uniteno] kroz njih. No, [...] arhonti, [...] koji su [...] ali budui da je ona [...] ljuta na [...] samo [...] 32 je njegov sluga. Stoga je tvoje ime `Jakov Pravednik'. Gle, postat e trijezan kada me ugleda. A ti si prekinuo svoju molitvu. Budui da si pravednik Boji, zagrlio si me i poljubio. Zaista, kaem ti da si protiv sebe izazvao silan gnjev i bijes. No, (to se dogodilo) kako bi oni drugi mogli postati." Ali, Jakov je bio plah (i) zaplaka. Obuzela ga je velika alost. Obojica su sjeli na kamen. Gospodin mu ree: "Jakove, tako e proi te patnje. No, ne alosti se. Jer, tijelo je slabo. Ono e primiti to mu je namijenjeno. No, ti ne budi [plah] i ne boj se." Gospodin [stane]. Kada je Jakov to uo, obrisao je suze u [svojim oima] i veoma gorko (?) [...] to je [...]. Gospodin ree [: "Jakove], evo, 33 otkrit u ti tvoje otkupljenje. Kada [te] zarobe, i kada bude prolazio te patnje, mnotvo e se protiv tebe naoruati kako <bi> te uhvatili. Trojica e te zarobiti - skupljai poreza koji (ondje) sjede. Osim to zahtijevaju porez, oni takoer kradu due. Kada padne u njihovu mo, jedan od njih, straar, upitat e te: `Tko si i odakle dolazi?' Odgovorit e mu: `Ja sam sin, i dolazim od Oca.' On e te upitati: `Kakav si ti sin, i kojemu ocu pripada?' Ovako e mu odgovoriti: `Dolazim od Prvobitnoga Oca, i sin sam u Prvobitnome.' [Kada] te [upita], [...], ti [mu odgovori, ...] u [...] kako bih mogao [...]. "[...34 od] stranih stvari?" Ti e mu rei: `One nisu posve strane, nego su od Ahamota, koji je ena. I njih je stvorila kada je donijela rasu od Prvobitnoga. Stoga, one nisu strane, nego nae. One su doista nae, jer je od Prvobitnoga ona koja njima gospodari. One su istodobno strane, jer se Prvobitni nije s njom sjedinio, kada ih je

donijela.' Kada te upita i ovo: "Kamo e otii?", ti mu reci: "Na mjesto odakle sam doao, tamo u se vratiti.' Ako tako bude govorio, izbjei e njihove napade. "Kada doe k [toj] trojici zatoitelja [koji] na tome mjestu kradu due [...] njima. Ti [...] posudu [...] mnogo vie od [...] 35 od one koju [...] za [...] njezin korijen. I ti e biti trijezan [...]. No, pozvat u neiezivo znanje, koje je Sofija koja je u Ocu (i) koja je majka Ahamotina. Ahamot nije imala oca, niti muke utjehe, nego je ona ena od ene. Ona vas je stvorila bez mukarca, budui da je bila sama (i) nije imala znanja o onome to [ivi kroz] njezinu majku, jer je mislila da samo ona postoji. No, [ja] u njezinoj majci uputiti krik. A tada e meu njima zavladati pomutnja (i) okrivit e svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [Ali] ti e otii gore u [ono to je] tvoje [...] ti e [...] 36 [Prvobitnoga]. "[Oni su] oblik dvanaestorice uenika i dvanaest parova, [...] Ahamot, koja je, prevedena, `Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam ja, i (tko) je neieziva Sofija, kroz koju e biti otkupljen, i (tko su) svi sinovi Onoga Koji Jest. <Te e stvari> skrivati u sebi i utjeti. No, razotkrit e ih Addaiju. Kada [ode], odmah e biti [pokrenut] rat protiv ove zemlje. [Plai], stoga, za onime koji prebiva u Jeruzalemu. Ali, neka Addai te stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai sjedne i zapie ih. A kada ih zapie [...] oni e mu dati [...] on ima [...] 37 on [se zove] Levi. On e potom donijeti [...] rije [...] od [ono to sam] prije kazao [...] ena [...] Jeruzalem u njezinu [...i] on kroz nju zae [dva] sina. [Oni e] naslijediti te stvari [i] razumijevanje njega koji [...] uzdie. I oni e primiti [...] kroz njega iz njegova uma. Mladi od njih je vei. I neka te stvari ostanu u njemu skrivene dok ne navri sedamnaest godina [...] 38 poetak [...] kroz [njih]. Oni e ga neprestano progoniti, budui [da su] od njegovih [...] pratitelja. On e [kroz] njih biti objavljen, i [oni e] objaviti njegovu rije. [Tada e on postati] sjeme [...]." Jakov ree: "[Ja sam] zadovoljan [...] a oni su [...] moja dua. Pa ipak, pitat u te [neto drugo]: Tko su [sedam] ena koje su [bile] tvoje uenice? I, gle, sve te ene blagoslivljaju. I mene udi kako su [nemone] posude postale snane zbog pogleda koji je u njima." Gospodin [ree]: "Ti [...] dobro [...] 39 duh [od...]. [duh] misli, [duh] savjeta [od...], duha [...] duh znanja [...] njihova straha. [...] proavi kroz [dah] [toga] arhonta kojemu [je ime] Adonaj [...] ga i [...] on je bio u neznanju [...] kada sam izaao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin. [Prema meni] kao svome sinu tada je bio milostiv. Prije nego to <sam se> ovdje pojavio, <on> ih je bacio meu [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskoga proroci [...]." 40 Jakov [ree]: "Rabbi, [...] ja [...] svi zajedno [...] u njima osobito [...]." Gospodin ree: "[Jakove], ja hvalim [tebe...] hoda zemljom [...] rijei dok on [...] na [...]. Otkloni od [sebe] kale pun ui. Jer, neki iz [...] okrenuli su se protiv tebe. Jer, [ti si poeo] razumijevati [njihove korijene] od poetka do kraja. Otkloni od sebe sve bezakonje. I pazi da ti ne pozavide. Kada govori ove rijei o [gledanju], ohrabri ovu [etvorku]: Salomu i Marijamnu [i Martu i Arsinoju...] 41 budui da on uzima

neto [...] meni on je [...] rtve paljenice i [...]. No, ja [...] ne na taj nain; ali [...] prve plodove [...] prema gore [...] kako bi se pokazala mo [Boja]. Iezivo je [otilo gore] u neiezivo i enski se element priklonio ovome mukom elementu." Jakov ree: "Rabbi, u ove je tri (stvari), stoga, njihovo [...] bilo baeno. Jer, oni su bili prokleti, [i oni su bili] progonjeni [...]. 42 Evo, [...] sve [...] od bilo koga [...]. Jer, ti si primio [...] od znanja. Ali, ja u ii [naprijed] i otkriti da su oni vjerovali u vas [kako bi bili] zadovoljni svojim [blagoslovom] i spasenjem, a to se otkrivenje moe dogoditi."2 I on [smjesta] ode i porazi dvanaestoricu i istjera [iz] njih zadovoljstvo [zbog] znanja [...]. [...]. 43 A veina [njih...] kada [su vidjeli] glasnika uzee u [...]. Ostali [...] rekoe "[...] njemu iz zemlje. Jer, [on] nije [dostojan] ivota." Ovi su, stoga, [bili] u strahu. Ustadoe, govorei: "Mi nemamo dijela u ovoj krvi, jer e pravednik nestati zbog nepravde." Jakov otie, kako bi [...] 44 gledati [...] jer mi(?) [...] njega.

(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V, 4) Uvod: Charles W. Hedrick Preveo na engleski: Charles W. Hedrick Uredio: Douglas M. Parrot Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD

etvrti tekst iz Kodeksa V nosi naslov (Drugo) otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga mogli razlikovati od prethodnoga teksta, budui da oba dokumenta nose isti izvoran naslov: Otkrivenje po Jakovu. Dvadeset stranica teksta sauvano je u fragmentima. Knjievni je oblik teko opisati. Prema naslovu teksta, rije je o otkrivenju, no prva ga reenica opisuje kao govor. S obzirom da Jakov govori o otkrivenju koje je primio od uskrsnuloga Isusa, tekst moemo nazvati govorom otkrivenja. Meutim, njegova

je struktura dana u obliku izvjea koje Theudi, Jakovljevu ocu, iznosi Mareim, sveenik i roak Theudin, koji je, ini se, osobno promatrao kamenovanje Jakova. Tekst sadri barem etiri ureena dijela. Zbog njihove ravnotee i stilizirana oblika, moemo ih opisati kao "harmoninu prozu" koja posjeduje "himninu" kvalitetu. Tri dijela predstavljaju aretalogije. Jedna (49) je niz izreka uskrsnuloga Isusa o sebi, u stilu "ja sam". Druga (58) je niz Jakovljevih izreka o uskrsnulome Isusu, u treem licu (tj. "on je"). U treoj aretalogiji (55; 56), uskrsnuli Isus opisuje Jakovljevu osobitu ulogu, u drugom licu (tj. "ti si"). Opis u treoj aretalogiji upuuje da je Jakovu namijenjena uloga gnostikoga otkupitelja. etvrta cjelina (62; 63) je molitva Jakovljeva. Njezin postojei oblik zahtijeva da je se shvati kao molitvu muenika neposredno prije njegove smrti. Meutim, nije sigurno da je sadanji oblik molitve izvoran. Osim svoga konteksta, ona posjeduje obiljeja molitve koja bi mogla posluiti u nekom buduem razdoblju progona ili suenja. Zahtjev iznesen u 62 upuuje na nadu u daljnje zemaljsko postojanje. Materijal sadran u 63 odnosi se na neto vie od bolne smrti, te upuuje na suenja i patnje koje su se mogle oekivati. U cjelini uzevi, tekst je oito gnostiki, no, unato tome ogranieno rabi uobiajene gnostike izraze. Takoer ga se ne moe identificirati ni sa jednim poznatim gnostikim sustavom iz 2. stoljea. S druge strane, pisac je uvelike crpio iz idovsko-kranskih predaja. Jakov, koji je u idovsko-kranskim krugovima uivao osobit ugled, smatran je posjednikom posebnoga Isusova otkrivenja, te mu se u gnostikoj predaji dodjeljuje uloga koja ak nadilazi ulogu Petra u kanonskoj predaji. Primjerice, Jakov je "pratnja" koja gnostika vodi kroz vrata nebeskoga kraljevstva i nagrauje ga (55; 55-56). Opis je slian Petrovoj ulozi uvata kljueva neba (Mt 16,19). to se tie vremenskih okvira i mjesta nastanka ovoga djela, nita se ne moe pouzdano ustvrditi. Na temelju idovsko-kranskih pre~daja sadranih u tekstu, njegovo se podrijetlo moe povezati sa idovsko-kranskim krugovima. Nedostatak naznaka o kasnijim gnostikim sustavima, i gotovo posvemanja odsutnost naznaka koje se odnose na novozavjetnu predaju, upuuju na rani datum nastanka. Prisutnost i poredak Jakovljevih otkrivenja u Kodeksu V nedvojbeno su posljedice hotimine pisarske organizacije. Dva otkrivenja naglaavaju razliite aspekte predaje o Jakovu, te su meusobno komplementarna. Struktura (Prvoga) otkrivenja po Jakovu upuuje na razdoblje prije Jakovljevih muka, dok (Drugo) otkrivenje po Jakovu opisuje njegove muke i smrt, u skladu s predvianjima iz (Prvoga) otkrivenja po Jakovu.

(DRUGO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V 44, 11- 63, 32) Ovo je govor Jakova Pravednika u Jeruzalemu [koji je] zapisao Mareim, jedan [od] sveenika. On ga je prenio Theudi, ocu Pravednika, budui da je ovaj bio njegov roak. Rekao je: "[Pouri]! Doi s [Marijom], svojom enom, i svojom rodbinom [...] 45 stoga [...] od ovoga [...] [njemu, on e] razumjeti. Jer, evo, mnogi su uznemireni zbog njegov(a?, op. prev.) [...], i veoma su ljuti [na nj...] i mole [...]. Jer, [on je] i drugima esto tako govorio. "Obino je tako govorio dok je mnotvo sjedilo. No, (taj put) uao je i <nije> po obiaju sjeo na mjesto. Sjeo je iznad petoga reda stuba, [koji] se (veoma) cijeni, dok je sav na narod [...] rijei [...]. "[...] 46 Ja sam onaj koji je primio otkrivenje od Plerome [od] Neiezivosti. (Ja sam onaj) kojega je veliki prvi pozvao, i koji se pokorio [Gospodinu] - onaj koji je proao [kroz] [svjetove...] onaj koji [... onaj koji se] razodijenuo [i] hodao gol, onaj koji je bio pronaen u iezivu (stanju), iako je imao biti uzdignut u neiezivo. Ovaj Gospodin koji je prisutan [doao je] kao sin koji vidi, i kao brat [je bio traen]. On e doi kako bi [...] dali njega jer [...] i on sjedinjuje [...] ini ga slobodnim [...] 47 u [...] onaj koji je doao [kako bi...]. "Sada sam ponovno bogat znanjem [i] imam jedinstveno [razumijevanje], koje se dobiva samo odozgo i [...] dolazi od [...]. Ja sam [...] kojega sam poznavao. Ono to mi je otkriveno bilo je skriveno od sviju, i bit e otkriveno (samo) kroz njega. Ovu dvojicu koji vide ja <...> (i) oni su ve objavili kroz ove [rijei]: "Njemu e se suditi s [nepravednikom]." Onaj koji je ivio [bez] bogohulja, umro je zbog [bogohulja]. Onoga koji je bio protjeran, oni [...]. " ` "[...48 to] tijelo [i] putem znanja ja u doi iz [tijela]. Umirem, i to je sigurno, no, bit u pronaen u ivotu. Uao sam u red kako bi mogli suditi [...ja] u doi [u...] sucu [...ja] ne nameem krivicu slugama njegova [...] pourit u da ih oslobodim i eljet u ih odvesti iznad njega koji njima eli vladati. Ako im se pomae, ja sam tajni brat, koji se moli Ocu [dok on...] u [...] 49 vladavini: [...neiezivost...] prvi u [...]. Ja [sam] prvi [sin] koji je roen. On e unititi vladavinu sviju [njih]. Ja sam ljubljen.

Ja sam pravednik. Ja sam sin [Oca]. Ja govorim iako [sam] sluao Ja zapovijedam iako sam [primao] zapovijed. Ja vam pokazujem iako sam [pronaao]. Govorim, evo, kako bih mogao doi. Obraajte na me pozornost, kako biste me mogli vidjeti! " ` "Ako sam postao, tko sam? No, <nisam> doao ovakav kakav jesam, niti bih se pokazao takav kakav jesam. Jer, nekada sam postojao kratko [...]." 50 " ` "Kada sam jednom sjedio razmiljajui, [on] je otvorio vrata. Onaj kojeg si mrzio i progonio doao je k meni. Rekao mi je: "Pozdravljam te, brate moj; brate moj, pozdravljam te." Kada sam podignuo svoje [lice] kako bi gledao u nj, (moja) mi je majka rekla: "Ne boj se, sine, jer on ti je rekao: `Brate'. Jer, hranilo vas je isto mlijeko. Zato me zove `majkom'. On nije stranac. On je tvoj [polubrat...]." " ` "[...] 51 te rijei [...] velike [...] ja u ih [pronai], i [oni e doi]. [Meutim], ja sam stranac, i oni me u [svojim] mislima ne poznaju, jer me poznaju na [ovome mjestu]. No, bilo je primjereno da drugi spoznaju kroz tebe. " ` "<Ti si> onaj kojemu kaem: "Sluaj i shvati - jer, mnogi, kada uju, nee odmah razumjeti. Ali, ti shvati, jer u ti rei. Tvoj otac nije moj otac. Ali, moj e otac postati [tvoj] otac. " ` "Ova djevica o kojoj si uo - ovak [...] djevica [...] 52 naime, djevica. [...], kako [...] meni za [...] kako bi znao [...] ne kao [...] kojega ja [...]. Jer, ovaj [...] njemu, i to je takoer za te korisno. Tvoj otac, kojeg smatra [bogatim], dat e ti u nasljedstvo sve (to) vidi. " ` "Objavljujem da u ti rei ove (rijei) koje u izgovoriti. Stoga, kada slua, otvori svoje ui i shvati i hodaj (u skladu s time)! Zbog tebe oni prolaze, pokrenuti od onoga koji je slavan. A ako ele izazvati nemir i (zauzeti) [...] 53 on je zapoeo [...] nisu, niti oni koji [dolaze], koji su poslani [od] njega da uine ovo, sadanje [stvaranje]. Poslije [toga, kada se on] posrami, on e se zabrinuti videi da je njegovo djelovanje, koje je daleko [od] eona, uzaludno. A naslijee, za koje je govorio da je veliko, init e se malenim. A njegovi darovi nisu blagoslovi. Njegova su obeanja zlokobna. Jer, ti nisi (orue) njegove samilosti, nego kroz tebe on ini zlo. On nam eli uiniti nepravdu, i vrit e vlast u razdoblju koje mu je dodijeljeno.

" ` "No, shvati i spoznaj Oca koji je samilostan. Njemu nije dano neogranieno naslijee, [niti] ono (njegovo naslijee) [ima] (ogranien) broj dana, no, ono je poput vjenoga [dana...] ono je [...] 54 smatrati [...]. On je obino [...]. Jer, on, ustvari, nije (doao) od [njih], (i) zato ga [preziru]. On se [hvali] kako ne bi bio prezren. Jer, zbog toga je on nadmoniji od onih koji su ispod, onih koji su to odozgo promatrali. Kada je zarobio one od Oca, uhvatio ih je i oblikovao na svoju sliku. I oni s njime postoje. " ` "Vidio sam s visine te (stvari) koje su se dogodile, i objasnio sam kako su se dogodile. Njih su posjetili dok su bili u drugom obliku, i, dok sam promatrao, [oni] su <me> spoznali onakvoga kakav jesam, kroz one koje poznajem. " ` "Prije nego to se te (stvari) [dogode] oni e uiniti [...]. Ja znam [kako] su pokuali [sii] dolje na ovo mjesto 55 [kako ] bi se on mogao pribliiti [...] mala djeca, [ali, ja] elim otkriti kroz tebe i [Duh Moi], kako bi on mogao otkriti [onima] koji su tvoji. A oni koji ele ui, i koji ele hodati putom koji je pred vratima, kroz tebe otvaraju dobra vrata. I oni te slijede; oni ulaze [i ti] ih prati unutra, i daje nagradu svakome tko je za nju spreman. Jer, ti nisi otkupitelj niti pomae strancima. Ti si prosvjetitelj i otkupitelj onih koji su moji, a sada i onih koji su tvoji. Ti e (im) otkriti; ti e meu njih donijeti dobro. Tebi [e se] diviti zbog svakog monoga (djela). Ti si onaj kojega nebesa blagoslivljaju. Tebi e on zavidjeti, on [koji se] nazivao tvojim [Gospodinom]. Ja sam [...] 56 [oni koji su] s (tobom) upueni u te (stvari). Za tvoje dobro njima e [ove (stvari)] biti reene, i pronai e spokoj. Za tvoje dobro oni e vladati, [i] postati kraljevi. Za [tvoje] dobro oni e imati milosti za sve koje saaljevaju.

Jer, kao to si ti prvi koji se odijenuo, ti si takoer prvi koji e se razodijenuti, i postat e kakav si bio prije nego to si se razodijenuo." " `I on poljubi moja usta. Zagrlio me, govorei: "Moj ljubljeni! Evo, otkrit u ti (stvari) koje (ni) nebesa ni njihovi arhonti nisu znali. Evo, otkrit u ti (stvari) koje nije znao onaj koji [se hvalio, `... nema] drugoga 57 osim mene. Zar nisam iv? Budui da sam otac, [zar] [nemam mo] za sve?" Evo, otkrit u ti sve, moj ljubljeni. [Shvati] i spoznaj ih [kako] bi mogao doi poput mene. Evo, otkrit [u] ti onoga koji [je skriven]. No, sada isprui svoju [ruku]. Sada me primi." [i] ja sam ispruio svoje ruke, ali ga nisam pronaao. No, poslije sam ga uo kako govori: "Shvati i primi me." Tada sam shvatio, i obuzeo me strah. I obuzela me velika radost. " `Stoga, kaem vam, suci, vama e biti sueno. Niste potedjeli, nego ste sami bili poteeni. Budite razboriti i [...] 58 vi niste [znali]. On je bio taj kojeg onaj koji je stvorio nebo i zemlju, i ondje prebivao, nije vidio. On je [bio taj koji] je ivot. On je bio svjetlo. On je bio taj koji e postati. I on e ponovno zavriti ono to je zapoelo i zapoeti ono to mora zavriti. On je bio Duh Sveti i Nevidljivi, koji nije siao na zemlju. On je bio krjepostan, i ono to eli njemu se dogaa. Vidio sam da je bio gol, i na njemu nije bilo odjee. Ono to eli, njemu se dogaa [...].59 " `[Odrecite se] toga tekoga puta, koji je (tako) vijugav, [i] hodajte u skladu s njime, jer on eli [da] postanete slobodni [sa] mnom, nakon to se uzdignete iznad svake [vladavine]. Jer, on (vam) nee [suditi] zbog (stvari) koje ste uinili, nego e prema vama biti milostiv. Jer (niste) ih uinili vi, nego [va] Gospodin. [On nije] osvetoljubiv, nego blag Otac. " `No, vi ste sudili [sami sebi], i zbog toga ete ostati u njihovim lancima. Vi ste sami sebe ugnjetavali, i pokajat ete se, (ali) neete se okoristiti. Gledajte onoga koji govori i traite onoga koji uti. Spoznajte onoga koji je ovamo doao, i shvatite onoga

koji je (odavde) otiao. Ja sam Pravednik, i ja <ne> sudim. Stoga, ja nisam gospodar, nego pomaga. On je bio odbaen prije nego to je ispruio svoju ruku. Ja [...]. " `[...] 60 i on mi doputa da ujem. Zasvirajte u trube, frule i harfe [ove kue]. Gospodin vas je oslobodio iz zarobljenitva Gospodinova, zatvorivi vae ui, kako ne bi mogle uti zvuk moje rijei. Pa ipak [moi ete se] pokloniti u svojim srcima, [i] zvat ete me "Pravednikom". Stoga, kaem vam: `Evo, dao sam vam vau kuu, za koju kaete da ju je izgradio Bog - tu (kuu) u kojoj vam je obeao dati naslijee. Tu u (kuu) osuditi na unitenje i ismijat u sve neznalice. Jer, oni koji sude misle [...].' 61" "Toga dana svi se [Ijudi] uznemirie, i pokazae da nisu uvjereni. I on ustade i pone [tako] govoriti. Istoga je dana (ponovno) uao i govorio nekoliko sati. A ja sam bio sa sveenicima i nisam otkrio nita o tome, budui da su svi uglas govorili: `Doite, kamenujmo Pravednika.' I oni ustadoe, govorei: "Da, ubijmo toga ovjeka, da vie ne bude meu nama. Jer, on nam nee biti ni od kakve koristi.' "Pronali su ga gdje stoji pokraj stupova hrama, pokraj monoga ugaonog kamena. Odluili su baciti ga s visine, i bacie ga. I oni [...] oni [...]. 62 Zarobili su ga i [udarali], vukui ga po zemlji. Polegnuli su ga na tlo i na njegov trbuh stavili kamen. Stavili su svoja stopala na nj, govorei: `Grijeio si!' "Kako je jo bio iv, opet ga podigoe i natjerae da iskopa rupu. Natjerali su ga da ue u nju. Zakopali su ga do pojasa i kamenovali. "A on je ispruio svoje ruke i izgovorio ova molitvu - ne (onu) koju je obino izgovarao: `Boe moj i Oe moj, koji me spasio od ove mrtve nade, koji me uinio ivim kroz otajstvo svoje volje, ne daj da se za me produe dani na ovome svijetu, nego dan tvoje [svjetlosti...] ostaje u [...] 63 spasenju. Oslobodi me od ovoga [mjesta] boravka! Ne daj da tvoja milost u meni bade zaboravljena, neka tvoja milost postane ista! Spasi me od zle smrti! Iz groba me dovedi ivog, jer tvoja je milost - ljubav - u meni iva kako bih ispunio djelo ispunjenja!

Spasi me od grjenoga tijela, jer sam u te vjerovao svom svojom snagom! Jer, ti si ivot ivota, spasi me od poniavajuega neprijatelja! Ne putaj me u ruke suca koji je prema grijehu otar! Oprosti mi dugove iz dana (moga ivota)! Jer, ja sam u tebi iv, tvoja je milost u meni iva. Sviju sam se odrekao, ali, tebe sam ispovijedao. Spasi me od udarca zla! No, sada je [vrijeme] i trenutak. O, Sveti [Due], poalji [mi] spasenje [...] svjetlost [...] svjetlost [...] u moi [...],' "Kada je to [izgovorio, on] zauti [...] rije [...poslije...] govora [...]."

GROM: SAVRENI UM (VI, 2) Uvod: George W. MacRae Preveo na engleski: George W. MacRae Uredio: Douglas M. Parrot Uvod prevela: Julijana trok

UVOD ini se da ovaj tekst nosi dva naslova. "Grom" nije sintaktiki povezan sa "Savrenim umom", nego je od njega odvojen dvotokom. U tekstu se "savreni um" uope ne spominje (osim ako rekonstruiramo "[savreni] um" u 18).

Sadraj teksta Grom: Savreni um jedinstven je u itavoj knjinici Nag Hammadi, te je veoma neobian. Posrijedi je otkrivenje dano od enske osobe koja, osim u naslovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu strukturalnu podjelu, nego je napisano u prvom licu, kombinirajui tri vrste izjava: objave u obliku "ja sam", upozorenja o nunosti obraanja pozornosti na govornika, prijekori upueni onima

koji ne sluaju i ne ljube, itd. Najistaknutije obiljeje teksta je da su objave u stilu "ja sam" esto antitetike, pa ak i paradoksalne. Paralelizam oblika upuuje da su one izvorno bile dio himnike strukture. Isti se anr (diskurs otkrivenja) moe pronai u brojnim drugim izvorima. U tekstu naslovljenom O podrijetlu svijeta (II,5; 114-1115) nebeska Eva daje himniku objavu o sebi, veoma slinu onoj u Gromu (13-14), a tragovi istoga materijala, iako ne u obliku samoobjave, pojavljuje se u slinom kontekstu u Hipostazi arhonata (II, 4; 89). Znaajno je i to da se taj odlomak iz Groma ne ponavlja dalje u djelu, dok se mnoge druge samoobjave u Gromu pojavljuju nekoliko puta, ponekad u razliitim oblicima. U drugim tekstovima iz knjinice Nag Hammadi, poput Trimorfne Protenoje (XIII, 1) i podui zavretak Tajne knjige Ivanove (II, I; 30-31), nalazimo primjere samoobjava u obliku "ja sam", no bez antitetikoga konteksta. Postoje tri zanimljive paralele Gromu, po sadraju ili/i stilu, izvan korpusa iz Nag Hammadija. Jedan je primjer poznata "Himna Kristova" iz Djela Ivanovih (94-96), u kojoj Krist pjeva o sebi u nizu antiteza i kontrasta, meutim, bez uporabe formule "ja sam". Drugi je primjer odlomak iz mandejske Ginze R, Knjige VI, takozvane "knjige Dinanukta", za koju se openito smatra da je jedan od starijih dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara formulu koja sadri antiteze sline, ali ne i istovjetne, onima iz Groma: "Ja sam smrt, ja sam ivot. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam pogreka, ja sam istina, itd." Trei primjer predstavlja niz odlomaka iz drevne indijske knjievnosti, u kojoj Boanstvo daje izjave u obliku "ja sam" (Bhagavad-Gita IX, 16-19), ili u drugom ili treem licu (Atharva-Veda X, VIII, 27-28; Svetavatara Upanishad IV, 3). Ti primjeri ukljuuju osobne ("Ti si ena, ti si mukarac") i neosobne kategorije ("Smrt sam i besmrtnost, ono to nije i ono to jest"). U smislu religioznih predaja predstavljenih u zbirci Nag Hammadi, Grom je teko klasificirati. On ne sadri jasne kranske, idovske ili gnostike naznake, te ne presumira nijedan poseban gnostiki mit. Postoje slinosti s tonom i stilom mudrosnih himni iz biblijske mudrosne knjievnosti, a samoobjave su sline aretolokim natpisima o Izidi. No, ako su viestruke izjave u tim djelima namijenjene isticanju univerzalnosti ili Boje mudrosti, moda su antitetike izjave sadrane u Gromu nain isticanja nezemaljske transcendencije otkrivatelja. (George W. MacRae)

aretologija prie u pohvalu nekog boanstva presumirati pretpostaviti, uzimati kao vjerojatno Znanstvenici su esto pretpostavljali da je Grom gnostiki tekst, unato oprezu Georgea MacRaea. U skladu s time, isticalo se da enski lik valja shvatiti kao spoj vie i nie Sofije, to je postavka koju nalazimo u gnostikoj knjievnosti. Takoer se pretpostavljalo da je enski lik Eva, kakvom je shvaaju gnostiki zapisi iz zbirke Nag Hammadi (vidi gore) i drugi tekstovi. Ukljuimo li u razmatranje naslov teksta, enski lik koji govori naziva se Grom (ta je rije u grkome jeziku enskoga roda), lik koji mora biti shvaen u kontekstu naslova: Savreni um. U grkome mitu, hebrejskoj Bibliji i drugim izvorima, grom dolazi od najviega boga (Grci su Zeusa nazivali "Gromovnikom"). Grom je nain na koji bog obznanjuje svoju nazonost na zemlji. U naemu tekstu, Savreni je um alegorija Groma, koja se odnosi na prodiranje boanstvenosti u svijet (1,1-2). ini se da razumijevanje Savrenoga uma ima slinosti sa stoikom koncepcijom kozmike Pneume, aktivnoga, razumnoga elementa u svim stvarima, nainjenog od zraka i vatre. Taj element proima sve podjele i dihotomije, te je do odreenoga stupnja odgovoran za sva zbivanja. U svojoj manifestaciji kao razum, bio je sposoban poduiti one koji sluaju o putu u istinski ivot. (O slinoj ulozi Groma vidi 20, 21). Tekst, meutim, nije stoiki, budui da govori o moi iznad Savrenoga uma (1). No, zbog svoje koncepcije o prisutnosti boanskoga u svim aspektima svijeta, nije ni gnostiki. Stoga i dalje odolijeva klasifikaciji. (Douglas M. Parrot)

GROM: SAVRENI UM (VI 13, 1-21,32)

Ja poslana sam iz moi i dola sam onima koji me promiljaju i naena sam meu onima koji za mnom tragaju. Pogledajte na me, vi koji me promiljate, i vi to sluate, ujte me. Vi koji ekate na me uzmite me k sebi. I ne isputajte me iz vida I neka me va glas ne mrzi, niti vae sluanje.

Nemojte nikada i nigdje zaboraviti na mene. Budite na oprezu! Nemojte me ne poznavati. Jer ja sam prva i posljednja. Ja sam aena i obeaena. Ja sam kurva i svetica. Ja sam ena i djevica. Ja sam majka i kerka. Ja sam dio moje majke. Ja sam nerotkinja i mnogi su sinovi njezini. Ja sam ona ije je vjenanje velebno i ja sam ona koja ne uze mua. I ja sam babica i ona koja ne raa. Ja sam utjeha mojih poroajnih bolova Ja sam mladoenja i mlada, i moj je mu taj koje me zaeo. Ja sam majka mojeg oca i sestra mojeg mua i on je moj potomak. Ja sam robinja njega koji me pripremio. Ja sam vladarica 14 mojeg potomstva. Ali on je taj koji me zaeo prije vremena roenja. I on je moj potomak u vremenu i moja je mo od njega. Ja sam sastojak njegove moi u njegovoj mladosti i on je potpora moje starosti. I to god je njegova volja, meni se dogaa. Ja sam tiina to je neshvatljiva i ja sam ideja koje se esto prisjea. Ja sam glas iji zvuk je raznovrstan i rije koja se viestruko pojavljuje. Ja sam zaziv mojeg imena. Zato me volite vi koji me mrzite, i mrzite one koji me vole? Vi koji me poriete, priznajete me, Vi koji me priznajete, poriete me. Vi koji govorite istinu o meni, laete o meni,

Vi koji laete o meni, govorite istinu o meni. Vi koji me znate, ne znate me, i one koji me ne znaju, pustite neka me znaju. Jer ja sam znanje i neznanje. Ja sam sram i besramnost. Ja sam besramna i posramljena. a sam snaga i ja sam strah. Ja sam rat i mir. Pazite me se. Ja sam ona koja je bijedna i velika. Poklonite panju mojoj 15 bijedi i mojem bogatstvu Nemojte biti arogantni prema meni kada sam preputena sudbini. i nai ete me u onima koji e doi. I ne traite me u hrpi izmeta niti otiite ostavljajui me odbaenu, i nai ete me u kraljevstvima. I nemojte me gledati kada sam izopena i meu onima na zadnjem mjestu, niti me ismijavajte. I ne izopujte me meu one koji su silom porobljeni. Jer ja sam suosjeajna i okrutna. Budite na oprezu! Ne mrzite moju poslunost i ne volite moju samokontrolu. U mojoj slabosti me ne zaboravite i nemojte se bojati mojih moi. Jer zato prezirete moj strah i proklinjete moj ponos? Jer ja sam Ona koja postoji u svim strahovima i snaga u drhtanju. Ja sam ona koja je slaba, i ja sam dobro na ugodnom mjestu. Ja sam nerazumna i ja sam mudra. Zato ste me zamrzili u svojim savjetima? Jer ja u biti tiha meu onima koji su tihi, i ja u se pojaviti i govoriti. 16

Zato ste me onda zamrzili, vi Grci? Zato to sam barbar meu barbarima? Jer ja sam mudrost Grka i znanje Barbara. Ja sam sud Grka i Barbara. Ja sam ona ija je slika velebna u Egiptu i ona koja nema slike meu barbarima. Ja sam ona koju mrze posvuda i ja sam ona koju vole posvuda. Ja sam ona koju zovu ivot i koju zovu Smrt. Ja sam ona koju zovu Zakon, i koju zovu Bezakonje. Ja sam ona koju ste slijedili i ja sam ona koju ste zgrabili. Ja sam ona koju ste rasuli, i ja sam ona koju ste skupili. Ja sam ona pred kojom se sramite, i vi ste meni besramni. Ja sam ona koja ne svetkuje, i ja sam ona ije su mnoge svetkovine. Ja, ja sam bezbona, i ja sam ona iji je Bog velik. Ja sam ona koju promiljate, I vi ste me ismijali. Ja sam nespoznata, i oni ue od mene. Ja sam ona koju ste prezreli, a i vi me promiljate. Ja sam ona koju ste sakrili, a i vi se meni otkrivate. Ali kad god se sakrijete, Ja u sebe otkriti 17 A kad god se otkrijete, Ja u vam se sakriti. Oni koji imaju ....bezosjeajno Razumiju me iz patnje. I uzmite me k sebi iz mjesta koja su runa i u ruevinama, i otmite od onih koji su dobri pa makar i u runoi.

Izvan srama, uzmite me k sebi besramno, i izvan besramnosti i srama, upijte moje dijelove u sebe. I doite pred mene vi koji me znate i vi koji poznajete moje dijelove, i postavite velike meu mala prva stvorenja. Doite naprijed u djetinjstvo, i ne prezirite ga jer je siuno i malo I ne odvrnite veliine u nekim dijelovima od malenkosti jer malenkosti se poznaju po veliinama. Zato me proklinjete i tujete Ranili ste me i imali samilosti. Ne odvajajte me od prvih 18 koje ste znali. [. .]. I ne protjerujte nikoga niti se okreite od ikoga, ne odbacujete nikoga a da ga niste spoznali to je moje... Ja znam prve i oni poslije njih znaju mene Ali ja sam um toga i poinak toga... Ja sam znanje i propitivanje, i pronalaenje onih koji za mnom tragaju, i zapovijed onih koji pitaju za me, i mo moi u mom znanju anela koji su poslani na moj svijet, i bogova u njihovim dobima po mom savjetu, i od duhova svih ljudi koji sa mnom postoje, i ena koje prebivaju u meni. Ja sam ona koja je slavljena i kojoj se mole, i ona koja je prezrena poniavajue. Ja sam Mir, i rat je doao zbog mene. I ja sam stranac i graanin. Ja sam tvar i ona koja nema tvari. Oni koji su nepovezani sa mnom ne poznaju me, a oni koji su u mojoj tvari su oni koji me znaju. Oni koji su mi blizu me zanemaruju, a oni koji su mi daleko od mene su oni koji su me spoznali. Na dan kada sam vam blizu 19 vi ste daleko od mene, a taj dan kada sam daleko od vas, blizu sam vam.

Ja sam unutra, Ja sam od prirode ja sam od stvaranja duha zahtjev dua. Ja sam kontrola i bez kontrole. Ja sam jedinstvo i (razjedinjenost) rasprenost. Ja sam trajna i propadajua. Ja sam ona ispod, i oni dolaze po mene Ja sam sud i razrijeenje. Ja, ja sam bezgrena, I ja sam korijen grijeha proizilih iz mene Ja sam pohlepa u vanjskoj pojavi, i ja sam unutarnja samokontrola koja prebiva u meni. Ja sam sluanje koje je dostupno svakome i govor koji se ne moe dohvatiti. Ja sam njema i ne govorim, i velika je raznolikost mojih rijei. ujte me u blagosti i nauite me u grubosti. Ja sam ona koja vie, I ja sam izbaena na lice Zemlje. Ja pripremam kruh i moj um u njemu. Ja sam znanje mojeg imena. Ja sam ona koja vie, i ja sluam. 20 Ja se pojavljujem ...hodam u....znamenu moje.. Ja sam obrana ja sam ona koju zovu Istinom i velika opaina. Slavite me i apuete protiv mene. Vi koji ste pobijeeni, sudite im prije nego oni presude vama, jer sud i pristranost postoje u vama. Ako ste osueni po ovome tko e vas osloboditi? Ili ako ste osloboeni po ovome tko e biti u stanju da vas zadri. Jer ono to je u vama je ono to je izvan vas, i onaj tko vas oblikuje izvana je onaj koji vas oblikuje iznutra. I ono to vidite izvan vas vidite u vama, to je vidljivo i to je vaa odjea.

ujte me, vi sluatelji i uite iz mojih rijei vi koji ste me spoznali. Ja sam sluanje dostupno svakome, Ja sam govor kojega je teko dokuiti. Ja sam ime zvuka i zvuk imena. Ja sam znak pisma I oznaka podjele. I ja... 21 svjetlo sluatelji vama... velika mo. I (ja) neu maknuti ime. ( )onome koji me je stvorio. I ja u izgovarati njegovo ime. Gledajte tada u te rijei i sve napise koji su napravljeni. Dajte panju, sluatelji I vi isto, aneli koji ste poslani, I vi duhovi koji ustadoste od mrtvih. Jer ja sam ona koja sama postoji, I nema nikoga tko bi mi (pro)sudio. Jer mnogi su lijepi oblici koje postoje u mnogobrojnim grijesima i razuzdanostima, i nedostojnim strastima, i nepostojanim zadovoljstvima, koje ovjek prigrljuje dok se ne otrijezni i ode na svoje poivalite. I tamo e me nai, i ivjeti e, i nee ponovo umrijeti.

DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA (VII, 2) Uvod: Joseph A. Gibbons

Preveli na engleski: Roger A. Bullard i Joseph A. Gibbons Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD Druga rasprava velikoga Seta je dijalog otkrivenja koji je navodno vodio Isus Krist pred auditorijem "savrenih i nepokvarljivih", odnosno, gnostikih vjernika. Osim u naslovu, ime Set ne pojavljuje se drugdje u tekstu, iako su moda Isusa Krista s njime poistovjeivali. Jednostavno i saeto, rasprava podastire istinitu priu o tome kako je nebeski Zbor poslao Spasitelja, te o njegovu silasku na zemlju, susretu sa svjetovnim silama, prividnom uskrsnuu i povratku Pleromi. Toj prii o Spasitelju pridodano je uzdizanje Spasiteljevih sljedbenika i obeanje buduega blagoslova. Kao to Spasitelj kae gnostikim vjernicima na zavretku svoga izlaganja: "Stoga, poivajte zauvijek sa mnom, moji bliski duhovi i moja brao." Nema dvojbe da je Druga rasprava velikoga Seta djelo koje je istodobno kransko i gnostiko. S jedne strane, kranski su elementi utkani u samu raspravu. Rasprava prihvaa Novi zavjet, ili barem njegove dijelove, predstavljajui se kao otkrivenje Isusa Krista. tovie, raspee ima sredinju ulogu u raspravi; zapravo, opisuje se u tri odvojene scene. S druge strane, Druga rasprava velikoga Seta takoer je izrazito gnostika: znanje je sredstvo spasenja. Bog ovoga svijeta je zao i neuk, te se moe poistovijetiti s Bogom Staroga zavjeta; osim toga, svi njegovi minioni samo su krivotvorine i predmeti podsmijeha. Tumaenje raspea ono je gnostika Bazilida, kakvim ga predstavlja hereziolog Irenej: imun iz Cirene razapet je umjesto Isusa koji se tomu smije. Svrha Druge rasprave velikoga Seta je polemika. itav prvi dio (49-59) posveen je istinskoj povijesti Isusa Krista, te naglaava, nasuprot ortodoksnom kranstvu, njegovu docetiku muku. Drugi dio rasprave (59-70) je odbacivanje ortodoksije kao istinske crkve. Unato suenjima i progonima koje je oito potaknula ortodoksna crkva i neuki "koji misle da napreduju u ime Krista", gnostiki e vjernici uivati istinsko bratstvo na zemlji i zablistati u radosti i jedinstvu vjenoga ivota.

DRUGA RASPRAVA VELIKOGA SETA (VII 49, 10-70, 12) I savreno Velianstvo poiva u neizmjernoj svjetlosti, u istini majke sviju njih, i sviju vas koji me doseete, mene samoga koji sam savren zbog Rijei. Jer, postojim uza svu velianstvenost Duha, koji je na prijatelj i nama slian, budui da sam donio rije slave naega Oca, kroz njegovu dobrotu, kao i misao koja ne iezava; odnosno, Rije u njemu - u ropstvu emo umrijeti s Kristom - i vjenu i neoskvrnjenu misao, neshvatljivo udo, pismo neizmjerne vode koje je naa rije. Ja sam (onaj, op. prev.) koji je u vama, i vi ste u meni, kao to je Otac u vama u 50 krjeposti. Okupimo se u zbor. Posjetimo ono to je stvorio. Poaljimo nekoga onamo, kao to je on posjetio Enoje, donja podruja. I rekoh ove stvari itavu okupljenom zboru radosnoga Velianstva. itava se kua Oca Istine radovala to sam jedan od njih. Iznjedrio sam misao o Enojama, koja je izala iz neoskvrnuta Duha, o silasku na vodu, odnosno, donja podruja. I svi imahu jedan um, budui da je iz jednoga. Ovlastili su me, jer sam bio voljan. Doao sam kako bih razotkrio slavu sebi slinima i srodnim duhovima. Jer, one koji su bili u svijetu pripremala je volja nae sestre Sofije - one koja je bludnica - zbog krjeposti koja nije bila izgovorena. Od Svega ona nije traila nita, kao ni od veliine Zbora ili Plerome. Budui da je bila prva, dola je 51 kako bi pripremila monade i mjesta za Sunce Svjetla i suradnike koje je uzela iz donjih elemenata, kako bi od njih izgradila tjelesna prebivalita. No, zaivjevi u praznoj slavi, oni bijahu uniteni u svojim prebivalitima, budui da ih je pripremila Sofija. Spremni su primiti ivotvornu rije neizmjerne Monade i veliine zbora svih ustrajnih i onih u meni. Posjetio sam tjelesno prebivalite. Izbacio sam onoga koji je u njemu bio prije i uao unutra. Uznemirilo se itavo mnotvo arhonata. I sva tvar arhonata, kao i sve roene moi zemlje, bijahu uzdrmane kada je ugledalo slinost Slike, budui da je bilo pomijeano. A ja sam bio u njoj, ne nalikujui onome koji je u njoj bio prije. Jer, on bijae 52 zemaljski ovjek, dok sam ja iz (predjela, op. prev.) iznad neba. Nisam ih odbio, ak ni da bih postao Kristom, no, nisam im se otkrio u ljubavi koja je iz mene zraila. Otkrio sam da sam stranac u donjim podrujima. itavo zemaljsko podruje, kao i podruje arhonata, bilo je uzdrmano, u zbrci i strci. Neki su se uvjerili kada su vidjeli uda koja sam izveo. A svi oni, od rase, koji su sili dolje, bjee od onoga koji je s prijestolja pobjegao Sofiji nade, budui da je ona ranije dala znak koji se tie nas i onih sa mnom - onih od rase Adonajeve. Ostali su takoer pobjegli, kao od Kozmokratora i onih s njima, budui da su me kaznili svim (vrstama) kazni. Razmiljali su to da sa mnom uine, mislei da je samo ona (Sofija) velika, i, tovie, lano svjedoei protiv ovjeka i itava 53 zbora.

Oni nisu mogli znati tko je Otac Istine, Veliki ovjek. No, oni koji su primili ime zbog dodira s neznanjem - koje (je) gorenje i posuda - stvorivi ga kako bi unitili Adama kojeg su nainili kako bi prikrili one koji su na isti nain njihovi. No, oni, arhonti, oni iz mjesta Jaldabaotova, otkrivaju kraljevstvo anela za kojim ovjeanstvo traga kako oni ne bi spoznali ovjeka Istine. Jer, Adam, kojeg su oblikovali, njima se ukazao. I njihovo je prebivalite potreslo strahovito kretanje, kako se aneli koji ih okruuju ne bi pobunili. Jer, bez onih koji su izricali hvale - ja ustvari nisam umro, kako njihov arhaneo ne bi postao prazan. I tada su aneli uli glas Kozmokratora: "Ja sam Bog i nema drugoga osim mene." No, ja sam se smijao, vidjevi njegovu praznu slavu. On nastavi: "Tko je 54 ovjek?" I itava aneoska vojska, koja je vidjela Adama i njegovo prebivalite, smijala se njegovoj malenkosti. Tako je njihova Enoja odstranjena iz nebeskoga Velianstva, tj. ovjeka Istine, ije su ime vidjeli, budui da je njegovo prebivalite maleno, a i oni su maleni (i) besmisleni u svojoj praznoj Enoji, to e rei u svome smijehu. Bijae to zaraza koja ih je snala. itavo velianstveno Oinstvo Duha mirovalo je u njegovim predjelima. I ja sam onaj koji je bio s njim, budui da imam Enoju jedne emanacije vjenih, neoskrvnjenih i neizmjernih neshvatljivosti. Stavio sam malu Enoju u svijet, uznemirivi ih i uplaivi itavo mnotvo anela i njihova vladara. Poharao sam ih vatrom i ognjem zbog svoje Enoje. I sve to je za njih vezano okupilo se zbog mene. Bilo je nemira i borbi oko Serafina i Kerubina, jer e njihova slava ieznuti, 55 kao i zbrke oko Adonaja, na obje strane i u njihovu prebivalitu - do Kozmokratora i onoga koji je rekao: "Zarobimo ga"; drugi pak: "Plan se svakako nee ostvariti." Jer, Adonaj me poznaje zbog nade. I ja bijah u raljama lavova. I onemoguio sam plan koji su za me smislili kako bi oslobodili svoju Pogreku i besmislenost. No, nisam bio povrijeen. Kaznili su me oni koji su bili ondje. I nisam uistinu umro, nego samo prividno, kako me ne bi osramotili, jer ovi su meni slini. Sprao sam sa sebe sramotu i nisam pokleknuo u njihovim rukama. Umalo sam se predao strahu, i [patio sam] prema njihovu vienju i misli, kako nikada ne bi pronali nijednu rije koju bi mogli o njima izgovoriti. Jer, moja smrt, za koju misle da se dogodila, (dogodila se) njima, u njihovoj pogreci i sljepoi, budui da su svoga ovjeka pribili na njihovu smrt. Jer, njihove me Enoje nisu vidjele 56, budui da su bile gluhe i slijepe. No, inei takve stvari, same sebe osuuju. Da, vidjeli su me; kaznili su me. u i ocat nisam popio ja, nego drugi, njihov otac. Udarali su me trstikom; drugi je, imun, na svojim ramenima nosio kri. Ja sam bio drugi na Kojega su stavili trnovu krunu. No, radovao sam se u visinama, nad bogatstvom arhonata i potomka njihove pogreke, njihove prazne slave. I smijao sam se njihovu neznanju. Podvrgnuo sam sve njihove moi. Jer, kada sam siao, nitko me nije vidio. Mijenjao sam oblike, prelazei iz jednoga u drugi. Stoga, kada sam stigao pred njihova vrata, poprimio sam oblik slian njihovu. Tiho sam proao pokraj njih, razgledavajui mjesta, te nisam strahovao niti osjeao stid, jer bijah neoskvrnjen. I

razgovarao sam s njima, mijeajui se s njima kroz one koji su moji, i gorljivo gazio one koji su 57 prema njima grubi, i gasio plamen. Sve sam to inio elei ispuniti ono to sam kanio ispuniti po volji Oca koji je gore. I Sina Velianstva, koji bijae skriven u donjim podrujima, mi smo donijeli na visinu gdje sam [bio] u svim tim eonima s njima, (visinu) koju nitko nije vidio niti poznavao, gdje je svadba svadbene odore, nove, ne stare, i ne iezava. Jer, to je nova i savrena brana odaja neba, kao to sam otkrio (da) postoje tri puta: neoskvrnuto otajstvo u duhu ovoga eona, koje ne iezava, niti je djelomino, a o njemu se ne moe govoriti; ono je nepodijeljeno, univerzalno i stalno. Jer, dua, ona iz visina, nee govoriti o pogreci koja je ovdje, niti se premjestiti iz tih eona, budui da e se premjestiti kada postane slobodna i kada se ispuni plemenitou svijeta i stane 58 pred Oca snana i neustraiva, (za)uvijek pomijeana s Nusom moi (i) oblika. Oni e me gledati sa sviju strana bez mrnje. Jer, budui da me vide, oni bivaju vieni (i) pomijeani s njima. Budui da me ne sramote, ni sami se ne sramote. Budui da me se ne boje, bez straha e proi pokraj svakih vrata i postati savreni u treoj slavi. Bio je to moj odlazak u otkrivenu visinu koju svijet nije prihvatio, moje tree krtenje u otkrivenoj slici. Kada su pobjegli od vatre sedam Vlasti i kada je zalo sunce moi arhonata, tama ih je uzela. I svijet je postao siromaan kada su njega bacili u lance. Pribili su ga na drvo pomou etiri avla od mjedi. Vlastitim je rukama rastrgao koprenu svoga hrama. Kaos zemlje poeo je podrhtavati, jer su due koje su dolje spavale bile osloboene. I one su ustale. Hodale su ponosno, odbacivi 59 gorljivo sluenje neznanju i neukosti, postavivi novoga ovjeka, budui da su spoznale toga savrenog Blagoslovljenog od vjenoga i neshvatljivoga Oca i beskonane svjetlosti, mene, jer sam doao svojima i sjedinio ih sa mnom. Rijei su suvine, jer je naa Enoja bila s njihovom Enojom. Znali su o emu govorim, jer smo se posavjetovali o unitenju arhonata. Izvrio sam, stoga, volju Oca, koji je ja. Potom smo napustili na dom i sili u ovaj svijet. Ovdje smo zaivjeli u tijelima, mrzili su nas i progonili ne samo neznalice, nego i oni koji misle da napreduju u ime Krista, budui da su prazni u neznanju, ne znajui tko su, poput nijemih ivotinja. Progonili su one koje sam oslobodio, jer ih mrze - oni koji bi, da zaute, plakali i jadikovali jer 60 me nisu posve upoznali. Umjesto toga, sluili su dvojici, ak i mnotvu gospodara. No, vi ete iz svega izai kao pobjednici, u ratu i bitkama, zlobnoj podjeli i gnjevu. Mi smo neduni, isti, (i) dobri u naoj asnoj ljubavi, jer imamo um Oca u neizrecivu otajstvu. Jer, to je bila ludost. Ja sam svjedok da je to bila ludost, jer arhonti ne znaju da je to neizrecivo jedinstvo neoskvrnute istine, koje postoji meu sinovima svjetlosti, a koje su oni oponaali, proglasivi nauk mrtvoga ovjeka i lai, kako bi nalikovali slobodi i istoi savrenoga zbora, (i) [ujedinivi] se, pomou svoga nauka, sa strahom i ropstvom i svjetovnim brigama, te napustivi tovanje. Mali su (i) neznalice, koji u sebi nemaju plemenitost istine, jer mrze onoga u kojemu jesu a ljube onoga u kojemu nisu. Oni nisu poznavali 61 Znanje o Veliini koje je odozgo i (iz)

vrutka istine, ne iz ropstva i zavisti, te straha i ljubavi prema svjetovnoj tvari. Jer, ono to nije njihovo i to jest njihovo oni rabe neustraivo i slobodno. Oni ne ude, jer od sebe imaju vlast i zakon nad svime. No, oni koji nemaju, siromani su, odnosno, oni koji nemaju njega. A za njim ude i zavode one koji su kroz njih postali poput onih koji posjeduju istinu njihove slobode, jednako kao to su kupili nas da bismo im sluili u strahu. Taj je ovjek rob. A Bog uva onoga koji je u strahu (i, op. prev.) silom zatoen. No, plemstvo Oinstva nije uvano, jer on uva samo onoga koji je od njega, bez rijei i spona, budui da je sjedinjen s njegovom voljom, on koji pripada samo Enoji Oinstva, kako bi ga uinio Savrenim i neizrecivim kroz 62 ivu vodu i sjedinio se s vama u mudrosti, ne samo u izgovorenoj rijei, nego i u djelu i ispunjenoj rijei. Jer, savreni su dostojni da se tako uspostave i sjedine sa mnom, kako meu njima ne bi vladala nesloga, nego prijateljstvo. Sve vrim kroz Dobroga, jer to je jedinstvo istine i oni ne bi smjeli imati neprijatelja. No, svatko tko unosi neslogu - a tko unosi neslogu, nee se nauiti nikakvoj mudrosti, to nije prijatelj - neprijatelj je sviju. S druge strane, tko ivi u skladu i prijateljstvu i bratskoj ljubavi, prirodno, ne hinjeno, potpuno, ne djelomice, taj je uistinu udnja Oeva. On je univerzalan i savrena (je, op. prev.) ljubav. Jer, Adam je bio predmet podsmijeha, lani ovjek kojeg je nainio Hebdomad, kao da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo neduni u pogledu njega, jer nismo grijeili. Smijali su se i Abrahamu, Izaku i Jakovu, budui da je (njima, op. prev.) lanim oevima ime dao Hebdomad 63, kao da je postao jai od mene i moje brae. Mi smo neduni u pogledu njega, jer nismo grijeili. Smijali su se i Davidu, jer mu se sin zvao Sin ovjekov, budui pod utjecajem Hebdomada, kao da je postao jai od mene i lanova moje rase. No, u pogledu njega mi smo neduni; mi nismo grijeili. I Salomonu su se smijali, jer je mislio da je Krist, uzoholivi se kroz Hebdomada, kao da je postao jai od mene i moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega. Ja nisam grijeio. Smijali su se i dvanaestorici proroka, jer su samo oponaali prave proroke. Oni su zaivjeli kao lane tvorevine kroz Hebdomada, kao da je postao jai od mene i moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega, jer nismo grijeili. Mojsije, vjerni sluga zvani "Prijatelj", bio je takoer predmetom podsmijeha, jer su oni koji me nikada nisu poznavali izopaeno svjedoili o njemu. Ni on, ni oni prije njega, od Adama do Mojsija i Ivana Krstitelja, nije poznavao mene ni 64 moju brau. Jer, oni su imali aneoski nauk prema kojemu su morali potivati zakone o prehrani i trpjeti gorko ropstvo, budui da nikada nisu znali istinu, niti e je saznati. Njihova je dua u velikoj zabludi, zbog ega im je nemogue pronai Nus slobode kako bi Ga upoznali, dok ne upoznaju Sina ovjejeg. to se moga Oca tie, ja sam onaj kojeg svijet nije poznavao, i zbog toga je on (svijet) ustao protiv mene i moje brae. No, mi smo neduni u pogledu njega; mi nismo grijeili. Jer, Arhont je bio predmet podsmijeha zato to je rekao: "Ja sam Bog, i nema veega od mene. Samo ja sam Otac, Gospodin, i nema drugoga do mene. Ja sam

ljubomoran Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu treega i etvrtoga narataja." Kao da je postao jai od mene i moje brae! No, mi smo neduni u pogledu njega, po tome to nismo grijeili, budui da smo svladali njegov nauk. Tako je njegova slava bila isprazna. A on se ne slae s naim Ocem. Kroz nae bratstvo, svladali smo njegov nauk, budui da je bio ohol u ispraznoj slavi. A on se ne slae s naim Ocem, jer je bio predmet podsmjeha 65 i sud i lano proroanstvo. O, vi koji ne vidite, ne vidite svoju sljepou, tj. ono to nije bilo poznato niti je ikada bilo poznato, niti je ikada bilo poznato o njemu. Oni nisu sluali do potpune pokornosti. Stoga su nastavili pogreno suditi, te su podigli svoje oskvrnute i ubilake ruke na nj, kao da udaraju zrak. A besmisleni i slijepi uvijek su besmisleni, te robuju zakonu i zemaljskom strahu. Ja sam Krist, Sin ovjeji, onaj od vas koji je meu vama. Mene preziru zbog vas, kako bi vi zaboravili razliku. I ne postanite enama, kako ne biste rodili zlo i (njegovu) brau; zavist i podjelu, ljutnju i gnjev, strah i podijeljeno srce, te praznu, nepostojeu udnju. No, ja sam za vas neizrecivo otajstvo. Prije utemeljenja svijeta, kada se itav zbor okupio na podruju Ogdoada, 66 kako bi se posavjetovao o duhovnom vjenanju koje je u jedinstvu, ime je on ivom rjeju bio usavren u neizrecivim podrujima, neoskvrnuto vjenanje bilo je ispunjeno kroz Isusova Mezota koji ih nastanjuje i posjeduje, koji prebiva u nepodijeljenoj ljubavi moi. A okruujui ga, ukazuje mu se kao Monada njih sviju, misao i otac, budui da je jedan. I on stoji pokraj njih, budui da je kao cjelina doao sam. I on je ivot, budui da je doao iz Oca neizrecive i savrene Istine, (oca) onih koji su ondje, jedinstva Mira i prijatelja dobrih stvari, i ivota vjenog i neoskvrnute radosti, u velikom skladu ivota i vjere, kroz ivot vjeni oinstva i majinstva i sestrinstva i razumne mudrosti. Oni su se suglasili s Nusom, koji se protee (i) protezat e se u radosnom jedinstvu, te je pouzdan 67 i vjerno slua. I on je u oinstvu i majinstvu i razumnom bratstvu i mudrosti. I to je vjenanje istine, te spokoj neiskvarenosti, u duhu istine, u svakom umu, te savrena svjetlost u neizrecivom otajstvu. No to nije, niti e se dogoditi meu nama u bilo kojem podruju ili na bilo kojem mjestu u podjeli i krenju mira, nego (u) jedinstvu i mjeavini ljubavi, koji su savreni u onome koji jest. To se takoer dogodilo na mjestima pod nebom, za njihovo pomirenje. Oni koji su me poznavali u spasenju i slozi, i oni koji su postojali za slavu oca i istine, nakon to su bili odvojeni, stopili su se u jedno kroz ivu rije. I ja sam u duhu i istini majinstva, kao to je i on bio ondje; ja sam meu onima koji su sloni u prijateljstvu vjenih prijatelja, koji ne poznaju neprijateljstva ni zla, nego su ujedinjeni 68 mojim Znanjem u rijei i miru koji postoji u savrenstvu sa svima i u svima njima. A oni koji su uzeli moj oblik, uzet e oblik moje rijei. Doista, oni e doi u vjenoj svjetlosti, i (u) meusobnom prijateljstvu u duhu, budui da su u svakom pogledu (i) nepodijeljeno znali da je ono to jest Jedno. I svi su oni jedno. Stoga e uiti o Jednom, kao to je (uio) Zbor i oni koji u njemu prebivaju. Jer, otac sviju postoji,

neizmjeran (i) nepromjenjiv: Nus i Rije i Podjela i Zavist i Vatra. I on je posve jedan, budui Sve sa svima njima u jednom nauku, jer su svi oni iz jednoga duha. O, vi koji ne vidite, zato niste ispravno shvatili otajstvo? No, arhonti oko Jaldabaota bijahu nepokorni zbog Enoje koja je (otila, op. prev.) od svoje sestre Sofije (i, op. prev.) sila dolje, k njemu. Oni su sklopili savez s onima koji su bili s njima u mjeavini 69 stranoga oblaka, koji je bio njihova Zavist, te ostalima koje su dovela njihova stvorenja, kao da su natetili plemenitu zadovoljstvu Zbora. Stoga su otkrili mjeavinu neznanja u tvorevini vatre, zemlje i ubojice, budui da su maleni i neuki, te su se u neznanju usudili initi takve stvari, ne razumijevajui da je svjetlost zdruena sa svjetlou, tama s tamom, pokvarljivo s kratkotrajnim, a trajno s nepokvarljivim. Te sam vam stvari otkrio - ja sam Isus Krist, Sin ovjeji, koji je uznesen gore, na nebesa - o, savreni i nepokvarljivi, zbog nepokvarljivog i savrenog otajstva i neizrecivoga. No, oni misle da smo ih objavili prije utemeljenja svijeta, kako bismo, kada izronimo iz mjesta na svijetu, mogli ondje otkriti svoje simbole nepokvarljivosti iz duhovnoga jedinstva do 70 znanja. Vi to ne znate, jer vas zasjenjuje oblak puti. No, ja sam sam Sofijin prijatelj. Ja sam bio u njedrima oca od samoga poetka, na mjestu sinova istine i Veliine. Stoga, poivajte zauvijek sa mnom, moji bliski duhovi i moja brao.

OTKRIVENJE PO PETRU (VII, 3) Uvod: James Brashler Preveli na engleski: James Brashler i RogerA. Bullard Prevela s engleskog: Julijana trok UVOD Otkrivenje po Petru je kranski gnostiki tekst napisan pod pseudonimom, koji sadri pripovijest o otkrivenju koje je doivio apostol Petar i koje je protumaio Isus Spasitelj. Progon Isusa predstavlja model za razumijevanje dijela ranokranske povijesti koji se odnosi na ugnjetavanje vjernoga gnostikog kruga od "onih koji sebe nazivaju biskupima i akonima". Dokument pripada knjievnom anru otkrivenja. Organiziran je u tri vienja koja se pripisuju Petru. Vienja tumai Spasitelj, koji djeluje kao aneoski tuma, figura

koja se obino pojavljuje u zapisima o otkrivenjima. U nizu proroanstava koja zapravo odraavaju prole dogaaje, rana Kranska Crkva opisana je kao podijeljena na razliite frakcije koje se suprotstavljaju gnostikoj zajednici. Svijet je za besmrtne due (gnostike) neprijateljsko okruje. Te besmrtne due izvana nalikuju smrtnim duama (negnosticima), no iznutra se od njih razlikuju po svojoj besmrtnoj biti. Obdarene znanjem o svome nebeskom podrijetlu, gnostici ude za povratkom nebeskomu Sinu ovjejemu, koji e doi kao eshatoloki sudac, kako bi sudio tlaiteljima i osvetio gnostike. Ovaj tekst rabi otkrivenje u svrhu predstavljanja gnostikoga shvaanja kranskih predaja o Isusu. Tradicionalni element je vjeto protumaen u skladu s gnostikom teologijom. Iz prvoga vienja, koje opisuje napad sveenika i naroda na Isusa (72), zakljuujemo kako je bilo barem est neprijateljskih skupina, takozvanih "slijepaca koji nemaju vodia." Veina tih skupina bila je iz ortodoksne crkve, no neke se od njih mogu shvatiti kao suparnike gnostike sljedbe. Druga scena (81) opisuje Petrovo vienje Isusova raspea. U svome tumaenju, Isus pravi razliku izmeu vanjskoga tjelesnoga oblika i ivoga Isusa; potonji stoji u blizini, smijui se svojim progoniteljima. Trea scena (82) odgovara Isusovu uskrsnuu u ortodoksnoj predaji, no protumaena je gnostikom terminologijom, kao ponovno sjedinjenje duhovnoga tijela Isusova s intelektualnom svjetlou nebeske plerome. Znaenje Otkrivenja po Petru je viestruko. Otkrivenje predstavlja dragocjen izvor gnostike kristologije, koja Isusa smatra docetikim otkupiteljem. Gledite gnostike zajednice, ukljuujui njezin odnos prema Petru kao svojemu utemeljitelju, druga je kljuna tema ovoga dokumenta. Od velikoga su znaaja identitet gnostike skupine kojoj je tekst namijenjen, te razmjer kontroverzije, izmeu izranjajue ortodoksije i hereze, koju otkrivenje predvia. ini se da je Otkrivenje po Petru napisano u 3. stoljeu, kada je razlika izmeu ortodoksije i hereze postala izraenija.

OTKRIVENJE PO PETRU (VII 70, 13-84, 14) Otkrivenje po Petru Dok je Spasitelj sjedio u hramu, u tristotoj (godini) saveza i sporazuma desetoga stupa, i budui zadovoljan brojem ivoga, nepokvarljivoga Velianstva, rekao mi je: "Petre, blagoslovljeni oni gore, koji pripadaju Ocu koji je otkrio ivot onima iz ivota, kroz mene, jer sam (ih) podsjetio, njih koji su izgraeni na onome to je snano, da mogu uti moju rije i razluiti rijei nepravde i krenja zakona od pravednosti, jer

71 su iz visine svake rijei ove plerome istine, a onaj kojeg su kraljevstva traila prosvijetlio ih je u draesti. No, nisu ga pronali, niti su ga spominjali mnogi narataji proroka. On se sada pojavio meu njima, u onome koji se pojavio, koji je Sin ovjeji, koji je uzdignut iznad nebesa, bojei se ljudi slinih sebi. Ali ti, Petre, postani savren, u skladu sa svojim imenom, sa mnom, onim koji te izabrao, jer u tebe uiniti temeljem dijela koji sam pozvao u znanje. Stoga, budi snaan pred lanom pravednou - jer te onaj koji je pravedan pozvao da ga spozna na ispravan nain, i zato to su ga odbacili, i zbog snage njegovih ruku i nogu, i zato to su ga okrunili oni iz srednjega predjela, i zbog tijela njegova sjaja koje donose u nadi 72 sluenja, zbog asne nagrade jer on e te iskuati tri puta ove noi." Dok je tako govorio, vidio sam sveenike i narod kako tre prema nama, nosei kamenje u rukama, kao da e nas ubiti; i obuze me strah da emo umrijeti. Zatim mi ree: "Petre, mnogo sam ti puta kazao da su oni slijepci koji nemaju vodia. eli li spoznati njihovu sljepou, pokrij dlanovima (svoje) oi - svoju halju i reci to vidi." Uinivi kako mi je rekao, nisam mogao nita vidjeti. I rekoh: "Nitko (tako) ne vidi." Opet mi ree: "Uini tako jo jednom." Tada me obuzeo strah pomijean s radou, jer sam vidio novo svjetlo, snanije od svjetlosti dana. Ono se spustilo na Spasitelja. Rekao sam mu to sam vidio. A on mi ree: "Podigni svoje ruke i sluaj to 73 sveenici i narod govore." I sluao sam sveenike koji su sjedili s piscima. Mnotvo je klicalo njihovim glasom. Kada je od mene to uo, rekao mi je: "Nauli svoje ui i sluaj to govore." I sluao sam. "Dok sjedi, hvale te." Kada sam to rekao, Spasitelj kaza: "Rekao sam ti da su ti (ljudi) slijepi i gluhi. No, sada sluaj ono to ti govore u otajstvu, i uvaj to. Ne reci to sinovima ovoga doba. Jer, oni e te huliti u ovo doba, budui da te ne poznaju, no, hvalit e te u znanju.

"Jer, mnogi e isprva prihvatiti na nauk. I okrenut e se od njih po volji Oca njihove pogreke, jer su uinili kako je htio. U svome sudu on e ih otkriti, tj. sluge Rijei. No, oni koji se 74 pomijeaju s njima postat e njihovi zarobljenici, budui da ne vide. A nedunoga, dobroga, istoga oni guraju radniku smrti, i u kraljevstvo onih koji slave Krista u obnovi. I oni slave Jjude koji ire la, one koji e doi poslije tebe. I oni e pristati uz ime mrtvoga ovjeka, mislei da e postati isti. No, strano e se oskvrnuti i pasti u ime pogreke, i u ruke zlog, prijetvornoga ovjeka i viestruku dogmu, te e njima vladati krivovjerje. "Jer, neki e od njih huliti istinu i objavljivati zao nauk. I govorit e zlo jedni protiv drugih. Neki e biti imenovani: (oni) koji stoje u snazi arhonata, ovjeka i gole ene koja je viestruka i podlona mnogim patnjama. A 75 oni koji budu tako govorili pitat e o snovima. I kau li da je san doao od demona dostojan njihove pogreke, bit e im dan gubitak umjesto nepokvarljivosti. "Jer, zlo ne moe roditi dobrim plodom (vidi Lk 6,43). Mjesto odakle dolazi svaki od njih stvara ono to mu je slino; jer, nije svaka dua od istine i besmrtnosti. Svakoj dui ovoga doba dodijeljena je primjerena smrt, zato to je uvijek rob, budui da je stvorena za svoje elje i njihovo vjeno unitenje, u kojemu jesu i iz kojega jesu. One (due) ljube stvorenja tvari koja s njima dolazi. "No, besmrtne due nisu takve, o, Petre. Doista, sve dok ne doe trenutak, (besmrtna e dua) nalikovati smrtnoj. No, ona nee razotkriti svoju prirodu, da je ona sama 76 besmrtna i misli o besmrtnosti, imajui vjeru i elei se odrei tih stvari. "Jer, ljudi, ako su mudri, ne beru smokve s trnja ili trnovita grmlja, niti grode s drae (Lk 6,44). S jedne strane, ono to uvijek nastaje nalazi se u onome iz ega dolazi, dolazei iz onoga to nije dobro, to postaje njezino (duino) unitenje i smrt. No, ta (besmrtna dua) koja nastaje u Vjenome, nalazi se u Jednome (koji je, op. prev.) od ivota i (u, op. prev.) besmrtnosti ivota kojoj nalikuju. "Stoga se ono to postoji nee pretopiti u ono to ne postoji. Jer, gluhi i slijepi drue se sa sebi slinima. "No, drugi e se odvratiti od zlih rijei i varljivih otajstava. Neki koji ne razumiju otajstvo govore o stvarima koje ne razumiju, no, hvalit e se da je otajstvo istine samo njihovo. U svojoj nadutosti 77 pozavidjet e besmrtnoj dui koja je postala zavjetom. Jer, svaka vlast, vladavina i mo eona eli biti s njima u stvaranju svijeta, kako bi ih oni koji nisu, budui zaboravljeni od onih koji jesu, mogli slaviti, iako nisu bili spaeni niti su ih oni odveli na Put, uvijek elei postati neiezivima. Jer, besmrtna dua prima mo u razumnom duhu. No, oni se odmah spajaju s jednim od onih koji su ih zaveli.

"No, mnogi drugi koji se protive istini i glasnici su pogreke, okrenut e svoju pogreku i zakon protiv mojih istih misli, gledajui iz jednoga (kuta) i mislei da dobro i zlo potjeu iz jednoga (izvora). Oni trguju 78 mojom rjeju. I oni e promicati grubu vjeru. Rasa besmrtnih dua uzalud e ui u to, sve do moje Parusije. Jer, oni e izai iz njih - i moje oprotenje njihovih grijeha u koje su pali kroz svoje neprijatelje, koje sam otkupio iz ropstva, kako bih im dao slobodu da mogu stvarati slian dio u ime mrtvoga ovjeka, koji je Hermas, od prvoroenoga od nepravde, kako u svjetlo koje postoji ne bi povjerovali maleni. No, oni od te vrste su radnici koji e biti baeni u vanjsku tamu, daleko od sinova svjetlosti. Jer, oni nee ui, niti e onima koji odlaze gore dati svoje doputenje za njihovo osloboenje. "Meu njima ima onih koji pate mislei da e usavriti 79 mudrost i bratstvo koje zaista postoji, koje je duhovno bratstvo onih sjedinjenih u priesti, kroz koju e se otkriti vjenanje nepokvarljivosti. Srodna rasa sestrinstva pojavit e se kao imitacija. To su oni koji tlae svoju brau, govorei: `Kroz ovo na Bog ima milosti, budui da nam kroz ovo dolazi spasenje,' ne znajui za kaznu onih koje su zadovoljstvom ispunili oni koji su te uinili malenima, koje su vidjeli (i) zarobili. "Bit e i drugih, meu onima koji su izvan naega broja, koji sebe nazivaju biskupima i akonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni se pokoravaju sudu voda. Ti su ljudi suhi kanali." No, ja rekoh: "Obuzeo me strah kada si rekao da 80 su maleni, s naega gledita, lani, doista, da postoje mnotva koja e zavesti mnotva ivih i unititi ih meu sobom. A kada budu izgovarali tvoje ime, vjerovat e im." Spasitelj ree: "Za vrijeme koje im je, srazmjerno njihovoj pogreki, odreeno, oni e vladati nad malenima. A kada pogreka okona, (onaj koji, op prev.) ne stari (koji je, op. prev.) od besmrtnoga razumijevanja, postat e mlad, i njima (malenima) e vladati njihovi vladari. Korijen njihove pogreke bit e iupan, i on e ga posramiti i uiniti ga vidljivim u njegovoj besramnosti. Takvi e, o, Petre, postati nepromijenjivi. "Doi, stoga, nastavimo s izvrenjem volje nepokvarljivoga Oca. Jer, evo, dolaze oni koji e im suditi, i oni e ih posramiti. No, mene nee dotaknuti. A ti e, o, Petre, stajati meu njima. Ne boj se zbog svoga kukaviluka. 81 Njihovi e umovi biti zatvoreni, jer im se suprotstavio nevidljivi." Kada je to rekao, vidio sam kako ga toboe zarobljavaju. I rekoh: "to to vidim, o Gospodine? Tebe su uhvatili a ti me dri. Tko je ovaj koji se zadovoljno smije na drvetu? Udaraju li noge i ruke drugoga?" Spasitelj mi ree: "Onaj kojeg vidi na drvetu, kako se zadovoljno smije, to je ivi Isus. No, onaj u ije ruke i noge zabijaju avle, njegov je tjelesni dio, njegova zamjena koja je osramoena, koja je nastala na njegovu sliku. Ali, gledaj u nj i u me."

No, kada sam pogledao, rekao sam: "Gospodine nitko te ne gleda. Pobjegnimo odavde." Ali on mi ree: "Rekao sam ti: `Ostavi sljepce na miru!' Vidi, ne znaju to govore. 82 Jer, umjesto moga sluge, osramotili su sina njihove slave." I vidjeh nekoga kako nam se pribliava, nalik njemu, ak i njemu koji se smijao na drvetu. I on bijae <ispunjem> Duhom Svetim, i on je Spasitelj. Oko njega je bila velika, neizreciva svjetlost, i mnotvo neizrecivih i nevidljivih anela ga je blagoslivljalo. I kada sam ga pogledao, bijae otkriven onaj koji slavi. I on mi ree: "Budi jak, jer ti si onaj kojemu su dana ova otajstva, kako bi ih spoznao kroz otkrivenje da je onaj kojega su razapeli prvoroeni, i dom demona, i kamena posuda (?) u kojoj prebivaju, Elohimova, od kria koji je pod zakonom. No, onaj koji stoji pokraj njega je ivi Spasitelj, prvi u njemu, kojega su zarobili i oslobodili, koji stoji radosno promatrajui one koji su ga povrijedili, i koji su meu sobom podijeljeni. 83 On se smije njihovoj sljepoi, znajui da su slijepi roeni. Stoga e doi onaj koji je osjetljiv na patnje, budui da je tijelo zamjena. No, ono to su oslobodili bilo je moje netjelesno tijelo. Jer, ja sam razuman Duh ispunjen jarkom svjetlou. Onaj kojeg si vidio da mi se pribliava naa je razumna Pleroma, koja sjedinjuje savrenu svjetlost s mojim Duhom Svetim. "To to si vidio otkrit e onima druge rase, koji nisu iz ovoga doba. Jer, nee biti asti u smrtnim ljudima, nego samo (u) onima koje je izabrala besmrtna tvar, sposobna da sadri onoga koji daje svoje obilje. Stoga, kaem: "Svakomu tko ima dat e se jo pa e obilovati' (Mt 25, 29). No, onomu tko nema, odnosno, ovjeku ovoga mjesta, koji je posve mrtav, koji je iskljuen iz stvaranja onoga to je roeno, 84 za kojeg, ako se pojavi onaj od besmrtne biti, misle da ga posjeduju - bit e oduzeto i dodano onome koji jest. Stoga, budi hrabar i ne boj se. Jer, ja u biti s tobom, i nitko te od tvojih neprijatelja nee nadvladati. Mir s tobom. Budi jak!" Kada je (Isus) to rekao, (Petar) doe k sebi.

PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII, 2) Uvod: Marvin W. Meyer Preveo na engleski: Frederik Wisse Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD

Petrova poslanica Filipu obuhvaa najvei dio Kodeksa VIII. Smjetena odmah poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu zapoinje podnaslovom (132), koji proizlazi iz pisma koje tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz knjinice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuu, Eugnostos), Petrova poslanica Filipu djelomice je predstavljena kao pismo. Osim tih pisama iz knjinice Nag Hammadi, druga su pisma takoer bila u uporabi u gnostikim krugovima (primjerice, Ptolemejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima Arabljanina, i, moda, Marcionova). Nadalje, kao to je velianstvena epistulama predaja satkana oko Pavla i pavlinske kole, tako se i neto skromnija zbirka pisama pripisuje Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice ukljuuju, uz Petrovu poslanicu Filipu, katolike Petrove poslanice sadrane u Novome zavjetu, Epistula Petri ("Petrovu poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te moda i jo jednu Petrovu poslanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa. Od tih poslanica, osobito je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova poslanica Filipu. Ona nije znaajna samo kao dio zbirke tekstova koji se odnose na Petra, nego i zato to svjedoi o Petrovoj vlasti. Na zavretku poslanice, Contestatio zapoinje naznakom o primatelju - Jakovu Pravedniku - koji je proitao i odgovorio na poslanicu, slino kao i Filip u Petrovoj poslanici Filipu (133). Meutim, Petrovu poslanicu Filipu ne smijemo poistovjeivati ni sa jednom poslanicom koja se pripisuje Petru, te ona mora predstavljati novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.

U svom sadanjem obliku, Petrova poslanica Filipu oito je kransko-gnostiki tekst. U cjelini uzevi, trebala bi se smatrati dijelom predaja o Petru: Petar je voa, glasnogovornik, propovjednik meu apostolima, te ga se moe opisati kao vou vlastite skupine uenika (139). Jedini apostol koji se poimence spominje jest Filip, koji je spreman prihvatiti Petrovu vlast i ije mjesto u tekstu ima naglasiti Petrovo vrhovnitvo. Petar i apostoli okupili su se na Maslinskoj gori, gdje ih je poduio uskrsli Spasitelj. Vrativi se u Jeruzalem, apostoli su poduavali u hramu i obavljali izlijeenja. Drugim rijeima, uloga Petra, kao i itav scenarij, upuuju da je Petrova poslanica Filipu po nekim znaajkama istovjetna prvom dijelu (o Petru) Djela apostolskih (1-12). Nedvojbeno je da je pisac Petrove poslanice Filipu crpio iz kranske predaje. Naime, postoje mnoge slinosti izmeu toga teksta i prve polovice Djela apostolskih, ukljuujui scene, teme i izraze koji su prisutni u oba dokumenta. ak im je i knjievni anr slian - pripovijest o Petru i apostolima koja sadri otkrivenja,

liturgijske i redakcijske elemente - iako je u sluaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana Petrovim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim materijala o Luki, i druge kranske predaje. Spasiteljevo drugo otkrivenje (136; 137) nalikuje Ivanovoj himni Logosu (Iv 1, 1.18), ali slinosti se ne smiju suvie isticati. Nadalje, tradicionalna kerigmatika (vjerovjesnika) formula u kredu mise (139) upuuje na slinu formulu koja je iroko prisutna u ranokranskoj knjievnosti (paralele u Iv 19 osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a malo "Ukazanje" iz Petrove poslanice Filipu (140) slino je Ivanovu izvjeu (Iv 20, 19-23). Dapae, autor ovoga teksta takoer spominje prethodno Spasiteljevo otkrivenje (135; 138; 139), tj. rijei koje je Isus izgovorio dok je bio u tijelu. Moda se ta otkrivenja utjelovljenoga Spasitelja odnose na nauk koji je sadran u kanonskim evaneljima, a "etiri rijei" koje se spominju u 140, mogle bi se shvatiti kao etiri evanelja odaslana na etiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge pretpostavlja da je izvoran tekst iz 140 glasio "etiri smjera", te da su "etiri rijei" kasnija modifikacija.) Autor Petrove poslanice Filipu oito je bio upoznat s ranokranskim tekstovima, elei uspostaviti kontinuitet s tom starijom predajom. kredo ispovjedanje, simbol vjere, vjerovanje; uvjerenje, principi, naela Gnostiki su elementi jasno vidljivi u narativnom okviru Petrove poslanice Filipu, a osobito u gnostikom "dijalogu", Spasiteljevu otkrivenju danom kao odgovor na pitanja apostola. Prva etiri odgovora (135) samo su marginalno kranska, iako su legitimirana kao otkrivenja uskrsnuloga Gospodina. Prvi odgovor (135; 136), koji podastire skraenu verziju mita o majci, uope ne sadri kranske elemente. Naprotiv, on odraava pojednostavljenu verziju mita, te je slian mitu o Sofiji iz Tajne knjige Ivanove, te Irenejevim barbelognosticima (Haer. 1.29.1-4), kako po terminologiji, tako i po opoj konstrukciji. etiri odgovora predstavljaju gnostiko gledite o padu u nedostatak i postizanju ispunjenja, te o zatoenitvu i borbi gnostika u svijetu. Toj skupini odgovora pridodano je jo jedno pitanje, kao i odgovor (137; 138) koji rabi razliite izraze i usredotouje se na ivot i zadatak apostola. Taj odgovor, koji je gnostiki poput ostalih odgovora, ne bavi se kranskim temama, nego samim aritem Petrove poslanice Filipu - patnjom vjernika. Uz pitanja i odgovore u gnostikom dijalogu, gnostiku orijentaciju odaje i ostali materijal sadran u tekstu. Dvije molitve okupljenih apostola (133; 134) sadre izraze i teme uobiajene u kranskim molitvama, ali i elemente svjetlosti i slave koji ih ine primjerenijima gnostikim kranima. Jednako tako, opis uskrsnuloga Isusa kao

svjetlosti i glasa (134; 135; 137; 138) predstavlja prvobitni nain opisivanja ukazanja uskrsnuloga Gospodina (Mk 9, 2-8; 2 P 1, 16-19; Dj 9, 1-9; 22, 4-11; 26, 9-18; 1 Ko 15; Otkr), no meu gnostikim kranima takvi su teofanijski opisi (opisi ukazanja) bili osobito esti. U kratkoj Petrovoj misi (139-140) gnostike su tendencije jo jasnije izraene. Tradicionalno kransko vjerovanje tvori prvi dio mise (139), a Isus se naziva tradicionalnim izrazima ("Gospodin Isus", "Sin", "tvorac naega ivota"), no vjerovanje se tumai u skladu s kransko-gnostikom teologijom autora Petrove poslanice Filipu. Isus je patio od trenutka svoje inkarnacije, ali kao onaj "kojemu je patnja strana" (139). Kristologijska tenzija pojavljuje se kod naglaavanja stvarnosti Isusovih patnji i slave njegove boanstvenosti. Nasuprot pateemu prosvjetitelju Isusu, njegovi e sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139). Ta fraza podsjea na predaju o padu majke Eve, te se, za kransko-gnostikoga pisca, odnosi na majku esto zvanu Sofijom u drugim verzijama mita. Ona se takoer naziva "majkom"(135), a njezin tragian pad smatra se izvorom ljudskih patnji. Stoga, naznaka o "grijehu majke" moda predstavlja jo jednu dodirnu toku izmeu likova Eve i Sofije u gnostikoj knjievnosti. Mogue je, stoga, postaviti openiti okvir knjievne povijesti Petrove poslanice Filipu. Na temelju paralela s Tajnom knjigom Ivanovom i Irenejevim djelima, pretpostavljamo da je Petrova poslanica Filipu napisana krajem 2. ili poetkom 3. stoljea. Autor teksta vjerojatno je pisao na grkom, sudei prema posuenicama iz grkoga jezika, kao i grkim idiomima. Autor je, ini se, bio kranski gnostik dobro upoznat s kranskom predajom, koji je tu predaju rabio i tumaio na kranskognostiki nain. Konstruiran je gnostiki dijalog, iako je taj dijalog prije diskurs otkrivenja, koji se temelji na Kristovim odgovorima na pitanja apostola. U taj je dijalog ukljuen gnostiki materijal nekranskoga ili tek marginalno kranskoga podrijetla, koji je usvojen kao otkrivenje uskrsnuloga Krista. Na temelju kranskih i gnostikih predaja s kojima je apostol bio upoznat, sastavljen je dokument usredotoen na otkrivenje. Sama je poslanica pridodana pripovijesti kako bi se naglasilo Petrovo vrhovnitvo, te je Petrova poslanica Filipu kasnije dobila svoj sadanji naslov. Konano, grki je tekst bio preveden na koptski, te je ukljuen i Kodeks VIII knjinice Nag Hammadi. Prema izvjeima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga koptska verzija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu koji do sada nije objavljen, niti je dostupan za prouavanje.

PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII 132, 10 - 140, 27) Pismo koje je Petar poslao Filipu "Petar, apostol Isusa Krista, Filipu, naemu ljubljenom bratu i naemu apostolu, i brai koja su s tobom: budite pozdravljeni! Znaj, na brate, [da] smo primili zapovijedi od naega Gospodina i Spasitelja itavoga svijeta da se okupimo [zajedno] i poduavamo i propovijedamo o spasenju koje nam je obeao 133 na Gospodin Isus Krist. No, ti si od nas bio odvojen, i nisi elio da se okupimo i sloimo kako bismo objavili radosne vijesti. Stoga, ne bi li za to bilo dobro, na brate, da doe, u skladu sa zapovijedima naega Boga Isusa?" Kada je Filip primio i proitao to pismo, otiao je Petru, sav radostan. Petar je potom okupio i ostale. Otili su na planinu koja se naziva "(brdo) maslina", mjesto gdje su se obino sastajali s blagoslovljenim Kristom, dok je ovaj bio u tijelu. Kada su se apostoli okupili i pali na koljena, poeli su moliti, govorei: "Oe, Oe, Oe svjetlosti, koji posjeduje nepokvarljivosti, uslii nas, kao [to si] [bio zadovoljan] svojim svetim djetetom Isusom Kristom. Jer, on je postao nae svjetlo 134 u tami. O, uslii nas." Drugi su put takoer molili, govorei: "Sine ivota, Sine besmrtnosti, koji si u svjetlosti, Sine, Kriste besmrtnosti, na Otkupitelju, daj nam snagu, jer nas ele ubiti." Potom se pojavila velika svjetlost, te je planina zasjala zbog onoga koji se pojavio. I glas ih dozva, govorei: "ujte moje rijei, kako bih vam mogao govoriti. Zato me pitate? Ja sam Isus Krist koji je s vama dovijeka." Apostoli ga upitae: "Gospodine, eljeli bismo znati nedostatak eona i njihove plerome." I: "Zato smo zadrani u ovome prebivalitu?" Nadalje: "Kako smo doli ovamo?" I: "Kako emo otii?" I: "Kako to da imamo 135 vlast smionosti?" [I]: "Zato se sile bore protiv nas?" Tada im glas iz svjetlosti odgovori: "Vi sami ste svjedoci da sam vam o svemu tome govorio. No, zbog vae nevjerice, opet u vam govoriti. to se tie [nedostatka] eona, taj [je] nedostatak nastao kada se pojavila nepokornost i nerazboritost majke, bez zapovijedi velianstva Oca. Ona je eljela uzdignuti eone. A kada je govorila, slijedio je Obijesni. A kada je za sobom ostavila dio, Obijesni ga se doepao, te je (dio, op. prev.) postao nedostatak. To je nedostatak eona. Kada je Obijesni uzeo dio, on ga je posijao. Nad njega je postavio moi i vlasti. Zatvorio ga je u eone, koji su mrtvi. I sve moi svijeta radovahu se zato to su roene. 136 No, one nisu poznavale prvobitnoga [Oca], budui da su mu strane. Ali, ovome su dale mo, i sluile ga u

slavi. No, zbog te slave Obijesni je postao drzak. Postao je zavidnik, elei nainiti sliku na mjestu (umjesto?, op. prev.) [slike] i oblik na mjestu (umjesto?, op. prev.) oblika. I naredio je moima u svojoj vlasti da naine smrtna tijela. I one postadoe iz pogrene slike, iz slinosti koja je izronila. Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjemena koje je otpalo. I ja sam siao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me prepoznale (moi, op. prev.), mislei da sam smrtan. I govorio sam s onime koji mi pripada, i on me sluao, kao to vi danas sluate. I dao sam mu vlast, kako bi mogao ui u nasljedstvo svoga oinstva. I uzeo sam 137 [...] oni bijahu ispunjeni [...] u njegovu spasenju. A budui da je (on) bio nedostatak, postao je pleroma. Zadrani ste zato to mi pripadate. Kada sa sebe svuete ono to je pokvareno, tada ete postati prosvjetitelji meu smrtnicima. Borit ete se sa zlim silama zato to [one], za razliku od vas, nemaju spokoja, te ne ele da budete spaeni." Tada apostoli ponovno poee moliti, govorei: "Gospodine, reci nam: Na koji emo se nain boriti protiv arhonata, budui da su arhonti iznad nas?" Tada ih glas dozva iz ukazanja, govorei: "Sada ete se protiv njih boriti na ovaj nain, jer, arhonti se bore protiv unutarnjega ovjeka. A vi ete se protiv njih boriti ovako: Okupite se i propovijedajte svijetu spasenje i obeanje. Naoruajte se snagom moga Oca, i objavite svoju molitvu. A on, Otac, pomoi e vam, kao to vam je pomogao poslavi mene. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama dovijeka,] kao to sam [vam] prije rekao, dok sam bio u tijelu." Potom nebesa zatutnjae gromovima i munjama, i ono to se pred njima na tome mjestu pojavilo, otilo je u nebesa. Tada apostoli stadoe zahvaljivati Gospodinu i blagoslivljati ga. I vratie se u Jeruzalem. Na putu su razgovarali o svjetlosti koja se ukazala. I govorei o Gospodinu, zakljuie: "Ako je on, na Gospodin, patio, koliko emo onda mi (patiti)?" Petar odgovori: "On je patio za [nas], stoga je nuno da i mi patimo zbog svoje malenkosti." Tada im doe glas, govorei: "Mnogo sam vam puta rekao: Za vas je nuno da patite. Nuno je da vas oni dovedu u sinagoge i pred upravitelje, kako biste patili. No, onaj koji ne pati i ne 139 [...] Otac [...] kako bi mogao [...]. I apostole obuze [velika] radost i stigoe u Jeruzalem. Stali su ispred hrama, poduavajui o spasenju, u ime Gospodina Isusa Krista. I izlijeili su mnotvo.

Petar otvori svoja usta i ree svojim uenicima: "[Je li] nam na Gospodin Isus, kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je siao. Brao, sluajte moj glas." Bio je ispunjen svetim duhom. Ovako je govorio: "Na prosvjetitelj, Isus, siao je i bio razapet. I nosio je krunu od trnja. I odijenuo je ljubiastu haljinu. I bio je [razapet] na drvetu i pokopan u grob. I ustao je iz mrtvih. Brao, Isusu je strana ta patnja. No, mi smo oni koji su patili zbog grijeha majke. Zbog toga je on sve inio poput nas. Jer, Gospodin Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je naega ivota. Brao, ne pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [...Tada] Petar [okupi i druge], govorei: ["O, Gospodine Isuse] Kriste, davatelju [naega] spokoja, daj nam duh razumijevanja, kako bismo i mi mogli initi uda." Potom [ga] Petar i ostali apostoli vidjee, i ispunie se svetim duhom. I svaki od njih poeo je lijeiti. Rastavie se kako bi propovijedali rije Gospodina Isusa. I okupie se i pozdravie jedan drugoga, govorei: "Amen." Tada se pojavi Isus, govorei: "Mir [svima] vama i svakome tko vjeruje u moje ime. Kada otiete, neka s vama budu radost, milost i mo. I ne bojte se, jer, s vama sam dovijeka." Tada se apostoli rastavie jedan od drugoga u etiri rijei, kako bi propovijedali. I otioe, po Isusovu ovlatenju, u miru.

ALOGEN (XI, 3) Uvod: Antoinette Clark Wire Preveli na engleski: John D. Turner i Orval S. Wintermute Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD Rasprava Alogen je diskurs otkrivenja, u kojemu izvjesni Alogen prima boanske posjete i doivljava vienja, te ih biljei za svoga "sina" Mesosa. Na fiktivnu narav toga ponovljenog Alogenova obraanja Mesosu upuuje samo ime Alogen, to znai "stranac", ili "od druge rase", a u doba nastanka rasprave esto se njime oznaavao Set ili predstavnik Setove duhovne rase. Tako se itatelja potie na identifikaciju s Mesosom i na uenje od Alogena o tome kako se nadvladavaju strah i neznanje koje

je u poetku on sam osjeao, te o potpunom ostvarenju duhovnoga jastva s boanskim. Iako se Alogen predstavlja kao jedna rasprava otkrivenja, mogue ju je podijeliti na dva dijela. Prvi dio (45-57) naglaava pet otkrivenja enskoga boanstva Juel. Njezina su otkrivenja kompleksni mitoloki opisi boanskih moi, osobito eona Barbela. Drugi dio (57-69) opisuje filozofskim jezikom Alogenovo uzdizanje, kao progresivno otkrivenje nebeskih prosvijetljenih. Posljednja faza, "prvobitno otkrivenje Nepoznatoga", razotkriva transcendentnoga Boga kao nevidljivoga, neuhvatljivoga, neshvatljivoga, kao "duhovnu, nevidljivu Trostruku Mo" koja je "najbolja od najboljih" te postoji, to je paradoksalno, kao "Postojanje nebia". Razlike izmeu ta dva dijela rasprave Alogen mogu se objasniti razliitim izvorima kojima se sluio autor. Teorije o podrijetlu pokuavaju ustanoviti odakle potjeu odreene predaje i kako su se tako brzo razvile. Mitologija o Barbelu iz Prvoga dijela sadrana je takoer u Apokrifnom evanelju po Ivanu (BG 8502,2; NHC II,1; III,1; IV,1), gdje se povezuje s pripovijeu o Sofiji koja je u svemir donijela nedostatak. Alogenov gnosticizam Barbela, poput gnosticizma Zostrijana (VIII,1) i Triju Setovih stela (VIII,5), ne zanima kako je zlo poelo, nego se usredotouje na pozitivno otkrivenje boanske stvarnosti. Drugi dio Alogena slian je Apokrifnom evanelju po Ivanu po opirnom opisu transcendentnoga Boga, navodei to Bog nije. Pa ipak, Alogen se odvaja od te predaje kao i Zostrijan i Tri Setove stele, predstavljajui to znanje kao obred uzlaska, istovjetno hermetikom gnosticizmu (Corp. Herm. I,2426 i NHC VI,6). Oito se autor u svom barbelovskom gnosticizmu i filozofskom monizmu oslanjao na istu opu predaju kao i Apokrifno evanelje po Ivanu. Pretpostavljajui da se itatelj ve oslobodio od zla, pisac u osobi Alogena nastavlja svoj nebeski put, hvalei boansko, i ulazei u blagoslov znanja, ivotnost ivota i, konano, postojanje koje je nepostojanje. Hermetiki obredi uzlaska povremeno se odnose na ivot u zajednici, a u svojoj hvali Bogu, na svakoj postaji uzlaznoga puta, djelo Tri Setove stele rabi prvo lice mnoine. No, ovdje se naputci daju jednoj osobi, itatelju, te bi se mogli smatrati naputcima za samopomo u individualnoj potrazi za Bogom. Ova je rasprava privukla veliku pozornost, jer je neoplatoniar Porfirije izjavio da je Plotin napao izvjesne gnostike koji su "iznosili otkrivenja Zaratustre, Zostrijana, Nikoteja, Alogena, Mesosa, i drugih slinih ljudi" ( fit. Plot. 16). Ako se taj navod

doista odnosi na djelo naslovljeno Alogen i njemu bliske dokumente (Zostrijan VIII,1 nosi ifriran podnaslov "Zaratustrine rijei"), kao to mnogi vjeruju, ono upuuje na neto drugaiji odnos gnostika prema kasnijem platonizmu nego to se obino pretpostavlja. Ne samo da su gnostici oito posudili mnoge filozofske teme od platonizma, nego su i platonisti i neoplatonisti bili prisiljeni baviti se gnostikim kolama kao svojim suparnicima. Iako je Plotin u vlastitoj raspravi protiv gnostika uinio sve kako bi ismijao njihov dualizam, kult i argon, najvei su mu izazov predstavljali upravo monistiki gnostici Alogenova tipa. Upravo oni otkrivenju pripisuju istine za koje je uvjeren da potjeu od Platona; upravo oni vjeruju da kroz znanje o sebi postaju nadmoni nebeskim tijelima (En. II.9.5-11). Ostaje, meutim, pitanje jesu li gnostici zauzvrat izvrili utjecaj na neoplatonizam, osobito jesu li ti gnostiki tekstovi moda izvor trijade postojanje-ivot-misao, koja nije bila prisutna u neoplatonizmu prije Prokla u 5. stoljeu (Theol. 101-03). Aleksandrijsko podrijetlo izvorno grkoga teksta Alogena iji se nastanak smjeta u otprilike 300. god. po Kr., uinilo ga je dostupnim za grki optjecaj i koptski prijevod prije nego to je poetkom 5. stoljea bio smjeten u knjinicu Nag Hammadi.

ALOGEN (XI 45, 1-69, 20) (Nedostaje 5 redaka) ... budui da su savreni i zajedno ive, sjedinjeni s umom, uvarem kojeg sam im dodijelio, koji vas je poduio. U vama je mo koja se esto irila kao rije iz Trostruko Monoga, Jednoga od onih koji istinski postoje s Neizmjernim, vjena Svjetlost Znanja koje se pojavilo, muka djevianska Mladost, prvi meu Eonima od jedinstvenog trostruko monoga Eona, Trostruko Moni koji uistinu postoji, jer kad on bijae oblikovan, bijae proiren, a kada bijae proiren, postao je savren, primivi mo od sviju. On poznaje sebe i savrenog Nevidljivog Duha. I on posta u Eonu koji zna da ona zna Jednoga. I ona postade Kaliptos, djelujui u onima koje poznaje. On je savren, nevidljiv, noetiki Protofan-Harmedon. Dajui mo pojedincima, ona je Trostruki Mukarac. A budui da je sama 46... (nedostaje 5 redaka) ... iako pojedinci, oni su sjedinjeni, budui da je ona njihovo postojanje i uistinu ih vidi. Ona sadri boanskog Autogena. Kada je spoznala svoje Postojanje i kada je ustala, donijela je Ovoga, vidjevi ih kako, poput njega, pojedinano postoje. A kada oni postanu poput njega, vidjet e

boanskog Trostrukoga Mukarca, mo koja je vea od Boga. On je Misao sviju koji zajedno postoje. Ako ih on misli, on misli velikoga mukarca [...] noetikog Protofana, njihov slijed. Kada to vidi, takoer vidi one koji uistinu postoje i slijed onih koji su zajedno. A kada ih je vidio, vidio je Kaliptos. Kada vidi jednoga od skrivenih, tada vidi Eona Barbela. to se tie neroenoga potomka [Jednoga], [vidi] li tko kako [ivi 47...] I (nedostaju 4 retka) ... zasigurno ste uli o obilju svakoga od njih. Sluajte sada o nevidljivom, duhovnom Trostruko Monom! On postoji kao Nevidljivi koji je svima neshvatljiv. On ih sve u sebi sadri, jer svi postoje zbog njega. On je savren, i vie nego savren, i blagoslovljen. On je uvijek Jedan i postoji u svima njima, kao nepogrjeiv, neizreciv, Jedan koji postoji kroz njih, i ako bude prepoznat, nitko nee poeljeti nita to postoji prije njega meu onima koji postoje, jer on je izvor iz kojega su svi potekli. On je prije savrenstva. On je prije svake boanstvenosti i svake blagoslovljenosti, budui da je izvor svake moi. On [je] netvarna tvar, jer je Bog nad kojim nema boanstva, nadilaenje njegove veliine i ljepote...48 (nedostaje 5 redaka) ... mo. Oni mogu primiti otkrivenje tih stvari, ako se zdrue. Budui da pojedinac ne moe pojmiti Univerzalnoga, koji obitava na mjestu boljem od savrenog, oni poimaju pomou Prve Misli - ne kao samog Bia, jer on daje Bie uz neoitovanost Postojanja. On daje sve samome sebi, jer je on taj koji e postati kada sebe spozna. On je Jedan koji je izvor Bia, i netvarna tvar i neizbrojiv broj i bezoblian oblik i bezizraajan izraz i nemo i mo i bit bez biti i kretanje bez kretanja i nedjelujue djelovanje. Pa ipak, on je davatelj dobara i boanstvenost boanstvenosti - no, kad god spoznaju, oni sudjeluju u prvoj ivotnosti i nepodijeljenu djelovanju, hipostazi Prvoga iz Jednoga koji uistinu postoji. Drugo 49 je djelovanje [...] meutim, [...]. On je blagoslovljen i dobar, jer, kada ga se prepozna kao nadilazitelja neogranienosti Nevidljivoga Duha koji u njemu postoji, ona (neogranienost) ga njemu (nevidljivom duhu) okree, kako bi spoznao to je u njemu i kako postoji. I on je postao budue spasenje za svakoga, kao toka polaska za one koji uistinu postoje, jer kroz njega je njegovo znanje ivjelo, budui da on zna to (on) jest. No, oni iznad sebe ne poznaju nita, ni moi, ni poloaja, ni slave ni eona, jer svi su vjeni. On je ivotnost i Umnost i Onaj Koji Jest. Jer, Onaj Koji Jest stalno posjeduje svoju ivotnost i Umnost, a ivot ima ivotnost (i, op. prev.) posjeduje ne-Bie i Umnost. Umnost posjeduje ivot i Onoga Koji Jest. I tri su jedan, iako su tri. Kada sam uo o tim stvarima, Mesose, sine moj 50, obuzeo me strah, te sam se okrenuo mnotvu [...] misao [...] daje mo onima koji su sposobni spoznati te stvari otkrivenjem koje je mnogo vee. Iako tjelesan, i ja sam to mogao. Od tebe sam uo o tim stvarima, kao i o nauku koji je u njima, budui da je misao u meni prepoznala

stvari koje su neizmjerne i nespoznatljive. Stoga strahujem da je moj nauk moda postao neprikladan. Potom mi se, sine moj, Mesose, ponovno obratila Jedna, najslavnija, Juel. Dala mi je otkrivenje i rekla: "Nitko ne moe uti ove stvari, izuzev velikih moi, o, Alogene. Dana ti je velika mo, kojom te Vjeni Otac Svega obdario prije nego to si ovdje doao, kako bi prepoznao one stvari koje je teko prepoznati, te kako bi spoznao stvari koje su mnotvu nepoznate i kako bi pobjegao (u sigurnost) Jednoga koji je tvoj, koji je prvi spaen i kojemu spasenje nije potrebno... (nedostaje 5 redaka) ... 51 tebi oblik i otkrivenje nevidljivoga, duhovnog Trostruko Monog, izvan kojeg prebiva nepodijeljeno, netjelesno, vjeno znanje. Kao i svi Eoni, i Eon Barbela sadri vrste i oblike onih koji uistinu postoje, slika Kaliptos. Obdaren njihovom razumnom rjeju, on nosi noetikog mukog Protofana kao sliku, te djeluje u pojedincima, bilo umjenou, vjetinom ili djelominim nagonom. On sadri boanskog Autogena, poput slike, i poznaje svakoga od ovih. On djeluje odvojeno i zasebno, nastavljajui ispravljati neuspjehe iz prirode. On je obdaren boanskim Trostrukim Mukarcem kao spasenje sviju, u suradnji s Nevidljivim Duhom. On je rije iz savjeta, [on] je savrena Mladost. I te hipostaza je 52 [...] (nedostaje 6 redaka) ... moja je dua malaksala, i ja pobjegoh, veoma uznemiren. Okrenuh se sebi i ugledah svjetlost koja me okruivala, i Boga u sebi, postadoh boanski. Najslavnija, Jedna, Juel, ponovno me pomazala i dala mi mo. Rekla je: "Budui da je tvoja poduka zavrena, i budui da si spoznao Boga u sebi, ono to e sada uti o Trostruko Monom uvat e kao veliku tajnu i veliko otajstvo, jer se o tome ne govori nikome, osim dostojnima, onima koji su sposobni uti: takoer nije prikladno neupuenom narataju pripovijedati o Univerzalnom koji je bolji od savrenog. No, ti [ih] posjeduje zbog Trostruko Monog, Jednog koji postoji u blagoslovu i dobroti, Jednog koji je za sve njih odgovoran. "U njemu je veliina. Osobito stoga to je jedan u 53 [...] (nedostaje 5 redaka) ... od Prve Misli, koja ne naputa one koji prebivaju u razumijevanju, znanju i shvaanju. I taj se Jedan nepomino kretao u onome to upravlja, kako ne bi potonuo u bezgranino, zbog drugoga djelovanja, (onoga, op. prev.) Umnosti. I uao je u sebe i pojavio se, sveobuhvatan, Univerzalan, bolji od savrenog.

"To to on prethodi znanju, nije do mene. On biva spoznat (iako) ga je nemogue posve razumjeti. Razlog tome je trea utnja Umnosti i drugo nepodijeljeno djelovanje koje se pojavilo u Prvoj Misli, odnosno, Eon Barbelo, zajedno s Nedjeljivim od djeljive slinosti, Trostruko Monim, te netvarnim Postojanjem." [Potom] se mo pojavila pomou djelovanja koje miruje, i koje je tiho, iako je proizvodilo ovakav zvuk: zza zza zza. Ali, kada je ona (Juel) ula mo i ona je bila ispunjena 54 [...] (nedostaje 5 redaka) ... "Ti si [...], Solmis! [...] po ivotnosti koja je tvoja, i (po. op. prev.) prvom djelovanju koje potjee od boanstva. Ti si velik, Armedone! Ti si savren, Epifane! "Po tom tvom djelovanju, druga mo i Umnost koja potjee iz blagoslova: Auter, Beritej, Erigenaor, Orimenios, Aramen, Alfleg, Eleliufej, Lalamej, Jetej, Noetej, ti si velik! Tko tebe poznaje, poznaje Univerzalnog! Ti si Jedan, ti si Jedan, Onaj koji je dobar, Afredon! Ti si Eon Eona, Onaj koji stalno jest!" Potom je slavila Univerzalnoga, govorei: "Lalamej, Noetej, Senaon, Azin[ej,...] rifanios, Melefanej, Elemaoni, Smun, Optaon, Onaj Koji Jest! Ti si Onaj Koji Jest, Eon Eona, Neroeni, koji si vei od neroenih, Jatomen, ti sam za kojega su zaeti svi neroeni, Jedan Neizreciv! 55 [...] (nedostaje 10 redaka) ... znanje." Kada sam to uo, vidio sam slave savrenih pojedinaca i najsavrenijih koji zajedno postoje, i najsavrenije koji su prije savrenih. Najslavnija, Jedna, Juel, ponovno mi se obratila govorei: "O, Alogene, u nespoznatljivom znanju ti zna da Trostruko Moni postoji prije slava. One ne postoje meu onima koji postoje. One ne postoje zajedno s onima koji postoje, niti s onima koji uistinu postoje, nego sve one postoje kao boanstvenost i blagoslov i postojanje, i kao netvarnost i postojanje nebia." Potom sam molio za otkrivenje. I tada mi je najslavnija, Jedna, Juel, rekla: "O, Alogene, naravno, Trostruki Mukarac je iznad tvari. Pa ipak, da je netvaran 56 [...] (nedostaje 9 redaka) ... oni koji postoje zajedno s naratajem onih koji uistinu postoje. Samoroeni postoje s Trostrukim Mukarcem. "Trai li uz savreno traenje, tada e znati da je Dobro u tebi; tada e spoznati i samoga Sebe, (kao) onoga koji potjee od Boga koji uistinu postoji prije. Jer, poslije stotinu godina doi e ti otkrivenje Jednoga, putem Salameksa i Semena i [...]

Prosvijetljenih Eona Barbela. Isprva nee spoznati vie od onoga to je prikladno da spozna, kako tvoja vrsta ne bi ispatala. U tom sluaju, kada primi ideju Jednoga, bit e posve ispunjen rjeju. Tada e postati boanstven i savren. Ti ih prima... (nedostaju 4 retka) ... 57 traenje [...] Postojanje [...] ako ita spoznaje, spoznaje ga taj i onaj koji je spoznat. Tko shvati i spozna, postaje vei od onoga koji je shvaen i spoznat. Ali, sie li u svoju prirodu, on je manji, jer netjelesne prirode nisu povezane ni sa kakvom veliinom; imajui tu mo, one su svugdje i nigdje, budui da su vee od svake veliine, i manje od svake siunosti." Kada je najslavnija, Jedna, Juel, to izrekla, odvojila se od mene i napustila me. No, nisam oajavao zbog rijei koje sam uo. Bio sam pripremljen, te sam stotinu godina razmiljao. Neizrecivo sam se radovao, budui da sam bio u velianstvenoj svjetlosti i (na, op. prev.) blagoslovljenom putu, jer oni koje sam bio dostojan vidjeti, kao i oni koje sam bio dostojan uti (su) oni koje same velike moi... (nedostaje 5 redaka) 58 [...] od Boga. Kada je isteklo stotinu godina, bijah blagoslovljen vjenom nadom ispunjenom dobrim znacima. Vidio sam dobrog boanskog Autogena; i Spasitelja, koji je mladoliko, savreno Trostruko Muko Dijete; i njegovu dobrotu, noetikog savrenog Protofana-Harmedona; i blagoslovljenu Kaliptos; i prvobitno podrijetlo blagoslova, Eona Barbela, ispunjenog boanstvenou; i prvobitno podrijetlo onoga bez podrijetla, duhovnog, nevidljivog Trostruko Monog, i Univerzalnog koji je bolji od savrenog. Kada me vjeno Svjetlo liilo odjee koju sam nosio, te kada sam bio uznesen na sveto mjesto ija se slika ne moe razotkriti u svijetu, tada sam, s velikim blagoslovom, vidio sve one o kojima sam uo. I hvalio sam ih i 59 stao na svoje znanje, oslonivi se na znanje Univerzalnih, Eona Barbela. I vidio sam svete moi, pomou Prosvijetljenih djevianskoga mukarca Barbela koji su mi kazali da u moi iskuati sve to se zbiva u svijetu: "O, Alogene, pogledaj kako tvoj blagoslov tiho postoji, (tvoj blagoslov, op. prev.) kojim spoznaje svoje istinsko jastvo i, traei sebe samoga, povuci se u ivotnost ije e kretanje vidjeti. Iako je za te nemogue da stoji (na mjestu, op. prev.), ne boj se niega; no, poeli li stati, povuci se u Postojanje, te e ga vidjeti kako stoji i miruje poslije slike Jednoga koji uistinu miruje i (koji) sve to obuhvaa u tiini i nepominosti. A kada primi njegovo otkrivenje pomou prvoga otkrivenja Nepoznatoga - Jednoga kojeg, ako ga spozna, nemoj poznavati - i kada te na tom mjestu obuzme strah, povuci se u pozadinu zbog djelovanja. A kada na tom mjestu postane savren, umiri se. U skladu s uzorkom koji je u tebi, takoer znaj 60 da su u tim (stvarima) svi putovi oblikovani prema tom uzorku. Ne raspruj se dalje, kako bi mogao stajati, i ne poeli djelovati, kako se ne bi odvojio od nedjelovanja Nepoznatoga u tebi. Nemoj ga

spoznati, jer to je nemogue; no, ako ga pomou prosvijetljene misli (ipak, op. prev.) spozna, nemoj ga poznavati." Sluao sam te rijei koje su oni izgovarali. U meni je bila mirnoa tiine, te sam uo Blagoslov pomou kojeg sam spoznao [svoje] istinsko jastvo. Traei [sebe] povukao sam se u ivotnost i stopio se s njom. I stao sam, ne vrsto, nego tiho. I vidio sam vjeno, razumsko, nepodijeljeno kretanje koje se odnosi na sve bezobline sile, (koje je) neogranieno ogranienjem. Kada sam poelio vrsto stati, povukao sam se u Postojanje koje sam pronaao kako stoji i miruje, poput slike onoga to mi bijae povjereno otkrivenjem Nedjeljivoga i Onoga koji miruje. Bijah ispunjen otkrivenjem pomou prvoga otkrivenja 61 Nespoznatljivoga. Iako ga nisam poznavao, spoznao sam ga i od njega primio mo. Trajno ojaan, spoznao sam Jednoga koji u meni postoji, i Trostruko Monog, i otkrivenje njegove nesadrajnosti. A pomou prvoga otkrivenja Prvoga njima nespoznatljivoga, Boga koji je iznad savrenstva, vidio sam njega i Trostruko Monoga koji u svima njima postoji. Traio sam neizmjernog i Nespoznatljivog Boga - onaj koji spoznat ostaje posve nepoznat - Posrednika Trostruko Monog koji postoji u mirovanju i tiini i koji je nespoznatljiv. I kada bijah siguran u te stvari, moi Prosvijetljenih rekoe mi: "Prestani ometati nedjelovanje koje je u tebi traei neshvatljive stvari; radije sluaj o njemu koliko je to mogue pomou prvoga otkrivenja i otkrivenja." "On je neto dok postoji u smislu da postoji i da e postati, ili da djeluje ili zna, iako ivi bez Uma ili ivota ili Postojanja ili Nepostojanja, neshvatljivo. 62 I on je neto, zajedno sa svojim pravim biem. On nije ostavljen, kao da daje neto to je iskuano ili proieno ili to prima ili daje. On se ne umanjuje, niti svojom eljom niti kada daje ili prima kroz drugoga. On nema vlastitih elja, niti elja od drugoga; to na njega ne utjee. On nita ne daje od sebe, kako se ne bi umanjio u drugom pogledu; iz toga mu razloga nisu potrebni ni Um ni ivot. On je iznad Univerzalnih u svojoj samoi i nespoznatljivosti, odnosno postojanju ne-bia, budui da je obdaren tiinom i mirnoom, kako ga ne bi umanjili oni koji nisu umanjeni. "On nije ni boanstvenost ni blagoslov ni savrenstvo, nego je (ta trijada) njegova nespoznatljiva osoba, ne ona koja je njegova vlastita; on je druga, vea od blagoslova i boanstvenosti i savrenstva. Jer, on nije savren, nego (neto, op. prev.) drugo 63 to je vee. On nije neogranien, niti ga drugi ograniava. On je neto vee. On nije tjelesan. On nije bestjelesan. On nije velik. On nije malen. On nije broj. On nije stvorenje. On nije neto to postoji, neto to ovjek moe spoznati. Ali, on je neto drugo od sebe to je vee, to se ne moe spoznati. "On je prvo otkrivenje i znanje o sebi, budui da samo on sebe poznaje. Kako nije jedan od onih koji postoje, nego neto drugo, on je vei od najveih, ak i u usporedbi s onim to je njegovo i s onim to nije njegovo. On ne sudjeluje u dobima

niti u vremenu. On ne prima nita i ne prima ni iz ega drugoga. On nije umanjiv, niti neumanjiv, te sam nita ne umanjuje. Ali, on samoga sebe spoznaje, kao neto toliko nespoznatljivo da (on, op. prev.) nadilazi najvee meu nespoznatljivima. "On je obdaren blagoslovom i savrenstvom i tiinom - ne [blagoslovom] niti savrenstvom - i mirnoom. (Ti atributi) su osoba njega koji postoji, koji se ne moe 64 spoznati i koji miruje. Oni su osobe njega, svima njima nespoznatljivoga. "Njegova ljepota daleko nadilazi ljepotu dobrih, stoga im je posve nepoznat. A kroz njih on je u njima, ne samo kao svoje nespoznatljivo znanje. On je sjedinjen s neznanjem koje ga vidi. Bilo [da ovjek vidi] u kojem je pogledu nespoznatljiv, ili da ga vidi kakav jest u svakom pogledu, ili da kae da je poput znanja, zgrijeio je protiv njega i bit e mu sueno, jer nije spoznao Boga. Nee mu suditi Jedan kojega se nita ne tie i koji nema elja, nego e [suditi] samome sebi, jer nije pronaao podrijetlo koje doista postoji. On je bio slijep, odvojen od oka otkrivenja koje miruje, (onoga) koje je pokrenuto, (onoga) od Trostruke Moi Prve Misli Nevidljivoga Duha. Taj, dakle, postoji iz 65 [...] (nedostaje 15 redaka) ... neto [...] je vrsto sjelo na [...], ljepota i prva pojava mirnoe i tiine i spokoja i neizrecive veliine. Kada se on pojavio, nije mu bilo potrebno vrijeme niti [je uzeo svoj dio] vjenosti. Jer, on je sam neizmjerno neizmjeran. On se ne pokree kako bi mirovao. On nije postojanje, stoga ne udi. U pogledu prostora, on je tjelesan, dok je po sebi bestjelesan. On je postojanje ne-bia. On postoji za sve njih u sebi, bez elja. No, on je od svake veliine vei. On je vei od svoje mirnoe, jer 66 [...] (nedostaje 15 redaka) ... vidio ih je i dao im mo, iako oni uope ne razmiljaju o Jednome. Meutim, onaj koji od njega prima, ne prima mo. Nita ga ne pokree u skladu s Jedinstvom koje miruje. Jer, on je nespoznatljiv; on je neogranieno mjesto bez zraka. Budui da je neogranien, nemoan i nepostojei, on ne daje Bie, nego sve njih sadri u sebi, mirujui (i) izvan onoga koji stalno stoji, budui da se pojavio Vjeni ivot, Nevidljiv i Trostruko Moni Duh koji je u svima koji postoje. On ih okruuje, vei od sviju. Sjena 67 [...] (nedostaje 15 redaka) ... bijae ispunjen moi. I on je stajao pred njim, dajui im mo, i sve ih je ispunio." Sigurno si uo o tim stvarima. Ne trai nita vie, nego idi. Mi ne znamo ima li Nespoznatljivi anele ili bogove, ili sadri li Jedan u sebi bilo to osim mirnoe, a sam je mirnoa, stoga se ne umanjuje. Nije potrebno dalje traiti. Bilo je prikladno da (sa)znate, i da oni razgovaraju s drugim. No, primit ete ih 68 [...] (nedostaje 5 redaka)

... i ree mi: "Zapii ono to u ti rei i ono na to u te podsjetiti, zbog onih koji e poslije tebe biti dostojni. Ovu e knjigu ostaviti na planini i zazvat e uvara: "Doi, Strani". Kada je izgovorio (te rijei), odvojio se od mene. No, bijah ispunjen radou, te sam napisao ovu knjigu koja mi je dana u zadatak, kako bih ti, Mesose, sine moj, otkrio (stvari) koje su preda mnom bile objavljene, u mojoj nazonosti. Prvi sam ih put primio u tiini, te sam se pripremao u samoi. To su stvari koje su mi otkrivene, o, 69 Mesose, sine moj... (nedostaje 13 redaka) ... objavi ih, o, Mesose, sine moj, kao peat svih knjiga Alogenovih.

EVANELJE PO MARIJI (BG 9502, 1) Uvod: Karen L. King Preveli na engleski: George W. MacRae i R. McL. WiIson Uredio: Douglas M. Parrot Prevela s engleskog: Julijana trok

UVOD Postojei tekst Evanelja po Mariji moe se podijeliti na dva dijela. Prvi dio (7-9) opisuje dijalog izmeu (uzaloga) Spasitelja i uenika. On odgovara na njihova pitanja o tvari i grijehu. Oslanjajui se na egzegezu Poslanice Rimljanima 7, kao to je pokazala Anne Pasquier, Spasitelj tvrdi da grijeh nije moralna, nego kozmoloka kategorija; on nastaje zbog neprikladnog mijeanja materijalnog i duhovnog. Sve e stvari na kraju biti vraene svomu korijenu. Zavravajui izlaganje, Spasitelj ih pozdravlja i upozorava neka se uvaju onih koji bi ih mogli zavesti na pogrean put, dajui im u zadatak da propovijedaju evanelje o kraljevstvu. Meutim, poslije njegova odlaska, uenike izjedaju dvojbe i nemir. Marija Magdalena ih tjei, okreui njihova srca prema Bogu i potiui ih neka razmisle o Spasiteljevim rijeima.

Drugi dio teksta (10; 15-19) sadri Marijin opis posebnoga otkrivenja koje joj je dao Spasitelj. Na Petrov zahtjev, ona uenicima pripovijeda o stvarima koje su im bile skrivene. Temelj njezina znanja je njezino vienje Gospodina i razgovor s njim. Naalost, na ovom mjestu nedostaju etiri stranice teksta, stoga nam je poznat samo poetak i kraj Marijina otkrivenja. Otkrivenje je izloeno u obliku dijaloga. Marija najprije eli znati kako se vienje moe vidjeti. Spasitelj joj odgovara da dua gleda umom koji je izmeu due i duha. Ovdje se tekst prekida. U nastavku (15), Marija pripovijeda o Spasiteljevu otkrivenju o uzdizanju due iznad etiriju moi. etiri moi su najvjerojatnije sutinski izrazi etiri materijalna elementa. Prosvijetljena dua, sada osloboena svojih spona, uzdie se iznad etiri moi, nadjaavi ih svojom gnozom, i postie vjean, tih poinak. gnoza znanje, spoznaja Kada Marija zavri s prepriavanjem svoga vienja, Andrija i Petar suprotstavljaju joj se po dva pitanja. Kao prvo, kae Andrija, taj je nauk stran. Kao drugo, propitkuje Petar, bi li Spasitelj te stvari doista otkrio eni, zatajivi ih svojim mukim uenicima. Levi opominje Petra neka se prema eni ne odnosi kao prema neprijatelju, te priznaje da ju je Spasitelj ljubio vie od ostalih uenika. Umjesto da se sramote propitkujui postupke savrenoga ovjeka, moraju, prema Spasiteljevim naputcima, krenuti u svijet i propovijedati. Uenici smjesta odlaze i tekst zavrava. Sukob Marije s Petrom, scenarij koji takoer nalazimo u Evanelju po Tomi, Pistis Sofiji te Evanelju po Egipanima, odraava neke tenzije koje su bile prisutne u kranstvu drugoga stoljea. Petar i Andrija predstavljaju ortodoksna stajalita koja poriu znaaj ezoterinoga otkrivenja, te odbacuju vjerodostojnost ene kao uitelja. Evanelje po Mariji suprotstavlja se takvim stajalitima kroz portret Marije Magdalene. Ona je Spasiteljeva ljubljena, posjednica znanja i nauka koji je nadmoan onomu javne apostolske predaje. Njezina je nadmonost utemeljena na vienju i osobnom otkrivenju, te na njezinoj sposobnosti da u poljuljane uenike ulije snagu i okrene ih Gospodinu. Tekst pripada anru gnostikoga dijaloga. Meutim, takoer se klasificirao kao apokalipsa, zbog nekoliko obiljeja koja dijeli s drugim tekstovima toga anra: dijalog, vienje, skraena kozmogonija, opis drugih svjetova i uzlazak due (iako

izostaje nebesko putovanje), posljednji naputci, te kratak narativni zakljuak. Potekoe u odreivanju anra djelomice proizlaze iz injenice da je tekst proao sekundarnu redakciju. Znanstvenici se uglavnom slau da su dva gore opisana dijela teksta izvorno bili odvojene i zasebne (usmene ili pismene) pripovijesti koje su umjetno spojene u postojeu cjelinu. Uloga Marije na kraju prvoga dijela i porjekanje uenika omoguavaju narativnu vezu. Evanelje po Mariji izvorno je napisano na grkom jeziku, tijekom 2. stoljea. Naalost, dva postojea primjerka Evanelja po Mariji veoma su fragmentarna. Najstariji tekst sastoji se od samo jedne veoma ture stranice, koja potjee s poetka 3. stoljea (P. Rylands III 463 [22:16,1-19,4]). Dui je tekst sadran u koptskom kodeksu iz 5. stoljea (P Berolinensis 8502,1), iako je i on prilino fragmentaran. Od ukupno osamnaest stranica, postoji samo osam (7 i 15-19). Premda se tekst grkoga fragmenta znatno razlikuje od koptske verzije, podudara se s koptskim stranicama 17-21 i 18-19, stoga ne nudi nikakve nove podatke.

EVANELJE PO MARIJI (BG 7, I-19, 5) [...] (nedostaju stranice 1.-6.) hoe li tvar biti [unitena] ili ne?" Spasitelj ree: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i jedni s drugima, te e se ponovno vratiti svojim korijenima. Jer, priroda tvari vraa se (korijenima) svoje vlastite prirode. Tko ima ui da uje, neka uje." Petar ga upita: "Budui da si nam sve objasnila, reci nam jo i ovo: `to je grijeh svijeta?"' Spasitelj ree: "Nema grijeha, nego vi grijeite kada inite stvari poput preljuba, koji se naziva `grijehom'. Zato je Bog doao meu vas, u (sutinu) svake prirode, kako bi je vratio njezinim korijenima." Rekao je i ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer [...] 8 onoga koji [...Tko] razumije, neka razumije. [Tvar je rodila] strast kojoj nema ravne, koja je proslijedila iz (neega) protivnog prirodi. Tada se u tijelu pojavio nemir. Zato vam kaem "Budite hrabri", a ako se obeshrabrite (neka vas) ohrabri prisutnost razliitih oblika prirode. Tko ima ui da uje, neka uje."

Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavi: "Mir s vama. Primite moj mir. Ne dajte se zavesti kada ujete: 'Gledaj ovdje!' ili 'Gledaj ondje!' Jer, Sin ovjeji je u vama. Slijedite ga! Tko ga trai, nai e ga. Idite, stoga, i propovijedajte evanelje o kraljevstvu. Ne 9 smiljajte drugih pravila uz moja i ne donosite zakone poput zakonodavca, kako vas isti ne bi ograniili." Kada je to rekao, otiao je. No, oni su se rastuili. Plakali su, govorei: "Kako emo otii meu neidove i propovijedati evanelje kraljevstva Sina ovjejega? Ako nisu potedjeli njega, kako e potedjeti nas?" Tada ustane Marija, pozdravi ih i ree svojoj brai: "Ne plaite i ne tugujte, ne budite neodluni, jer njegova e milost biti s vama i tititi vas. Radije slavimo njegovu veliinu, jer on nas je pripremio i uinio ljudima." Kada je Marija to rekla, njihova se srca okrenue Dobru, te su poeli raspravljati o [Spasiteljevim] rijeima. 10 Petar ree Mariji: "Sestro, znamo da te uitelj ljubio vie od ostalih ena. Reci nam, po svome sjeanju, koje su bile rijei Spasitelja - koje ti zna (ali) mi ih ne znamo, niti smo ih uli." Marija odgovori: "to je od vas skriveno, to u vam objaviti." Ovako je govorila: "Ja", rekla je, "ja sam vidjela Gospodina u vienju, te sam mu rekla: 'Gospodine, danas sam te vidjela u vienju.' On mi odgovori: `Blagoslovljena ti koja se nisi uplaila kada si me vidjela. Jer, gdje je um, ondje je blago.' Upitah ga: 'Gospodine, vidi li onaj koji ima vienje [pomou] due [ili] duha?' Spasitelj mi odgovori: 'On ne vidi ni duom ni duhom, nego umom koji [je] izmeu njih - to je [ono] to vidi vienje i to je [...].' (nedostaju stranice 11-14) "[...] 15 to. I poeli to, 'Ja te nisam vidio kako silazi, nego te sada vidim kako se uspinje. Zato lae, kada mi pripada?' Dua odgovori: 'Vidjela sam te. Ti me nisi vidio i nisi me prepoznao. Sluila sam ti kao odijelo, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otila je u velikoj radosti. "Ponovno je dola treoj moi zvanoj neznanje. [Ona (mo)] propitkivala je duu, govorei: 'Kamo ide? Zatoena si u zloi. Ali, ti si svezana; ne sudi!'

A dua ree: 'Zato ti sudi meni, iako ja nisam sudila? Bila sam svezana, iako nisam vezala. Nisam bila prepoznata. No, spoznala sam da se Sve vraa, zemaljske i 16 nebeske (stvari).' Kada je dua nadvladala treu mo, otila je gore i vidjela etvrtu mo, (koja) je imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi udnja, trei neznanje, etvrti ushit smrti, peti kraljevstvo tijela, esti varljiva mudrost tijela, sedmi gnjevna mudrost. To je sedam [moi] gnjeva. One su upitale duu: `Odakle dolazi, ubojico ljudi, ili kamo ide, osvajau prostora?' Dua im ovako odgovori: "Ono to me vee, ubijeno je, a ono to me okruuje nadvladano je. Moja je udnja okonala, a neznanje umrlo. U [svijetu] bijah osloboena 17 od svijeta, [a] u vrsti od nebeske vrste, i (od) okova zaborava koji je prolazan. Od sada u se usavravati do kraja vremena, doba, eona, u tiini. "' Kada je Marija to izgovorila, zautjela je, jer Spasitelj vie nita nije rekao. No, Andrija se obrati brai, govorei: "Recite to (vam) drago o onome to je ispripovijedila. Osobno ne vjerujem da je Spasitelj to rekao. Jer, taj je nauk stran." Petar takoer progovori. Ispitivao ih je o Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa enom, bez naega znanja (i) u tajnosti? Zar emo je posluati? Zar ju je ljubio vie od nas?" 18 Tada Marija zaplaka i ree Petru: "Petre, brate moj, ta to misli? Misli li da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da laem o Spasitelju?" Levi se obrati Petru, govorei: "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vidim da se prema eni odnosi kao prema neprijateljima. Ako ju je Spasitelj uinio dostojnom, zato je onda odbacuje? Sigurno je Spasitelj dobro poznaje. Zato ju je ljubio vie nego nas. Neka nas bude stid, prigrlimo savrenoga ovjeka kao to nam je zapovijedio, i propovijedajmo evanelje ne smiljajui nikakvih drugih pravila ni zakona uz one koje je ustanovio Spasitelj." Kada je 19 [...] i oni odoe objavljivati i propovijedati.