MAKARADA ANELA

Karla Turner dr.sc. u suradnji sa Tedom Rice Predgovor Barbara Bartholic 1

Predgovor Podnevno sunce, kroz staklenu stijenu, obasjalo je moj ured. Sjedila sam kontemplirajui ljepotu jeseni i njeno prebiranje vrbinih grana po ribnjaku prepunom pataka. Otar zvuk telefona prenuo me iz sanjarenja, no glas na drugom kraju bio je dobrodoao zvuk moje kolegice i osobe od povjerenja, Dr. Karle Turner. Poela je iznositi detalje o ovjeku koji se svjesno prisjetio hrpe alienskih abdukcijskih susreta. Imajui dokumentiran slian sluaj u ruralnom podruju na periferiji Tulse, spremno joj pristadoh pomoi u istrazi. Treeg novembra, dva tjedna nakon inicijalnog poziva dr.Turner, Ted Rice preao je moj prag osiguravi time da stvarnost kakvu smo oboje nekad poznavali nikad vie ne bude ista. Na prvi susret osjetite njegovo inteligentno toplo ljudsko dranje. Ubrzo zatim poela sam cijeniti i njegov zarazan stil humora, kojim je u stanju, tokom neke od svojih brojnih cijepajue kominih rutina, dovesti publiku dnevnog boravka do toga da mole za milost. Paradoksalno, ozbiljna strana Teda Rice otkriva izuzetnu psihiku, osjetilnu darovitost koja mu omoguuje da kroz velom prikrivene, zatamnjene hodnike zaviri u alienski podzemni svijet. Da, traili smo da vidimo istinu znajui kako e nas istina osloboditi", a opet nitko od nas nije bio pripremljen na otkria koja su se spremala ugledati svjetlo dana. Tijekom godina sam istraila na stotine izvjetaja o abdukcijama biljeei dokaze koji su u veini sluajeva bili povraeni u svijest tek kao djelomini, nepotpuni bljeskovi stvarnih dogaanja. Sjeanja na ove dogaaje dosljedno su zamagljena slojevima konfuznih i varavo povodljivih paravana koji otetima spreavaju otkrivanje stvarne prirode njihovih susreta. A ja sam razvila metode koje abduktiranima pomau prodrijeti kroz te paravane. Rad s Tedom na guljenju slojeva varavih iluzija i sondiranju dubina svijesti iziskivao je viesatno koncentrirano fokusiranje. Intenzivno iskuenje otkrilo je ovjeka ogromne hrabrosti spremnog na povjerenje, spremnog da se opetovano podvrgava komori mentalne torture u kojoj se istina pretvara u stvarnost. Pa ak i kada ga je ta stvarnost dovela na sam rub emocionalne krize, Ted Rice ustrajao je kroz bolne sate suza i prisjeanja dok je napredovao ka oporavku i prepoznavanju. Kroz njegov neprekidni trud i odlunost svi smo mi stekli dublje razumijevanje ovog prevarantskog alienskog odnosa s ljudskom vrstom. Barbara Bartholic Tulsa, Oklahoma Rujan 1994

Uvod Sudbina. Karma. Boji plan za tvoj ivot. Kako god to elite nazvati, tu, u ovom svijetu, na djelu - ili nairoko prisutna je sila koja nas moe premjetati uokolo poput figurica na igraoj ploi. Veina nas prolazi kroz ivot s milju kako imamo kontrolu nad stvarima jedva svjesni suptilnih dodira prsta sudbine koji, skrivajui se pod krinkom sluajnosti, rijetko otkriva svoje pravo lice. Ali u ivotima nekih ljudi te su manipulacije puno izravnije, puno oitije, a esto i mnogo uasnije od naih najgorih nonih mora. Kao istraiva fenomena najvieg stupnja udnovatosti, abdukcija ljudi od strane ne-ljudskih bia, razgovarala sam s mnogim razboritim ljudima ija iskustva ukljuuju i bizarane susrete s 'alienskim' entitetima koji su na njima izvodili fizikalne zahvate i prenosili im proroanske poruke, upozorenja i informacije ezoternog karaktera. U veini ovih sluajeva ini se kako su alienski susreti bili rijetki upadi u inae normalne ivote. No u sluaju Teda Rice, nadarenog vidovnjaka, obrazac planske manipulacije u njegovm ivotu pokazao se kao dosljedan. Kad sam zapoela s istraivanjem njegovih doivljaja, nisam imala nikakvog razloga misliti da e taj sluaj biti ikako drugaiji od stotina drugih. Meutim, prekapajui po Tedovoj prolosti ubrzo sam otkrila da je gotovo sve u njegovom ivotu bilo oblikovano od neke vanjske sile. Gdje je ivio, ljudi koje je sretao, posao koji je radio, ak i detalji njegovih snova - sve je bilo usmjereno prema modeliranju Teda u vrlo jedinstvenu individuu opremljenu paranormalnim sposobnostima kojoj su smjer kroz ivot bili propelirali najneobiniji dogaaji. Tijekom ovog istraivanja Barbara Bartholic i ja intervjuirale smo gotovo trideset ljudi koji su imali saznanja o Tedovim raznim iskustvima iz prve ruke, i koji su u mnogim sluajevima i osobno bili ukljueni u dogaanja iz ove knjige. S nekima od tih ljudi obavljene su hipnotike regresije, izvuene dodatne informacije, a potpisane izjave pod prisegom svih glavnih aktera su arhivirane kao dokaz njihovog slaganja s ovdje prezentiranim. Za potrebe ouvanja privatnosti, meutim, mnoga imena koritena u Makaradi Anela zamjenjena su pseudonimima, a u svrhu pojednostavljenja, neki od likova su kompozitne figure, no svi incidenti su prikazani tono onako kako su se dogodili. Moje osobno uplitanje u Tedov ivot bilo je neizbjean dio istranog postupka obzirom da su se njegova iskustva nastavila odigravati i tokom naeg istraivanja. Kako bi fokus odrala iskljuivo na Tedu, kod prepriavanja njegove prie stavila sam se u poziciju nepristranog promatraa. Sada je jasno da je Ted Rice bio 'dizajniran'. Ali od koga; u koju svrhu? Pria o njegovom ivotu, iznesena na stranicama koje slijede istrauje ta pitanja. A budui da ta pria zadire, kako u podruje vidovnjakih (psihikih), paranormalnih aktivnosti tako i u podruje NLO-a i alienskih abdukcija (vanzemaljskih otmica), to nam prua nove i uznemirujue uvide u fenomene koji utjeu na tisue ljudi irom svijeta. Iako se moe itati poput znanstvene fantastike, tedova pria je istinita. Njegova iskustva su se zbila u okviru stvarnosti koju svi dijelimo, i ono to smo nauili na njihov raun moe nam rei vie o skrivenoj prirodi stvarnosti nego to smo ikada htjeli znati. 3

Prvi dio Prijevod: vjetar Opsada Brodovlje, mutno-otkrito, iz oblaka kaplje. James Thomson Izgledalo je kao da no mranih namjera dolazi, i ne samo no, doba. Frost Opsada Jedan O pleme spirita i ljudi, ako ste sposobni skliznuti kroz parametre neba i zemlje, tad uinite tako. Neete krozanj proi mojim autoritetom spaeni. Kuran Rak je u zavrnom stadiju ", ree Felicia Brown borei se sa suzama. "Boe, Tede to u uiniti? Jim je premlad za umiranje. Naa ker je samo beba, nee ga se ni sjeati. " Ted Rice suosjeajno je sluao primivi pritom ruku svoje prijateljice. Sjedei kraj nje u svom dnevnom boravku zastao je u veernjoj tiini i traio prave rijei. "Teko je razumjeti zato Bog doputa da se te stvari dogaaju, " rekao je Ted," ali mora postojati svrha koju mi koji smo tu dolje jednostavno ne uviamo. Ti ga voli i ti ga treba u svom ivotu na ovom zemaljskom planu, znam. No, mogue je da je Jim ispunio svoju misiju ovdje, i njegovo vie sebstvo shvaa da je vrijeme da se uspne u spiritualni svijet. Sve stvari moraju biti u slubi dobra Felicia, moramo vjerovati da je to istina. " Nije to ba bilo previe utjeno, Ted je shvatio, ali bilo je malo toga drugog to bi joj mogao rei. Felicia je jo uvijek bila emocionalno omamljena. Njezino uobiajeno ponaanje, atraktivne, ivahne mlade ene koju je profesija drala pred oima javnosti, potpuno je nestalo i Ted je duboko suosjeao s patnjom uplaene, obamrle, iscrpljene ena koja je sada skreno sjedila na kauu pored njega. "Sjeam se dana kad si me upozorio na ovo", uzdahne Felicia polako tresui glavom. "To je bio prvi put da sam ti dola na vidovnjako itanje. Nisam vjerovala nita to si rekao, niti o bebi, a pogotovo ne o Jimu. " "Da, sjeam se," rekao je Ted. "Uetala si i pitala da li sam ja vidovnjak kao da si mislila kako ima 4

krivu osobu." "Ne znam to sam oekivala, odgovori Felicia, "ali ti sigurno nisi bio to." "Hvala ti puno," Ted se nasmija. "Znai ja sam nizak, okrugao, proelav i s naoalama. Ne bi li odlino izgledao u ogrtau i sa turbanom kiljei kroz svoje cvikere u kristalnu kuglu? " "To ne bi pomoglo", ree Felicia. "Mislila sam da si lud kad si mi rekao da u imati dijete, djevojicu. Svi lijenici su govorili kako su mi anse da zanesem gotovo jednake nuli. " "Ali spiritualni vodi pokazao mi je dijete," Ted slegne. "Nemam nikakvu kontrolu nad onim to vidim. Dobro ili loe, to bude to god spiriti odaberu otkriti. " Iako je vidovnjaka itanja radio dvadeset godina, Ted i dalje nije shvaao proces i bio je zadivljen kao i njegovi klijenti kada bi se informacija pokazala tonom. "Da, a est mjeseci kasnije, kada sam saznala da sam trudna, napravio si vjernika od mene", ree Felicia. "Ali jednostavno nisam razmiljala o drugim stvarima koje si mi rekao." "To je najtei dio mog posla," odgovori Ted. "Kad vidim prekrasne dogaaje u budunosti, kao to je roenje tvoje keri, osjeam se zbilja dobro zbog svojih sposobnosti. Ali uvijek postoji balans u ivotu i ponekad (pred)vidim tune dogaaje, ne mogu si pomoi. Taj prvi put kad sam ti itao, osjetio sam oko tvog mua dolazak ozbiljnih zdravstvenih problema. " "Rekao si da bih ga trebala nagovoriti na pregled kod lijenika," Felicia je kimnula. "Nije mi bilo dovoljno pokazano da bih sa sigurnou znao to bi mogao biti problem," ree Ted, "ali sam te vidio kako za otprilike pet godina naputa grad, a tvoj mu nije bio s tobom. Slike, vibracije koje sam osjeao, uvjerile su me da se on jednostavno nee izvui. Tako mi je ao Felicia. " Prekinulo ih je kucanje na vratima i Ted je otiao otvoriti kako bi Beverly Michaels mogla ui. "Bok, Felicia," ree Beverly. "Drago mi je to vas opet vidim. Neu te dugo zadravati Ted, svratila sam ti samo ispriati to se upravo dogodilo. Nee vjerovati! " "Ui onda i ispriaj," rekao je Ted. "Poprilino si uzbuena." "Sjea se kad si naoj NLO studijskoj grupi govorio o lekcijama koje si dobivao od ET- a?" zapoe Beverly. "O tome kako stvoriti stvari koje su nam potrebne?" "Naravno", odgovori Ted. "To je jedna od stvari koje stalno istiu, da po prirodnom zakonu imamo pravo manifestirati to god elimo, tako dugo dok se to ne kosi sa naom ivotnom misijom." "ekaj", prekine ga Felicia, "objasni mi to. Ja nisam bila tamo kad si o tome govorio, pretpostavljam. " "Dobro, ti zna da sam imao neke ET- posjete nou", zapoe on, i kada su sa mnom, ja nisam ba najsvjesniji to se dogaa, ali se ujutro mogu sjetiti dijelova onoga to su mi rekli. Dijelovi lekcija su bili o tome kako traiti i manifestirati stvari u ovoj ravni postojanja. Kad sam poeo to isprobavati nisam u potpunosti shvaao kako funkcionira, ali sam nauio na tei nain. 5

"U vrijeme kad sam primao sve te none lekcije," nastavi Ted, "trebao sam jo jedan automobil. Tako da sam odluio kako u pokuati manifestirati/stvoriti neki, onako kako su mi ET-i rekli da se to moe. Meditirao i vizualizirao sam kako mi se poklanja auto, i ujte i poujte, to se i dogodi! ena, netko koga sam poznavao samo iz vienja, kad je kupila drugi, ponudi se da e mi dati svoj stari auto, i ja sam ga uzeo. " "Znai ET-i su bili u pravu?" upita Felicia. "Naravno, dobio sam auto," Ted zahihoe, "ba kao to sam traio. Ali oito da nisam dovoljno jasno iznio svoj zahtjev. Trebao sam zatraiti automobil koji radi! Onaj koji mi je ena dala bio je hrpa smea! Vie bi kotao popravak krame nego to je vrijedila. I ne samo to, nego kad mi je ta ena jednom dala auto, inilo se kako misli da me je kupila. Poela se uvlaiti u moj ivot, pa sam se paklenski morao potruditi da je izvuem nazad van. "Ono to sam nauio," zakljuio je, "je da morate napraviti vrlo specificiran, precizan, jasan zahtjev. Ne moete vizualizirati samo novac, na primjer. Trebali bi traiti toan iznos koji vam je potreban. " "Objasnio si to grupi", Beverly ree, "a sjea li se i to sam ja tada odluila traiti?" "Da, mislim da si rekla da hoe VCR (videorekorder)," Ted je kimnuo. "A ja sam ti rekao da vizualizira tonu marku koju ima na umu." "Panasonic", potvrdi ona. "I rekao sam ti da zahtijeva da VCR bude bez zakaenih repova," Ted se nasmije. "Nakon onog to se dogodilo sa mnom i automobilom, inilo se da je najsigurnije tako uiniti." "Tono", ree Beverly, "i to je upravo ono to sam uinila. Pa, pogodite to se dogodilo? Moja ki se upravo vratila doma iz Saudijske Arabije gdje je njezin suprug zaposlen u naftnoj industriji. I ima 50,000 $ poviice koju je njezin suprug dobio kod potpisivanja novog ugovora! Rekla je da mi eli kupiti neto, to god najvie elim. To je bezuvjetni poklon Tede, upravo ono to sam zatraila prije manje od tri mjeseca. " "To je fantastino, taj nain na koji ET-i komuniciraju s tobom Tede," rekla je Felicia. "Ba ima sree to su tebe odabrali." "Pretpostavljam da je tako," odgovori Ted nesigurno. "Ali jo uvijek nisam siguran to da mislim o njima. Zna, kroz sve ove godine vidovnjakog rada vjerovao sam da su moji pomonici bili iskljuivo dio spiritualne ravni. Bili su Boji agenti tako da sam znao da su isti i dobronamjerni. Ali NLO-i i alieni? To mi je sve prilino novo. " "A i oni isto sigurno moraju biti dobronamjerni," ree mu Beverly. "Pogledaj sve te prekrasne stvari koje su te nauili. Proitala sam puno knjiga o alienima i prema onome to oni govore ljudima koje kontaktiraju ovdje na Zemlji, oni nam ele pomoi. Ti si savren primjer Tede. Dane su ti posebne psihike sposobnosti i ti ih koristi kako bi pomagao ljudima. Zar ne mislite da ET-i imaju neke veze s tim? " "Svi koje sam u prolosti upoznao bili su spiritualni vodii," ustrajao je Ted, "ali bia koja me posjeuju u zadnje vrijeme su drugaija." 6

"Moda je tako, a moda ih ti samo vidi jasnije nego prije?" predloila je Felicia. "Ma kako bilo," Beverly nastavi ", oni te ue o spiritualnim stvarima, zar ne? To pokazuje njihovu dobronamjernost prema nama. "Mogue je, pretpostavljam." prizna Ted. "Ova vanzemaljska bia mi zaista daju mnogo informacija o metafizikim stvarima. Ali, gle, vi obje dobro znate, isto kao i ja, da spiriti ne trebaju letjet okolo u NLO-ima, kao to to rade neke od ovih kreatura koje su me posjeivale. to ako njihova agenda nije spiritualnog karaktera?" "Nemogue", argumentirala je Beverly, "jer univerzalni zakon nee dopustiti negativnim biima da nam nakode. Osim toga, sve to su ET-i uinili bilo je pozitivno i prekrasno. Oni pokuavaju pomoi ovjeanstvu, a ne nas povrijediti. " "Bog je i dalje zaduen za svemir", sloi se Felicia. "Kao to si i sam rekao, sve stvari moraju biti u slubi dobra." Ted nije dalje raspravljao sa enama, ali kasnije kada je ostao sam nije si mogao pomoi, a da se ne zapita da li su njegove prijateljice imale pravo. Oduvijek se trudio, najbolje to je mogao, udovoljiti eljama spirita i mnogo puta je vidio dobre rezultate kako proizlaze iz njegova rada. Pa zato je, pitao se, onda imao takav osjeaj straha svaki put kad su ga ti alienski entiteti posjetili? Zato se doimaju tako snovito i sjenovito? Nije se mogao sjetiti ba puno toga o njihovim posjetama, pa zato je onda bio previe nervozan da bi nou zaspao bez sedativa, strepei od sljedeeg susreta? Ako su sva njegova metafizika vjerovanja bila istinita i kozmiki zakon zabranjuje intruzivna djelovanja negativnih bia, onda i alieni, tko god oni bili, moraju biti usklaeni s viih Bojim spiritualnim planom za ovjeanstvo. Tako bi to trebalo biti, inzistirao je Ted od samog sebe, ali nikako se nije mogao otresti osjeaja da je tu neto krivo. Prije nego je, 1988. preselio u Shreveport u Louisiani, Ted je vrlo malo panje posveivao NLO-ima. Njegova izobrazba o spiritualnoj filozofiji na tu temu ga niemu nije poduila. Nije imao nikakvog razloga misliti da je bilo ikakve druge sile, osim onih iz spiritualne ravni, upletene u njegov ivot. U stvari, njemu je mentalnim putem reeno da e se preseliti u Louisianu, gdje univerzalne Boanske snage ele da nastavi svoju misiju pomaganja ljudima u napretku prema gore, van granica materijalnog svijeta. Kroz njegova vidovita itanja, koja su sluila kao demonstratori stvarnosti spiritualne ravni, Ted je motivirao druge na traganje za prosvjetljenjem, onim stanjem istinitosti i svjesnosti u kojem je dua slobodna i u jedinstvu s Bogom. On je svoj posao obavljao s poniznou, pripisujui sve zasluge viim silama. Nakon preseljenja u Shreveport, gdje se smjestio u mirnom naselju kamp-kua, nije gubio vrijeme nego je odmah potraio prostor u kojem bi mogao nastaviti svoj vidovnjaki rad. Lokalna knjiara pokazala se idealnom. Tamo je Tedu bila dostupna inteligentna, radoznala klijentela, od kojih su mnogi ve bili utimani na poimanje paranormalnog. Godinu dana je prosjeno obavljao pet itanja tjedno, upoznavi prilino dobro neke od redovnih muterija. Oni su bili arenolika, inteligentna skupina ljudi iji su se interesi, Ted je ubrzo shvatio, irili i na 7

druge teme, a ne samo vidovitost. Ponekad su diskutirali o NLO-ima i on ih je vrlo znatieljno sluao. Bilo je nekoliko dogaaja u njegovoj prolosti koje nikada nije bio u stanju objasniti, ak ni sebi samom, i neke stvari koje je sada uo navele su ga da ih preispita. Kako je Ted sve vie sluao, poeo je prihvaati ideju da bi moda NLO-i i alieni mogli postojati, ali daleko od toga da je bio uvjeren. Njegovi novi prijatelji, meutim, posveivali su puno panje tom predmetu, iznosili mnogo nepoznatih imena i mjesta otvoreno raspravljajui o svojim uvjerenjima. Rekli su Tedu da su ET-i prekrasna, dobronamjerna bia iz drugih svjetova, ili moda neke druge dimenzije, ovdje da nam pomognu proi kroz nadolazea turbulentna vremena. Ted se slagao da je planeta u uasnom stanju i zaista nije imao nikakvog prigovora na njihovu vjeru u sposobnost aliena da nas spase od katastrofe. Obzirom da nikada prije nije razmiljao o takvim stvarima, u poetku je, znatieljan shvatiti NLO fenomen, vie sluao negoli govorio. I premda su njegovi prijatelji uspjeli skladno umijeati svoje ideje o alienima u vlastite ire metafizike prikaze, Ted si nije mogao pomoi, a da se ne upita o vezi izmeu ta dva pojma. Ako su alieni stvarni, zapitao se, zato mu njegovi vodii nikad nisu rekli za njih? Jesu li oni spiriti kao to su to aneli ili due mrtvih, ili su fizika bia? Takva pitanja su ga zabavljala u razgovoru s Feliciom, Beverly i drugima, ali ona nisu dominirala njegovim mislima. Veim dijelom je svoju energiju fokusirao na vidovnjaka itanja, sve dok neto nije pokrenulo promjenu u njegovim kontaktima sa spiritualnim svijetom. Nakon preseljenja u Shreveport, smjernice i informacije koje je oduvijek dobivao od spiritualnih pomagaa su se intenzivirale. Dok je prije poruke primao u namjerno izazvanom stanju meditativnog transa, sad su mu spiriti prilazili na drugaiji i uznemirujui nain. To je krenulo 1989. kada se poeo buditi usred noi, osjeajui udne entitete oko sebe, ali nesposoban razumjeti njihovu komunikaciju. Nakon zavretka takvih posjeta, Ted se osjeao uznemireno i teko bi ponovo zaspao. A onda su uznemiravanja postala sve oitija. Uestalo se budio, ometen u poinku dodirima nevidljive ruke na licu, povlaenjem za kosu, trljanjem ruke ili noge. Lien sna, uzimao bi tablete da se odmori nekoliko noi, i na taj nain bi ih prekinuo. No, iscrpljenost ga je neizbjeno svaki put vraala sredstvima za uspavljivanje. I bez obzira to uinio, posjete su se neumoljivo nastavljale svaku no, kidajui mu ivce i iscrpljujui ga mentalno i fiziki. Ted je bio upoznat sa spiritima koji prenose poruke, ali ovi novi spiriti, ako je to ono to su bili, govorili su mu stvari koje ne samo da nije mogao shvatiti nego ih se ak nije mogao ni jasno sjetiti. I nije mu se sviao osjeaj njihovih dodira na njegovom tijelu. Na kraju se njegovo zdravstveno stanje pogoralo. Ted je prepoznao sve znakove - iskidani ivci, strah od mraka, nemir, nemogunost da zaspe bez sedativa. To su sve bili isti simptomi koje je imao tamo u sedamdesetima. Tada ih je ignorirao sve dok ga strah i iscrpljenost nisu odveli do dobrovoljnog povlaenja u psihijatrijsku ustanovu i on nije htio ponoviti istu greku. No nije znao to uiniti da promijeniti situaciju. Posveen svom radu, vjerujui da se njegova vidovnjaka darovitost treba koristiti u svrhu voenja drugih ka razumijevanju Boje stvarnosti i plana za ovjeanstvo, trudio se nastaviti s itanjima. Ipak, konstantno napadan od nonih posjetitelja, Ted je osjeao kako njegova snaga i koncentracija kopne.

Dva Prijevod: galaksija Blagoslov vanzemaljaca je na svom putu k nama. W. S. Merwin Ne znam ta da radim, rekao je Ted umorno svom prijatelju, Badu Stoktonu, nakon jo jedne besane noi. Ovo ne moe vie ovako, to me ubija. Zato se ne preseli negdje drugo? predloio mu je Bad. Rekao si da se te stvari nisu dogaale sve dok nisi doao ovamo, to moda znai da ako se preseli negdje drugo, imae malo mira. Pokuao sam sve to se moglo, Ted se sloio. ta imam da izgubim? Raspitao se na recepciji kampa i tamo je saznao da ima jedno slobodno mjesto u drugom dijelu kampa, tako da ga je uzeo. Bad mu je pomogao da se preseli i tokom idue etiri noi nakon posla, ta dva ovjeka su postavila kamp prikolicu, raspakovala i sloila Tedove stvari. Bili su previe zaposleni tako da nisu stigli ni porazgovarati sa susjedima a kad su zavrili s poslom, pali su s nogu od umora. Hvala ti za tvoju pomo, rekao je Ted. Prilino je kasno, zato ne bi ostao noas ovdje da prenoi? A bie mi i lake u tvom drutvu. U emu je problem? zapitao je Bad. Da li ti je dobro? Jeste, naravno, odgovorio je Ted, ali to je vie razmiljao o tome da ostane sam, utoliko se osjeao neprijatnije. Bad se sloio da ostane, to je trebalo smiriti Teda, meutim, kako se vrijeme za spavanje pribliavalo, tako je on osjeao sve vei nemir. Nervozno je ukljuio televiziju a onda su sjeli da je gledaju. Hej! Jesi li vidio ono? Ted je viknuo iznenada skoivi iz fotelje. ta? upitao ga je Bad, gledajui unaokolo. Onaj bljesak svjetlosti! rekao mu je Ted. O, Boe, pa nije valjda da je opet poelo? Nemoj pretjerivati, rekao mu je Bad, svjestan pritiska pod kojim Ted ivi poslednjih nekoliko sedmica. Trebao bi da prestane da radi u onoj knjiari na neko vrijeme, da se ostavi vidovnjakih seansi, da pokua da se malo spusti na zemlju sa svojih zvijezda i da postane opet jedno normalno ljudsko bie. Kai svojim prijateljima duhovima da uzmu godinji odmor i da te ostave malo na miru. Mora se malo smiriti! Ali, bilo je ve prekasno i sva Tedova frustracija koju je do tada u sebi nakupio poela je da izbija napolje. U ljutini, poeo je da juri kroz kuu viui na napadae i proklinjui ih to ga neprestano ometaju da mirno spava. Ovdje sam! vikao je, pokuavam da se bavim duhovnim radom i da pomaem ljudima! Ali, vi me iscrpljujete svojom neprestanom priom pokuavajui da me uite o ko zna emu, ta god da znae stvari koje mi priate. Vi mene ne potujete! Ja elim da se odmorim a vi mi ne date da spavam. Dosta mi vas je! Neu vie da se bavim vidovnjakim seansama, ne mogu to vie podnositi. Mom tijelu i umu je potrebno malo odmora a vi, mala kopiladi, neete da me ostavite samog po noi. Kako do vraga mislite da ja mogu da radim ono to traite od mene, kad neete da me pustite da se malo odmorim? Bolje vam je da se odmaknete od mene i pustite me malo na miru, ili u zastalno prestati da radim, prijetio je. Zato ne odete i izaberete nekog susjeda? Moete malo za promjenu nekome od njih da drite svoja predavanja a mene veeras ostavite na miru, zavrio je on udarajui nogom u zid sobe i zalupivi vrata. Fiziki i emocionalno iscrpljen, Ted je zaspao odmah nakon toga, meutim, malo kasnije se probudio i zapitao da li je cijeli svijet poludjeo. Sjedio je u oku i posmatrao kako se zid njegove sobe talasa i svjetluca a onda nestaje upravo ispred njegovih oiju.

Ovo mora da je san, rekao je samom sebi, nakon to je zid potpuno nestao. Mogao je sasvim jasno da vidi napolje iz svoje kamp prikolice. Ted je zabezeknuto posmatrao kako mu kroz nevidljivi zid prilaze tri mala siva stvorenja. Bio je ukoen od straha, a iako mu je um funkcionisao, od uasa kojeg je osjeao nije bio u stanju da vie. Jedno od stvorenja ga je dotaklo i njegov strah je momentalno nestao. Izveli su ga napolje kroz nevidljivi zid i sproveli do nekog ureaja koji je bio slian sankama i lebdio u zraku. Tamo ih je ekalo etvrto stvorenje koje je stajalo za upravljaem tih sanki. Ted se zajedno s ostala tri stvorenja ukrcao na sanke i na njima su otplovili na par stopa iznad zemlje do jednog proplanka koji se nalazio iza visokih stabala. Tamo je vidjeo jednu veliku, srebrno-sivu, okruglu letjelicu koja je bila okruena bljetavom svjetlou. Njihova letea platforma se zaustavila na oko 10-tak metara od tog leteeg objekta a onda su Teda uveli u njega. Dok se pribliavao tom brodu, vidjeo je kako mu se takoe pribliava jo nekoliko slinih leteih platformi iz pravca susjednih kua od kojih je svaka nosila na sebi nekog od njegovih susjeda. Nakon to su svi stigli, ukrcali su ih u veliki NLO, gdje su ih odveli do jedne sredinje prostorije. Nakon to su ih sviju tamo nagurali, Teda su postavili u sredinu grupe. Jedno od sivih bia mu je prilo i mentalno ga upitalo, Da li je ovo u redu? Da li je to ono to si elio? Ali, prije nego sto je mogao da odgovori, inilo se da je letjelica poela da uzlijee sa zemlje i u tom momentu Ted je izgubio svijest. Sljedea stvar koje se sjetio bilo je kad su ga vraali natrag kui a tada je vidjeo kako vraaju i njegove susjede. Ta procedura ga je fascinirala. Kod svake kue letjelica bi se zaustavljala lebdei iznad nje, oteta osoba bi stupila na neku reetkastu platformu s koje ju je svjetlosni snop nosio u kuu, zajedno sa jednim od sivih bia koje ju je pratilo. Sivo bie bi se onda vraalo samo natrag, letjelica bi se prebacila na drugo mjesto i taj proces se tako ponavljao. Ted je bio poslednja osoba koja je bila vraena kui. Kada se probudio sljedeeg jutra, sasvim jasno se je sjeao cijelog doivljaja. ak se sjetio i toga da je prilikom svog povratka razgovarao s jednim od sivih bia, kao i toga da su ga tada fiziki dotakli i zahvalili mu se za neto to je on za njih radio. On nije znao ta je tano bilo to to je radio za njih, meutim, nije se sjeao niega od momenta kad je izgubio svijest na leteem brodu, pa do puta natrag nakon tog dogaaja. Ili, nije se sjeao cijelog tog sna ako je to uopte bio san. ta god da je to bilo, nije mogao razumjeti kakvu poruku ili informaciju je trebao dobiti iz cijelog tog scenarija. Njegovi duhovi-vodii mu nisu nikada prije priredili neto slino, tako da je bio izbezumljen. Kakav san! razmiljao je, ne mogu da povjerujem u to! Kasnije, kada se Bad probudio, Ted mu je ispriao cijeli taj bizarni dogaaj. Zna, na kraju je rekao, kad su me odveli na taj brod, imao sam utisak da su mi ta siva bia dobro poznata, kao da sam ih od prije poznavao. A inilo mi se da oni takoe poznaju i mene. U svakom sluaju, sjeam se da su me pozdravili na neki nain i ukazali mi dobrodolicu. Ma, da, kako da ne, alio se Bad, ti i tvoji vidovnjaki snovi. To te je snalo zato to si sluao one ene u knjiari. Tamo se cijelo vrijeme zamajavate priama o NLO-ima i sada ih sanja. Vjerovatno si u pravu, rekao je Ted, piljei kroz prozor. Ali zna ta, u ovom dijelu kamping-parka proveo sam samo etiri dana, tako da mi ovo podruje nije poznato. Pogledaj tamo preko puta, pokazao je rukom. Mislim da su me tamo odveli. Ne moemo odavdje vidjeti, ali ako sam u pravu, onda bi se tamo iza trebalo nalaziti jedno veliko otvoreno polje. Bad se primakao prozoru i pogledao kroz njega napolje. Ne, odmahnuo je glavom, tamo nema nita osim ume, samo puno drvea. Ma, kad ti kaem, insistirao je Ted, u mom snu smo proli kroz ono drvee i iza njih je bila jedna velika otvorena poljana. Ajde da popijemo kafu, pa emo onda otii tamo da pogledamo.

10

Bad se oklijevajui sloio s Tedom, meutim, napolju je iznenada nastala oluja to je onemoguilo frustriranog Teda da istrai podruje iza umarka. Par puta su on i Bad pokuavali da preu put i dou do tamo ali ih je stalno zaustavljala voda i blato koji su se nakupili na putu do tamo, onemoguavajui im prolaz. Kad su kie prestale, Ted i Bad su napokon otili do tamo i naravno, upravo kako je to Ted i vidjeo u svom snu, na drugoj strani umarka je stajalo skriveno jedno veliko polje. Nakon to su pregledali to podruje, nisu uspjeli nai nikakve tragove slijetanja nekog leteeg objekta, tako da je Ted pokuao da odbaci svoje udno iskustvo, odnosno, da to uzme samo kao jedan neobian, vidovnjaki san a ne stvarni dogaaj. Meutim, ipak nije mogao negirati to koliko istinskim se cijeli taj dogaaj inio. Na nekom dubokom emocionalnom nivou, on je bio vrlo potresen a koncentracija mu se toliko poremetila da nije vie mogao da odrava vidovnjake seanse. Tako se Ted privremeno povukao iz javnosti. Nekom koincidencijom ili ne, u to vrijeme je dolo i do prestanka uznemiravajuih nonih upada od strane nevidljivih duhova? Ted nije znao o emu se radi ali je bio zahvalan to je napokon dobio priliku da se malo odmori, odnosno, da svom tijelu i umu omogui da se oporavi od jednog hroninog zamora. to je bilo najbolje od svega, nije vie bilo ni onih glasova koji su mu se javljali svake noi kao ni osjeaja da ga neko dira. Kad se Ted osjetio dovoljno snanim da opet nastavi s vidovnjakim seansama, svojim prijateljima nije nita govorio o onom njegovom udnom snu. A ni Bad, koji je bio jedini svjedok tog jutra, takoe nije poticao tu temu. Tako se Ted trudio koliko god je mogao da izbaci cijelu tu stvar iz svoje glave. Racionalni dio njegovog uma je insistirao na tome da se tu radilo samo o jednom snu koji je nastao kao rezultat razgovora na temu NLO-a s njegovim prijateljima iz knjiare a snovi kao snovi, ak ni oni od njih koji izgledaju stvarno, ne mogu nita dokazati. Pusti to, govorio je sebi, nastavi da ivi svoj ivot kao i prije. Bilo je dosta toga to ga je dralo preokupiranim. Njegovo radno mjesto u kreditnom odjeljenju jedne velike kompanije trailo je jednu stalnu panju a njegova reputacija vidovnjaka, koja je stalno rasla na podruju gdje je ivjeo, donosila mu je onoliko klijenata koliko ih je mogao primiti. Bio je toliko zaposlen da je prolo nekoliko mjeseci nakon to se pomjerio na novu lokaciju, prije nego to se stigao upoznati s nekim od njegovih susjeda. Skoro sve porodice koje su prije ivjele u njegovoj ulici odselile su se neposredno nakon onog njegovog sna o NLO-u, - bio je ak iznenaen koliko se natpisa Na prodaju pojavilo u njegovoj ulici odmah naredne sedmice, nakon onog doivljaja. Tako, kad je Ted dobio malo vremena da se upozna sa susjedima, samo njegova i jo jedna pokretna kua su ostale od prijanjeg susjedstva. Porodica koja je ivjela s druge strane ceste sastojala se od veoma srdanih ljudi, tako da je Ted volio da posjeuje njih i njihovu djecu. Jedne veeri Ted je sjedio ispred svoje kue razgovarajui sa Susie i njenim muem, dok su se njihova djeca, kerka od nekih 4-5 godina i sin od dvije godine, igrali u blizini. Njihov razgovor iznenada je prekinuo Bad, koji je tada provodio par dana kod Teda. Hej! povikao je iz kue, sada e na TV poeti emisija Nerazjanjene misterije i prikazae neke materijale na temu NLO-a. elite li da uete u kuu i pogledate to? Dobro, odgovorio je Ted, elim da pogledam to. Dolazim odmah. Okrenuo se ka mladom branom paru i upitao ih, A vi? elite li i vi ui u kuu i pogledati to s nama? Naravno, sloila se Susie, tako da su odrasli uli unutra da pogledaju tu emisiju dok su djeca ostala napolju da se igraju. Nakon zavretka emisije, nakon to je ustala s namjerom da ide, Susie je rekla, Znate, ova emisija me je podsjetila na neto. Prolog proljea naa kerka nam je ispriala jednu udnu priu o tome kako su se jedne noi pojavili mali svemirci i kako su oni poveli sviju na vonju. Ted ju je gledao s nevjericom. Kako to misli? upitao ju je, oni su poveli sviju na vonju? Nakon to se preispitao na brzinu, shvatio je da je onaj njegov san bio u aprilu. Znate li za onu poljanu iza 11

onog umarka tamo? pitala je Susie, pokazujui pokazujui rukom prema umarku. Heidi nam je rekla da su jedne noi doli neki svemirc i da su nju i dosta drugih ljudi odveli na to polje do njihove rakete. Ona je rekla da su ih sviju poveli na vonju. Bad i Ted su nervozno piljili jedan u drugog. Susie, na kraju je prozborio Ted, ta misli da li bi mogla da dovede Heidi ovamo unutra i da je pusti da nam ona sama kae o tome? Heidi je dola i rado ponovila cijelu priu za Teda. Ta raketa je bila okrugla, objanjavala je ona, I tamo je bilo mnogo, mnogo, drugih ljudi. Vi ste bili tamo takoe, mislim da jeste. Bilo je tamo i mnogo ljudi koje nisam poznavala. Zato si ila s tim svemircima? zapitao ju je Ted. Zar ih se nisi bojala? Pa, dobro, ja sam im rekla da ne smijem da izlazim napolje po noi, odgovorila je Heidi, ukoliko mi roditelji to posebno ne dozvole. Ali, oni su me ionako naveli da idem. Kako su te naveli na to da poe s njima? on ju je upitao. Stavili su mi prste u usta, ona je demonstrirala kako, a onda su me povukli ovako i odveli do rakete. Tako su me natjerali da idem. ta se desilo nakon to si otila na vonju raketom? Ne sjeam se, Heidi je slegnula ramenima. Ted se okrenuo ka Susie. Kada je to tano bilo kad vam je Heidi ovo ispriala? upitao ju je. Moe li se sjetiti? Da, klimnula je glavom. To je bilo tamo negdje poetkom proljea, mislim poetkom aprila prole godine. A tada si i ti imao onaj san, upao je Bad. Kakav san? pitala je Susie. Nakon to je uo Heidinu priu, Ted je osjetio potrebu da kae njenim roditeljima o svom snu u vezi sa NLO ali oni nisu bili oduevljeni kad su to uli. Mi smo mislili da je Heidi samo to sanjala, rekla je Susie, vrtei svojom glavom, ali sada ne znam ta da mislim. Da li se takve stvari stvarno mogu deavati? Prije nego to je Ted uspjeo odgovoriti, Susie je nastavila. Oh, upravo sam se sjetila neega drugog, rekla je uzbueno. Istog vikenda nas je bio posjetio i jedan moj osamnaestogodinji roak. On je tada spavao na sofi u dnevnoj sobi. A kada smo ustali sljedeeg jutra, rekao nam je da je u noi vidjeo neku udnu djecu u dnevnoj sobi. Da li su stvarno neka djeca mogla biti u kui? pitao ju je Ted, na ta je Susie samo odmahnula glavom. Ne, odgovorila je, a nama nije bilo jasno o emu on to uopte pria. Rekao je da se probudio i vidjeo posvuda jednu priguenu, blijedu, plaviastu svjetlost a da su svuda po sobi rastrala neka djeca. ak je rekao i to da je onda sjeo na kau i priao s njima, ali se nije mogao sjetiti ta su mu govorili. Tedu nije bilo dovoljno ovo to je Susie ispriala o tim stvarima, pa ju je nagovorio da nazove telefonom svog roaka kako bi sve uo direktno od njega. Tako su ga nazvali i Ted je po drugi put te noi uo bar jednu djelominu potvrdu svog sna. Samo to je sada shvatio da on to ne moe vie nazivati snom.

12

Tri Prijevod: Gordan Zapii vienje, urei ga na ploice, da ga ita lako ita. Habakkuk Sa ovom novom potvrdom, Ted je protiv svoje volje prihvatio mogunost da se njegov uznemiravajui "san"odrazio na stvaran dogaaj. I njegova nagonska reakcija na to nije bila sretna. Budui da se inilo da ukljuuju NLO -e i njihove male sive stanare, odluio je to svoje iskustvo podjeliti sa svojim prijateljem u knjiari. Njegova je prilika dola sljedeu subotu kada je ekao u svom malom uredu da mu stigne sljedei klijent i sluao razgovor izmeu nekoliko njegovih prijatelja iz susjednog ureda. Da li si gledao TV prilog neku no o sakaenju stoke u Arkansasu? pita jedna ena. Prikazali su sve one mrtve krave sa dijelovima koji im nedostaju. Neke su imale odstranjene repove i odrezane dijelove eljusti. Jedna je bila sa uklonjenom maternicom pomou neke vrste nepoznate kirurke procedure, moda laserski, doslovno izrezana izmeu slojeva stanica. Zaintrigiran, Ted je izaao iz svoje kancelarije i upitao Dali su rekli neto o tome zato je ta stoka bila osakaena? Ne, odgovori ena. Nisu rekli da su definitivno vanzemaljci, dali su nekoliko mogunosti. Ali znamo da su za to odgovorni vanzemaljci. Zato bi vanzemaljci bili zainteresirani za krave? upita Ted. Rekla bih da oni prouavaju razliite vrste na naoj planeti, odgovori druga ena. Vjerojatno trae naine da poboljaju prehranu koju dobivamo od krava. Mogue da ak genetski modificiraju novu vrstu goveda da mogu izdrati predstojee zemaljske promjene, tako da bi ljudskoj vrsti bio osiguran opstanak. Ne moemo dokazati da su bili vanzemaljci, veli prva ena, ali sigurno su oni. Zdrav razum govori da bi to naa vlada zaustavila da su u pitanju bili samo lopovi. Osim toga, lopovi bi htjeli cijelu kravu, a ne samo iskruen rektum. Svi su se smijali, ukljuujui i Teda, a ona je nastavila. Mislim da vanzemaljci ine te eksperimente da bi pomogli ovjeanstvu, Po svemiru krui pria kako je ljudska rasa pokvarena i samodestruktivna i oni nam ele pomoi da sve to poistimo. Nadam se da si u pravu, odgovori Ted, ali ne razumijem zato vanzemaljci samo ne slete i iskreno nam kau to ele. Zbog ega sva ta tajnovitost? Gledaj, Ted, objasni mladi, zna kakvi su ljudi. Ako bi vanzemaljci sletjeli, prvo to bi ljudi uinili, uzeli bi svoje puke i poeli pucati. Nismo dovoljno duhovno razvijeni da bi podnijeli jedan takav masovni bliski susret. Cijeli svijet bi bio u panici i vanzemaljci to znaju. To je zato se oni ponaaju na takav nain. Oni su ovdje da nas naue, ne da nas preplae. Oni znaju bolje nego da samo slete. Pa, mene su pakleno prestraili, odgovori on, iznosei priu otmice njega i susjeda. Prijatelji su na to reagirali uzbueno i ushieno. Nisam iznenaen, jedan od njih je primijetio. Neke od stvari koje si nam rekao navode me da se zapitam da nisi i ti imao kontakte sa vanzemaljcima. Kako divno! Ti si oigledno specijalna osoba, odabrana osoba. Ne znam zato mi se to dogodilo, odgovori Ted. Ne znam nita u vezi vanzemaljaca i da vam poteno kaem, cijela stvar me jako prepala. Ne elim da se vraaju u moju kuu, ili da opet otimaju ni mene ni moje susjede. Zato su ba izabrali mene? Pokuava ovo uiniti previe komplicirano, Ted, prva ena odgovori, ali je u stvari vrlo jednostavno. Niste oteti ni ti ni tvoji susjedi. Vanzemaljci ne otimaju ljude, nego prave kontakt s njima. Oni su ti vjerojatno pomagali ve due vrijeme a ti samo nisi to znao. Uvjerena sam da su tvoji duhovni vodii dopustili vanzemaljcima da naprave kontakt. Upozorili bi te da vanzemaljci nisu uredu. Vanzemaljci znaju da si ovdje u ovoj inkarnaciji na psihikoj(vidovnjakoj) misiji da pomogne ovjeanstvu, sloi se njezin prijatelj, i oni ti pomau. Mislim da je to jako lijepo. Tko zna to te sve ne ue?

13

Mislite li da su to moje psihike (vidovnjake) mogunosti koje su ih privukle prema meni? zapita Ted. Mislite li da e me voditi i uiti me stvarima kao u filmu Close Encounters (Bliski susreti tree vrste)? Pa, promislite ponovo! Ne zanima me ako ih moje sposobnosti interesiraju, ne sjeam se da sam ih pozvao u svoju spavau sobu usred noi da me preplae. Kakvo im je to ponaanje? Sa njihovom tehnologijom, on nastavi vjerujem da su mogli nazvati prije upadanja u kuu. Moete govoriti bilo to, ali Vam upravo govorim, da je neto udno u vezi cijele ove stvari. Ne svia mi se i ne elim biti ni jedan dio nje. Pretjeruje, odgovori ena i uz to, ne moe napraviti nita u vezi toga. Tvoje vie JA je dalo dozvolu za to na jednoj razini, vjerojatno prije tvoje reinkarnacije. Sve je isplanirano, pa se moe jedino opustiti i uivati u tome. Moda je tako, ogradi se Ted, ali znam jednu stvar. Bolje im je neka ponu kucati prije ulaska ako ele moju pomo. Ako je sve to tako divno kao to govorite, zato onda ne mogu spavati po noi? elim znati to mi se dogodilo od vremena kad smo napustili podruje, pa sve dok nisam vraen natrag u kuu, jer se ne sjeam ni jednog tog dijela. Sigurna sam da su te samo uili, ovjek ga je uvjeravao, i kad doe pravo vrijeme, sjetit e se. Meutim, Ted nije bio zadovoljan njihovim objanjenjem. Neizbjeno, kada god bi se nali u daljnjoj diskusiji u vezi vanzemaljaca i njihovih postupaka, razgovor bi se obino okrenuo u njihovu korist. Ostali su bili vrsti u svojim uvjerenjima da su vanzemaljci bili divni i dobronamjerni, ali Ted je rezervirano gledao na bilo koju vrstu bia ije su akcije bile tako nametljive. Nedugo nakon incidenta u susjedstvu, Ted je primio iznenaujue istu komunikaciju iz izvora kojeg nije mogao identificirati. Uvijek je pretpostavljao da takve poruke dolaze iz duhovnog svijeta, ali sada sa svjesnosti o izvanzemaljskom upletanju, nije bio vie siguran u to. Unato nebuloznom izvoru, poruka je bila sasvim specifina, o knjizi koju je namjeravao napisati. U prolim oitanjima koja su drugi vidovnjaci napravili za njega, nekoliko mu je puta bilo reeno da e biti umjean u izradu knjige. U nekim od oitanja, sve unatrag do 1970 -e, navedeno je da e biti vie od jedne knjige. Ali Ted nikad nije osjetio potrebu da napie knjigu, barem ne do ove nove poruke. Osjetio je nagon da napie o njegovim ivotnim iskustvima, ali poto nije pisac, bio je frustriran i nesiguran kako zapoeti. Pa kao to je i inio u prolosti, Ted je stavio cijelu stvar u ruke svojih duhovnih vodia. Rekao im je da ako su oni stvarno htjeli od njega da pie, trebali su mu osigurati odgovarajuu opremu i inspiraciju. Nemam ni pisae maine, rekao im je. Ako trebam da piem tu knjigu, onda elim pisau mainu. Zaboravio je nakon nekog vremena na to, ali kad mu je umro prijatelj i ostavio mu pisau mainu, vratio mu se taj duhovni izazov. Ubrzo je uslijedio jedan iv san, u kojem su mu neki neidentificirani entiteti pokazali tu knjigu koju je trebao napisati. Slijedee jutro, ispriao je prijatelju san, uvjeren da je to vano. Ozbiljni su, rekao je, zaista ele od mene da napiem tu knjigu. Ne samo da su mi je pokazali, nego su mi rekli i kako da je nazovem THE LIGHT WORKER. No, iako su duhovi insistirali i oprema je bila osigurana, Ted je odgodio poetak rada na knjizi. Njegove sumnje o prirodi tih entiteta smekale su entuzijazam za projekat. Umjesto da pie, Ted je uloio svoju energiju u vidovnjaka oitavanja u knjiari, ali ipak nastavio je razmiljati o NLO-ima i vanzemaljcima, te raspravljati o njima sa svojim prijateljima. Jedno poslijepodne, kad su imali jedan od takvih razgovora u knjiari, Ted je poeo da pretura sam po knjigama. Nekoliko momenata kasnije, dignuo je pogled i primjetio je jednu enu, malu i zrelu ali 14

veoma atraktivnu i kulturnu, koja ga je gledala sa smijekom. Samo pretraujem, rekla mu je, i naula sam Va razgovor. O? Prilino zanimljive stvari, zar ne? odgovori on. Stvarno mislim da bi ste trebali proitati ovo, nastavi ona, davajui mu knjigu. Ted ju je uzeo i pogledao naslovnicu. Prikazivala je crte udnog bia sa velikim crnim oima. Ted se zgrio. Nije imao utisak da su mu bia bila poznata ali je osjetio kako mu marci silaze niz kimu. Naslov je bio COMMUNION. Podigao je pogled da pita enu o knjizi ali nje nije vie bilo. Traio ju je po knjiari, ali ju nije mogao nai, pa je otiao do prijatelja u drugom kraju prostorije. Tko je bila ta ena? pitao ih je. Ne znamo, ali smo vidjeli to je uradila. inilo se kao da je netko koga poznaje. Mislim da je nikad prije nisam vidio ovdje. Mislila sam ti isto tako rei da proita ovu knjigu, primjeti Felicia. Poto ima posjete vanzemaljaca, trebao bi ovo proitati. Mnogo bi ti pomoglo. Uzmi je kui i kad je proita, ima jo jedna koju bi takodje trebao proitati, TRANSFORMATION. Dobro, sloi se Ted, uzimajui knjigu na odlasku. itajui COMMUNION u njemu su se pokrenule neke jake emocije i u vrijeme kad je zavrio sa itanjem knjige, bio je dosta uvjeren da su neka od njegovih iskustava bila doista posjete vanzemaljaca. Proitao je i TRANSFORMATION i nakon toga se otvorio i ispriao prijateljima iz knjiare o nekoliko drugih neobinih prolih dogaanja. Vidi, odgovorie mu prijatelji, svi smo ti govorili da su to bili posjeti vanzemaljaca! Ima toliko sree, Ted, da si odabran od njih. Ted se nije osjeao sretno, ali je pokuao prihvatiti ono to su mu rekli prijatelji. Ako veina drugih ljudi nije imala takva iskustva, moda je bio uistinu odabran, iako nije vidio ni jedan razlog za to. Ipak, odrekao se prepirki sa svojim prijateljima o dobronamjernoj prirodi vanzemaljskih akcija i motiva. To bi zahtjevalo vie znanja i vie iskustava da bi oformio bilo kakvo svoje miljenje, objasnio je. Povremeno su se i ostvarivali takvi novi dogaaji. Jednom, krajem 1989, kad su se Ted i Bad vozili kui sa izleta iz Floride, oba dvoje su svjedoili NLO aktivnostima. Bilo je oko tri ujutro, kako su se pribliavali podruju blizu Crystal Springsa, Mississippi, putujui po maloj, zavojitoj cesti trudei se ostati budnim. Bad je sjeo za volan a Ted na stranje sjedalo da odrijema i osvjei se za slijedeu etapu putovanja. U trenu kad je legao i zatvorio oi, Ted je imao psihiki bljesak, viziju da nekoliko jelena stoji pokraj ceste. Bad, mislim da bi trebao usporiti, rekao je, podiui se da pogleda kroz prozor. Sa svim ovim drveem, teko je vidjeti cestu i upravo sam imao psihiki bljesak i vidio nekoliko jelena ispred. Ako dodjemo prebrzo do njih, mogli bi naglo iskoiti ispred auta i uzrokovati nam udes.Bad je usporio i nakon tri milje dalje, vidjeli su tri jelena veoma blizu ceste, odbijajui da se odmaknu. Auto je proao pokraj njih polako i gledajui ivotinje, Bad je primjetio, Ne mogu se nikako nauditi tome kako moe raditi takve stvari. Ne znam kako ih radim, odgovori Ted. Jednostavno se dogode. Po meni, takve stvari dokazuju tvoju vidovnjaku sposobnost, kae mu Bad. Nemam uope sumnje u to. Ali ipak imam problema sa NLO -ima. Nije da sumnjam u to to si mi rekao, ali nisam jo nikad vidio sam te stvari. I stvari koje se mogu vidjeti na TV nisu ba uvjerljive. Osim toga, nastavi on, vlada tvrdi da je to sve sranje i nije stvarno. Jednostavno ne znam u to vjerovati. Dovraga, elio bi imati neku vrstu fizikog dokaza, pa da mogu znati. elio bih ti dati dokaz, nasmije se Ted, ali ne znam nijedan. Nemam kontrole kad dolaze i odlaze i ak ne znam ni to rade. Legao je da odspava, ali nakon nekoliko minuta kasnije Bad ga pozove, Tede! Pogledaj ovo! Ted ustane ponovo i pogleda kroz prozor. Ravno ispred njih, silaznom putanjom po nebu, vidjela se kako se inilo jedna svijetla zvijezda padalica. Prokleto briljantno, rekao je Ted, i zaista jasno. Ali, ova zvjezda padalica mi izgleda kao da ide sporije od ostalih koje sam viao prije. 15

Nekoliko minuta kasnije, iznenada izleti iza auta druga zvjezda padalica, letei potpuno u tiini iznad i direktno ispred njih. udno, rekao je Ted, da ova zvijezda padalica slijedi isti put kao i prva, zar ne? Moda nakon tri minute kasnije, pojavi se iznad njih i trea zvijezda padalica. Ted i Bad gledali su u uenju. Ali jedva da su prokomentirali, pojavi se i etvrta zvijezda padalica, letei polako u istom smjeru kao i ostale. Dovoljno, to je dovoljno! insistirao je Bad. Ne elim vie, ne elim vie dokaza! Ovo je dokaz koji trebam. Vjerujem ti Ted, vjerujem ti! Nakon toga, zvijezde padalice se nisu vie pojavljivale. U aprilu u proljee 1990, dogodio se mnogo dramatiniji dogaaj, kada je Ted posjetio Marie Jackson, enu koja ga je prva dovela u duhovnu zajednicu i koja ga je trenirala u njegovom psihikom razvoju. Iako nije bio vie aktivno umjean u zajednici, on i Marie su tokom godina ostali veoma bliski prijatelji. Ali poto su ivjeli dosta udaljeno jedan od drugog, rijetko su se posjeivali i njihovih prvih nekoliko dana zajedno bili su ispunjeni dugim razgovorima. Nekoliko noi kasnije, dobrano iza ponoi, Ted se prenuo iz sna, poto je uo Marie da ga zove iz dnevne sobe gdje je spavala na sofi. Ted! povikala je, doi ovamo! Odmah! zvuala je uznemireno, pa se Ted preplaio i pourio u dnevnu sobu. Sva svjetla ispred kue su bila upaljena, a Marie je puei cigaretu nervozno hodala i izgledala je jako zabrinuto. Moj Boe, Marie, to se dogodilo? upita Ted. Neznam, odgovori ona, tresui glavom, ali me je stvarno. Bilo je pre udno. Ted ju je pokuao nagovoriti da sjedne, ali bila je previe uznemirena. itala sam u krevetu, odgovori mu Marie i dalje hodajui, Digla sam se iz kreveta i pogledala uokolo, ali odjednom kao da su svi zidovi jednostavno nestali! Uh? odgovori Ted u uenju. Sluaj, nastavila je Marie, Mogla sam vidjeti van. Mogla sam vidjeti od jednog do drugog kraja kue i mogla sam vidjeti sve do tvoje sobe. Zidova jednostavno nije bilo! Vidjela sam te u krevetu, bio si okrenut lijevom stranom prema zidu. Ali kako se to moglo dogoditi? zbunjeno zapita Ted. Ne znam, Marie odgovori slegnuvi ramenima, ali to nije sve. Kada sam pogledala uokolo, vidjela sam dva neobina duha kakva jo nisam vidjela u ivotu! Doli su iz pravca tono gdje je trebao biti zid i pokuali su me iznijeti napolje. Da li je sada sve u redu? zapita Ted. Da, klimne ona. Pokuali su me iznijeti napolje ali sam se poela braniti. Previe sam tvrdoglava, nisam htjela ii nikamo sa njima i napravila sam im pravi pakao. Do trenutka kad sam zavrila s njima, okrenuli su me naopako. Kako su izgledali? Ted je htio znati i kako je sluao Marijin opis malih sivih bia, srce mu je zaigralo. Zvualo je kao i ona mala bia koja su otela njega i njegove susjede i odvela ih u veliki NLO u polju. Mora da su neki od tvojih prijatelja vanzemaljaca, zavri Marie, pripaljujui novu cigaretu i nervozno hodajui po sobi, jer zasigurno nisu bili moji prijatelji, ne sa ovog, niti bilo kojeg drugog svijeta kojeg znam. I ne elim imati nita sa njima.

16

etiri Prijevod: galaksija Iza biljaka su ivotinje, Iza ivotinja je ovjek, Iza ovjeka je univerzum. Velika Svjetlost, Pustite Veliku Svjetlost unutra! Jean Toomer Jo prije Marijinog neprijatnog susreta s vanzemaljcima u njegovoj kui, Ted je osjeao da je zainteresovanost vanzemaljaca za njega sve vea. Ona predstava sa zvijezdama padalicama koja je potvrdila Badu istinitost postojanja NLO-a, takoe je i Tedu ukazivala na neke budue promjene. Primjetio je da se nakon njegovog povratka iz Floride krajem 1989. godine, tip njegovih klijenata koji su dolazili na vidovnjake seanse dosta promijenio. Prije, veina njegovih klijenata je traila informacije o linim ili ovozemaljskim stvarima. Oni su eljeli znati o njihovim ljubavnim vezama, zdravstvenim problemima, poslu. Meutim, sada su mnoge od njegovih novih klijenata ozbiljnije interesovala metafizika pitanja od onih line prirode. Iako nije znao ta da misli o tome, Ted je takoe primjetio da se kod mnogih seansi poinju javljati i podaci koji ukazuju na kontakte sa vanzemaljcima. Takve stvari se jednostavno nisu prije dogaale prilikom njegovih vidovnjakih seansi. Meutim, sada, kada bi Ted odravao seansu s nekim klijentom, primao bi nekoliko neobinih slika i uvida o toj osobi. A kad bi on toj osobi predstavio te impresije koje je o njoj dobijao, esto bi se ispostavljalo da se ona jeste nalazila u nekim udnim situacijama koje su ukazivale na umijeanost NLO-a i vanzemaljskih bia. Toliko je takvih sluajeva isplivalo na povrinu da je neko na kraju predloio da osnuju jednu grupu koja bi se povremeno okupljala i diskutovala NLO tematiku. Tako su Ted i neki od njegovih klijenata poeli da se sastaju svakog mjeseca. Na njihovim sastancima dijelili su informacije iz knjiga koje su proitali kao i njihove line neobine doivljaje. Kako je sve vie upoznavao te ljude, tako mu je sve vie postajalo jasno da su neki od njih patili zbog posljedica istih problema koje je i on sam imao. Slino kao i on, nekoliko ljudi iz te grupe imalo je stalne probleme prilikom spavanja, a neki od njih su patili od anksioznosti i prolazili kroz jednu mentalnu buru koja je bila Tedu prilino poznata iz njegove line prolosti. Grupa je nastavila da se sastaje tokom cijele idue godine, razvijajui jedan jak utisak uzajamne podrke meu njenim lanstvom. Meutim, Ted je shvatio da niko od tih ljudi nije stvarno dovoljno poznavao istinsku prirodu vanzemaljskih bia, njihove planove, ponaanje i motive. Ipak su diskutovali razne mogunosti i meusobno dijelili svoja miljenja koja su bila raznolika. Vjerovanje u dobroudnost vanzemaljaca jo uvijek je dominiralo u toj grupi, to ih je nagnalo da ponekad odu po noi izvan grada gdje su zajedno sjedjeli na nekoj livadi, meusobno razgovarajui i ekajui u nadi da e vidjeti neki NLO. NLO-e nisu nikada uspjeli vidjeti, meutim, ta grupa ljudi je bila ohrabrena jednim drugim uzbudljivim razvojem dogaaja to je kod njih podstaklo jos vee potivanje Tedovih vidovnjakih sposobnosti. U svojim diskusijama neki od lanova bi esto postavljao neka generalna pitanja o kojima 17

bi svi trebali razmiljati. Niko od njih, ukljuujui i Teda, nije oekivao da e na ta pitanja dolaziti ikada neki vrsti odgovori. Meutim, onda je on opet poeo imati none kontakte, a ovaj put su informacije koje je dobijao bile u jednoj uskoj vezi sa pitanjima koja su bila postavljana na sastancima njegove grupe. Do kontakta je uvijek dolazilo dok je spavao a kada bi se sutradan probudio, mogao se jasno sjetiti poruke ali ne i glasnika. Kad god bi na taj nain primio neku novu informaciju, Ted bi ju podijelio s grupom, to bi onda raspirivalo diskusiju i podsticalo postavljanje novih pitanja. Njegovi prijatelji su ozbiljno uvaavali te uvide za koje su bili sigurni da dolaze od strane Tedovih dobroudnih vanzemaljaca. Meutim, nakon to je godinama prihvatao komunikaciju s duhovima kao neto sasvim normalno, sam Ted je bio vie u jednoj nedoumici, nego to je bio oduevljen tom novom vrstom kontakta. Najvie ga je bunila nebulozna priroda odgovora o navodnim mjestima odakle potiu svi ti vanzemaljci, kao to su Zeta Reticuli, Orion, i Plejade, a bio je siguran u to da su vanzemaljci fizike prirode. Ukoliko oni stvarno istinski postoje kao i ljudska bia, pitao se Ted, zato onda skrivaju od njega njihovu fiziku prirodu, komunicirajui s njim samo uz pomo telepatije ili neke vrste snovienja, odnosno, susreta kojih nije bio u stanju jasno se sjetiti. Ted je zakljuio da sve dok ne bude u stanju da objektivno dokae istinitost NLO-a, nee moi biti siguran u to ko u stvari komunicira s njim. S takvim stavom je jedne veeri sjeo da pogleda Spilbergov film Bliski Susreti Tree Vrste. On je taj film ve jednom gledao ali ovaj put je njegovu panju bila privukla jedna scena u kojoj je bilo prikazano kako nekoliko malih okruglih svjetala lete oko NLO-a i ulijeu u njega. Narandaste i crvene svjetlosne lopte su se brzo kretale i ponaale su se kao da su bile nekako kontrolisane uz pomo jedne nevidljive pupane vrpce. Pitam se emu to sve slui, razmiljao je pomalo radoznalo, meutim, par noi kasnije, nako to se jedan dio iste filmske scene ponovo odvio u njegovoj vlastitoj kui, njegova radoznalost se pretvorila u zadivljenost. Nakon to je zaspao jedne noi, Ted se iznenada probudio osjeajui kako mu srce ubrzano lupa. Pogledao je unaokolo po slabo osvjetljenoj sobi mislei da e mu opet doi nepozvani gosti. Osjetio je napad panike u momentu kad je primjetio kako se jedna okrugla lopta lebdei kree prema njemu s druge strane sobe, neposredno uz plafon. Vidjeo ju je i kako je ula unutra kroz zid njegove sobe. Bila je veliine koarkake lopte i treperila je svjetlou crvene i narandaste boje. Ted je razmiljao kako bi to vjerovatno izgledalo kao jedna letea vatrena kugla kad bi se posmatralo u potpunom mraku. Zatvorio je oi na par sekundi nadajui se da moda halucinira, ili da samo zadrava u svom umu neku sliku koja mu je ostala iz nekog sna iz kojeg se upravo probudio. Meutim, kad je otvorio oi, ona vatrena lopta je jo uvijek bila tu, samo to mu se sada jo vie pribliila. U stvari, ona je sada bila direktno iznad njega, navodei ga da gleda u nju prema gore, kako bi je vidjeo iznad sebe. To svjetlo mu je bilo na dohvatu ruke i uprkos straha koji ga je skoro paralisao, Ted je polako podigao ruku s namjerom da dotakne tu svjetlosnu loptu. Na njegovo zaprepatenje, jedan glas mu je naloio da to ne ini. Taj glas je zvuao donekle mehaniki i inilo se kao da dolazi sa svih strana istovremeno. Ted se okrenuo i pogledao prema hodniku kako bi provjerio da mu se moda neko ne obraa iz tog pravca, meutim, tamo nije bilo nikoga. Pomislio je da iskoi iz kreveta i zbrie napolje kroz hodnik, meutim, samo to je pogledao u tom pravcu svjetlosna lopta kao da mu je proitala misli i progovorila je opet. Ne boj se, rekla je. Dola sam samo da ti uruim jednu poruku. Ted je mirno leao i posmatrao udni ureaj koji je lebdjeo na metar iznad njegovog lica. Mogao je razabrati velike brazde koje su se ukrtale na nekoliko mijesta na lopti a unutar njih, razmaknute nekoliko ina jedna od druge, bile su ugnjedene lee veliine novia od pet centi, koje su se okretale usmjeravajui svoj fokus na sve dijelove sobe, kao i na Tedovo lice. U tom momentu je dolo do jednog ogromnog ulijevanja informacija u Tedov mozak. inilo se kao da je neko pritisnu tipku enter na kompjuteru kako bi u njega pohranio gomilu informacija. To je bukvalno bilo toliko brzo i iznenada, da Ted u tom momentu nije bio u stanju da raspozna te podatke. Kad je analizirao ta se 18

upravo dogodilo, ureaj se pomakao prema vratima sobe a onda je odletio kroz hodnik. Ted se tiho izvukao iz kreveta pokuavajui da ga prati. Kada se svjetlosna lopta nala u dnevnoj sobi, brzo je promijenila smijer za 90 stepeni, demonstrirajui svoju nezavisnost od njegove fizike ili mentalne kontrole. Nakon toga je ubrzala prema zidu kuhinje i nestala pravo kroz njega. Jo uvijek u gaama, Ted je izletio napolje u dvorite pokuavajui da je prati, meutim, od nje nije bilo ni traga. Kada se vratio natrag unutra pogledao je na sat. Bilo je 3:47 ujutro. Cijeli taj dogaaj se desio u nekih 3 do 5 minuta, pretpostavljao je Ted, ali mu se to inilo kao jedan ivotni vijek. Sa zbrkanim nervima, velikom radoznalou i sa odreenom dozom straha, ostao je tako da sjedi sve do zore. U zoru je bio ponovo spreman da zaspe jer se najsigurnije osjeao kad spava ispod pokrivaa od suneve svjetlosti. Probudio se oko 11:20, prije podne a onda je otiao da se na brzinu istuira. Nakon to se osvjeio, otiao je u kuhinju da napravi kafu a onda, kad je pogledao ka kuhinjskom zidu, iznenada ga je preplavilo sjeanje na zbivanja prole noi. Kad je sjedio pijuckajui kafu, shvatio je da se ovaj put sjea ne samo tog doivljaja, nego se sjea i poruke, kao i samog glasnika. Informacije koje mu je ona svjetlosna lopta nekako ubacila u glavu objanjavale su to da je taj ureaj kontrolisan od strane oblinjeg NLO-a, kako njih ljudi nazivaju, meutim, njihova posada ih smatra svojim vozilima-za-odravanje-ivota. Oni loptasti ureaji su prema tim informacijama u stvari skeneri, koji slue za inspekciju ljudskih nastambi prije nego to se u njih poalju kuriri u sklopu obavljanja njihove misije. Ti skeneri sa njihovim mnogobrojnim leama i ureajima za oslukivanje omoguavaju kontrolorima iz NLO-a da vide cijelu unutranjost neke kue. Tako je kontrolor u stanju da vidi gdje se svaka osoba nalazi, koliko ih je u kojoj sobi, da li spavaju ili su budni, da li su ljudi obueni ili da li su naoruani na neki nain, kao i to, da li u kui ima nekih ivotinja? Tako mogu da odrede da li e kontaktiranu osobu morati mentalno izmanipulisati tako da ona ode u drugu prostoriju, da se ostali ne bi uzbunili. Taj objekat mora izvriti svoju misiju uz to je manje mogue otpora. Dok je tako sjedio pijuckajui kafu, Ted se po prvi put osjetio izmanipulisanim, iskoritenim i bespomonim da uini bilo ta s ciljem zaustavljanja tih upada u njegov intimni ivot. Odluio je da pozove sve lanove svoje grupe i da podijeli s njima ovo svoje iskustvo, nadajui se da e neko od njih imati neku ideju kako bi se moglo zaustaviti ovo sramotno nametanje vanzemaljaca. Ve do pet sati popodne, Ted je ispriao petorici lanova grupe svoj doivljaj iz prole noi. Svakome od njih je objektivno predstavio sve detalje tog doivljaja, trudei se da ne reaguje pretjerano i da ne preuveliava stvari. Sve to je govorio bilo je otvoreno prihvatano sve dok nije poeo da skree panju tim ljudima na negativnu pozadinu te interakcije s vanzemaljcima, u smislu krenja neije privatnosti, pijuniranja, osjeaja bespomonosti prilikom pokuaja sprjeavanja posjeta, mogueg izlaganja opasnoj radijaciji, a ukazivao im je i na arogantno ponaanje tih vanzemaljaca koji su smatrali da je sasvim u redu to da ulaze u tue kue kad god im se to prohtije, bez pitanja i bez poziva. Nakon to je zavrio razgovore sa svojim prijateljima, Ted je ostao potpuno frustriran. Svi oni su odmah izvrtali situaciju naopake pokuavajui da ga ubijede u to kako je on privilegovan samim tim to su mu bile uruene tako dragocjene informacije. Bez obzira na to ta on sugerisao u vezi s tim, njegovi prijatelji to doekivali sa nekim opravdanjima koja su trebala da naprave cijelu stvar prihvatljivom. Rekli su mu da je ak ludo s njegove strane uopte i pomiljati na mogunost da taj vanzemaljski ureaj nije 100% dobroudan po svojoj prirodi i namjerama. Jedan od njih je doao kod Teda da bi pregledao mjesto na zidu gdje je ona svjetlosna lopta ula i izala iz kue, traei neke tragove na njemu. Drugi je insistirao na tome da Ted kae posadi NLO-a da posjete njegovu kuu jer e im on biti u stanju da ukae mnogo vie potovanja (nego to je to Ted bio u stanju). Ted se pitao da li je on stvarno bio samo pretjerano negativan u odnosu na sve to, kako su ga prijatelji optuivali, ili se moda radi o tome da oni ive s nekim metafizikim zavjesama navuenim preko njihovih oiju.

19

Pa, dobro, Ted je tjeio samog sebe, nisam bio povrijeen, samo malo uplaen, tako da e moda na kraju i neto dobro proistei iz svega toga. Ali, znam jedno. Igrau tu igru isto kao to je igraju i moji prijatelji, kao da je sve to za nae dobro, sve dok se ne uvjerim u suprotno jer sam umoran od toga da postanem meta napada svaki put kad pomenem one stvari koje mi se u svemu tome ne sviaju. Nakon sto je Ted ispriao svoj doivljaj prijateljima, vijest o svjetlosnoj kugli brzo se proirila meu svima koji su pratili NLO tematiku u Shreveportu. Unutar desetak dana Ted je primio tri zanimljiva telefonska poziva od lokalnih ljudi koji su eljeli ostati anonimni. Jedan ovjek, koji je radio u jednoj kompaniji za odravanje gradske infrastrukture, rekao je Tedu da je prije samo par sedmica i on takoe imao jedan udan dogaaj s jednom kuglom od bijele i ute svjetlosti koja je bila veliine klikera i koju je mogao uti kako tiho zuji. Dok je popravljao neto na jednoj banderi, primjetio ju je kako lebdi iznad njegove glave. Polako je prelazila preko cijelog njegovog tijela, zujei tiho i putajui jedan skoro neujan klik-tei zvuk. Taj ovjek nije vidjeo odakle je ona dola ali kad je siao na zemlju sa bandere primjetio je da je proveo na njoj preko sat vremena dok mu se inilo da cijeli dogaaj nije trajao ni deset minuta. On je takoe osjetio da su mu tom prilikom neke informacije bile natrpane u mozak toliko brzo da ih nije bio u stanju deifrovati. Ono to ga je najvie uznemirilo, rekao je, bilo je to da ta god da je pokuavao, nije mogao da se oslobodi tog ureaja koji mu je na kraju uao u grudni ko, nakon ega ga vie nije vidjeo. On nije bio u stanju da pria s nekim o tome, osim sada s Tedom i traio je od njega da ga ovaj uvjeri u to da je sve u redu i da mu ne prijeti nikakva opasnost u vezi s tim. Ted je jedino mogao da podijeli s njim to njegovo iskustvo i utjei ga u smislu da ukoliko neto ne bi bilo u redu u vezi sa svim tim, onda bi se to ve do sada pokazalo. Taj ovjek se osjeao dobro, osim to nije bio u stanju da spava nekoliko noi nakon tog dogaaja. Ted je nakon par sedmica razgovarao opet s njim i taj ovjek je naglasio da mu se nita udno nije vie deavalo i da se osjea mnogo bolje nakon to je porazgovarao s Tedom o tom dogaaju. Druga osoba koja je pozvala Teda telefonom bila je jedna ena koja je mu je rekla kako je jedne noi prije tri godine zajedno sa svojom prijateljicom vidjela slian ureaj kako lebdi iznad trijema njene kue u sitnim nonim satima. Dvije prijateljice su provele to vee u jednom lokalnom klubu i vratile su se kui oko 1:30 poslije ponoi. Pripremile su se da pou na spavanje, meutim, odluile su da prije toga sjednu na terasu, da zapale jo po jednu cigaru i da malo uivaju u svjeoj ljetnjoj noi. Dok su tako sjedile primjetile su kako je jedan objekat koji je izgledao kao vatrena lopta brzo preletjeo preko travnjaka a onda se pod pravim uglom okrenuo i uputio prema njima. Lebdio je tiho iznad njih oko deset sekundi a onda se brzo udaljio. Te ene su se uplaile i provele su ostatak noi zakljuane u kui. Ispriale su jednom prijatelju ta im se desilo ali se on na sve to samo nasmijao i rekao da im je neko vjerovatno ubacio malo LSD-a u pie dok su bile u baru. Te ene su bile ubijeene da to nije bilo tano ali su ipak shvatile da se tu radi o jednom doivljaju kojeg nije svako spreman uti. Tako su odluile da ne priaju drugima o tome. Jedna od njih je rekla Tedu da joj je bilo mnogo lake nakon to je pronala nekoga kome to moe povjeriti. Poeljela je Tedu sve najbolje i priznala mu je da se nakon toga svake noi molila da ne vidi taj ureaj nikad vie u svom ivotu jer je taj dogaaj kod nje proizveo jedan neprijatan i jeziv osjeaj. Njena prijateljica je rijetko kad to spominjala. Te ene se ne sjeaju nakakvog gubitka vremena tom prilikom, osim gubitka ivaca. Iz jednog oblinjeg naselja takoe se javio telefonom i jedan devetnaestogodinjak. On je tvrdio da ga je jedna takva vatrena lopta susrela na putu kada se vraao kui sa sastanka s njegovom djevojkom. Rekao je da se neposredno nakon ponoi suoio s tom svjetlou nakon to se motor njegovog kamioneta ugasio, te se tako morao zaustaviti u mraku pored jednog seoskog puta. On je izaao iz kamioneta i podigao haubu pokuavajui da pronae uzrok naglog prestanka rada motora. Tada se na njegovo iznenaenje niotkuda pojavio jedan svjetlei objekat veliine svjetlosne lopte i lebdjeo mu je 20

je iznad glave na dohvat ruke. Rekao je da nita nije uo ili osjetio. Ta vatrena lopta je lebdjela tako nekoliko sekundi u njegovoj blizi a onda je u jednom trenu nestala. On je brzo uskoio u kamionet kako bi uzeo bateriju a onda je primjetio da motor opet radi. Nakon toga je velikom brzinom prevalio ostatak od oko tri kilometra puta do svoje kue. On se ne sjea da li je tom prilikom izgubio vrijeme a tvrdio je da nikada nije vidjeo NLO ali bi eljeo da vidi bar jedan jer ga je ta tematika prilino zainteresovala nakon onog susreta sa svjetlosnom loptom. Razmiljajui o svom vlastitom susretu s onom kuglom-za-nadzor, Ted je primjetio koliko je taj udni dogaaj odraavao onu scenu iz filma Bliski Susreti Tree Vrste, i pitao se da li je neko ili neto ulo onaj njegov komentar kojeg je promrmljao za samog sebe dok je gledao taj film. Takoe je zakljuio da je nekim sluajem vidjeo takav svjetlosni prizor bilo kad prije 1988. godine, vjerovatno bi ga uzeo kao jedan signal ili oblik manifestacije nekih duhovnih entiteta. Meutim, sada je Ted shvatio da je taj prizor imitatirao onu scenu iz filma, pa je tako vjerovatno trebao da mu ukae na to da su mnoga njegova prijanja iskustva takoe bila bazirana na NLO temeljima. Da li je taj dogaaj, pitao se on, stvarno predstavljao jedan objektivan dokaz kojeg je traio? Moda to jeste tako, razmiljao je, meutim, ta svjetlosna lopta, uprkos njenoj stvarnoj i kratkoj pojavi, jo uvijek nije bila dovoljna da ubijedi Teda u sve to.

Pet Prijevod: vjetar Na neke molitve Bog odgovara otro i iznenada, I stvari za koje smo molili nabije nam direktno u facu Browning Ubrzo nakon ove epizode nazvala je Marie Jackson i pozvala Teda u svoj dom na Floridi. eljan razgovora o njegovim nedavnim iskustvima sa svojim starim mentorom, Ted prihvati poziv. Krenuo je u julu. Dok ga je zrakoplov nosio prema Floridi vrijeme je utroio na gledanje kroz prozor, pitajui se da li e NLO proletjeti pored i itajui knjigu na tu temu. "Pitam se da li ET-i znaju da idem kod Marie", razmiljao je tiho. "ini se da znaju puno toga o meni, tako da mislim da je mogue." Stigavi, shvatio je da jo jedna stara prijateljica, Amelia Reynolds, takoer boravi kod Marie, i njih troje uivali su u prekrasnim razgovorima, smijui se i priajui do dugo u no. Ted im je rekao sve o NLO studijskoj grupi i mnogim udnim iskustvima kojima su on i ostali svjedoili. Marie je vrlo znatieljno sluala, ali je Amelia cijeli fenomen samo tako odbacila. Bez obzira to joj Ted govorio, jasno se deklarirala, Ne postoje nikakvi NLO-i. Takve stvari objavljuje National Enquirer, pa kako ih onda zaboga moete uzeti za ozbiljno?" Jedne veeri, neto iza ponoi, troje prijatelja zaeljelo si je laku no i otilo spremiti za poinak. 21

Tedova soba nalazila se u najudaljenijem kraju kue u odnosu na spavaonicu u kojoj su se, na dva razdvojena kreveta, smjestile Marie i Amelia. Svjetla su bila pogaena i kua u tiini, sve dok se Amelia nije iznenada probudla uvi buku helikoptera koji lebdi iznad nje. "Marie?" proaptala je, "uje li to? to radi taj helikopter letei okolo tako nisko u ovo doba noi? " "Kakav helikopter?" odgovori Marie. "Ne ujem nita. Mora da si sanjala. " "Ne, nisam! Tono je iznad nas! Mogu ga uti upravo sada ", inzistirala je Amelia. "to ti je?" A onda se smrzla, u tiini zaprepateno buljei u strop. "Mogu ga vidjeti", rekla je polako. "Marie, mogu ga vidjeti." Marie s nevjericom pogleda u mrani strop. "Probudi se Amelia, sanja", ree. "Tu niega nema." "Ne spavam," protestirala je Amelia podiui glavu s jastuka jo uvijek buljei gore. "Kunem ti se, mogu vidjeti helikopter tono tamo gore! Pored onog velikog stabla sa svim liem. Vidim prednjicu te stvari, zaobljena je, a noge su podvuene ispod ". "Dobro, pa zato ga onda ja ne mogu vidjeti?" ogoreno upita Marie. "Ne znam", odgovori Amelia. "Izgleda kao da strop nije tu. Nestao je i ja mogu vidjeti ravno kroz krov. " Slab plaviasti sjaj iznenada se pojavio oko Amelie koja je pokuavala ustati iz kreveta. Marie skoi kao oparena. "O, moj Boe," ree, dok se sjaj pojaavao okruujui krevet cirkularnom izmaglicom plavog svjetla. "Amelia! Bjei otamo! " "Ne mogu se pomaknuti," bespomono ree Amelia. "Paralizirana sam! Gdje si? Vie te ne mogu vidjeti! Neto je tamo dolje, u podnoju kreveta ". "Kaem ti, ja nita ne vidim," inzistirala je Marie gledajui po sobi. "to je to to ti vidi?" "Dvoje ljudi, dva bia," odgovori Amelia zurei u podnoje svog kreveta, "i oni ne izgledaju kao duhovi." "Kako izgledaju?" upita Marie. "Jedan od njih je zbilja visok," opisala je Amelia, "i on ima zelenkastu kou, poput gutera ili krokodila. Nikad prije nisam vidjela takvo to! Glava mu je jajolika i mogu vidjeti kose oi, ali ne i ui ili usta. A ovaj drugi je nii, neke vrste plavo-crne boje, poput groa ili cveba. to su oni, Marie? Moe li komunicirati s njima? Koja vrsta duhova su oni? " "Hej," Marie ju prekine. "Ne znam nita o tim biima. Izgleda da su to neki Tedovi prijatelji, moji nisu. Tede!" povikala je postajui sve vie uplaena. "Tede! Dolazi ovamo! S Ameliom neto nije u redu! " Teda je probudila buka, ali nije mogao razumjeti to to Marie vie. Odgurnuo je vrata i potrao niz hodnik trenutno se zaustavivi kad je ugledao plavi sjaj koji je izbijao sa dovratka. Unutra je Marie, ekajui ga da se pojavi, kruila po sobi leima se pritiskajui o zid najudaljeniji od kreveta na kojem je, obavijena briljantnom svjetlou, nepomino leala Amelia. Ted nesigurno ue i na mjestu se ukopa 22

zurei. "Koji je...?" zausti, ali u tom trenu streliaste iskre svjetlosti iznenada polete kroz plavu sumaglicu natjeravi i njega i Marie da poskoe od iznenaenja. "Amelia!" povie, "makni se odande!" "Marie?" zazivala je Amelia, "Marie? Gdje si? " "Ovdje sam," povie joj Marie nazad "i Ted je takoer ovdje." Pomakli su se blie krevetu i dalje odravajui siguran razmak od plavog sjaja koji je sada bio ispunjen sitnim, brzim munjolikim tragovima eksplozija. "Jedva vas mogu uti," ree Amelia glasno. "Govorite glasnije!" "to se to dogaa?" Ted je pitao. "Odakle sve ovo dolazi?" "Ne znam", ree Marie. "Poela je priati o helikopteru i sad kae da ga moe vidjeti gore kroz krov, da joj je tono iznad glave. to da radimo? " "Jesi li ti u redu, Amelia?" Ted je povikao. "Jesu li te povrijedile sve te stvari, svo to bljeskanje?" "Koje bljeskanje?" Amelia je vikala iznenaeno. "Ja sam u redu, ali se ne mogu pomaknuti. Ta helikopterska stvar je jo uvijek gore, a i one druge dvije stvari jo uvijek tamo samo stoje buljei u mene. " "O emu to ona govori?" upita Ted, i Marie mu ispria o udnim stvorenjima koje je Amelia opisala. "Ja ih ne mogu vidjeti," Ted povika Amelii. "Pitaj ih za ime ako moe." To o ovjeku-aligatoru zazvualo mu je sumljivo pznato dok je pomislio na udan slijed dogaaja koje je otrpio prije mnogo godina. "Moe li to biti neto kao Volmo?" apnuo je Marie, ali ona slegne nesigurno. "Ja ih ne ujem da govore," odvrati Amelia. "Ali to je kao da mi stavljaju poruku u um. Vidim velikim tiskanim slovima ispisano ime: RAYMOND. " "to sad rade?" upita Marie. "Jesi li jo uvijek dobro?" "Da," ree Amelia, " a sada vidim drugu rije. Mislim da je to ime te helikopterske stvari. Kae: COMMAND II. " "Moramo joj pomoi," Marie je inzistirala. "Ovo ne izgleda dobro." "Ne znam", Ted je oklijevao. "Barem je nita ne boli. Ne znamo to bi se moglo dogoditi ako ju pokuamo izvui iz tog energetskog polja ili to ve to je. Moda bismo trebali ekati. " "Jesu li ona bia jo uvijek tamo?" Marie upita, ali prije negoli je Amelia uspjela odgovoriti, plavo svjetlo bljesnuvi se ugasi i ona pade natrag na jastuk. Marie dotri do kreveta, a Ted upali svjetlo, bojaljivo pregledavajui sobu. No, sve je izgledalo savreno normalno. "Nikad nisam vidjela nita slino tim biima", izjavi Amelia, oito potresena. "Oni nisu izgledali kao duhovi, kaem vam to! I taj helikopter isto nije bio normalan. Kad si neki dan govorio o NLO-ima i vanzemaljcima Ted, nisam ti vjerovala. No, nakon ovoga, ne znam. To je neto najuvrnutije to sam 23

dosad doivjela. " Kad su sjeli zajedno, pokuavajui jedan drugoga smiriti i prodiskutirati bizarni dogaaj, Marie i Ted su se iznenadili saznavi da Amelia nije vidjela plaviasto sferno svjetlo oko svoje postelje. A onda se Marie prisjetila svog udnog susreta s nepoznatim biima. "Kad sam prole godine ja bila kod Teda ", obratila se Amelii, "mislim da su i mene posjetili isti ti deki. Se sjea Tede? " "Je," kimnuo je, "kako bih mogao zaboraviti? Probudila si me vritei i cijelu no smo probdjeli drei se za ruke i puei cigarete. " "Pa i ti bi se takoer uzrujao, odgovori ona,"da si vidio ono to i ja." i opie cijeli dogaaj; kako su zidovi nestali i dva udna bia ju pokuala odvui van. "To sve se dogodilo dok sam bila s Tedom," zakljui, "a pogledaj to se sada tebi dogodilo Amelia, uz Teda ovdje s nama. Ne, ovi nisu nijedni od duhova koje ja znam. Mislim da su se pojavili zbog Teda. " On se nije htio raspravljati s njom. Poput njega i Amelia i Marie su vidjele zidove ili strop koji se otapaju i nestaju, a i susrele su ne-ljudska bia u nepoznatoj letjelici. Duhovi, svo troje su to znali, ne trebaju ni svemirske brodove niti "helikoptere" za svoja putovanja, no ova tajanstvena bia, oito trebaju. Kada se vratio u Shreveport i ispriao svojim prijateljima o ovom najnovijem iskustvu, bili su vie nego ikada uvjereni da je Ted u aritu vanzemaljskih interesa. Alienske aktivnosti oko Teda bile su u oitom porastu, svi su to shvatili. Ipak, bez obzira na ove dogaaje, i usprkos svim njihovim prouavanjima i raspravama, nitko nije mogao uistinu objasniti to se dogaa, i zato. to je Ted vie razmiljao o situaciji, vie je osjeao da mu je potrebna pomo. Plailo ga je to da nije imao nikakvu kontrolu nad svojim odnosom s vanzemaljcima. Marieini posjetitelji doli su nepozvani 1990. u njegov dom, a on i susjedi, 1989., sigurno nisu bili upitani da li ele ii na vonju NLO-om. Sad je tu bilo i plavo sferno svjetlo i Amelia koja razgovara s nevidljivim alienima. Bilo je jednostavno previe toga da bi se ignoriralo. Htio je neke prave odgovore, a studijska ih grupa do sada nije iznalazila. Tada se sjetio to su ga duhovi poduili o manifestiranju stvari koje mu trebaju i poeo je vizualizirati nekoga tko bi mu mogao pomoi. Odluio se objaviti oglas u lokalnom metafizikom biltenu, Illuminations. Podebljano otisnuta, obavijest je jednostavno glasila: TED RICE ELI POKRENUTI GRUPU ZA POTPORU OTETIMA OD STRANE NLO-a. MOLIMO VAS DA SVOJE PONUDE POALJETE NA P.P._____ I MI EMO IH PROSLIJEDITI TEDU. To je bio njegov nain prebacivanja svog problema u ruke vie sile, ba kao to je to inio mnogo puta u prolosti. Nije imao nikakve ideje kakve rezultate bi oglas mogao poluiti, ali je znao emu su se on i njegovi prijatelji nadali: dobro potkovanom NLO istraivau i kompetentnom hipnotizeru koji bi im mogao pomoi u istraivanju njihovih iskustava. Bilo je vrijeme za neke odgovore.

24

Ali ak ni Ted nije oekivao da e odgovor doi tako brzo. Mjesec dana nakon to je tiskana obavijest, Ted je primio pismo od dr. Karle Turner, istraivaice abdukcija iz Little Rock-a. itajui ga, njegovo uzbuenje je raslo. Dr. Turner ne samo da mu je otpisala kako surauje s jo jednom istraivaicom, iji se izvjetaji o abdukcijama broje u stotinama, nego da je i ona osobno bila otimana. I jo mu je preporuila, u sluaju da se odlui koristiti hipnotikim regresijama kao alatom u svom istraivakom radu, neka kontaktira tu drugu istraivaicu, Barbaru Bartholic. Pismo je doivio kao odgovor na svoju molitvu. Nije znao to je sve tono istraivanje abdukcija ukljuivalo, ali je bio odluan da sazna. Ted je odmah otpisao dr. Turner da mu se javi telefonski i kad je kontakt jednom ostvaren, razgovori su postali redoviti. Karla mu je objasnila kako je do suradnje s Barbarom dolo nekoliko godina ranije kada je njezina obitelj opetovano bila izloena susretima s vanzemaljcima o kojima je upravo napisala knjigu INTO THE FRINGE. Takoer ga je upoznala s informacijom da postoje tisue drugih ljudi koji prolaze kroz iste takve stvari, a to je Teda uvjerilo da se u njegovom sluaju ne radi iskljuivo o duevnom poremeaju. No osim tih stvari, Karla Tedu nije davala nikakve nove informacije. Umjesto toga, koncentrirala se na uenje o Tedovim prolim iskustvima i na njegovo osobno i obiteljsko podrijetlo. Priao joj je o svom djetinjstvu u kraju pamunih polja sjeverozapadne Alabame, gdje je roen 1942., i gdje je nauio da voli prirodu i njezina divlja stvorenja; o svojoj karijeri u financijskom biznisu, te o njegovom vidovnjakom radu. Paljivo je sluala dok je Ted objanjavao svoju metafiziku filozofiju koja ga je nauila da svi oblici ivota duhovno evoluiraju uzdiui se u susret savrenstvu i krajnjem izvor svih geneza. Ljudi koji dou na ovaj svijet predodreeni da rade i doprinose ljudskoj transcendenciji poznati su kao "Radnici Svjetla"(Svjetlosni Radnici p.prev.), taj termin se obino koristi za duhovne uitelje i voe u metafizikoj zajednici. I jo je podijelio s njom svoj osjeaj za misiju; da svoj vidovnjaki talent treba iskoristiti za pomaganje drugima u shvaanju njihove vlastite sudbine i pokazati im na koji nain ljubav i svjetlo utjeu na njhove ivotu. Kroz ove duge razgovore, Karla je prepoznala Teda kao toplog, pristupanog, pronicljivog ovjeka, sa smislom za humor roenog komiara. Kada je Ted preao na opisivanje nekih od bizarnih dogaaja u njegovu ivotu, Karla je prepoznala detalje koji upuuju da su u tijeku vanzemaljski susreti. Povezala ga je s Barbarom Bartholic i oni su uskoro iskovali plan kako da se sretnu u ivo. Ted je bio nestrpljiv nauiti o udnim biima iju upletenost u svoj ivot vie nije mogao poricati, te se nadao da e hipnotike regresije pomoi pri razotkrivanju bilo kakvih skrivenih znanja. Ali prije nego je Barbara pristala raditi s Tedom, bilo joj je potrebno saznati o njemu to je vie mogue. Kroz tjedne dugih telefonskih razgovora sluala je kako Ted iznosi na vidjelo najudesniji prikaz. Na osnovu svega onog to je nauila prouavajui druge sluajeve abdukcija, Barbari je ubrzo postalo jasno da je Ted Rice doista bio izabran za doivotni angaman sa snagama za koje veina ljudi nikad nije ula da postoje. Vrlo brzo je shvatila da su njegovi nedavni susreti s NLO-ima i vanzemaljcima bili samo jo jedan preokret na putu kojim je prolazio. Upoznao je spirite i svemirske brodove, anele i duhove, prekrasnu vanzemaljku i bizarne reptilske humanoide, a pokazani su mu bili i prizori nebesa i stranog razaranja. Da bi se iz svih tih dogaaja mogao izvui neki smisao, bilo je potrebno istraiti cijeli njegov ivotni put.

25

A pria koja je isplivala na povrinu, o misterioznim silama koje su oblikovale ivot pamuarskog klinca iz zabiti Alabame, pa ga transformirale u "Svjetlosnog Radnika", imala je puno ire implikacije, onkraj iskljuivo osobnih. Sa svime to otkriva o iluziji i stvarnosti, dobru i zlu, i prirodi ovjeanstva, pria Teda Rice provocira sve to smo mislili da znamo o svemiru.

Drugi dio Prijevod: galaksija Dijete Mladi kojem je bilo dato Toliko mnogo od zemlje-toliko mnogo od neba Wordsworth Postoji uvijek jedan momenat u djetinjstvu Kada se vrata otvore i puste budunost unutra. Graham Greene est Oduprite se avolu i on e pobjei od vas. James 4:7 Nevidljive sile su se po prvi put umijeale u Tedov ivot jo kad je on bio veoma mlad, kad mu je bilo oko etiri ili pet godina, a posljedice tog njihovog upada bile su par pljuski i ispraeno dupe. To, kao i velika neobinost cijelog dogaaja, doprinjelo je tome da ga on nikada ne zaboravi. Jednog jutra, kratko nakon zore, mali Tedi se probudio zatekavi se kako lebdi iznad kreveta. Bio je iznenaen ali ne i uplaen, ak i nakon to se njegova taka posmatranja pomakla prema gore odakle je mogao jasno da vidi svoje zaspalo tijelo u krevetu s glavom koja viri ispod pokrivaa. Sljedea stvar koje je postao svjestan bila je ta, da se iznenada naao u kuhinji lebdei tamo u blizini plafona, dok se ispod njega u sobi odvijala jedna aktivna scena. Tamo su bile njegova majka i baka, i razgovarale su sa njegovom ujnom i ujakom, kao i malom rodicom Sally koji su neoekivano navratili. Tedi je bio toliko iznenaen tom situacijom tako da jedino to je mogao uiniti, bilo je samo da gleda i slua. ta radite ovdje tako rano? pitala je njegova majka. Mora da ste krenuli negdje na put. Da, rekla je njegova ujna, sino smo odluili da odemo danas do Parrish-a, da vidimo mog brata i njegovu porodicu prije nego to se vrate natrag u Mobile. Oni su tamo kod tate ve nekoliko dana. Pa smo pomislili da svratimo do vas i povedemo Tedija sa sobom, ako ga hoete pustiti da ide s nama. 26

Sally i on se uvijek lijepo slau. Osim toga, kada su zajedno onda je i nama lake, nasmijala se ona. Gore iznad njih, Ted je postajao sve uzbueniji i sreniji to e moi da bude s njegovom rodicom. Sally je bila jedna od njegovih najboljih partnera u igri a svaka avantura koja je razbijala monotoniju ivota na farmi za njega je bila poslastica. Ne, odgovorila je njegova majka. Tedi nije mogao vjerovati svojim uima. Ne, bolje je da ovaj put ostane kod kue. Njegov otac dolazi danas, a takoe smo mislili da ga odvedemo i na ianje. A moramo mu kupiti i nove cipele jer su mu ove koje nosi probuene. Tako, najbolje je da ovaj put ne ide. Tediju je srce bilo slomljeno i bio je veoma ljut. Kako to misli!? vikao je. Zato ne mogu da idem s njima!? Meutim, bez obzira na to koliko glasno je on protestovao, njegova majka ga je ignorisala kao i svi ostali koji su tu bili. Na kraju je shvatio da oni nisu ni znali da je on tu. Nisu ga mogli ni vidjeti ni uti, dok je njegov mladi um bjesnio. Bez obzira na to koliko se on trudio da ih prekine, oni su nastavljali sa svojom priom o nekim roacima i drugim trivijalnim stvarima a onda su se spremili da idu. Najbolje da izaete kroz zadnja vrata s ove strane kue, predloila je njegova majka. Ako vas Tedi uje da izlazite kroz prednja vrata, onda e se sigurno probuditi. Razbjesnie se zbog toga to ne moe ii s vama, pa e stvar zavriti tako to e jo morati dobiti po dupetu. Oni su se nasmijali i majka ih je ispratila napolje, ostavljajui Tedija koji se onako nevidljiv puio od ljutine. Bio je veoma ljut to ga nisu pustili da ide, bio je ljut i zbog toga to su se smijali na njegov raun a najvie ga je ljutilo to to su ga svi ignorisali. Iznenada, Ted se uspravio u krevetu i zbunjeno pogledao unaokolo. Bio je oigledno ponovo u svom tijelu, meutim, nije imao vremena da razmilja o tome. Puei se jo uvijek od ljutine, iskoio je iz kreveta i sjurio se kroz dugaki hodnik u kuhinju. Njegova majka i baka bile su tamo same i istile su sto nakon doruka. Zato me niste pustile da idem? vikao je u ljutini. Htjeo sam da idem sa Sally! elio sam da idem s njima na put! Dvije ene su piljile prvo u njega a onda jedna u drugu. O emu ti to zaboga pria? upitala ga je majka. Oni su upravo bili ovdje! Vidjeo sam ih! vikao je Tedi, dok je frustrirano brisao suze s lica. Ne, nisi suprostavila mu se majka. To je bilo prije vie od sat vremena a ja sam odmah nakon to su otili provjerila tvoju sobu. Ti si bio spavao. Uh-uh, ja sam bio ovdje, bio je uporan on. Ti si bila nekulturna! Nisi htjela da mi odgovori kad sam priao s tobom, majko. Vidjeo sam ujaka, ujnu i Sally kako su stajali upravo ovdje. Pitali su te da i mene povedu s njima a ti si rekla ne! A, ja sam elio da idem, ja elim i sada da idem! Majka ga je onda uhvatila i udarila ga par puta po stranjici. Odmah da si prestao da kuka, naloila mu je i poslala ga u njegovu sobu. On se smirio na neko vrijeme ali je kasnije opet ponovio svoju priu kako je bio u kuhinji i tamo vidjeo njegove roake. Bio je ljut to mu niko nije vjerovao. Kada je baka uspjela da ga nae nasamo na jedan momenat, upozorila ga je da vie ne pria o takvim stvarima. Tedi, neko moe pomisliti da si udan ili da neto s tobom nije u redu, rekla je ona. Takve stvari se jednostavno ne deavaju. A ako se dese, onda su to rune stvari. Ti si premlad da bi znao o kralju Saulu i vjetici Endori a oni su upravo ovdje u Bibliji. Deko, treba da se kloni takvih mranih stvari. 27

vrsto ga je zagrlila. Baka tebe voli, Tedi, aputala mu je na uho. Ti si moj dobri deko, najdrai, i ja u uvijek da te pazim. Ali mora da bude oprezan u ivotu. U ovom svijetu ima mnogo lijepih stvari ali takoe ima i mnogo onih koje su rune. Pustio je da ga baka tjei. On nije razumjeo zato je ona bila tako zabrinuta isto kao to nije razumjeo ta mu se u stvari desilo. Ali kad baka kae da je to bilo pogreno, onda sigurno jeste, razmiljao je on. I nakon to niko nije vie pominjao taj dogaaj, on je tako preao u zaborav. Meutim, nekoliko godina kasnije, 1975-te godine, sve mu se to vratilo natrag. Ted je tada ivjeo u Atlanti, gdje je bio aktivan lan spirtualistike crkve Kings Gate. Bio je zastalno zaposlen u jednoj banci ali je svake sedmice posveivao par veeri za prouavanje i praktikovanje vidovnjatva. Povremeno je odravao i privatne seanse kao i javna predavanja fascinirajui publiku tako to bi meu njima birao pojedine osobe koje je oitavao i diskutovao s njima svoje uvide. Viao je scene iz njihove prolosti i budunosti za koje se kasnije ispostavljalo da su bile istinite. To je bilo i vrijeme kad je dolo do pojave nekoliko udnih incidenata. Jedne noi, Ted se probudio i kao kroz san otiao je do pisae maine, stavio je u nju prazan list papira i poeo da kuca po tastaturi. U svom umu jasno je razabirao jednu priu, priu o jednom malom djeaku po imeny - Karly Kane, za kojeg mu je glas u glavi rekao da je ovaj trao za jednim zecom po livadi. Poelo je tako to je Karly iao kui s ruka, s malim zecom u naruju ali ga je u jednom trenutku uhvatila malaksalost, pa je sjeo na zemlju u sijenci jednog drveta. Njegova svjesnost se odjednom promijenila, irei se i on se naao na nekom drugom mjestu gdje se onesvijestio. Kada se probudio, uo je prelijepu muziku. Neki glas iz nepoznatog izvora vodio ga je kroz maglovitu zemlju udesa i divljih stvorenja, dok je u blizini pjevala jedna grupa djece. Ta muzika je navela Karly-a da razmilja o nebesima. Tamo je bilo oko tridesetak djece koja su bila odjevena u plavo i on je ispruio ruke kako bi ih dodirnuo. Ne, rekao mu je glas, ovaj put ne moe biti s njima. Karly se poeo ljutiti, viui i tukui ka glasu koji ga je pokuavao kontrolisati. Odjednom se sve promijenilo. Djeca su otila, drvo sa sijenkom je nestalo, ak je i zec nestao, dok je Karly sjedio sam na suncu udei za svojom kuom. Ted je zavrio priu i otiao pravo natrag u krevet. Tek kad je sljedeeg jutra pronaao uredno otkucane papire na svom radnom stolu, sjetio se da je u neka doba prole noi ustajao zbog neega i pisao neto na maini, iako mu nije bilo jasno ta ga je bilo motivisalo za to i kako je uspio da to napravi u to vrijeme. Kad se isto desilo drugi put, Ted se jo manje sjeao cijelog dogaaja. Jednog jutra se probudio i naao nekoliko uredno otkucanih stranica papira kako lee pored njegove pisae maine. ivjeo je sam tako da u kui nije bilo nikoga drugog ko bi to mogao napisati a sam sadraj mu je bio potpuno nepoznat. Sjeao se kao kroz maglu da je ustajao zbog neega prole noi ali se nije sjeao da je neto radio a pogotovo kucao na pisaoj maini. Sve to mu je bilo zagonetno. Tekst se odnosio na Margaret Mitchell, spisateljicu koja je bila autor novele POHUJALO S VIHOROM, meutim, Margaret Mitchell nije mnogo zanimala Teda. Pria je govorila da je stvaranje umjetnikog djela gospoe Mitchells bio jedan zadatak koji je bio obavljen uz pomo nekih spiritualnih formi ili duhova-vodia. Radei kroz gospou Mitchell, ti duhovni entiteti su napravili jednu veliansvenu knjigu koja je oivjela romatinu junjaku tradiciju. Tako je u toj prii koja se nala u njegovim rukama reeno sljedee: Taj duh je bila jedna visoko razvijena dua, koja je jednom ivjela ivot koji je bio slian ivotu Scarlett OHara, a njena pria je bila toliko snana da je ona morala da je kae. Njoj je bilo potrebno 28

da se oslobodi te energije i Margareta joj je posluila kao kanal za to. Ona je tako kroz Margaretinu olovku bila u stanju da prizna krivicu za svoje nepoteno ponaanje koje je povrijedilo mnoge ljude za vrijeme kada je ona bila na zemljskoj ravni. To je takoe pomoglo Margareti u njenom vlastitom duhovnom razvoju, dok je ista pria zabavljala i milione ljudi irom svijeta. Tiho i tajanstveno, ona se kretala oko Margarete, te su one tako formirale tim koji je proizveo jednu od najpoznatijih svjetskih novela svih vremena. To nije bila ona vrsta pria ili medijuma koja mu je bila poznata od njegovih duhova-vodia. Smisao same te prie mu nije bio jasan a jo vie ga je brinulo to to se uopte nije sjeao da ju je on napisao. Dodue, ona prva pria se mogla i nekako objasniti, razmiljao je, jer je bilo jasno da se Karly-jev opis, ponaanje i njegova pozadina, podudaralo s njegovim linim. Pitao se da li je ta pria proizala iz nekog zaboravljenog sjeanja iz njegovog djetinjstva. Tako je pretraivao svoju prolost ali je ostao praznih ruku. Jednostavno se nije mogao sjetiti da mu se tako neto desilo kad je imao osam godina, koliko je imao Karly u toj prii. Dodue, kada je razmiljao o tim godinama provedenim u Alabami, sjetio se kada je onog jutra napustio svoje tijelo u krevetu i doletjeo u kuhinju. On je volio svoje djetinjstvo i ljude koji su se brinuli o njemu, pogotovo svoju baku. Kada bi pomislio na nju, pojavljivao bi se jedan poseban osjeaj koji ga odavno proganja. Njena smrt, kad je njemu bilo deset godina, urezala mu se duboko u srcu. Iako nije imao razloga za to, Ted je uvijek imao jedan osjeaj krivice i nelagodnosti u vezi s tim. Samo da se neke udne stvari nisu desile neposredno prije njene smrti, vjerovatno bi se osjeao drugaije. Njegova porodica se prije toga preselila sa farme u jedan manji gradi, tako da nije mogao esto da posjeuje baku. Ona bi ponekad dolazila u posjetu i ostajala bi dvije do tri sedmice a njihova kua bi se tom prilikom punila opojnim mirisima raznovrsnih kolaa. Kua im je bila mala, tako da kad bi baka dolazila u posjetu, spavala bi u Tedijevoj sobi zajedno s njim. Tedi bi se priljubio uz nju i brzo zaspao dok bi mu ona priala prie iz starih vremena. Svaki detalj njene poslednje posjete jo uvijek je jasno bio urezan u Tedovoj glavi. Otac ju je dovezao u grad u etvrtak navee jer je vonja do farme i natrag bila veoma duga. Tako, jedva da su imali prilike da malo popriaju, prije nego to su otili u krevet. Meutim, Tedi se radovao dolazeem vikendu i bakinim biskvitima koje ona obino priprema za nedjeljni doruak. Obukao je svoju piamu i uvukao se u krevet ispod pokrivaa, dok je njegova baka u njenoj dugoj bijeloj spavaici legla pored njega. Krevet se ubrzo ispunio toplinom i Tedi je skoro odmah zaspao. Bilo je mrano kada je otvorio oi. Osjetio je da je neto u sobi, dosta prije nego to je to mogao uti, meutim, kad je pokuao da ustane i pogleda unaokolo, njegovo tijelo se nije moglo pokrenuti. Osjetio je strahovit uas kao neka ivotinja uhvaena u zamci. elio je svim svojim srcem da se pribije uz baku koja je bila pored njega. Onda se neto pomaklo i Tedi se iznenada naao na podnoju kreveta odakle je mogao da vidi oba njihova tijela kako jo uvijek lee ispod pokrivaa a sada je mogao uti i glas. Bio je to jedan njemu nepoznat glas, dubok i ljutit muki glas, a u jednom momentu se ak luckasto zapitao da li je mogue da taj glas dolazi iz njega jer nije mogao vidjeti nikoga drugog u sobi. Te rijei mu nisu imale nikakvog smisla, meutim, Tedi je mogao osjetiti opasnu srdbu u njima. Ponovni pomak, i sada je bio ponovo u svom tijelu u krevetu ali jo uvijek nesposoban da se pomakne. Baka se takoe nije micala. Ljudski, duboki i strani glas je stalno neto gunao a Tedi je pokuavao da mu vikne da uuti. Ali, njegova usta se nisu mogla otvoriti. Nije mogao podii ni svoju ruku kako bi dohvatio lampu pored kreveta a nije mogao ni gurnuti baku u lea kako bi je probudio, nije mogao uiniti nita, osim, biti uplaen. Tako je zatvorio svoje oi i kako mu se inilo, kad ih je otvorio sljedeeg momenta, mogao je vidjeti kako se suneva svjetlost probija kroz zavjese prozora pored kreveta. 29

Baka je ve bila ustala iz kreveta i izala iz sobe. Tedi je pospano otiao u kuhinju i tamo je zatekao kako sama sjedi za stolom. Ona je na sebi imala istu onu odjeu u kojoj je dola dan prije, a njen kofer je stajao ekajui pored vrata. Gdje je mama? pitao ju je, gledajui unaokolo. U kupatilu, odgovorila je. A tvoj otac je otiao na posao. Mislim da se sada i ti treba spremati u kolu? Uh-huh, rekao je, okrenuvi se da poe. A onda je stao i vratio se natrag do bake s jednim upitnim izrazom na licu. ta je bilo ono prole noi? upitao ju je. ta je bilo, ta? odgovorila je ona izbjegavajui njegov pogled. Zar nisi ula, bako? pitao je on. Ko je bio onaj iko? Probudio sam se i uo sam ga kako pria. Nisam ga vidjeo ali me je uplaio. Ko je to bio? Ispruila je ruke i stavila Teda u krilo. Oi su joj bile pune suza kad mu je napokon odgovorila, a i djeak je tada takoe poeo da plae. To je bio avo, sine, rekla mu je. To je bio avo, a ti nemoj uopte da se brine o tome. Tvoja baka je to rijeila, tako da ne mora vie da misli o tome. Poljubila ga je u oba obraza a onda ga je ponovo spustila na pod. Sada se obuci a ja u ti napraviti jedan dobar doruak. Ajde, sada, zapovijedila mu je. Tedi ju je posluao ali ga je brinulo ono to mu je baka rekla. I njene suze. Ako se ona bila toliko uplaila da je plakala, onda je taj avo sigurno bio jedan veoma, veoma, rav iko. Bilo mu je drago to mu je baka obeala da e ga tititi. Kada se vratio iz kole tog dana zatekao je majku, oca i baku usred jedne estoke rasprave. To je ludost, govorio je njegov otac. Zaboga, pa tek si dola ovamo! Okrenuo se kako bi dobio podrku od Tedijeve majke ali ona je samo slegnula ramenima. Pa, ta, odgovorila je baka. elim da idem kui, ba sada. Pa, majko, ne mogu tek tako da te sada stavim u auto i vozim natrag do farme, rekao je njegov otac. Imam jo poslova koje moram da obavim. Zato ne ostane do sljedeeg vikenda? Baka nije poputala. Ja sam se spakovala i elim da idem sada. ao mi je to je to tako ispalo, ali mora me vratiti kui. Tedijev otac je zatresao glavom. Ja jednostavno ne mogu to da uradim veeras, rekao je. Sutra bih mogao da te odvezem ali to stvarno nije u redu. Dobro, onda sutra, baka se nevoljno sloila. Odvee me kui sutra ujutro. Te noi je baka u Tedijevom krevetu itala bibliju naglas dugo vremena. A onda se duboko molila ljuljajui Teda u svom naruju u ritmu sa rijeima koje je aputala. Sljedeeg dana prije doruka, opet je bila obuena i spakovana nestrpljivo oekujui da se i ostatak porodice spremi. Kad je sve bilo spakovano i utovareno u auto, krenuli su na troasovno putovanje do stare farme. Tedi se zadovoljno igrao na zadnjem sjeditu i primjetio je da su odrasli slabo ta priali. Njegov otac je izgledao duboko zamiljeno, majka je bila ljuta dok je baka jednostavno utei gledala ispred sebe. Kad su doli do farme, Tedi se brzo iskobeljao iz auta i otrao do dvorita elei da se malo protegne i poigra nakon dugotrajne jutarnje vonje. Njegovi roditelji su pomogli baki da unese svoje stvari u kuu, dok je Tedi otrao do ljuljake koja je visila na jednom drvetu pored ograde dvorita. Umor od dugog putovanja je brzo nestao i on se osjeao ushieno to je opet bio na mjestu kojeg najvie voli. Iznenada, jedan glasan vrisak prolomio se iz kue i Ted je zaustavio ljuljaku. Kad je uletjeo u kuu uo je jo jedan vrisak, meutim, nije stigao daleko jer ga je majka zgrabila i odnjela u dnevnu sobu. Preko ramena je uspjeo vidjeti kako njegov otac klei na podu dok je njegova draga baka leala tamo blijeda i nepokretna. Sve je izgledalo kao neki usporen film.U bunilu je gledao kako njegova baka odlazi dok su ekali 30

dolazak hitne pomoi. Svega to se nakon toga deavalo on se sjeao samo kao kroz neku maglu. Prolo je dosta vremena dok Tedi nije prestao da ali za bakom i nikad nije zaboravio one udne rijei koje je ona prozborila dok su sjedjeli pored trpezarijskog stola. To je bi avo. On takoe nije mogao objasniti sebi krivicu koju je osjeao u vezi s njenom smru. Doktori su rekli da je baka umrla od izljeva krvi u mozak ali Tedi nije bio siguran u to. On je uo onaj zloudni glas a ako je baka rekla da je to bio avo, onda sigurno jeste. Pa, dobro, ta je avo htjeo onda? Baka mu je rekla da se ne brine, da e ga ona i Bog tititi, ali od ega? Da li je to bio razlog to je baka umrla, da bi njega zatitila? Nita to je nauio kasnije za vrijeme svoje spiritualistike obuke nije bilo u stanju objasniti taj dogaaj, tako da se to pretvorilo u jedno daleko sjeanje protkano nekim neobjanjivim osjeajem krivice.

Sedam Prijevod: galaksija etiri anela kod mog kreveta, Lete oni oko moje glave, Jedan e gledati, drugi e moliti, A dva e ponjeti moju duu daleko. Thomas Ady Nekoliko godina nakon bakine smrti Ted je imao jedan generalno normalan i sretan ivot u skladu sa svojim godinama i mjestom gdje je ivjeo. Mali grad Alabama je 1950-ih godina bio na neki nain jedan uzan svijet. Njegovi stanovnici su ispoljavali konzervativna religijska i politika uvjerenja ak iako ih nisu uvijek upranjavali a njihova ivotna oekivanja bila su skromna i provincijska. Stvari su se rijetko mijenjale i to je svima dobro odgovaralo, ukljuujui i Teda. Naposlijetku, on je bio popularan u koli, imao je dosta prijatelja a bio je esto ukljuen i u vannastavne aktivnosti. Godine u srednjoj koli su trebale protei glatko i predvidljivo. Meutim, Tedu nije bio namijenjen ivot jednog tipinog tinejera. Neko ili neto drugo, boansko ili avolsko, imalo je drugaije planove, - kako je on kasnije razmiljao o tim godinama. Sredinom njegove etrnaeste godine, agenti te nepoznate sile odluili su da ga posjete. Doli su po noi kao lopovi i ukrali Tedovu spokojnost. On je mislio da su to bili aneli. Kada se probudio u krevetu te noi, prvo to je vidjeo bilo je jedno blago, zelenkasto-plavo svjetlo koje je proimalo cijelu sobu. Onda je s nevjericom posmatrao kako se dva mala stvorenja pojavljuju u sobi kroz njen zid, prilaze mu i posmatraju ga. Izgledali su kao neke neodrasle ljudske spodobe u plavoj i zelenoj odjei koja je visila na njima a glave su im bile pokrivene kapuljaama i turbanima. Ted je pokuao da im jasno vidi lice, meutim, inilo se kao da oni nisu imali crte lica, skoro da su bili prozirni. On je bio preneraen i nesposoban da se pokrene sve dok mu ta stvorenja nisu prila, svaki sa jedne strane njegovog kreveta. Zatim se naao kako lebdi izmeu njih dok su ga oni navodili pravo kroz zid, 31

napolje u mranu no. Klizei tako iznad zemlje, nastavili su da se kreu niz njegovu ulicu sve do jednog praznog kolskog dvorita koje se nalazilo u susjednom kvartu. Tada je Ted ve bio u stanju da pogleda malo oko sebe i u daljini je vidjeo jo dva anela kako idu prema njemu sa jednom djevojicom izmeu njih. To je bila njegova susjetka i kolska drugarica Jill a izgledala je ukoeno i okirano isto kao i on. Aneli su ih postavili jedno uz drugo, lice u lice a onda je jedan od anela stao izmeu njih. Stavio je svoju ruku za jedan momenat na Tedove grudi a onda ju je pomjerio prema mjestu iznad Jill-inog srca. udan glas zazvuao je u Tedovoj glavi: Mi smo spojili vae due. Ted nije razumjeo ta to znai jer njegov mozak nije bio u stanju da funkcionie, tako da je samo nijemo klimnuo glavom. Odjednom, jedno bljetavo svjetlo je zaplamtjelo sa svih strana oko njih i zaslijepilo ga. Kad je ponovo otvorio svoje oi, naao se natrag u njegovoj sobi, drhtei u krevetu. Ostatak noi je preleao budan razmiljajui o tom udnom dogaaju i onim anelima s kapuljaama. Nita u vezi s tim iskustvom nije mu imalo smisla. To jest, nije, sve do idueg dana. U koli, istog momenta kada je vidjeo Jill, osjetio je navalu emocija kao neki strujni udar. Jue, on skoro da ne bi ni obratio panju na nju, dok ju je danas oboavao. Snano, potpuno i bolno. Pred oima mu se pojavila ona scena s anelima i onda je znao da su na neki nain Jill i on bili predodreeni jedno za drugo. Njihova ljubav je bila zamiljena i stvorena od strane jednog nebeskog izvora, shvatio je on a sigurno i Jill mora to sada takoe da zna. Meutim, ona je prola pored njega bez ijedne rijei. Iako je Ted odmah nakon toga uloio svu svoju energiju u njeno proganjanje, Jill kao da nije obraala panju na njegovu usplamtjelu ljubav. Ted je bio slomljen. Prestale su da ga interesuju vannastavne aktivnosti i kolski predmeti i povukao se od prijatelja. Meutim, tokom njihovog srednokolskog obrazovanja, Ted je pod jednim stalnim nagonom davao sve od sebe kako bi privukao Jill. Nosio je njene knjige nakon kole, sjedio je pored nje u kolskoj biblioteci, pratio ju je s jedne pristojne razdaljine, meutim, sve to mu je ona davala zauzvrat bilo je jedno povrno prijateljstvo. Ted je bolovao za njom tokom tih adolescentnih godina. Gledao ju je kako eta s drugim momcima, zabavlja se s njima i flertuje, slino kao to su to inile i druge djevojke. A on ju je jo uvijek voljeo. Jednom, u oaju, pokuao je da porazgovara s njom o onoj noi u kolskom dvoritu. Zar se ne sjea? pitao ju je. Kako su nam oni aneli spojili nae due? Zaboga dragog, Jill, kako si uopte mogla zaboraviti tako neto? uti, odgovorila mu je, ne priaj takve gluposti. To je previe ludo. Pa, dobro, ta je to onda uopte znailo? nastavio je. ta su nam uradili oni aneli? Ne mogu vjerovati da se ti ne osjea isto prema meni, kao to su mene naveli da se osjeam prema tebi. Oni su spojili nae due! Njegov pogled je molio za neke znakove razumijevanja s njene strane ali sve to mu je dolazilo natrag bila je jedna sve vea ljutnja, kao i znakovi neugodnosti, pa ak i straha. Stvarno tako mislim, Tedi, upozorila ga je, bolje da prestane da pria o tome. Jednostavno ne elim to da sluam. Samo me ostavi na miru. Bijesan zbog njenog odbijanja, Ted se napokon povukao. Jedno obino prijateljstvo nije bilo ono to je on elio, tako da se povukao. Meutim, tokom zavrne godine kolovanja, Jill je prekinula vezu s njenim mladiem, pa je ponovo potraila Teda i on je ipak popustio. Ponekad su zajedno izlazili ali bez ikakvih znakova neke romanse meu njima. Kada se napokon pomirio s tim da budu samo prijatelji, meu njima je polako poela rasti neka nova vrsta bliskosti. Nije htjeo da rizikuje, tako da vie nikada nije pominjao onu no s anelima i pokuavao je da se zadovolji time to Jill sada ima povjerenja u njega i to se oslanja na njega kao na nekoga najblieg. S vremena na vrijeme je razmiljao o onom spajanju njihovih dua, pitajui se zato aneoska magija nije djelovala kad je Jill bila u pitanju. kolske godine su brzo prole a niko nije bio svjestan Tedove samoe. Izvana, Ted je izgledao sretan i zadovoljan ne razlikujui se od ostalih uenika. Meutim njegove noi i njegovi snovi, razdvajali su ga od drugih. esto mu se ponavljao jedan san za kojeg mu se inilo da ga proganja, pa ak nekako i proroanski izgleda. Prvi put kada se on pojavio, bilo je to nedugo nakon to su ga aneli odveli do 32

onog kolskog dvorita a onda se nakon toga ponavljao tri ili etiri puta godinje. Taj san se uvijek inio istim. Ted se prvo zatekne kako polako uzlijee sa svog kreveta i prolazi kroz plafon. Onda putujui velikom brzinom prolazi kroz neke svjetlosne pruge bljetavih boja, nakon ega se nae na jednom mjestu s kojeg odozgo posmatra ispod sebe jedan pustinjski pejza kao i snjene planine koje su se nazirale u daljini. Dolje ispod, jedan stari autobus tipa Grayhound, obojen u uto, kretao se polako uskom cestom. Nakon toga, Ted uskae kroz krov autobusa unutra, direktno na jedno sjedite koje se nalazilo negdje oko sredine. Tamo je bilo jo nekoliko ljudi ali niko nije obraao panju na njega. Autobus je iao neko vrijeme ka sjeveru, prema planinama a onda se naglo zaustavio sa strane puta kao da eka neto. Radoznao, Ted je proetao do prednje strane autobusa i pogledao kroz stako. Ispred autobusa je mogao vidjeti kauboje na konjima kako gone stotine ovaca preko ceste. Vratio se natrag do svog sjedita i kako se temperatura u autobusu bila podigla, on je otvorio prozor. Pored autobusa su se polako kotrljala mala konjska kola i Ted je uo kako ljudi koji su se vozili na njima priaju nekim udnim jezikom. Napokon je i poslednja ovca prela cestu tako da je autobus opet nastavio da se kree prema sjeveru. Krajolik je bio predivan. Ted je nedaleko od puta vidjeo i jedan kristalno bistar potok i nekoliko ljudi koji su tamo pecali ribu a planine su rasle sve vee i postajale sve velianstvenije kako im se autobus primicao. Onda se put zavio i uao u prelijepu dolinu oblika jedne ogromne zdjele opkoljene snjenim planinskim vijencima. Tedu je to mjesto izgledalo kao raj, jedan zemaljski prikaz nebesa, jedna prava zemlja udesa. Autobus je proao pored nekoliko velikih zgrada koje su ga podsjeale na vajcarske planinske kue koje je vidjeo na slikama i zaustavio se pored najvee zgrade u dolini. Izgledala je kao da je bila napravljena od grube kalifornijske sekvoje. Ted je izaao iz autobusa, otiao pravo u zgradu a onda je iz nekog neobjanjivog razloga poeo da grebe noktom svog kaiprsta po jednom njenom zidu, pri emu je uslijedio jedan osjeaj iznenaenja. Cijela scena njegovog sna se promijenila i Ted je sada vidjeo sebe kako nosi neku vrstu uniforme. Jedan srednjovjeni ovjek mu je neto govorio ali Ted nije mogao razabrati te rijei. U blizini je stajala jedna uniformisana ena sa svijetlo-smeom kosom a takoe je vidjeo i jednu zdepastu enu koja se smijeila sjedei za stolom na kojem je stajala kasa. On je bio u jednoj maloj prostoriji u kojoj su bili nagomilani posluavnici a iza nje je bila jedna ogromna trpezarija puna gostiju. U pozadini je orkestar svirao muziku za ples a kroz prozor je Ted mogao vidjeti jedno smrznuto klizalite po kome su se klizai glatko kretali u krug. Tu se san zavravao. ta je on znaio, to Ted nije znao ali svaki put kad bi se pojavio, svi njegovi detalji su bili identini. On je ljubomorno uvao te svoje snove jer su oni obrazovali jedan lijep dio njegovog linog svijeta, tokom srednje kole kao i prve godine studija na fakultetu. Nije imao Jill ali je ipak imao jednu prekrasnu dolinu, ako nita, onda bar u svojim snovima. Nakon srednje kole, Ted se upisao na Alabama Univerzitet. Jill se odluila za jedan drugi fakultet, meutim, ostali su da odravaju svoje prijateljstvo uz pomo estih pisama i telefonskih razgovora. Njegovo srce se odazivalo samo njoj, tako da u vrijeme kad je veina mladia izvodila i po nekoliko djevojaka, Ted nije bio zainteresovan za studentske romanse na univezitetu. Pored toga, on je sa strahopotovanjem gledao na svoje sofisticirane kolege s kojima je pohaao predavanja. Za sve njih inilo mu se da su uradili mnogo vie od njega, da su obili mnoga mijesta i da su ivjeli jedan mnogo uzbudljiviji ivot od njegovog. Sve to je on ikada upoznao bile su farme i mali gradii u zaleu Alabame. Njega niko nikada nije nauio da preispituje svoj ivot ili svoje mjesto na ovom svijetu. Ljudi su sadili ito, radili svoje poslove, brinuli o svojoj porodici i ili nedjeljom u crkvu, i to je bila svrha postojanja. Meutim, ivot na univerzitetskom koledu otkrivao je Tedu i druge mogunosti. Studenti iz veih gradova kao to su Tuscaloosa i Birmingham, znali su mnogo vie od Teda i on je sada postao radoznao da i sam sazna neto vie. Svi udni dogaaji koji su se deavali u njegovoj prolosti bili su zaboravljeni u zanosu njegovog sadanjeg novog ivota i on je osjetio prve poticaje koji su stizali iz njegovog istraivaki nastrojenog uma. elio je da otkrije jedan iri univerzum od 33

onog kojeg je upoznao na farmi. Pred kraj druge godine neki od Tedovih prijatelja poeli su priati o svojim ljetnim planovima, tako je i on shvatio kao i veina drugih da e mu biti potreban novac da bi platio za svoje dalje kolovanje. To je znailo da e morati da pronae neki posao, to je bilo neto o emu nikada prije nije morao razmiljati. Njegov cimer mu je priao o lijepom provodu kojeg je on imao dok je radio u jednom odmaralitu i ta ideja je zagrijala Tedovu matu. Tako je tog proljea Ted otiao u univerzitetski ured za zapoljavanje studenata kako bi se tamo sastao sa savjetnikom. Sjedio je u ekaonici, ekajui da prozovu njegovo ime i prelistavajui neke asopise. Dok je poluzainteresovano prelistavo stranice, panju mu je privukao jedan oglas. Bila je to slika jednog planinskog podruja, sa klizalitima na ledu i snijegom pokrivenim padinama na kojima su se skijali poznati ljudi. Doite u Dolinu sunca u Idaho, na najbolji odmor svog ivota, pisalo je u oglasu. Ted je bio opinjen tom scenom. Odluio je da je Dolina sunca ono odmaralite gdje e on raditi a kad je bio pozvan u savjetniki ured, odmah je poloio magazin na sto ispred savjetnice i saoptio joj svoju elju da radi tamo. Ti, i svaki drugi mladi u Americi, odgovorila je ona. Ted, ja radim u ovom uredu ve godinama i mnogo puta smo pokuali da dobijemo ljetne poslove za nae studente u Dolini sunca ali nikada nismo to uspjeli. Nikada. Ali ja stvarno elim da radim tamo, insistirao je Ted. Sigurno postoji neki nain kako mi moete pomoi. Ona je odmahnula glavom. To je mjesto gdje bogatai provode svoje odmore i mnogo poznatih zvijezda ima tamo svoje kue. Bogatai koriste veze da tamo dobiju poslove za svoju vlastitu djecu, eto koliko je to mjesto eksluzivno. Jednom smo ubijedili naeg senatora da poduzme neto tamo u nau korist ali ni on takoe nije uspjeo. Primjeujui kako se izraz razoaranja pojavljuje na Tedovom licu, savjetnica je pokuavala da bude realna ali i da ga malo ohrabri: Ted, to je gubljenje vremena, rekla je blago. Hajde da obratimo panju na neto to moemo uiniti, a ne na neto to je nemogue. Ovdje ipak imam nekoliko mijesta koja bi te mogla interesovati. Na svakome od njih e se lijepo provesti. Uzela je jednu fasciklu i poela u njoj da prelistava ponude za posao, pokazujui Tedu cijeli jedan niz odmaralita na jugu. Onda mu je dala formulare za prijavu i rekla mu da ih popuni a onda ih vrati njoj, kako bi ih ona mogla poslati ve idue sedmice. Ted je paljivo popunio formulare. Meutim, kada se nakon nekoliko dana opet obreo kod nje da joj ih preda, jo uvijek je razmiljao o onom prekrasnom mjestu kojeg je vidjeo u oglasu. Ona fotografija je ostala zarobljena u njegovom srcu i on nije mogao da se nje odrekne. Znam da ne elite to da inite, rekao je on enjivo svojoj savjetnici, ali stvarno bih cijenio to od vas ukoliko bi ste poslali jedno pismo u Dolinu sunca, bar da pokuamo. Savjetnica je uzdahnula i slegla ramenima. Ako e to uiniti da se ljepe osjea, poslaemo to pismo, odgovorila mu je. Ali se nemoj razoarati, Ted. Ve sam ti objasnila situaciju. Da, gospoo, klimnuo je on glavom. Sada, vjerovatno nee dobiti odgovor od njih za nekoliko sedmica. A ako od ovog prvog pokuaja ne bude nita, onda u nazvati lino jedno mjesto gdje imam dobre veze. Jedan turistiki ran u dravi Georgia. Nasmijala se dok se Ted okretao ka izlazu. Budi siguran da emo ve nai neto za tebe do ljeta. Semestar se ve bliio kraju i nakon slanja njegovih prijava Ted se morao koncentrisati na pripremanje zavrnih ispita. To je bilo vrijeme neke nestrpljivosti jer su studenti urili da poloe ispite i poinjali su da se pakuju za ljetni raspust. Ted ih je ljubomorno posmatrao jer za razliku od drugih, on nije imao kuda da ide. Njegova porodica se nedavno preselila u Tuscaloosa-u, tako da je ivjeo kod kue za vrijeme fakultetske nastave. Bez ljetnjeg posla negdje drugo, morao bi takoe tu da provede tih nekoliko mjeseci. Jednog dana, nakon to je poloio jedan od zavrnih ispita, Teda je majka doekala 34

odmah na vratima kue i uruila mu je jedan telegram. On ga je otvorio nestrpljivo od radoznalosti. Kako je itao tekst, tako su mu se oi irile a izraz lica mu je na kraju preao u jedan iroki osmijeh. Vaa prijava za Dolinu sunca je prihvaena, glasno je proitao. Obavijestite nas kada moete poeti ali da to ne bude kasnije od od prvog juna. Na dnu je bilo neko ime kao i broj telefona kojeg je trebalo kontaktirati. Neke boanske sile su umijeale svoje prste u ovom njegovom svijetu, osjeao je on, jer mu je jedna nemogua elja bila ispunjena. Ona prekrasna slika iz oglasa zabljesnula je u njegovoj glavi i on je ve zamislio sebe kako juri niz snjene padine kao jedan od onih skijaa. On nikada prije nije skijao ali to to ima veze? Ovaj svijet je na kraju krajeva jedno udesno mjesto, tako da ne postoji nita to on ne moe uraditi. Ted je odmah nazavao onaj broj s telegrama i dobio je jednu eljezniku kancelariju. Od njih je saznao da je eljeznica bila vlasnik onog odmaralita u Dolini sunca i oni e mu besplatno organizovati transport do tamo. Javite mi kada ete krenuti, rekao mu je menader, kao i vau najbliu eljezniku stanicu. To je Birmingham, odgovorio mu je Ted. Dobro. Kad sve sredite, nazovite me i ja u vam obezbijediti voznu kartu. Ted je spustio slualicu telefona sav ushien. Ostatak dana je bio toliko uzbuen da se nije mogao ni na ta koncentrisati, - nije mogao ni pomisliti na uenje tako da je skoro pao na sljedeem ispitu. im je naao malo vremena, otiao je do ureda svoje savjetnice. Pogledajte! sretno je uzviknuo, maui telegramom ispred njenih oiju. Uspjeo sam! Dali su mi posao! Jedva je uspijevao da se kontrolie dok je savjetnica zgranuto itala dragocjeni komad papira, pitajui se ko je bio taj mladi momak i ta ga je to inilo toliko posebnim da mu poe za rukom da ostvari nemogue. U svom oduevljenju Ted nije razmiljao o tome koliko je ta ponuda za posao bila neobina. On je samo razmiljao o svim planovima koje mora da napravi. Nakon to je poloio poslednji ispit, Ted je spakovao neto svojih stvari, otiao u Birmingham, podigao tamo svoju voznu kartu i zaputio se na dvodnevno putovanje u Idaho. Za njegove roditelje to je mogao biti i mjesec jer ih je plaila velika udaljenost koja e ih razdvajati od njihovog sina. Meutim, Ted je gledao na ono to se nalazi ispred njega a ne na ono to ostavlja iza sebe. Bio je previe naivan da bi mogao i zamisliti koliko e on biti jedna drugaija osoba kad sljedei put vidi svoje roditelje. Duga vonja vozom Tedu ni u jednom momentu nije bila dosadna dok je posmatrao kako poznati krajolici prolaze pored njega. Prole su borove ume i vrue ruralne farme a onda su one bile zamijenjene pustinjskim pejzaima koji su se irili i rasprostirali prema zapadu. I oni su se transformisali kad su se pojavile veliansvene planine Rocky Mountains, koje su se nadvijale iznad horizonta. Posmatrao ih je u zanosu putajui vozu da ga nosi prema naprijed i nagore ka umovitim visinama dok se njegov duh uzvinuo u jo vee visine. Njegova stara realnost je polako iezavala sve dok nije osjetio kao da se nalazi negdje izmeu sna i jave. A kad je iza njega ostalo oko dvije hiljade milja, razdvajajui ga od njegove prolosti, voz se zaustavio u mjestu Shoshone, u dravi Idaho, i Ted je siao napolje u jedan novi svijet. Upravitelj eljeznike stanice mu je pokazao gdje se nalazi autobuska stanica objanjavajui mu da e ostatak puta do Doline sunca morati prei autobusom. Ted je proetao kroz mali gradi koji mu je bio potpuno stran i pokuavao je u sebe da upije svaki novi detalj. Ovdje je krajolik bio drugaijih boja, ljudi na ulici su bili obueni na nain kakav Ted nikad prije nije vidjeo, vazduh je mirisao na neki nov i udan nain a imao je i neku aromu u sebi. Bio je ponosan na sebe, impresioniran svojom vlastitom smjelou da se otisne u jednu takvu avanturu u nepoznato. Par sati kasnije, autobus je stigao na stanicu, a Ted se sledio kad je vidjeo kako se jedan veliki uti autobus tipa Grayhound zaustavlja na peronu. Ne, rekao si je, ovo je nemogue, a onda je pokuao otresti sa sebe osjeaj jeze koji mu se penjao uz kimu. Ukrcao je svoj prtljag i stari autobus je krenuo ka sjeveru. Ted je daleko u daljini mogao vidjeti snjene planine kako stoje tamo kao neki svjetionici. Kako ga je autobus vozio, on se sve vie oputao u svom sjeditu a onda je primjetio da sjedi negdje 35

oko sredine autobusa. Pogledao je unaokolo i primjetio nekoliko putnika koji su bili duboko udubljeni u svoje misli i nisu mu poklanjali panju. Ted se osjeao udno, skoro izgubljeno, osjeajui kao da je cijela ta scena kao neki eho zvuala u njegovoj glavi. Onda se autobus zaustavio. Ted se na momenat nije micao dok se borio s jednim osjeajem slutnje a onda je bacio pogled kroz prozor i vidjeo je da je put bio zakren ovcama. Stotine njih, gonjene od strane kauboja na konjima. Nije mogao nita prozboriti, jedva je disao a kad su mala konjska kola prola pokraj autobusa, mislio je da e se onesvijestiti. Kroz otvoren prozor uo je neki udan jezik kauboja kojeg nije mogao razumjeti. ta kau? pitao je jednog od svojih saputnika. Zato tako smijeno priaju? To su Baski iz panije., odgovorila mu je ta osoba. Oni uvaju stoku na ovom podruju. Ovce su prele put i autobus je nastavio svoje putovanje. Neto dalje, pokraj ceste, proticao je jedan svjetlucavi potok, ribari su u tiini zabacivali u njega svoje udice dok je Ted sve to oamueno gledao. Put je onda zavio pored podnoja snjenih planina i onda se ponovo otvorio ka jednoj prekrasnoj dolini koja je bila oblika ogromne zdjele za koju je Ted ve znao da e biti tamo. Nije vie bio toliko zbunjen, najvie zbog uzbuenja i oduevljenja koje ga je naglo zahvatilo. Elegantne zgrade bile su razbacane po dolini kao da su bile preneene iz vajcarskih Alpi, dok su bljetava jezera ukraavala krajolik aljui svoj odsjaj ka planinama koje su opasavale dolinu. Autobus se zaustavio ispred najvee zgrade koja je bila napravljena od grube kalifornijske sekvoje. Kada je Ted siao s autobusa, kao da se kretao neijom tuom voljom a ne svojom vlastitom. Zaboravivi da odmah uzme svoj prtljag, otiao je direktno do najblieg zida zgrade i zagrebao ga noktom kaiprsta. Crveno drvo je bila samo jedna iluzija, otkrio je iznenaeno, odlupljujui sa zida farbu koja je otkrivala jednu betonsku realnost ispod sebe. Vrlo jasno, Ted je trebao nauiti da vanjski izgled nije uvijek ono to se ini ali je bio previe iznenaen da bi zapazio ovu lekciju. Igrajui u ve isprobanoj predstavi, Ted je otiao do kadrovskog ureda gdje mu je menader uruio klju od sobe u radnikoj spavaonici. Sljedee stajalite je bio upravni ured odmaralita gdje je Ted dobio zadatak da radi na doeku gostiju u odjeljenju sobne posluge. urio je u uniformu koju je dobio sjeajui se da ju je ve mnogo puta prije vidjeo. Ted se nejasno sjeao dogaaja koji su uslijedili nakon to je raspakovao kofer i otiao u sobu. Zaspao je im je dodirnuo krevet. Meutim, sljedeeg dana kada je otiao da se javi na posao, skoro da se sruio od iznenaenja kad ga je tamo doekao jedan srednjovjean ovjek i poveo ga unaokolo kako bi ga upoznao s ostalim radnicima. Tamo je bila ona smeokosa konobarica u onoj njemu ve dobro poznatoj uniformi a tu je bila i ona zdepasta ena koja se smijeila dok je radila za kasom. Okrenuo se i vidjeo je veliku trpezariju u kojoj su avrljali gosti dok se u pozadini vidjela orkestarska bina. Onda ga je Bert, njegov novi ef, poveo u jednu radnu prostoriju koja je bila puna praznih posluavnika. Jedna skoro neprimjetna misao, tiho je aputala u njegovoj glavi: Gledaj i divi se. Mi te pazimo. Ti si poseban. Ti si na. Mi smo oni koji su ti ovo dali. A daemo ti jo vie. Nije mu bilo potpuno jasno da li je stvarno uo te rijei ili ih je zamislio, meutim, Ted se jeste osjeao posebnim. udio se ko mu je to mogao ostvariti njegove snove o ovoj dolini. Kome bi se mogao zahvaliti? Gdje god bi se okrenuo, Ted nije mogao da izbjegne onaj san koji ga je proganjao i ostvarivao se pred njim do najmanje sitnice. A on nije elio da bjei. Njegova rajska dolina je bila stvarna i Ted se napokon osjeao dobrodolim u toj nebeskoj oazi na zemlji.

36

Osam Prijevod: vjetar Imao sam san koji san nije bio sav. Lord Byron Postoje trenuci u ivotu kad se sve mijenja. Skrenemo za ugao, napravimo izbor, a put kojim smo ili zauvijek ostavimo iza sebe. U Tedovom ivotu taj trenutak je doao kad je stigao u Sun Valley (Sunanu Dolinu- prev.). Godinama mu je bio prikazivan san u kojem je svaki detalj ovog trenutka bio jasan, ali on nije imao nikakvu predodbu o njegovoj vanosti. I nikad nije shvatio da su neke sile djelovale oblikujui njegov ivot za nepoznate svrhe. Prije, kada bi se dogodile neobine stvari, obzirom da mu se nisu uklapale i imale smisla u irem kontekstu, Ted bi ih jednostavno izbrisao iz glave. ak je doao na pomisao da je njegov sastanak s anelima, koji su stopili njegovu i Jill-inu duu, morao biti nita doli san. Obzirom da Jill, na kraju krajeva, nije, poput njega, odgovorila transformiranim emocijama. Ali sada, promatrajui kako njegov ponavljajui san u Sun Valley-u postaje kruta stvarnost, Ted je osjetio da se njegovo razumijevanje svijeta raspada. to je bilo to, neprestano se pitao, to mu je pokazivalo one snove? to ga je to dovelo na ovo mjesto i dalo mu ovaj posao, koji su mnogi prije njega bezuspjeno pokuavali dobiti? Meutim, to poetno uenje ubrzo je nestalo, i Teda su opinili bljetavilo i brzi tempo ivota Sun Valley-a. Bio je to ivot nimalo nalik onom koji je iskusio u Alabami. Mladi, prvi put preputen sam sebi, brzo prihvaen od strane drugih zaposlenika, koji je stvarao prijateljstva s ljudima iz cijele zemlje i trljao laktove s utjecajnima i slavnima; kako da ne bude impresioniran svim tim? Vani na klizalitu pratio je bravure Peggy Fleming, a u umskoj Vili (eng.- Lodge) posluivao selebritije poput Andy Williams-a, Ann Southern, i Lucille Ball. Upoznao je obitelj Hemingway, koje je njihov dom u Ketchum-u uinio redovitim posjetiteljima Doline. I jo k tome su ga pozivali na uvanje djece poznatih, poput mlade keri Janet Leigh, Jamie Lee Curtis. Takoer se naao usred druge udesne krasote, neodoljive ljepote krajolika. Ted je vei dio ljeta proveo u lutanju po planinama istraujui umske staze koje su vodile daleko od doline u svijet velianstvene divljine i mirne izolacije. Mali pamuarski klinac, koji je jedno natjeravao zeeve po poljima, sad je, s obnovljenim uvaavanjem velike kreativne sile univerzuma, landrao planinskim livadama. Ponekad, dok bi leei odmarao od penjanja, Ted bi gledao dolinu ispod i osjeao kao da priviruje u raj. Ljeto je proletjelo brzo i sretno. Ted je do te mjere uivao na poslu u Vili, da gotovo da je osjeao krivnju to e za to biti plaen. Njegovi suradnici su bili prijateljski i poticajni, i meu njima se Ted, sa svojim jedinstvenim junjakim zavlaenjem i zarazno dobrim humorom, poprilino isticao. Svaki dan je bio tako pun uzbuenja i zabave, da na sutra nije ni pomiljao, sve do samog zatvaranja ljetne sezone. Jednog kolovokog dana, upravitelj Bert ga je pozvao na dogovor oko planova za organizaciju ekipe 37

za zimsku sezonu. Zanimalo ga je na koga moe raunati nakon jednomjesene stanke, prije ponovnog otvaranja Vile u oktobru. Ted iznenada shvati da je njegovu boravaku u raju doao kraj, i po prvi put od kako je stigao, morao je razmiljati o povratku u Alabamu i na sveuilite. Smuilo bi mu se svaki put kad bi zamislio kako se ukrcava na vlak za jug. Cijelo njegovo bie opiralo se toj ideji, i na kraju sjede pisati pismo kui, javljajui svojima da se nee vraati. Ovo mu je ivotna prilika, objasnio je, da iskoristi privilegij besplatnog skijanja, letei niz snjene padine u drutvu filmskih zvijezda i tajkuna. Stekao je nove prijatelje iz cijeloga svijeta, rekao im je, a osim toga, sveuilita e uvijek biti tu. Nita ga ne bi natjeralo da ode, ustrajao je, barem ne jo. Ted je takoer pisao i Jill, po prvi put od dolaska u Sun Valley, i iznio joj svoje planove. Odmah je otpisala potajui ga to joj nije prije javio tako dobre vijesti. "Da sam znala da e prihvatiti taj posao," napisala je: "Pridruila bih ti se preko ljeta u Idahu." Iznenaen tolikim entuzijazmom, Ted joj objasni koliko je nenadano dobio ponudu za posao da ju jednostavno nije imao kad obavijestiti. Rekao je da mu nedostaje i da mu je do nje stalo jednako kao i prije. I jo je naglasio da su se ionako premalo viali zbog udaljenosti izmeu dvaju sveuilita koje su pohaali. Ted je, obzirom da se izmeu njih nikada nije razvila romansa, smatrao vrlo udnom Jillinu izjavu kako bi mu se pridruila u Idahu, no nije se previe zadravao na pismu. Umjesto toga, usmjerio je panju na predstojeu stanku izmeu sezona u kojoj je mogao malo putovati i jo vie razgledati kraj. Sve misli o Alabami bile su zaboravljene. Nekoliko dana prije poetka njegovog odmora, meutim, Tedu je netko pokucao na vrata. Otvorio je i ugledao Jill kako stoji s osmijehom i koferom. "Bok", rekla je brzo ga zagrlivi, "Nedostajao si mi. Imam nekoliko tjedana do poetka nastave, a sve to si pisao o ovom mjestu zvualo je jednostavno fantastino, pa sam poeljela i sama to vidjeti. Zar ti nije drago to sam ovdje, Tedi? " "Pa, naravno," odgovorio je nakon to je prvi ok popustio. "Ali zato mi nisi javila da dolazi" "Htjela sam te iznenaditi!" nasmijala se. "Uskoro ti poinje godinji odmor, zar ne? Moemo se super provesti prije nego se vratim kui." Ona ga opet zagri, i Ted osjeti ponovno nadiranje poznatog osjeaja ljubavi prema njoj. "Da," rekao je, "moemo se super provesti Jill". Ted ju je poveo na razgledavanje po dolini, ponosno ju predstavljajui svojim prijateljima, polaskan time to je prevalila toliki put samo da bude s njim. Pokazao joj je okolicu poput pravog domaina. inilo se kako se Jill svima odmah svidjela. ak se i Bert do te mjere zagrijao za nju nakon samo nekoliko minuta, da joj je ponudio posao konobarice ukoliko se odlui ostatiti preko zime. Ted se tome samo nasmijao, tako da ga je Jill-ino promptno prihvaanje ponude ostavilo bez daha. "A to e sa kolom?" profrfljao je, "i to e rei tvoja obitelj, za ime boga?" "Ne zanima me to oni misle", kazala je Jill. "Ako ti moe ostati ovdje i neko vrijeme zanemariti faks, 38

mogu i ja. Ti si mi najbolji prijatelj Tede, i izvrsno emo se zabavljati zajedno." Ted dalje nije raspravljao. Sa Jill u Sun Valley-u, njegov raj bio bi savren. Ljubav koju je osjeao za nju jo otkako je imao etrnaest, nikada nije ugasla. A kada je Vila u rujnu zatvorena, Ted i Jill krenuli su u istraivanje svijeta. Putovali su na zapad kroz Utah, Oregon i Washington, mjesta za koja ni sanjali nisu da e ih vidjeti. Sva ogranienja koja su ih sputavala u prolosti nestala su, svijet je bio nov i neogranien, a oni odgovorni nikom doli sebi. Negdje tijekom njihova putovanja, Ted i Jill preli su jo jednu granicu preobrazivi se iz prijatelja u ljubavnike. Tedu se inilo da ne postoji vie nita to bi mogao poeljeti od ivota, i zahvaljivao je anelima koji su ih jedno drugom predodredili. Nazdravljali su svemu; novim znamenitostima, novim gradovima, njihovom novom odnosu. Po svretku godinjeg odmora vratili su se u Sun Valley iscrpljeni ali dobro raspoloeni, pripremiti se za zimsku sezonu. Bio je to krug danononih zabava isprekidanih samo laganim pauzama za rad. Mnogi od Tedovih ljetnih prijatelja ostali su i tokom zime, a bilo je i drugih novih zaposlenika za upoznat. Drugarstvo je bilo na visokom nivou dok su nakon posla oporativno odlazili plesati i piti i partijati po lokalnim barovima noeni na krilima mladosti. Jill je osobito voljela noni ivot, i iako ona i Ted nikada nisu bili izloeni takvim slobodama, ili moda ba zbog toga, ona ih je nesmotreno prigrlila. Tiha, pristojna mlada djevojka koju je Ted zavolio u Alabami pretvorila se u estoku partijanericu, koja je mogla piti i plesati do fajrunta. Tedova je izdrljivost, s druge strane, ubrzo dosegla svoj limit. Isprva je tulumario i pio s pravim oduevljenjem, ali dolazei kui pijan svake veeri, hvatajui nekoliko sati sna u svojoj sobi, a zatim pokuavajui mamuran odraditi smjene; i ubrzo je njegov entuzijazam splasnuo. Bio je mlad i zdrav, ali odrati korak sa Jill, shvatio je, moglo bi ubiti i konja. Sljedee noi, kada ga je Jill dola pokupiti na uobiajeni izlet u grad, Ted je predloio da rae ostanu kod kue i malo se za promjenu odmore. "Ali ja nisam umorna," nasmijala se. "Hajde, svi su ve dolje. Idemo. " "Ne, stvarno, ne veeras", otresao je glavom. Neemo im nedostajati ovaj put. "Pa, oni e meni nedostajati!" ree Jill s nagovjetajem ljutnje. "to e ionako raditi tu unutra? itati? " "Da, moda hou", odgovori on. "Ali idi ti s ostalima ako eli, a moda se i vidimo poslije." Vidio je da je Jill naumila partijati, a to to se njemu nije ilo nije znailo da se ona ne bi trebala zabaviti. "Fino", rekla je Jill prpono. "Uivaj u svojoj knjizi Tede." I ode bez osvrtanja. Na trenutak je osjetio krivnju. Jill je bila mlada i slobodna, odluna u namjeri da nadoknadi sve one godine koje je provela ponaajui se ozbiljno i odgovorno i dobro. Ako se htjela razuzdati malo, govorio si je Ted, dobro onda, zato ne? Shvaao je to, ili je barem mislio da shvaa. Ali on sam je bio puno zreliji, stara iskusnjara u ovoj brzoj traci ivota s cigla etiri mjeseca slobode pod kotaima. Sad je ve bio veteran u donoenju odluka koje ivot mijenjaju, a kad je odluio ostaviti faks, Ted je poeo uviati i druge mogunosti za budunost. Dok je promatrao svakodnevno poslovanje Vile, bio je iznenaen otkriem da ga je poslovna strana stvari zaista zanimala. Dok na faksu njegova naobrazba nije imala neki odreeni smjer, a odluka o karijeri inila se jako dalekom. 39

Promatranje poduzea kao to je Sun Valley Vila iznutra bilo je pravo otvaranje oiju. Oduvijek je imao glavu za brojeve, te je ubrzo shvatio da bi se takva vjetina mogla unoviti. Financijsku i praktinu stranu poslovanja njemu je bilo lako pohvatati. Izgledalo je kao prilino dobra ideja saznati sve to je mogao o tome, pa je Ted prionuo uenju. Proao je dvadesetu, i bilo je vrijeme da pone razmiljati o svojoj budunosti. Netko mu je dao knjigu THE PETER PRINCIPLE, od Laurence J. Peter-a, i te noi je usredotoeno itao prvih nekoliko stranica. U neko doba iznenadi ga kucanje na vratima i Ted baci pogled gore. Sat je pokazivo da je mnogo kasnije nego to je mislio. Vrata se otvore i Jill ueta pomalo teturajui. "Hej Ted," rekla je, "ti si stvarno propustio zabavu veeras." Baci se na krevet i zakotrlja unatrag, smijui se dok se Ted ispruio da ju dohvatiti. "Da, a ti e sutra patiti", odgovori on. "Nosim te u krevet prije nego padne i slomi neto. Hajde, primi se za mene." Osovio ju je na noge i krenuo niz hodnik do enskog krila, ali je Jill bilo teko kontrolirati u njenom pijanom stanju. "eljela sam te uz sebe tamo", rekla je, odbijajui se od njega razigrano. "Puno bolje bi se zabavila s tobom." "Da si se samo malo bolje zabavila", ree on, "sad bi puzala Jill". Progurali su se kroz vrata njezine sobe i Ted joj pomogne da legne u mraku. Ona je pokuala neto rei dok ju je pokrivao dekom, ali se onda prevrne i onesvijesti. Sljedee noi, Ted je otiao sa Jill do bara, i ovaj put je odluio vidjeti koliko pije. Kad je naruila etvrtu, on je predloio da je moda ve dovoljno popila, ali Jill ga je ignorirala. Kad je zavrila s petom, Ted je vie nije mogao privoljeti da sjedne. Htjela je plesati, a ako Ted nee ima dosta drugih koji bi. "Ne", inzistirao je. "Idemo sad doma. Skroz si me izmorila. " Jill se prkosno istrgne. "Zaboravi", rekla je. "Uope nisi zabavan. to ti je? " "Ne mogu vie," odgovori on ogoreno. "Meni je bilo dosta, i ja sad idem. Ako eli poi sa mnom, skupi stvari i idemo. " Okrenuo se s namjerom da poe, ali Jill nije ni mrdnula. Ted je oklijevao samo trenutak, a zatim izaao sam. Snijeg je poeo padati, no on ga je jedva primjeivao. Studen, koju je on osjeao, izvirala je negdje iz njegovog srca. Ruka mu poleti do prsa, i na trenutak pomisli kako je tamo osjetio dodir anela. Jill u koju se bio zaljubio nije bila djevojka koju je upravo ostavio u baru. Iduu veer nakon posla, Ted se pitao da li e Jill doi do njega i zvati ga da izau. Iza dvadeset jedan sat, kad se nije pojavila, svladala ga je znatielja i on ode do enskog krila. Jillina soba je bila prazna. Bilo je puno kasnije kad se pripita konano pojavila na njegovim vratima i napravila gestu pomirenja. Nita vie nije bilo izgovoreno nakon toga, ali su oboje znali da su se meu njima stvari promijenile. Jill je veinu noi provodila u baru sama ili s drugima; Ted bi ostajao doma; a onda bi Jill, po povratku, nakratko banula poeljeti mu laku no. Tijekom dana je, meutim, njihov odnos izgledao isto kao prije, pa se Ted nadao da je kriza prola. Jedne noi, kad nije imao nita posebno za radit, odluio se spustiti do bara i iznenaditi ju. Zagazio je kroz hladnu no prema gradu, i do trenutka kad je stigao u bar bio je spreman na pie za zagrijavanje i moda kakvu vjebu na plesnom podiju. Iao je od stola do stola bezuspjeno traei Jill dok mu 40

konano jedan od njegovih suradnika nije mahnuo i Ted sjede. "Ve te neko vrijeme nije bilo ovdje", primijetio je njegov prijatelj. "Daj da ja poastim s ovom rundom, ok?" ponudio se dok je Ted od konobarice naruivao pivo, svoju uobiajenu namiru. "Hvala", rekao je Ted. "Nisi vidio Jill, jel' da?" "Niks, ne veeras", odgovori prijatelj. "Mislio sam da moda vas dvoje imate privatni party." Ted se nasmijao kimajui glavom. Svi su znali da da su on i Jill par, ali otkad je ona poela odlaziti u bar sama, njihove intimne kasnonone romanse su se prorijedile. Zato je on sada i bio tamo, nadao se da e se on i Jill zabaviti, a zatim vratiti u dom zajedno. Stvarno zajedno, po prvi put nakon vie tjedana. Popio je par piva i ekao sat ili vie nebi li ju ugledao. No, naposljetku je postalo jasno da je Jill bila negdje drugdje, pa se nevoljko uputio natrag u dom sam. Bilo je gotovo jedan iza ponoi kad je stigao. Prije odlaska u svoju sobu, Ted se zaustavi kod Jill i pokuca. Prigueni glasovi iznutra natjerali su ga da na trenutak zastane, ali je ipak, lagano ih odgurnuvi, otvorio vrata. Pod priguenom rasvjetom, prvo to je ugledao bio je njegov cimer Gary kako sjedi na kauu grlei nekoga. Jill. Bili su se ljubili, ali kad su se vrata otvorila oboje su ga zateeno pogledali. Dok se Ted polako povlaio iz sobe Jill je krenula prema njemu, no izraz njegovog lica upozorio ju je da ga ne slijedi. Trideset minuta kasnije Ted se opet zatekao u gradu, u prvoj trgovini sa esticom na koju je naiao. Zatim je otiao u omanji hotel, unajmio sobu, i u nastavku krenuo isprazniti bocu koju je kupio. Nije mogao prestati plakati. Ni alkohol mu nije mogao odagnati bol, ali se naposljetku barem onesvijestio na krevetu. Dva dana kasnije, kada se napokon vratio u Vilu, Bert ga je doekao uzrujan i ljut. "Gdje si ti dovraga bio?", inzistirao je. "Propustio si smjenu juer, a ni sad ne izgleda kao da bi danas mogao raditi. Takvo neodgovorno ponaanje nije tebi slino Tede." "ao mi je", kazao je Ted jadno. "Zna da sam uvijek toan kao sat Berte. Nikad prije te nisam iznevjerio. Ali ovaj put je bilo osobno. Trebalo mi je neko vrijeme da sam sa sobom rijeim neke stvari. Jesam li otputen? " "Ne, nisi otputen", Bert odgovori, a iz tona njegova glasa Ted nazre da je njegov ef sigurno neto uo o situaciji. "Ti si mi jedan od ponajboljih radnika, mislim da bih ti mogao progledati kroz prste ovaj put. No, potrudi se da me idui put obavijesti gdje si prije nego to opet nestane, u redu? " "Dobro," Ted kimne. "To se nee ponoviti. Hvala Bert ". Kad mu je smjena zavrila, Ted nevoljko krene u dom nesiguran to bi se moglo dogoditi kad se suoi sa Gary-jem. To je bila prva stvar koju je trebao srediti. Suoavanje s Jill je u ovom trenutku bilo vie nego to bi mogao podnijeti. No, kad je doao u svoju sobu, postade mu jasno da se Gary odselio. U jednu ruku mu je laknulo, dok s druge strane jedan dio njega je elio sukob. Izdao ga je dobar prijatelj, i on je elio znati zato. Gary-a nije bilo teko pronai. Pola sata kasnije bili su sami u njegovoj novoj sobi, a kada je Ted ugledao prijateljev osramoeni izraz, njegov bijes je popustio.

41

"ovjee, zaista mi je ao. Stvarno ao Tede, "rekao je Gary. "Znam da ti to ne pomae puno." "Vjerovao sam ti", kazao je Ted. "Jill je bila moja djevojka, a ti si bio moj prijatelj. Kako si mi mogao to uiniti? " "Sluaj," Gary je odgovorio: "Nikad nisam ni pomiljao na to. Ali, Jill zbilja zna biti uvjerljiva. Donijela je bocu do sobe, traei tebe, ali ja sam bio tamo, i ona je ostala neko vrijeme. " "Nisi li pomislio na mene?" Ted upita. "Ako si elio djevojku, ima ovdje dosta i drugih osim moje!" "Naravno da jesam," tvrdio je Gary "ak sam i pitao Jill zato koketira sa mnom kad je s tobom u vezi. I zna to? Samo se nasmijala i rekla da ona nije tvoja, da te voli samo kao prijatelja i to je sve. Rekla je da je slobodna initi to ona hoe, a isto tako i ti. " Ted vie nije sluao. Otiao je, odluan pronai Jill i uti to iz njenih usta. Bez obzira na ono to je vidio u svojoj sobi nije mogao vjerovati da je ozbiljno zagrijana za Gary-a. Jedini nain na koji e zaista znati je da vidi njezino lice, pogleda je u oi i uje njeno objanjenje. Ako ga je uope imala. U vrijeme kad ju je pronaao, Tedova opsesivna potreba za Jill je kljuala, a on je bio toliko oajan da bi joj vjerovao to god rekla. Htio ju je nazad, staru Jill koja ga je voljela, ija je dua bila stopljena s njegovom. Znao je da e joj oprostiti ako kae da joj je ao. Jill nije izgledala oduevljeno to ga vidi kako ulazi u njezinu sobu. "to hoe?" pitala je ljutito. To nije bilo ono to je Ted oekivao i za trenutak nije mogao odgovoriti. "elim znati to se dogodilo", konano je uspio izgovoriti. "ta to tebe briga?" sijevnula je. "Ignorirao si me tjednima. Samo radi i ita i luta sam po planinama. Ja elim uivati u ivotu i zabaviti se! I to u i napraviti! Deki ovdje znaju kako se dobro zabavlja, ako si ti zaboravio. Konano sam se maknula iz junjakog gradia u kojem su mi se svi mijeali u posao. Obitelj me samo davila. Po prvi put u svom ivotu osjeam se slobodna i iva, i uivati u u svakoj minuti toga, sa ili bez tebe. " "Ali, Jill, to sa nama?" Ted se izjasnio. "to ovo znai? Kako to moe govoriti? Zna da smo si sueni. " "Gle," rekla je, "Odrasli smo zajedno, zajedno se kolovali, ili u crkvu zajedno, pa naravno da te volim Tede. Kako bih te mogla ne voljeti, ti si moj najbolji prijatelj? Pokuala sam te voljeti na nain na koji bi ti to elio. Ali sve to s anelima i stapanjem naih dua, Tede to je tvoja opsesija. To su bili tvoji aneli, ne moji! " Ted je osjetio, kako se, poput suhe granice pod cipelom, neto prelomilo u njemu. Oekivao je navalu boli koju je mislio da e osjeati. Jill ga je konano i potpuno odbacila, ali zapanjujue, no bol je nestala. Njezine rijei, iskrene i bezobzirne, su ga oslobodile, i ni komadi njezine due nije ostao u njemu, ne vie. Opsesija nesta.

42

Devet Prijevod: galaksija moja dua imade mo da sazna sve stvari, A slijepa je i ignorantna u svemu. Sir John Davies Jill je otila prije Boia. U odmaralitu Vila je bilo najvie posla za vrijeme praznine sezone i Ted je prihvatio da radi dodatne smjene kako bi si ostavio to manje vremena za razmiljanje i patnju. Meutim, uvijek su dolazili i oni sati kada nije mogao ignorisati svoju samou. Pitanja i sumnje, roeni po prvi put u njegovom srcu i umu, navirali su mu u glavu. Kako to da Bog radi s anelima koji ine tako kardinalne greke i koji mogu ovako da zabrljaju stvari? Kako to da jedan Bog koji nas voli moe da svee njega, njegovu vlastitu duu za jednu takvu enu koja e ih oboje upropastiti? Ta opsesija je pukla, aneli nisu uspjeli. Ted se povukao u sebe tokom cijele zime, izolovan zajedno sa svojim mislima, pokuavajui da se pomiri s prevarom i gubitkom. Imao je malo kontakta s njegovim prijateljima i umjesto toga traio je jedan svijet koji je bio izvan ovog ljudskog. Meutim, tu su stalno bile one planine koje su opasavale dolinu kao neki spomenici mira i izdrljivosti. Za Teda su one predstavljale jedno ljekovito mjesto. I tako, tokom vremena, uspjeo je da se oporavi. Njegov bol je sazreo i pretvorio se u jedno iskustvo, tako da se Ted mogao ponovo ukljuiti s jednim novim uitkom u drutveni ivot odmaralita. Njegov zdrav humor se ponovo vratio, ali je sada bio dosta ozbiljniji i sa mnogo pitanja koje jo uvijek nije uspijevao formulisati. Sve to je znao bilo je to da su stvari u svijetu bile u stanju da stvaraju jednu iluziju. Svari se mogu initi da izgledaju na jedan nain dok u realnosti mogu biti neto sasvim drugo. Beton moe izgledati kao drvo. Isto kao Jill-ina ljubav. Kao neko aneosko stapanje dua. Kao vijernost prijatelja. Znao je da svijet nije ono to je mogao vidjeti uz pomo svojih ula ali nije znao ta se nalazi iza ili izvan svega toga. A nije znao ni kako to da pronae. S oporavljenim zdravljem i jakom duom, Ted se vratio natrag prijateljima i urkama. Skijao je niz snjene planinske padine kad god je mogao da nae vremena. Prestao je da svakodnevno razmilja o Jill, gurajui to to dalje iza sebe sve dok se njegov bol nije stiao i ugasio. Njegovi prijatelji su rado prihvatili natrag onog starog Teda a on se s jednim novim arom bacio natrag na sve, ukljuujui i njegov posao. Zajedno sa posluivanjem gostiju odmaralita, esto su ga zapoljavali i na organizaciji privatnih urki za neke od najprestinijih gostiju te doline. Tamo je zima bila vrijeme neprestanih drutvenih okupljanja i svako ko je bio neko, od filmskih zvijezda, pa do internacionalnih bogataa, odrao bi bar jednu veliku urku prije kraja sezone. Jedna od najpoznatijih porodica koje su zimovale u Dolini sunca bili su vlasnici jedne farmaceutske kompanije ija je planinska kua bila krunski dragulj cijelog tog podruja. Kada je doao red na njih da odre veliku urku, iznajmili su poslugu iz odmaralita Vila, gdje je Ted radio. Ted je bio jedan od dvanaest radnika koji su poslani u tu vilu, svi obueni u njihove najbolje uniforme. Njegov posao je bio da servira pie gostima kojih je tamo bilo stotinjak dok je njegov drugar Robert bio barmen. Kad je Ted doneo porudbine za pia, primjetio je da je nekoliko gostiju naruilo jedno pie koje je 43

bilo ukraeno krikom narane i vinjom to mu je izgledalo veoma privlano. Oni su to zvali starinski, za ta Ted nikad prije nije uo i pretpostavljao je da je to veoma ukusno. Kakav mu je ukus? pitao je Roberta dok je slagao ase na posluavnik. Super, uzvratio je Robert. Da li eli da napravim jedan za tebe? Ne bih trebao da pijem dok radim, odgovorio mu je Ted s oklijevanjem, posmatrajui ae. Ko e to znati? smijeio se Robert. Evo, napraviu ti jedan a ti stavi tu au negdje sa strane da se ne vidi. Onda se moe prikrasti i pijucnuti malo kad god ima vremena. Viski ili burbon? Ne znam, Ted je slegnuo ramenima. Kakva je razlika? Njegovo poznavanje alkohola je poinjalo i zavravalo kod piva. Nema veze, rekao je Robert. Mislim da e ti se burbon vie svidjeti. Dobro, sloio se Ted, Popiu jedan. Kad je pie bilo napravljeno, zavukao je au iza jedne velike saksije s cvijeem, tako da se ne vidi. Ted je radoznalo pomirisao au a onda je licnuo pie jezikom kako bi mu osjetio ukus. Nije loe, mislio je, nije uopte loe. U stvari, bilo je toliko dobro da ga je salio u stomak u jednom velikom gutljaju a onda je s osmjehom vratio au natrag iza saksije. Nakon to je primio jo narudbi od gostiju, Ted se vratio natrag do bara. Pa, ta misli, pitao ga je Robert. Bilo je odlino, rekao je Ted. ini mi se da bih mogao popiti jo jedno. Robert mu je napravio jo jednog starinskog kojeg je ovaj odmah popio, nakon ega je uslijedio jedan osjeaj topline i bliskosti. Tokom idueg sata uspjeo je da neopaeno popije jo nekoliko pia i da istovremeno izlazi na kraj sa svojim obavezama. urka je postajala sve veselija, pa tako i Ted, kojem je sada sve pred oima svijetlilo jednom veselom, ruiastom svjetlou. Nije se sjeao da je ikada prije toliko uivao u svom ugostiteljskom poslu, kreui se izmeu prazniki raspoloenih gostiju s jednim rastuim osjeajem bliskosti i drugarstva s njima. Meu gostima koji su upravo tada stizali bila je i Ann Sothern, jedna od redovnih posjetilaca Doline sunca, koju je Ted upoznao dok je radio na nekim urkama i okupljanjima koje je ona organizovala. Oduevljena njegovim smislom za humor i oarana njegovim tvrdim naglaskom iz Alabame, gospoa Sothern je zavoljela tog mladia s juga. Oni su tako uspostavili jednu prijateljsku vezu a ona ga je ak od milja nazvala Bama i posebno je zahtijevala da on obavezno bude prisutan na njenim urkama. Vrata su se otvorila i Ted je vidjeo gospou Sothern kako ulazi. Ann! ushieno je viknuo i mahnuo joj rukom, drago mi je da vas vidim! Zahvaljujui izmaglici koju je alkohol stvarao oko njega, Ted nije primjetio kako su ga drugi gosti udno gledali. Gospoa Sothern se nasmijala nakon to ga je prepoznala i pozdravila ga je s jednim zagrljajem. Ted je urno otiao do bara i donjeo joj njeno omiljeno piea naravno i jednog starinskog za sebe i dok su domaini urke zurili irom otvorenih oiju, njih dvoje su prijateljski askali nasred sobe. Bilo je nemogue ne primjetiti poznatu filmsku zvijezdu kako pria i zabavlja se sa uniformisanim konobarom kao da se radilo o nekim starim prijateljima. Tada je ve Ted zaboravio da je on u stvari trebao da slui goste a ne da im se pridruuje a kad je drugi konobar proao pored njega s tacnom punom raznih pia, on se jo posluio odatle. Gospoa Sothern ga je povela do sofe i uskoro se oko njih skupila povelika grupa ljudi. Draga, doi ovamo, gospoa Sothern je pozvala jednu svoju prijateljicu, doi da uje ta pria ovaj momak. Ba je divan! uj ovo! Bama, rekla je, okreui se ka Tedu, dragi, kai neto Mary. A Ted je izvodio, razvlaei na svom naglasku koliko god je mogao. Jedan od ostalih konobara je pokuao da ga izmami iz guve, ne bi li se ovaj vratio natrag na posao, meutim, Ted nije reagovao. Do vraga s tim! smijao se, previe pijan kako bi shvatio koliko je zabrljao. Bilo mu je lijepo, bio je u centru panje i niko na urci nije uivao u tome vie od njega. Na kraju, urka se zavrila i gosti su otili kui a ugostiteljsko osoblje je ostalo kako bi poistilo nered. Teturajui se unaokolo sa blesavim osmijehom na licu, Ted je posmatrao kako ostatak osoblja utovara opremu u kombi. Sve skupe kineske 44

vaze i kristal bile su sloene na posebne visoke police i radnici su se na kraju popeli unutra kako bi se odvezli natrag do Vile. ef, Bert, je iznutra rukom zgrabio Teda za mantil i povukao ga je u kombi. Mada jako pijan, Ted je primjetio da se Bert nije smijao. U stvari, on je gledao Teda s jednim veoma ljutim izrazom na licu dok se kombi kretao niz cestu. Tedu nije bilo lako da se odrava uspravnim u vozilu koje se kree a da istovremeno i razmilja, meutim, vrsto se drao za rukohvate na stranicama kombija, udei se ta to nije u redu sa njegovim efom. Bert ga je posmatrao tako da se inilo kao da su vatrene iskre frcale iz njegovih oiju. Samo me interesuje ta ima da kae na sve ovo, ljuto je promrmljao. Ted ga je na to tupo pogledao a onda je posrnuo i poeo ekspolozivno da povraa po svemu ispred sebe. Drugi radnici su odskoili od njega dok se Ted teturao i poeo padati na lea. Batrgajui se, zakaio je i police sa posuem. Zadnja vrata kombija su popustila pod pritiskom i posluavnici sa kineskim porculanom i kristalom izletjeli su napolje. Staklo i porculan poeli su da se kre i odzvanjaju po cesti iza kombija. Nekim udom, niko nije ispao iz kombija kad je u njemu nastala guva, iako je Bertu dolo da izbaci i Teda napolje zajedno s krom kojeg je napravio. Tedu je trebalo puna dva dana da se oporavi, dva bolna dana koja je proveo u svom krevetu privijajui hladne oboge na elo, halapljivo gutajui neke ljekovite pripravke i revnosno se molei da ne bude otputen s posla zbog svog bezobrazluka. Uprkos svom bolu i ponienju, godilo mu je to to se onako lijepo proveo na urci. Volio je brz ivotni ritam te doline i nije elio da je napusti. Kad je Bert napokon popustio i oprostio mu, Ted mu je bio veoma zahvalan i odluan da se jo vie posveti poslu kojeg je obavljao. Zima je prola i nastupila je ljetna sezona a poslovna rutina je zavladala u Tedovom ivotu. Ukoliko mu sudbina nije namijenila ljubav, onda bi on moda mogao nai sebi neke druge izazove zajedno s rizicima i prednostima koji idu s njima. Svoje slobodno vrijeme, Ted je ponovo posvetio uenju ekonomije s jednim novim osjeajem odlunosti. Meutim, neke od starih navika koje je zadobio tokom njegovog ivota u osamljenosti jo uvijek su ostale. Provodio je dosta vremena u hodanju planinskim stazama, upijajui u sebe vie iz njegove ivotne sredine, nego iz knjiga. Priroda je irila njegovo srce i duu. Ptice i ivotinje su mu prilazile bez straha kao da u njemu prepoznaju nekog lana svoje porodice. Ted u tome nije vidjeo nita neobino, meutim, za njegove prijatelje koji su bili svjedoci toga, to je bilo neto posebno. Nova sezona je donjela sa sobom i vie novih radnika to je naelektrisalo drutvenu scenu ali Ted nije imao vie elju za romantinim vezama. Zavrio je sa Jill, ponovo je uspostavio emocionalnu ravnoteu i nije mu se urilo da je ponovo remeti. Njegovi drugari su mu za sada bili dovoljni a stvari koje je prouavao zaokupljale su njegovu panju. to se njega tie, ivot u njegovom linom raju bio je sasvim u redu. Meutim, ravnotea kao i sve ostalo na ovom svijetu moe biti samo jedna krhka iluzija. Jednog dana, dok je skretao iza ugla hodnika sa rukama punim posluavnika, bukvalno je izgubio ravnoteu i udario u jednu mladu djevojku dok su se posluavnici buno rasuli po podu. Hej, izvini molim te, rekao je skupljajui gomilu posluavnika s poda. Ma, sve je u redu rekla mu je ona blago. Ted je podigao pogled i vidjeo jednu egzotino lijepu enu koja ga je promatrala odozgo s osmijehom. Bilo joj je osamnaest, moda devetnaest godina, prosudio je, a bila je perfektno lijepa. Fine, elegantne crte lica, talasasta topla i smea kosa. Koa joj je imala bakreni ten a oi su joj bile tamne i ukazivale su na njeno istonjako porijeklo. Ted je utrnuo od divljenja a kad je djevojka prola pored njega, mahnula mu je upuujui mu jo jedan osmijeh, dok je on uspjeo samo klimnuti glavom. Obuena u konobarsku uniformu ona je nestala negdje u hodniku dok je Ted skupljao poslednje posluavnike s kojima se onda zaputio ka kuhinji. 45

ta ti se desilo? zapitao ga je jedan od konobara. Jesi li se sudario s autobusom? Ne, nego s jednom djevojkom, Ted se nasmijao. A jo kad vidi kako izgleda! Nee vjerovati svojim oima. Sljedeih par dana traio ju je po cijelom odmaralitu nadajui se da e je opet vidjeti. Ali nije imao sree. Nije ak bio siguran ni u to da ona uopte radi u tom odmaralitu a ne u nekom od drugih koji su se nalazili u toj dolini. Nakon to je odustao od svog pohoda, Ted se opet vratio planinarenju i na svom prvom putu na planinu, negdje nakon jedne etvrtine milje, vidjeo je onu lijepu djevojku kako sjedi ispod drveta nedaleko od planinske staze. Bila je sama i tiho mu je mahnula, smijeei se. Naglo postien, Ted joj je odmahnuo i nastavio da se kree dalje stazom. Bio je veoma iznenaen to ju je vidjeo ovdje; skoro nikada prije nije susretao ovdje druge planinare u to doba dana i mislio je da se tu radi o jednoj rijetkoj sluajnosti. Ted se malo presabrao i odluio je da se vrati natrag i popria s njom, meutim, kad je stigao kod nje jo uvijek se stidjeo da neto kae. Na kraju je djevojka ustala i prila mu. Zdravo, rekla mu je, pruajui mu ruku, Ja sam Maja i nova sam ovdje. Odakle si ti? Iz Alabame, uspio je nekako da odgovori. Zovem se Ted Rice. Tvoj naglasak je donekle drugaiji, zar ne? nasmijeila se ona. Ted se takoe nasmijao i opustio. Da, tvoj je takoe drugaiji, rekao je. Nije junjaki ali ni ti takoe ne zvui kao ljudi odavdje. Odakle si ti? Oh, moj narod ivi gore u planinama, odgovorila je pokazujui rukom negde neodreeno. Rei u ti sve o njemu jednom drugom prilikom. ta te je dovelo u ovu Dolinu sunca? I reci mi neto o Alabami. Njen nain ophoenja je bio veoma zreo, primjetio je Ted, uzimajui u obzir njezinu mladost. Imala je daleko vie samopuzdanja od veine djevojaka koje je poznavao a osjeao je u njoj jednu snagu i spokojstvo koje ga je smirivalo. Oboje su sjeli dole ispod drveta i Ted je poeo da pria, zadovoljan to ga je ta prekrsna djevojka smatrala interesantnim. Priao joj je o pamunim poljima i svojim avanturama iz djetinjstva, ak i o onim svojim snovima o Dolini sunca koje je imao nekoliko godina prije nego to je tu doao. Maja se samo nasmijeila kada je to ula, ohrabrujui ga da nastavi. Posmatrala je njegove gestove i paljivo ga je sluala, kao da joj je svaka njegova rije bila znaajna. Meutim, kada je Ted shvatio da pria ve skoro dva sata, malo se postidio to je toliko dominirao prilikom te njihove konverzacije. Dodue, mora se priznati da on jeste nekoliko puta pokuao postaviti Maji neka lina pitanja i malo je uvui u konverzaciju ali bi mu ona odgovarala na njih uopteno a onda bi blago prebacivala panju opet na njega. Na kraju je Maja rekla kako mora da ide na posao, tako da su se rastali i Ted se vratio natrag sam planinskom stazom. Dok je hodao i razmiljao o tom sluajnom susretu, shvatio je da joj je za jedno veoma kratko vrijeme rekao toliko mnogo stvari o sebi. S druge strane, sve to je mogao saznati od nje, to je bilo njeno ime i podatak da dolazi s planina. Grdio je samog sebe kako je mogao zaboraviti da je upita za njeno prezime. Prola je gotovo cijela sedmica prije nego to je opet naletio na nju. urili su jedno pored drugog u hodniku kuhinje, meutim, Ted ju je uspjeo zaustaviti dovoljno dugo da je upita da izau negdje zajedno, moda da odu u grad u kino. Izvini, Ted, Maja je odbila, Moram da radim veeras. Pa, dobro, a neki drugi dan? Neko drugo vee. Samo reci kada, bio je uporan. Moemo izai kad god to tebi odgovara. Maja je pourila da ide. Ne brini, doviknula mu je, vidjeemo se uskoro. Obeavam! A onda je otila. Ted je ostavio posluavnike u kuhinji i pourio natrag u trpezariju. elio je da sazna kako se preziva i gdje stanuje. Meutim, Maje nigdje nije bilo u njegovom vidokrugu. Drugi konobar je prolazio pored njega i Ted ga je povukao na stranu, Hej, Jack, da li poznaje onu mladu smeokosu djevojku to je upravo prola 46

ovuda? upitao ga je. U konobarskoj uniformi? U kom pravcu je otila? Ne mogu ti pomoi, Jack je slegnuo leima, Nikoga takvog nisam vidjeo ovdje. Dobro, hvala ti u svakom sluaju, Ted mu je uzvratio, meutim, nije mu bilo jasno kako je Maja mogla da promakne Jack-u. Takoe je upitao i druge radnike i od sviju je dobio isti negativan odgovor. To je bilo neto to se i prije deavalo, jedna serija iznenadnih pojava i neobjanjivih nestanaka, iji je jedini svjedok bio samo Ted. Maja je odrala svoju rije i kasnije su se tako zaletjeli jedno u drugo par puta ali ne toliko esto koliko bi to odgovaralo Tedu. Proli bi dani bez ikakvog znaka od nje i Ted samo to ne bi odustao. Onda bi se ona iznenada pojavljivala na planinskim stazama, kao da eka na njega. Tako bi zajedno etali i razgovarali, daleko od odmaralita duboko udubljeni u razgovore, to je bilo neto to Ted nikada prije nije doivljavao. Umjesto uobiajenih trivijalnosti kojima su bile zaokupljene mlade djevojke, Maja je voljela da pria o osjeanjima i idejama, a tim temama je prilazila sasvim ozbiljno, bez one naivnosti koju je Ted obino nalazio kod svojih osamnaestogodinjih ili devetnaestogodinjih prijateljica. S vremena na vrijeme, ona ga je oduevljavala svojim dubokim uvidima i filozofskim pitanjima. A priala je o stvarima o kojima Ted nikad nije razmiljao. Da li si se ikada pitao kako bi izgledalo da leti po svemiru? pitala ga je jednog dana dok su leali na zemlji i posmatrali nebo. Da stvarno vidi zvijezde iz blizine? Ted nije nikada prije o tome razmiljao ali sada jeste. Piljei u nebo pored oblaka zamiljao je milijarde zvijezda i pitao se kako bi to izgledalo kad bi letjeo meu njima, lutajui kosmosom u istoj slobodi. Bilo je to kao da su Majine rijei unjele tu scenu u njegov um i to ga je uzbuivalo. Ona je stalno tako prezentirala Tedu neke misli ili ideje o kojima bi on onda razmiljao. Maja bi mu je iznjela neku ideju, pustila bi ga onda neko vrijeme da se malo igra s njom a onda bi ga vodila kroz jedan proces ispitivanja i analiziranja te ideje. Ted nikada nije bio svjestan njenog uticaja na njega tokom tog procesa, meutim, kasnije je mogao vidjeti da je ona potpuno upravljala tim konverzacijama. Takoe, nikada mu nije ostavljala prostora da je on pita o nekim njenim linim stvarima. Kao rezultat tih njihovih zajednikih istraivanja, njegove najdublje misli su se proirivale dok je sama Maja ostajala misteriozna kao i uvijek prije. Ted se pitao zato je uvijek bila sama kad god bi je sreo. Ponekad bi je vidjeo nasred hodnika kako uri obavljajui neki zadatak a u nekoliko navrata ju je vidjeo i kako eta izmeu njegovog odmaralita Vila i planinske kue Chalet. Naravno, Maju je pomenuo i svojim prijateljima, meutim, oni su ga nakon odreenog vremena poeli zadirkivati jer su smatrali da je on izmislio cijelu tu priu s obzirom na to da niko drugi osim Teda nije nikada vidjeo tu prelijepu djevojku. Ted se smijao zajedno s njima ali to je vie o tome razmiljao sve vie je sumnjao da u svemu tome ipak neto nije u redu. On se takoe udio zato ju je bilo teko pronai na jednom tako malom mjestu kao to je bila ta dolina. elio je da se on bar jednom zaleti u nju, umjesto obratno, jer je Maja uvijek bila ta koja je nalazila njega. Ted je odluio da kad je idui put vidi, onda e se potruditi da dobije od nje neke odgovore. Gdje je ona ivjela? Gdje je ona stvarno radila? I zato je bila uvijek sama? Meutim, kada ju je sledei put sreo, ona nije bila sama. Ted je ogirao planinskom stazom i kada je zaao za jednu malu krivinu, vidjeo je kako Maja eta prema njemu sa jo jednom mladom djevojkom. Maja mu je mahnula i u njenom smijeku se nazirala jedna nota nestanosti. Zdravo, doviknula mu je. Kasni, Ted! Ted je bio siguran da ga je ona ekala ali sada je njegovu panju privukla druga djevojka. Ko je to? pitao je, nesposoban da skloni pogled s Majine drugarice. Mora da joj je to bila sestra blizankinja s istom onom natprirodnom bojom koe, smeom kosom i tamnim oima. Bila je podjedanko lijepa ali na jedan malo drugaiji nain a govorila je naglaskom koji je bio isti kao i Majin.

47

Zdravo, Ted, rekla mu je ta djevojka. Zovem se Lyra. Drago mi je to sam te upoznala. Maja mi je priala o tebi. Ted je klimnuo glavom. Da li i ti takodje radi ovdje? Nisam te nikada prije vidjeo u ovoj dolini i vjeruj mi da sam siguran da bih te primjetio. Ne, odgovorila je Lyra, ne radim. Maja je moja prijateljica. Dola sam joj u posjetu i to je sve. Prije nego to je Ted uspjeo zapitati neto drugo, Maja je uzela Lyru pod ruku i krenule su niz stazu. Samo ti nastavi, rekla je Tedu. Uivaj u svojoj etnji. Mi moramo sada da idemo. Moram uskoro na posao. Ali, ne brini, vidjeemo se kasnije. Pao je u iskuenje da ih prati natrag do doline, nadajui se da e tako saznati neto vie ali ga je neto zaustavilo. Kad god bi mu Maja rekla da mora da ide, on je takoe znao da nije eljela da i on poe s njom. Uvijek je odlazila isto tako misteriozno kao to se i pojavljivala. Bar je saznao jo jednu stvar o njoj, tjeio se. Ona je imala prijatelje a Lyra je bila samo jedan pokazatelj da ih je sigurno bilo jo gore u planinama koje je Maja nazivala svojim domom. Par dana kasnije opet ga je pronala kad je etao istim putem kao i prije. Ili su neko vrijeme zajedno askajui kad je Ted primjetio da Maja nosi sa sobom jedan veliko foto album. Stao je pored jednog drveta i da joj je znak da sjedne na travu pored njega. ta je to? pitao je, pokazujui na album. Oh, to, odgovorila je kao da je bila zaboravila na taj album. eljela bi da to pogleda? To su slike nekih mojih prijatelja i ljudi koje poznajem. Pogledaj ovo. Interesuje me ta ti misli o njima. Maja mu je stavila album u krilo i Ted je prelistavao stranice na kojima su veinom bile velike fotografije, uglavnom portreti. Tamo su bili ljudi razliite starosti u raznim pozama. Da li si ti fotograf? upitao ju je prelistavajui album. Ne, rekla je Maja, Nisam ja to snimala. Jedan moj prijatelj je snimio te fotografije i dao ih meni. To su ljudi koje ja poznajem. Oni su nekako drugaiji, primjetio je Ted. Mislim, moj foto album s ljudima koje poznajem sigurno ne bi ovako izgledao. Veina mojih prijatelja su mlai ljudi. Oh, ja poznajem razne ljude, nasmijala se Maja. Svi oni su interesantni. Zaustavila se na jednoj stranici kako bi pokazala jednu posebnu fotografiju nekog ovjeka. Na primjer, pogledaj njega, rekla je Tedu. ta misli o ovom ovjeku? Dobro, Ted je poeo da posmatra fotografiju, on mi se ini kao jedna veoma ljubazna i prijatna osoba. Kako ti to zna? pitala je Maja. Pa to je jednostavno, Ted je slegao ramenima. Pogledaj samo njegove oi. On izgleda sretan, kao neko ko bi mogao zabavljati ljude na nekoj urci ili proslavi. Koliko ga ja poznajem, to je tano, nasmijala se Maja. Pokazala mu je drugu fotografiju, ovaj put je to bila jedna starija ena. To je majka nekih mojih prijatelja, objasnila mu je. ta misli o njoj? Ted je pomno promatrao sliku za jedan momenat a onda je uzdahnuo. Do vraga, stvarno ne znam, ali mislim da ona jako pati. Pogledaj ovaj izraz na njenom licu. Tu enu je neto teko povrijedilo. Da li joj je mu nedavno umro ili neto slino? pogledao je u Maju. Jedini put kad vidim takav jedan izraz na licu nekoga iz moje porodice, nastavio je, to je obino kad neko umre. U stvari, u pravu si, Maja je klimnula glavom. Njen mu je nedavno umro a ova fotografija je napravljena odmah nakon toga. Zar nije to udno to su tebi poznate takve stvari? Pokazala je na drugu fotografiju jedne male djevojice i Ted je rekao da u njenom porodinom ivotu ne vlada srea a da djevojica ima umjetniki talenat. Onda je uslijedila druga fotografija i Tedov opis onoga to na njoj vidi i sve tako dok ga Maja nije pitala za svaku fotografiju u albumu. ta je mislio o njima? ta je vidjeo na tim slikama? Kako je on to zavirivao u njih? Kako je znao da su njegovi utisci ispravni? Na kraju je Maja zatvorila album a Ted se uspravio osjeajui se pomalo izgubljeno. Ti stvarno tamo ima neke interesantne prijatelje, rekao je. ini se da su svi oni dobri ljudi. Drago mi je da ima tako dobre prijatelje. To je zvualo malo luckasto jer to nije bilo sve to je htjeo da joj kae poslije ovoga to je vidjeo ali mu je um bio previe pomuen da bi bio u stanju da kae neto 48

pametnije. Neto u svemu tome nije bilo u redu. Dobri prijatelji, ponovio je, interesantni ljudi. Da li i oni takoe ive gore u planinama? Maja je ignorisala njegovo pitanje. Ted, da li ti shvata ta si ti ovdje uradio? upitala ga je. ta sam uradio? odgovorio je on naprasno. Srce mu je zakucalo velikom brzinom i osjeao je kako neto stvarno nije bilo u redu. Zar ne misli da je udno to? nastavila je ona, da su ti poznate sve te informacije o ljudima koje nikada nisi sreo? Ted je iznenada dobio osjeaj kao da mu se kamen nalazi u elucu te je naglo zauzeo odbrambeni stav i poeo se suprostavljati njenim ispitivanjima. Ne, ni u kom sluaju! bio je uporan. Tu nema nikakvih trikova, to je sve oigledno. Sve te stvari koje sam ti rekao, sve to sam vidjeo, to je sve bilo oigledno! pokazivao je na fotografije uzbueno listajui stranice albuma. Pogledaj ih samo! To se sve moe vidjeti u njihovim oima, zaboga, svako to moe vidjeti. Majo, tu nema nita udno. Oh, ne znam, Ted. To se meni ini nekako posebno. Da li stvarno misli da su takvi uvidi oigledni? odgovorila mu je smijeei se, netaknuta njegovim emotivnim ispadom. Zar stvarno misli da svako, bilo ko, moe pogledom u neije lice vidjeti sve ove stvari koje ti vidi? Da, pretpostavljam, odgovorio joj je kolebajui se. Zato? Zar ti ne moe? Maja je uzela njegove ruke i vrsto ih stiskala izmeu svojih. Njen osmijeh se produbio dok su njene oi vrsto fiksirale njegove. Da li ti je ikada pala na pamet pomisao da si ti vidovnjak? Da sam ta? pitao je Ted. U njegovom stomaku je opet zavladala munina. Vidovnjak, ponovila je ona. Sposoban da oitava energiju ljudi i dobija informacije o njima. Mislim da ti stvari koje si mi rekao o tim ljudima ne bi mogle biti poznate na neki drugi nain. Ali sve to sam radio bilo je da pogledam njihova lica i oi, rekao je Ted. Sve te informacije su bile jednostavno oigledne. Tu zasigurno nije potreban neki poseban talenat da bi se to vidjelo. To jeste talenat, vjeruj mi, nastavila je Maja, jedan veoma poseban talenat. Tvoji prijatelji iz one Vile ne mogu raditi te stvari ali ti moe. Koliko dugo si u stanju da radi te stvari? Cijeli moj ivot, pretpostavljam, uznemireno joj je odgovorio Ted. Ponekad jednostavno znam neke stvari o ljudima, to je tano. Ali, mislio sam da i svako drugi takoe zna te iste stvari, tako da nisam smatrao potrebnim da o tome priam. Tako, stvarno i nisam. Negdje u pozadini svog uma, Ted je uo rijei svoje bake i njeno upozorenje: Kloni se tih stvari. Njegova ravnotea je bila jo uvijek poremeena ali je poeo da se oporavlja. Vidovnjak, uh? rekao je. Da li misli na vidovnjake kao to je ona ena gore u Washington-u? Zna, ona ena Dixon iz novina, misli, vidovnjak kao to je ona? Da, ula sam o njoj, rekla mu je Maja. Ali ovo je neto drugaije. Tvoj vidovnjaki talenat tebi omoguava da oitava energetska polja ljudi. A ta je tu dobro? zbunjeno je pitao Ted. On nikada nije uo o tamo nekom energetskom polju, niko od ljudi koje je poznavao nije nikada priao o vidovnjacima i nije bio siguran ta to sve treba da znai. To je neto za ta sam sigurna da e saznati, rekla je Maja. Ted, danas je dovoljno to da zna i shvati da si vidovnjak. A kako ti zna o tim stvarima? upitao je Ted nju. Gdje si uila o vidovnjacima i energetskim poljima, svemiru i svim onim stvarima o kojima stalno pria? Ko si ti stvarno, Majo? S kakvim ti to ljudima ivi gore u onim planinama? Zato, pa to su ljudi kao to smo Lyra i ja, naravno, nasmijeila se ona blago. Mi priamo o mnogim stvarima a takoe ih i prouavamo, kao to si to i ti radio na univerzitetu? Postoji mnogo stvari u ovom svijetu koje je potrebno razumjeti. Zar to nije fascinantno? Ustala je i pokupila album. Voljela bih da mogu ostati due da priam sa tobom, rekla je, ali stvarno ne mogu. Ve postaje kasno. Vidjeemo se kasnije, Ted. Maja mu je mahnula a onda se zaputila stazom prema dole, prije nego to je on uspjeo ita rei. Ted je 49

ostao da sjedi, gledajui za njom iznenaeno i zbunjeno sve dok nije nestala s njegovog vidika. Maja ga nije samo dovela do jedne nove spoznaje o samom sebi, nego je takoe u njemu podstakla neke emocije koje nije osjeao sve od rastanka sa Jill. Osjeao je kako ga one zaokupljaju i omamljuju ali su ovaj put bile drugaije. Njegova emotivna reakcija nije bila opsesivna, niti je ona njime upravljala, ona je bila bezuslovna.

Deset Prijevod: vjetar Tad slijepima oi bit e otvorene a ui gluhih odepljene. Izaija to je Ted vie razmiljao o Mayinom psi-testu s foto albumom, to ee je odbacivao ideju da posjeduje neke posebne sposobnosti. Dio takove njegove reakcije bila je ista tvrdoglavost. A takoer se nije htio razlikovati od drugih ljudi. Htio je biti normalan deko, malo se zabaviti, raditi dobar posao, i uivati u svom ivotu, to je sve. Ali drugi dio njegovog uma odbacio je misli o vidovnjakoj sposobnosti jer ga je plaila, a on nije razumio zato. Kada je Ted pokuao potpuno zatrti svaku pomisao o tome iz svoje glave, shvatio je da to nije u stanju, te odlui o tome razgovarati sa svojim prijateljima i uti njihova miljenja. Ali ak i samo zainjanje teme pokazalo se tekim, obzirom da nitko drugi nije nikada govorio o udnim stvarima. Jedne veeri, dok se s nekolicinom drugih zaposlenika oputao u sobi za odmor, Ted je iskoristio priliku i upitao: "to vi svi mislite o psi-sposobnostima? " Leanne, Bert, i jo jedan konobar, Sydney, reagirali su s iznenaenjem. "Misli, itanje misli i takve stvari?" Leanne se smijala. "Ti ne vjeruje u to, zar ne Tede?" "Pa, ne", izmotavao se ", ne stvarno. Ali ta moja prijateljica, Maya, ona mi je neki dan rekla da sam vidovit. I ja jednostavno ne znam to bih mislio. " "to ju je navelo na pomisao da si vidovit?" Bert je pitao. "Testirala me," Ted mu odgovori. Kad su ga drugi pritisnuli da objasni, on im je opisao dogaaj s foto albumom. "Rekao sam joj to sam mislio o svakoj od osoba na slikama", zakljuio je,"i Maya je rekla da sam bio u pravu. Mislite li i vi da bi to zaista moglo imati neke veze sa tim psi-stvarima? " "Zato ne bismo napraviti na vlastiti mali test?" Sydney ponudi. On je bio konobar poput Teda, ali je u Sun Valleyu radio samo ljetne sezone. Ostatak godine Sydney je bio instruktor na koleu negdje na 50

istonoj obali, i Ted ga je smatrao vjerojatno najpametnijim, a svakako najobrazovanijim od svih zaposlenika, tako da ga je potpuno iznenaen znatieljno sluao dok je ovaj objanjavao koju vrst testa ima na umu. "Ti misli da bi mogli probati neki eksperiment kojim bi dokazali kako nemam nikakve posebne moi? " upitao je. Htio je diskreditirati Mayin test i sebe osloboditi nelagode koju mu je izazivao. "Tko zna?" protuargumentirao je Sydney. "Moda e se dokazati da ih ima. Neki ljudi zaista posjeduju psi-sposobnosti, sposobni su initi stvari za koje zdrav razum kae da ne bi trebali. Ali ja mislim da je to prilino rijedak dar Tede, i osobno sumnjam da ga ti ili bilo tko od nas ovdje posjeduje. eli li svejedno pokuati? " "Naravno," Ted se sloi. Ukoliko to bude dobar test, on ga nee uspjeti proi i time e stati na kraj Mayinoj prii. On i svi drugi bi otkrili da je samo obian deko. "Dobro," Sydney je zapoeo, evo to nam je initi. Izabrati u odreeni broj predmeta, a ti pokuaj pogoditi koji su. Izabrati u pet stvari, jednu po jednu, u redu?" Mahne Tedu da se udalji, a Leanne i Bertu da se skupe oko njega kako bi svjedoili procesu. "Ti idi na drugi kraj sobe i okreni se ", nastavio je. "Dajem ti tri pokuaja za svaki predmet, i ako pogodi samo tri od njih, od devet pokuaja, rekao bih da je to uspjenost vea od prosjene. Ako bude tako uspjean, priznat u da moda posjeduje neke abnormalne sposobnosti. " Ostali su se smijali i alili dok je Ted prelazio sobu, i on se smijao zajedno s njima. Nije bilo nikakve anse da pogodi predmete, bio je siguran, i svi bi se mogli dobro zabaviti na raun njegovog neuspjeha. Nakratko se okrenuo prema zidu dok je Sydney izabirao prvi predmet, a zatim su ga pozvali da se okrene prema njima. "Dri oi zatvorene," usmjeravao ga je Sydney. "Stavi ruku u visinu ela i pokuaj u potpunosti oistiti svoj um. Iskljui sve misli Tede i koncentriraj se. Imam neto u ruci. Koncentriraj se na dobivanje slike o tome. Kada ti neto padne na pamet, recite nam to misli da bi mogao biti taj predmet. " Dostojanstvo mladog ovjeka ponekad je nespretne i krhke prirode, i Ted se vrlo glupavo osjeao dok je rukom dramatino pokrivao oi, no pokorio se Sydney-evim uputama. "Reci nam, Veliki Swami!" Bert se naalio, i svi su se nasmijali, a posebno Ted. "Ignoriraj njih", ree Sydney, "i samo se usredotoiti na dobivanje slike." Ted je vrsto zamirio i pokuao oistiti glavu od svih misli. Trenutak potom ree: "Dakle, to je dugo i uto. Ne previe veliko." Zaustavio se i potom neodluno nastavio. "Mislim, mislim, da je olovka?" Otvorio je oi i pogledao u Sydney-evu ispruenu ruku. U njoj se nalazila uta olovka. Od iznenaenje su mu skoro oi ispale, a onda se namrtio. "Hej, ovo je stvarno zabavno!" nasmijao se osjeajui navalu uzbuenja. U elucu mu se zgrilo onako kako bi mu se to svaki put dogodilo za vrijeme vonje na toboganu smrti (eng.- roller coaster) u trenutku stizanja na vrh prve vrtoglavo brze ponirue nizbrdice. Mogao je osjetiti boju i toplinu koje su mu preplavljvale lice.

51

"Nije loe", rekao je Bert. "Je," ponovi Leanne, "ti si velik pogaa. Iznajmljuje li se za privatne zabave? " Ted se opet nasmijao i okrenuo lice zidu ekajui drugi izazov. Njemu iza lea, Leanne i Bert prekopavali su okolo u potrazi za nekim predmetom. Leanne je pronala zihericu i predala ju Sydneyu. "Okreni se Tede," Sydney je rekao, "i usredotoiti na sliku drugog predmeta." Ted je rukom pritisnuo elo i opet oistio glavu od misli. Uskoro, jo jedna slika se poe pojavljvati, ali ne toliko jasno poput olovke. Jo se jae skoncentrirao i napipavajui poeo iznositi opis. Leanne, Sydney i Bert sjedoe blie. "To je sivo", zapoe. "Ne, ne sivo, srebrno. Sjajno srebrno, mislim. Novi? Ne, ne novi. Spajalica? To je veliine spajalice. Znate, poput ziherice. " Ted otvori oi. Dok je uruivao zihericu, Sydney mu glavom ponizno oda priznanje. Ovaj put nije bilo toliko smijeha kao prije. Bert je samo buljio u njega razjapljenih usta. Ted je sve manje i manje uivao u svom malom testu. Navala uzbuenja koju je osjetio kad je identificirao olovku sada je bila navala neeg mnogo manje ugodnog. To nije bio nain na koji se test trebao odvijati. "Dva pokuaja, i dva tona odgovora," Sydney je konano rekao razbijajui tiinu. To je prilino zapanjujue Tede. Promatrao je mladia pred sobom kao da skenira znakove neega to je prije previdjeo. Njegova intenzivna pozornost natjerala je Teda da se poeli mekoljiti. "Je, ovo je zabavno," Ted je slagao, svo njegovo oduevljenje je splasnulo. "Ali to je vjerojatno samo poetnika srea. Imao sam sree. " "Dopusti da ja odaberem trei predmet", rekao je Bert. Izgledalo je kao da sumnja da je obmanjen. Moda su Sydney, Leanne i Ted sve to zajedno zakuhali, zapitao se, te ga pokuali povui za nos. "Okreni se Tede," naredio je ", i vidi da li moe pogoditi ovaj." Bert je napravio svoj izbor, a kada je odabrani predmet bio sigurno sakriven u Sydneyoj ruci, on dopusti Tedu da se okrene. Oiju vrsto zatvorenih u koncentraciji, Ted se, u potrazi za slikom, usredotoio na svoje unutarnje vienje. Gotovo odmah je vidio neto. "ekaj malo, sad," rekao je, "Osjeam da je to neto okruglo i malo." Prstima je opisao krunicu pokazujui im veliinu. "Otprilike kao kovanica. Da li je to kovanica? Ne, ne, nije novac, mislim da nije jer to je neto otro ili nazubljeno po rubu. Poput epa za bocu. ep od Coca-Cole! " Slika u Tedovu umu bila kristalno jasna. Kad je Sydney otvorio aku u kojoj je zabljesnuo ep za bocu, nitko u prostoriji nije izustio ni rije. Nitko nije disao. Ted se jedva mogao micati, a kad se napokon pokrenuo, mislio je da e se onesvijestiti. U elucu mu se grilo, a u glavi vrtjelo. Okrenuo se bez glasa i napustivi servisni prostor 52

uputio u toalet za osoblje gdje naglo povrati. Pola sata kasnije, kad je napokon bio sposoban vratiti se na posao, ne bi vie ni spomena o nastavku testa s etvrtim i petim predmetom. U stvari, nitko vie nikad nije spomenuo test osim Teda kada ga je opisivao Mayi. Sastali su se u brdima nekoliko dana kasnije, i Ted joj je ispriao o profesorovom ispitu s olovkom, zihericom i epom. O povraanju joj, dodue, nije priao. Maya gotovo da nije ni reagirala, to iznenadi Teda. On je mislio da e sigurno dii galamu i kazati: "to sam ti rekla", ali umjesto toga ona se samo nasmjeila i kimnula glavom. "to ti misli o tome?" forsirao je. "Ne misli da je to prilino udno?" "Ja sam to ve znala," rekla je tiho uzimajui mu ruku. Gledajui u njezine oi, Ted jo jednom pomisli koliko je tajanstvena ta lijepa ena, koliko se starijom doimlje, starijom, u nekim pogledima, nego itko drugi koga je znao. Postojao je neki bezvremenski, trajni smiraj u vezi nje. Uvijek je bila fokusirana na njega i njihove razgovore, a opet izgledala je s ljubavlju odvojena od svega. I dalje su se uestalo nalazili tijekom ljeta, no Ted je postao svjestan lagane promjene u njihovom odnosu. inilo se da je nakon testa s foto-albumom, Mayina usredotoenost na njega popustila. To je izgledalo kao da je naporno radila na izvrenju zadatka, a sada kad ga je ispunila, mogla je popustiti malo. Ted i Maya postali su vie fiziki, a sve manje mentalni jedno s drugim. Ponekad bi se drali za ruke, ili ruku pod ruku etali prekrasnim prirodnim stazama, povremeno se ljubei, oputeni u drutvu onog drugog. Ted ju je volio, shvatio je, ali je isto tako bio svjestan da to nije ona vrsta strastvene ljubavi koju je osjeao za Jill. S Mayom, Ted je mogao biti ono to jest i osjeati se prihvaeno. Volio je biti s njom, a najvie od svega volio je nain na koji je pomicala granice njegova znanja. Otvorila mu je um za svjetove o kojima nije ni sanjao i poput spiritualne sestre podijelila s njim njegova istraivanja istih. ak iako su postajali sve vie intimni, njihov razgovor uvijek je ostao egzotian, a ona je nairoko raspredala o stvarima poput sposobnosti tijela da lijei samo sebe. Tijelo tono zna kada neto nije u redu s njim, objasnila je jednom. "Kada nauimo kako se naem tijelu obratiti za pomo, kad steknemo povjerenje u njegove sposobnosti, prirodno iscijeljenje se dogodi." "Sve to znam o prirodnom lijeenju," komentirao je Ted, "je ono to mi je baka kazivala. Sakupljala je razno divlje bilje u umi i koristila ga za tonike i lijekove. Mogla je ljudima odstraniti bradavice sa ruku. " "Biljke mogu biti vrlo korisne," Maya se sloila ,"ali tijelo radi i bez njih. To je samo pitanje ispravnog znanja." Ted je mislio kako je kod Maye, izgleda sve bilo pitanje znanja, i on se borio sa razumijevanjem mnogih tema o kojima je raspravljala. Takoer je pronaao jo jedan izvor informacija i ideja u ugodnoj osobnosti nove zaposlenice, Samanthe. Bila je olienje mlade dame", u kompletu s brojnim makama, i ona i Ted uskoro su postali dobri prijatelji. Saznao je da je Samantha astrolog; jo neto o emu nije imao pojma, a bio je eljan nauiti. Dan za danom Samantha je s Tedom razgovarala o astrologiji, granajui razgovor u druga metafizika 53

podruja. Poduila ga je o konfiguracijama sazvijea. Oni su izvori energije, objasnila je, i ta energija ima veliki utjecaj na ljude. Poeo je takoer uiti i o ljudskim energetskim poljima, i pitao se da li ona imaju neke veze s njegovim udnim sposobnostima znanja stvari o drugim ljudima, kao to je to Maya sugerirala. Do kraja ljeta, zahvaljujui utjecaju dviju ena, Ted je bio izloen osnovama svijeta metafizike. Jednog popodneva, dok je tokom etnje kroz prirodu Mayi priao o nekim Samathinim idejama, Ted se odjednom sjeti neobinog lanka koji je nedavno proitao u novinama. "Hej, jesi li vidjela vijest o NLO-u? to misli o tim stvarima?" Budui je Maya esto diskutirala o svemirskim prostranstvima, drugim zvijezdama i planetama, pomislio je da e biti zainteresirana za lanak. Maya se zaustavila i sjela pokraj staze zagledavi se u nebo. "Zar ti ne misli da je velika vjerojatnost da tamo negdje u svemiru postoje i drugi oblici ivota, a ne samo ovdje?" odgovorila je pitanjem. "Ne znam", ree Ted. "Nitko u Alabami nikada nije spominjao da ih je vidio. Pretpostavljam da dosad nisam ustvari ni razmiljao o NLO-ima." "Oh? Pa, ja sam vidjela NLO ", rekla je Maya. "U stvari, prijatelj i ja smo ba nema dugo vidjeli jednog." "Ti i Lyra?" upita on, a ona klimne glavom. "Gdje?" zahtijevao je, i skoivi podigao Mayu na noge. "Hajde, i ja takoer elim vidjeti jedan. Pokai mi gdje ste ga vidjeli! " Maya se oduprla uz smijeh. Uperila je prst u smjeru kojim se pruala staza. "To je vrlo lako pronai," rekla je. "Idi gore ovim putem i skreni na sljedeem zavoju. Malo dalje vidjet e klanac koji razdvaja dvije planine. ini oblik slova V na horizontu. " "I to je mjesto gdje ste ga ti i Lyra vidjele?" "Da, proli tjedan smo se tamo penjale, i tono u sumrak vidjele NLO kako lebdi usred te usjekline." Ted je bacio pogled na sat. "Moda bismo sad mogli otii pogledati", sugerirao je. "Uskoro e biti ba vrijeme za to." "Ne", Maya ree, "ve je toliko kasno da se moram vratiti na posao." I krene nazad niz stazu nevoljno praena od Teda. "ovjee", rekao je, "Zaista bih volio vidjeti jedan. Jedino tako bih mogao sam znati. " "Pa pokuaj onda," odgovori Maya. "Mi smo ih vidjele nekoliko puta. Ako e svraati ovdje u kasno popodne, prije mraka, moda ga ugleda. Lyra i ja smo ga par puta vidjele u sumrak. " "Hoe li ti ii sa mnom?" upita Ted. Pa, ako u moi," Maya je oklijevala. "Ali satnica mi je pretrpana i moram se esto viati sa prijateljima. Nemoj ekati na mene, idi pogledati kad god stigne. " 54

Povela ih je nizbrdo i ubrzo nestala u labirintu puteva i objekata u dolini. Sa ili bez njegove tajanstvene prijateljice, Ted je bio odluan u namjeri da se sutra popodne vrati na stazu i potrai NLO. Drao se staze dok nije stigao do male okuke, a onda nastavio dalje skenirajui podruje. Napokon je na horizontu mogao vidjeti duboki rascijep izmeu dvije planine, i kroz taj otvor u obliku slova V, zaviriti daleko u pustinju. Zadovoljan to je pronaao pravo mjesto, Ted izabere zgodan i udoban poloaj i sjede zapaliti cigaretu. Dok je tako ekao, pogledom je stalno prelazio po obzoru, no nije imao pojma to tono oekivati. Sjajan, zvidei letei tanjur? Male zelene marsovce koji proviruju sa okruglih brodskih prozora maui svojim antenama zemljanima ispod? Nije morao dugo ekati. Neto se zbilja pojavilo, ali to nije uope bilo ono to je oekivao. U zraku, tono iznad usjekline, ugledao je tamnu mrlju. Bio je to objekt, tijelo neke vrste, no razoaravajue predaleko da bi Ted mogao razaznati kojeg je oblika. U tiini je gledao lebdenje tamnog objekta, oslukujui nebi li uo bilo kakav prepoznatljiv zvuk, no nije ga bilo. Zatim je objekt napustio svoj statini poloaj i nekoliko minuta se sporo, udno manevrirajui kretao, uvijek ostajui u prostoru planinskog klanca. Nakon nekog vremena se leerno okrenuo i odletio prema pustinji. Ted ga je promatrao sve dok nije postao tek tokica na nebu. A onda je i ona takoer nestala. Oslonio se leima na svoju promatranicu potpuno zbunjen. Je li to bio NLO? Pitao je sam sebe. Ne, to je bila samo toka na nebu, odgovorio je. Ali nije stvarao nikakvu buku, a nije ni letio poput aviona, rasprava se nastavila. Kao vienje NLO-a, meutim, cijela stvar bila je jedno veliko razoarenje. Bez svjetala, bez malih zelenih, samo toka na nebu koja se nije ponaala onako kako bi trebalo. To je bilo intrigantno, naravno, ali ne i vjerodostojno. Naalio se na svoj raun slino kao to bi to Maya uinila. Onda se njegovo raspoloenje odjednom promijenilo, i Teda je prevladao strah. Nije znao zato, ali bio je prestravljen idejom da bi se NLO, ili to god to bilo, moda mogao vratiti i ugrabiti ga, i jedino na to je mogao misliti bilo je kako pobjei. Nebo je postalo tamno, tamnije nego to bi trebao biti, i on je elio smjesta otii odatle. Ted je, po krivudavim stazama, vratolomnom brzinom bez zaustavljanja, otrao natrag u dolinu. Nije se zaustavljao sve dok nije doao do sporednog ulaza u Vilu, gdje je na brzinu uao i popeo se do prostora blagovaonice iz kojeg se pruao pogled na klizalite. Bez daha, i jo uvijek potresen, naruio je kavu i zavalio da se odmori. Nije shvaao to ga je natjeralo da paniari, ali strah je bio stvaran. Sada, u Vili, okruen ljudima i gledajui klizaice, sve mu se inilo potpuno normalnim. Sljedei put kad je naletio na nju, Ted ispria Mayi ono to je vidio i koliko je dvosmisleno to sve bilo. "Ako je to NLO," zavrio je, "onda se tu ba i nema neto puno za doivjet, zar ne?" "Oh, bio je to NLO, nego to", Maya ga je uvjeravala. "Da si bio blie, vidio bi i oblik i sve." "Kako zna?" Ted je pitao. "To je bila samo mala, tamna toka." "Lyra i ja smo vidjele istu stvar kao i ti ", ree Maya," a vidjele smo ih nekoliko puta i izbliza. To je NLO, vjeruj mi. " "Gdje ste ih prije vidjele?" Ted upita. "Mislim, tako, izbliza?" "Kada smo bile u planinama, rekla mu je. "Kojim planinama?" "Onima", pokazala je nejasno, "sjeverno odavde." Ted je zapoeo drugo pitanje, ali Maya odmah promijeni temu. "uj," rekla je, "htjela sam te pitati neto. Ljeto je gotovo zavrilo, zna. Kada e napustiti dolinu i vratiti se u kolu? "

55

Ted je bio toliko iznenaen njenim pitanjem da je potpuno zaboravio na NLO. On i Maya su razgovarali o desecima stvari, ali ne i o planovima za faks, ili bilo kojim drugim planovima za njegovu budunost. "elio bih, nikada", rekao je, razmiljajui koliko blizu Jill bi se zatekao, ako ode natrag u Tuscaloosa-u. Ta cijela afera jo uvijek mu je bila presvjea da bi ju poelio opet vidjeti. Iskustvo s Jill nije ubilo njegovu vjeru u Boga, ali ga je natjeralo da se zapita kako su se Boji aneli mogli toliko ogrijeiti o njegov emocionalni ivot. "Stvarno nisam odluio", nastavio je. "Mislim da u se na kraju ipak morati vratiti u kolu, ali emu urba? Zaista volim ono to ovdje radim. " "Ali nisi li mi rekao da si ve par godina daleko od doma?" "Da", klimnuo je glavom. Maya ga primi za ruku i zagleda mu se direktno u oi. "Zar ne misli," rekla je polako, "zar ne misli da je dolo vrijeme da se vrati kui i bude opet s obitelji? Zar se ne eli vratiti u kolu i nastaviti sa svojim ivotom?" Prije nego to je progovorila, Ted nije imao namjeru vratiti se u Alabamu, bar ne uskoro. Ali kad ga je uzela za ruku i izgovorila te rijei, Ted je sa iznenaujuom sigurnou znao da je to upravo ono to e uiniti. Maya je govorila prijateljskim, oputenim tonom glasa, ba kao i uvijek, ali uinak njezinih rijei imao je snagu naredbe. elja za povratkom kui kompletno ga je preplavila, i kada je pogledao dolje na dolinu, jasno je vidio da je njegovo vrijeme boravku ovdje dolo kraju. "Moji prijatelji i ja isto odlazimo," rekla je Maya dok su hodali natrag prema prostoru Vile. "Pobrinut u se, pak, da te opet vidim prije nego to odemo, ne brini. Bok za sada!" Maya nestade, ali nostalgija za domom koju je probudila u Tedu, je ostala. Nije preostalo mnogo vremena za sreivanje poslova, tako da se sljedeih nekoliko dana Ted posvetio dovravanju svega i pripremama za svoj odlazak. Usred sve te tlake, meutim, jednog popodneva osjetio je iznenaujue jak poriv da se istrgne iz svega i otpjeai jednu od duih planinskih ruta ponad Vile. Osjetio je da je Maya tamo gore i da ga eli vidjeti. Posluao je poriv i ona je ekala tamo pored staze, samouvjereno se smijeei dok joj je prilazio. "Vidi?", kazala je, "rekla sam ti da emo jo jednom biti zajedno, nisam li? I jesi li se pobrinuo u vezi onoga o emu smo zadnji put priali? Ide li napokon kui? " "Da," kimnuo je, "za par dana. A ti? " "Moji prijatelji i ja odlazimo sljedei tjedan", rekla je. "Divno je da ide doma Tede! Jesi li ve javio roditeljima?" Ted ne odgovori odmah. Dok je gledao u Mayu, rastuio se shvativi da je, naalost, nee tako skoro opet vidjeti, i nije mu se opratalo. "Volio bih da ti mogu rei koliko mi znai tvoje prijateljstvo," rekao je. "Da nije bilo tebe, naina na koji si sluala mene i moje probleme, ne znam kako bih prebolio Jill. Napravila si veliku stvar u mom ivotu." Maya se nasmijei, ali ne ree nita. "Zaista te volim," Ted nastavi. "Ti si moj najbolji prijatelj Maya, i rastati se od tebe mi je neto najtee dosada." "Ipak mora otii," rekla je. "Moji prijatelji i ja ionako neemo biti ovdje, tako da se svejedno nebi mogli viati ak da i ostane u Sun Valley-u." "Znam, ali ne moramo izgubiti kontakt", inzistirao je. "Daj mi svoj broj, tako da te mogu nazvati kad se vratim kui, u redu?" "Bojim se da me ne moe nazvati," Maya odgovori. "Moji ljudi zapravo nemaju telefon." "to? Znam da ivite u planinama, samo gdje tono? ", upita on. "Daleko, daleko gore u planinama", izmotavala se, "zaista vrlo izolirano."

56

"Dobro, pa zar ne ide u kolu negdje?" Ted je postajao vrlo zbunjen. Kako bi grupa ljudi mogla ivjeti toliko duboko u divljini bez telefona, a ipak imati kole koje su pohaali Maya i njezini prijatelji? "Da, idem u kolu", odgovori ona, "ali ne ba kao i ti." "Kako to misli? Ima uitelje, zar ne? " "Oh, da," klimnula je. "Da li je kola u gradu?" upita on, pitajui se da li bi joj tamo mogao telefonirati. "Ne, nije u gradu, odmahnula je glavom. "Ti to ne bi razumio. U pravu si, ja ne razumijem", rekao je Ted. "Kako to za ime boga vi idete u kolu?" "Mi imamo uitelje u naoj grupi", bilo je svo objanjenje koje je dala. Ted je do tog trenutka ve bio potpuno frustriran, ali je tvrdoglavo odluio nastaviti kopanje. "Ja sam bio gore u tim planinama Maya", rekao je ljutito, maui rukom prema sjevernim snjenm vrhovima. "Skroz preko sljemena! Nema nikakvih gradova tamo gore. Nema kua. Veinu vremena ne moe ni voziti preko zbog snijega. A ti me pokuava uvjeriti da vi ivite tamo? Ne razumijem zato to ini, jer to ne moe biti istina! " "Da, to je istina. Sve to mogu rei je da to stvarno nije do mene, niti moj izbor," rekla mu je. "Ja sam tamo sa svojom obitelji. Oni ive tamo gore, jer ekamo." "Na to?" Ted upita zbunjeno. "Da se neto dogodi." "to ekate da se dogodi?" "Da ti i kaem ti to nebi razumio," Maya odgovori. "To je suvie komplicirano Tede, molim te vjeruj mi. Ali shvatit e jednog dana. Neka to bude dovoljno za sada." "Zato moram ekati?" svaao se. "Ne moe li barem pokuati objasniti? Nisam glup, mogu shvatiti mnoge komplicirane stvari, saznala si to dosad! " Maya je bila nepokolebljiva. "Ti to zaista ne bi razumio, odmahnula je glavom. "Voljela bih ti objasniti, ali ti to trenutno nisi sposoban dokuiti. Bit e jednog dana." Ni Ted se nije dao, ovaj put je nastavio s pitanjima o obitelji. "Ako nemate telefone," rekao je, "i ne ivite u gradu, i tamo gore nema kua, gdje onda stanuje tvoja obitelj?" "Mi ivimo u planinama," Maya odgovori strpljivo. "U?" Ted je ponovio pokuavajui shvatiti. "U brdima? Misli, zapravo unutar njih? Kao u peini?" "Da," rekla je ona kao da nema potrebe za daljnjim objanjenjima.

57

"Ali kako nabavljate hranu? Ne razumijem nita od ovoga! " Dopremamo ju uvamo zalihe ", kazala je. "Hoe li se neto loe dogoditi Maya?" Ted je pitao. "Je li na to ekate?" "Ne," rekla je, "ne, to nije loe." "Pa, ako nema telefon," Ted nastavi "moemo li onda barem pisati jedno drugome?" "Ne moemo, odgovori ona. "Nemamo nikakvih dostava poiljaka tamo gdje ivimo." Potpuno frustriran, Ted joj se otvori. "Odlazim vie od dvije tisue milja daleko Maya", moljakao je, "a ti kae da ne mogu ni pisati? Ne mogu nazvati? Ti si moj najbolji prijatelj, stalo mi je do tebe. Volim te! To nije fer!" "Ne brini," odgovori mu Maya spokojno, "vidjet e me opet. Obeajem. " Shvatio je da se nita vie nema za rei ni za uiniti to bi ju natjeralo da promijeni miljenje. Tjeei se njezinim obeanjem koliko je mogao, Ted ju posljednji put zagrli i poljubi, i dvoje prijatelja se rastanu. Finiiranje detalja zadalo mu je posla, ali na kraju je sve bilo sreeno i on se naao sa kartom u ruci. Njegov odlazak iz Sun Valleya odjednom je bio udaljen manje od etiri sata. Vie od svega je jo jednom elio vidjeti Mayu. Ted je bio zbunjen njezinim inzistiranjem da ne mogu ostati u kontaktu, i mislio je kako sigurno mora postojati nain, i ako bi je samo mogao opet pronai i uvjeriti prije polaska autobusa. Spremio je prtljagu i istrao iz Vile, ali onda je zastao, izgubljen. Ted nije imao pojma gdje ivi Maya. Otiao je do ostalih domova za zaposlenike u kompleksu, ali nitko nije prepoznao njezino ime. ak i kad je iao od vrata do vrata i opisivao Mayu, nije uspio pronai ni jednu osobu koja bi neto znala. S vremenom koje mu je brzo istjecalo, shvatio je da e kadrovski odjel znati kako pronai Mayu. Otrao je do ureda po pomo. John, direktor kadrovskog, dobro je upoznao Teda i ree kako mu je ao to gubi tako dobrog zaposlenika. "Ako se ikada poeli vratit ovdje raditi," rekao je, "samo mi javi." Ted mu je nestrpljivo zahvalio i pitao ga gdje ivi Maya. "Tko?" upita John. "Ime mi nije poznato." "Mora znati tu djevojku," Ted je inzistirao. "Ona je tako lijepa da mora biti slijep da ju ne primijeti. Vjeruj mi, sjetit e se. " i on ponovo opie Mayu. John je zatresao glavom. "ao mi je Tede, mene si zatekao. Zar nema ni njeno prezime? " "Ne," prizna Ted "ali znam da je bila konobarica, vidio sam je u uniformi. Vi ste obavezni imati neto u spisima." "Mi imamo na stotine zaposlenih. Bez prezimena ", objasnio je John," ne postoji nain da ju 58

pronaem. Ako ona stvarno radi ovdje, u to sumnjam. Ja sam radio sva zapoljavanja Tede, i jednostavno se ne mogu sjetiti nikoga s tim imenom. " Ted je polako poeo gubiti nadu, ali je jo uvijek imao dva sata i nije se predavao. Ponovo je proao kroz sve domove, kroz Planinski i kroz Vilu, i na kraju otrao do umskih staza, nadajui se da e moda biti tamo. No planine su bile puste. Nevoljno se vratio po prtljagu i stao pred Vilu, tiho se opratajui sa svojim rajem. Jo jedan posljednji put posegnuo je i zagrebao u crvenu imitaciju drveta pa sve dolje do cementa ispod njega. Zatim se Ted polako zaputio do autobusne stanice, sve netremice motrei okolicu nebi li na trenutak ugledao Mayu. uti autobus iz njegovih starih snova je stigao, i on nije imao izbora nego da se ukrca. S ironijom se prisjetio koliko su ga drugaije emocije od ovih proimale kad se prvi put vozio tim autobusom. Tada je to bio poetak ostvarenja sna, ali san je postao nona mora. Ipak se oporavio i nauio kako ponovo osjeati. Ali sada se autobus vratio da ga odvoji od svega to je zavolio. Maina se pokrenula, i dok se tumbala niz cestu Ted je alosno buljio kroz prozor sve dok doline ne nestade.

Trei dio Prijevod: Gordan Poziv

Nikad ne znamo koliko smo visoko. Sve dok nismo pozvani da se dignemo. Dickinson Mogu pozvati duhove iz ogromne dubine. Shakespeare Jedanaest Imao sam jedan san, van ovjekove pameti je znati kakav san je to bio Shakespeare 59

Povratak u Alabamu je za Teda bio vie nego samo putovanje miljama, bio je to prijelaz izmeu jednog svijeta u drugi. Osim bolne meuigre sa Jilll, otkrio je slobodu i uzbuenje u Dolini sunca. A nije si mogao objasniti to ga je to ustvari otjeralo iz Idaha. Snaga Majinih rijei koje su ga primiravale da se vrati, sada se inila kao neto iz sna. Sve o njegovom odnosu sa udnom i lijepom enom takoer je izblijedilo u nestvarnosti. Povratkom meu prijatelje i obitelj, Ted je takoer pokuao zaboraviti uznemirujue iskustvo testiranja i dokazivanja svojih vidovnjakih sposobnosti. Bio je opet kod kue i iz ko zna kojeg razloga, sve to je htio, bilo je da sve paranormalno ostavi iza sebe. Prizemljujui se u prisnoj atmosferi Tuscaloosa-e, domu njegove obitelji i univerzitetskom kampu, Ted se bacio natrag u ono za to je vjerovao da e ga initi sretnim, u normalan ivot. Ukljuio se na fakultet i uzeo posao sa skraenim radnim vremenom. Naao se sa starim prijateljima i ubrzo stvorio i mnoge nove, vraajui se u drutveni ritam koji se promijenio u njegovom odsustvu kao to se promijenio i ostatak Amerike u politici, muzici i ostalim kulturolokim vrijednostima ezdesetih godina. Tada je poeo sanjati. Ne samo snove, nego vizije smrti i katastrofa koje su mu razbili nedavno postignuti osjeaj ravnotee. Kada je Ted imao prvi uznemirujui san, nije znao da e slijediti ostali, mnogo ozbiljniji. Prvi je san bio dosta potresan. Njegova je majka u to vrijeme iz hobija uzgajala Chihuahua tence i bio je pun ljubavi prema njene dvije glavne kuje, Corky i Dolly. U podrumu kue, napravila im je ugodno mjesto a tu je bilo i nekoliko manjih tenaca za koje je imala velike nade. Jedno jutro za dorukom, Ted je ispriao majci udan san koji je imao tokom noi. Sanjao sam da sam ustao, objasnio je, i otiao u podrum jer sam bio zabrinut za pse. Nisam znao to nije bilo u redu ali sam osjeao da im se dogodilo neto uznemirujue. Otvorio sam vrata podruma i tada sam shvatio da je tamo izbio poar. Spustio sam se dole stepenicama i hodao oko njihovih leajeva, nastavio je, i vidio sam da su svi psii potpuno izgorjeli. Bilo je stvarno grozno. Tada sam primjetio da je Corky imala lake opekotine i da je bila iva. Dolly je bila takoer ozlijeena, lebdei izmeu ivota i smrti. Bila je u loem stanju ali sam mislio da bi sa dobrom medicinskom pomoi mogla preivjeti. Ipak, bilo je tako tuno znati da su svi tenci otili. Zbog sna je bio jako depresivan i ga. Rice je suosjeala s njim ali poto je to bio samo san, nije mislila previe o tome. Ted je to takoer izbacio iz glave, ne mislei da je san moda imao neko posebno znaenje. Za manje od mjesec dana, sve su Chihuave bile pogoene nekom ozbiljnom boleu. Iako je veterinar napravio sve da bi spasio psie, jedan po jedan, oni su podlegli bolesti. Corky je bila najmanje pogoena i ubrzo se oporavila. Omiljena Dolly je patila due vrijeme dok se nije konano oporavila ali joj je bolest ostavila trajne posljedice. Ted i ga. Rice su se sjetili sna o poaru i shvatili da je to bio na neki nain znak bolesti. To ih je jako uznemirilo, a posebno Teda. Nije htio nikakve vidovnjake sposobnosti da mu ukazuju na takve dogaaje, na koje nije mogao utjecati. Imao je i drugih snova, takoer isto tako uznemirujuih. Jednom je sanjao smrt roaka i opet je to slijedeeg jutra ispriao majci. Nakon onog to se dogodilo Chihuahuma, Tedu je teko bilo odbaciti taj san. Kada su nakon tri tjedna kasnije dobili telefonski poziv u vezi smrti u familiji, Ted je postao ozbiljno zabrinut. Ga. Rice je inzistirala da mora prestati sanjati takve snove. Ted bi ju rado posluao u vezi toga ali je bio nemoan da sprijei priliv tih slika u svoj um. Najimpresivniji od tih njegovih proroanskih snova je bio trei i ovog puta su detalji bili otri i jasni. San je poeo sa slikom mranog i oblanog neba. Kia je padala i zrak je bio hladan. Vidio je jednu kapelu u nekoj velikoj zgradi i u njenoj sredini je stajao koveg prekriven amerikom zastavom. Ted se u snu dovoljno pribliio kovegu da je mogao vidjeti enu koja lei u njemu. Nije ju prepoznao ali je mogao vidjeti da je ta osoba od velike vanosti. Kada se drugi dan probudio, opisao je san obitelji, ali niko od njih nije mogao vidjeti bilo kakvo znaenje tih detalja. Meutim, kasnije su se ti detalji pokazali tonima. George Wallace je bio guverner Alabame od 1963, ali je do 1967 ve proveo 60

na toj poziciji maksimalno vijeme koje je bilo propisano Ustavom. Bio je to period rasnih nemira na jugu, kao i u ostatku drave i politike snage koje je on zastupao nisi se htjele odrei kontrole nad dravom. Nije imao mogunost da odslui jo jedan mandat, pa je odluio da postavi svoju enu Lurlene u utrku za guvernera. Sigurno bi pobijedila, i kroz nju je mogao nastaviti borbu za svoja naela koja je imao. Kako je povijest pokazala, ba se i tako dogodilo. Ali u vrijeme Tedovih snova, niko nije imao pojma da e Lurlene Wallace postati guverner Alabame. Tedova je obitelj imala nekih daljnjih veza sa obitelji Wallace, a Ted je bio i prijatelj sa jednim mladiem u Tuscaloosi koji je neko vrijeme hodao sa kerkom guvernerke Wallace. Bilo je uzbudljivo biti tako blizu povjesnoj figuri, posebno od kad se obitelj Wallace zauzela protiv integracije to ih je uinilo poznatim na nacionalnom nivou. Kada je Lurlene Wallace dobila guvernersku utrku i preselila se u javnost, sve to su obitelj Wallace radili, bilo je izvjetavano na televiziji, pa je tako, na alost, bilo na vijestima i to da je gi. Wallace dijagnosticiran rak. Prije nego joj je zavren mandat, umrla je u svojoj kancelariji. Ted je sjedio ispred televizora sa ostatkom svoje obitelji i gledao njezin pokop. Nebo je tog dana bilo tmurno, kiovito i hladno. TV kamera je zumirala zgradu prikazujui kapelu gdje je bio koveg. Lijes je bio prekriven amerikom zastavom. Tijelo ge. Wallace je bilo otkriveno da ga mogu svi vidjeti. Detalji Tedovog sna su se vratili sa okantnom stvarnou, kao kad ih je vidio mnogo mjeseci prije. Svi koji su uli Tedov opis sna o sprovodu, sada su bili prisiljeni da ga gledaju u novom svjetlu. Bio je istinski stranac prema njima u neku ruku i nisu bili sretni to se tie promjena u mladiu kojeg su znali. Vidovnjaka nadarenost nije bila dobrodola u obitelji Rice, to nije bilo prihvatljivo ni njihovoj zajednici a nije bilo ni u skladu sa vjerskim uvjerenjima na kojima su temeljili njihove ivote. Ted je bio najvie uznemiren. Bio je nesretan zbog prorokih tonosti svojih snova. Nije htio znati o katastrofama i smrti, ali istina njegovih vizija je bila oigledna. Iako Ted nije iao u crkvu u to vrijeme, nakon pogreba Lurlene Wallace, mentalno mu je stanje bilo toliko nesretno da je pokuao pronai utjehu i odgovor u religiji. Poeo je arko moliti da mu se teret proanstva (vidovnjatva) odigne od njega. Poeo je sa obitelji ii u crkvu, nadajui se da e se osloboditi od onog to se sad inilo kao sile zla. Mislio je da je Isus njegova jedina nada. No, uprkos novim vjerskim motivima, Ted je i dalje bio na udaru svojih sposobnosti predskazivanja. Na primjer kada je kupio novi auto, neto mu je govorilo unutar njega da ne smije dopustiti njegovom ocu da ga vozi i da bi se neto loe dogodilo u tom sluaju. Ali ubrzo nakon toga gospodin Rice je inzistirao na tome da posudi auto od Teda i bio je ozlijeen u nesrei. Morao je biti hospitaliziran i Ted se plaio najgoreg, poto su ostali snovi predviali smrtne sluajeve koji su se obistinjavali. Sreom, ozljede gosp. Rice nisu bile teke, pa je Ted bio zahvalan. No njegova se depresija ipak nastavila i zbog zabrinutosti ga. Rice mu je predloila da bi trebao potraiti savjet od njihovog sveenika. Ted je prihvatio, no bilo mu je veoma teko priati sveeniku o njegovim snovima i intuiciji. ovjek ga je pozorno sluao i Ted se nadao da e uti odgovor koji e mu pomoi. Umjesto toga, sveenik je zakljuio da mu upljan pati od psihikih problema. U potrazi za nekim drugim objanjenjem, Ted je posjetio psihoterapeuta. No osjetio je da je terapeutova primarna briga Tedova sposobnost plaanja dugoronog lijeenja i mislio je da nee dobiti nikakvu pomo od njega. Osim toga, u svakom drugom aspektu svog ivota, nije bilo znakova mentalnih oteenja. to god je mogao biti problem, Ted je odluio nositi se s tim sam. Takoer je odluio da postane nezavisan i tako se iselio iz obiteljske kue. U Dolini sunca je navikao da dolazi i odlazi od kue kad je htjeo, pa su ga sada guila roditeljska ogranienja. Takoer, osjetio je njihovu zabrinutost zbog njegovih snova i vizija, kao i njihovo neslaganje. to god da se zbivalo u njegovom unutarnjem i vanjskom ivotu, nije vie htio da roditelji uestvuju u tome, pratei svaki njegov korak. Tako da se sa jednim od svojih prijatelja Mike Stoneom, preselio u dvokrevetnu garsonjeru u novom kompleksu apartmana Fountainbleu.

61

Takav ivot je bio zabavan i nikad si nisu dozvolili da si postanu dosadni ili da im postane dosadno. Izmeu njihovih vlastitih druenja i susreta sa drutvom na lokalnim aktualnim mjestima, Ted i Mike su skoro uvijek bili u pokretu. Ted nije imao stalnu djevojku koja bi mu bila idealna. Na fakultetu je bilo mnogo atraktivnih i interesantnih ena i Ted je izlazio kako mu je posao doputao. Uivajui sa prijateljima u novom apartmanu, Ted je osjeao da se njegov ivot opet poeo glatko odvijati. I na njegovo olakanje, vizionarski snovi su oslabili. Mjeseci su prolazili bez ponavljanja scena smrti i nesrea koje su ga plaile i osjeao je da je najgore iza njega. Ali proroki, uznemirujui snovi su bili samo jedan od aspekata paranormalnih aktivnosti i iako su prestali, Tedov ivot nije nastavio u uobiajenom smjeru. Njegovo olakanje je kratko trajalo, poljuljano neim sasvim novim. Poelo je usred noi, no ovaj put Ted nije sanjao. Neto ga je probudilo i kad se digao, ugledao je maglovit sjaj obojene svjetlosti koja se kroz zid kretala u njegovu sobu. Boje su postajale sve jae i raznovrsnije dok ih je u uenju zapanjeno gledao. Tada su se ljubiasto i smaragdno svjetlo spojili u konaan oblik. Na podnoju njegova kreveta, stajala je velika crna ena i paljivo ga je gledala u oi. Odjevena u zastarjelu odjeu, ena je skroz izgledala kao Tetka emima, ili lik iz filma Prohujalo sa vihorom, osim to je kod ove ene duga haljina svjetlila ljubiastim i zelenim svjetlom. Ted je zaueno gledao, no tada se uenje okrenulo u potpun strah. Prije nego to se mogao pomaknuti, ena je poela komunicirati s njim, iako se rijei nisu naglas ule. "Budi miran", rekla mu je telepatski. Neu te ozlijediti. Jo uvijek bez glasa, Ted se popeo na krevet bez da je maknuo pogled sa svijetleeg ukazanja. Posegnuo je za nonom lampom i upalio je, nadajui se da e prikaza moda nestati zajedno s mrakom, no umjesto toga, mogao je vidjeti enu jo jasnije. Cijela je situacija je bila potpuno bizarna ali ovo je ukazanje izgledao vrlo, vrlo stvarno. Nastavio je gledati, prouavajui svaki detalj u izgledu ene i primjetio je da je formirana magla oko njezina lica, koja bila sve gua, pa nije vie mogao jasno vidjeti njezinu kosu. Ted je polako ustao iz kreveta i prislonio lea na zid. Poeo se polako micati prema vratima. Njegova jedina misao bila je da se makne od ove spodobe bez obzira ko je bila i da doe do Mikea, koji je spavao u drugoj sobi. No "Tetka emima", je bila neposredno pokraj vrata. Njegov jedini put iz sobe je bio da se prisili da proe pokraj nje. Zastao je, razmatrajui kako da to napravi, kad mu je ena ponovo mentalno progovorila kao da mu ita misli. Ne prilazi previe, rekla je i Ted je razumio te rijei kao upozorenje na neku opasnost. Ne diraj me, ne smije me dirati, upozorila ga je. Ne gospoo, sigurno neu! pomisli on, jo uvijek u nemogunosti da ispusti zvuk. Zasigurno nije trebao upozorenje. Zadnje to bi mu palo na pamet je diranje ovog nepoznatog lika. Ted se poeo ponovo polako kretati prema naprijed odluivi pobjei. Dok se pribliavao vratima, primijetio je da ena klie od njega, drei sigurnu udaljenost. Zakljuio je da se ena moda boji njega isto kao i on nje. Ohrabren zbog njezine uplaenosti, Ted se odjednom predomislio i odluio je dotai. Oajniki je htio saznati koliko je ta prikaza bila stvarna. Jo nekoliko centimetara i ena mu je bila na dohvat ruke. No kad je pomakao ruku prema njoj, ona se brzo okrenula i nestala natrag kroz zid. Ovaj mali trik je bio vie nego to je Ted mogao podnijeti. Projurio je kroz vrata i urlajui protrao kroz hodnik i uao u dnevnu sobu koja je bila na drugoj strani zida u kojem je "Tetka emima" nestala. Upalio je svjetlo i pogledao uplaeno po sobi, ali bila je prazna. Probuen Tedovim vritanjem, Mike je ustao iz kreveta i pojurio u dnevnu sobu. Upali sva svjetla! zaurla Ted, trei iz sobe u sobu i traei enu. to? zapita Mike zbunjeno. to se u ime boje deava ovdje? Ted se nije zamarao da odgovori sve dok nije pregledao sva mogua mjesta i uvjerio se da "Tetka emima" nije vie bila u apartmanu. Tada se, puei jednu cigaretu za drugom, dovoljno smirio da bi ispriao Mike-u to se upravo dogodilo. Bio je to duh, Ted nastavi, duh stare crnkinje. Naravno, Odgovori Mike, naravno, Ted. Koliko si popio pia? Nisam pijan! Spavao sam! Ted odgovori. I tada sam se probudio i ugledao tu enu, taj duh, to god da je bilo, izalo je ravno iz zida! ovjee, elio bih sad popiti pie.

62

Tokom cijele veeri, Ted je drao Mikea budnim govorei mu i nije mogao zaspati. ivci su mu bili pri kraju i bez obzira koliko je pokuao razmiljati o tom dogaaju, nije mogao nai racionalno objanjenje. Mike se pitao da li je to stvarno mogao biti duh ali obojica su znali da je zgrada sa apartmanima bila nova, tako da nije mogla biti ukleta duhovima iz prolosti. Kada su ispriali Mikeovoj djevojci Margie, o posjetiocima iz none more, ona je bila zaintrigirana i spremna traiti izvor tog duhovnog nametljivca. Ispitivala je Teda, traei bilo kakvu vezu i na kraju je doznala da su nedavno Ted i njegova majka bili na putovanju na staroj farmi. Dok su bili tamo, ga. Rice je zamijetila stari crni kuhinjski lonac, kojeg je i uzela natrag sa sobom u Tuscaloosa kao antikvitet. To mora da je to! uzbueno e Margie. to je to? zapita Ted. Poveznica, zar ne vidi? objasni Margie. To je odgovor, mora biti. Tvoj duh je zasigurno stara crnkinja koja je godinama kuhala u tom loncu. Kladim se da je nesretna to ste uzeli lonac sa farme. Tede, ako ne eli vie nametljivce, mora se rijeiti tog lonca. Odnesi ga natrag na farmu. Ted zasigurno nije htio ponovljeni dogaaj. Odmah je nazvao majku i rekao joj za dogaaj i Margie-inu teoriju da su pomicajem tog lonca sa farme uznemirili duha i da je to krivo za nametljica. Mislim da bi mogla biti upravu, zakljuio je Ted. Najbolje da odnesemo taj stari lonac natrag na bakinu farmu. Da li si poludio? zapita ga majka s nevjericom. Gdje je broj telefona onog psihijatra? Trebao bi se odmah vratiti kod njega i da ti istog trena razjasni cijelu stvar. Ne trebam psihijatra, odgovori Ted. Samo se trebam rijeiti lonca! Ali ga. Rice nije bila impresionirana. Pa, napokon odgovori ona, Sluaj me. Kada se taj duh pojavi ovdje i kae mi da vratim lonac, moda to i napravim. Ali ona nije jo bila ovdje niti mi to rekla. Pa u ga zadrati. I to je bio kraj razgovora. Ted se vratio u svoj apartman i slijedeih nekoliko noi je ekao nervozno da se "Tetka emima" vrati. Ali se to nije dogodilo i napokon je odahnuo. Shvativi da mu nije naudila, bio je u stanju smijati se tom incidentu. Osim toga, utjeio se da to ukazanje barem nije donijelo neku poruku smrti ili nesree kao to su mu u prolosti donosili snovi. U stvari, cijeli incident kao da uope nije imao pravo znaenje i doao je do uvjerenja da njegova upetljanost bila samo sluajna. Moda je crnkinja traila nekog drugog i jednostavno naila na njega. Putovi duhovnog svijeta su mu bili toliko nepoznati, da mu je ovo objanjenje imalo vie smisla od bilo kojih drugih.

Dvanaest Prijevod: kolos Kakav duh mi to mae, sa mjeseeve sijenke Poziva moje korake i pokazuje na daleke proplanke? Papa Par mjeseci kasnije, Mike-u je neoekivano ponuen posao suradnika na sveuilitu. Kao diplomirani student, mogao je izvui veliku korist sa te pozicije, osim to je jedini nedostatak bio taj da bi se trebao relocirati na 6 mjeseci, to bi znailo odustati od apartmana. 63

Ted je bio uzbuen zbog prilike koja se prua njegovom prijatelju ali on si jednostavno nije mogao priutiti odravanje stana samostalno. A ideja da se vrati natrag kui mu se nije nimalo sviala. Ali o tome e brinuti kasnije, odluio je i odmah predloio Mike-u da proslave dobre vijesti. Otili su do The Chukers-a, lokalnog sudenskog sastajalita i nije prolo puno ve su se svi pridruili slavlju. Nakon nekog vremena, doao je jedan od Mikeovih prijatelja i pozvali su ga do svojeg stola. "Sjea se Ralpha, zar ne?"- Mike je pitao Teda. "Pomalo,"- rekao je, smijeei se mladom ovjeku kojeg je nakratko sreo jedanput ili dvaput. - "Ralph Maier, zar ne?" -"Tako je,"- namrteno izjavi Ralph dok je drmao ruku koju mu je Ted pruio. -"to se slavi danas?" - "Novi posao,"- kae Mike. -"Doi, uzmi pivu i sjedi. Neu biti ovdje jo dugo, pa je bolje da iskoristi moje pijanevanje dok jo moe." Ralph im se pridruio i uskoro je uo sve detalje oko Mikeovog napredovanja. "Dakle to e ti uraditi?" zapitao je Teda - "kad Mike ode? Vi ste cimeri, zar ne?" "Da," primjeti Ted. "Nisam jo smislio kamo u otii. Apartman je dobar, ali sam si ga nemogu priutiti. Tako da u se moda morati odseliti kui?" - "Sluaj," kae Ralph," a to da doe do moje kue sutra? Imam ideju koja bi ti mogla biti interesantna." "Kakvu?"- upita Ted - "Ma, rei u ti sutra," ree Ralph. "Danas nije dobra veer za razgovor. Moramo popiti mnogo pive ako elimo Mike-u dati pravu oprotajku." Ted je odobravajui sa smijehom na to prizvao jo jednu zdravicu ali sljedei si je dan dao zadatak da pronae Ralphovu kuu. Dok se je vozio do kunog broja, iznenadio se je vidjevi jednu veliku kuu iz vremena prijelaza stoljea. Ispruenu preko preljepog krajolika prekrivenog sa grmovima azaleja i smirujuim drveem, koje je izgledalo pomalo zanemareno a kad ga je Ralph uveo u kuu, Ted je bio jo jae inpresioniran veliinom soba koje su bile pune zakutaka i raznih otvora. Oito je kua u svoje vrijeme bila neto izvanredno i on nije mogao shvatiti kako student poput Ralpha moe posjedovati ovako predivan dom. Neko su vrijeme razgovarali a tad je konano Ted upitao Ralpha u vezi njegove tajanstvene ideje. "Radi ega si htio da se naemo danas?" upita Ted. "Kakvu ideju si imao na umu koju si spomenuo kod The Cucker-a?" "Pa vidi," kae Ralph - "kako ti se svia ova kua?" "Pa, zaista je super," kae mu Ted. "Vjerovao ili ne," nastavi Ralph, "ovo mjesto pripada meni. Naslijedio sam ga. Zapravo, ja sam ivio ovdje sa vlasnicom, gospoom Flowers, koja je bila stara prijateljica moje obitelji. I nakon nekog vremena, nas dvoje smo se zbliili. Bila mi je poput pomajke. Bar mislim, vidi, nikad se nije udavala i ona se prema meni ponaala kao prema svome sinu ili tako neto. Ovdje sam ivio prolih pet godina dok sam radio na svojoj diplomi. Kako god, nakon to je prolog proljea umrla, ostavila mi je ovu kuu." - "Stvarno super," progovori Ted pregledavajui opet uokolo. - "Naravno da jest," sloi se Ralph - "Ali na alost, Ted, koliko god ja volio ovo mjesto, pomalo me plai. Zapravo, malo mi je nelagodno ovdje, valjda, i jednostavno mi se ne svia ivjeti samom u ovoj velikoj staroj kui. Ali ne elim bilo koga da ivi samnom u kui, zbog toga jer je kua puna vrijednih starina. Mikea poznajem dosta dobro a on ti dovoljno vjeruje da budete cimeri. A i uo sam o tvojoj obitelji. Prezime Rice je poprilino poznato i potovano u ovom podruju. elim rei da si zapravo uredu. Tako da kad sam juer uo da se seli, pomislio sam da bi moda poelio doseliti ovamo. Imat e cijeli drugi kat a moja spavaonica i stvari su dolje." - "Jesi li siguran?"- nesigurno upita Ted 64

- "Da," odgovori Ralph - "Mislim da bi to bilo super. S ljudima u zgradi i izvan nje mislim da neu biti toliko svjestan tiine. Jo uvijek mi nedostaje gospoa Flowers ali moram se smiriti i koncentrirati na uenje ako ikad elim zavriti magisterij. Dakle to misli?" Ted jo jednom baci pokled po kui i nakon promiljanja o svojim ostalim nepostojeim alternativama, odlui prihvatiti Ralphovu ponudu. Njih dvojica se nisu poznavala ba najbolje ali Ralph se inio simpatinim a Teda je bilo lako pridobiti i on nije vidio ni jedan razlog zato dogovor nebi funkcionirao. Prije nego je vikend zavrio, premjestio je svoje stvari u gornju spavaonicu i smjestio se uivajui u njezinoj privatnosti i prostranosti. Kako su imali razliite rasporede, Ted i Ralph nisu provodili mnogo vremena zajedno u kui ali su se bolje upoznali i zbliili. Kua je bila dovoljno velika da su mogli dovoditi vlastite prijatelje a da nisu smetali jedan drugome a rijetko se i deavalo da bi Ted ili Ralph posjeivali jedan drugog, osim kad bi se bili pozvali. Svaki se je drao svog dijela kue, dijelei samo kuhinju i dnevni boravak. Ted je znao kako je Ralph paljiv sa svim dragocjenostima koje je gospoa Flowers sakupila i on je dao sve od sebe da bude isto toliko paljiv. Meutim, nedugo nakon to je Ted doselio u razbacanu staru kuu, poele su se dogaati neobine stvari. Na primjer, neki dan, dok je Ralph poao na kat potraiti Teda, doao je u njegovu spavaonicu i pronaao niz bisera na Tedovom krevetu, lijepo uvijeni u krug. Biseri su pripadali gosp. Flowers ali nakon njezine smrti su bili spremljeni na sigurno. Ralph se razljutio na Teda mislei da je on prekopavao po stvarima koje bi trebao ostaviti na miru i kad je Ted stigao kui Ralph se suoio s njime. - "to si radio s ovime?" - upita pokazujui Tedu ogrlicu. "Zna da nebi smio ulaziti meu stvari gosp. Flowers." -"Nemam pojma o emu govori,"odgovori Ted u uenju. Nikad prije nije vidio ove bisere. - "Bili su na tvome krevetu, "ljutito ree Ralph." I nimalo ne cijenim to to njuka oko ovih stvari." - "ekaj malo!" odgovori Ted. "Nemam pojma kako su ovi biseri stigli u moju sobu ali ja ih sigurno nisam ondje stavio." - "Pa nisu sami od sebe ustali i doetali ovamo, jesu li?" - "Kako bih dovraga ja to mogao znati?" odgovori Ted zaprepaten ovim neoekivanim optubama. "Nikad ih prije nisam vidio! I ne mijeam se s tvojim ili sa stvarima gosp. Flowers, tako si mi rekao. Kako je to moglo zavriti u mojoj sobi?" Ralph nije znao to da misli. Tedovo nijekanje je zvualo iskreno ali ono u to je bio siguran jest da je on pospremio bisere nakon smrti njegove kume, zajedno sa ostalim njezinim stvarima. Ako Ted nije odnio ogrlicu u svoju sobu, Ralph nije mogao objasniti to to ju je tamo pronaao. Sluaj ogrlice je s vremenom bio prevazien ali po prvi puta postojao je osjeaj sumnje oko Teda u Ralphovom umu. I nakon toga je Ted izbjegavao bilo koji drugi dio kue osim svojih odaja. Nije volio da bude nepovjerljiv ali poput Ralpha nije mogao opovrgnuti i odgonetnuti udan dogaaj. Ista se stvar dogodila nekoliko tjedana kasnije. Jo jedan komad nakita se nalazio na mjestu gdje nebi trebao biti i opet je Ralph optuio Teda to prka po njegovim privatnim stvarima. I opet je Ted zanijekao bilo kakvu povezanost sa sluajem i opet je dolo do meusobne svae ali nisu mogli doi do shvaanja to se zapravo desilo. Kad se to desilo i po trei puta, Ted je poeo sumnjati da mu moda Ralph eli smjestiti iz nekog razloga ali obojica su bili nepopustljivi kod dokazivanja krivnje. Jednostavno nije imalo smisla. Ralph nije mogao optuiti Teda za krau jer jednostavno nakit nije izaao iz kue a ni nestao ali njihovo se prijateljstvo poelo pogoravati.

65

Do poetka februara, nakon to se desilo nekoliko takvih incidenata, postojao je oit osjeaj slomljenog prijateljstva meu njima. Nijedan nije poputao ni centimetar do tad to se tie stvari gosp. Flowers. Ted je shvatio da je Ralph vjerojatno zaalio to ima njega za cimera ali jednostavno nije znao kako da ga razuvijeri da su ovi dogaaji njemu jednako misteriozni kao to bi bili bilo kome. I dalje su nastavili dijeliti kuu ali atmosfera je bila puno hladnija. Kako je rano proljetno vrijeme ispalo neoekivano toplije, Ted je primjetio kako su travnjak i i grmlje poeli bujati prije reda. Ralph je bio prezauzet uenjem da bi odravao travnjak, pa je Ted odluio da jedan dan uini specijalnu gestu prijateljstva i obavi vanjske poslove ienja i zaljevanja dvorita. Gospoa Flowers je oito troila puno vremena da ih uini ljupkima poput kue i Ted je htio odrati tu ljepotu. Ralph je stigavi kui i vidjevi to Ted radi odmah ljuto ekspodirao. - "to se ovdje dogaa?" upita "Zar ne shvaa da imam jako ogranien buet? Jedva da imam ikakav eparac nakon to otplatim sve ove reije. Ti upravo nabija veliki raun za vodu!" -"Smiri se," ree Ted. "Bilo bi mi drago da sudjelujem vie u plaanju rauna ako krtarim svojim udjelom, Ralphe. ovjee, pa ja sam mislio da e biti sretan to radim u dvoritu. Pogledaj ove biljke. Uvenut e ako ih ne zalijemo. Zar ih ne eli zadrati u dobrom stanju?" - "Ne, nema smisla," ree mu Ralph. "Kad diplomiram, ve sam dogovorio prodaju zemljita crkvi gospoe Flowers. A oni e sruiti kuu i sagraditi novi upni dom, tako da e travnjak svejedno biti uniten. Nema veze to e azaleje uvenuti, dakle molim te nemoj poveavati raun za vodu,ok?" - "Ok," sloi se Ted "ako ti tako hoe." - "Tako elim." potvrdi Ralph Nekoliko jutara kasnije, Tedov san je bio prekinut glasnim Ralphovim jadikovanjem koji se pribliavao po stepenicama prema Tedovoj spavaonici. - "Ne mogu vjerovati da me nisi posluao!" zavie. "Zar ti nisam rekao da ostavi travnjak na miru? Nisam napravljen od novca, za boga miloga!" Ted uspavano sjedne i zbunjeno pogleda Ralpha - "Uspori malo," promrmlja "O emu govori?" - "O prskalicama, o tome govorim!" povie Ralph. "Opet rade vani na travnjaku i ja elim znati zato!" Ted je bio zaprepaten. - "Pogledaj me," kae on. "Jo sam u krevetu, jo nisam ni bio dole, dakle kako sam ih mogao ukljuiti? arolijom?" - "Pa ako ih ti nisi ukljuio," upita Ralph sumnjiavo, "tko ih je onda?" - "Boe, kad bih barem znao," odgovori mu Ted sa rastuim osjeajem zamijeranja." Idi i vii na nekog drugog, hoe li? Nisam ni dirnuo proklete prskalice." Nekoliko dana meusobno nisu priali a onda su prskalice opet naene upaljene. Slijedila je jo jedna svaa i tad je Ted jako zaalio to je ikad doselio u ovu glomaznu kuu. Elekrini raun je bila sljedea stvar koja je prouzroavala probleme, nakon to je Ralph doavi kui pronaao upaljena svjetla u praznim sobama. Zagrmio je na Teda upozoravajui ga da prestane nabijati raun ali Ted je stajao na mjestu i odbijao prihvatiti krivicu za stvari zbog kojih nije kriv. Ubrzo su dvojica mukaraca bila spremna da jedan drugog zadave a nijedan nije mogao uhvatiti drugog kod paljenja svjetla. Bez obzira na to koliko oni razgovarali o tim udnim dogaajima, jednostavno nisu mogli doi do razumnog odgovora. U jednom momentu kod njihovih vjenih svaa, Ted je iznio ideju da je moda duh kriv ali Ralph nije ni elio razmotriti tu apsurdnu mogunost. - "Nita se takvoga ne deava ovdje," inzistirao je. "Ovo su fiziki dogaaji a ne nadnaravni. Tedu je dosadila konstantna napetost meu njima i ree Ralphu da poto je oito da meu njima neto ne valja, odluio je da odseli. Osjeao je da nema drugog naina da uvjeri Ralpha kako on nije kriv za probleme oko prskalica i svjetala. - "Bit u vani do kraja mjeseca, zavri. "Moji starci imaju par soba otraga i uselit u se u jednu od 66

njih." Ralph je prihvatio novosti bez prigovora i Ted bi mogao rei da je njegovom cimeru pao kamen sa srca. Te noi nakon to je poao na spavanje i nakon nekoliko sati sna, Ted se naglo probudio osjetivi da se neto jako loe dogaa. Pogleda naokolu po zamraenoj sobi i zadri svoj dah od iznenaenja opazivi lik ene koja stoji pola metra od njegovog kreveta. Kako su njegove oi bile prilagoene mraku, vidio je da je imala kratku crvenkastosmeu kosu. ena je bila obuena u crnu suknju i ruiastu svilenu bluzu a oko njezina vrata je bila jako poznata dijamantna ogrlica. Sjeo je na krevet, suvie uplaen da bi se micao, sluajui to mu ena govori telepatski. Iako je konverzacija u njegovu umu bila smuena, osjetio je da mu ena govori o njegovanju azaleja u dvoritu. Ona je naznaila da je ona htjela pokazati Tedu njezin nakit jer je znala da e on cijeniti njegovu ljepotu. Kad je komunikacija zavrila, ena je jednostavno isparila u nitavilo. Ted je dugo sjedio na mjestu bez rijei, pun straha razmiljajui o posjeti, sve dok od iscrpljenosti nije opet zaspao. Sljedee jutro je bio nesiguran oko toga da li da razgovara s Ralphom o tome. Bili su u tako loim odnosima da se uope bojao spominjati prikazu koju je vidio, znajui da je Ralph odbacio ideju duha. Ali to bi drugo moglo biti to privienje, razmiljao je Ted. Strijepnja je pobijedila oprez i Ted kao usput ree svom cimeru o eni u svojoj spavaonici. Ralph je trijezno sluao i promatrao Tedovo lice kao da pokuava ocjeniti istinitost prie. Napokon je upitao - "Zna li kako je izgledala?" - "Naravno," primjeti Ted. "Njezina je kosa bila kratko oiana i bila je nekako crvenkasto-mea. Imala je crnu suknju i roza bluzu, svilenu mislim." I," oklijevao je, "nosila je dijamantnu ogrlicu." Isprva Ralph ne ree nita i Ted je zaalio to mu je ikad rekao o dogaaju. Tad je Ralph ustao, otiao od kuhinjskog stola i napustio sobu. Kad se vratio nakon nekoliko minuta, sa sobom je donio fotografiju. -"Evo," ree, dajui mu fotografiju. Ted se zabuljio u nju, u enu s kratkom crvenkasto-smeom kosom s crnom haljinom i dijamantnom ogrlicom. - "Da," ree "to je ona. - "To je gospoa Flowers," odgovori Ralph blago ali Ted je mogao uti novi ton povjerenja u njegovu glasu. -"A to je jedina njezina slika u kui." - "Kunem se bogom," ree Ted, "nikad je prije nisam vidio." - "Ne, nisam ni mislio," kae mu Ralph. "Bila je zakljuana u krinji u mojoj sobi." Zbunjeno je sjeo ali ovaj put nije bilo nikakvih optubi. Istinitost situacije ga je konano pogodila i bilo koja nesigurnost oko Teda je nestala. I to je bilo olakanje za Teda ali je i dalje mislio odseliti kad stigne vikend. Dnevno prepiranje sa prijateljem je jedno ali duh je bio jo vie uznemiravajui. Dvije noi kasnije gospoa Flowers se vratila. Opet je Ted samo sjedio na krevetu sluajui prikazu kako mu mentalno govori. - "elim da pomogne Ralphu," inilo mu se da govori. "Ako ne ostane ovdje s njime on se nee smiriti, nou nee moi odmarati. Ralph se mora dobro naspavati i nastaviti svoje studiranje ili sve se bojim da nee dobiti diplomu." Ted je tiho primjetio da je duh bio u pravu. Stres s kojima je Ralph doivio sve ove doivljaje, utjecali su na njegove ocjene i bio je na rubu da ispadne iz programa. - "Ako ostane ovdje ," nastavi gosp. Flowers, "sve dok ne dobije diplomu do kraja mjeseca maja, bit e ti dano neto to e trebati jedan dui vremenski period." U potpunoj udnovatosti situacije, Ted je izgubio totalnu kontrolu nad svojim mislima i bez da bi zastao i razmsilio o bilo emu, on mentalno prihvati enin zahtjev. Njegovo pogaanje sa duhom je doivio kao udarac. Ali gospoa Flowers nije stala na tome. - "Bit e jako bolestan ali e ozdraviti. Nemoj brinuti oko te bolesti jer e za tebe sve dobro zavriti," izusti umiravajui ga. - "Kad se to dogodi otii e u bolnicu i 67

ondje e se oporaviti. Ali kad ode ne smije se vratiti u ovu kuu. To e prisiliti Ralpha da krene sa svojim ivotom dalje." Sve to je Ted mogao raditi jest kimati glavom i mentalno odgovarati: "Da gospoo." A kad je prikaza nestala i mogao je samostano razmiljati svojom glavom, cijelo se iskustvo inilo nekako mistinim, preljepim i spokojnim. Nije mogao dokuiti mehanizam iza ove vizije ali ipak se inio monim ak boanskim. Nikad mu nije palo na pamet pitanje da li uope aneli mogu pregovarati s ljudima. Sljedee jutro kad je podijelio svoje iskustvo s Ralphom, nijedan od njih nije znao to da misli. Jedan dio Ralpha je jo uvijek osporavao Tedovu vjerodostojnost ali vie nije mogao vjerovati da mu njegov prijatelj lae. A to ga je uinilo jo nesigurnijim nego prije. Ted je rekao da e potovati dogovor s gospoom Flowers i ostati u kui, na to je Ralph eljno pristao. Sljedeih nekoliko tjedana su sa strepnjom ekali i razmiljali da li e se neobini dogaaji ponavljati. Ali sve je bilo normalno, bez ikakvih novih incidenata s prskalicama ili ukljuenim svjetlima u kui ili sa nakitom na neodgovarajuim mjestima ili ak nonim posjetama. Sve to je bio znak da je duh zadovoljan s njihovim dogovorom i konano su se poeli oputati.

Trinaest Prijevod: galaksija Izmeu dejstvovanja neke uasne stvari I prve reakcije, svo meuvrijeme je Kao fantazma, ili uasan san. Shakespeare

Sljedei mjesec je bio spokojniji od prijanjeg perioda Tedovog stanovanja s Ralph-om. Njihovo prijateljstvo se zaljeilo i nastavili su da uivaju u njihovom uobiajenom drutvenom ivotu. to je jo vanije, Ralph je bio u stanju da se dublje posveti svojim studijama i njegove ocjene su se takoe drastino popravile. Bez znakova vraanja aktivnosti duhova, oni jednostavno nisu razgovarali o gospoi Flowers, sve do jednog jutra sredinom marta, kad je Ted primjetio da je Ralph loe raspoloen. ta to nije u redu, drugar? pitao ga je. Ne izgleda ba najbolje. Uh, ma nije mi nita, pretpostavljam, rekao je Ralph. Samo to to je danas petnaesti. Pa, ta Ted je slegnuo ramenima. Danas je godinjica smrti gospoe Flowers, objasnio je Ralph, pa me je to oneraspoloilo, zna. Ona je bila jedna veoma draga ena, i stvarno dobra prema meni. Nikada prije nisam izgubio nekoga koga sam toliko volio, pa mi je teko kad razmiljam o njenim poslednjim danima.

68

ao mi je, rekao je Ted, ne znajui ta da radi kako bi mu pomogao. Ralph nije vie nita rekao u vezi s tim i otili su razliitim putevima tog dana. Kad su se vratili za vrijeme veere, Ralph je izgledao mnogo bolje. Malo su askali za vrijeme jela a onda su se obojica spremili za izlazak. Te veeri se odravala jedna urka, tako da su se Ted i Ralph zajedniki radovali dobrom provodu. Negdje oko deset sati uvee Ted je ostao bez energije i vratio se kui. Otiao je na sprat i spremio se za spavanje, planirajui da neko vrijeme ita knjigu. Nekih sat vremena kasnije, vratio se i Ralph. Popriali su nakratko a onda su obojica odluili da odu na spavanje. Ted se vratio natrag u krevet i poeo je opet itati, meutim, nije prolo dugo kad je uo neku udnu buku na donjem spratu za koju se inilo kao da je dolazila iz kuhinje. Izgledalo je kao da je neko odvrnuo radio najvie to je moglo ali se ula samo statika buka kao da nije bio dobro podeen na neku stanicu. Nakon par sekundi buka je naglo prestala, tako da je Ted opet nastavio s itanjem knjige. Meutim, buka se opet zaula, ovaj put malo jae. Onda je prestala, da bi opet poela, nastavljajui tako da se pali i gasi svakih ezdeset sekundi. Kad god bi se vratili, pucketavi i krkljajui zvukovi postajali su glasniji i Ted je sada mogao odrediti da ta buka ne dolazi vie iz kuhinje. Ona se sada kretala kroz dnevnu sobu i polako ulazila u veliki hodnik u sredini kue. Kad je buka stigla do stepenita postala je nepodnoljivo glasna. Ted je ustao s kreveta, otiao do vrata i proviro kroz njih. Ralph! viknuo je pokuavajui da nadjaa buku, ta to dovraga radi tamo dole? Upravo tada Ralph je kriknuo i izletio iz svoje sobe u hodnik. Kad je on ustrao uz stepenice, Ted se preplaeno povukao u svoju sobu nemajui pojma ta se deava. Oblio ga je hladan znoj i tresao se nesposoban da razmilja i reaguje. Ralph je razrogaenih oiju uletio u sobu i uskoio u Tedov krevet. Nisam ja! vikao je, nisam ja, nisam ja! Ted, uini neto, zaustavi to! O Boe, Ralph, ta je to? odviknuo mu je Ted. Buka je sada ispunjavala stepenite, odzvanjajui toliko glasno da ih je obojicu zagluivala. Zidovi kue su se tresli sa svakom eksplozijom zvuka, sve dok se nije poelo initi da je cijela kua poela da die, udie pa izdie, udie pa izdie, iva i monstrouzna. Ted je samo mislio na to kako da se to vie udalji od prijeteeg urlika ali ovaj se nemilosrdno penjao stepenitem prema njegovoj sobi, presjecajui tako odstupnicu kroz prednja vrata kue. U goloj panici, Ted je otrao do prozora i poderao zavjesu, odluan da ne ostaje u sobi ni sekundu due. U istom momentu i Ralph je isto pomislio, tako da je nastala pometnja i kad su obojica istovremeno nagrnuli kroz prozor, zaglavili su se u njemu jer su im se ruke i noge ispreplele, tako da su se na kraju jedva iskobeljali napolje. Naposlijetku, Ralph je prvi uspjeo da skoi na izbaeni dio krova koji je pokrivao trijem kue, dok ga je Ted slijedio nosei u rukama svoju odjeu i patike. Skliznuli su niz krov i skoili na zemlju dok su ih odozgo zasipali komadi Tedove odjee. Ralph je odmah ustao i dao se u bijeg, dok je Ted prvo zgrabio svoju odjeu a onda ga je pratio to je bre mogao, poskakujui i posrui dok je istovremeno pokuavao i da se obue. Nisu se zaustavljali sve dok nisu stigli do jednog restorana koji je radio cijelu no a nalazio se u susjednom kvartu. Uletjeli su urno u unutra i pronali utoite u jednom dobro osvjetljenom separeu. Uasnuti, ostali su tamo da sjede sve do zore. Ralph jedino to je mogao, to je bilo da jeca i da se trese, preplaen i nespokojan. Ralph ovaj put nije imao sumnje. Znao je da Ted nije bio odgovoran za ono urlikanje a sa sigurnou je znao i to o kakvoj se buci radilo. Ovaj put je imao objanjenje. Kad je gospoa Flowers umirala, priao je Tedu, iao sam svakog dana da je obiem u bolnici. Poslednjih par dana je bila u komi i disala je veoma naporno i glasno. Nikada prije nisam bio u blizini nekoga ko je umirao. Sluao sam kako se bori za vazduh, iz sata u sat, i nikada neu zaboraviti kako je to zvualo. To je bilo ono to smo noas uli, rekao je skrueno. To je bio zvuk gospoe Flowers kad je umirala. To se zove samrtni hropac. Ted je samo slegnuo ramenima i nita nije rekao. Nikada prije on se nije toliko uplaio a kad su doli polako do kue, nakon izlaska sunca, nikako nije mogao da se natjera da ue unutra. Meutim, Ralph 69

ga je preklinjao da ostane. On niukom sluaju nije mogao da sam ivi tu, pogotovo nakon ove uasne noi. Ted se na kraju sloio s njim. Naposlijetku, on je to obeao gospoi Flowers i sada se bojao da pogazi to obeanje, poznavajui silu koju je duh u stanju da prikupi ukoliko mu to zatreba. Do kraja semestra Ralph je grozniavo uio kako bi zavrio studij i dobio diplomu na emu je insistirala i njegova pokroviteljka. Nije vie bilo izlazaka, niti bilo ega drugog sve dok nije zavrio s poslom. Njegov trud se isplatio, ocjene su mu se popravile i poloio je sve ispite. On i Ted su se trudili da ne uine nita pogreno to bi moglo opet naljutiti gospou Flowers. Do kraja aprila stanje u kui je bilo opet normalno. Ralph vie nije bio nervozan, tako da su on i Ted opet mogli mirno spavati. Znanje da je ispunio elje svoje dobroiniteljke davalo mu je unutranji mir i snagu. Meutim, Ted je uskoro poeo da se kree nizbrdo. Prvo se osjeao samo umorno, a onda je poeo sve vie da slabi. Jedne veeri kad se vratio s posla, u stomaku je osjetio takvu muninu da je morao iznenada da povrati sve to je pojeo tog dana. Idue sedmice svaki dan je bio isti. Budio bi se iscrpljen, muio bi se na poslu, pokuavao bi da jede a onda bi nou povraao. Tako, fiziki iznuren, nesposoban da zadri ita u svom stomaku, Ted je neprestano gubio teinu i na kraju obuzela ga je slabost. Nije vie bio u stanju da radi pa je napokon otiao kod doktora. Tamo su mu uradili cijelu jednu seriju analiza kako bi odredili u emu je problem, meutim, svi rezultati su bili negativni. Doktor je Tedu dao neke lijekove protiv munine i poslao ga je kui s uputsvom da mu se javi ukoliko se stanje pogora. Meutim, stvar je postala jo gora. Ted je pokuavao da izlazi na kraj sa svojim radnim obavezama, iako je stalno patio od munine i slabosti. Sve je kulminiralo kad je jednog jutra u oajanju sjedio za svojim radnim stolom, pokuavajui da se koncentrie. Osjetio je kako ga obuzima jedan iznenadan talas vrtoglavice i borio se da ustane sa stolice. Sljedea stvar koje je bio svjestan bila je ta da lei u bolnikom odjeljenju intezivne njege, okruen medicinskim personalom s prikljuenom infuzijom na ruci. Nije se sjeao kad se onesvijestio, niti se sjeao puta ka bolnici u kolima hitne pomoi. Kao kroz maglu, sluao je kako doktor nareuje da mu se odmah urade jo neki testovi. Tokom sljedea tri dana, Ted je bio podvrgnut cijeloj jednoj seriji medicinskih procedura. Kad je tree noi sjedio zajedno sa svojim roditeljima koji su mu doli u posjetu, doktor je napokon doao da im saopti rezultate. Stvarno ne znamo ta nije u redu s Tedom, rekao je on gospoi i gospodinu Rice, izvinjavajuim tonom. Ne bih elio da pravim uzbunu ali postoji tu dosta simptoma koji me tjeraju na sumnju da se radi o raku. Ali, ja to jo uvijek ne znam. Jedini nain da budemo sigurni je da napravimo jedan hirurki zahvat za dijagnostike svrhe ili biopsiju. Za to mi treba vaa dozvola. Oamuen ovom vijeu, Ted je pokuao da prodiskutuje sve mogunosti sa svojim roditeljima, meutim, iako nijedno od njih nije eljelo da on ide na operaciju, stanje u kome se nalazilo nije mu ostavljalo neku drugu opciju. Tako se on s oklijevanjem sloio s operacijom i doktor ju je zakazao za idue jutro. Nakon to su ga roditelji napustili, Ted je ostao da lei u krevetu osjeajui se usamljeno i preplaeno. Razmiljao je o doktorovoj sumnji da se radi o raku i pokuao je da prihvati mogunost da je suoen sa bezizlaznom situacijom. Sve njegove nade o budunosti strujale su mu kroz glavu kao neki film o izgubljenim ansama. Medicinska sestra je donjela sedative i kako je tonuo u san, tako mu se iznanada pojavila misao o Maji i Dolini sunca. inilo se kao da je njena slika visila u zraku ispred njega a njen osmijeh tako spokojan i ohrabruju, bio je poslednja stvar koje se sjeao te noi. Ujutro u sedam sati u Tedovu sobu je stigao doktor sa dva pomonika, to je ovoga malo razbudilo. Doktor je upalio svjetlo a onda se ukoio na vratima, piljei bez rijei u Teda. Pomonicima je dao rukom znak da napuste sobu a onda je Tedu to je mogao tie rekao, Nemoj se micati. Nemoj ustajati iz kreveta. Poslau nekoga da ti donese nonu posudu ukoliko ti je potrebna, ali sta god bude htjeo, nemoj samo naputati krevet. Doktor je izaao natrake iz sobe i zatvorio vrata. Vratio se natrag 70

nakon pola sata sa dva pomonika ali su ovaj put nosili hirurke maske i rukavice. Detaljno je pregledao Teda i onda je pozvao laboratoriju da poalju jednog tehniara. Uzeti su uzorci krvi i odneseni a Tedu je naloeno da ostane leati u krevetu. On je pokuao da dobije neko objanjenje od doktora ali njegova pitanja su bila ignorisana. Tek nakon par dugih i za Teda zabrinutih sati, doktor se ponovo pojavio. Dobili smo rezultate, rekao je Tedu, ali isto ne mogu da vjerujem. Ted, ti ima hepatitis. Jutros kad sam doao i vidjeo da je tvoja koa dobila zlatno-utu boju, znao sam o emu se radi. Ali, ono to ne razumijem, to je to smo ve uradili tri testa na hepatitis i svi rezultati tokom tri poslednja dana su bili negativni. To se jednostavno nije smjelo dogoditi. U svakom sluaju, sada bar znamo u emu je problem s tobom. Dok te budemo lijeili, morae leati gore na spratu u karantinu. Morae se odmarati u krevetu najmanje mjesec dana. Ukoliko tada sve bude u redu, onda emo moi razgovarati o tome da te pustimo kui. Tako je poeo jedan dugi tretman za ije vrijeme je Ted bio izolovan od direktnog kontakta sa ostatkom svijeta. Posjetioci su morali da priaju s njim kroz jednu zatitnu barijeru i to samo nakratko sve dok mu se nije poela vraati snaga. Ralph mu je esto dolazio u posjetu i rekao mu je da se dogovorio sa svojom djevojkom da i ona spava u njegovoj kui, tako da ne bude sam. Do kraja semestra su ionako ostale samo dvije sedmice, rekao mu je Ralph, i ona je pristala da se preseli kod mene dok se ispiti ne zavre. Mjesec dana oporavka je napokon proao i Tedu se zdravstveno stanje bilo dovoljno poboljalo da je mogao prei kod roditelja za sljedea tri mjeseca oporavka. Ralph je bio jedan od njegovih prvih posjetilaca tamo i saoptio mu je da je napokon zavrio svoj magisterijum. Tako, sada sam to sve ostavio iza sebe, smijeio se, I spreman sam za sve to me sada eka. Jedina stvar koja me sada interesuje, drue moj, to je kada e biti u stanju da se vrati natrag u moju kuu. Sada izgleda prilino dobro, pa ta misli? Onu tvoju staru sobu sam lijepo sredio i ona je sada spremna da se useli u nju kad god poeli. Ti mi stvarno nedostajes, drue. Ne znam, Ted je oklijevao. Da li misli da je to stvarno dobra ideja? Naravno, rekao je Ralph. Stvarno elim da se vrati natrag. Bilo je lijepo to to je moja djevojka mogla da bude samnom kako bi me sprijeila da poludim, ali ona ne moe vie da ostane tamo. Pored svega, stvarno mi nedostaje. Ne samo meni, nego svima. Ali rekao sam im, nema velikih i bunih urki sve dok se sto-posto ne oporavi. A onda emo opet poeti sa zabavom, ta misli? Zar se ne sjea ta mi je gospoa Flowers rekla? Ted je podsjetio svog prijatelja. Ona mi je rekla da se nakon moje bolesti neu vraati natrag. Da, sjeam se, Ralph je klimnuo glavom, ali, dovraga, sada vie ne znam da li da uopte vjerujem u to, da se ta stvar stvarno desila. Ted ga je upitno pogledao a Ralph je slegnuo ramenima. Pa, dobro, rekao je na kraju, ako se ne bude vratio, onda sumnjam da u tamo ostati sam da ivim. Nisam oduevljen da ivim sam na jednom takvom mjestu. Mjestu kao to je kua gospoe Flowers, potreban je smijeh i razonoda. Mislim da u otii malo do Atlante da posjetim neke prijatelje tamo, pa emo popriati o svemu kad se vratim. Dodue, stvarno bih volio kad bi se mogao vratiti natrag. Mogao bih ak da zaponem i doktorat. Dobro, u svakom sluaju nemoj zaboraviti da tamo moe jeftino ivjeti a vjerovatno ne eli da ostane zauvijek s roditeljima. Ted, elim da razmisli jo jednom o tome. Ali gospoa Flowers je bila u pravu kad mi je rekla da u se razboljeti, usprotivio se Ted, a poslije onoga kroz ta smo proli na godinjicu njene smrti, mislim da bi je trebali ozbiljno uzeti. Da li stvarno vjeruje u ono to ti je rekla? pitao ga je Ralph. Zar ne misli da je to sve mogla biti samo jedna halucinacija ili neto slino? Ne znam, odgovorio mu je Ted. Moraemo saekati dok se ne vrati, pa emo vidjeti. Ralph je ovaj put popustio i ostavio Teda da se odmara. Otiao je u Atlantu da provede tamo sljedei mjesec a kada se vratio imao je iznenaujue vijesti. Nee ovo vjerovati, rekao je. Kad sam bio u Atlanti, ponovo sam se povezao sa jednom mojom bivom djevojkom koja se upravo razvela i super smo se provodili. Ona je poeljela da opet budemo 71

zajedno i ja sam se sloio s tim. Selim se u Atlantu. Ve sam dobio tamo posao, jedan stvarno dobar posao. Tako, sve to sada treba da uradim, to je da kontaktiram ljude iz one crkve gospoe Flowers i da im kaem da sam spreman za prodaju kue. estitam ti! rekao mu je Ted s osmijehom. Znai, sve ispalo dobro? A gospoa Flowers je nakon svega bila u pravu. Ona je rekla da treba da se posveti svom ivotu a kako se ini, to je ono to i radi. Uh, ini mi se da je ona znala o emu je priala? Da, Ralph se sloio, pretpostavljam da je tako. Ko bi samo znao? Da, Ted je ponovio, ko bi znao? Bilo mu je drago za Ralpha ali nije mogao da ne misli o tome kako e on sam normalizirati svoj vlastiti ivot. A arko se nadao i tome da je poslednji put vidjeo nekog od duhova. Njegovi susreti s prikazom Tetke Djemime i sa duhom gospoe Flowers, uprkos njihovoj misterioznoj svrsi kojoj su trebali posluiti, ostvarili su bar dvije stvari. Sada je Ted znao da je svijet duhova stvaran na neki nepojmljiv nain ali ga je to njegovo blisko znanje o tome plailo i stvaralo mu je jedan osjeaj nelagodnosti.

etrnaest Prijevod: vjetar

...voen nekom udnovatom silom, ja sam osuen na putovanje ruku pod ruku sa svojim udnim junacima Gogolj Do kraja ljeta je Ted opet bio zdrav. Kontaktirao je efa i na svoj uas doznao kako je zbog dugog izostanka neki drugi zaposlenik preuzeo njegovo radno mjesto. Znao je da ga je tvrtka duna vratiti na posao, ali trenutno u Tuscaloosa uredu za njega nije bilo mjesta. Umjesto toga, ponueno mu je namjetenje u stotinu milja udaljenom Gadsdenu. Iako potiten zbog seljenja tako daleko od kue i prijatelja, Ted je, odluan da izvue najbolje iz situacije, ipak prihvatio ponudu. Da bi se financijski oporavio od mjeseci nezaposlenosti bilo mu je potrebno zaposlenje, a i nadao se da ivot u Gadsdenu nee biti previe samotan. Meutim, kad se jednom doselio u stani prljavog industrijskog grada, sav njegov entuzijazam ubrzo je splasnuo. Nikoga tamo nije poznavao i njegova depresija se produbila. Jedini odmor od monotonije svakodnevnice Tedu su bili odlasci u Tuscaloosu, koje je prakticirao gotovo svaki vikend. A svake nedjelje, dok se vozio natrag u Gadsden, njegov duh bi opet potonuo. Na jednom od tih putovanja kui, kad nita posebno nije imao u planu, Ted odlui skoiti do Chuckera, 72

bara u kojem je visio za vrijeme faksa. Chucker, u svoj svojoj mjesnoj ozloglaenosti, nije bio nita drugo doli natkriveni kolni prilaz zatvoren na oba kraja. Dotrajali stolovi i stolice trusili su se po podu, zimi je bilo hladno, a ljeti sparno, a ohari su ga smatrali svojom domovinom. Drugim rijeima, Chucker je bio omiljeno studentsko okupljalite za razuzdavanje, a Tedu je bila potrebna dobra doza smijeha. Ralph i Ted su bili stalni gosti Chuckera sve do Tedove bolesti, koja je u stvari i dovela do jednog od onih incidenata zbog kojih je mjesto i dolo na glas. Nakon to je Tedu dijagnosticiran hepatitis i on je hospitaliziran, Ralph je obavijestio stalne goste bara da su svi oni bili izloeni vrlo zaraznoj bolesti. Svi su digli galamu oko injekcija gama globulina koje su morali primiti, no nitko glasnije od sveuilinog profesora dr.Eugena Thorn. Prvo je nakratko osuo paljbu po odsutnom Tedu, a zatim se prebacio na lijenike, medicinske sestre i medicinu openito, deklarirajui da nikad nee ii u bolnicu. No banda iz Chuckera ga je odvukla sa sobom bez obzira to je cijelim putem prosvjedovao. Kada su stigli, drugi su inzistirali da bi dobri profesor trebao biti prvi nebili ga tako uutkali, te ga sestra povede u ordinaciju naloivi mu da spusti gaice i nagne se preko stola. Dok je ona pripremala injekciju, lijenik iznenada irom otvori vrata, i dr. Thorn, potpuno izloen, uslika pretrpanu ekaonicu. Ovaj prikaz bi doekan gromoglasnim aplauzom, a nakon toga dr. Thornovo vrijeanje Teda premetne se u prijetnje. "Sad mi ga je dosta!" grmio je profesor, "sredit u ga! Kad se Ted Rice oporavi, moj je. Kotao me je dvadeset dolara za ovu prokletu injekciju, i jo me natjerao da cijelom gradu pokaem golu guzicu! " A svakim novim prepriavanjem u Chuckeru zgoda je postajala sve napuhanija i kienija. Tako da kad se Ted pojavio te subotnje veeri, bio je popularni lik. Uao je na vrata i svo komeanje i buka su prestali dok je ekipa zloslutno utei buljila u njega. Za udaljenim stolom netko je iznenada skoio i uperivi prst u Teda zagalamio: "Bjeite ljudi, ide tifusar Teddy!" Smijeh se zaori lokalom, a Ted se probije do stola dr.Thorna, narui pivo i sjedne promatrajui guvu. Bila je to tipina mjeavina kopaa kanala i studenata, profesora i knjigovoa, kolarki i nekoliko pritajenih prostitutki, i hrpa Tedovih starih prijatelja. Par tamnoputih lica isticalo se u guvi, a hipiji su masi dodavali mrvicu ekscentrinog kolorita. ak se i Regina Cook, nekad slavna balerina danas stotridesetkilaica, pojavila na jednokratnu izvedbu piruete. Vrata se treskom otvorie i eto Regine! Sva blistava u prevelikoj tuti uskakutala je u guvu izvedbom arabeske iz labueg jezera razbacujui uokolo stolice i pokrovitelje bara, dok je dr.Thorn galamio: "Razlaz! Regina se valja! " Krici su se vremenom priguili i sve se vratilo u koloteinu, izuzev dvije tue koje su svi ignorirali sve dok boksai nisu odustali i nastavili zajedno naruivati. Bila je to burna no u Chuckeru, i prije nego su gosti oekivali, douljala se pono i vrijeme za fajront. No pijana bagra jo nije bila spremna na fajront. Netko je uzviknuo: "Hej, pa kod Joa u kui je tulum! Svi za mnom!" I narod odgovori kupljenjem iz Chuckera i ukrcavanjem u karavanu automobila koja se kotrljala niz 73

ulicu. "Dobro, nije da e se pretvoriti u bundevu kad otkuca pono ", ree dr.Thorn Tedu. "Zato hajde, i ti isto ide. Ti si jedini trijezan, ti mora voziti." I Ted se odjednom naao za upravljaem svog auta namamljen i otet od najlue ekipe suvozaa. Svi preobilno natoeni putnici, u isti su glas, s dr.Thornovom nadglaavajuom grmljavinom, disonantno izvikivali naputke. Uskoro se Ted prebacio u pravu traku slijedei kolonu namjerenu na tulum koji je ve satima bio u tijeku. Sve sobe su bile nakrcane ljudima i u ovaj kasni noni sat bijee to vrlo prijateljska gomila. Ted je tumarao kroz veliku staru kuu domahujui, razgovarajui i sluajui glazbu, koja je za razliku od bilo koje druge koju je ikad uo, bila puna udnih ritmova i nepoznatih instrumenata. Neto kasnije, u jednoj sobi nabasao je na grupicu ljudi okupljenih oko niskog stolia nasred kojeg se nalazila njemu neprepoznatljiva novotvorina. S cjevastim viticama koje su izlazile iz urnolikog tijela, naprava je izgledala poput metalne hobotnice. Ljudi u sobi su bili nasmijeeni, ali neobino mirni, i Ted je promatrao kako svako malo netko od njih uzme cjevicu i duboko udahne iz nje. Zanimalo ga je to to rade, ali nije htio nita pitati ne elei ispast neznalica. Budui da nikada nije bio izloen takvim stvarima, ukljuujui tu i marihuanu, Ted doista nije imao pojma o emu se tu radi, ali kad mu je jedan poznanik domahnuo i ponudio: "Zato ne povue dim?", on se pridrui. Uzeo je cijev u usta i udahnuo punim pluima. Sjedio je tako nekoliko trenutaka napeto iekujui, ali se nita nije dogodilo. Atmosfera je, s druge pak strane, bila tako puna sree i ljubavi da se Ted zavalio uivajui. Ostale je oito bolilo za sve, i Ted zakljui da on to jednostavno nije propisno uinio. U ponovnom pokuaju Ted potegne iz nargile kao smuk. I opet nije primjetio nikakvu razliku. Meutim, ljudi sa strane su primijetili odreenu promjenu. Ted je bio duboko u razgovoru s nekim, a zatim, usred reenice, lice mu se iznenada smrznulo u udni smijeak. Dvadeset minuta kasnije jo uvijek nije zavrio reenicu. Na kraju su ga prijatelji njeno poduprli uza zid i otili. "Tko je taj tip s blaenim smijekom?" Ted je kasnije uo kako netko pita, ali je on predaleko odlutao da bi mogao odgovoriti. Omamljenost se produila, a negdje iza tri ujutro, Ted osjeti kako ga podiu i usmjeravaju van. Tulum je gotov, reeno mu je, vrijeme je da se krene kui. Prije toga, meutim, mora pronai svoj auto, ogromni Buick koji je posudio od oca. Uz pomo prijatelja, Tedov auto je lociran i on bi utrpan unutra. Njegov obiteljski dom nalazio se samo nekoliko blokova dalje, ali Ted je imao potekoa s vidom. Njegova perspektiva se skroz iskrivila, a isto tako i motorika. ak mu se i hodanje inilo vratolomno brzim. Kad je upalio auto bilo mu je nemogue kontrolirati mainu. ak i najmanji, njeni dodir nogom po papuici gasa ispaljivao je auto prema naprijed sumanutom brzinom, tako da je, poput dobrog defenzivnog vozaa, zadrao jednu nogu na konici dok je drugom dodavao gas. Plaljivo se izvukao na rikverc i zaputio niz ulicu, no svaki put kad bi dodao gas inilo se kao da e automobil eksplodirati poda njim. Nije mogao shvatiti zato brzinomjer oitava samo pet milja na sat, kad je bio potpuno siguran da juri bre od dozvoljenog.

74

Sputajui se sa kolnog prilaza pa niz cestu Ted je veliku pozornost posvetio svom kormilarenju. Put do doma prolazio je pored velikih, starih kua s prostranim okunicama. Ravno ispred sebe ugledao je ulicu u koju treba skrenuti. Okrenuo je volan i nagario makinu zatekavi se kako preko privatnog prilaza juri ravno u frontalni sudar sa garaom na njegovom kraju. Zamjenio je kuni prilaz za cestu, ali bilo je prekasno da se zaustavi. Moni Buick se oteo kontroli i krenuo u stampedo. "O moj Boe!" vrisnuo je skrenuvi u posljednjem moguem trenutku. Ne premiljajui usmjeri auto prema rubniku, bez pardona vozei preko travnjaka, ravno u betonsko pojilite za ptice. Osjetio je udarac i uo struganje i lupanje krhotina po asiji dok je automobil napredovao. Naalost se i osueni nasad azaleja naao na putu pa su i one pokoene dok se vraao na kolnik ostavljajui iza sebe trag od iupanog grmlja i komadia cementa. "Uf! To i nije toliko loe zavrilo! Vjerojatno nee ni primijetiti," razmiljao je estitajui si na izbjegavanju za dlaku. Hvala Bogu da nisam zabauljao u tu garau i jo i neku tetu napravio! " Ulica koju je trebao bila je tono ispred njega, a Ted toliko zadovoljan samim sobom da nije uspio zamijetiti veliku garnituru vrtnog namjetaja smjetenu izmeu njega i njegovog cilj. Buick se nastavio valjati, a aluminijske stolice guvati glasno krckajui pod njegovih kotaima, no Teda nije bilo briga. Uspio je! Doao je do ulice iv i zdrav, i to je jedino vano! "U redu", odahne, "sad je to dalje lagana vonjica. Jo samo par blokova. " Ted je bubnuo preko rubnika pa zatalasao po sredini ceste kako ne bi jo neto pogodio. Pratila ga je buka struganja i grebanja, ali je bio previe fokusiran na svoj cilj da bi to primjetio. Sve u njegovu zadimljenu umu bilo je prikovano na dom, sada samo nekoliko kua udaljen. Neto je bljesnulo u retrovizoru. Ted pogleda gore i vidje rotirajua svjetla na policijskom autu koja se kreu u njegovom smjeru. "Uh-oh", mislio je penjui se polako na rubnik, "mora biti kul. Ne eli da neto posumnja." Patrolni automobil parkirao se iza njega i policajac se doetao do vozaeve strane Buicka odmahujui glavom. Navirio se kroz prozor u Tedovo nacereno lice i upita: "to to radite?" Ted ispusti uzdah olakanja kad je prepoznao policajca kojeg je nekoliko puta susreo u Chuckeru. "Oh, ba se vraam kui, odgovori on hihoui se. "Znate li da posljednja tri bloka ostavljate trag od rasutog vrtnog namjetaja iza vas?" policajac upita. "I da vuete sofu zakaenu za stranji branik?" Zbunjen tim iznenaujuim novostina, Ted se nagne kroz prozor i uasnuto zagleda u pokolj iza sebe. "O moj Boe!" zahrope. "Ma fuka namjetaj, ovjee! Ja sam zabrinut za ljude koji su sjedili na njemu!" Prestravljen, oekivao je da ga odvuku u zatvor, ali policajac koji je iz osobnog iskustva znao to se nekom moe dogoditi nakon noi provedene u Chuckeru, nije ga uhitio. A Ted, koji je izvukao lekciju iz marihuana-hobotnice, odlui da bi se moda trebao drati samo pive. Veina vikenda su, meutim, bili dosadni i samotni, pogotovo kad se Tedu automobil pokvario i on nije mogao otii iz Gadsdena. Ipak, nekoliko mjeseci nakon preseljenja iznenadio ga je Ralphov telefonski poziv. "Donna i ja bi te eljeli vidjeti", veselo je rekao Ralph.

75

"Zato ne bi ovaj vikend doao u posjetu? To je samo dva sata vonje do Atlante. Super emo se provesti." "Stvarno bih vas oboje volio opet vidjeti", rekao je Ted ", ali ne mogu. Auto mi je na popravku." " Nema problema ", Ralph je inzistirao. "Southern Airlines upravo imaju snienje cijena. Let do Atlante bagatelno je jeftin. Zato ne sjedne na avion? Mi emo te doekati na aerodromu i povesti u razgledavanje Atlante. Svidjet e ti se." Oekivanje jo jednog dosadnog vikenda u Gadsden bilo je vie nego to bi Ted mogao podnijeti, pa je pristao i odmah obavio rezervaciju. U petak nakon posla otiao je ravno do aerodroma i ukrcao se na avion. ovjek koji je sjedio pokraj njega bio je vrlo prijateljski i odmah povede razgovor kako bi im bre prolo vrijeme. Dok su razgovarali Ted se iznenadi otkriem da je ovjek poznavao njegovu sestru jer su prije vie godina radili u istoj banci. ovjek je sada bio predsjednik nove banke u Atlanti, i on i Ted ostatak leta provedoe u prijateljskom druenju. "Uzgred budi reeno," rekao je dok su se rastajali na aerodromu, "ako ete ikad razmiljati o preseljenju u Atlantu Tede, posjetite me u banci. Puno emo se poslovno iriti u ovom podruju, a budui da imate iskustva u financijama, mogli bi nam biti od koristi. " "Hvala, puno hvala ", kazao je Ted rukujui se s njim. "To je stvarno lijepo od vas." Ralph i Donna su stajali vani toplo doekavi Teda. Sljedea dva dana bili su koloplet posjeivanja i razgledavanja po gradu u koja su ga poveli njegovi prijatelji. Po prvi puta nakon preseljenja u Gadsden Ted se dobro zabavio i to je njegov povratak u samaki stani uinilo jo depresivnijim. Razmiljao je o ljubaznom ovjeku kojeg je upoznao u avionu i ponuda za posao postajala mu je sve privlanijom. Ralph ga je ohrabrivao da ju prihvati, a obojica su doli do zakljuka da bi to bio dobar nain za Teda da se makne iz Alabame daleko od udnih i zastraujuih psi-fenomena s kojima se tamo susretao. Govorei sam sebi da ne oekuje previe kontaktirao je predsjednika banke i zatraio termin za razgovor. Pozvan je u Atlantu i nakon cjelodnevnog obilaska banke i sastanaka s raznim zaposlenicima, Ted je dobio ponudu za radno mjesto. Nije mu trebalo ni dvije sekunde da prihvati, a kad se vratio u Gadsden obavijesti svoje i poe se pripremati za preseljenje. Dva tjedna kasnije pronaao je stan u Atlanti i prionuo na uenje o svom novom poslu. Njegovo prvo namjetenje je bilo u odjelu kreditnih kartica uz enu po imenu Harriett Wallace. Brzo su postali prijatelji, a Ted je u njoj pronaao ugodnog sugovornika i veliku pomo u prilagodbi novoj okolini. U stvari, sve u njegovom ivotu u Atlanti razvijalo se tako glatko da je bio siguran kako je napravio dobar izbor preselivi tamo. Jedno popodne dok je zadubljeno radio za stolom, Harriett se nagne prema njemu i proape: "Hej, Tede, vjeruje li u duhove?" elo mu se prestraeno naboralo dok mu se u misli vratila no terora u kui gospoice Flowers. "Zato to pita?" upita je. "Moja prijateljica Julia ima prijateljicu po imenu Marie Jackson," objasni Harriett, "i upravo mi je rekla da kreu s nekim predavanjima o duhovima." "Predavanja o duhovima?" ponovi Ted. "to je za ime Boga to?" "To je studij psi-razvoja ", ree Harriett. "Ue te kako da komunicira s duhovima. Prijateljica eli da se pridruim i sudjelujem, ali ja stvarno ne elim ii sama. Mislila sam da bi moda ti htio ii sa mnom." " Uhuhu, nema anse," Ted je 76

protresao glavom. "To mi ni najmanje ne treba! Ne gospo, ne elim razgovarati s duhovima!" Harriett ga iznenaeno pogleda. "to je bilo?" upita, "to se to dogodilo, a da mi o tome nisi priao?" "Sreo", nasmijao se nervozno, "stvarno mi ne bi vjerovala da i jesam." Ali Harriett se nije dala otkantati i nakraju je Ted popustio dovoljno da joj neto malo ispria o iskustvu s Ralphom u Tuscaloosi. "Da si kroz takvu muku prola," zakljuio je, "ni ti nebi htjela imati posla s duhovima. Zato, molim te Harriett, pusti to na miru i nemoj me traiti da idem na ta predavanja, u redu? " "Ma naravno", sloila se i neko vrijeme se to nije spominjalo. Kako bilo, ona i Ted su se kroz idue mjesece jo vie zbliili redovito naveer razgovarajui preko telefona jadajui se i traajui o poslu. Jedne noi, nakon to su neko vrijeme proveli u razgovoru, Harriett opet spomene satove nastave psirazvoja, molei Teda da jo jednom razmotri svoj dolazak. "Kad bi samo znala koliko mi je i sama pomisao na sve te stvari jo uvijek uznemirujua", kazao je iritirano, "ne bi nastavljala kopati po tome! Harriett, ti jednostavno ne razumije. Preselio sam sve do Alabame kako bih se maknuo od tih stvari, a sad ih ti pokuava vratiti u moj ivot. Osim toga, moda su baptisti u pravu. Moda je to sve djelo avola. To je neto s im jednostavno ne elim imati posla, pa ako si uistinu moj prijatelj, odmah e prestati s tim!" "U redu, ao mi je", ispriala se Harriett. "Ali moram ti samo jo neto rei i onda vie to neu ni spomenuti. Nekoliko puta sam o tebi priala Juliji, Tede, i Marie isto. Marie je pitala kako izgleda, a kad sam joj objasnila inzistirala je da te sretne to je prije mogue. Ne znam zato, ali obeala sam joj da u vas barem pokuati spojiti." "Pa molim te, nemoj!" Ted je odgovorio odluno. "Ne elim razgovarati s njima, ili se nalaziti, ili uope ita imati s njima." im je to izgovorio u telefon, Ted pogleda uvis i ugleda staklenu au koja se, kao nevidljivom rukom noena, sa kuhinjskog elementa podigla u zrak. Od oka mu je skoro vilica otpala. Tada aa iznenada tresne u sudoper zdrobivi se u tisuu komadia. "to je to bilo?" upita Harriett uvi buku u pozadini. "Za ime Boje, dolazi ovamo!" uzvikne Ted ispustivi slualicu. Otrao je prestravljeno iz kuhinje ravno van na parkiralite, ne usudivi se vratiti unutra sam. Harriett je stigla za par minuta. Ugledala je Teda koji je problijedio i nekontrolirano drhtao. Odveo ju je do stana i pokazao joj razbijeno staklo u sudoperu. Kad joj je rekao to se dogodilo, Harriett je postala nervozna poput njega. "Sad valjda razumije zato ne elim priati o duhovima?, rekao je. "Sablasne stvari koje su se odigrale u prolosti jednostavno su previe za mene. Ne elim te duhove nigdje u svojoj blizini! A onda si ti opet poela priati o tome i pogledaj to se sad desilo. Dobit u slom ivaca ako me ne ostavi na miru. A ako ti one ene budu opet dosaivale u vezi sa mnom, jednostavno im reci da sam odselio iz grada! " "Naravno Tede, samo se smiri", ree Harriett. "Neu to vie nikad ni spomenuti, kunem se." Oistili su krhotine stakla i jo neko vrijeme razgovarali, dok Harriett nije bila siguran da je Ted povratio pribranost. No, kad je otila, Ted odlui da nee ostati u tom stanu ni minute due nego to mora.

77

U roku od nekoliko tjedana pronaao je novo mjesto za ivot i jo jednom preselio, nadajui se da je jezive utjecaje ostavio iza sebe. Njegov novi dom bio je stan na kat u prekrasnom kompleksu miljama daleko od starog stana. Imao je pogled na jezerce i drvored to je naao vrlo umirujuim. eui opet umom Ted se prisjetio dana u Dolini sunca, a u prirodnom okruenju osjetio umirujue efekte. Bio je odluan u namjeri da iz glave izbrie sjeanja na sve udne dogaaje, a posebice na razbijanje ae. I bio je zahvalan to Harriett, odravi rije, nije vie spominjala duhove ili psi-predavanja. Nekoliko dana nakon useljenja u novi stan, Ted je sam uivao u veernjoj tiini kad se neoekivano oglasi zvono na vratima. Otvori vrata i ugleda dvije ene, od kojih je jedna drala Bibliju. "Super", zastenje Ted u sebi, "Jehovini svjedoci. Kako u ih se sad dovraga rijeiti?" "Zdravo", rekla je prva ena, no Ted ju brzo prekide- "Nisam zainteresiran, kazao joj je poevi zatvarati vrata. ena, meutim, zaglavi vrata nogom i centimetar po centimetar krene ulaziti u sobu, ignorirajui Tedove rijei. Nemono je odstupio ne mogavi reagirati grubo prema enama koje su razgovorom probijale svoj put kroz vrata. Osim toga, prema izrazu njihovih lica mogao je rei da one nebi prihvatile ne za odgovor. Tako da on popusti te ih uvede unutra, oekujui da ostatak veeri provede bombardiran upozorenjima o paklenom ognju i sudu. No prve rijei koje su izgovorile otpuhale su njegova oekivanja na sve strane. "Ja sam Julia Black," ree ena, "Harriettina prijateljica. A ovo je Marie Jackson." "Ja sam Harriettin ubojica," pomisli Ted mizerno," a ove e ju morati sutra pokopati. " No naglas je ostao gospodin, te ponudi enama da se smjeste u dnevnoj sobi. On je zauzeo najudaljenije mjesto koje je mogao, na stolici pokraj prozora s poarnim stepenicama. Ako ae opet ponu lebdjeti, ili se bilo to drugo sablasno dogodi, on je elio brzu odstupnicu, a te ene nek se baku s duhovima bez njega. Marie mu se zagleda ravno u oi i poe priati o satovima psi-razvoja, fiksirajui ga svojim nemilosrdnim buljenjem. Ona taj posao, objasnila je, radi pod pokroviteljstvom Nacionalnog Uruenja Spiritualista (eng.- National Spiritualists Association), i ona ga uvjerava da se sav njen rad odvija kroz Boga. "Stvarno bih vam eljela da doete i sudjelujete", kazala je. "Mi vas jako elimo u naoj skupini." "Oprostite gospo, ali zato?", upitao je. "Harriett mi je nema dugo priala o tome da ste bili zainteresirani za mene. Ali ja ne razumijem nita od ovoga. Rekao sam joj da vas dri podalje od mene. Zato je tako vano da doem biti dio vae studijske grupe?" Marie i Julia su oklijevale za trenutak pogledavajui se tajanstveno. "Zato mu ne kae Julija?" Marie konano progovori. Julia klimne i otvori Bibliju koju je nosila, otkrivi list papira zaglavljen meu stranicama. 'Pred neto vie od godinu dana ", poela je- i Ted odmah odbroji u svom umu, shvaajui da bi to bilo otprilike u isto vrijeme kad je vidio svijetleu Tetku emimu u svojoj spavaoj sobi- " jedne veeri u meditaciji s grupom dobila sam sliku proelavog ovjeka svijetlo smee kose. Nisam prepoznala tog ovjeka, ali sam dobila poruku da e se pojaviti u budunosti i da je od najveeg znaaja da ga dovedemo u nau grupu. Poruka je govorila da bez angamana tog ovjeka, naa skupina ne moe opstati." Ted je sluao bez prekidanja, s jednim okom na poarnim stepenicama pitajui se koliko brzo bi mogao izai na prozor pa to dalje od tih luakinja. 78

"Inicijali koji su mi dani," nastavila je Julia, "bili su T.R. Kad je Harriett poela govoriti o vama, i ja sam saznala vae ime, zamolila sam ju da vas opie. Tede, njezin je opis tono odgovarao slici ovjeka koja mi je bila prikazana, a sada kad sam vas vidjela, potpuno sam sigurna da ste onaj kojeg smo ekali. Preklinjala sam Harriett da vas dovede na predavanje, ali ste vi ustrajali u odbijanju. A budui vi niste htjeli doi do nas, jednostavno sam ja morala doi k vama." Kada je Julia zapoela s ovim objanjenjem, Ted se odmah poeo neugodno osjeati. Epizoda s razbijanjem ae pokrenula je sve njegove stare strahove i on se kompletno elio osloboditi od svih tih paranormalnih stvari. Ali dok je Julia nastavila objanjavati kako su je informacije usmjeravale izravno prema njemu, on je polako poeo osjeati, usprkos udnim stvarima koje su mu govorile, neku umirujuu bit koja je izbijala iz te dvije ene. Sve kroz sto je u prolosti proao samo je sluilo tomu da ga uplai i otjera od svijeta duhova. No Marie i Julia su mu izazivale skroz drugaiji osjeaj i on je osjetio da s ime god one imale posla to ne moe biti tako strano, jer su oito bile blagi i iskreno dobri ljudi. Sluao je dame pozorno preko sat vremena i po prvi puta nesputan strahom dopustio sebi da osjea znatielju vezanu uz psi-fenomene i da prepozna udesnost koju su evocirala njegova biva iskustva. Na kraju kada su zavrile sa govorom, Ted shvati da se vie ne opire silama koje su ga vraale podrujima od kojih je tako dugo zazirao. Njegovi strahovi su se premetnuli u znatielju. "U redu, pokuat u, apne zadivljen samim tim to je to izgovorio. Dvije su se ene nasmijale i klimnule glavom. Negdje duboko u sebi je osjeao da je njegov angaman bio neizbjean. Sljedei put kad je Marieina grupa odravala sastanak, Ted je bio tamo. Znao je da se nalazi na vanoj prekretnici, ali nije imao pojma gdje bi ga spiriti u konanici mogli odvesti.

Petnaest Prijevod: Gordan Zvui kao pria iz zemlje duhova Kad bilo koji ovjek dobije ono to zasluuje, Ili bilo kakvu zaslugu da dobije. Coleridge Pod vodstvom Marije, Ted je poeo obuku za rad kao vidovnjak ili medij, kako je National Spiritual Association of Churches definirala taj fenomen. Prema njihovim priopenju, Medij je onaj iji je organizam osjetljiv na vibracije iz duhovnog svijeta i kroz ije su instrumente, inteligencije iz tog 79

svijeta u stanju prenjeti poruke i sprovesti fenomen spiritizma. Ovo se svakako inilo da opisuje Tedove sposobnosti. Njegova iskustva sa ukazanjem crnkinje i posebno sa duhom gospoe Flowers, pokazala su da mu je njegova osjetljivost otvorila duhovnu komunikaciju. Poeo je tako kasnih 1970tih godina da prouava spiritualna uenja. Marija ga je pouavala povijesti i razvoju tog pokreta kao i o crkvenoj filozofiji o emu on do tada nije nita uo. Ted je morao istraiti jedan sasvim novi svijet metafizike i bio je nadaren uenik. Nakon poetne studije, Ted i nekoliko drugih pripadnika grupe, poeli su sa stvarnim sesijama. Kao dio svakog susreta, proveli su najmanje sat vremena u uenju kako meditirati i kako prepoznati i podijeliti poruke koje su primljene na ovaj nain. Grupa se obino sastojala od dvadesetak lanova i u vjebenim sesijama, svi su imali priliku proslijediti mentalnu komunikaciju nekome drugome iz grupe. Kad bi doao red na Teda, utvrdio bi da isto kao to je bio sluaj sa fotografijama iz Majinog albuma, nije uope imao problema primati oite vidovnjake materijale u meditacijama. Njegova je metoda bila takoer slina: prouavao bi lice svakog lana a zatim bi bio u mogunosti davati izjave o njima. Tonost njegovih izjava je uvjerila Mariju da je Ted bio stvarno ovjek iji dolazak je bio predvien. Bilo je jasno to da je pripadao toj grupi i imao je jak vidovnjaki talenat koji je ve bio prilino aktivan. ak u ranoj fazi treninga, Ted je bio u mogunosti napraviti stvari koje je Marija mogla uiniti tek nakon to bi odradila jedan dug i snaan trening. Shvatila je da je njegov dar iznimno snaan. Ali bilo je i drugih stvari koje ga je mogla uiti. Medij mora znati najbolji nain proiavanja dolaznih poruka i da ih iznosi bez nanoenja povreda osobi kojoj su bili namijenjeni. Marijina strunost u ovom podruju je bila neprocjenjiva za Teda. Uila ga je da zadri svaki materijal za sebe koji je bio osobne prirode, sve dok nije u mogunosti da ga prenese direktno, da bi se izbjeglo mogue izlaganje primaoca sramoti. I nauila ga je da nikada ne "oitava" nekog bez njegovog doputenja jer ta oitanja predstavljaju povredu privatnosti isto kao i prislukivanje privatnih telefonskih razgovora. Tedu je moralo biti pokazano i to kako da interpretira sadraj psihikih poruka koje su esto bile isporuene u obliku nejasnih signala ili simbola. Ako bi, na primjer, vidio da se crni oblaci okupljaju oko subjekta, nauio je kako prepoznati to koji simbol znai. On je trebao nauiti cijeli psihiki jezik simbola a Marija ga je bila u stanju poduiti takvim stvarima. Ted je to brzo nauio. Ubrzo, Marija ga je postavila ispred publike, itajui iz nje mnoge ljude sa lakoom i finoom. Od individua koje bi odabrao, Ted je primao poruke koje bi plavile njegov um dok bi se on koncentrirao na njihova lica. Tonost njegovih oitavanja je ubrzo bila nairoko obznanjena a kad je savladao taj stupanj naobrazbe i izvedbe, sesije su se intenzivirale. Sa nevjerojatnom brzinom je usvajao gradivo i zakratko je savladao materijale pomou kojih se pripremao da bude licencirani medij prema kriterijumima organizacije National Spiritualists Association. Kada je Marija osjetila da je spreman, zajedno su otputovali u sjedite udruenja u Cassadagi, Florida. Dio procesa za izdavanje dozvola podrazumijevao je odravanje govora ispred lanova udruenja i dostavu vidovnjakih poruka brojnim pripadnicima jednog velikog auditorijuma. To je omoguilo odboru da procjeni njegove vidovnjake sposobnosti. Takoer je pisao test u trajanju od 6 sati, koji je pokrivao povijest udruge i njen razvoj i proao je sa besprekornim ocjenama. Ted je dobio licencu od grupe, te s njom u ruci, on i Marija su mogli da se prijave za dozvolu za osnivanje crkve, koja je odmah odobrena. Nakon dobijanja odobrenja od slubenika Georgie, zapoeli su prvu spiritistiku crkvu u dravi. Do tada, na podruju Atlante je bio prilino velik broj grupa sa zanimanjem za vidovnjatvo i nova zajednica je procvjetala. Ted se prilino dobro oslobodio od svog poetnog straha i odbojnosti prema bavljenju paranormalnim aktivnostima. Ugodno mu je bilo s drugim ljudima koji razumiju njegov talent i cijene posao koji je mogao raditi. Otkrio je da je zabavno raditi sa ostalim vidovnjacima na sesijama treninga, dijelei zajednike vizije i jezik i davajui podrku jedni drugima. Nekada je dobijao vizije ili primao uznemirujue informacije a bilo je tu esto i onih poruka koje bi ga raalostile, slino kao to je bio duboko dirnut snovima o smrti i katastrofama koje je imao u Tuscaloosi. Ali je isto tako bio ushien mnogim porukama o ljudima kojima su bile namijenjene. Povremeno je npr. predviao teke bolesti i 80

mogao je obavijestiti klijente da zatrae lijeniku pomo koja bi se pokazala kao spasonosna. Bile su mu pokazane nove mogunosti zaposlenja koje su esto vodile do uspjenijih karijera i mnogo puta je obavjetavao ljude o nekoj njihovoj buduoj srenoj romansi, proslijeujui im te duhovne komunikacije sa osjeajem radosti dok je gledao kako se te vizije pretvaraju u stvarnost. Takva sretna predvianja su dolazila stalno i sve to ga je uvjeravalo da je njegov posao vaan. Kako ga je Marija uila, morao je uvidjeti da u vidovnjakom radu, tune poruke treba prihvatati isto tako kao i sretne. Obje, negativne i pozitivne vrste poruka bi dolazile u njegov otvoreni vidovnjaki um, i nije bilo izbora, nego se suoiti s tim materijalom i odravati podjednaku ravnoteu. Ted je otkrio postojanje jednog duhovnog svijeta iz kojeg je taj materijal i dolazio i osjeao je da je to dobronamjeran izvor, koji proizlazi iz voljenog i brinog Boga. Po dolasku u kontakt sa svojim duhovnim vodiima i isporukom njihovih komunikacija, Ted je vjerovao da pomae ovom neprimjetnom svijetu. Trudio se da naui ovjeanstvo da smrt nije kraj postojanja, da zagrobni ivot zaista postoji i da je Bog zasluan za sve to. Imao je nekoliko duhovnih vodia koji su radili kroz njega. Jedan je bio poznat kao Raphael, koji je tvrdio da je panjolac. Jo jedan, vie ivahan i zabavan vodi, bio je duh jedne mlade djevojke po imenu Sharon. Ona je u svom ivotu bila Tedova draga prijateljica ali je umrla u dobi od 16 godina. U njezinom duhovnom obliku, Sharon je bila vesela i zabavna, ba kako ju je Ted poznavao u ivotu i to mu je bio dokaz da je ta individua nastavila ivot nakon smrti zemaljskog tijela. Tijekom tog vremena treninga, Ted je raspravljao sa ostalima o posjetu lika Tetke emime. Dao je detaljan prikaz tog dogaaja, ukljuujui ivopisnu, gotovo trodimenzionalau, ljubiastu i smaragdnu odjeu koju je nosila. Meutim, nitko od njegovih kolega nije bio u mogunosti dobiti jasnu poruku o svrsi njenog dolaska k Tedu. Ali su zakljuili da poto je Ted odrastao na farmi u zabitom dijelu Alabame, crnkinja je morala biti duhovno povezana sa bakinom farmom. Mislili su da mu je moda dola da bi mu otvorila oi o postojanju duhovnog svijeta i okrenula ga ka prouavanju takvih stvari. To je sada imalo smisla za Teda i prihvatio je to objanjenje, iako nije bilo nikakve konane komunikacije u vezi tih njenih namjera. I kad se osvrnuo na iskustva sa gospodjom Flowers, mogao je vidjeti kako je on bio orue u provedbi dobroudnih elja s njene strane da pomogne svom tieniku da zavri kolovanje. Sve je izgledalo sasvim divno zbog Tedove nove svijesti o ljubavi spiritualnog svijeta. Vidio je kako su duhovi pripremili Mariju za njegov dolazak u Atlantu prije nego je on odluio da ode tamo i kako su mu dogovorili da radi sa Harriett da bi se on i Marija sastali. Za njega je to ipak jo jedan dokaz da je on doista bio izabran za vidovnjaki rad i njegov je ivot kroz sljedeih nekoliko godina bio veseo i zadovoljavajui. Ipak, ponekad je dolo do dogaaja koji se doista nisu uklapali u novu filozofiju. U njegovom metafizikom gradivu nije bilo niega to bi moglo objasniti te neobine epizode i udne kontakte sa silma drugaijima nego to je prije iskusio. Prvi neobian dogaaj doao je usred noi, nekoliko godina nakon to su on i Marija zapoeli zajednicu u Atlanti. Nazvao ju je sljedee jutro, zabrinut i depresivan, da bi joj dao potpuni opis, nadajui se da e mu pomoi shvatiti to se dogodilo. Ovo nije bilo kao ni jedno iskustvo koje sam imao do sad, zapoeo je. Spavao sam i tada sam se odjednom probudio ne znajui zato. Pokuao sam podignuti glavu i pogledati uokolo ali se nisam mogao micati. Bio sam apsolutno, totalno paraliziran. I kada sam shvatio da se ne mogu micati, moje srce je poelo jako tui i znao sam da neto nije u redu. Borio sam se, Marija, jako sam se borio, rekao joj je, i napokon, mogao sam se pomaknuti toliko da pogledam po prostoriji. Sve je bilo puno magle, sline onoj to se ponekad valjala u zaljevu San Francisca. Jednostavno se valjala oko mene sve dok nije progutala cijelu sobu i nisam mogao vidjeti vie nita. Bio sam jako preplaen, mislio sam da je moda negdje poar. to se nakon toga dogodilo? zapitala je Marija zabrinuto. Borio sam se da se oslobodim od toga to me je dralo, odgovori on. elio sam ustati i vidjeti to se to do vraga dogaa. 81

Tada je ve moje srce toliko brzo kucalo, da sam pomislio da e mi iskoiti iz grudi. Bilo je bolno! elio sam vritati, pokuao sam vritati ali nita nije izalo iz mojih usana. Magla je bila svugdje. I tada sam vidio sitnu svjetlost u daljini. Pribliavala se sve vie kroz maglu, sve dok se nije pojavila ispred mog lica. Izgledala je kao olovka a svijetlila je na onom dijelu gdje je gumica, kao mala arulja. Ne sjeam se koje je boje bila, bijela, mislim, ili uta. I kako se to svjetlo pribliavalo mom licu, vidio sam ruku koja dri tu stvar. Pokuavao sam i pokuavao sjetiti se kako je ruka u stvari izgledala, ali nisam mogao. Tada je ruka pomaknula taj svjetlosni tapi jo blie meni, nastavio je, i prije nego je dotaknula moje elo, vidio sam lice. ije je bilo lice? prekinula ga je Marija. Ne znam, odgovori on, Ne mogu se ni to sjetiti. Ali bio sam prestraen, Marija, preplaen na smrt. I tada je svjetlost dotakla moje elo, u podruju treeg oka i kada se to dogodilo, odjednom sam postao potpuno oputen. Nisam se vie bojao. U stvari, sve je bilo predivno, kao da je val elektrine struje, ili nebeskog blaenstva i ljubavi proao kroz moje tijelo. Ne mogu se sjetiti da sam ikad osjetio tako neto prije. Bilo je zaista prekrasno. Zastao je, prisjeajui se ivopisnog osjeaja. Hvala Bogu za to, odgovori Marija. Pa onda to je duh uinio, nakon to si se umirio? Da li si dobio neku poruku ili objanjenje? Nita, odgovorio je Ted. Sve je ostalo prazno nakon toga. Ovog jutra, ipak se jo uvijek sjeam osjeaja straha. Samo razmiljanjem kako je sve poelo, mogu osjetiti taj uas. I tada sve prelazi u taj blaeni osjeaj. Zbunjen sam, ne znam to misliti o tome. to je to za ime svijeta bilo, Marija? to mi se dogodilo? eljela bi da znam, odgovori ona. Ali to nemoe biti nita negativno, pa se nemoj brinuti oko toga. Moda su duhovi pokuavali probuditi neke nove snage u tebi, ne znam. Moda si bio doveden do nekog novog stupnja svjesnosti. To bi moglo objasniti elektrini udar. Pa, to me je toliko nokautiralo da sam skoro napravio kolut unatrag, odgovori Ted. Osjeam se uasno. Marija mu je rekla da ima vjeru u dejstvovanje duhovnog svijeta. Ted joj je htio vjerovati ali njegovo psihiko stanje ga je ostavilo depresivnog i bolesnog, bez imalo energije. I to mu se nije inilo ispravnim. U svima od njegovih ostalih kontakata sa duhovnim vodiima, nikad nije bio fiziki manipuliran. Ono to ga je jo vie zasmetalo je da nije bilo nikakve komunikacije i nije bilo prepoznatljivog duhovnog vodia, samo jedno lice kojeg se nije mogao sjetiti i ruka koja mu je sa svjetlosnim tapiem dotakla glavu. Danima poslije toga, Ted je bio opsjednut pokuavajui razumjeti to iskustvo. On i Marija su o tome raspravljali vie puta ali njezina objanjenja ga nisu zadovoljila. Duboko unutar sebe, Ted je imao ozbiljne dvojbe o onome to mu se dogodilo i po prvi puta je osjetio bijes i ljutnju to nije osjetio godinama. U nekoliko navrata je pokuao pitati njegove poznate duhovne vodie Raphaela i Sharon, ali mu nisu dali nikakve odgovore o tom dogaaju. Jedini nain da Ted prevlada svoju depresiju i tjeskobu zbog tog dogaaja, bio je da ubijedi samog sebe da je cijela stvar bila samo jedan zastraujui san. I to je jedino palilo sve dok nije poeo razmiljati o ruci, licu i potresnom oku koji ga je bacio u nesvijest. Meutim, u noi je strah bio jo gori. Ted nije mogao spavati vie u mraku, pa je imao upaljenu nonu svjetiljku ali je i dalje bio nervozan i nije se mogao dobro odmoriti. On je imao este napade tjeskobe i kada je napokon mogao zaspati, esto bi se opet budio, posebno izmeu tri i etiri ujutro. U potrebi za pomo, Ted je otiao doktoru i dobio recept za tablete za spavanje. To je veoma malo pomoglo ali je takoer utjecalo i na njegovo raspoloenje, pa je postao nervozan i depresivan. Nedugo nakon epizode s maglom u sobi, Ted je imao jo jedno novo iskustvo za koje ga njegova metafizika obuka nije pripremila. Prikazao mu se jedan novi duh ili je barem tako mislio da to mora da bude duh. Ali, ovaj je bio daleko udniji od bilo kojeg vodia kojeg je do tada uo ili vidio. I opet je zapoelo sredinom noi. Prvo je pomislio da su ti susreti isto snovi, zbog njihove krajnje neobinosti. Dok je spavao, entitet bi se pojavio i odveo Teda na nepoznatu lokaciju, gdje je bio upuen u ono za ta mu je entitet govorio da su duhovne istine. To bie je zvalo sebe Volmo, i kako je Volmo dostavljao svoje instrukcije, Ted se osjeao kao da je u vrlo izmijenjenom stanju. Svakog jutra nakon posjete Volma, Ted se budio sa znatieljom i pokuavao se sjetiti duhovnih lekcija. No mogao se sjetiti samo jednog malog djela Volmovog uenja, kao da je bio blokiran ili su mu sjeanja izblijedila. 82

Nedostatak tih sjeanja ga je zbunjivao. U prolosti, duhovne poruke su uvijek dolazile Tedu dok je bio potpuno budan i nije imao problema da ih uje i zapamti. Ali sa Volmom je bilo drugaije. To je stvarno udno, rekao je Mariji ubrzo nakon nekoliko prvih susreta sa Volmom. Taj duh ili to god da je, Volmo, jednostavno nije ovjek. Mislim, tako je izgledao, oblik glave i sve na njemu nije ljudsko. Ne razumijem, odgovorila mu je Marija. Kako je onda izgledao? Visok je, uistinu visok, objasni Ted. Kada stojim pokraj njega, visok je za stopu (30 cm) ili vie iznad moje glave, tako da mislim da je visok izmeu est i pola stopa (200 cm), moda sedam (215 cm). I krupan. Ima jako i snano tijelo i tamne je boje, mutno sive ili maslinasto-smee. Nikad nisam ula za nekog takvog, zbunjeno odgovori Marija. Doima se stvarno prijateljski i prijatno, nastavi Ted, ali da ti velim istinu, njegov me izgled plai. Nema kose, i tu su kotane izboine na vrhu. Njegove oi ne izgledaju ljudski, to je sigurno. Tamne su, nekako uto-zlatne i nemaju kapke. Ali najgori dio su mu usta, Marija. Izgledaju kao velika riblja usta, sa otrim zubima. A to je sa rukama? zapita Marija. Vidio sam ih prilino jasno. Postoje samo tri ili etiri prsta na svakoj ruci i mislim da su lagano spojeni koom. Ruke izgledaju poput pana, jer ima te duge, zailjene nokte na svakom prstu. Pa to misli da je to stvorenje? Za mene je to misterija, prizna Marija. Kae da te pouava stvarima. Kojim to stvarima? Pa, nemoj se smijati, odgovori Ted, ali sino, kad je doao i odveo me iz kreveta, nauio me da se kreem kroz zidove. Odveo me do zida spavae sobe i rekao mi da je lako proi kroz vrste tvari. Rekao je da da sve ovisi o tome kako vidim stvari. Kao, ako mislim o materiji da je vrsta, biti e vrsta ali ako shvatim da je drugaije gustoe od mene, tada je mogu kontrolirati i kretati se kroz nju kao kroz vodu. Volmo mi je pokazao to je htio rei, nastavio je Ted. Pruio je svoju ruku kroz zid. Tada je rekao da i ja pokuam i uspio sam. Da li je stvarno uspjelo? zapita Marija. Ne, ne od prvi puta. Ali sam kasnije pokuao opet i kunem se da je moja ruka prola kroz zid, kao da ga uope tamo nije bilo! I sada, poto je on radio sa mnom nekoliko puta, to je lako. Zajedno smo stajali ispred zida i tada je uzeo moju ruku i kretali smo se kroz zidove! Gdje ste ili kad ste proli kroz zid? Volio bih znati, nasmije se Ted. Pokuao sam zapamtiti to se dogodilo poslije toga ali jednostavno ne znam. Kao da sam se ispraznio. Osjea li da je sve u redu kad je s tobom, radei sve te stvari? Da, zabavno je, odgovori Ted. Svia mi se i zadivljen sam stvarima koje mi je pokazao. Ali bi elio znati to je u stvari Volmo. Nauila si me sve u vezi filozofije spiritualizma, ali ne sjeam se nieg to bi objasnilo ovog lika. Ni Marija nije mogla objasniti Volma. No kasnije kada su zajedno razgovarali o ovim nonim posjetama, Marija je poela dobivati sliku tog bia. Upitala je svoje duhovne vodie da joj daju objanjenje i na kraju je i dolo. Mogu vidjeti sliku Volma, uzbueno je rekla Tedu. On je upravo ovdje u duhovnom obliku. Dala je fiziki opis koji se poklapao sa tim biem kojeg je Ted intimno poznavao. Moji vodii su mi rekli da Volmo nije sa Zemlje, nastavi ona. On je meuplanetarni duh ali se izgubio u naoj zemaljskoj ravnini i sad ne moe pobjei. Zato i izgleda tako udno, jer nije nikad bio roen u naem svijetu. Ali su mi vodii rekli da ga se ne treba bojati. Potpuno je bezopasan za tebe. U stvari, kau da je Volmo veoma razvijen duh na svojoj ravni postojanja i da e ti biti od velike pomoi. Ove informacije su dale Tedu jedno dobrodolo olakanje i pokuao je prihvatiti objanjenje vodia. Nee se opirati ako mu neki meuplanetarni duh eli pomoi. Mada mu je smetala injenica da se ne moe mnogo sjetiti u vezi dogaaja kada je sa Volmom, vjerovao je da e mu se jednog dana sve razbistriti.

83

etvrti Dio Prijevod: kolos Labirint esnaest

Duhova koje sam pozvao, sada se ne mogu rijeiti. Goethe Imao sam simultane vizije, i koristio sam ih simultano, Od ministarstva proroka. Hosea Volmo se prvo pojavio ubrzo nakon one noi kad je magla ispunila Tedovu spavau sobu i kad je misteriozna ruka dotaknula njegovo elo siunom svjetlou. Blizina ova dva dogaaja se inila neto vie od puke sluajnosti i Ted je zakljuio da je interpretacija koju mu je dala Marija morala biti tona. Ona je vjerovala da je prvi dogaaj nekako stvorio novi nivo svjesnosti u njemu to je on sada vidio kao jednu pripremu za njegovu vezu s Volmom. - Slino privlai slino rekla mu je Marie.Volmova jako napredna priroda ga je privukla k tebi nakon to je tvoj senzitivitet i tvoja svjesnost porasla. Ti ima mnogo bolju percepciju svijeta nego to je ima veina ljudi, pa pretpostavljam da je prirodno to to te je taj udan duh naao pogodnim za njegovo uenje. - Moe biti, sloi se Ted. Pouzdao se u Marijinu intuiciju znajui da je bila mudra uiteljica puna uvida. - Ali mui me, dodao je on to to se ne mogu svega sjetiti to mi Volmo govori. - Ne brini, ohrabrivala ga je Marie - Svijet duhova je toliko drugaiji od naeg ali nai vodii su ovdje da nam pomognu i budno paze da nam se ne dogodi neto loe. Bog djeluje kroz duhove brinui se o nama. Ted je to prihvatio i nastavio je svoje duhovno djelovanje, radostan to je dio jednog takvog grandioznog plana. Poto mu je Bog dao poseban talent, on je dao sve od sebe da ga mudro koristi. Rad s drugim spritistima mu je donosio veselje i inilo se da njegov ivotni put lei pred njim. Sve to je morao initi jest slijediti ga. Ali put je, kao to Biblija upozorava, uzan i teak. to god da je dirigiralo njegovo putovanje, imalo je spremno jo iznenaenja. Jedne noi vozei se sam doma kasno nakon zavretka nastave, Ted je iskusio dramatinu promjenu u vremenu i prostoru. Dok se je vozio po autoputu, odjedanput je poeo gubiti svu svoju energiju. Nije bio bolestan, a sad je osjeao vrtoglavicu i poeo je paniariti bojei se da e se onesvijestiti i doivjeti 84

sudar. Autoput je bio prenapuen prometom ali Ted je bio toliko dezorijentiran da nije mogao drati otvorene oi. A tad je pao u nesvijest. Kad se probudio leao je u sjedalu. Auto se i dalje kretao naprijed ali njegove ruke nisu bile na volanu. Preplaivi se Ted je uhvatio volan pokuavajui otresti glavom vrtoglavicu, pogledavajui naokolo u uenju da je auto jo uvijek na kolniku. Kad je shvatio gdje je bio - ili bolje, gdje nije bio, jo se vie okirao. U trenutku gubljenja svijesti nalazio se u blizini aerodroma ali sad je bio najmanje 16 kilometara dalje niz autoput. A nije se sjeao da se provezao tom dionicom puta. Nije mogao shvatiti zato nije doivio sudar i zbog ega nije imao ruke na volanu kad mu se svijest vratila. Znojan, osjeajui muninu i jo uvijek jako slab, kad je vidio priliku, Ted se zaustavio na odmoritu. Nekoliko je trenutaka drhtei sjedio u autu, nadajui se da e urok nestati. Njegov eludac je grmio i bio je oajno edan, pa je otiao u trgovinu po pie prije nego je pokuao nastaviti voziti ostatak puta do doma. - Mogao sam umrijeti, rekao je Mariji. Trebao sam umrijeti a ne znam zato nisam. Kako je to pobogu mogue da je moj auto ostao na cesti? Bio sam esnaest kilometara dalje od mjesta gdje sam se onesvijestio! Samo razmiljanje o tome to se moglo desiti povratilo mu je strah i drhtavicu koju je osjeao te noi. I jo uvijek je osjeao muninu i slabost. - Dragi,neznam to da ti kaem, ree Marija. Proao si stvari koje ne mogu ni poeti razumijevati. Sve te nove stvari i dogaaji u tvome ivotu, mora da neki novi duhovi povremeno rade na tebi. - Jesi li zaista sigurna da duhovi imaju posla samnom? upita Ted nesigurno. -Nisam sigurna niuta, prizna Marie, Ali to bi drugo moglo biti? Ted je bio izgubljen u pokuajima da razumije. Kad se zdravstveno oporavio, vratio se uobiajenoj ivotnoj rutini, tjedno se sastajui sa svojom studijskom grupom. Zajedno su nastavljali meditirati i primati duhovne poruke, ali sad, nakon incidenta na autoputu u Tedovim iitavanjima nalazio se jedan sasvim novi elemenat. Poeo je viati vizije sasvim drugaije nego su mu ikad duhovi prije pokazivali. Prije je dobivao specifine vizije za pojedince a puno prije toga je sanjao o nesreama i umiranju ljudi koji su bili povezani s njegovom obitelji ali sada je imao i vizije o sveopem razaranju. Prvi puta kad se to dogodilo, Ted je osjetio da je gledao gore u nebesa, gdje se okupila gomila ljudi. A kroz gomilu je prolazila osoba koja je vjerojatno bila Isus. Na nebesima se stvorilo veliko stepenite koje je sezalo sve do zemlje. Isus je doao do stepenita i zapoeo svoj silazak sa mnotvom ljudi koje ga je slijedilo. Kad je Isus stigao do zemlje i poeo hodati po njoj, Ted je vidio da je zemlja bila u plamenu i spaljena kao da su se na njoj dogodile neke eksplozije i unitile je. Poar je bjesnio po cijeloj podruju. Ali kad je Isus proao pored njega, sve iza njega se promijenilo u svoje normalno stanje. Zeleno i prelijepo, sa pticama i leptirima u izobilju. Ted nije imao pojma to bi ta vizija trebala znaiti. Slike razaranja su bile duboko uznemiravajue a ipak nije prepoznao koje podruje planeta je vidio. I nije znao da li viziju treba razumjeti doslovno ili simboliki jer je bila sasvim drugaija od svih ostalih vizija koje su mu duhovi pokazivali. Opet neku drugu no, dok je radio zajedno sa svojom meditacijskom grupom, Tedu je bila dana jo jedna vizija sa uasnim unitenjem. U ovoj, prvo to je vidio bila je karta istone obale Amerike. Kako je gledao, odjednom je izbio golemi potres, stvarajui mone valove du zemlje. A onda se cijeli dio obale odlomio i potopio, zaronivi u kipui ocean. Pojavljivanje takvih vizija je Tedu stvaralo jad i potitenost. Jedne noi kad mu se poela prikazivati vizija, nije bio samo promatra ve i sudionik. Vidio je sebe u napuenom obalnom podruju, kako tri niz ulicu upozoravajui ljude da odu dalje u 85

unutranjost kontinenta. - Morate se maknuti sa obalnog podruja! vikao je. Dolazi potres i plimni valovi i izginuete ako ostanete ovdje! Ali ljudi su se smijali njegovim upozorenjima i ignorirali ga. Na kraju je odustao i alosno otiao. Hodavi niz cestu, zastao je okrenuvi se da baci zadnji pogled. Iza njega, divovski plimni val se prolio po cijelom gradu nosei sve ljude ka jednom krajnjem unitenju. Kad je vizija prola, Ted je bio sav u suzama i preplavljen groznim kaosom, bojei se da bi se ove vizije mogle obistiniti. Ali nisu stizale nikakve poruke koje bi objasnile svrhu ovih vizija, niti su bile namijenjene nekoj odreenoj osobi. Njegovi duhovni vodii, inae uvijek puni razumijevanja, bili su udnovato tihi kad ih je molio da mu pomognu shvatiti to sve to znai i to bi u vezi toga mogao uiniti. Tada se osjeao kao da su ga njegovi duhovni vodii iznevjerili. Nisu mu nita rekli u vezi Volma, one magle ili dogaaja sa svjetlosnim tapiem o nestalom vremenu na autoputu ili onim zastraujuim vizijama. Zajedno s tom spoznajom, Ted je osjetio i jednu unutarnju prekretnicu ili toku bez povratka, kao i slutnju da e doi do nekih promjena u njegovom ivotu. Od 1970 god., otkad je zapoeo sa svojim duhovnim radom, njegov ga je put polako ali sigurno uzdizao na svaki mogui nain. Ali sada, njegov ivot i rad je poeo opadati. Na poetku, sve to je osjeao bilo je gubitak zdravlja. Njegovo zdravlje je propadalo i doivljavao je psihike bolove i neugodnosti a kad ga je ipak pregledao njegov doktor nita specijalno se nije inilo kao uzrok tome. Nije mu trebalo dugo da shvati kako je to propadanje poelo nakon noi sa maglom i svjetlom. I nakon ovog posljednjeg dogaaja na autoputu, stanje se jo vie pogoralo. Nadajui se da e zaustaviti ovo sveope propadanje, Ted je zapoeo s rigoroznim vjebanjem i zdravijom prehranom. Sve to je elio bilo je da se ponovo osjea dobro i neko vrijeme se inilo da njegova nova rutina pomae. Ako nita drugo bar se njegovo tijelo polako vratilo u bolje stanje ali duevno je znao da ipak polako klie prema dole. Postalo je sve tee i tee koncentrirati se na njegov duhovni rad. Njegov se san odvijao u mahovima a bez dobrog sna je gubio svoje umno spokojstvo toliko potrebno za duevnu efikasnost. Iz noi u no se budio nemiran i uzrujan a da ne bi znao zato. Njegovi su ivci postali sve tanji i njegova obino dobra narav je postala depresivna i puna sumnji. Ipak, borio se da zadri svoju psihiku snagu ali i ona je polako poela otjecati. Jedne noi, naglo se probudio i osjetio se prisiljenim otii to pisae maine. Pria je izvirala u njegovim mislima i on je jednostavno morao napisati. Kad je zavrio i proitao to je napisao,Ted je bio sav u udu i totalno zbunjen. On nije bio pisac ali u njegovim se rukama nalazila pria, nejasna u svojem znaenju ali jako dirljiva njegovom srcu: Bosonog nosei svoj svakidanji kombinezon i kratku majicu, Karly Kane je promatrao jedan zanimljiv prizor dok je u korak slijedio stricov kombajn, ekajui i promatrajui kada e ogroman i buan stroj otkriti zeju rupu. To je bila jedna od mnogih stvari u koje su se nudile djeaku da u njima uiva. Ogranien na taj izolirani farmerski ivot, on nikad nije proputao takve prilike. To je bilo prvi put ove godine da je njegov stric poao u polja ita i Karly je bio sav izvan sebe od uzbuenja. Toliko se osjeao dijelom etve kao da je bio dio zemlje i svakom svojom gestom pokazivao je uzbuenje u vezi sa cijelim tim procesom etve. Ogroman stroj, radnici koji slau bale, glasno vikanje zbog zagluujue buke i sladak miris svijee pokoenog ita, sve upakirano u kompoziciju dnevnog rada. I Karly-u je sve to bilo sasvim normalno, neto to se ne dovodi u pitanje, ve se prihvaa kao dio samog postojanja i on je ivio svaki dio sa totalnim ispunjenjem. Godilo mu je to je dio toga, bez obzira koliko se njegov dio inio mali ili 86

trivijalan. Mali bi zeevi jurili u svim smjerovima nakon to bi grmei konbajn prosjekao svoje staze kroz iroka polja ita. Kary otroko pazei na bilo kakav trak zejeg trka bi se lansirao u divlju scenu strelovite, zig-zak potjere po polju. Koliko god su ga mogle nositi njegove male noice, nastavljao je svoj omiljeni sport sve dok nebi uhvatio rtvu. inilo se da se nikad ne umara a veina vremena koju je proveo na polju dogaala se u takvoj aktivnosti. Samo je povremeno bivao prekidan od nekih svojih ujaka ili unajmljenih radnika i to samo da se makne s puta kombajnu ili radnicima. Ponekad bi jedan od njih prvi opazio zeca i pokazivao bi prstom u tom smjeru gledajui zabavnu potjeru. Teko da bi proao neki dan a da on nebi uhvatio barem jednog malog glodavca a nakon toga je mazio malu uplaenu ivotinjicu u svom narjuju, pokuavajui je smiriti nakon uznemirujueg dogaaja. Karly je volio ivotinje i njegova sposobnost pripitomljavanja divljih ivotinja je bila poznata du cijele zajednice. Umoran i gladan,ovaj osmogodinjak maui svojim dvoma ujacima koji su upravljali ogromnim strojem, krenuo je prema kui. Polako je prelazio prainasto polje, osjeajui svoju iscrpljenost i umor. Bio je vani jo od rane zore kad je rosa jo bila svijea i vlaila njegova bosa stopala. Sad je bilo podne i poela ga gnjaviti prva glad, jer jo od rane zore nita nije jeo. Miris baliranog ita mu je ispunio nosnice istim i zemaljskim mirisom. Ta poznata aroma, tako umirujua i oputajua je doprinjela mirnom stanju uma koje se sad stvaralo u njegovoj svijesti. Proao je po dasci koja je bila postavljena nad uskim jarkom koji je razdvajao itno polje od pamunog i nastavio dalje du dugog reda pamuka koji se ljeti pretvarao u male grmove. inilo se kao da je juer posijano sitno sjemenje u ove bezbrojne redove crne, plodne zemlje. Uskoro e izgubiti svoje zelenilo i pretvoriti se u smee, rune, beivotne stabiljke s malim kuglicama bijelog, pahuljastog pamuka. Karly je mislio da je sve to pomalo magino i nadao se da e jednog dana vidjeti arobnjaka kako radi i odvesti ga doma da upozna njegovu obitelj. Pribliavajui se kraju ovoj realnosti rada i rintanja, Karly je vidio da je zemlja pod njegovim nogama poela gubiti svoje crnilo. Obino bi to bio dobrodoao znak za ovu malu duu, jer je to znailo da se pribliava pjeanom dijelu a to je napola puta do doma. Ali u tome trenutku, um mu je pobjegao opkruivi ga s cijelom okolicom, ostavljajui ga bez ikakve toke na koju bi se mogao koncentrirati. U jednom kratkom ali bezvremenom trenutku, bio je iv i udisao je samu esenciju okolice. Upravo ga je mekoljenje njegovog plijena vratilo natrag iz ovog mistinog blijetavila u poznato stanje svijesti koje je dijelilo sve u individualnu perspektivu: pamuk, ito, radnike ruke, buku i zno, sve to je imalo prepoznatljiv oblik u Karly-jevoj realnosti. Dok je vrue Alabamsko sunce blistalo sa neba bez oblaka, njegove umorne male noice nosile su ga kroz vrui pijesak. - elio bih da sam ponio sandale, pomisli I malo hladne vode iz bakinog zdenca bi tako prijalo. Razmiljao je o tome to je uinio sa slamicom koju mu je kupio ujak Jim u Fayette-u proli tjedan. Takve su stvari okupirale Karlyev um dok je hodao prema domu, njeno gladei malog zeca u narjuju. Karly primjeti da se zec poeo jae vrpoljiti i pritisnuo ga je malo jae da se nebi oslobodio i pobjegao kao proli kojeg je uhvatio. Primjetio je da se mora naprezati da bi odrao koncentraciju i fokusirao se na svojeg novog ljubimca i na put prema kui. Odjednom, poeo se osjeati udno, pospano i teko. Malo ispred sebe je opazio neto prizivajue iu jednom trenutku se zapitao kako da to nije prije opazio a toliko puta je prolazio ovuda. Hlad! Leei ispred gdje je pjeano podruje prelazilo u blatnu cestu koja vodi doma, nalazio se nagnuti nasip pokriven sa visokim borovima i drveem. Kudzu, koju godinu prije posijan da se bori protiv 87

erozije, poodavno je izmakao kontroli i uspio se popeti na svaku moguu granicu du nasipa. Tiho i potajno se upetljalo oko svakog drveta i grma sve dok joj se nisu totalno predali. Podmuklo, loza je visila sa svake grane i drveta takvom silinom i gustoom da je tvorila kiobran i hlad koji bi bio svakome primamljiv u ovom vruem kolovokom danu. Karly nije mogao odoljeti. Uao je u taj misteriozni hlad koji nikad nije prije nije primjetio. Karly je stajao u tome dobrodolome hladu o sanjario o hladnoj vodi, bakinom vruim kolaiima i za desert ajnim torticama. Ali te su misli poele plutati od njega, postajui besmislene Karly-u kako su mu odjedanput oni kapci postali teki toliko da nije mogao vie ni treptati. Mentalno se osjeao kao da se nalazi u nekoj usporenoj snimci i vie nije mogao micati svoje tijelo. Jo jedanput mu se stvarala proirena svjesnost i postalo mu je nemogue razlikovati sebe od ieg drugog. On je bio sve i sve je bilo on. Osjeao se kao da se nalazi u vakumu gdje je prostor koji ga je okruivao bio toliko gust da bi se mogao uguiti u toj debljini. A tad ga je ta debljina, ini se, poela nositi prema gore. Vie nije mogao osjetiti zemlju pod svoji nogama. Mekano, blijedo svijetlo bez nekog izvora, poelo je popunjavati njegovu okolinu. Bilo je oblano i nekako maglovito i sve se inilo nekako neprimjetnim. Pitao se je gdje se nalazi i to se dogaa. Nije vie mogao vidjeti primamljivi hlad i na trenutak je pomislio da se izgubio. Osjetio je da je njegovo srce poelo bre kucati. Izdaleka, zvao ga je glas ali nije nikog mogao vidjeti, niti je mogao odrediti smjer od kuda dolazi. Shvatio je da se kree prema naprijed kao to mu je to skriveni glas govorio. Ispitivao je gdje se nalazi i kamo ide ali odgovor nije dobio. Napokon mu je bilo dozvoljeno da se odmori na neemu to nije mogao vidjeti samo je mogao osjetiti a glas mu je poruio da se naspava prije nego e se vratiti doma. Nekako, sve mu je to bilo poznato na neki udan i zaboravljeni nain ali u isto vrijeme je oajno htio doi do majke, njegove bake ili bilo koga tko ga je volio i ne sjeati se bilo ega iz prolosti u budunosti. Teko je uzdahno, njegovo se tijelo opustilo i njegove su ruke postale mlitave. Probudio ga je zvuk glazbe. Bila je to udna glazba ali prijatna. Glas mu je opet govorio ali drugaiji nego prije. Zvuao je nekako poznato ali nije se mogao sjetiti gdje ga je uo. Rekao mu je neka ga slijedi i on je to uinio. udna izmaglica je izblijedila i pred njim u daljini se nalazilo puno ivotinja koje su se igrale. Bile su mirne i pitome a ne divlje poput zeeva kod kue. Tu su bile vjeverice, ptice, jeleni, rakuni i jo neke koje Karly nikad prije nije vidio. Blizu njih je bila mala skupina djece koja su pjevala. Sluao je njihove nebeske glasove koji su odavali glazbenu kvalitetu koju Karly do sad nikad nije uo. Bilo ih je dvadesetak ili vie i Karly je bio zadivljen njihovim udnim glasovima i zasljepljujue plavim konbinenzonima. Pokuao je doi blie njima, da dodirne jednog ali neka nevidljiva sila je ograniila njegovu pokretljivost. - Ne, ree glas,ne moe biti s njima zasad. Karly je postao ekstremno ljut. Borio se i ritao pokuavajui se osloboditi toga to ga je ve dralo. U tome je trenutku osjetio da putuje ogromnom brzinom. Linije svijetlosti su letjele u svim smjerovima. A onda s treskom, Karly se naao kako stoji na pjeanom podruju. Tamo nije bilo ni hlada ni njegovog malog zeca. Jo jedanput je osjetio kako bijes divlja u njemu i poeo je trati doma koliko god su ga noge nosile. Bio je zbunjen i udno se osjeao. elio je k svojoj majci i baki. elio im je rei to se upravo desilo i da mu je netko uzeo zeca. Jer znao je da e one nekako uiniti da ga sve to proe. Uvijek jesu, i one e mu pomoi vratiti zeca. Ispred sebe je mogao vidjeti kuu. Baka je stajala na verandi maui mu i dok je gledao naprijed u svoj dom i oboavanu baku kako stoji tamo, znao je da se vie nikad nee ii igrati na polju. Nekako se 88

promijenio i sad su stvari bile drugaije. Polje i zeevi ga vie nisu interesirali. Sve to je elio je biti doma sa svojom obitelji.

Sedamnaest Prijevod: galaksija

Baci ue za spasavanje, baci ue za spasavanje, Neko danas tone. E. S. Ufford Pamuna polja, farma, zeevi, i kombajn, i baka, skoro sve u prii o Karly Kane bilo je preuzeto iz Ted-ovog djetinjstva. On je bio isti kao Karly, igrao se i trao, ak je i krotio divlje ivotinje, pa su moda te slinosti bile ono to ga je duboko dirnulo kad je itao tu priu. Meutim, ono to ga je tu bunilo, bio je onaj udan sluaj nestanka drveta sa sijenkom, skriveni glas i hor djece u plavim kombinezonima. Ted je pretraivao sjeanja iz svog djetinjstva ali nijedan od tih detalja nije mu padao na pamet. Bio je nemoan da si objasni zato ga je ta pria primorala da ustaje usred noi da bi je napisao. Pokazao ju je Mariji i opisao joj je kako se cijela stvar desila. Ukoliko to on ne moe objasniti, moda e ona imati nekog pojma o tome. Marija je razmiljala o tome dugo vremena i na kraju je zakljuila da su duhovi opet, samo na jedan potpuno drugaiji nain, mijenjali Tedove vidovnjake zadatke. Moda je to njihov nain da ti kau ta oni ele od tebe da radi, rekla mu je ona. Uradio si odlian posao s odraslima, a duhovi sada moda ele da se posveti pisanju metafizikih pria za djecu. Uz pomo pria kao to su te, ti moe dovesti nau filozofiju dole do nivoa mladih umova i poeti ih initi svjesnim o jednom velikom i dobroudnom spiritualnom svijetu koji ih okruuje. To se Tedu inilo razumnim tako da su ga ti izgledi poeli uzbuivati. Ukoliko duhovi ele da ga inspiriu da pie, on nee imati nita protiv toga. Meutim, dani su prolazili a nikakve druge prie nisu mu padale na pamet, tako da se poeo pitati da li je Marijino objanjenje bilo ispravno. Jedna pria sigurno nije dovoljna, a pored toga, ni on sam nije stvarno shvatao znaenje avanture Karly-a Kane-a. Da li je ona scena sa prelijepim ivotinjama i djeim horom trebala da bude neka vizija nebesa? A zato mu je onda onaj zec bio oduzet? To mu nije imalo mnogo smisla. Niti mu je imalo smisla njegovo neprestano uenje i strah u vezi s onom noi u njegovoj sobi kad se cijela prostorija ispunila maglom. Uprkos vjeri koju je pridavao duhovnom svijetu, sjeanja na ta iskustva uvijek su ga nervirala i nisu htjela da ga ostave na miru. Ted se molio bogu esto i iskreno u nadi da e dobiti odgovore, meutim, bez uspjeha. Nekoliko noi kasnije, Ted se kao kroz maglu sjeao da je opet ustajao iz kreveta ali je cijela stvar bila toliko nejasna da ju je odbacio, odnosno, uzeo ju je dijelom nekog sna. 89

Sljedeeg jutra se obukao i popio prvu oljicu kafe a kada je prolazio kroz sobu, primjetio je komad papira na pisaoj maini. Iznenaen, uzeo ga je i itao, postajui sa svakom rijeju sve uzbueniji. Hrpa kucanih listova papira stajala je na njegovom radnom stolu a Ted je bio siguran da ih on nije stavio tamo. A pria koju su sadravali na sebi bila je neto o emu on nikada nije razmiljao a pogotovo to napisao. Ta pria nije bila ni u kakvoj vezi s djecom. Umjesto toga, ona je sadravala neke udne informacije o Margaret Mitchell, poznatoj autorki novele PROHUJALO S VIHOROM. Ona je ivjela u Atlanti, kako je to Ted dobro znao, ali on nikada nije imao nekog interesovanja za nju ili njene knjige. Tako se udio odakle je taj materijal doao? Ted je ivjeo sam pa iako se nije sjeao da je to uradio, napokon je shvatio da je on morao biti taj koji je napisao na maini tu priu. Drugog objanjenja nije bilo. Njegov san o ustajanju iz kreveta morao je biti istinit ali se on uopte nije sjeao da je tada sjeo za sto i kucao neto na pisaoj maini. Ukoliko su duhovi stajali iza te prie, onda bi moda on u njoj mogao nai neki znak koji bi mu ukazivao na njenu svrhu. Ponovo je to proitao fasciniran priom koja je tu predstavljena a istovremeno zbunjen kako je ona uopte mogla da potekne iz njegove glave: Clark Gable je otpratio Margaret Mitchell do podijuma kroz gomilu ljudi koja ih je ekala. Aplauz je bio zagluujui. Ona je poela svoje obraanje publici prvo zahvaljivanjem mnogim ljudima koji su doprinjeli tolikom uspjehu svjetske premijere filma PROHUJALO S VIHOROM. Na skupu je bilo prisutno mnogo poznatih imena i njene estitke su bile upuene svima njima, koji su direktno ili indirektno igrali ulogu u donoenju toliko velike slave njenoj Scarlett. Posebno priznanje ukazala je Davidu Selzniku i javno je izrazila svoje miljenje da je on okupio najbolji filmski tim koji je u tom momentu postojao. Zavrila je naklonom i odavanjem priznanja gromoglasnoj publici, a kako je to ona uinila, slino je uinila i njena nevidljiva i tajanstvena partnerka. Ta tiha figura koja je stajala odmah pored nje, posmatrajui, ekajui i davajui joj snagu, pratila ju je po cijeloj platformi ne odvajajui se od nje. One su bile kao dvije sestre koje su meusobno dijelile neku tajnu koju svijet nikada nee saznati ili razumjeti. Margaret je godinama imala nagon da napie jednu priu. To je bio jedan nagon unutar nje kojeg ona nije razumijevala, i on je bio s njom dugo prije nego to se Scarlett OHara rodila iz njenog pera. Kako je ona odrastala, tako je i ta elja postajala jaom. Prestala je da se bori s tim nagonom i otpustila je tu kljuajuu energiju kroz papir i pero. Kad je to uradila, pojavile su se ivopisne linosti, Scarlett, Rhett, Melanie, i svi ostali, u jednoj bajci nad bajkama koja je ostavila publiku bez daha. Ta publika je ivjela, disala i plakala kroz stranice vremena koje je Margaret tako lijepo doarala. orijanci ne bi prihvatili to da glavni sudionici nisu bile istorijske linosti, koje su se nekada stvarno kretale ulicama Atlante. Mnogi od njih su pretraivali istorijske dokumente i druge spise pokuavajui da otkriju bilo kakvu vezu koja bi dokazala da ta imena nisu bila samo figmenti Margaretine mate. ak i danas, Trgovaka Komora u mjestu Jonesboro, orija, potvrdie da turisti esto trae uputstva kako bi stigli do plantaa koje su bile toliko drage Scarlett-inom srcu. Kako su godine polako odmicale i Margaretina pria se sve vie i vie odvijala, shvatila je da dobija pomo iz nekog udnog izvora kojeg nije poznavala, niti razumijevala. To ju je zbunjivalo i u poetku je pokuavala da to negira. Poela je da pravi duge pauze tokom svog pisanja, mislei da previe zamara samu sebe, meutim, ispostavilo se da to nije bio odgovor. Odmor bi to inio jo jaim, jer je to postajalo jo izraajnije nakon perioda relaksacije. Jednog dana, postala je naisto s tim, kad je na svoje iznenaenje primjetila kako je njeno pero nastavilo samo da pie i to prilino itljivo, nakon to su njene misli odlutale na neke sasvim druge teme. To ju je donekle uplailo, pa je tako odluila da popria u vezi s tim s jednim od svojih bliskih 90

saradnika, koji ju je naruio i predloio joj da ode na odmor, tvrdei da ona previe radi. Margaret nije vie htjela da svom saradniku opet pominje te stvari ali je naila na neke odgovore koje je traila, nakon to je posjetila javnu biblioteku u Atlanti. Tamo je pronala dovoljno toga to je zadovoljilo njenu radoznalost, uz pomo nekih materijala na temu vidovnjatva koji su bili dostupni u to vrijeme, iako su bili prilino ogranieni. Prestala je da se bori sa sobom i predala se tajanstvenom izvoru kojeg nije mogla vidjeti, nego samo osjeati. Poela je odavati priznanje gospoi s ije strane je dolazilo njeno inspirativno pisanje, a kako je to sve vie inila, tako je i njen posao postajao laki i obavljala ga je sa vie uivanja. Margareta je otila u grob a da nikada nije priznala niti potpuno razumjela kako je bila kanal za jednog duha koji je bio s njom, vodei je tokom mnogih godina. Taj duh je bio jedna veoma razvijena dua, koja je nekada ivjela ivot slian onom od Scarlett OHara, a njena bajka je bila tako jaka kao i ona Poema starog mornara i ona je to morala da ispria. Njoj je trebao ventil za isputanje te energije i Margareta je bila njen kanal. Kroz Margaretino pero, ona je mogla da prizna svoje nepravedne postupke koji su povrijedili mnoge ljude kad je ona boravila na zemaljskoj ravni. vorovi koji su vrsto drali njenu duu sprjeavajui je da ostvari spiritualnu perfekciju, trebali su na taj nain biti odrijeeni. To bi takoe pomoglo i Margareti u njenom vlastitom duhovnom razvoju, dok bi ista pria zabavljala i milione ljudi irom svijeta. Tiho i tajanstveno, ona se kretala oko Margarete, te su one tako formirale tim koji je proizveo jednu od najpoznatijih svjetskih novela svih vremena. Margareta je bila svjesna inteligentne i prijateljski nastrojene sijenke koja se kretala oko nje, a nekako je i osjeala, na neki nain, da se pred njenim oima odvijalo neto vie od same novele. Danas joj je iz pozadine zavjese bila otkrivana stvarna istina. Izmeu te dvije due postoji prijateljstvo i jedna duboka ljubav. One su s ponosom gledale na tu njihovu priu i njen uspjeh, dok su se zajedniki penjale ka jednom razvijenijem duhovnom izraaju. Ted je zavrio poslednju stranicu prilino zauen i odloio ju je pored sebe. Nije mu nita bilo poznato u vezi sa ivotom Margarete Mitchell, a sigurno nikada nije ni razmiljao o tome da je ona bila okupirana nekim tajnim izvorom inspiracije. Pa dobro, ta mi ovo pokuava da kae? pitao se. Da li to ima iega zajednikog s onom priom o Karly Kane? Meutim, to nije imalo smisla. Nijedan drugi duh ne bi mogao napraviti takvu jednu priu kroz njega, razmiljao je on, jer je Karly bio veoma slian njemu. Bilo mu je nemogue razumjeti sve u vezi ova dva nona spisateljska poduhvata a nakon toga se nisu pojavljivale nikakve druge prie. Kao toliko mnogo drugih dogaaja u njegovom ivotu, ni ovaj nije imao neko jasno znaenje koje je on bio u stanju razabrati. Ukoliko su iza ove dvije prie stvarno stajali duhovi, Ted je zakljuio da bi oni morali biti mnogo jasniji s njihovim porukama ukoliko ele da on razumije njihovu namijenu. Meutim, detalji Margaretine prie nastavili su da mu se motaju po glavi. Kako je on to vidjeo, ta pria je otkrivala kako je Margareta bila koritena kao kanal od strane duhovnog svijeta. Bar taj dio prie je bio relevantan kad se o njegovoj linoj situaciji radilo. A PROHUJALO S VIHOROM je pruilo svijetu jednu veliku zabavu. Da li je tu, naposlijetku, bila i neka poruka za njega? Da li je ta bajka implicirala da Ted, slino kao Margareta, treba dozvoliti duhovima da donesu dobre stvari ovjeanstvu uz pomo njegove saradnje s njima? Da bi zadovoljio svoju radoznalost, Ted je proitao PROHUJALO S VIHOROM. Dok je itao tu priu poeo je viati neke slinosti izmeu Margaretinih vidovnjakih sposobnosti i svojih linih. Kroz Margaretinu sposobnost, primjetio je da je ona stvorila jedno knjievno remek djelo, to je sigurno predivna stvar. Da li je poenta bila u tome da i on takoe moe ponuditi neko ohrabrenje ovom svijetu uz pomo svog talenta? On to stvarno nije znao ali mu je bilo neprijatno to se uhvatio u jednom takvom egoistikom razmiljanju. Meutim, on sebe nije smatrao vrijednim takvih poduhvata. Nadalje, itajui tu knjigu, Ted je primjetio pasus u kome se pominje jedan Scarlett-in san koji joj se stalno ponavljao. U tom snu 91

ona se bojala da se ne izgubi u magli. Ted je razmiljao o onoj misterioznoj magli koja je kod njega prouzrokovala slian strah. Pitao se da li je to sama Margareta bila ta koja se plaila magle a ne fiktivna Scarlett. Da li je Margareta tu predstavljala neku svoju linu traumu? I opet, Ted nije mogao biti siguran, ali mu je neto u vezi s tom idejom govorilo da se nalazi na jednom vanom tragu. Jedne noi nakon to je itao tu knjigu, Ted je doivjeo da u snu uje jedan glas. On mu je rekao da se vie ne treba bojati magle. Isto kao i sa PROHUJALO S VIHOROM, glasovi su ga uvjeravali da e iz tog njegovog iskustva proistei neto lijepo. A sljedeeg jutra, kad se sjetio tog glasa, Ted je mislio da je sada razumjeo kanaliziranu poruku kao i priu koju je napisao. Prestao je da se bake onim stranim dogaajem s maglom i pokuao je da se vrati svom normalnom ivotnom miru i aktivnostima. inilo se da je njegova opsesivna zabrinutost prestala. Kad bi se sjetio onog uasavajueg susreta s maglom u njegovoj sobi, svjetlosnim tapiem i strujnim udarom, imao je osjeaj da je tada mogao umrijeti. To zasigurno nije bilo neko prijatno iskustvo za njega, a isto tako i one vizije masivnog unitavanja koje su ga obuzimale, kao ni ono izgubljeno vrijeme i bolest koja je uslijedila nakon one udne epizode na autoputu. Sve te stvari su uzele svoj danak, mentalni i fiziki, i natjerale su Teda da dovede u pitanje svoje uee u duhovnom svijetu. Meutim, ona ohrabrujua pria o tome kako je PROHUJALO S VIHOROM nastalo iz kanaliziranih informacija, djelovala je kao antidot za njegove strahove. Koliku god cijenu je on morao lino da plati, zakljuio je da je korist od njegovog posveenja vidovnjakom poslu vrijedna te cijene. S jednom novom odlunou, Ted se bacio natrag na njegov spiritualistiki rad. Pokuao je da povrati onaj osjeaj pozitivnog i lijepog, koji ga je odravao tokom proteklih godina. Meutim, uprkos njegovom uloenom trudu, osjeao je kako se neto mijenja, kako ga snaga naputa. Iznenaivalo ga je to da niko od njegovih kolega nije primjeivao kako on postaje sve sporiji i generalno se raspada. Jednim laganim tempom, njegovi nervi su poeli poputati a naleti depresije dolazili su sve ee. Nedjelje izgubljenog sna i buenje nekoliko puta nou u potresenom stanju, na kraju su ga doveli do jedne oajavajue take kad mu je bila potrebna pomo da bi dobio bar malo odmora. Poeo je da pije nou, nadajui se da e ga alkohol nokautirati tako da e moi malo odspavati, ili ako nita drugo, onda e ga bar onesvijestiti. To je u poetku pomagalo, meutim, nije prolo dugo kad ni alkohol nije mogao zaustaviti njegov neprestani nemir. Ted je mjesecima krio svoju situaciju od drugih, a odravao je redovno svoje vidovnjake i studentske seanse, nadajui se da e se ta god da ga je uznemiravalo, smiriti. Meutim, umjesto toga, mentalni i fiziki zamor nije poputao i gurao ga je nadole. Do stvarnog nervog sloma je dolo kad je bio na poslu. Cijelog jutra, Ted je bio na ivici suza a da nije znao zato. U stvari, cijelu prethodnu sedmicu jedva je uspijevao da se kontrolie. Njegove kolege stalno su iritirale njegove slabane nerve, bio je ljut na klijenete i nestripljiv s njima i sve bi mu se odjednom natovarilo na lea. U srijedu, oko dva sata popodne, nakon nekoliko sati tekog podnoenja svog emocionalnog haosa, Ted se tiho predao. Prestao je da radi ono to je radio, ignorisao je zvonjavu telefona u pozadini i uredno je sloio papire na svom radnom stolu. Kako se pribliavao sekretariinom stolu, postajao je nekako sve mirniji i spokojniji na jedan neprirodan nain a onda joj je rekao, Pozovite nekoga iz glavnog ureda da odmah doe ovamo. Ja sam bolestan i sada moram da odem kod doktora i neu se vraati danas natrag. Kao da je pod kontrolom neega drugog a ne pod svojom vlastitom, Ted se okrenuo i izaao napolje u oamuenom stanju, ne brinui se o poslu i njegovoj odgovornosti kao jedinog ovlatenog slubenika te bankine filijale. Bilo mu je na pameti samo jedno, da ode odatle. Sjeo je u auto i odvezao se do 92

doktora. Moram da vidim doktora, rekao je na recepciji bez pokazivanja ikakvih emocija. Vi nemate zakazan termin? odgovorila mu je recepcionistkinja. Pokuaemo da vas ubacimo negdje ako nam to vrijeme dozvoli ili emo vam moda zakazati termin za sutra. Tedova mirna poza se nije promijenila ali je njegov glas dobio jedan sasvim drugaiji ton. Moram da ga vidim sada! rekao je empatino. Neu da se pomjerim odavdje sve dok ga ne vidim. Odluno je sjeo na stolicu, dok je slubenica s recepcije urno otila u doktorovu ordinaciju. Ubrzo nakon toga, doktor se pojavio u ekaonici. Pogledao je Teda u lice i zakljuio da mu je pacijent u ozbiljnoj emocionalnoj krizi a onda ga je blago uzeo pod ruku i odveo ga u svoju ordinaciju. Hajde da ovdje malo popriamo, rekao je, upuujui Teda da sjedne na stolicu. ta nije u redu, Ted? Vrlo sam zabrinut, pa mi reci u emu je problem? Ted je briznuo u pla, nesposoban da odgovori. Doktor ga je pustio da plae sve dok se nije malo smirio. Meutim, Ted jo uvijek nije bio u stanju da bilo ta kae. U emu je problem? pitao ga je opet doktor. Dolazi ovamo kod mene jednom mjeseno ve nekih est mjeseci. Imao si dosta problema, osipe, stomane tegobe, jake glavobolje. inilo se da je sve to bilo u vezi sa stresom. Poduzeli smo opsene preglede i nismo nali nikakve fizike poremeaje kod tebe. Svi simptomi kao da dolaze od neke vrste stresa. Ne znam ta nije u redu, odgovorio mu je Ted. Moda je to pritisak kojem sam izloen na poslu. Ali stvarno nije imao pojma o tome ta se nalazilo u sreditu te neprestane tenzije. Na njegovom poslu jeste bilo velikog pritiska jer je u banci dolazilo do nekih promijena. Znao je da postoji odreena vjerovatnoa da e usljed toga neki od zaposlenih biti otputeni, tako moda to jeste bio problem. Moda njegovo tijelo samo reaguje na stres prilikom tog tranzicionog perioda i to e na kraju proi kad se stvari na poslu rijee. S druge strane, kad bi ak i ostao bez posla neko vrijeme, to ga ne bi trebalo jako brinuti. On je finansijski dobro stajao, nakon svega, a njegova profesija je bila dosta traena, tako da bi lako mogao nai drugi posao. Meutim, u njegovom ivotu nije bilo niega drugog za ta bi mogao rei da je bilo izvor njegove iritacije. Doktor je pozvao jednog psihijatra iz oblinje ordinacije i posavjetovao se s njim. Nakon to su zavrili, vratio se natrag u svoju ordinaciju i ponudio je Tedu jedan savijet. Ted, mislim da te je taj tvoj stres doveo u jednu kritinu fazu, rekao je. Moda bi najbolja stvar koju bih mogao uiniti za tebe bila da te uputim u bolnicu Northside Hospital, na psihijatrijski pregled. Tamo rade neke dobre stvari. Ostani tamo par dana i pusti da ti Dr. Nichols pomogne. Oni ti mogu dati neto to e ti pomoi da spava i moda e se sljedee sedmice osjeati toliko bolje da e se moi vratiti na posao. Mislim da bi to bilo najbolje to moemo sada uiniti. Nesposoban da jasno razmilja o drugim mogunostima, Ted je prihvatio doktorov prijedlog. Otiao je kui, pokupio je tamo par stvari i odvezao se u bolnicu. Psihijatar je ve ostavio neka uputsva u vezi s njim, tako da nakon to je bio primljen, Ted je primio jednu injekciju a onda je otiao u svoju sobu gdje je spavao sve do sljedeeg jutra. Osjeao se sigurno znajui da se jedan tim dobro obuenih profesionalaca nalazi blizu njega kao i to da e u njegovoj blizini biti i drugih pacijenata dok on bude spavao. Kako je padao u san, Ted je razmiljao o svom hladnom i pustom stanu kojeg je uvijek sve vie mrzio kako bi se pribliavao mrak. Nije mu bilo vano to to u njegovoj sobi nije bilo drugih ljudi koji bi bili s njim, dovoljno mu je bilo to to je znao da su oni tu u blizini, tako da ja ta utjeha dozvolila sedativima da djeluju bez njegovog otpora. To je bio najbolji odmor kojeg je imao nakon mnogo mjeseci.

93

Osamnaest Prijevod: vjetar

Sred putovanja ivota naih doao sam sebi u tami stabala gdje izravni put izgubljen bijee. Dante Tedov sastanak s dr. Nicholsom sljedei dan doveo je do duge rasprave o tome to bi moglo biti uzrokom njegovih problema. Lijenikova pitanja pomogla su Tedu u eliminiranju odreenih oitih mogunosti. "Kako su stvari na poslu Tede?" doktor je pitao. "Je li imate kakvih posebnih problema s poslom, ili moda sa suradnicima? " "Ne ba", Ted odgovori. "Bio sam prilino sretan na poslu iako u zadnje vrijeme ima dosta razgovora o nekim nadolazeim promjenama, otkazima. To nije najbolja vijest, ali me nije puno ni zabrinula. U osnovi, uvjeti u banci su odlini, razumna satnica i lijep ured. A volim i ljude s kojima radim, oni su super. " "U redu", kimne dr. Nichols, "to je dobro. Sada, ima li neko drugo podruje gdje osjeate da bi stvari mogle biti kritino, naprimjer odnos s djevojkom ili nekim lanom obitelji? " "Ne primjeujem nita specijalno," Ted zatrese glavom "tako da tu nema problema. A i s obitelji se dobro slaem. Zar mislite da ve nisam proreetao iste te ideje u nastojanju da si protumaim? Ja ne mogu iznai gdje je problem. I ne mogu spavati. to mi se dogaa?" "Znamo to vam se dogaa", rekao je dr. Nichols, "patite od stresa. Ponekad su uzroci oigledni, ali ponekad je potrebno vie rada da ih se otkrije. Vaa trenutna situacija na poslu izgleda blago stresna, ali ni drugo to ste mi do sada rekli ne objanjava tako jake simptome. to je s vaim drugim aktivnostima? Bavite li se sportom ili hobijem? " "Provodim doista puno vremena u svom vidovnjakom radu" prizna Ted objanjavajui ukratko svoju povezanost sa spiritistikom grupom. "Potrebno je mnogo emocionalne energije za bavljenje problemima drugih ljudi u nastojanju da im pruim najbolji savjet od duhova. No odravam se u prilino dobroj fizikoj kondiciji. Vjebam i pazim to jedem. " "Moda se tamo preoptereujete?" "Sumnjam. Raspored mi je oduvijek ovako natrpan i nikad nisam imao problema kao to je ovaj sad." "Pa moda onda ova napetost izvire iz dugog akumuliranja malih problema", komentirao je doktor. "Ako zabrinutost oko puno malih stvari dodamo vaem sadanjem blagom stresu vezanom uz mogui gubitak posla, to bi moglo objasniti va opi zamor. Razgovarajmo o stvarima iz prolosti koje moda jo uvijek niste emocionalno rijeili. " Pa krenue prekapati po dogaajima iz prolosti, sve od sukoba s Jill u Sun Valley-u i kolskih dana, pa do tranzicijskih previranja u banci. Takoer su razgovarali i o Tedovoj trenutno poveanoj konzumaciji alkohola, ali je ubrzo postalo jasno da je pijenje simptom stresa, a ne uzrok. Jo jedno podruje interesa bilo je i izostatak sretne romantine veze u posljednje vrijeme. Kad je doktor shvatio kako Ted jo od Jill nije bio u nekoj ozbiljnijoj vezi sa enom, zapitao se zato je to tako. "Postoji li togod da vas mui u okviru intimnih odnosa?", upita. "Osjeate li se izolirano, ili kao da va osobni ivot ne ide u ispravnom smjeru?" "Ne, ne mislim tako," rekao je Ted. "prilino esto 94

izlazim sa enama i volim se dobro zabaviti. Ali ne osjeam se posebno usamljeno, ili pod pritiskom da moram nai nekoga i skrasiti se. Trenutno vie naginjem neobaveznom, manje emocionalnom, a vie bezuvjetnom stilu odnosa negoli tradicionalnom. " Nakon kratke rasprave o prolosti jedino to je lijenik mogao ponuditi kao objanjenje bio je nejasan kumulativni stres iz mnogih incidenata i situacija. Nita izvanredno se nije isticalo kao ozbiljan problem, iako, da se Ted ispvijedio o epizodama paranormalnih aktivnosti -magli i oku, vremenu koje nedostaje- lijenik bi mogue drugaije mislio. Ali se nije. U sebi je ustrajao na vlastitom uvjerenju kako je incident s maglom morao biti san, a nestalo vrijeme je pripisao bolesti, ni ne pokuavajui objasniti vonju od deset milja u nesvjesnom stanju. Bez ovih dodatnih informacija, lijenik nije imao naznake po kojima bi mogao razluiti zato je Ted bio pod tako ozbiljnim stresom u to vrijeme. Prepisao mu je sijaset raznih lijekova nadajui se da e pronai onaj koji bi Tedu pomogao s nesanicom i iskidanim ivcima. Meutim, nijedan od njih nije poluio neke trajno pozitivne rezultate. Neki od njih jednostavno nisu imali uinka, dok su drugi pak izazvali promjene na energetskom nivou ili na nivou njegovog raspoloenja, Ted je osjeao nelagodu. On nikada nije uivao u uincima lijekova/droga, ne od noi s marihuana-hobotnicom, i iako je u zadnje vrijeme pojaano pio, svejedno mu se nije sviao efekt zatupljenosti. Preferirao je svoju normalnu osobnost i stanje svijesti. Na kraju se ipak jedan od lijekova pokazao uinkovitim bez smetnji, a takoer mu je i lijenik savjetovao da ostane u bolnici jo tjedan dana kako bi prisutvovao grupnom savjetovanju. 'Uzmite si jo malo ekstra vremena sada ", rekao je, "samo da bi bili sigurni. Iskreno, volio bih vas jo neko vrijeme odrati podalje od vaeg starog rasporeda u banci. ini se da ste u mnogo boljoj formi i moe biti da je sve to vam je stvarno bilo potrebno samo nekoliko noi sna, ali ne bi se trebali zalijetati. Isto takoer vrijedi i za va rad s Marie, sve dok niste sigurni da se opet osjeate zdravi. " "Ali morat u se prije ili kasnije vratiti tim stvarima," Ted je odgovorio. "To je moj ivot. Hoe li to odlaganje na tjedan dana stvarno pomoi? " "Mislim da hoe," doktor je klimnuo glavom. "Osjeam da vam je potreban potpuni prekid, totalna promjena da bi ste povratili svoju staru vitalnost. I grupne sesije su vane. Moglo bi iskrsnuti neto to smo previdjeli. " Ted pristade. Ugodno se osjeao u ustanovi spavajui vre nego ikad. Kako mu se s povratkom snage vratio i njegov dobar osjeaj za humor uivao je u razgovorima, kako s djelatnicima, tako i sa pacijentima. Dva tjedna njegovog boravka u bolnici su proletjela i Ted je vidno napredovao. No kako bi testirali trajnost ove promjene, lijenik je preporuio probni izlet van objekta. "Mislim da ste spremni za slobodni vikend", rekao je. "Nekoliko dana natrag kui, nita naporno, samo da vidimo kako ete se osjeati. Ako sve proe u redu, to e nam puno rei o vaem napretku." "Dobro," Ted se sloio znajui da se stvarno oporavio i da sad ne bi trebao opet imati problema u stanu. Ipak, njegova prva reakcija je bio nemir, nejasan poremeaj u dubini uma kojeg se trudio ignorirati najbolje to je mogao. Odjavio se i vratio kui, no njegova prva no u stanu nije bila ono emu se on nadao. ak i prije nego se potpuno smrailo, Ted je popalio sva svjetla i pokuavao se boriti protiv svoje rastue nervoze. Nije se mogao koncentrirati na TV program, ali ga je ostavio da mu pravi drutvo, da razbije nelagodu none tiine. Kako su se sati vukli, Tedova je energija slabila i nervoza jaala. Jednom ili dvaput mu je zastao dah i srce neredovito zakucalo kao poetak napada panike i Ted se morao boriti za kontrolu. Trebao mu je 95

odmor i bez obzira koliko dugo odgaao na kraju e morati ii u krevet. Progutao je svoj sedativ oekujui efekte, a onda nevoljko krenuo prema vratima spavae sobe. Soba je bila briljantno osvijetljena, ak i s nonom lampom koja sjaji u kutu, ali je odisala krivo i hladno. Obavio je sve pripreme, pranja, etkanja i uao u krevet ugasivi svjetla iznad glave. Bio je previe umoran da bi drao oi otvorene, ali im je legao, sjeanja i slike preplavila su mu um. Soba mu nije dozvoljavala da zaboravi. Povratak u sobu gdje je imao iskustvo s maglom i okom od svjetleeg tapa ga je toliko duboko poremetio da nije mogao spavati. ak ni lijekovi nisu djelovali, a njegov strah, bezoblian i neumoljiv, rastao je preko svake mjere. Manje od deset minuta nakon to je pokuao zaspati Ted je bio na nogama i potpuno budan, ponovno u dnevnom boravku, to dalje od kreveta koliko je mogao biti. Ostao je budan cijelu no nemirno preetavajui uokolo, puei, gledajui TV, bilo to samo da ubije vrijeme. Sljedee noi opet ista pjesma -nema spavanja, nema odmora, samo neobjanjiva anksioznost. I njegova se depresija osvetniki vratila zamraujui sve unutar njega. Po svretku treeg dana, Teda iznenada obuzme osjeaj kako on jednostavno ne eli nastaviti ivjeti. To nije bila svjesna misao, ali odjednom se to inilo kao jedini mogui bijeg od vlastite mizerije. "Jednostavno u samo svrit sa svim tim", kazao je sam sebi, a onda se uputio na balkon i prekoraio na vanjsku stranu ograde. Od zemlje su ga dijelila samo dva kata i nije ga strah naveo na premiljanje da li da skoi ili ne. U stvari, on se osjeao udno lien emocija, kao da je dio njegovog uma ve bio na udaljenosti. Njegove misli bile su samo one logine, pitanja izvrenja i reperkusija. Nije bio siguran da li e ga pad s te udaljenosti ubiti, i pitao se hoe li nehotino poluiti njegov smjetaj u mentalni azil ako ne uspije umrijeti. Naginjui se sa ograde Ted se osvrne uokolo i primijeti neka stabla u neposrednoj blizini iza sebe i jo jedan balkon. Netko je stajao tamo promatrajui ga i ta spoznaja pokrene reakciju u Tedu vraajui ga natrag u stvarnost. Stranac na balkonu buljio je napeto u njega za trenutak i onda povikao: "Hej, ovjee, to radi to tamo?" Osjeajui se krivim i osramoenim svojom nevoljom, Ted se pitao to bi mogao rei, a da ne oda svoje suicidalne namjere. Meutim, cijela situacija je bila prilino oigledna i stranac je bio vidno uzbunjen. "Neete skoiti, zar ne?" vikao je. "Ne," uzvikne Ted nazad trudei se zvuati to leernije, "ne, samo sam se malo zraio. Sve je u redu, stvarno." Bila je to komino apsurdna izjava obzirom na njegov prekarni preko-ogradni poloaj, ali je bio previe usplahiren da bi izletio s neim boljim. Vidjevi sebe tuim oima, Ted se osjetio posramljen svojim djelovanjima i slabostima iza njih. Postien, popeo se natrag preko ograde i otiao unutra na sigurno. Smijeao je jaki kotel pia ignorirajui pritom upozorenja vezana uz konzumiranje alkohola i sedativa zajedno i ponio ga natrag van na balkon. S aom u ruci mahnuo je strancu koji je jo uvijek s druge strane napeto promatrao i ovjek mu odmahne nazad. Nasmijeili su se jedan drugome, i trenutak oajanja je minuo. Ted je popio i drugi koktel i nakraju zaspao po prvi put u tri dana. Meutim kad se sljedeeg jutra probudio, jo uvijek je mogao osjetiti dezorijentirajue uinke lijekova i alkohola. "Dragi Boe," mislio je potreseno, "mogao sam odapeti sino! Prvo akrobacija na balkonu, a zatim i pilule sa esticom." Ako se mogao tako strano raspasti u tako kratkom vremenu, Ted je shvatio, tad nije bio spreman izai iz bolnice. Prag samounitenja je bio zastraujue blizu, a on nije imao povjerenja u sebe da bi ekao da produeni vikend istekne do kraja. Previe nervozan da bi vozio, nazvao je roakinju. "Catherine", rekao je, "mogu li te zamoliti za uslugu? Trebam te da me odveze negdje. Nisam u dovoljno dobroj 96

formi da to osobno uinim." Stigla je pola sata kasnije puna pitanja na koja je on izbjegao odgovoriti, te ga odvezla natrag u Northside. Iako je bio dan ranije nego to je bilo planirano da se vrati, Ted se prijavi natrag na odjel. Catherine je nakratko ostala u posjeti, ali Ted je udio da ga ostavi. Sve to je je htio bio je njegov prekrasni krevet i sigurnost njegove napuene okoline. Opet je zaspao, duboko, debelo u sljedei dan. U ponedjeljak, kada je lijenik bio u viziti, Ted mu ispria o vikendu. "Proao sam kroz pakao", rekao je. "Bio sam toliko uznemiren da sam konano doao do toke u kojoj nisam mislio da bih mogao nastaviti ivjeti." "to je tono bilo to to vas je toliko uzrujalo?" pitao je doktor. "To je jednostavno to" slegne Ted, "Ne mogu uperiti prstom ni na to posebno. Bio sam u redu sve do vremena za spavanje, a to se vie mrailo sve loije sam se osjeao. " Nijedan od njih nije shvaao zato je ostajanje nasamo tamo u stanu Teda dovelo na rub samoubojstva. Bilo mu je nemogue opustiti se i spavati u stanu, ali kad se jednom vratio na odjel psihijatrije to mu nije bio nikakav problem, a to nije bilo dosljedno. Na kratko si je dopustio da se upita ima li njegova zabrinutost i ostalo kakve veze sa sjeanjem na maglom ispunjenu no. Ali to se odigralo tako davno prije ovoga da Ted nije mislio da bi to mogao biti uzrok sadanjeg stresa, pogotovo jer dosad nije bio. Osim toga, kako bi ga, samo nona mora ili susret sa spiritualnim vodiem, mogli tako duboko uznemiriti? Na prijedlog njegovog lijenika Ted pristade ostati u bolnici jo tjedan dana i za to vrijeme je postao vrlo angairan u grupnim terapijama. Mnogo snage je crpio iz vjebi programa (asertivnosti http://www.verte.hr/seminar/pdf/SeminarASERTIVNOST.pdf) i njegovo se ope stanje uma uvelike poboljalo. ak se i njegova vidovnjaka sposobnost ispoljavala na pozitivan nain kad bi se zatekao u interakciji s drugim pacijentima. Jedan od njih bila je i srednjovjena ena koju je njezina ker srednjokolka zatekla sa glavom u penici onesvjetenu od plina. Trebalo joj je nekoliko dana da se fiziki oporavi, a zatim je dovedena na sesije. Ted je primijetio kako je bila povuena tijekom sastanaka. Bez obzira to bilo tko drugi rekao, ona je i dalje utila, sjedila sama podalje od grupe i plakala. Odbijala je drugima rei ita o sebi ili svojim problemima ili zato je htjela umrijeti. Promatrajui je jedan dan, Ted je imao vidovnjaki uvid. Vidio je jasnu viziju vremena, mjesecima prije, u kojem je ta ena bila silovana tijekom provale u njen dom. I jo je vidio da ona nikada nikome za to nije rekla, niti svojoj obitelji, ni lijeniku ili policiji. Iz toga je mogao razumjeti zato je ena bila toliko povuena i koliko su sloene njene emocije postale dok je nastojala sakriti svoju traumu zbog straha od reakcije njezine obitelji. Ted je oklijevao otkriti ove informacije, pa je umjesto toga, tijekom terapija, pokuao navoditi raspravu na takve sline dogaaje, nadajui se da e ena odreagirati. To nije funkcioniralo. ena je odbila zagristi mamac i nije postajala nimalo bolje. Ted je napokon shvatio da nema drugog izbora nego joj rei to je vidio u viziji. I prije je uvijek morao unaprijed donositi neke osjetljive odluke o tome to od vidovnjakog itanja otkriti, a to zadrati za sebe, a u ovom sluaju se osjeao vrlo sigurnim u to kako e ena od toga imati koristi. Dokle god se ne suoi sa situacijom, nee je moi ostaviti iza sebe. "Mislim", rekao joj je, "da ste vi rtva silovanja. I mislim da se osjeate toliko osramoeno, toliko strano u vezi toga, da je to upravo ono to s vama nije u redu. Vi jednostavno ne elite govoriti o tome i istjerati te osjeaje na povrinu." ena je izgubila kontrolu, negirala je sve proklinjui ga zbog uplitanja. Postala je toliko histerina da su joj morali dati sredstvo za umirenje i polei je u krevet. Ted se, naravno, osjeao odgovornim obzirom da to nisu bili rezultati koje je on oekivao, i zaali to je progovorio. ini se ironinim da mu njegov dar vidovitosti dozvoljava da raspozna probleme drugih, ali mu ne otkriva ni traga o njegovim vlastitima, pomisli sjetno.

97

Sljedeeg dana, meutim, ena mu se zahvalila to ju je prisilio da se suoi sa problemom. "Ja nikada ne bi bih bila u mogunosti to sama uiniti", rekla je zahvalno, a Ted je s velikim olakanjem promatrao ubrzanje njenog oporavka. Djelatnici bolnice koji su svjedoili cijelom dogaaju bili su fascinirani i razgovarali su o tome s Tedom. U povjerenju im je priznao da ima neke vidovnjake sposobnosti i bio je iznenaen njihovim ozbiljnim interesom. Iako ga djelatnici nikad nisu izriito traili za pomo nakon toga, namjerno su nekoliko vrlo specifinih sluajeva upravili u njegovom smjeru. I svaki put se ista stvar dogodila. Ted bi dobio oitanje osobne situacije te ga iznio. Pacijent bi ljutito zanijekao informacije i proao kroz velike prevrate, govorei mu da gleda svoj posao, ali tada bi zapoeo proces ozdravljenja. Njegova preciznost zbunjivala je medicinsko osoblje. I nitko nije ni pitao Teda da se odjavi iz bolnice dok se sam nije osjeao spremnim. Nakraju je u bolnici ostao tri mjeseca, ne samo zato to je osobno imao koristi od terapije, spavajui dobro po noi i zacijeljujui i um i tijelo, nego i stoga to je stekao dobre prijatelje tamo i posluio u pozitivne svrhe kroz djelovanja unutar grupe. Vidio je neke od bolesnika koji su se brzo oporavili zahvaljujui vidovnjakim informacijama koje je bio u stanju podijeliti s njima i to ga je ispunjavalo zadovoljstvom. Ali nije bilo nikoga tko bi to isto uinio za njega. Kada je odluio da je spreman opet biti sam sa sobom, lijenik preporui Tedu da uzme godinji dopust, ode kui svojim roditeljima i dopusti da mu se snaga u potpunosti povrati. Ted spremno pristade i zatvori svoj stan prije nego to su roditelji doli da ga pokupe. Slijedea tri mjeseca je proveo obilazei stare prijatelje i roake, osjeajui se svakog dana jaim. Ta vezivanja vratila su mu osjeaj normalnosti i kontrole, a iz te nove perspektive Ted je shvatio da vie nije elio nastaviti s bankom i upasti natrag u stresne situacije koje su oito dovele do njegovog kolabiranja. Tako da kada se vratio u Atlantu njegov plan je bio da najavi otkaz i uvjeba nekog tko e preuzeti njegovo radno mjesto. Meutim, dunosnici banke odmah su mu dali do znanja da on ustvari vie uope nije dobrodoao, ne nakon njegovog sputavanja na psihijatrijskom odjelu. Nije imalo nikakvog znaaja da je Tedovo predavanje bilo potpuno dobrovoljno, niti da je njegov problem potekao od stresa, a ne od mentalnog poremeaja. Kao i mnogi neinformirani ljudi, dunosnici zadueni za osoblje bolovali su od istog stereotipnog straha od "luaka". Tako da ak i prije negoli je Ted uspio podnijeti ostavku, savjetovan je da ga tvrtka smatra nesposobnim za rad. Umjesto da ga prime natrag u slubu, ponudili su da e ga staviti u svoj program invalidskog bolovanja i preporuiti ga za trogodinji plaeni odmor. Ted, naravno, nije mogao biti sretniji. S ovom financijskom sigurnou bio je slobodan vratiti se u Alabamu, osnaiti se i provesti neko vrijeme sa svojim ostarjelim roditeljima. Prvu godinu Ted je uivao u svojim obnovljenim obiteljskim vezama i nastavljenim starim Tuscaloosa- prijateljstvima. Ali na kraju je postao nemiran i htio je vie od svog ivota. Budui da je njegov dohodak bio redovit ak i bez rada, odluio je poduzeti neka rekreacijska, terapijska putovanja i istraivanja. U vrlo kratkom vremenu Ted je posjetio mnoga mjesta, kao to su Californija, New York, Florida, Karipske otoke i Gvatemalu. Njegove puteestvije priredile su mu mnoge pustolovine, ali niti u jednom trenutku nisu se odigrala nikakva daljnja paranormalna iskustva. Vjerovao je da to god da su spiriti bili radili s njime, sve takve stvari su sada bile izbaene iz njegovog ivota jer se on vie nije petljao u aktivnosti spiritistike grupe. Do kraja 1981. osjeao se emocionalno jak i spreman za povratak na posao. Preuzeo je voenje renomiranog restorana u Tuscaloosi i odustao od zadnje godine prihoda od bolovanja. Naredne tri godine njegov ivot je bio sretan i bez veih uzbuenja, ispunjen tipinim zadovoljstvima bliskih obiteljskih kontakata i komfornog drutvenog ivota. Bilo je problema, naravno, ali oni su bili samo normalne situacije, a ne 98

nadnaravni dogaaji. Odrao je takoer i kontakt s Marijom, i ostali su bliski prijatelji iako on vie nije bio s grupom. Razumijela je i podravala njegovu odluku da ne nastavi s vidovnjakim radom. Danak koji je osjetio da je bio naplaen od njega bio je prevelik, objasnio je, i sve to je sada htio bio je jednostavan, sretan ivot. Marija se sloila s njim, ali je imala i poruku za prenjeti od spiritualnog vodia. "Vidim da e nastaviti svoj rad u budunosti", rekla mu je jednom. "Moda je tako," Ted je odgovorio: "tko zna to e se po putu dogoditi? No, budui da sam bio natrag doma i drao se podalje od ikakvog itanja, nisam bio izloen stresu i moje zdravlje je odlino, a ja ga ne bih htio nikako drugaije. Drago mi je da je s vidovnjatvom svreno."

Devetnaest Prijevod: Gordan

Ako ovaj savjet ili ovaj rad bude od ovjeka, nee doi do nieg; Ali ako e biti od Boga, ne moe ga odbacitit. St. Paul U sijenju 1984, sve se jurei vratilo. Nakon gotovo tri godine ivota bez paranormalnih upada, Ted je mislio da se oslobodio takvih stvari, ali jedna kratka vizija te zimske veeri, jo jednom mu je pokazala da je njegova sloboda bila iluzija. U okruenju snova, Ted je vidio malog ovjeka, navodno Meksikanca, odjevenog u meksiku odjeu sa slamnatim eirom, malim brkovima, tamnom koom i kosom. Nita se doista nije dogodilo u snu, nikakva poruka nije dostavljena, samo prisustvo stranog, tihog, monog malog ovjeka. San mu se nakon toga ponavljao jednom ili dva puta tjedno. Ted je odmah povezao ovjeka sa vidovitom porukom koju mu je Marija dala u oitanju nekoliko godina prije. Rekla mu je da e se u budunosti pojaviti duhovni vodi po imenu Raphael, da e raditi s njim i primio je kontakt od takvog entiteta. Pitao se dali su Raphael i mali Meksikanac jedan te isti, ali sve to je imao do sada je samo prisustvo, bez poruke. Tada su se snovi poeli mijenjati. Meksikanac mu je poeo davati informacije i Ted u snu nije imao izbora do sluati. Bio je zbunjen o onom to je uo, iako je poruka bila jasna, nije razumio razlog koji stoji iza nje. Raphael mu je, kao to je Ted mislio da je, uzastopno dostavljao jednu jedinu poruku. Mora otii iz Alabame, insistirao je u snovima. Mora otii u New Mexico. Zato New Mexico? upitao je Ted. Nikad nije razmiljao o tako dalekom odlasku, ne od Doline sunca, a pogotovo ne u mjesto za koje je mislio da je prazno i suhoparno. Mora otii u Albuquerque, 99

odgovorio je Raphael, ignorirajui pitanje. Sve je ovo Teda uinilo znatieljnim, ali nije shvatio ozbiljno poruku i nije imao zapravo namjeru slijediti Raphaelove naredbe. Snovi nisu bili toliko uznemirujui, kao mnogi iz prolosti i kao vizije. Ipak, Raphael je bio uporan posjetioc, pojavljivajui se u snovima i podstiui Teda da krene. Doao je i do toke gdje mu je naveo datum kad bi Ted trebao otputovati u New Mexico. elio bi da Raphael jednostavno odustane, Ted se nasmijao dok je govorio prijatelju o tim snovima. Nema anse da odem u New Mexico, ak i da elim. Imam obaveza prema mom poslu i restoranu. Mislite li da bi duhovni svijet znao o takvim stvarima. Meutim, nekoliko dana nakon ovog razgovora, Ted je imao nezgodu na poslu i ozlijedio donji dio lea. Otiao je do kiropraktiara po pomo zbog kroninih bolova i doktor mu je savjetovao da uzme odmor od nekoliko tjedana, dalje od posla. U tim tjednima nije imao nita za raditi, osim ubijati vrijeme. Ted je odluio da iz znatienje krene s tim i odputuje u New Mexico. Ipak, insistirao je na tome da cijeli put nije nita vie nego odmor. Odbio je vjerovati da su poruke iz snova bile ozbiljne. Sve to je htio je da lei, tako da mu se lea oporave kao to je doktor preporuio. Osim toga, njegovi dugogodinji planovi na poslu nee pobijei. Bio mu je obean dio vlasnitva u buduim poslovnim proirenjima, ali nita se za sad nije kretalo u tom smjeru. Kada je izledalo kao da obeanje nee biti odrano, Ted je to shvatio kao znak da se ponovo zaputi u svijet i potrai neto bolje. U restoranu je dao do znanja da e otii na dopust, spakirao je neto stvari i odvezao se iz Alabame u pratnji svog dobrog prijatelja. Ispostavilo se kao prilino zanimljivo da je Ted otiao od kue na isti datum kojeg mu je dao Raphael. Protumaio je to sluajnou. Ted je u New Mexicu imao nekoliko daljnjih roaka za posjetiti. Dok je bio kod jednog od njih, imao je jo jedan san u kojem se susreo sa upornim Raphaelom, koji mu je donio jo jednu zapovijed. Mora podnijeti poslovnu biografiju, rekao je Tedu, kao da je to normalna stvar za nekoga u sombreru i meksikoj odjei da raspravlja o tome. I rekao je Tedu ime jedne tvrtke koju da kontaktira, kao i toan datum slanja biografije. Od sada, Ted je bio sklon posvetiti vie panje savjetima malog ovjeka i savjesno je poslao biografiju na taj datum. Nije znao da li da se osjea iznenaen ili ne kad je tvrtka odgovorila i zatraila od njega da doe na razgovor. Brzina tih dogaaja ga je iznenadila i pristao je na razgovor. Te noi se opet pojavio Raphael i ovaj put mu je savjetovao da eka do sljedeeg utorka za razgovor, a ne na datum koji je zatraila tvrtka. Odluan da slijedi taj scenario, Ted je pristao i nazvao tvrtku da odgodi razgovor kao to mu je savjetovao Raphael. Kada se sastao sa upravom tvrtke, razgovor je zavrio u redu i Tedu je reeno da e odmah biti obavijeten o njihovoj odluci. Ali, nekoliko je dana prolo bez oekivanog telefonskog poziva, a on se poeo osjeati glupo to je posluao savjet panjolske izmiljotine njegove mate. U stvari, odustao je od nade i zakljuio da su snovi bili nedosljedni, no u meuvremenu je opet intervenirao Raphael. Nemoj se obeshrabriti, reako je Tedu. Ne smije otii. Ne smije se vratiti kui. Bie kontaktiran i primie ponudu za posao i mora je prihvatiti. Poruka je bila toliko uporna da je Ted nevoljno odgodio odlazak, davajui Raphaelu jo jednu ansu. Prola su dva dana, a jo nije bilo odgovora od tvrtke. Konano, zbog nestrpljivosti da se ili vrati u Alabamu ili da dobije posao, Ted je nazvao tvrtku. Tajnica mu se ispriala zbog kanjenja i rekla mu da je ovjek s kojim je imao razgovor bio neoekivano odsutan. Vratit e se u ponedjeljak u kancelariju, objasnila je i nadala se da e Ted biti jo malo strpljiv. Tajnica mu je takoer rekla da je njegov telefonski broj bio zagubljen, pa je bilo nemogue za nju da ga kontaktira u vezi kanjenja. U ponedjeljak ujutro, kao obeano, Ted je dobio telefonski poziv i poziv da doe na posao, poevi ve od narednog dana. Bio je u euforiji zaljubivi se u prelijepo okruenje i spremno je prihvatio posao. Raphael je bio u pravu, mislio je. Ovo e biti dobra promjena. Ionako sam bio predugo kod kue. Prijatelj sa kojim je Ted putovao, ponudio mu je da e otii u Alabamu i donijeti mu sve njegove stvari koje bi mu zatrebale, na to se Ted sloio. Tjedan dana kasnije, prijatelj se vratio sa njegovim stvarima, a Ted je obavijestio svog poslodavca u restoranu, objanjavajui mu da e njegov "dopust" biti trajan. Posao je uspio i Ted je osjeao da je donio pravu odluku. Raphaelovi savjeti su bili posluani i kad je Ted odreagirao na njih, mali Meksikanac je nestao iz njegovih snova. Ted se brzo ustalio u novoj rutini 100

i utvrdio se u Albuquerqueu. Kupio je kamp kuicu i postavio je u prelijepom parku na rubu pustinje i uivao u velianstvenosti Sandia Mountains u daljini. Kao dio promjena u novom ivotu, Ted nije govorio o svojim vidovnjakim talentima i po prvi puta u devet mjeseci, njegov ivot je iao glatko, bez bilo kakvih stranih epizoda. U stvari, nije mislio o paranormalnom sve do jednog dana kad je Judy, jedna od Tedovih suradnica, spomenula da su ona i njezin mu nedavno svjedoili jednom neobinom dogaaju. Bili smo na putu iz grada preko vikenda, rekla je, prema Estanciji. Vozili smo se po maloj autocesti sa dva traka. Vozili smo po mraku i bilo je oko osam navee, kada se odjednom nebo osvjetlilo skroz oko nas. U nekoliko sekundi, mogli smo vidjeti osvjetljenu okolicu, ba kao po danu! ak je i unutranjost auta bila ispunjena svjetlom. I tada odjednom, kao to se i pojavilo, nastavila je Judy, isto tako je i nestalo. Sve je bilo opet u mraku. Bilo nam je udno, pa smo mu i ja stali da vidimo to se dogaa. Oboje smo izali i pogledali prema gore da vidimo da li avion, helikopter ili to ve stvara to jako svjetlo. Ali nije bilo nieg, ak niti dolazeeg auta iz bilo kojeg smijera. Ted i ostali su radoznalo sluali, pitajui se to su to ona i Joe vidjeli. Valjda je bio NLO, zakljuila je Judy. Nismo ga vidjeli direktno, ali to bi se drugo moglo pojaviti i nestati tako brzo? I to bi moglo osvijetliti nebo na taj nain? Sjajno! odgovori Ted. Sjetio se odjednom da nije poznavao nikog ko je vidio NLO osim Maje. Judini prijatelji su uzbueno sluali iskaz i postavljali mnogo pitanja o tom doivljaju, samo Ted nije rekao nita. Mislio je na Maju i udaljenom objektu kojeg je prije mnogo godina vidio kako lebdi nad planinom iznad Doline sunca. Maja ga je tamo uputila sa sigurnou da e vidjeti NLO, ali u to vrijeme nije mogao osjetiti pravu prirodu objekta. Nikad nije bio uvjeren da je to bio NLO, iako je Maja insistirala da jeste. No, budui da nije bila prisutna, zapitao se, kako bi ona mogla znati? Osim toga, ni Ted nije bio siguran da vjeruje u postojanje takvih stvari. Uostalom, vlada je konstantno negirala NLO vienja. Meutim, sada je znao da Judy nije lagala i nije znao to misliti. Nedugo nakon toga, Ted je potom dobio knjigu od svoje neakinje u Alabami. Cijenio je njezinu obzirnost, ali kad je pogledao korice knjige, nije je uspio nai posebno privlanom. Ime joj je bilo OUT ON A LIMB (U raskoraku) i napisala ju je Shirley MacLaine. Meutim, njegova neakinja je ubrzo nazvala i pitala ga da li je knjiga stigla. Proitala sam je, rekla je oduevljeno, i ti je mora takoer proitati Tede. Zato? zapitao se. To je tako udno, odgovorila je, ali itajui prvi dio, podsjetilo me na tebe. Sjea li se stvari koje si nam govorio o godinama provedenim u Dolini sunca? Naravno, ali o kojim to tono stvarima? Vidjet e, odgovori ona. Ti samo proitaj knjigu i tada emo ponovo razgovarati. Zbog pobuene znatielje, Ted je poeo itati knjigu i uskoro je postalo jasno zato mu ju je njegova njeakinja poslala. U jednom dijelu prie, MacLaine je pisala o izvanzemaljskoj eni, zvanoj Maja, iz planinskog dijela June Amerike. Ted je bio zapanjen. Opis MacLaineine Maje se u potpunosti podudarao sa mladom, lijepom enom koju je poznavao u Dolini sunca. Sve to je itao o njoj - ponaanje, razgovor, misterija - inilo se isto kao i s njegovom Majom, pa ak i neki dogaaji u knjizi su mu bili udno poznati. Ted zasigurno nije mislio o Maji kao o nekoj vrsti vanzemaljca, nego kao o jako neobinoj osobi, dragoj prijateljici, od koje je saznao neke vane stvari. Meutim, ova knjiga ga je natjerala da se osvrne natrag na one mjesece sa Majom i preispita cijelu situaciju paljivije. Kako je mogao biti tako blizu nje a ipak nije znao nita o njoj, ak ni prezime? Zato nije bilo zapisa o njenom zaposlenju u uredu i to bi on doista vjerovao iz njezinih fantastinih opisa mjesta i naina na koji je njezin narod ivio? Zaelio je kontaktirati Shirley MacLaine i rei joj da je on takoer poznavao tu Maju i bio duboko pogoen njihovim odnosom. To je bilo jedno uzbuujue otkrovenje. Ted je odmah nazvao neakinju i razgovarali su o svim detaljima susreta koje je davno imao sa Majom. Nazvao je i Mariju, koja je bila intrigirana Tedovim moguim pronalaenjem Maje. Ne pridajem mnogo panje NLO-ima i svemu tome, odgovorila mu je Marija ali je to u najmanju ruku iznenaujua sluajnost. Ne, ne mislim da jeste, odgovorii je Ted, nije sluajnost, Marija.

101

Sjeam se jo neega, neto to se dogodilo jo u Atlanti i moda e se sjetiti da sam govorio o tome tada. Bio je jedan tip Mark, koji je bio prijatelj od nekih ljudi koje sam poznavao, pa sam i njega takoer malo bolje upoznao. Mark je tada imao problema sa alkoholom i jedno vrijeme, kad je pijan jednostavno nestao na nekoliko dana, njegovi prijatelji su me zamolili da iskoristim svoje vidovnjake sposobnosti da ga naem. Ovo zvui poznato, u redu, odgovori Marija, ali jednostavno se ne mogu sjetiti detalja to se dogodilo. Pa, skoncentrirao sam se i dobio sliku starog motela u gradu, pa sam se tamo i odvezao, nastavio je Ted, i Mark je bio tamo. Stalno je bio pijan i bio je u jako loem stanju. Napokon sam ga dovoljno otrijeznio da bih porazgovarao s njim o njegovim problemima i tada mi je rekao o eni u koju je bio zaljubljen, eni koju je upoznao u Texasu, koja je bila prekrasna, preplanula, udesna. ena po imenu Maja. Opisao ju je i po izgledu je bila kao i moja Maja i mislio sam da je to neka udna sluajnost. Mislio sam, koliko samo moe biti Maja? Ona moja Maja je bila jednostavno jedinstvena za mene da bih vjerovao da bi ih bilo vie, kao kopije ili neto. Ali sada je tu bila MacLaina Maja, i neznam to se to dovraga dogaa. Marija nije imala odgovor, kao ni niko drugi. Nije bilo nikoga u Albuquerqueu s kim bi mogao razgovarati o tim osobnim otkrivenjima. Osjeao je da bi mu samo oni kojima je davno rekao za Maju, vjerovali i shvatili koji mu je ok knjiga OUT ON A LIMB priredila. Nije htio da niko od njegovih novih prijatelja, za koje je bio obian Ted, misli da je lud ili da izmilja prie nakon itanja knjige. Zato je to sve zadrao za sebe. Bez obzira koliko se on naao zauen NLO -ima i vanzemaljcima, nakon toga, nije ni s kim podjelio svoje misli. Godina je prola normalno, sve do incidenta 1985.g., kada su ga posjetili prijatelji iz Alabame. Nekoliko dana nakon njihovog dolaska, Ted se probudio ujutro u pola etiri sa jakim kucanjem srca. Lagano ustajui iz kreveta, pogledao je uokolo kamp kuice na bilo kakve znakove neega krivog. Svi njegovi gosti su mirno spavali ali Ted je imao osjeaj da je neto ili neko vani. Otiao je pogledati van, na terasu. U noi, mogao je vidjeti promet na autocesti u daljini i tada je podigao pogled prema gore. Iznad njega je bila crna praznina ovalnog oblika, naglaena izmeu zvjezda. Nije bilo nikakvog zvuka, niti oitog objekta, samo savrena tmina, kao da su zvijezde izbrisane. Mislio je da je to udno, pa se vratio u unutra i probudio jednog od prijatelja, molei ga da izae van vidjeti taj strani fenomen. Ali dok su se vratili na terasu, ovalna praznina je nestala i nebo je djelovalo potpuno normalno. Iz nekog razloga, to vienje je Teda uinilo veoma nervoznim, pa je zapalio cigaretu i govorio neko vrijeme, ponavljajui prijatelju detalje onog to je vidio. Nekoliko je mjeseci prolo bez nekih potekoa a jesenje noi su postale hladnije. A onda jednom opet, Ted se probudio usred noi i ustao iz kreveta. Njegovo je srce ludo tuklo. Instinktivno je ispustio glasan urlik, istrao na terasu, nekontrolirano se tresui. Jedan od susjeda se probudio od urlika, upalio svjetlo i izaao napolje, gledajui zabrinuto uokolo. to nije u redu? povikao je. Da li si u redu? Jo uvijek drhtei, Ted je odgovorio nervozno klimajui, Da, samo sam imao nonu moru. ao mi je to te gnjavim. Odjednom je osjetio jaku hladnou i tada shvatio da nosi samo donje rublje i pourio natrag u kuicu. No nije se mogao smiriti i njegov je strah bio toliko jak, da je puei prosjedio ostatak noi, sve dok se nije razdanilo. Polako se poeo sjeati dijelova none more, iako u to vrijeme nije bio siguran da li je doista spavao kada se to dogodilo. Sjetio se da je bio odveden nekamo, iznad kamp kuice i gledao dolje na nju ispod. Osjeao se svjesnim i prizor je izgledao stvarnim. Sjetio se brzog kretanja od tog mjesta i gledanja svjetala koja su kratko vrijeme letjela pokraj njega prije zaustavljanja. U toj toci, Ted je gledao dolje na pust teren u kojem je sve bilo pomjeano u nejasnu ukastu boju. Vidio je ameriku komoljiku i tada je vido velik kompleks objekata, okruen visokim zidom. Unutar zida bile skupine ljudi, skupljeni kao stoka u malom toru. Kako se pribliio, Ted je vidio enu i mladia kako potpuno nepokretni sjede zajedno u prepunoj prostoriji. Kako se jo vie primakao, osjetio je da im se moe jo pribliiti i dotaknuti ih. Odjednom ih je htio protresti da se probude, iako nije znao zato. Okrenuo se prema nekom koga je mogao vidjeti i rekao, Ne moete to raditi mojim ljudima! Postupate s njima kao sa stokom! Vi 102

postupate tako sa stokom, odgovorila je nepoznata osoba. Zato mi onda ne bi mogli postupati tako s ljudima? Sljedea stvar koju se Ted sjea je bila da je histerino vritao i tada se probudio u krevetu. Sjedei nervozno na terasi na jutarnjem suncu i pokuavajui nai smisao tih sjeanja, Ted je takoer osjetio da je bio na drugom podruju, unutar podzemnog kompleksa. to god je vidio da se dogaa s ljudima, podsjetilo ga je na stoku. Danima poslije toga, doivljavao je snane osjeaje ljutnje i straha. Nije mogao dobro spavati i opet je nakon nekoliko godina posegnuo za sedativima, koji bi mu dozvolili da se odmori i nastavi funkcionirati na poslu. Zabrinuo se da e skliznuti natrag u stresno stanje koje ga je dovelo do kolapsa u Atlanti. Takoer se bojao da je duhovni svijet jo jednom imao namjeru ometati ga i upletati mu se u normalan, sretan ivot kojeg je imao u Albuquerqueu. Oajniki se protivo tome. Meutim, kako je nekoliko mjeseci prolo bez daljnjih incidenata, Ted se polako poeo oputati, ponovo dobro spavajui i zahvaljujui viim energijama povratio se u jedan duevno zdrav i nekompliciran ivot. Nije bilo vie udnih oblika u nebu i na kraju, zastraujua sjeanja na onaj kompleks i ljude u toru, takoer su izbljedila. Sa upornom vjerom, rekao je sebi da je osloboen paranormalnog. Negdje, moda u drugoj dimenziji, mora da su duhovi bili zabavljali. Gledajui dolje na Tedovo prijanjanje ka oajnikom vjerovanju da je mogao ivjeti svoj ivot normalno u svakodnevnim uvjetima, mora da su se pitali koliko se dugo on mogao zavaravati sa takvim idejama. Nije bilo vano to to je Ted odustao od vidovnjake grupe i vidovnjakih seansi i to je drao svoj neobian talenat u tajnosti od okoline. Kada duhovi odlue da nastave njihove planove u vezi s njim, Ted je nauio da nije imao izbora, nego da ih slijedi. Njihov povratak je bio najavljen u vizionarskom snu kojeg je Ted imao u januaru 1986. Kad je san zavrio, probudio se sa jasnim sjeanjima detalja. Putovao je po dravi, kada je ugledao znak na kojem je pisalo Amarillo, Texas. To je bilo sve ega se sjetio ali instinktivno je znao da je poruka bila proroanska. Sile koje su poslale Raphaela, sa njegovim pourivanjem prema New Mexicu, opet su se sluile starim trikovima, shvatio je Ted. Pitao se zato imaju tolki interes za njegovo mjesto boravka i nikada nije shvatio znaaj njegovog preseljenja u Albuquerque. Ali poruka na cestovnom znaku je bila jasna. Preseliti e u Amarillo, iako nije imao naznaka kada e se to dogoditi. Odgovor mu je doao nekoliko tjedana kasnije. Njegov nadzornik ga je pozvao u ured i rekao mu da je tvrtka upravo kupila nekoliko objekata u Teksasu. Nalet uzbuenja proao je kroz Teda kada je shvatio to e doi sljedee. Jedan od naih novih ureda u Amarillu, rekao mu je nadzornik, trebae jednog sposobnog kreditnog menadera. Naravno, to e biti unapreenje za tebe, sa dobrom poviicom i mi emo ti platiti trokove preseljenja ako prihvati tu poziciju. Dobro, odgovori Ted, osjeajui da nebi imalo svrhe da se odupire. Uskoro je pripremio kamp kuicu za preseljenje i kako se vozio iz New Mexika i ulaskom u Texas, vidio je identian znak na cesti kao to mu je bilo pokazano tjednima prije u snovima. San, kao i mnogi ostali, se pokazao tonim. Svu svoju koncentraciju, posvetio je novom poslu i smjetaju u Amarillu. Meutim, kasnije te godine iznenadio se telefonskim pozivom starog prijatelja vidovnjaka Franka. Ted ga je upoznao jo u Georgiji, kada je njegov spiritualni rad bio na svom vrhuncu. Pogodi to? zapoeo je Frank. Moja dobra prijateljica trenutno ivi u Amarillu i dolazim je posjetiti. Budui da se ti i ja nismo vidjeli ve nekoliko godina, to kae da doem do tebe i provedemo neko vrijeme zajedno dok sam tamo? Ted se sloio i Frank je ubrzo doao u posjet. Tri mjeseca kasnije, nazvao je ponovo. Mnogo je ljudi koje sam upoznao, rekao mu je, koji bi zaista htjeli imati vidovnjaka oitanja, ali ovdje nema nikoga da im to napravi. Zato ne pomogne? Prije tog trenutka, Ted nije imao namjeru da se ikad vie opet primi vidovnjakog posla, no impulsivno je prihvatio Frankovu elju. Prolo je mnogo vremena, rekao je, ali ako misli da ti ljudi stvarno trebaju pomo, valjda mogu probati. Nije mogao vjerovati da to govori i duboko u sebi je osjetio da bi otpor bio uzaludnim. Potranja za oitanjima u tom podruju je bila velika i rasla je jo vie, kada je poeo raditi na tjednoj 103

bazi. Reputacija za tonost oitanja mu se irila. Upoznao je dosta novih ljudi, davajui bilo kakvu pomo koju je mogao dati a kako je vrijeme prolazilo bilo mu je udobnije raditi. Ali bilo je i problema i mnogo skeptika koji su davali sve od sebe da bi osporili Tedov utjecaj. Kada mu je dola jedna ena, pitajui u vezi branih problema, Ted joj je savjesno opisao viziju koju je dobio od duhovnih vodia. Ovaj puta su bili oito previe specifini, pa je ena dovoljno zakljuila iz oitanja da e uhvatiti svog mua u aferi. Kada je mu saznao da su ga vidovnjaka oitavanja otkrila, doao je k Tedu osvetoljubivog duha. Situacija je postala toliko napeta, da se Ted odluio odrei oitanja, alostan to je uopte dopustio sebi da se vrati tom poslu. Neki od ljudi su eljeli njegovu pomo, ali dosta njih je imalo namjeru poniziti njegove sposobnosti i napasti njegovu reputaciju. Nije vrijedno glavobolje, rekao si je, odluan da opet odustane i da se fokusira na vlastitu sreu. Ali to, naravno, nije moglo proi tek tako, uzimajui u obzir upornost Tedovih duhovnih vodia. Da bi osigurali to da on primi njihovu poruku, zahtijevali su njegovu panju na jedan silovit nain. Usred noi, budan, ali u izmjenjenom mentalnom stanju, naao se prevezen na nepoznatu lokaciju u pratnji od dva ovjeka koji su mu stajali sa obje strane i ije su mu znaajke bile nejasne. Kada je doao ka punoj svijesti, Ted je stajao izmeu mukaraca u jednoj velikoj, dobro osvjetljenoj sobi, bez ikakvog oitog izvora svjetlosti. Nasred sobe je stajao dugaak stol sa nizom praznih stolica iza njega. Vrata su se otvorila na lijevoj strani i pet udnih ljudi je umariralo skladno koraajui u liniji. ovjek na uzglavlju linije je bio bijelac sa svijetlosmeom kosom, drugi je bio tamne puti a ostalo troje su bili razliitih rasa. Svaki je nosio majicu po mjeri sa visokim ovratnikom, koji je podsjeao na zastarjele Nehru jakne. Potpuno dezorijentirano, Ted se trudio da ih prepozna ali nitko mu nije izgledao poznato. Ljudi su tiho doli do stola. Voa se zaustavio kod srednje stolice dok su se ostali smjestili pored njega, po dvoje sa svake strane. Kratko su se naklonili prema Tedu i sjeli. ak u omamljenom stanju, Ted je bio iznenaen uljudnom pozdravu tih ljudi. Kao da stoji u redu, dva ovjeka iza teda uputila su ga naprijed, dok troje njih stajalo tik do stola. Sluaj paljivo, rekla je centralna figura, napeto zurei u Tedove oi. Mora prestati pokuavati da zadovolji ljude i da pridobije njihovo potvrivanje svog posla. Doveli smo te ovdje da ti kaemo da se prestane brinuti jer ti ovi osjeaji ometaju tvoj ispravan smjer. Ne smije se brinuti zbog miljenja drugih. Ti si ovdje da radi jedan veoma vaan posao. Ova tvoja prevelika zabrinutost zbog miljenja drugih, zadrava tvoj napredak. Gledajui ovjekov vrsti pogled, Ted je elio odgovoriti ali se nije mogao pomaknuti, ni govoriti. Uvijek imaj na umu da ljudi koji trebaju uti tvoju poruku, uti e je, nastavio je voa. Oni koji ne uju, ne smiju te zabrinjavati. Nikada nee biti dovoljno dokaza da ih uvjeri, no u svakom sluaju oni e uvijek nai nain da to diskreditiraju. Radi svoj posao i sve e biti u redu, bez obzira na njih i njihove stavove. Sljedeeg to je bio svjestan, bilo je to da je sjedio u krevetu i da je bilo jutro. Sjetio se svega i po prvi puta u nekoliko mjeseci imao je osjeaj sigurnosti i olakanja. Bilo da je noni dogaaj bio stvarnost ili samo san, Ted je prihvatio poruku kao valjanu. Duhovi su znali za njegove sumnje i dali su mu svu sigurnost koju je trebao. Sa takvim voljenim, brinim snagama na njegovoj strani, osjeao se siguran da ponovo nastavi sa oitanjima. Ubrzo nakon toga, ba kada su se stvari smirile, pojavila se druga vrsta poremeaja. Na poslu su izbile glasine o dolazeim promjenama, koje Teda nisu uinile veoma sigurnim. Poeo je traiti druge poslovne mogunosti, u sluaju da se glasine ostvare. Meutim, prije nego se bilo to razvilo, imao je jo jedan vizionarski san, slian onome kojeg je vidio prije preseljenja u Amarillo. U ovom snu, Ted je vidjeo sebe kako se vozi u drugome gradu, traei mjesto da smjesti svoju kamp kuicu. Naao je jedno posebno mjesto koje je izgledalo primamljivo, ali nije znao tono rei gdje je to. Meutim, kada se probudio i oistio misli, odjednom je shvatio da je grad koji mu je bio pokazan bio Shreveport, Louisiana. Gospode! mislio je, zaprepaten vizijom. Ne mogu ni zamisliti da u morati preseliti u Shreveport! Rae bih otiao natrag u New Mexico, ili moda u Denver, bilo gdje samo ne u Louisianu. to bi me to moglo povui u Shreveport?

104

Deo peti Prevod: Arja Svetlost

Reci istinu i posrami avola. Rable I avo je aneo. Unamuno Dvadeset

Pazite, rei u vam tajnu; neemo svi umreti, ve emo se svi promeniti. Sv. Pavle Ispostavilo se da je san taan, rekao je Ted, vraajui se na svoj poslednji intervju sa Barbarom Bartolik. Kancelarija u Amarilu je zatvorena u junu 1988. i jedina ponuda za posao, koju sam posle nedelja traenja dobio, je bila u reveportu. Tako si preselio svoju pokretnu kuicu poela je Barbara da govori. Upravo na ono mesto, koje sam video u snu. zavrio je Ted, klimnuvi glavom. I ti zna ostatak, Barb, napadi u spavaoj sobi, abdukcije u susedstvu, dogaaji sa Marijom i Amelijom i drugima. Da li misli da sam poludeo? Da smo svi mi ludi? Bilo bi olakanje misliti tako. Ne, plaim se da niste ludi. nasmejala se. Kada biste bili, onda bih imala tri ili etiri stotine drugih ludih ljudi, koji mi govore veoma sline stvari. Ne obavezno o tako zapanjujuim susretima, kakve si ti imao sa manifestacijom duhova moda. Ali detalji, kojih se sea u vezi sa moguim prisustvom vanzemaljaca, da, postoje mogue korelacije sa obrascem, koji sam viala u drugim izvetajima. Ted je za trenutak pogledao kroz prozor na jezerce sa patkama i mirno seosko dobro iza Barbarine kue u severnoj Oklahomi. Tokom dugog puta od reverporta do Barbare imao je dovoljno vremena da razmilja o svojim paranormalnim iskustvima i da pokua da pronikne u misteriozne sile iza njih. A nijedan nije bio u veoj meri uvijen u misteriju kao njegov nedavni susret sa takozvanim vanzemaljcima. To je veoma zbunujue rekao je Ispriao sam ti sve ega se svesno seam, ali znam da je u to 105

ukljueno mnogo vie. elim da znam sve to mi se dogodilo, Barbara, smatram da zasluujem da znam istinu. To je razlog zato sam ovde. Ukoliko postoji ansa da mi regresivna hipnoza pomogne da neto otkrijem, eleo bih da pokuam. Lepo sloila se Barbara Pokuaemo da ispitamo da li je tvoja pretpostavka, da su to bili susreti sa vanzemaljcima, tana. Oseam da simptomi, koje si opisao, smetnje u spavanju, oslanjanje na sedative, strah da preko noi ostane sam, nalikuju post-traumatskim simptomima i da ukazuju na neki realan dogaaj, koji ih je prouzrokovao. Moemo upotrebiti hipnozu kao sredstvo da pokuamo da otkrijemo kakva bi iskustva mogla biti potisnuta u tvojoj podsvesti, ali, molim te, budi svestan da se moe dogoditi da ne otkrijemo nita. Razumem to. potvrdio je Ted. A ukoliko neto otkrijemo, opomenula ga je Barbara moram ti rei da to znanje moe prouzrokovati trajnu promenu u tvom ivotu. To je kao stupanje u jedan drugaiji svet, koji menja i proiruje tvoj koncept realnosti, Ted, i ne moe se samo okrenuti i vratiti preko tog praga, jednom kada pree preko njega. Da li si siguran da si spreman na to? Da, mislim da jesam. rekao je Ted Lagao bih kada bih rekao da nisam uplaen, ali ne znam nijedan drugi nain da doem do istine. Hajde da pokuamo. Kada su se kasnije te veeri pripremili za seansu, Ted je rekao Barbari da eli da istrai svoja seanja na no u Atlanti, kada se njegova spavaa soba ispunila dimom. Ta no ga je uvek uznemiravala i Barbara ga je uvela u lagano stanje transa i vratila ga na to iskustvo. Setio se detalja sa velikom jasnoom, proavi jo jednom kroz sav strah i zbunjenost, ali nisu se pojavile nove informacije. Barbara je predloila Tedu da ispitaju neku drugu situaciju. Tokom godina rada na regresiji nauila je da ima poverenja da e podsvest izneti one informacije za koje osea da bi bile korisne. Reci mi da li te tvoj um navodi na misao o nekom drugom iskustvu. predloila je To ne mora da bude ono iskustvo koje smo sada ispitivali, jednostavno bilo koje iskustvo, koje je znaajno. Ted je napravio pauzu od nekoliko minuta pre nego to je ponovo progovorio. Seam se kada sam bio mali deak. poeo je Voleo sam da leim na podu ispred bakinog kamina, sisajui iz boce. Bilo je veoma toplo i udobno i sigurno. Imao sam naviku da prstom umotavam kosu. Moja baka je bila u kuhinji, a ja sam leao ispred kamina, veoma spokojno. Da li tu postoji neto znaajno, u ta bi trebalo da pogledamo? - pitala je Barbara. Hmm, mislim ne. rekao je Ted ali neto drugo mi pada na pamet. I dalje sam na farmi, ali sam neto stariji. Oh! Stariji sam i ivim sa mamom, tatom i bratom. Nismo u kui moje bake, mi smo u jednoj od kua za iznajmljivanje, koja je sa druge strane polja. Ted se odjednom trgnuo. Ooh! rekao je Ne znam ta je ovo! Idem od kue svoje bake ka naoj kui. Vidim tu stvar. Gledam u dno neega i na donjoj strani je tamno. Ali oko uglova je neka vrsta svetlosti. Izgleda gotovo kao da gori. Na trenutak je zastao, zamiljen. Ne znam ta se dogaalo posle toga. promrmljao je.

106

Koliko godina ima u vreme kada se to dogaa? Nisam siguran, ali bih rekao osam. Mislim da imam osam godina. Poni od trenutka kada vidi tu stvar. - predloila je Barbara, produbljujui nivo transa. Reci mi kakav je dan. Da li je dan? Gledam u sunce, - poeo je Ted, - ali to nije zaista sunce. Duboko u stanju transa, pustio je da se seanja odviju i na povrinu iznesu slike jutra etrdeset godina ranije. Dok ga je Barbara vodila kroz taj proces, Ted se vratio do uzrasta od osam godina i saoptio naredne informacije u vezi sa iskustvom, koje su ovde prezentovane u mnogo koherentnijem obliku, nego to su se javljale u njegovom seanju. Kao to su Ted i Barbara shvatili, mnogi detalji su imali slinosti sa priom Karly Kane. Dan je bio oblaan i natuten, ali mali Ted nije mario za to. Voleo je da se igra sam, tumarajui kroz polja pamuka i jurei za malim ivotinjama, koje bi isterao iz jazbine. Njegove bose noge su trale, ostavljajui oblak praine iza sebe. Nebo se jo vie naoblailo i Ted se pitao da li dolazi oluja. Moda bi trebalo da krene kui, mislio je, okreui se od otvorenih polja ka izbledeloj, sivoj kui iza njiva. Dok je iao ka kui, neto je uinilo da pogleda na gore. Visoko iznad njega je sijala svetlost i Ted je morao da zakloni oi od bljetavog sjaja. To nije sunce, zar ne? pitao se. Ali pre nego to je mogao da nastavi dalje, osetio je kako ga neto podie sa tla, nesposoban da se pomeri, lebdei ka izvoru neobinog svetla. Jedna slika je poela da se pomalja iz bljetavog sjaja, slika reetke. Poto joj se pribliio, Ted je osetio da je proao direktno kroz nju, kao dim kroz ogradu bedema i njegov um se zamraio. Postavi ponovo svestan svog okruenja, Ted je video da se nalazi u neobinoj sobi i da nije sam. Video sam jedno runo lice, rekao je Barbari apatom. Izgleda belo kao kreda. Glava izgleda gotovo kao da je od plastike, kao maska. Ima duguljastu bradu, koja obrazuje oblik slova V i pomalo je zakrivljena. Umesto oiju su dve duboke upljine. Vie lie na upljine nego na bilo ta drugo, kao da je tu jednostavno praznina. Dva mala siva bia su stajala, posmatrajui Teda. Ko ste vi? - upitao je, zbunjeno se osvrui oko sebe. - Gde sam ja? Bia nisu ispustila nijedan zvuk da bi odgovorila, ali je tada poeo da ih uje u svom umu. Rekli su mu da ne govori naglas, jer to nije neophodno. Priaj sa nama mentalno. - preneli su mu, ali nisu odgovorila na njegovo pitanje. Bia su ga otpratila do male prostorije sa seditima i smestila ga pored prozora. Gledajui kroz njega, Ted je postao veoma alarmiran. Mogao je da vidi kuu svoje bake ispod sebe, ali je tada stvar u kojoj se nalazio, ta god ona bila, poela da se okree i brzo podie, ostavljajui farmu iza sebe. Videli su se bljesci sjajnog, raznobojnog svetla i on je imao utisak kao da se kreu velikom brzinom. 107

Svetlo je nestalo i sve to je Ted mogao da vidi kroz prozor je bio potpuni mrak. Posmatrao je fasciniran neko vreme, a tada je ugledao neto u daljini. To je bila okrugla stvar, oblika graka i inilo se da raste. Posle nekog vremena shvatio je da se ona u stvari ne poveava, ve da mu se pribliava. Bilo je to tamna, sivo-zelena metalna lopta sa bodljama, koje su se pruale iz razliitih uglova. Da li se sea filmova o II svetskom ratu i onih velikih eksplozivnih mina u okeanu? - upitao je Ted i dalje vidim neto, to podsea na njih, samo je ogromno, neke tamne boje i ne vidim nijedan prozor. Ali ima nekih malih stvari, koje tre iz nje. Gde se ona nalazi? upitala je Barbara. Ne znam, odgovorio je Ted. Iz letelice, koja se kretala, Ted je posmatrao kako se pribliava bodljikava lopta, za koju je sada mogao da kae da je ogromne veliine. Uoio je malene predmete oko sfere, koji su uletali i izletali kroz vrhove bodlji. Kada su se pribliili, Ted je mogao da razazna ta su ti mali predmeti: metalni brodovi, koji su ulazili u izboine. I video je kako letelica, u kojoj se on nalazio, manevrie kako bi ula kroz jedan od tih otvora. Naavi se u velikoj sferi, letelica, koja je nosila Teda, je dola do odmorita na velikoj platformi. Dva siva bia su ga izvela na neto, to je izgledalo kao centralni deo neobinog okruenja. Vrh strukture je bio tako visoko iznad njega, da ak nije ni mogao da ga vidi. Snopovi svetala su skakali od jedne take na drugu i on je gledao kako druga stvorenja, nalik onima, sa kojima je putovao, hodaju preko njih kao da su ona trotoar. Guran napred od strane svojih pratilaca, Ted je iao du hale, uoivi luksuzan, pliani tepih ispod svojih bosih nogu. Doli su do vrata ili otvora i on je bio uveden unutra. Sve je bilo toliko tiho, da se Ted uplaio. Vladala je grobna tiina i dok je gledao oko sebe, osetio je da tu nema ljubavi, da nema emocija, samo tiina. Siva bia su bila hladna, ozbiljna i nekomunikativna. Ta mala prostorija je podseala Teda na lekarsku ordinaciju, ispunjenu radnim stolovima, kontrolnim tablama i neobinim ureajima. U sredini sobe je bila mala metalna ploa, via nego on, okaena nekoliko ini iznad poda. Na njoj se nalazila mala izboina ili odmorite za noge, na koje su ga bia postavila, leima ka hladnoj, metalnoj ploi. Nije mogao jasno da vidi u toj sobi, osvetljenoj samo blagim, maglovitim, plaviastim svetlom, kome nije mogao da utvrdi izvor. Neko drugi je uao u sobu, ena sa jarko crvenom kosom, strogo podianom i sa ikama. Na licu joj je bilo rumenilo, a na usnama jarki karmin. Nosila je beli laboratorijski mantil, kao da je bila pomonik lekara. Skini odeu, rekla mu je mentalno. Ne, - odvratio je Ted u mislima. - Neu. Ignoriui njegov protest, ena i siva bia su ga na silu svukli a zatim je ona prela u deo prostorije sa kontrolnom tablom, na kojoj je bilo mnogo svetala koja su pulsirala. Ted je video velike ekrane iznad kontrolne table i druge aparate, koje nije mogao da identifikuje. ena je pritisnula nekoliko dugmadi ili prekidaa, Ted nije bio sasvim siguran, a tada je metalna ploa, na kojoj je stajao, poela da menja boju.

108

Na zidu iza mene su se upalila svetla. rekao je Ted Barbari. Imam oseaj da prelaze sobu, snimajui me. Lie na X-zrake i mogu da vide kroz mene. Ili im moda ono to je na zidu iza mene govori neto. Zid iza mene je neobian, a te oi gledaju preko sobe. Gledaju mene, priaju o tome ta vide na zidu. To ima veze sa mnom. Zastao je, koncentriui se na unutranju sliku. Neto su mi uinili, nastavio je i gledaju, pokuavaju da vide kako je to. Ono to je izgledalo kao vrsti metal iza njega sada je vie liilo na prozor, kroz koji su sijala raznobojna svetla. Ted je na ekranu iznad kontrolne table video kako se pojavljuje serija slika. Prvo je ugledao sliku svog kostura, a zatim se slika promenila u prikaz njegovih krvnih sudova. Sledee to je mogao da razazna je izgledalo kao njegovi unutranji organi i kako su se slike menjale, inilo se da ureaj snima apsolutno sve o njegovom telu. ak su bile izbrojane i vlasi u njegovoj kosi. Ted je zadrhtao kada je ploa, na koju je bio naslonjen, poela da se pokree, sputajui se u horizontalan poloaj, kao sto. Podigao je glavu i video siva bia kako se pribliavaju. Nosila su neobian ureaj, koji ga je podseao na slualice, i poloila su ga na njegovu glavu, tako da mu je pokrivao ui. Iz ureaja je dopirao zvuk, u prvi mah zagonetan, da bi, nastavljajui se, postao bolan. Nije mu se dopao taj zvuk, eleo je da slualice bude skinute sa njegove glave i eleo je da ode iz te ordinacije i to dalje od tih bia. ena se vratila iz dela sobe sa kontrolnom tablom, nosei u rukama au sa zelenom tenou. Ted je bio zadivljen time, kako tenost svetli u mranoj sobi. Popij to, - prenela mu je mentalno, pruajui mu au. Ne, - Ted je odmahnuo glavom. - Hou da idem kui. Popij to sada, insistirala je inae nee moi da ode kui. Ukoliko eli da ode kui, mora da me slua kao to slua svoju mamu. Ti nisi moja mama, - rekao joj je mentalno, ali ona se nije pomerila. Poto popije ovo, nastavila je moi e da ode kui. Od ene nisu dolazile nikakve emocije, ali Ted je bio preplaen do stepena pokornosti. Bez daljnjih rei uzeo je au i ispio svetlucavu tenost. Istog trenutka mu je postalo loe, osetio je gaenje i obuzeo ga je plameni bol kao da itava njegova unutranjost gori. Legao je na sto, munina se poveavala sve dok nije povratio. Zelena tenost mu je curila niz usta i bradu, jo uvek svetlucajui, ali barem vie nije oseao muninu. A tada, kao da je stajao nekoliko stopa udaljen od stola, Ted je mogao da vidi svoje telo kako nepomino lei. Da li sam mrtav? pitao se. Neto maglovito i bezoblino je poelo da se uzdie iz malog tela. Ted je zadivljeno posmatrao kako se ta masa polako oblikuje u prelepu sliku njega samog i video je da je ona bila zakacena jednom svojom donjom viticom za zelenu tecnost na njegovom licu. 109

To je moja dua! pomislio je zadivljen. Minijaturna slika se okrenula ka crvenokosoj eni i pogledala je. Ted je mogao da oseti snane emocije, koje su dolazile od te slike. Osetio je kako iz nje izbija ista ljubav i potpuni, trenutni oprotaj za nju, iako nije razumeo zato. ena je otila do kontrolne table, uzela crnu, pravougaonu kutiju i donela je do stola, na kome je lealo Tedovo telo. Jednim pokretom je okrenula telo i poloila kutiju na ramena. Na kutiju su bile prikaene ice i ena ih je nekako aktivirala. Majuni duh je bio polako usisan u kutiju, koju je ena tada odnela do kontrolne table. Zatim je skinula jedan instrument sa plafona i ukljuila ga. Vidim neto to izgleda kao zubarska builica, - opisao je Ted Barbari. - neku vrstu kuke, koja se rava. Oni koriste neto nalik tome, dok rade na mojoj glavi, na mom vratu. Moe li da opie tu akciju? - upitala je Barbara. Oni rade neto sa obe strane mog vrata, na donjem delu. objasnio je Ted. - Ne dopada mi se da to rade. U mom umu poinju da se deavaju neke stvari, dok ih gledam kako to rade. ta se dogaa u tvojoj glavi? Ono to mi se ne dopada je da zaboravljam stvari. - Ted je traio rei da bi opisao tu senzaciju. - Ne seam se dobro. Ted je video tanki snop svetlosti na vrhu tog instrumenta i posmatrao je kako ga ena pokree do njegovog vrata. Svetlosnim snopom je odvojila glavu od tela i spustila je u kontejner u obliku koa na podu. Sto se ponovo lagano okrenuo, omoguavajui da krv otee u otvor. Um mu se potpuno zamraio. Kada je ponovo postao svestan, iz daljine je mogao da uje buku nalik velikom aparatu za vetako disanje. I gledao je dole na redove i redove plitkih buradi ili kontejnera. Opii mi sve utiske o mestu gde se nalazi, uputila ga je Barbara. Ova soba je mnogo vea, rekao je Ted i mogu da vidim ormane, kao u gimnaziji. Izgleda da su ti ormani oko svih zidova, svuda. Kontejneri su pulsirali u ritmu buke i mogao je da vidi da su ispunjeni tamno crvenom tenou u kojoj su plutali komadi mesa. Stranica kontejnera je izgledala kao da je napravljena od kravlje koe. Na kraju svakog od njih je video neto, to ga je podsealo na genitalije krave, i dok je gledao, jedna od tih povrina se otvorila, isputajui masu tamno crvene supstance nalik posteljici. Siva bia su pokupila tu masu i odnela je do posude, koja je liilo na sudoperu. Kada su se vratili, Ted je mogao da vidi da nose malu bebu. Opii te ormane, molim te, Ted, zatraila je Barbara. To nisu ormani. odgovorio je, postajui sve uznemireniji sa svakom reju. - To su odeljci, otvoreni su i neto se nalazi u svakom od njih.

110

ta je tamo? upitala je Barbara. Ne mogu da vidim. proaptao je, brzo diui. Oh! Oh! Ne! Hou da ustanem! Ted se borio da ustane sa kaua, u panici zbog vizije odeljaka. Sve to je Barbara mogla da uradi da bi ga umirila, je da otkloni njegov strah i da mu pomogne da povrati kontrolu. Lezi, Ted proaputala je i opusti se. Opusti se. U redu je, moe da plae. Sve je u redu. Jedno od bia je otilo do jednog niskog ormara i stavilo bebu unutra. Drugo bie je aktiviralo funkcije i nekoliko minuta kasnije vrata su se ponovo otvorila. Iz boksa je izaao mali ureaj nalik tunelu. Na njemu se nalazilo postolje i na tom postolju Ted je video telo identino svome, potpuno golo. Bia su prenela telo na pokretni sto, koji je sada bio prazan, i poloila ga na metalnu povrinu. Tada je ena vratila crnu kutiju i postavila je na grudi tela. Ted nije mogao dobro da vidi ta se u tom trenutku dogaalo, ali je mogao da vidi da golo telo poinje da se trza u kratkim grevima. Posle toga grudi su poele da se podiu i sputaju, kao da telo sada die. ena je sklonila crnu kutiju i odnela je do jednog od ormana. Ona i sivi pomagai su umetnuli dugi instrument nalik igli u vrh svakog stopala, u grudi i na vrh i zadnji deo glave. Oni rade mnogo stvari rekao je Ted Barbari, povrativi ponovo smirenost. Stavljaju neto u moje stopalo, gore u oblasti nonih prstiju. ta tamo stavljaju? upitala je. Ne znam. ponovio je ali mi je reeno da e me to uiniti velikim i snanim. I stavljaju neto u moje oi. Koja je svrha toga? Ne znam. Oi me bole, kao da su veoma suve i nadraene. Neko mi i dalje govori da je sve u redu, da e zavriti za koji minut i da tada mogu da odem kui. Jedno od sivih bia je donelo eni ureaj sa slualicama. Ona ga je stavila na telo i jo jednom aktivirala aparaturu na kontrolnoj tabli. Imam seanja! pomislio je Ted Ponovo imam oseanja! Trenutak pre toga nije oseao nita i nije znao nita, ali sada je bio svestan ko je. Seao se svega i oseao se kao da je u svom originalnom telu i preplavljen emocijama mentalno je vikao da hoe da ode kui. Ali bilo je jo toga, to je morao da izdri. Sivi su mu pomogli da sie sa stola sada je bio potpuno vraen u telo, telo, koje su oni za njega stvorili i aktivirali i odveli su ga u drugu sobu. Tamo ga je ekala druga osoba, mukarac obuen u ljubiasto odelo i dugaku kabanicu, visok i mrav i humanoidnije pojave nego ostali. Njegova koa je bila gotovo bela, boje dinje, a njegove oi su izgledale neobino, jer iznad njih nije imao obrve. Njegova tamna kosa, koja je napred bila podeljena po sredini, je izgledala neprirodno, kao da je bila nacrtana na glavi.

111

Visoki ovek je nestrpljivo povukao Teda i inilo se da ima preku narav, zbog ega se deak osetio nelagodno. Ali pre nego to je bilo ta moglo da se dogodi, drugi mukarac je uao u sobu. On je u potpunosti izgledao kao ovek, sa prijatnim oima i kratkom, plavom kosom. Nosio je bluzon, staromodnu odeu smaragdno zelene boje, ukraenu zlatnim i belim. Plavokosi mukarac je rekao loe raspoloenom oveku neto, to Ted nije mogao da razume, ali je stekao utisak da se svaaju zbog njega. Zatim je tamnokosi ljutito lupio nogama, okrenuo se i izaao iz sobe. Plavokosi ovek je unuo pored Teda i spustio ruku na deakovo rame. Njegov neni, umirujui, gotovo senzualni pokret je smirio Tedov strah. ovek je poeo da objanjava ta se dogodilo i govorio je Tedu o ormanima i proceduri, koja je izvrena. Obraajui se detetu kao da je odrasla osoba, ovek mu je rekao da e biti u stanju da trenutno apsorbuje informacije. Objasnio je da se odvijaju periodine promene u evolucionom procesu originalnog Teda i da je povremeno, iz razliitih razloga, ovakva procedura iskljuivanja neophodna da bi Ted ispunio svoju svrhu. Rekao je deaku da e ga povremeno poseivati da bi bili sigurni da se sve odvija kako treba, jer ovaj ovek prouava zaetke novog pristupa neemu, to Ted nije mogao da razume. Takoe je rekao Tedu da je neto uinjeno njegovoj majci i da je geneoloka struktura oba njegova roditelja koriena sa neim drugim. Ted je shvatio da je itavog ivota deo jednog eksperimenta, koji je na neki nain povezan sa finalnim stupnjevima rasta. Kada je objanjenje zavreno, plavokosi ovek je uzeo Tedovu ruku i poveo ga kroz vrata u veliku kongresnu salu. Stajali su zajedno na podijumu i kada je Ted pogledao bia u prostoriji, primetio je mnogo vie sivih ljudi. Meu njima je bilo i ivotinja, ukljuujui i neka bia, koja nikada do tada nije video. Svi oni su bili okupljeni kao publika, ekajui i posmatrajui, panje usmerene na njega, kako je Ted mislio. Sa suprotne strane podijuma Ted je video tamnokosog oveka kako vodi dvoje druge male dece, deaka i devojicu, koji su takoe bili goli. Crvenokosa ena je takoe stigla, uzela je dvoje dece od tog oveka i odvela ih do mesta gde su Ted i njegov pratilac stajali. Plavokosi mukarac je podigao Tedove ruke i drao ih visoko da bi publika mogla da ih vidi, a zatim je to isto uinio i sa dvoje druge dece. Svi u toj grupi ljudi su gledali rekao je Ted. kao da to odobravaju. Ne znam ta to znai. Bili su zadovoljni iz nekog razloga. Kako si rekao da izgleda ta prostorija? upitala je Barbara. To je kongresna sala. ponovio je. Tamo je gomila ljudi i mnogo ivotinja. Ne znam ta neki od njih predstavljaju. Vidim neka visoka, kosmata stvorenja kao Bigfut i neka uasna bia, koja su delom ljudi, delom majmuni i delom insekti. Ta bia nalik bogomoljkama su velika i imaju gotovo ljudske crte lica. Neobina crvenkasto-braon bia nalik crvima i neka krznena i debela, ak i neka koja izgledaju kao kombinacija ljudi i majmuna. Svi oni nas posmatraju. Plavokosi ovek se obratio publici, govorei o buduim generacijama. Na ekranu iza njega pojavile su se slike, koje su prikazivale pre i posle procedure, koju je Ted podneo. Vidite, rekao je ovek ponosno oni su potpuno isti kao originalna deca. Objasnio je publici da ta deca predstavljaju poetke proizvodnje nove generacije na Zemlji. 112

Tedu je ponovo postalo teko u grudima i njegov nemir je rastao. O emu sada razmilja? upitala je Barbara. To o emu govori, neto o naem stvaranju. uspeo je Ted da progovori Ooooh! najednom je zaplakao u dugim, tunim jecajima punim straha i ljutnje. Barbara je pokuala da ga ponovo umiri, ali je bio suvie uplaen da bi sluao. Ponovo vidim vrata ormana! plakao je u agoniji, nekontrolisano drhtei. Sve je u redu, nemoj se sada plaiti. neno ga je ohrabrila Barbara, dok je Ted skakao sa kreveta i borio se protiv greva, koji su potresali njegovo telo. Znam ta je unutra. proaptao je drhtei. Znam ta je unutra. I to mi se ne dopada. Tamo je drugi ja. Oh! Oh! Ne elim da ovo dalje radim! Hou da prekinem! Njegovi oi su se irom otvorile i gledao je oko sebe u panici. Bez obzira na to koliko je eleo da blokira svoja seanja, ona su navirala. Oni su me stavili unutra i izvukli ga. jadikovao je promenili su ga. Drugi ja je tamo. Suze su mu se slivale niz lice i grevi su se polako smirivali. Dobro je, sve je u redu, ponovila je Barbara Izbacio si to, sada si dobro. Oseae se bolje sada kada si se sa time suoio. Ja nisam zaet od svoje majke. rekao je Ted, ponovo plaui. Znam to. Video sam to. Postoji vie mene, oni izgledaju kao ja. Da li oni imaju tvoju ljubaznost i tvoj velikoduni duh? upitala je Barbara Da li oni imaju tvoju vrstu due? Ne znam, ne znam. povikao je Ted glasno i u jo veem strahu. Hou da ustanem!

113

Dvadeset i jedan Prijevod: galaksija

Pobijediti strah je poetak mudrosti. Russell Barbara je zastala, smirivajui Teda sve dok se njegov strah nije povukao. Ona je to viala i prije, abreakcija ili otputanje potisnutih emocija, koje ponekad izbijaju napolje kad rtva otmica ponovo svjesno proivi neku situaciju u kojoj je bila izloena jednoj velikoj traumi. Kad je Ted doivljavao onaj svoj uasni sluaj otmice kad mu je bilo osam godina, on tada nije bio u stanju da ispolji svoj strah ali sada, uz Barbarinu ohrabrujuu podrku, on se osjeao dovoljno sigurnim da ispusti sve to iz sebe. Kada se malo smirio, Barbara ga je poloila na kau, blago ga je povela naprijed kroz vrijeme i izvela iz transa. Nakon to se odmorio, Ted je razmislio o onoj prii o Karly Kane-u, koja je sada za njega imala drugaiji znaaj. Mislim da je ta pria bila o tom mom doivljaju, rekao je Barbari. Kad sam se sjetio da sam bio u onoj publici, vidjeo sam tamo cijelu jednu grupu malih stvorenja obuenih u plave kombinezone, slino kao onda djeca iz hora koju je Karly uo kako pjevaju. Jednom prilikom sam pokazao tu priu mojoj rodici i ona mi je rekla kako joj se inilo da je Karly umro. Meutim, ja sam joj rekao da nije, on nije umro, on se vratio natrag. Mada, sada mislim da je ipak bila u pravu. Kako se osjea sada nakon ovoga to ti je bilo otkriveno prilikom regresije? Tu je bilo toliko slika da nisam bio u stanju da ti kaem sve to sam vidjeo. Ponekad me je bilo strah da gledam a na mahove mi je sve to bilo toliko udno i zbunjujue da nisam znao ta da mislim. Ako sam te dobro razumjela, vanzemaljci su napravili duplikat tvog tijela, za ne? pitala je Barbara a Ted je potvrdno klimnuo glavom. Tako su onda, iz nekog razloga uzeli tvoju duu i stavili je u ono klonirano tijelo a tvoja majka nikada nije primjetila neku razliku. Ted, zato te je to toliko uasavalo? Moj racionalni um je pokuavao to da prihvati, odgovorio je. To zvui toliko podmuklo i uasno. Osjeao sam se kao da sam znao da sam bio uniten ali sam takoe dobio i jedan novi ivot. Proivjeo sam oba osjeaja, uas mog unitenja i radost to opet ivim, dvostruka emocija. Da li se nakon toga tvoja linost promijenila na bilo kakav nain? Bio sam bolestan dugo vremena, rekao je Ted. Majka se alila jer sam ponovo dobio neke djeije bolesti koje sam ve jednom preleao. A rekla mi je da sam dugo vremena osjeao jake bolove. Govorio sam joj da sam osjeao kao da unutranjost moga tijela gori i ona me je stavljala u kadu napunjenu hladnom vodom. Kad sam iao u kolu poslije toga, neko vrijeme mi tamo nije dobro ilo. elio sam da se drim po strani od ostale djece. Zastao je, savladan traumom koju su mu nanosila sjeanja. Tek sada sam shvatio zato se moja majka ponekad udno ponaala prema meni, nastavio je sjetno. Ponekad se deavalo da mi se inilo kao da je reagovala s odbojnou kad bih ju dotakao, kao da ju je to donekle nerviralo. Mislim da je na nekom nivou znala da sam se promijenio. To je moda bilo neko potisnuto znanje o tome, nagaala je Barbara. Ona nije imala pojma zato je tako reagovala. Viala je takve situacije mnogo puta puta prije u intimnim vezama kod rtava otmica koji su patili od stresa iji uzrok je bio nepoznat a Tedova 114

situacija se dobro uklapala s tim modelom. Meutim, samo znanje da su i drugi takoe pretrpjeli sline traume za njega nije predstavljalo nikakvu utjehu. Neto me je podstaklo da se sjetim neega drugog iz tog istog perioda, rekao je. Tog dana je bila neka oluja i kad sam se vratio nazad od bilo gdje da sam bio, nisam bio na putu. Ostavili su me daleko od puta u polju. Nisam znao gdje sam bio i trao sam. Boe, to je bilo skoro nepodnoljivo. Pokuavao sam da to prije stignem do kue zato to mi se dogodilo neto uasno. Stigao sam do zadnjih vrata moje kue upravo u momentu kada je naletio tornado. Pomjerio je kuu iz temelja a moja majka i brat su bili unutra pokuavajui da otvore vrata i puste me u kuu dok sam ja napolju vritao. Da li se i ostatak tvoje porodice sjea toga? pitala ga je Barbara. Apsolutno, klimnuo je glavom. Tornado je iupao iz zemlje jedno malo jabukovo drvo i zabio ga je u zadnja vrata upravo gdje sam ja stajao. Grane su probile u kuu kroz prozore i svuda unaokolo a mene nijedna nije dotakla. A moj ujak koji je bio napolju i traio me dugo vremena, rekao je da kad je tornado stigao u njemu je mogao vidjeti svjetla razliitih boja a pojedina mjesta unutar tog lijevka su svijetlila. Mislim da sada znamo o emu se tu radilo. U danima koji su slijedili nakon njegovovog povratka u Shreveport, slike njegove smrti i kloniranog tijela su se neprestano ponavljale u Tedovoj glavi. Stalno je nanovo proivljavao bol koju je doivjeo prilikom svog odvajanja od tijela, svoju bespomonu radost kada je bio ponovo vraen u ivot i ok od saznanja da je bio koriten za neije eksperimente. Bio je bijesan zbog toga to su ga vanzemaljci prevarili a osjeao se jo vie prevarenim od strane spiritualnog svijeta kojem je uvijek vjerovao. Metafizika filozofija ga nije pripremila za ovakve stvari, njegovi duhovi vodii mu nisu nikada pominjali umijeanost vanzemaljaca u njegov ivot, tako da je Ted ivjeo u jedoj potpunoj ignorantnosti u vezi s tim silama oko njega. Kratko nakon regresije, Ted je pisao Barbari, Molim se neprestano nakon to sam napustio vau kuu prole nedjelje. Te molitve su jedina stvar koja me dri na okupu i pomae mi da zadrim trezvenost. Po cijenu svog ivota ne mogu vjerovati da je ono to sam doivjeo prilikom regresije bilo stvarno. To je morala biti neka iluzija ili imaginacija. To je ono u to stalno pokuavam da ubijedim sebe. Ali negdje duboko unutar mog bia, ja znam istinu. Dovoljno nam je da pogledamo samo ono nakaenje goveda, znakove u itu, stvarne slike i video snimke NLO-a, svjedoke i regresirane rtve otmica, da bi znali kakav je uas uao u ovu nau fiziku dimenziju i da on jeste stvaran, isto kao to smo stvarni i mi. U mojim molitvama, nastavio je Ted, Ja sam otvoreno priznao Bogu da sam izljeven, oblikovan i dizajniran tako da budem Radnik Svjetlosti, onakav kakvog su oni eljeli. etrdeset godina sam se pripremao da radim ovo to upravo radim, to podrazumijeva fasciniranje i mistificiranje ljudi mojim izvanrednim vidovnjakim sposobnostima. Uz pomo vidovnjakih seansi, odvlaio sam ljude od hristove svijesti u svijet metafizikih vjerovanja i ufologije. Ja sam ljude mentalno potinjavao i ostavljao ih iroko otvorenima za privlaenje nonih mora u svoje ivote. A sve ovo sam radio u iluziji i zabludi da sam stvarno i istinski pomagao ljudskim biima da postanu duhovno mudrijim uz pomo mog tzv. nebeskog dara. Tedov bijes je bio oigledan a isto tako i njegova odlunost da se bori protiv izvrilaca tih napada. Tako, sada sam pitao Boga, pisao je, da uzme ovu sposobnost koju su oni ugradili u mene i da je koristi protiv njih, za otkrivanje njihovih planova i tajni. Neka nam Bog da snagu i mo da savladamo ovo njihovo zlo. Ta demonstracija njihove sposobnosti kloniranja kojoj sam bio svjedok, bila je demonstracija onog ovjeka s plavom kosom da on moe kontrolisati ivot, u prolosti, sadanjosti i budunosti. S tom sposobnou, vanzemaljci mogu iskoritavati najslabiju taku homo sapiensa, nae emocije i ljubav jednog prema drugome. Kada dou na zemaljsku ravan, oni mogu da nas omamljuju i manipuliu, mogu da nam nude ne samo vjeni ivot, nego i da nam uz pomo kloniranja 115

dovode iz grobova nae voljene. Postoji li neko bolje oruje da nas srue na koljena? Mi emo im se klanjati kao bogovima i oboavati ih. Nakon nekoliko dana, Barbara je primila od Teda jo jedno pismo o jednom doivljaju ili viziji koju je on upravo imao. Toliko sam pun bijesa, srdbe i razoaranja zbog onoga to su mi ti vazemaljci uinili, pisao je. elim da znam zato, zbog ega mi je dat ivot nekog drugog bia. To ide protiv svega u ta sam prije vjerovao. To su bile moje misli i strahovi kratko nakon regresije. U to vrijeme nisu mi bili dati odgovori na ova pitanja. Umjesto toga, bile su mi pokazane neke druge stvari u obliku slika za koje sada mislim da su bile mamci koji su trebali da odvrate moju panju. Ti vanzemaljci su pametni, poznaju sve trikove. Danas, kad sam se vraao natrag s ruka, nastavljalo je pismo, Iznenada sam u glavi, jasno kao dan, vidjeo kako se jedan NLO pribliava Shreveport-u, a bio je toliko velik da bi u njega mogle stati hiljade ljudi. Bio je tako ogroman da je zatamnio nebo dok se kretao iznad grada. Izgledao je potpuno okrugao sa stotinama malih prozora. I dok sam tako posmatrao tu letjelicu, iznenada sam unutar sebe dobio jedan osjeaj topline i sigurnosti, kao da sam dobio neku poruku da e se neto slino stvarno dogoditi i da e to biti sa svrhom nae vlastite zatite. Meutim, odmah nakon to je letjelica nestala iz moje glave, moja ljutnja i bol su se vratili. Vikao sam na njih dok sam se vozio i rekao sam im da me nee vie moi prevariti uz pomo ovakvih trikova. Nakon onoga to sam doivjeo prilikom regresije, mislim da e im trebati mnogo vie od ovakvih slika da bi me uvjerili da su njihove namjere potene. Tedovo vjerovanje u vizije iz spiritualnog svijeta je bilo narueno i on zasigurno nee vie nita uzimati na povjerenje, kad se radi o NLO-ima i njihovoj posadi. Ono to je on elio, bila je istina. Sjeanja koje je Ted dosegao uz pomo regresivne hipnoze nauila su ga nekoliko stvari. Prvo, bilo mu je jasno to da neka od njegovih svjesnih sjeanja mogu biti lana. To mu je dokazivala ona razlika izmeu prie Karly-a Kane-a i onoga ega se on kasnije sjetio. Tako je odluio da preispita i neka druga svoja iskustva i da odredi da li u njihovoj pozadini takoe postoje neka iznenaenja. On je spoznao i to koliko su abdukcije bile po njega traumatine i koliko prestraeno i nemono se osjeao u rukama tih bia. Podvrgavanje daljim regresijama uzelo bi svu njegovu hrabrost i molio se da njegova potreba za istinom bude jaa od njegovih strahova. Ted je elio da sa vrati kod Barbare to je mogue prije, meutim, takoe je morao da zadovoljava i svoje ivotne obaveze, tako da je nekoliko mjeseci bio previe zaposlen da bi mogao opet otii na put. udio je za znanjem i svako odgaanje ga je frustriralo. Meutim, inio je sve to je bilo u njegovoj moi kako bi razumjeo sve ono to je do tada saznao, koristei se osjetilnou, logikom i intuicijom, koje je razvijao tokom svog dugogodinjeg bavljenja vidovnjakim poslom. Takoe je odravao jednu izvanrednu pozornost. Ljutnja za je za Teda bila jedan veoma jak motiv. Rijeio je da se odluno suprostavi svakom njihovom daljem upadu i da zahtijeva odgovore od tih bia koja etaju kroz njegov ivot kao da su njegovi vlasnici. Naoruan svojim novim znanjem o njihovim prevarantskim trikovima, Ted se osjeao spremnim da se bori za istinu. Ali, kako se neko moe boriti protiv napadaa ije podruje egzistencije obuhvata i druge dimenzije? Tedov naredni susret s tim biima je pokazao samo to koliko malo on moe uiniti da bi ih zaustavio. Ujutro, petog decembra, nazvao je Barbaru da bi joj rekao ta mu se desilo prethodne noi i bilo je jasno da je bio uzbuen. Jutros sam se probudio sa jednim maglovitim sjeanjem da sam sino imao posjetioca, rekao je. To jeste bilo kao u nekom snu ali mislim da je vano da iznesem moje misli o tome, prije nego to se izgube. Da li si bio budan kad se to desilo? pitala ga je Barbara. Mislim da jesam, odgovorio je Ted. Sjeam se da mi je bilo reeno da leim mirno. Glas je bio enski. Onda sam postao svjestan toga da neko lei na krevetu pored mene. Leala je blago povijena na svom stomaku a glava joj je bila u blizini mog lakta. 116

ta je radila? Rekla mi je da uzima uzorak moje krvi i da je bilo potrebno da se to uradi. Nisam osjeao potrebu da pruim otpor i ak se ne sjeam da sam bio uplaen. Barbara, to je ono to me buni. inilo mi se kao da sam na nekom nivou znao ta se zbiva i da je sve to bilo u redu. Sjeam se kao kroz maglu da nisam osjetio nikakav bol. Krv je bila uzeta uz pomo neega to je liilo na iglu ali iz nekog razloga, to nije liilo na one igle koje medicinski tehniari obino koriste u laboratorijama. Pogledaj da li je ostala neka rana, rekla je Barbara. Pogledao sam, odgovorio joj je, Sve sam pregledao ali ne vidim nikakav oiljak ili ubodnu ranu. Nisam mogao da naem fiziki dokaz. Da li se sjea kako je ta ena izgledala? Ne, ne sjeam se. Ne mogu da shvatim o emu se tu radilo. Zar druge rtve otmica nemaju neke oiljke nakon to im rade ovakve stvari? Obino imaju, sloila se Barbara, ali ne svaki put. Pa, dobro, zato im uopte trebaju nae tjelesne tenosti? Moda paze na nas u smislu da osiguraju to da neke bolesti ne bi ometale sprovoenje planova koje su nam namijenili? Hou da kaem, oni moraju imati neke planove s nama, ako ve ulau toliko truda, tako dugo i u toliko mnogo ljudi! Ili im moda trebaju nae tjelesne tenosti za opstanak njihove vrste. Ko zna? Mi ne moemo vjerovati bilo emu to nam kau. Ted je bio razoaran svojom nesposobnou pruanja otpora prole noi. Da li je on stvarno znao neto to ga je navelo da se sloi s tom procedurom? Ili je to samo bilo rezultat sposobnosti vanzemaljaca da kontroliu njegove misli i reakcije? ta god da je bio razlog tome, on nije volio da ga neko tako iznenadno razorua i on stvarno nije elio da se predaje bez borbe. To nije bila njegova priroda. Sedam dana kasnije, jednog kinog popodneva, Ted je bio kod kue zajedno sa svojim prijateljem Badom koji mu je bio u posjeti i planirali su da zavre pisanje boinih estitki. Dvojica prijatelja su priala neko vrijeme a onda negdje oko etiri popodne, Ted je izvadio estitke i poeo da ih ispisuje. Bad mu se izvinuo to mora za momenat da ga napusti, izaao je iz kuhinje i otiao u kupatilo. U etiri sata i tridesetpet minuta Bad se vratio nazad u kuhinju i sjeo je za sto pored Teda. Kako si uspjeo da adresira ve toliko estitki? pitao ga je iznenaeno, gledajui u veliku hrpu koverti na stolu. Kako misli? pitao ga je Ted ne podiui pogled. Tebe nije bilo toliko dugo da sam imao dovoljno vremena da ovo zavrim a imao sam ak i vremena da napravim pauzu, popuim cigaru i popijem jo jednu oljicu kafe. Jesi li ti lud? nasmijao se Bad. Samo sam otiao do kupatila a onda sam sjeo na sofu da posluam jednu pjesmu koja je bila na radiju. Onda sam se odmah vratio ovamo. Sve to nije trajalo ni pet minuta! Ted je upitno pogledao svog prijatelja a Badovo lice je bilo vrlo ozbiljno. U stvari, izgledao je blijedo a gestovi su mu bili nekako nekontrolisani. Nemoj se aliti samnom, rekao mu je Ted, polako postajui zabrinut. Hou da zavrim s ovim estitkama i da malo prilegnem prije veere. Ja sam stvarno ozbiljan, uvjeravao ga je Bad. Uopte se ne alim. Kad si izlazio iz kuhinje, sjea li se da si rekao kako je ve etiri sata i da bi ve mogao veerati? upitao ga je Ted. Bad je potvrdno klimnuo glavom a Ted je pokazao prema satu koji je visio na zidu. Na njemu je sada bilo dvadeset do pet. Bad je skoio sa stolice i odjurio do dnevne sobe i kupatila, provjeravajui sve satove. Onda se tiho vratio nazad i sjeo sav zbunjen. ta si radio? pitao ga je Ted. Reci mi sve ega se sjea. Samo sam otiao do kupatila, odgovorio je Bad, a onda sam sjeo na krevet da posluam radio. Koju si pjesmu sluao? Ne sjeam se. Ustao je i ponovo poeo da se kree kroz kuu istim putem kojeg je prethodno napravio kako bi vidjeo moe li se jo neega sjetiti. Doi ovamo, viknuo je Tedu, koji je brzo doao za njim. Bad je pokazao na mali stoli. Da li si ti ostavio makaze ovdje? pitao je. Ted je unezvijereno piljio u makaze. Dva dana ih je traio i Bad mu je pomagao u njihovom traenju neto 117

ranije, istog dana. Obojica su bili sigurni da na stoliu nije bilo nieg drugog osim pepeljare i saksije sa cvijeem. Ne, rekao je Ted, Ja ih nisam stavio tamo. A ti? Da li ti to pokuava da me prevari? Naravno da ne, uzvratio je Bad ljutito, potresen onim sluajem izgubljenog vremena i ponovnom pojavom makaza. Mora da ih jednostavno nismo primjetili ovdje, i to je sve, Ted je pokuavao da smiri Bada, dok je preutao ono o izgubljenom vremenu. Shvatio je ta se moglo dogoditi. Bad je mogao imati jedan susret s njima u drugoj prostoriji, dok je on sjedio u kuhinji, nesvjestan iega, bavei se se boinim estitkama. Meutim, nije bilo naina da se to zasigurno zna jer se Bad nije sjeao niega neobinog. Ted se pitao da ukoliko su vanzemaljci bili odgovorni za to, kakva bi onda trebala biti svrha ove njihove posjete. Da li se tu radilo samo o jednoj posjetnici, pitao se, koju su ostavili isto kao znak da su navraali? Da li su mu ovim pokazivali kako ne postoji nita to bi on mogao uiniti, budan ili u snu, ukoliko oni poele da interveniu? Kratko nakon Boia, kad je za vrijeme odmora Tedu bio u posjeti njegov prijatelj Carl, desio se jos jedan udan dogaaj. Te noi Carl je spavao na sofi u dnevnoj sobi dok je pored njega prigueno svjetlila nona lampa. Iz svoje sobe Ted je mogao vidjeti kroz hodnik sve do sofe i kad se probudio oko tri sata ujutro, pogledao je kroz hodnik. Nije bilo nikakve buke niti kretanja, pa nije znao zato se probudio. Gledajui kroz hodnik, primjetio je jedno siuno plaviasto svjetlo kako treperi odmah iznad Carla koji je mirno spavao na sofi. Takoe je vidjeo neke sijenke, dvije ili tri njih, kako se jedva primjetno kreu po prostoriji. Meutim, prije nego to je mogao reagovati, obuzeo ga je jedan snaan osjeaj i on se spokojno spustio u krevet. Ted je odjednom osjetio kako zna ta se zbiva u vezi sa plaviastom svjetlou i ona ga vie nije uznemiravala. U stvari, cijela ta situacija mu se inila perfektno normalnom, tako da je odmah utonuo u san. Sat kasnije, Ted se opet probudio i sjeo na krevet, budan i oprezan. Pogledao je kroz hodnik i tamo nije vidjeo nita neobino. Meutim, onda se sjetio sna kojeg je upravo imao i postao je uzrujan. Sanjao je kako vidjeo Carla kako lei bez odjee dok je neko na njegovom tijelu radio neto uz pomo nekog ureaja. Ta osoba, ili ta god da je to bilo, uvlaila je u Carla neki ureaj a onda je neto izvukla iz njega i stavila u jednu malu kesu. To je bilo ono ega se Ted sjeao i to ga je uznemiravalo. Ustao je tiho iz kreveta i na vrhovima prstiju otiao do dnevne sobe. Carl je spavao i Ted tamo nije vidjeo nikakve uznemiravajue znakove. Nevoljno se vratio u svoj krevet ali ovaj put nije vie mogao zaspati. Kad se Carl ujutro probudio, Ted ga je pitao da li se sjea iega iz prole noi. Ne, rekao je Carl, ba sam lijepo spavao. Kako se osjea? pitao ga je Ted. Dobro. Zato? Ted je slegnuo ramenim i ostavio sve na stranu, ne pominjui nita u vezi s onim njegovim snom. Sigurno je to bio samo san, rekao je samom sebi. Plava svjetlost, sijenke i rektalna sonda, sve je to moralo biti samo jedna nona mora. Nakon nekih sedam dana, jedne veeri u kasnim satima, Ted je dobio telefonski poziv od Carla koji je bio veoma uznemiren. ao mi je to te ovako uznemiravam, znam da je kasno, rekao je Tedu, ali, upravo sam imao jedan ruan san i on me je jako potresao. Reci mi o tome, odgovorio mu je Ted. ta se desilo? Na njegovog prijatelja normalno nije liilo to da se uzbuuje zbog nekog sna. Sve ega se sjeam, to je da sam bio s nekim udnim ljudima, odgovorio je Carl, i oni su me uili kako da koristim neke naglavne slualice s mikrofonom koje neobino izgledaju. Kako su izgledali ti ljudi? Ne sjeam se, rekao je Carl, a ne znam ni zato su sluile te slualice. Pa ta te je onda toliko uznemirilo? pitao je Ted. Ne znam, ne znam, ponovio je Carl, dok je bio vidljivo uzbuen. Iako me je to me je stvarno uplailo. Iz svog vlastitog iskustva, Ted je znao na ta bi mogao ukazivati scenario sa slualicama ali mu nije to rekao jer Carl nije nita znao o Tedovoj 118

regresiji. Ted se poeo pitati da li je bezbjedno za njegove prijatelje da ga uopte posjeuju. Na pamet mu je opet pao onaj Marijin udni susret s vanzemaljcima u njegovoj kui godinu dana ranije, pa onda ona epizoda sa Badom i njegovim izgubljenim vremenom. Onda, pojava one plaviaste svjetlosti iznad Carla i Tedov uznemiravajui san. Sada se pojavio i ovaj Carlov san sa svim svojim implikacijama. Da li oni mene koriste kao mamac? pitao je Barbaru kad je sljedei put priao s njom telefonom. Ljudima se deavaju udne stvari kada dou kod mene u posjetu. Sumnjam, odgovorila mu je Barbara. Na osnovu mog cjelokupnog istraivanja, smatram da ne otimaju ljude samo zato to se oni nalaze u tvojoj blizini. Ted je osjeao da je bila u pravu i smatrao je da otmice poinju dosta ranije u ivotu, ali mu to nije pomoglo da se osjea imalo bolje u vezi s onim to se deavalo njegovim prijateljima. A sama pomisao na stvari koje su mu uradili, toliko ga je plaila da nije vie mogao izdrati da ivi sam u svojoj pokretnoj kui. Nakon to je ponovo preivjeo sjeanja na svoju smrt i kloniranje njegovog novog tijela, bojao se da bi se vanzemaljci mogli vratiti, kao to su obeali da e initi s vremena na vrijeme, i da e ga onda podvrgavati novim uasima. Zamolio je svog prijatelja Larry-a, koji je bio crnac, da se preseli kod njega na neko vrijeme, tj. bar do onda kad on uspije da ponovo uspostavi svoj poljuljani osjeaj za realnost. ak i sa Larry-evim prisustvom u kui, Ted je imao problema prilikom odlaska u krevet. U oajanju, poeo je da se okruuje religijskim simbolima svake noi prije nego to bi iao na spavanje. Pokrio je svoj krevet sa ukupno jedanaest Biblija, spavao je vrsto drei u ruci jedan veliki drveni krst, dok je nonu lampu u uglu sobe drao stalno upaljenom. Ugnjeden usred svih tih parafernalija, Ted se bjesomuno molio da zaspe, meutim, san mu je stalno bio isprekidan. Tako jedne noi, Tedu je postalo toliko vrue nakon to je Larry ukljuio grijalicu u kui, da je morao skinuti teke pokrivae sa sebe i spavati pokriven samo arafom. Jedanaest Biblija je bilo uredno rasporeeno po krevetu, drveni krst je vrsto stajao u Tedovoj ruci a ventilator je duvao vazduh sa plafona koji ga je ugodno hladio. Napokon je nekako utonuo u san, tako da nije bio svjestan kad se njegova maka Grandma tiho uvukla u sobu traei mjesto na krevetu gdje bi se mogla sklupati i provesti no. Grandma je uvijek spavala s Tedom, meutim, nakon to se vratio od Barbare, maka je bila privremeno napustila ono svoje mjesto u krevetu pored njega. Mora biti da je odluila da te noi ne zamijera Tedu na njegovom udnom ponaanju, pa se vratila natrag. Maka je gledala unaokolo i pomno posmatrala sve one knjige na krevetu ne bivajui u stanju da pronae neko slobodno mjesto za sebe. Tako je pokuala preskoiti preko cijelog tog nereda i na kraju je aterirala na Tedove grudi. Aaaahhh! panino je vrisnuo on, siguran da su se vanzemaljci vratili po njega. Skoio je s kreveta razbacujui Biblije u svim pravcima i zamahujui drvenim krstom kao da se radilo o nekom mau. arav je poletio s kreveta i zakaio se za lopatice ventilatora, te je tako poeo kruiti iznad njega po sobi kao neki duh dok je Grandma skakala naokolo u potrazi za nekim sklonitem. U polumraku, Ted nije imao pojma ta se to kree oko njega, meutim, bespotedno je tukao po nepoznatom napadau psujui mu sve po spisku a ono stvorenje je skakalo unaokolo pokuavajui da izbjegne njegove napade. Aaaahhh! vrisnuo je opet a maka je bolno mjaukala dok se arav okretao s plafona neprestano mlatei po Tedovoj unezvijerenoj glavi. Ta velika gungula je napokon probudila i Larry-a, koji se odmah zaletio kroz hodnik ka Tedovoj sobi. Uletio je kroz otvorena vrata i kada je vidjeo arav kako avetinjski krui po polumranoj sobi, poeo je da vie, Utvare! Utvare! U sobi je zavladao urnebes, Larry je galamio, Ted je vritao a Grandma je mjaukala, svi iz sveg glasa. Neko je na kraju uspjeo upaliti svjetlo i Ted je napokon mogao vidjeti ko je izvrio napad na njegovo utoite. Grandma je tada iskoristila priliku da pobjegne iz sobe i zbrisala je kroz hodnik, dok ju je Larry zduno pratio. Ted je pourio za njima, jo uvijek vrsto drzei krst u ruci, meutim, prolo je jo neko vrijeme dok nisu uspjeli uhvatiti prestravljenu maku i uvjeriti se da je prola bez povreda. 119

Situacija se napokon smirila i Ted se na kraju dobro nasmijao samom sebi i svojoj paranoji. On i Larry su poistili nered kojeg su napravili u sobi a onda su pokuali da prespavaju ostatak noi. Moja majka mi je uvijek govorila da su bijeli ljudi udni, vrtio je Larry glavom dok je iao nazad prema svojoj sobi. A ta bi tek rekla da je ovo vidjela?!

Dvadeset i dva Prijevod: vjetar

Tko je mogao znati da nebo, dar nebeski e spasti...? Marcus Manilius U rano proljee 1992. Ted se zaputio u sredinji Arkansas preko vikenda posjetiti Karlu Turner i njezinog supruga Caseya. Tokom dugotrajnih istraivanja Tedovih iskustava Turnerovi i on postali su dobri prijatelji tako da je posjet bio i radni i prijateljski. U petak, nakon njegova dolaska, oduili su razgovor dobrano iza ponoi, pa su u subotu ujutro prilino kasno ustali. "Kako si spavao?" Casey je upitao dok su sjedili u dnevnom boravku ispijajui kavu. "Fino," rekao je Ted, "barem neko vrijeme." "Nemoj mi rei da se neto dogodilo sino", ree Karla tresui glavom zbog Tedovog izraza lica. "Mnogi su ljudi ukljuujui i otimane prije boravili u toj sobi i nitko nije imao nikakvih problema." "Ne znam je li se to dogodilo ili je bio san", Ted joj je rekao, "ali siguran sam kako sam mislio da sam budan. Ponaao sam se potpuno razbueno, u stvari, ustao sam iz kreveta da odem u kupaonicu, a onda tono ponad kue kroz vjetar zauo utanje helikopterskih elisa." Karla i Casey iznenaeno se pogledae. "Imali smo prilino iskustva s aktivnostima helikoptera ", kazala je, "dok smo ivjeli u Teksasu, a takoer i ovdje. Moji psi mrze helie i uvijek laju kad su nam nad glavom, ali ih sino nisam ula. Znam da bi to ula, a i psi bi lajali. Jesi li siguran za buku?" " Da, sjeo sam na krevet sluajui lepet lopatica, nastavi, "i onda se dogodila najbolesnija stvar. Taj ovjek se samo pojavio sputajui se ravno kroz strop." "ovjek? Kako je izgledao?" Casey je pitao. "Ljudski ili ne?" "Oh, izgledao je ljudski," ree Ted, "i nosio je vojnu uniformu. Spustio se u sobu, a s njim je bio mali kuruzni klinac star izmeu sedam i osam godina. Mislit e te da sam lud", zastao je, "ali taj je djeak liio na mene. Bio je isti ja u tim godinama, kad su me ono vanzemaljci klonirali." "to si uinio? Je li se ita dogodilo?" "Ne ba. Vojnik mi je samo govorio. Rekao je da vraaju neto to mi je bilo oduzeto. I to je sve ega se sjeam." "I kako se onda jutros osjea?" upita Karla. "Zapravo," Ted se nasmijei, "prilino sam dobro raspoloen. Ne znam o emu se to sino tono radilo, ali nisam bio uplaen. Izgledalo je kao da se vojnik trudi biti ljubazan pokuavajui se iskupiti za neto." "to ti misli to je podrazumijevao pod tim vraanjem neeg to ti je bilo oduzeto?" upita Casey. "Ako je taj djeai trebao biti ti, kako 120

su ti mogli vratiti tebe?" "Tko zna to je on mislio?", rekao je Ted. "To nema nikakvog smisla." "Nema," Karla se sloila "ali da li si svjestan koliko je ovaj scenarij slian epizodi koju ste ti i Marija vidjeli da se dogodila Ameliji, zar ne? Scenarij virtualne stvarnosti?" "Dovraga, to stoji" rekao je Ted. "Amelijino je iskustvo isto zapoelo sa zvukom helikoptera, a i ona je rekla da je vidjela kroz strop." "I dvoje aliena se spustilo dolje u sobu, zar ne?" "Je" klimne Ted glavom. "Pitam se je li i oko mene bila sfera plavog svjetla koje nisam mogao vidjeti iznutra. Ta iluzija koju je Amelia vidjela nikad nije imala nikakvog smisla, a nema ga ni ova sad. Ja nisam vidio nikakvo plavo svjetlo, ali opet nije niti Amelia, samo Marija i ja." No pet dana kasnije kada se ve vratio kui u Shreveport Ted je imao jo jedno iskustvo koje se inilo povezanim s vojnikovom posjetom i ovaj put postojala je oita veza s otmicom kad je bio osmogodinjak. "Sjea se to mi je proli vikend vojnik rekao u tvojoj kui?" Ted je upitao Karlu preko telefona. "Naravno", odgovori ona, "zato? Jesi li uspio shvatiti to je mislio sa vraanjem neega?" "Moda", ree. "Nikad nee pogoditi to se dogodilo jutros. Kada se alarm ugasio uspravio sam se u krevetu i vidio kako se neto smee i upavo mie u naborima popluna. Prepalo me, pa sam skoio, a kada sam ja skoio i upava stvar je isto skoila. Baka, moja maka, sjedila je na dijelu kreveta gdje inae spava i intenzivno buljila u tu stvar kad sam se probudio. Ali kad je upavko poletio i Baka je, te je potjera krenula. Kriao sam i plesao okolo nastojei se maknuti toj stvari s puta," Ted se smijao, "obzirom da jo uvijek nisam znao to je to. Boe, nakon svega kroz to sam proao moglo je biti bilo to! Do vremena kad je Baka stvorenje stjerala u oak ve sam se bio popeo na ormari za knjige i naoruao jastukom spreman napasti sve to mi se priblii! " "to je zaboga bilo to Tede?" Karla upita takoer se smijui. "Jesi li uspio otkriti?" "O da," rekao je, "i nee vjerovati. Kad sam skupio hrabrosti i krenuo prema kutu sobe gdje je Baka pritisnula tu stvar, ugledao sam prekrasnog nasmrt prestravljenog bebu zeia. Bio je prekriven majom slinom tamo gdje ga je Baka epala, pa sam ga oistio i uljuljkao u rukama da ga smirim." "Je li bio povrijeen?" Karla upita. "Je li ga Baka ubila? Sve to su moje make ikad dovukle uvijek je ve bilo mrtvo i napola pojedeno." "Je, i Baka je isto takva," Ted je odgovorio: "ali na njemu nije bilo ni ogrebotine. Premda je sirotom malom stvorenju srce luaki tuklo. Izgledao je oko est tjedana star." "to misli kako se zeko zatekao u tvom krevetu?" Karla zapita. "Je li mogue da ga je Baka vani uhvatila i sino unijela?" "Palo mi je to na pamet", rekao je Ted, "ali kad sam maku i psa putao natrag unutra preko noi, nita nisam vidio maki ili Luckyu u zubima. Bakine ostale ivotinjice uvijek su bile mrtve, kao to si rekla." "I ti misli da bi to moglo imati veze s vojnikom?" "Tono. Zaustavi se na minutu i vrati na Karlyevu zgodbu. Kad je Karly pokupljen i odveden kroz maglu na mjesto gdje je pjevao djeji zbor..." "Nosio je bebu zeca," dovri Karla. "Ali kad je sve bilo gotovo, a oni ga donijeli nazad na farmu, zec je nestao." "Da, to je ono na to sam mislio", rekao je Ted. "Premda ne elim previe ulaziti u to sa zecom. To sve moe biti sluajnost." "Uz sva uvrnuta iskustva kroz koja si proao", Karla primijeti, "teko je rei. Obzirom da se pojavio tako brzo nakon onog scenarija s vojnikom i malim djeakom mogao bi to vrlo lako biti izreirani dogaaj. Stvarno izgleda poput doivljaja virtualne stvarnosti." "Moda prvi i je bio, ali je zato zec ipak bio stvaran," rekao je Ted. "Pustio sam ga natrag u umu." "I to nakon to je netko proao kroz sve te nevolje da ti vrati ono to ti je bilo oduzeto?" Karla je zadirkivala. "Jako smijeno", rekao je Ted. "teta to mi ne mogu vratiti i sve ostalo to su mi oduzeli." Nedugo nakon toga Tedu je iznenada u posjet banula Marija. Kad joj je ispriao o istrazi koju su 121

pokrenule Karla i Barbara u vezi njegovih prolih iskustava, Marija se ponudila da pomogne. Dogovoreno je da njih dvoje odu u posjet Karli i Caseyu na jedan dulji razgovor. Jedna od najvanijih stvari koju je Karla trebala raspraviti bila je epizoda s Tedovom prikolicom od prije nekoliko godina kada je Marija imala susret s malim biima koja su je htjela izvui van. U njihovom razgovoru Marija je dogaaje iz te noi opisala na isti nain kao i Ted kad je prvi puta iznosio priu Karli. Vidjela je kako se zid rastapa a zatim kako kroz njega prolaze neka mala bia i pokuavaju je izvesti vani. "Ali sam ja bila previe tvrdoglava,"zavri Marija, "i kad sam svrila s otpiljivanjem, oni su me donijeli ravno nazad unutra." "Mislila sam da si rekla da nikad nisi ni izala van, u stvari", komentirala je Karla. "Pa kako si se onda mogla vratiti unutra?" "Ne znam", odgovori Marija zbunjeno. "Mislila sam da nisam izlazila van, ali se sjeam vraanja unutra. Moda sam zaboravila neto, davno je to bilo." "Iznenadila bi se koliko toga se ne moemo sjetiti kada su te stvari u pitanju", rekao je Ted. "Ako doista eli saznati to se odigralo Marija, moda bi hipnoza mogla pomoi. Meni je puno pomogla." "U redu", pristala je. "Ako se zbilo ita preko onoga to se mogu sjetiti, zasigurno bih eljela znati o tome. Nisam prepoznala ta bia niti duhovno, ni fiziki, ili na bilo koji drugi nain i mislim da bi bilo najbolje pokuati saznati to oni stvarno jesu." "Mogli bismo barem povrno zaroniti u to iskustvo ", Karla ponudi. "Ne bih te pokuavala voditi nigdje posebno, ali ako ti pomognem pri postizanju stanja transa, moe se sama vratiti kroz iskustvo i rei nam da li si pronala neto ega se do sad nisi sjetila." Marija nikad prije nije bila pod hipnozom, pa ju je Karla prvo uvela u fazu laganog oputanja tijela i uma. Kad je postalo oito da je u laganom transu, Karla ju usmjeri natrag u vrijeme noenja kod Teda. "Marija, kako se osjea?" pitala je. "Umorno", Marija je mrmljala "ali sretna to u posjetiti Teda. Razmijenjujemo stvari, iskustva kroz koja smo proli, mjesta koja smo posjetili od zadnji put kad smo se vidjeli." "Fino", rekla je Karla. "U krevetu si i ita knjigu. Pomakni se mrvicu u vremenu do toke gdje se neto novo dogaa i samo mi sve reci." "ini se da ne mogu odrati panju na knjizi," ree Marija. "udno se osjeam, ne mogu drati knjigu. Nee ostati u fokusu. Neto udno se dogaa." "Da li ti to izaziva nelagodu?" Karla upita primjetivi zabrinut izraz Marijinog lica. "Da", odgovori ona, "to se ne bi trebao dogaati. Sve bi trebalo biti radosno, a to vie nije tako." Marija zastane i zakilji kroz zatvorene oi. "To je gotovo kao da se netko provezao s reflektorom," nastavila je. "Boe, to ulazi u prikolicu." "Kakve je boje svjetlost?" "Iskriava je. Nastavlja se kretati. Zidovi izmeu svjetla i spavae sobe, oni nestaju!" "Jesi li u krevetu?" "Da, a tu u i ostati. Netko je u svjetlu. Zidovi potpuno nestaju." "Vidi li Teda?" upita Karla. "On spava," ree Marija. "Mogu ga vidjeti kako grli svoj jastuk. Vie nema zidova u prikolici." "Kako se sada osjea?" "Ne svia mi se ovo" Marija je ponavljala. "Ne osjeam se dobro u vezi s tim, ali se ne mogu pomaknuti." "Rekla si da je netko u svjetlu. Pogledaj i reci mi sve o toj osobi to moe vidjeti ", kazala je Karla. Ali mentalne slike koje je Marija ponovo proivljavala sad su zaokupile svu njezinu pozornost. "Ne diraj me," rekla je, oito se obraajui liku u svjetlu. "Odbij, ne diraj me." "Je li ta osoba posegnula za tobom?" "Da," kimnula je Marija glavom "a i ovdje je netko." pokazala je na drugu stranu sobe. "Znai tu su dvije osobe prisutne?" "Makni se od mene, bjei," snano izgovori Marija. "Ne diraj me!" Ruke joj polete naprijed branei se od uljeza. "Mogu vidjeti oi koje me gledaju. Ne sviaju mi se." "Kako izgledaju?" "Gotovo poput majih, vrlo dominantno." "Koliko su ti blizu?" "Tono tu," Marija pokae rukom po zraku u blizini lica. "Ne elim da me diraju. Stoj! Tu je jo jedan, gledaju me. ele da spustim ruke, ali ja neu." Karla ju zamoli da opie bia, ali Marija joj je, osim da su im oi bile ukaste, malo toga mogla rei. "Moe li vidjeti ita drugo?" Karla upita. 122

"Nos ili usta?" "Samo oi. Lice gotovo da lii na spljotenu masku. Izgledaju sluzavo. Jedan pokuava razgovarati sa mnom." "to govori?" "On u rukama ima neto," odgovori Marija: "poput kristalne kugle. Mala je, ispunjena nekim bojama. On ju dri." "Kako ruke izgledaju?" "Gotovo poput tapia, tanki prsti. Daje mi kuglu," Marija nastavi. "Na dodir je bockava poput struje, ali ne bolna. Govori mi da moe biti moja, ali nisam ba sigurna da ju elim. udna mi je. Oh, dobro, pretpostavljam da ne moe natetiti. Ako u ju due gledati mogla bi mi se vie svidjeti." "to ini s kuglom?" upita Karla. "Nita, ali sam jako pospana sada", odgovori ona. "Da li jo uvijek ima kuglu?" "Da. Onaj jedan ukazuje, govori mi da ako u drati kuglu, on e mi pomoi da letim. Ali ja ne znam da li elim letjeti ili ne. Upravo je uao jo netko i on je drugaiji od ovih ostalih, gotovo kao dijete. Prua ruku, eli da ju primim", objasni Marija. "Ima oko dvanaest godina, tamnokos je i crnih oiju, poput indijanske djece. Kae da je izgubio neto, eli da mu pomognem pronai to." Marijina je poetna paraliza sada nestala i dok su tri makooka bia tiho promatrala, ona je dopustila da je djetinji entitet povede van u umu. "Ostali su pratili", rekla je "valjda da vide gdje emo. Sad idemo dalje prema neemu to izgleda kao ator. U nekakvoj vrsti atora smo udnog izgleda. Ne osjeam se kao u atoru. Tu unutra je, uspravljeno uza zid, neto poput raunala i ovo dijete koje je sa mnom prilazi toj kompjuterskoj stvari. On eli pritisnuti gumbe na njoj," nastavila je sa zabrinutim izrazom lica. "to se dogaa kad on to uradi?" pitala je Karla. "To udno zvui, kao kad mnotvo pela zuji, zuji, zuji" odgovori Marija oponaajui buku. "To je u mojoj glavi, izaziva bol. Ono raunalo ima raznobojne tipke na sebi, a mogu vidjeti i ekran nalik monitoru, prikazuje linije, slino kao monitor otkucaja srca." Marija je opisala opremu i napomenula da se dijete igralo s njom, a zatim je vidjela kako su se slike na monitoru poele mijenjati. "Prikazuje se neto poput facijalnih kostiju", rekla je, "kao foto negativ lica." "ijeg lica?" "Ne mogu rei, samo obris kosti lica. Sada se slika kree," rekla je Marija, "kao da se sputa niz tijelo." "Govori li togod djetetu?" "Pokuavam ga odvratiti od stroja prije nego ga strga" rekla joj je Marija, "ali on se samo nasmijeio i kae mi da se umirim." "Pogledaj svoje tijelo," sugerirala je Karla, "i reci mi u to si obuena." "Hmm," Marija promrmlja "Ne vidim nita." "Da li si nosila neto kada si otila u krevetu?" "Da, pidamu." "Gdje ti je onda nestala odjea?" "Ne znam. Djeak pokree stroj", kazala je dok joj se pozornost preusmjerila, "izgleda kao da je na ekranu dobio moje tijelo." "Kako je on to mogao uiniti?" Karla upita. "Ne znam," ree Marija, "osim ako nije u pitanju to svjetlo na vrhu ovog atora. Tu je blijedo svjetlo na vrhu, nalik lampi za kvarcanje, koje me obasjava. " "Pogledaj ega ima na svakom zidu sobe," predloi Karla. "to je u svakom od uglova?" "Ovdje je neto kao statua," poe Marija, "kip ene bez odjee. Kao da ga je netko upravo oblikovao. Velik je, ali moda ne i visok poput mene. enski kip stoji tamo na podu." Marijine sklopljene oi zatrepu dok je prouavala mentalnu sliku. "A kakav je pod?" "Poput nehrajueg elika. Stroj, raunalo, je ovdje, a tamo je drugaiji mali stroj, izgleda kao visoki aparat za vodu. Smijean je i u njemu lagano grglja." "Priaj mi o vodi", upita Karla. "Ima li to u njoj, neke boje?" "Ne mislim da elim imalo toga", odgovori Marija dubiozno. "Izgleda zamueno. Moglo bi biti da nije dobra, moda je u njoj neka vrsta gljivica." "Osvrni se dalje po sobi. ega jo ima?" "to je ova stvar?" upita Marija iznenaeno. "Kao tepih od medvjee koe? Neto gore na zidu. Ukras?" Tada joj je pozornost odvuena negdje drugdje. "Ovo 123

troje i dalje ele doi u moju blizinu, a ja ne elim da me diraju. Ne poznam ih." " Moe li ih sada jasnije vidjeti?" "Oni neto skrivaju. Imaju na sebi, ne pelerine, nego kao sivkaste horske haljine skroz dolje do poda. Ne dozvoljavaju mi da im vidim lica. Kao da imaju maske." Ponovo je spomenula svoj strah od dodira, a tada je primijetila da je neto oito uzrujalo dijete za raunalom. "Postoji neto to on ne moe ispravno izvesti," rekla je. "Pokuava razgovarati s tim ljudima, ali ne mogu razumjeti to kae, on govori jako brzo. Neto o kugli? Ili o povratku na kuglu? Ima nekakav nastup gnjeva govorei im "natrag na kuglu", pa se sad oni povlae. On dolazi pod svjetlo gdje sam ja. eli da popijem neto te vode, ali ja to ne elim. Daje mi au, ali ja to neu piti." "to je tada uinio?" upita Karla. "Ne pokuava raspravljati sa mnom. On to tretira gotovo kao vic, kao da misli da me moe ikati i ja u nasjesti i piti. Ali ja to ne uradim. Neto se dogaa vani", kazala je naglo. "Uzima vodu i odlae ju i sada izlazimo vidjeti to se dogaa. Zvui kao glasanje hrpe aba, ali ih ja ne vidim. Vani je mrak." Marijina je memorija nakon toga postala prilino nejasna i maglovita i ona se nije mogla prisjetiti vie niega o komeanju izvan udnog atora. Sjetila se samo da ju je dijete dovelo natrag do Tedove prikolice, s ostalim likovima u pratnji, a kad je samu sebe vidjela u dvoritu, kompletno sjeanje je izblijedjelo. Ne mogavi nita vie izvui iz nje Karla izvede Mariju iz transa. "Ajme meni", ree Marija dok je ustajala i poinjala kruiti "Ni nakraj pameti mi nije bilo da bi moglo biti ita vie u tom iskustvu negoli sam se oduvijek sjeala." "U tim iskustvima susreta, to je prilino uobiajeno", rekla je Karla, a Ted kimne glavom. "Ja ti nisam ispriao sve ega sam se sjetio pod hipnozom", kazao je, "ali neki od detalja kojih si se upravo prisjetila su vrlo slini." "Kao to?" Marija upita zaintrigirano. "Poput tvoje nagosti", objasni Ted "i tekuine koju si trebala popiti. I rada na raunalu, promatranja skeniranja tvog tijela gore na ekranu, iritantne buke, pa ak i figure gole ene koju si vidjela." "Misli i ti si takoer vidio golu enu?" Marija se smijala. "Ne", odgovori Ted odmjereno ne elei uplaiti Mariju detaljima svog sjeanja, "ne, ja sam bio maleni djeak, a goli lik koji sam vidio isto je bio dijete." Shvatio je da je ak i u stanju vrlo laganog transa Marija povratila u sjeanje dovoljno slinih detalja da posumnja to se jo moglo skrivati u njezinom umu. Sa svojim prijevarama i iluzijama, mislio je, vanzemaljci mogu uspjeno zakamuflirati svoje stvarne aktivnosti i ostaviti u svijesti otetih vrlo malo toga. Pa ak i pod hipnozom, kad su memorije istraene na povran nain, znao je da su sjeanja koja se pojavljuju esto djelomina i varljiva. "To je sve tako udno," odmahnula je Marija glavom. "Ja jednostavno ne znam to da mislim." "A jesi li znala to da misli one noi u Floridi kad ste ti i Ted vidjeli Ameliu u onoj sferi plave svjetlosti?" Karla upita. "Ne," ree Marija, "cijela ta stvar je bila zblesirajua. Zna, Amelia je doista bila impresionirana tom helikopterskom stvari za koju je rekla da je vidjela iznad moje kue. Nedugo nakon toga ona i suprug su otili na aerodrom gdje je vojska demonstrirala neke zrakoplove i helikoptere. eljela je pronai neki nalik toj napravi jer je bio toliko neobian. Pregledali su cijeli teren i nisu nigdje vidjeli neto poput toga. I tako Amelia ode do jednog od vojnika koji je uvao avione i poe opisivati tu napravu," Marija nastavi, "pitajui gdje bi se mogao nalaziti. Amelia mi je rekla da ju je vojnik vrlo udno gledao. Rekao joj je da ne zna gdje je dobila tu informaciju, ali da postoji nacrt za takvu letjelicu. Rekao je da e jednog dana biti u upotrebi, ali ne u tako skoroj budunosti, te je htio znati kako je Amelia saznala za to." "Amelia znai nije vidjela NLO ponad tvoje kue", komentirala je Karla. "Ne," ree Marija, "to je izgledalo kao vrlo udni helikopter. Ona nikada nije vidjela NLO, a nisam ni ja one noi kod Teda. Sve to sam vidjela bio je udan ator." 124

Ted se nasmijao, ali nije nita rekao. Iz vlastite regresije je znao sve o vanzemaljskim lanim predstavljanjima i ako je Mariji bilo potrebno da misli kako je bila u atoru, on joj nije htio ruiti iluzije. Uostalom, ona je samo pristala pomoi u njegovom istraivanju, a ne poduzimati vlastito. Bio je uvjeren, meutim, da su alienski posjetitelji doista upali u ivot njegove prijateljice, barem taj jedan put. I jedino se nadao da on nije bio uzrokom toga.

Dvadeset tri Prijevod: kolos

Za sve to zavarava moe se rei da oparava. Platon Napokon je bilo pravo vrijeme da Ted jo jednom otputuje do Barbare i nastavi s istraivanjima svojih iskustava. Vonja od Shravenporta koja je trajala est sati umorila ga je previe da bi se tu veer uputao u hipnozu. Umjesto toga Barbara i njen suprug posluili su veeru, svi su nahranili guske u ribnjaku i tada je svo troje razgovaralo i smijalo do vremena kad su poli na spavanje. Ujutro odmoran, Ted je bio spreman za rad. Barbara mu je pomogla da se opusti i polako ga uvodila u lagano stanje transa. Kada se njegova koncentracija produbila, sugerirala mu je da krene prema bilo kojem iskustvu koje je vano njegovoj podsvijesti da se prisjeti. Ubrzo,Ted je zapoeo mentalno putovanje natrag u djetinjstvo. Poetna se scena prikazala u detaljima i polako je poeo govoriti Barbari to vidi. -Svijetla, ree blago Vidim puno svjetala i ini mi se da su sva u bakinoj kui. -U kojoj sobi? -Ona su njezinoj spavaonici koja se nalazi otraga. I ini mi se da se oko svjetala miu ljudi. -Jeli tvoja baka svjesna tih svjetala? Zna li da su u sobi? -U jednom trenutku mi se ini da spava a tad je budna i razgovara s nekim tko je tamo. -Gdje si ti dok se to dogaa? -Ja sam u drugom krevetu i gledam. Ona stoji kod prozora i gleda kroz prozor a i mrano je. -Govori li to ili izraava bilo kakve emocije? upita ga Barbara. -Mislim da se vraa do mene i stavlja me pod krevet, ree Ted zamiljeno -Zato te stavila tamo? -Tad su tamo bila neka svjetla, odgovori on, i buka, nekakva vrtlona vrsta buke. Mi je moemo uti, ali ne moemo rei odakle dolazi. To je to zbog ega me stavila pod krevet a tad je i ona dola ispod i legla do mene. -Ted, upita Barbara, koliko ti je godina tada? 125

-Jako malo, ree on, oko etiri godine. -to se sad dogaa? -Iznad nas se nalaze neka svjetla i vrte se, stvarajui neto nalik vakuumu, izgleda kao da gledam gore kroz tornado. Svuda oko nas je nekakvo kretanje. ini mi se da se sve zamrailo. U tom trenutku, Ted nije bio sposoban nastaviti dalje sa sjeanjem, pa mu je Barbara sugerirala da se opusti i da ode do bilo kojeg drugog vanog dogaaja. -Pomakni se naprijed kroz vrijeme, ree mu ona, do slijedee stvari koju moe vidjeti. Uskoro je poeo primati nove slike iz njegovog djetinjstva ali vezane uz njegovu drugu baku i njega u malo starijoj dobi. Ted se trudio da dobije jasnije sjeanje ali neto - moda neka inducirana blokada ili njegov vlastiti otpor, nije mu dalo da nastavi. Ali tada, kao da su odnekud duboko iz njega poele izvirati informacije u njegov um. Njegovo sjeanje je poelo usred jedne bizarne scene koja nije bila nalik iemu to je Ted ikada svjesno pamtio. -Baka stoji na neemu, opet je zapoeo nakon podue pauze. Izgleda hipnotizirano, nita ne govori. Skinuli su njezinu spavaicu i imaju neto nalik maloj builici kojom diraju stranji dio njezine glave. Neto su joj uinili i sad je malko drugaija. Opet je zastao, kao da neto slua. Govore joj da je jako posebna, nastavio je, Obukli su joj bijelu haljinu i uinili da izgleda lijepo ili joj govore kako je prelijepa. Obukli su je i rekli su joj da je prelijepa i da dolazi ivjeti i raditi s njima. -Koliko godina ovdje ima? prekinula ga je Barbara -Imam deset godina, ree on. Sjeam se ovog, ove sobe i ovih bia oko nje a ja ih promatram. Ona nema kontrolu nad sobom i oni su svuda oko nje. Raspustili su joj kosu i pokazuju joj kako prelijepo izgleda kad ivi s njima. Pripremaju je za to. To je sve to sam sada u mogunosti vidjeti. I ona izgleda prelijepo i mlado takoer. Ted opet zastane duboko zamiljen. Ipak, osjeam da to nije ba tako, prizna on. Oglasio se mentalni alarm, jer dok je izgovarao rijei osjeao se nekako krivo (op. prev. - osjeao se kao da su te rijei nisu njegove) -elimo samo istinu, ree Barbara, prema tome stremimo. -Odjednom sam osjetio kao da je to ono to su mi rekli da vidim ali to zapravo nije to, ree Ted. -Proisti svoju viziju, ree mu Barbara, produbljujui njegov trans, i reci mi to se zaista dogaa. -Ona guna zbog boli, nastavi on i uveli su unutra jo nekog. Osjeam kao da je mue. Neko ulazi unutra i govori da je moj djed, ali moj djed je umro. Ona se svaa s njim i kae da on nije njezin suprug i ne mari za to to on govori. Netko je ljut. I to je sve to za sada mogu vidjeti. -Ted, upita Barbara da li je to ona baka s kojom si bio u krevetu onu no kad si uo zvukove u sobi? -Da. -Koliko si godina imao kad se to dogodilo? -Deset. -Pomaknimo panju na tu no, ree Barbara. Osjeti krevet, u krevetu si sa svojom bakom. Osjeti to i tvoje sjeanje je perfektno. Osjea li da si tamo? -Da, odgovori nerazgovijetno, tonei sve dublje u trans. -Dok nabrojim do tri, nastavi Barbara, poeti e mi govoriti, istinito i jasno, to se dogodilo te noi. Jedan, dva, tri. -Sad mogu uti njezin glas, Ted odgovori. Ona zahtijeva da nas vrate kui. ali se na bol u pozadini glave. Govori im da maknu tu stvar od nje. -Kako je to zapoelo? -Sjeam se da smo spavali, objasni on i netko me uzima iz kreveta. Sljedea stvar koju znam je da 126

sam sa strane u sobi i netko tko ima kapuljau na glavi je pored mene. Moja baka je u sreditu sobe, uzeli su njezinu haljinu i stavili joj drugu i uinili su neto s njezinom kosom. Izgleda prelijepo ali prije toga su neto radili na njezinoj glavi s tom udnom builicom. Postala je jako ljutita i mislim da je udarila jednoga od njih jer su joj nanosili bol. Poinjem vidjeti, ree on nakon krae pauze ono to je udarila nije bio ovjek. Bio je to jedan od onih tamno smeih ili sivih ljudi, neto kao ovjek guter, jedno od onih gmazovskih bia. Nude joj neto to bi je podmladilo a ona ljuta odbija sudjelovati. Ona zahtjeva da nas vrate doma. Taj gmazoliki ovjek odlazi van i vraa se natrag s oh, ovo moju baku veoma jako uzrujava. Oni dovode mog djeda koji je ve neko vrijeme mrtav. On izgleda mlado i privlano i oni govore baki da e mu se pridruiti. -Kako je ona reagirala? upita Barbara. -Ona im govori da to nije istina, da joj lau, da je je moj djed preminuo. Oni se svaaju i ona odbija sudjelovati. ujem je da zaziva Isusa. On zastane ponovo oslukujui. -ovjek gmaz runo govori, nastavi on i govori joj da, naglo je zastao. -to joj govori,Ted? upita Barbara. -Govori joj da su joj stavili neto u glavu, ree nerado i ako nee sudjelovati, to e je ubiti a samo oni mogu to zaustaviti. Ona i dalje odbija. -Na to su mislili kad su joj rekli da surauje? -Ne znam! izjavi on, ali Barbara mu naloi da programira svoj unutarnji kompjuter na istinu i neka nastavi. -Ne mogu to razumjeti, zapone opet on. Ali ima neke veze sa bolesnim ljudima. -Jeli tvoja baka imala kakve veze s bolesnim ljudima? -Mogla je uiniti da stvari poput bradavica nestanu. Znala je gdje nai korijenje i biljke u umi i iskoristiti ih za lijeenje ljudi. Govorili su joj neto o bolesnim ljudima koji e doi do nje ali ona je odbila sudjelovati. Nije bilo pravih razloga za to, rekla je. Zazvala je Isusa dva ili tri puta. ujem je kako govori, Ne, ne, ne elim! Oni joj govore da e taj netko doi do nje i nauiti je jo vie ali ona ne eli nauiti nita od njih. -Zato bi bilo zlo ako su eljeli da ona lijei ljude njihovim znanjem? -Ne znam ali svaki puta kad su joj to govorili ona je rekla ne. A onda joj je taj ovjek gmaz rekao da e umrijeti zato to nee saraivati s njima. Ted je postao jako alostan a onda se trgao zaustavivi dah. -to je Ted? upita Barbara ega si upravo postao svjestan? On joj ree da e mi uzeti duu, odgovori Ted, i doveli su me u sredite sobe gdje je bila i ona. Neto mi rade. Ne, ona staje izmeu njih. Nekoliko je bia oko mene: baka, ovaj gmazoliki ovjek i moj djed. On stoji ondje nepokretan, kao da je oamuen. Ona staje izmeu mene i gmazolikog ovjeka, stavlja svoju ruku i zaustavlja ga. Ona mu govori da se ga ne boji i da ga je ve srela ranije. Ja se nisam povlaio iz sobe." -Sjea li se da si mi govorio kako si te noi uo glas? podsjeti ga Barbara. -Osjeam kao da je taj glas pripadao ovjeku sa kapuljaom ali nisam siguran. -Umrla je ubrzo nakon toga, zar ne? -Da, umrla je dva dana kasnije od tekog modanog udara. Tog dana sam doao do nje jer sam se sjetio razgovora u sobi te noi. Pitao sam je o tome a ona me zagrlila i poela plakati. Rekla mi je da zaboravim na to, da je to bio vrag. Tad je pola do mog oca i rekla mu da je odveze doma, i svi smo poli. Manje od dva sata nakon to smo doli, baka je doivjela modani udar i pred nama je umrla. Barbara je sluala Teda kako opisuje scenu i kako je proivljavao dogaaje, njegovo sjeanje je ojaalo. On je prije rekao da je oduvijek osjeao krivnju zbog bakine smrti. -Uvijek sam mislio da je umrla zbog neeg to sam ja uradio zavri on. -Zbog ega si to osjeao? 127

-Pa valjda zbog toga to se te noi desilo. Ona me pokuala zatiti. -Izvadimo sve van, ree Barbara. Vrati se natrag i pregledaj situaciju. -Ovaj gmazoliki ovjek je govorio o meni, kad smo prvi puta doli tamo. Ima nekakve veze sa mojim biem i drugom grupom koja me kontaktirala. Nisam siguran koja je to druga grupa. eljeli su moju duu a baka me je zatitila. Rekla je, Isus vam nee dopustiti da ga dirnete ili da ga uzmete. Tad su joj rekli da e umrijeti. -Pomakni se do vremena kad su joj stavili haljinu, sugerirala mu je Barbara, nadajui se da e Tedovo sjeanje biti jasnije i cjelovitije, sad kad je poeo slamati blokade. to je istina? Reci mi istinu o onome to se dogaa. Makni sve maske, sve velove prijevare. Tedova prsa su se poela dizati. -Oh, ne! aptao je u strahu, drhtei i borei se za dah. Ne elim to vie gledati! -Ne mora to vie gledati, ohrabrivala ga je Barbara -Ne moram gledati, aptao je jo preplaenije, jer znam, ve sam vidio. Barbara ga je povela u smirenije stanje svijesti, podsjeajui ga na zatitnu energiju koju je sagradio oko sebe. Napokon je poeo disati smirenije, sluajui njezine njene rijei. -Gmazoliki ovjek je oekivao da imaju seksualni odnos sa njom, Ted ree nakon to je ponovo mogao govoriti. Njegov je glas bio malo sigurniji ali je imao prizvuk tuge i otpora. -Ali ona to nije dozvoljavala. Rekla je da je to inila samo sa suprugom a on je mrtav. Pa su doveli djeda i tad su imali odnos. Ali kad se maknuo sa nje, to nije bio on, to je bio gmazoliki ovjek. I tad je ona intervenirala. eljeli su mene, ne znam ali mislim da je bilo neto u vezi seksa. Tad je ona skoila ispred i blokirala gmazolikog ovjeka. Svaali su se i tad joj je rekao da e umrijeti zbog toga. I umrla je. -inilo se kao da nema veze to to je malo starija? upita Barbara, potencirajui na seksualnu aktivnost. -Oni su joj rekli da je mogu opet uiniti mladom. -Moe li opisati tu situaciju malo detaljnije? Kako su joj to uinili? Da li je bio samo jedan? -Bilo ih je nekoliko u sobi, kao i onaj sa kapuljaom koji me je drao. Nikad nisam vidio ba isto njegovo lice ali kad se okrenuo izgledao je bljedoliko. -Da li je leala na stolu ili je stajala? -Stajala je, ali je bila naslonjena na neto poput pominog stola. -eli li vidjeti ostatak? upita Barbara oprezno.Sjeti se, rekao si da je poeo dolaziti prema tebi? -Da, elio me je iz nekog razloga. -eli li ii natrag i saznati? -Da, uzdahne Ted idemo natrag. Barbara ga vrati natrag u duboku koncentraciju i tad ga zamoli nek pogleda scenu iznova. -to tvoj djed radi u vrijeme odnosa? upita ona. Da li je svjestan? -On je siluje, Ted pokuava objasniti, Ali to zapravo nije on. Kad su ga doveli, primio ju je u naruje i poeo je voditi ljubav s njom. Skinuli su joj haljinu, ona je bila nepokretna i nije govorila. Ali kad su zavrili i kad se je on okrenuo, mogu ga vidjeti, to nije moj djed, to je ovjekoliki gmaz. -Vrati se na minutu, sugerirala je Barbara, natrag na mjesto kad su joj govorili o bilju. -Govorili su joj to jer je znala puno o bilju. Oni joj govore da i oni imaju neko bilje. Oh, zastane Tom oh, oni ele da uzme malo njihovog. Oni joj govore da mogu razmijeniti informacije i da ona iskua njihove stvari. Ona uzima neto to su joj stavili na jezik. I mislim da su to i meni dali. Stavili su nam to u usta. Bilo je nekako prozirno, moda pomalo ukasto. Sve se sad nekako inilo da je centrirano oko bake. Ted je opisivao kako je ponovo proivljavao dogaaj. Odbila je imati seksualni odnos s gmazolikim ovjekom, pa su otili i pourili natrag s navodnim mojim djedom. Ovaj put se inilo da se moja baka prepustila seksualnom inu. ini se da se ne odupire. Nakon to je on gotov, sad je drugi na njoj. Tad mene uzimaju i diu me nad nju kao da bi ja trebao imati seksualni odnos s njom. Ali ne mogu se sjetiti nikakve stimulacije. 128

-Da li ona reagira na tebe? -Izgledala je nekako van kontrole. -Ona stvar koju su ti stavili u usta, da li je djelovala na tebe na neki nain? -Mislim da nisam bio seksualno uzbuen, ree Ted, ali djelovalo je na Grandy kao da su joj dali afrodizijak. -to se sad dogaa? -Bilo ih je vie koji su imali odnos sa njom, nastavi on, najmanje tri. Tad onaj koji je izgledao poput mog djeda dolazi do mene i prisiljava me da imam oralni seks s njime. -Dakle on ima penis? -Da, ali ne izgleda kao to ga imaju normalni ljudi. Izgleda vie kao psei, vie kao mali pitolj. Umjesto da dobije erekciju, ini se da dolazi van iz futrole kao pitolj. Maknuli su moju baku sa stola, ree on i stavili su mene na njega. Sad je vodoravno. Tada je jedan od njih imao analni odnos samnom. Oni su govorili neto o drugoj grupi koja ima neto samnom i ini se da su to ismijavali. Kao da se izrugavaju toj situaciji. Tedovo gnuanje je bilo evidentno, ali je bio i zbunjen.Ne znam o emu govore, priznao je, ali je o meni. To rade zbog toga da bi se osvetili, moda, to je jedini nain na koji to mogu objasniti. -Kako se osjea dok se ti to dogaa? upita Barbara. Moe li razmiljati? -Dozivam baku, ree Ted, ne doivljavam veliku bol, ali sam uasno prestraen. Moje su ruke stegnute s neim a i moji glenjevi. Kad je taj gmaz doao po mene i kad je rekao da e me zadrati tamo, baka je stala meu nas. Ona je rekla, U ime Isusa Krista zahtijevam da stane. Rekla je da e zbog ovoga to su nam uinili gorjeti u paklu zauvijek. On joj ree da pakao ne postoji. Ona je rekla, Neete dobiti nae due, zaprijetila mu je i to ga je jako razljutilo. Uzela me blie k sebi i oni su ostali stajati gdje jesu a ona opet ree, Prevarili ste me, prevarili ste nas. Ljutita je zbog bilja i onog to su nam uinili. Nakon kratke pauze Ted je zavrio sa svojim prisjeanjem. -To je sve ega se mogu sjetiti.Dali su nam natrag odjeu i rekli su joj, Umrijee zbog ovoga jer taj djeak pripada nama. I tada smo se ponovo nali u spavaoj sobi. -Kako se sada osjea? -Nekako povueno, priznao je, ljuto. Povrijeeno. Drago mi je to sam to vidio, ali bilo mi je teko gledati. Prva regresija mi je bila laka. Nisu eljeli da vidim ovo. Stari Volmo, moj prijatelj, gmaz koji me je nauio sve one predivne stvari, kladim se da je on taj kurvin sin koji mi je to radio. Ted je protresao glavu, preplavljen dubokom mrnjom. -Nije udno to me je toliko volio. Kladim se da mi je inio i druge stvari kad me je dolazio posjeivati u Atlantu. Sljedei dan bi se sjetio da je bio tamo i da me odvodio. inilo se da me voli na neki ekstremni nain, na neki ljubazan nain. Nisam znao da je bio lo. Bilo je vrijeme da zavre regresiju i Barbara je naloila Tedu da se vrati u sadanje vrijeme i mjesto. Tada ga ge vodila lagano izvan iz transa i provjerila da se vratio u normalno stanje svijesti. Ted je morao razgovarati o tunim sjeanjima, koja su mu bila jo detaljnija nego kad je bio u hipnotiziranom stanju. I elio je govoriti o Volmu, razmiljajui o susretima s njim drugaijim razumijevanjem. -Nisi se sjeao njega iz djetinjstva, nakon to se pojavio u Atlanti? upita Barbara. -Nimalo, ree Ted. Mislio sam da je jo samo jedan od duhovnih vodia, kao Sharon i Raphael. Izgledao je grozno. I ono mjesto gdje smo baka i ja stajali mirisalo je na trule, po mrtvim ivotinjama. Mislim da je to miris gmazova. -A to je s operativnim zahvatom koji su obavljali na tvojoj baki? 129

-to god da su joj stavili u glavu, mislim da je to uzrokovalo modani udar. Maknuo ju je s puta, kao to joj je prijetio i kasnije je imao slobodan pristup do mene kad god je poelio. Umrla je titei me i ja sam nosio to skriveno znanje, tu krivnju etrdeset godina. Njegov itav ivot, shvatio je Ted, bio je na neki nain dirigiran na nekom nivou koji nikako nije mogao shvatiti, od strane sila koje nije mogao ni zamisliti. Nije vie znao to da misli ali je znao to osjea. Stari osjeaj krivnje je napokon polako poeo blijedjeti ali ostatak ljutnje povezan sa strahom je zauzeo to mjesto. to je jo, razmiljao je, bilo izmanipulirano? I zato?

Dvadeset i etiri Prijevod: galaksija

Ne smijemo posustati u istraivanju A na kraju svakog naeg istraivanja Mi emo stii tamo gdje smo poeli I upoznati to mjesto po prvi puta. Eliot Nekoliko sedmica kasnije, gledajui odsutno kroz prozor kue, Ted nije primjeivao ponovno bujanje ivota oko sebe u obliku proljetnog zelenila i tek procvjetalog cvijea raznolikih boja u njegovom dvoritu. Umjesto toga, njegov um je bio zaokupljen slikom jednog mirnog groba na njihovom porodinom groblju, tamo u Alabami. Bila je etrdeseta godinjica bakine smrti. Sjeao se kako je dan prije plakala, titei ga u svom zagrljaju i kako je aputala ime avola. Ted je duboko alio za njom, a alio je takoe i zbog sebe kao i onih etrdeset godina osjeanja krivice koja ga je proganjala kao neki neumorni duh. Hvala Bogu, pa bar sada znam istinu, razmiljao je. Sada se bar mogu osloboditi bola i nesigurnosti. Ja nisam bio kriv za to, nisam nita pogreno uinio. To je bio onaj monstrum i ona njegova vanzemaljska iluzija u obliku mog djeda. Sjeanje na ono to je bilo uinjeno njemu i njegovoj baki bilo je muno i povratilo ga je iz njegovih sanjarenja. Ted je pogledao u pravcu onog polja koje se tiho prostiralo iza reda drvea i niskog rastinja i njegove emocije su poele ponovo da nadiru. Doli ste opet, zar ne, mrmljao je, I radili ste svata meni i mojim susjedima. Pokuali ste me sprijeiti da se sjetim toga ali vam to nije uspjelo. Ja u se opet podvri hipnozi. Saznau sve ta ste nam radili i rei u istinu cijelom svijetu. Jednog dana u otkriti to kakva ste vi stvarno dubrad. Moda ne mogu to da uinim sada ali svakog dana postajem sve jai, tako da u vam naplatiti za sve ovo. Moete slobodno raunati na to. Hvala Bogu za Barbarinu pomo. Bez nje sam mogao otii u grob a da se nikad ne oslobodim osjeaja krivice i da nikad ne razrijeim ovu misteriju koja me je snala. 130

Razmiljajui o svojoj dragoj prijateljici, Ted je posegao za telefon i nazvao Barbaru. Nekoliko lanova njegove grupe je takoe postalo jako zainteresovano za Barbarinu pomo, nakon to su bili svjedoci problema koje je Ted imao kao i njegovog oporavka nakon regresije. Oni su takoe primjetili i promjenu Tedovog odnosa prema vanzemaljcima, od jednog njihovog prihvatanja u smislu dobroudnih i nadmonih bia koja su dola ovamo da bi pruila pomo ovjeanstvu, prema nesigurnosti i skepticizmu u vezi sa njihovim stvarnim namjerama. Ta promjena je uinila njegove prijatelje zabrinutim u vezi sa istinskom prirodom njihovih vlastitih iskustava, iako im Ted nije saoptio same detalje svojih sjeanja. Rekao im je samo da je ono to je saznao bilo okantno, bolno i veoma razoaravajue. Njegovi prijatelji su pokuali da saznaju neto vie od njega ali im to nije polo za rukom jer je on insistirao na tome da ne objavljuje te informacije sve dok i drugi ne prou kroz svoje regresije. Ne elim da utiem na ono to bi ste vi mogli vidjeti ili osjeati u vezi s tim, govorio bi im Ted kada su insistirali na tome da diskutuju o tim njegovim sjeanjima. A pored toga, samo zato to moja iskustva nisu bila onakva kako sam se ja nadao, ne znai da i vaa iskustva nee biti pozitivne prirode. Trebate jednostavno sami proi kroz to i odrediti njihovo znaenje sami za sebe. Ted je zauo kako je neko podigao slualicu a kad se Barbara javila, rekao joj je, Pozdrav iz svjetske prijestonice vanzemaljaca. Drago mi je da si to ti, rekla mu je, prepoznavajui odmah njegov glas. Razmiljala sam jutros o tebi. Da li se neto dogodilo? Nisi valjda imao jo neke dogodovtine, jesi li? U stvari, kod mene su se stvari malo smirile u poslednje vrijeme, rekao joj je Ted, ali sam dobio telefonski poziv od jedne ene ija porodica ivi na selu i oni imaju jednu prilino interesantnu priu. Volio bih kad bi ti jednom popriala s njom. Naravno, rekla je Barbara. Moe li mi rei bar neto o tome? Ted je ukratko ispriao kako su vidjeli NLO iznad njihove farme i kako su dva lokalna policajca dola na mjesto dogaaja, nakon to su zvali pomo. Da li su imali neke nenormalne reakcije kao izgubljeno vrijeme? pitala je Barbara. Ne u poetku, odgovorio je, meutim, kasnije su im se poele deavati neke prilino udne stvari. Najgora posljedica je bila ta to se njihov sin koji je tinejer, uskoro dosta promijenio. Poeo se povlaiti u osamu, podbacivati u koli a sada ak nee ni da prisustvuje asovima. Ispitali su ga da ne koristi neke droge i rezultat je bio negativan, a njegova majka sada ne zna ta da radi. On rijetko kad naputa svoju sobu, ne spava nou a kad spava po danu, zahtijeva da dri pitolj u svom krevetu. Ona ti moe rei sve o tome kad bude razgovarala s njom. Njima je potrebna pomo i smatraju da ta god da se dogodilo to nije bilo dobro, pogotovo za njihovog sina. Naravno, razgovarau s njom, odgovorila je Barbara. U stvari, eljela bih da dokumentiram sluaj te porodice sa svrhu mog istraivanja. Zvui mi kao neto vrijedno ispitivanja jer je NLO takoe bio potvren i izvana od strane onih policajaca. Ali zna ta, Ted, ja sam na tom podruju nala veoma malo toga to bi bilo pozitivno i ne znam ta bih vie mogla rei ljudima, osim da ih laem u oi a to ne mogu da radim. Pretpostavljam da bi bilo najbolje da im kaemo kako moramo nastaviti sa jednim zajednikim radom i istraivanjem dostupnih materijala ali trenutno nemamo dovoljno toga na raspolaganju to bi moglo potvrditi njihove sumnje. Meutim, ta vrsta problema koje si opisao su mi prilino poznati. Viala sam ih cijelo vrijeme prilikom mojih istraivanja, a neki drugi istraivai su mi takoe pomenuli da su se susretali sa slinim stvarima u njihovom radu.

131

Postoji jo jedan razlog zato sam te nazvao, rekao je Ted. Barbara, da li bi mogli nekako organizovati da doe ovamo kod nas i radi s mojom grupom? Nekoliko lanova grupe bi jako voljelo da imaju seansu s tobom a za nas bi bilo lake kad bi tebe doveli ovdje, nego da pet ili est ljudi putuje u Oklahomu. Dragi prijatelju, zbog tebe, bie mi drago da doem tamo, sloila se Barbara i njena posjeta je uskoro bila organizovana. Ted je napravio za svoje prijatelje raspored sastanaka s Barbarom. Svaki od njih je imao poseban razlog zato je elio da se podvrgne hipnozi, kao to su npr. bili uzbunjujui snovi, izgubljeno vrijeme, misteriozne posjete i komunikacije, tako da je uskoro cijela sedmica Barbarine posjete bila ispunjena zakazanim terminima. Nekoliko puta je Ted mislio da zakae i par sati za samog sebe ali je sa oklijevanjem zakljuio da on za to jo uvijek nije spreman. On je jo uvijek pokuavao da se oporavi, da izdri svoja grozna sjeanja i da ponovo uspostavi onu realnost koju su mu oteli. Meutim, njegova zakletva da e nastaviti sa svojim istraivanjem bila je odluna i znao je da e doi vrijeme kada e biti dovoljno jak da se suoi sa sljedeim otkrovenjem. U meuvremenu je bilo drugih kojima je potrebna pomo. Barbara je stigla sljedee sedmice i Ted ju je toplo doekao. Toliko mi je drago to te vidim, rekao joj je dok su se grlili. Svakakve misli su mi padale na pamet o stvarima koje smo otkrili i jedva ekam da ih razmotrim s tobom. Unjeo je njen kofer unutra i uskoro su ve bili udubljeni u razgovor. Prema planu, Barbara nije trebala da se susretne s nekim sve do sutra, tako da su prve noi to dvoje prijatelja dugo razgovarali, to je bila i jedna prilika za nju da procijeni Tedov napredak od poslednje regresije. Da li si doao do bilo kakve druge posebne informacije? pitala je. Nakon one hipnotike seanse, moja sjeanja su ponekad poinjala sama da izlaze na povrinu", odgovorio je Ted. Moda to nisu bila neka nova sjeanja, meutim, bio sam u stanju da sagledam sve stvari koje sam vidjeo i da ih sada sagledam dosta jasnije. To pokuavanje da prihvatim sve to u stanju u kakvom sam bio, bilo je toliko zamorno, tako da nisam mogao potpuno razumjeti sve to se tada zbivalo. Kao npr. onu enu koja mi je radila neke stvari kad sam bio kloniran, onu sa crvenom kosom i mnogo minke. ta u vezi s njom? pitala je Barbara. To nije bila ena, rekao je Ted, ona je bila vanzemaljac ali su ga maskirali tako da ljudskije izgleda. Moda su mislili da e me to malo smiriti a pretpostavljam i da jeste. Ali sada, kada sam shvatio kako su uspjeli da mene prevare, pitam se o mnogim stvarima za koje druge rtve otmica kau da su vidjele? Koliko je toga lano? Ljudi se sjeaju da su vidjeli u NLOima one lijepe plavokose ljudske vrste, i hibridizirane polu-ljudske i polu-vanzemaljske bebe i ljude, meutim, pitam se da li se moda i tu radi samo o preruenim vanzemaljcima i nekim lanim iluzijama?! Ljudi su ponekad u stanju da vide kroz te maske, Barbara mu je rekla, ali u veini sluajeva oni ne dovode u pitanje ono to misle da vide. Tako je, Ted je klimnuo glavom, a to je i razlog zato sam se vratio unatrag da to sve jo jednom podrobno razmotrim. Neto od toga sada ve poinje da ima nekog smisla. Da li se sjea mog opisa onog postupka kojeg je sprovela ona ena, kad je stavila moju duu u ono klonirano tijelo? Naravno, odgovorila je Barbara. Mislim da mi je to pokazalo neto veoma vano, nastavio je on. Kada je klonirano tijelo bilo stavljeno na sto, ono je bilo potpuno nepomino. Ona ena je stavila crnu kutiju s mojom duom na novo tijelo a onda su uinili neto to je aktiviralo to tijelo, zato to sam vido kako se onda poelo trzati i griti, onda su grudi poele da se nadimaju kako je ono poelo disati. To je bio onaj momenat kada sam se naao u mom novom tijelu. Sjea li se da oni nisu odstranili moju duu iz mog stvarnog tijela sve dok nisam popio onu zelenu tekuinu i oigledno umro, Ted je nastavio. Gledajui obe procedure, koliko sam razumjeo, mislim da je dua zakljuana u tijelo uz pomo jednog energetskog polja ili aure koja se formira nakon to tijelo pone da die. Oni ne mogu 132

uzeti duu bez usmrivanja tijela a ona nije zakljuana u tijelu sve do njegovog prvog udisaja. Zna ta, zastao je, interesuje me kakav to ima znaaj kad je abortus u pitanju. Ukoliko sam u pravu i dua se povezuje s tijelom nakon to ono pone disati, onda fetusi moda nemaju duu sve dok nisu roeni. A ta u vezi walk-in-a o kojima je pisala Ruth Montgomery? Oni su navodno sluajevi gdje su se due zamijenile u jednom tijelu, tako da ga druga dua moe naseljavati neko vrijeme. Da li je to isti proces kojeg walk-in-ovi koriste kad ulaze u neko tijelo? Pitam se da li su oni svjesni da bi tijelo moralo da umre da bi dolo do izmjene. Razgovor je tako trajao satima sve dok se na kraju nisu morali da odu na spavanje kako bi se dovoljno odmorili za posao koji ih je ekao narednog dana. Dok je Ted bio na poslu, Barbara se sastala sa Joel-om, ovjekom starim oko trideset i pet godina kojeg su neprestano pratile nemirne noi i ostali simptomi stresa koji su nastupili nakon to je vidjeo NLO, prole godine. Joel je imao potekoa kod oputanja tako da nije mogao ostvariti jedno dovoljno duboko stanje transa, ali se na kraju sjetio nekih detalja, ukljuujui jedan tipini medicinski pregled na bolnikom krevetu, kao i grupu humanoida koji su bili obueni u neto slino odjei koja se nosila u srednjem vijeku. Njegova sjeanja su bila oskudna, meutim, iako se nije sjeao niega posebno traumatinog, Barbara je primjetila da su njegove emocionalne i fizike reakcije bile prekomijerno jake dok je bio pod hipnozom. Joel-ov stres je bio oigledno prisutan, rekla je Tedu kasnije te veeri. To je jedna od indikacija na koje obraam panju, ta nesrazmjernost izmeu dogaaja i emocionalne reakcije. Ono ega se Joel sjetio ne bi ga trebalo toliko potresti, tako da tu vjerovatno postoje i neki drugi detalji koji su jo uvijek sakriveni od njegovog pamenja. On reaguje na njih subliminalno iako ih se ne moe svjesno sjetiti. Pa, dobro, ako mu se desilo neto slino kao i meni, nagaao je Ted, onda mogu razumjeti njegovo uznemirenje. Koga e vidjeti sutra? Jednu enu po imenu Paige, rekla je Barbara, provjeravajui spisak. Ona e ti se svidjeti, rekao je Ted. Paige je jedna stvarno divna osoba, simpatina je i inteligentna. Ona ima neke svoje line probleme, mada bih se kladio da i to ima veze sa njenim doivljajima sa NLO-ima. Kad se narednog dana vratio kui s posla, Ted je jedva ekao da uje ta se desilo sa Barbarom i Paige ali ovaj put Barbara nije bila voljna da diskutuje tu regresiju s Tedom. Hajde da saekamo malo prije nego to te upoznam s tim, predloila mu je. Zato? pitao je Ted. Paige mi je ve rekla da nema nita protiv toga da i ja saznam sve ono sto sazna i ona. Vjeruj mi u vezi s ovim, odgovorila mu je Barbara. Za Paige-in doivljaj se moe ispostaviti da bi mogao biti neto slino neemu to ti i ja jo uvijek nismo istraili u tvom sluaju. Radije bih da saekamo da vidimo ega e se ti jo sjetiti, prije nego ti kaem o onome ega se ona sjea. Da li je ona bila iznenaena ili potitena u vezi s tim? pitao ju je on znatieljno. Da, Barbara je klimnula glavom, ona je bila prilino potresena, ali se osjeala bolje kad je to sve prolo, i nekako olakano nakon to je to napokon izalo iz nje. Boe, Ted, neke od ovih stvari koje mi ljudi priaju jednostavno su nepojmljive. Znajui kako vanzemaljci mogu manipulisati nau percepciju, ne mogu a da se ne pitam koliko je onoga to rtve otmica vide za vrijeme svojih doivljaja stvarno istinsko. Kako moemo da znamo da sve te stvari jednostavno nisu samo iluzije koje su programirane u nau memoriju? Neto od toga je oigledno lano, sloio se Ted, ali bar u mom sluaju, bilo je nekoliko istinskih dogaaja iji su svjedoci bili i drugi ljudi. Kad su mene oteli i klonirali kad mi je bilo osam godina, sjeam se da sam bio vraen kui u jednoj tamnoj i uskovitlanoj atmosferi i svi moji roaci su vidjeli neto za ta su mislili da je tornado. Oni su me traili jer su vidjeli da se pribliava oluja i niko me nije mogao pronai sve dok nije poelo da duva iznad njih. Moj ujak je rekao kako je primjetio svjetla 133

razliitih boja u onom lijevku tornada to je najvjerovatnije poticalo od NLO-a, nastavio je Ted, Mama i drugi se sjeaju kako sam se bio promijenio. Tokom nekoliko sedmica, alio sam se kako me je neo uasno peklo unutar mog tijela i majka me je kupala u hladnoj vodi i omotavala vlanim pekirima kako bi me smirila. Moje line osobine su se takoe promijenile, postao sam stvarno tih i povuen, to mi ni u kom sluaju ranije nije priliilo. Tvoja baka je takoe bila svjedok onoga, kroz ta god da ste kasnije zajedno proli, naglasila je Barbara, iako je ona mislila da su ta bia bila avoli. Da li je moemo kriviti za to? odgovorio je Ted. Ja bih volio da sve ovo nije istina ali mi izgleda da sigurno jeste. Ako nije, onda ta stvorenja idu stvarno ekstremno daleko kako bi navela ljude da vjeruju da jeste. A zato bi oni to radili? Kakve koristi oni mogu imati od ovakvog naturanja, stvarnog ili zamiljenog? To je jedno veliko pitanje, rekla je Barbara zamiljeno. Moemo se samo moliti da jednog dana dobijemo odgovor. Narednog dana ona se sastala sa Leslie, jednom od Tedovih kolegica s posla. Nakon to su se upoznale, Leslie joj je rekla kako je upoznala Teda kad je on odravao vidovnjake seanse u gradu gdje je ona ivjela. Ona je tada bila jedna od mnogih koji su bili prisutni na njegovoj prezentaciji i u jednom momentu Ted ju je prozvao i rekao joj da ima poruku za nju iz duhovne ravni egzistencije od nekoga ko se zove James, i kako taj eli da je kontaktira. Bila sam stvarno uzbuena, rekla je Leslie, zato to je moj sin koji je bio tinejer, poginuo na motociklu nedugo prije toga a on se zvao James. Nakon par mjeseci otila sam na jednu vidovnjaku seansu s Tedom i pitala sam ga o James-a. Ted mi je saoptio da mu je James rekao kako je prilino zauzet pomaganjem njegovom novom prijatelju Rodney-u da se ovaj prilagodi spiritualnom svijetu. To mi nije imalo smisla, nastavila je Leslie, jer James nije poznavao nikoga po imenu Rodney i tako sam rekla Tedu da je pogrijeio, meutim, on je ostao uporan. Insistirao je na tome da mi je ispravno prenjeo James-ovu poruku. Kasnije sam pitala sve James-ove prijatelje da li su poznavali Rodney-a, ali niko od njih mi to nije mogao potvrditi. Tako si mislila da Tedova informacija nije bila ispravna? pitala ju je Barbara. Da, odgovorila je Leslie, sve dok nekoliko sedmica kasnije nisam otila u grad u kupovinu. Tamo sam primjetila jedan brani par koji mi se inio poznatim a onda sam se sjetila da sam ih viala u bolnici prije nego to je James umro. Dok je bio u komi, jo jedan mladi koji je bio rtva automobilske nesree, bio je dovezen na odjeljenje intezivne njege. Taj brani par je bio tamo s njim, on je bio takoe u komi ali nisam nikad razgovarala s njima. Meutim, ovaj put jesam i pitala sam ih za njihovog sina. Rekli su mi kako je on bio u komi tokom nekoliko mjeseci i da je tek nedavno umro. Njegovo ime je bilo Rodney. Pogledala je u Barbaru na momenat, prije nego to je nastavila. Nisam znala kako se on zove kad sam bila u bolnici a obojica, Rodney i James, bili su u komi cijelo vrijeme dok su bili zajedno. Kako je Ted mogao znati ta imena, osim ukoliko James-ov duh nije stvarno na drugoj strani s Rodney-evim? Moda je Ted nakon svega bio u pravu, primjetila je Barbara i Leslie se sloila s tim. Nakon to je sluala neke Tedove diskusije, nastavila je, njeno interesovanje za NLO-e je poelo da raste. A kad je pomenula jednu svoju epizodu izgubljenog vremena, njena radoznalost se pretvorila u brigu. Kako je rekla Barbari za vrijeme razgovora, jedne noi, prije nekoliko mjeseci, Leslie se se vozila autom I iznenada se izgubila u magli. Sjeca se kako je neko vrijeme nasumice vozila unaokolo sve dok se magla nije podigla i osjetila je kako je tada izgubila neko vrijeme ne sjeajui se kako ga je provela. 134

Barbara je uvela Leslie u stanje transa a onda ju je povela unatrag sve do one noi koju je ova pomenula. Meutim, nakon jednog dugog i strpljivog istraivanja njene memorije, Leslie se samo nakratko sjetila toga kako je leala na nekom stolu dok je oko njega stajalo nekoliko sivih silueta. Ta stvorenja su joj bila poznata, meutim, to njeno sjeanje je povuklo i neka druga, u vezi sa prisusvom istih bia prilikom zaea i roenja svakog od njene djece. Opisujui jedan od takvih svojih poroaja, Leslie je rekla Barbari kako su vanzemaljska bia drala njeno novoroene u rukama i kao to bi neki posipali bebu s puderom, tako su ovi nekako napuderisali novoroene svjetlou. Meutim, njena sjeanja su bila previe isprekidana da bi mogla razumjeti stepen umijeanosti tih bia u svom ivotu. Samo jo jedna osoba je imala zakazano da se sretne s njom, tako da je idueg popodneva Barbara sasluala jo jednog od Tedovih saradnika, mladia po imenu Al. On joj je rekao o nekim svojim moguim vienjima NLO-a kojih se sjeao, nekim udnim snovima koje je imao, kao i nekim drugim dogaajima koji su mogli ukazivati na kontakte s vanzemaljcima. Za Al-a, njegov najvaniji dogaaj je bila vizija Isusa kojeg je prvo vidjeo kako visi na krstu. Al se sjeao kako je tada osjeao veliko saaljenje i ljubav prema Isusu, to je onda naglo prelo u jedno zaprepatenje kad je ta figura podigla pogled, sila s krsta i poela da se kree prema njemu. Posljednja stvar koje se sjeao je bila kad ga je Isus poljubio, a kad se sve to svrilo, Al se osjeao duboko dirnutim i blagoslovenim tom prilikom. Meutim, kad mu je Barbara pomogla da se mentalno vrati na tu scenu, Al joj je poeo predstavljati jo vie detalja, a kako su oni u njegovom umu postajali jasniji, tako je on iznenada poeo i da se trese. Gr je postajao sve jai, sve do take kad se pretvorilo u jedno silovito grenje dok su burne emocije izlazile na povrinu. Barbara se trudila da ga smiri, a kad je bio u stanju da nastavi, vizija koju je prije imao je iezla dok je on sada vidjeo neto sasvim drugaije. Umjesto Isusa, slika se pretvorila u jedno groteskno reptilsko stvorenje, koje je seksualno napastvovalo tog uasnutog ovjeka. Bio je toliko uasnut i zaprepaten, da je Barbara morala privesti tu seansu kraju im je on ispustio dovoljno emocija kako bi ponovo mogao da se vrati sebi. Nakon te seanse, rekla je Barbara Tedu te veeri, Al je bio potpuno zbunjen i potiten. Sve do tada on je vjerovao kako je to iskustvo bilo spiritualno i pozitivno. On se nije svjesno sjeao njegovog silovanja i prevare koju je ono u sebi skrivalo. Prokleta stvorenja! rekao je Ted ljutito. Kako se usuuju da postupaju s nama na takav nain! To je upravo ono to su uradili i s mojom bakom, prevarivi je tako to su doveli onog vanzemaljca preruenog u njenog mrtvog mua. On je bio veoma potresen Al-ovim dogaajem suosjeajui s njim zbog njegove traume, jer je i on sam proao kroz neto slino. Prije nego to si me upoznala s Alovom situacijom, rekao je, Mislim da nisam mogao da si dopustim da vjerujem u to da su moja lina sjeanja na seksualno nasilje bila stvarna. Mislim da sam pokuavao to negirati samo zato to sam smatrao da je tako neto jednostavno previe uasno. ao mi je to je i Al morao da podnese neto slino, Barbara, ali na neki nain mi je lake kad znam da nisam lud, kad znam da su se sline stvari deavale i drugima. Vi niste jedini koji su govorili o seksualnom zlostavljanju, odgovorila je ona. Poznata su mi najmanje tri slina sluaja, u jednom se to desilo jednoj domaici, u drugom jednom kancelarijskom slubeniku a u treem, profesoru s jednog fakulteta. Ako to nije toliko neobino, pitao je Ted, zato onda ne itamo vie o tome u knjigama na temu NLO-a?

135

Zato to veina onoga ega se rtve otmica sjeaju, ak i pod hipnozom, predstavlja samo jednu paravan memoriju, odgovorila je ona, a ne stvarni dogaaj. Kad sam prvi put bio pod hipnozom, rekao je Ted, Nije mi bilo ni nakraj pameti da u otkriti neto slino onome to jesam. Oekivao sam da e to biti neto moda malo misteriozno ali ne i traumatino. Da li si ti ve prije znala da vanzemaljci rade takve stvari? Nemam cijelu sliku, rekla mu je Barbara. Ted, tokom proteklih godina, radila sam sa stotinama sluajeva ali nikada nisam imala sluaj da se neko tako jasno probije kroz paravan memoriju, kao to si ti, odnosno, nekoga ko je bio u stanju da tako dobro zaobie prepreke. Ti si postigao jedan nevjerovatan proboj i ove informacije e biti od neprocjenjivog znaaja za neke istraivae. Na ta si tano mislila pod onom paravan memorijom i preprekama? pitao je. Sjeam se da si ih pomenula za vrijeme regresije ali sam bio previe uzbuen od svega da bih to malo dublje razumjeo. Radei s toliko mnogo ljudi, rekla je, Otkrila sam da je veinu rtava otmica instalirano jedno lano pamenje. Ti programi su instalirani tako da ukoliko se rtva otmica pone neega sjeati, da to ne bude toliko uznemiravajue. Tako se neko moe sjetiti da je bio odveden na neku vanzemaljsku letjelicu i tamo bio fiziki pregledan. On moe osjeati da je bio ispitan ali ne i povrijeen, kao i da ta god da su mu radili, to je bilo za dobro sviju. rtva otmica esto sebe smatra posebno izabranom i izuzetnom, objasnila je ona, i da ona na taj nain prua jedan ogroman doprinos nekim naunim poduhvatima. Mnogi ljudi smatraju da je njihov kontakt s vanzemaljcima istinski dobroudne prirode ali su oni programirani do te mjere da ne budu u stanju da vide nita drugo, bez obzira na to ta se stvarno dogaalo. Slino kao ono kad sam ja mislio da reptilijanci razmjenjuju neke medicinske informacije s mojom bakom, primjetio je Ted. Tano. Meutim, prilino esto otkrijem da se ispod svega toga nalazi neka druga pria. Ali kad uspije da probije taj paravan, onda moe da sazna ta se stvarno desilo. Kad ljudi uspiju da probiju tu zavjesu i vide istinu, oni se obino okiraju i uasnu isto kao to si i ti. A ponekad istovremeno instaliraju i neke posebne prepreke, koje mogu izgledati kao razne druge stvari. U tvom sluaju, ti si vidjeo udne boje i ekstremno rune spodobe koje su te trebale uplaiti. Meutim, kada si shvatio da one nisu stvarne i da su one bile stavljene tamo kako bi te uplaile i sprijeile da ide dalje u istraivanju svoje memorije, onda si postao odluan u tome da proe pored njih. A to ti je i uspjelo, zavrila je ona, I mogu da priznam si to uradio veoma vjeto. S veinom drugih ljudi potrebno je raditi mnogo due vremena. Da li je to razlog zato te regresije traju toliko dugo? pitao je Ted. Pa dobro, obino ne traje dugo to da se stigne do one lane memorije, odgovorila mu je Barbara, ali, da, odatle mi poinjemo da ljutimo slojeve pomijerajui se prema dole, ispod zavjese, kako bi stigli do onog istinskog materijala. Kod moje regresije, rekao je Ted, paravan je predstvaljalo ono sjeanje na neku kulturalnu izmjenu informacija izmeu moje bake i vanzemaljaca. Da smo se zaustavili tamo, onda bih otiao vjerujui kako je vanzemaljcima bila potrebna neka pomo, iz nekog razloga, a da smo nas dvoje moda igrali neku vanu ulogu u tome da se tim nedunim vanzemaljcima nekako pomogne. Ali kad sam te navela na to da programira svoj um samo za istinu, prekinula ga je Barbara, I kada smo poeli da se pribliavamo tom dogaaju iz drugih uglova, onda si postao u stanju da pogleda pored onih implantiranih sugestija na paravanu. Svaki takav pristup ti je omoguio da odljuti sljedei sloj a to je ponekad jedan dug i mukotrpan proces. Ljudi misle da je potrebno samo lei i za par minuta 136

postii trans, pa e se onda neki doivljaj brzo preivjeti a nemaju pojma koliko je tekog rada i vremena tu potrebno. Imala sam nekoliko sluajeva, rekla mu je, koji su doli kod mene nakon to su radili s drugim hipnoterapeutima, jer im se inilo da neto nije bilo u redu s onim ega su se sjetli u transu. Nekoliko njih mi je reklo, Barbara, ukoliko moja otmica nije bila nita drugo do samo jedan brzi fiziki pregled, zato onda ve godina nisam u stanju da spavam bez sedativa? Zato imam napade panike kad vidim odreene slike u literaturi na temu NLO-a? Oni su mi govorili kako su osjeali da im se dosta toga vie dogodilo od onoga ega su uspjeli da se sjete. A naravno, kad radimo zajedno, ukoliko su u stanju da izvre proboj kroz te iluzije koje su im ostavljene u njihovom umu i vide stvarne dogaaje tokom otmice, ta sjeanja mogu prvo biti traumatizirajua. Meutim, nakon odreenog vremena mnogi od njih poinju da pokazuju znatan napredak prilikom oporavka od svojih emocionalnih rana. To je ono zbog ega se sve to isplati, uzdahnula je ona, kad vidim da neko napokon pone normalno da spava nakog godina anksioznosti. Naravno, ja nisam terapeut, nego istraiva koji je proveo mnogo godina skupljajui te informacije. Kada radim regresiju, ja pomaem ovjeku da se vrati natrag i pogleda taj svoj doivljaj, meutim, praktina strana toga je da je taj proces ljekovit po svojoj prirodi. Kad se ovjek sjeti onoga to je bilo potisnuto, onda takoe dolazi i do oslobaanja emocija. Mnogim rtvama otmica ne posveuje se dovoljno vremena koje je potrebno za izbacivanje svog tog smea vezanog za abdukcije, kako bi se zapoelo s procesom iscjeljenja. Mislim da nema mnogo takvih mijesta gdje ti ljudi mogu dobiti pomo, rekao je Ted. Postoji nekoliko kvalifikovanih hipnoterapeuta, odgovorila je Barbara, ali ne mnogo, a sigurno i ne dovoljno. Ljudi se boje da trae pomo od veine profesionalnih psihologa ili psihijatara jer se boje da ih ovi ne proglase ludima. Da, moe se rei da je to tako s njima, klimnuo je glavom Ted, ukoliko doktori postave pogrenu dijagnozu samo zato to im nije poznata realnost otmica. Meutim, ti ljudi nisu ludi nita vie od mene, oni su samo rtve. Narednog jutra, Barbara se spremala za povratak kui i nakon to joj je Ted pomogao da utovari svoje stvari u auto, sjeli su nakratko na terasi ispred njegove kuice, neraspoloeni zato to se moraju rastati. Prije nego to krenem kui, rekla je Barbara, voljela bih da mi kae koliki znaaj ima sve ovo za tebe lino. ta ti misli ta se deava? ta si bio u stanju da razumije? Ne znam da li e to imati nekog smisla, odgovorio je, ili, da je to imalo blizu istine, ali u ti rei ta osjeam u vezi s tim, ili bar to na ta mi ova situacija ukazuje. Jo onda kad sam po noi dobijao poruke i informacije, sjeam se jedne vane lekcije koju sam nauio od vanzemaljaca. Oni su mi objasnili da prostor izmeu fizike materije nije prazan, nego je on ispunjen pozitivnim i negativnim nabojima. Sada, ako moe zamisli da ta dva ogromna polja naboja na neki nain stvaraju odvojene dimenzije postojanja, nastavio je Ted, a onda zamisli da te dimenzije omoguavaju nastanak i razvoj inteligentnim entitetima od kojih svako nosi u sebi pozitivne ili negativne naboje u skladu s tim koja dimenzija ih je stvorila. Meni se ini da smo mi, ljudska bia na neki nain, neka vrsta izvora za obe vrste tih stvorenja, i mogu da ih zamislim kako oni zajedniki rade u pravcu da nas oblikuju u jednu perfektnu kreaciju, koja e biti sainjena od oboje, pozitivnih i negativnih aspekata, tako da obe vrste mogu da nas koriste. Oni ne moraju biti sami po sebi dobri ili zli, dozvolio je on, iako se nihovi postupci ine nama takvim. Meutim, oni su najvjerovatnije zajedniki povezani kad se radi o njihovoj interakciji s ljudskim biima. Sjeam se onog incidenta kad su se dva vanzemaljca svaala u vezi samnom. 137

Njihova diskusija u kojoj su pominjali dvije grupe koje su radile na meni, ini se da je povezana s tom idejom. Jedan od njih je bio donekle strog i prijetio ti je, za ne? pitala ga je Barbara. Da, rekao je Ted, a onda se pojavio onaj drugi koji me je zatitio od njega, to je naljutilo onog prvog. To se inilo kao jedan stvarni sukob izmeu njih, meutim, ako su oni predstavljali dvije stvarno suprotne grupe, ta su onda radili tamo zajedno? Oni kao da su dijelili isti objekat. Nedavno sam itao jedan pasus iz Gnostikih jevanelja, gdje je Isus govorio o dobrim anelima i zlim anelima kako rade zajedno, Barbara, i mislim da je to upravo ono to se deava kod vanzemaljaca. Da li onda stvarno misli da postoje neke vrste duhova ili boanstava? pitala ga je ona. Ne, ne postoje nikakvi bogovi koje bih mogao smatrati prihvatljivim, ali da budem iskren, ne znam u ta vie da vjerujem?! Sva tradicionalna i metafizika vjerovanja koje sam nekada imao, prohujala su s vihorom, nasmijeio se on sjetno. Sada vie nemam nikakvu realnost na koju bih se mogao osloniti. Da, ti je ima, rekla mu je Barbara, uzimajui ga za ruku. Ovo je tvoja realnost. Vjeruj u sebe i svoju vlastitu dobrotu. Ted, moda oni jesu napravili nas, ko zna? Meutim, bez obzira na to, mi smo se pojavili s neim ega oni nemaju. A oni to sigurno ele. Mi imamo due koje nam omoguavaju da osjeamo emocije i to nas ini sposobnim da volimo. Oni nam uzimaju nae emocije zato to oni nemaju svoje vlastite. Oni ne samo da uzeli moje, nego su me razbojniki orobili, rekao je Ted, a tom prilikom su me skoro i potpuno unitili. Da li smo mi stvarno toliko bespomoni? Postoji li ita to moemo uiniti? Ne znam, odgovorila je Barbara. A neemo to znati sve dok ne saznamo sve o tome ta ti vanzemaljci rade i kakve planove sprovode. Ukoliko je ovo stvarno jedna bitka, rekao je Ted, onda znanje moe biti nae jedino oruje. A neto nam je sigurno potrebno. Zna, Barb, ova promjena realnosti je za mene stvarno bila veoma bolna. Prvih nekoliko sedmica nakon one prve regresije s tobom, bilo je najstraniji period u cijelom mom ivotu. Molio sam se, plakao, sumnjao u svoju trezvenost, i plaio sam se da su mi uinili neto to bi me moglo navesti da povrijedim sebe ili nekoga drugog. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da bih povratio povjerenje u samog sebe. Toliko me je plailo to da se ne vrate i kazne me zbog toga to sam otkrio istinu o onome ta su mi uradili. Sigurno sam se svima iz moje blizine inio kao neki ludak. Dragi moj prijatelju, ubjeivala ga je Barbara, niko o tebi nije mislio na takav nain. Oni od nas koji te poznaju i znaju s im si imao posla, potpuno su te razumjeli. Nakon svega, sve ono u ta si prije vjerovao, bilo ti je iznenada oduzeto. To bi za svakoga bilo veoma teko. Nemoj biti previe strog prema samom sebi. Jedna od stvari koja mi je bila od ogromne pomoi, odgovorio je Ted, bilo je ono otkrovenje u vezi sa smru moje bake. Ta situacija me je titila tokom svih tih proteklih godina, a sada, Barbara, znam zato. Sada razumijem taj jad koji je ostao u meni kad je ona umrla onako iznenada. Ona je bila najodvanija i najhrabrija ena koju sam ikada poznavao. Ona me je toliko voljela da se otvoreno suprostavila tim stvarima, kakve god da su one bile. Ona im nije htjela dopustiti da me uzmu. Ja dugujem njoj svoj ivot. Volio bih kad bih joj se mogao nekako zahvaliti i ukazati joj moju ljubav i potovanje. Barbara je utjeno pogledala Teda i rekla, Ona je sigurno bila jedna veoma hrabra ena i svaki mladi ovjek bi se ponosio kad bi imao takvu baku. Brzo je razotkrila onu prevaru s njenim mrtvim suprugom, a pri svom pokuaju da te spasi, ona se pozvala na jedinu stvar u koju je vrsto vjerovala a 138

to je bila njena religija. Mora da te je posebno voljela. Dugo vremena sam elio da to silovanje bude neto to nije stvarno, odgovorio je Ted. elio sam da se tu radi samo o nekim implantiranim sugestijama, o jednom hologramu ili nekom scenariju virtuelne realnosti. ak sam mislio da to moda nije bilo neko stvarno fiziko seksualno zlostavljanje, nego da su umjesto toga na neki nain zlostavljali samo nae duhove ili due, a da je to sjeanje nekako sluajno isplivalo napolje pod hipnozom. elio sam da to bude bilo ta drugo, samo ne ono to je bilo. Onda, nakon nekoliko mjeseci torture samog sebe, na kraju sam prihvatio da to ionako vie nije bitno, nastavio je on, jer je teta ve bila napravljena i nita se tu vie nije moglo promijeniti. Bio sam toliko posramljen, ponien i izgrien prezirom i ljutnjom na samog sebe da sam mislio kako u radije umrijeti nego otkriti bilo kome ta mi se stvarno desilo, pogotovo mojoj porodici. Ali sada se osjeam drugaije. Jo uvijek me to boli ali sam sada naisto sa svim tim i sada mislim da znam ta elim uraditi. ta bi to bilo? pitala ga je Barbara. elim da ljudi saznaju istinu, odgovorio joj je. elim da ljudi saznaju to koliko su stvarno podmukla ta njihova kosmika braa. elim da saznaju kako su predivni i velianstveni vanzemaljci, u stvari, slini demonima i da oni ni u kom sluaju nisu natprirodni, nego su fizike prirode isto kao imi s tim to su oni u stanju da se sakrivaju uz pomo njihove napredne tehnologije. elim da ljudi prestanu biti toliko naivni kao to sam i ja sam bio, i da ponu postavljati prava pitanja. Mi se ne moemo zadovoljiti s niim to je manje od same istine, kad se radi o informacijama koje dolaze bilo od strane nae vlade ili od strane samih, takozvanih, vanzemaljaca. Barbara, jako mi smeta to kad razmiljam o svim tim nedunim rtvama, pogotovo o djeci, koja se svakodnevno suoavaju s tom podmuklom silom. Pogledaj samo svu onu literaturu koju su objavili ljudi koji istinski vjeruju u to da je sve ovo jedna dobra i prekrasna stvar za zemlju i ljudsku rasu. Sada mi je jasno to koliko je tim silama lako da nas prevare. Sve to trebaju da naprave, to je samo da mahnu neim lijepim ispred nas i mi emo to progutati. Pretpostavljam da kad bi nam stvarno zatrebala pomo izvana da rasistimo ovaj nered na naoj planeti, oni e nas zapljusnuti sa svojom propagandom a mi se neemo potruditi da ih zapitamo - kako, gdje i kada; mi emo samo poeti da viemo, Dolazite ovamo! Ukoliko tamo negdje postoje neki dobri vanzemaljci koji bi bili voljni pokuati da nam pomognu, onda mislim da bi me razumjeli kad bih od njih zatraio da mi prvo pokau neoborive dokaze za svoje dobre namijere, nakon ega bi ih mogao pozvati i kod sebe, na kafu. Sve do tada, neka prosipaju svoje lai u nekoj drugoj galaksiji a ne u ovoj mojoj i bakinoj. Barbara se nasmijala i zagrcnula a Ted je nastavio. Sjeam se moje bake kao jedne snane ene sa sela koja je veoma vjerovala u istinu i potenje. Znam da bi mi uvijek zamjerila ukoliko bih rekao neku la. Siguran sam u to da kad bi ona bila ovdje, podrala bi me u tome da kaem istinu jer tiina ne moe zaustaviti ovu podmuklu manipulaciju. Samo e joj omoguiti da se nastavi. Otpratio je Barbaru do njenog auta, zahvaljujui joj na utjehi, snazi i podrci koju mu je ona pruala za vrijeme kad je bio u najveoj krizi. Javi mi kad bude spreman da me ponovo posjeti u vezi sa daljim radom na regresijama, rekla mu je. Da, znam da je ovo do sada bilo samo poetak, odgovorio joj je Ted. A to nije vie stvar samo moje sudbine, kada znam da su i moji prijatelji, kao i mnogi drugi takoe imali slina iskustva. Istina je to da svi mi imamo neke posljedice od ove vanzemaljske agende. A znamo tako malo o tome. Kao 139

da samo pipamo po mraku a ove stvari se jednostavno ne mogu vie odigravati kao do sada. Dodue, trebae nam mnogo hrabrosti, podsjetila ga je Barbara, da bi prevazili nae strahove i probili sve one iluzije koje maskiraju krajnje namjere vanzemaljaca. A trebace jos veca hrabrost da se stane ispred ovog nepovjerljivog svijeta i da mu se otkriju ova saznanja, cije sticanje me je toliko mnogo kostalo, dodao je Ted. Zna i sama da su me ti vanzemljci, duhovi ili ko zna ta, neprestano tjerali da napiem jednu knjigu koju sam trebao nazvati Radnik Svjetlosti, i mislim da je upravo to ono to trebam uraditi. Samo to je neu nazvati tako, da neko ne bi sluajno pomislio kako promoviem neku njihovu dobroudnost i dobronamjernost. Morau je nazvati drugaije, tako da njen naslov bude blii istini, onakvoj kakvom je vidim. Sigurna sam da e smisliti odgovarajui naslov, rekla je Barbara odlazei. Ted je saekao napolju dok mu ona nije jo jednom mahnula iz auta dok se udaljavala. Uz Barbarinu pomo, on je naao bar jedan nain kako da sazna vie. Bilo je mnogo dogaaja u njegovoj prolosti koje je sada elio preispitati i istraiti, kao to su ona njegova veza s Majom, pojava prikaze Tetke emime i duha gospoe Flowers, posjete Volma, vizije sveopteg unitenja, no s pojavom magle, izgubljeno vrijeme, kao i ona podzemna baza u pustinji u kojoj su ljudi bili smjeteni u obore kao goveda. On se sada oporavljao i uskoro e biti spreman za dalje regresije kao i sva ona otkrovenja koje bi one mogle da donesu. S poslednjim pogledom prema onom polju na kojeg se NLO-a bio spustio, Tedova odlunost se pojaala. Ja u vratiti sebi svoj ivot, tiho se zarekao svojim otmiarima. Kopau toliko duboko po mojoj prolosti da e svaka stvar koju ste mi uradili biti otkrivena. Kada javno objavim ovu moju priu i kada kaem svijetu istinu o vaoj vanzemaljskoj agendi, tek onda u ispuniti svoju ulogu jednog istinskog Radnika Svjetlosti. A kada, radei zajedno s drugima u otkrivanju istine, pomognem u raskrinkavanju ove aneoske maskarade, to e nas, na kraju, moda i osloboditi.

Kraj

140