You are on page 1of 5

JU UNIVERZITET U TUZLI

TEHNOLOŠKI FAKULTET

LEGURE BAKRA

Student:Huso Jašarević

OPŠTA SVOJSTVA BAKRA


Bakar je značajan tehnički materijal i mnogo se koristi u nelegiranom stanju kao
i u kombinaciji sa drugim metalima u legiranom obliku.Bakar je najznačajniji
među neplemenitim metalima.Bolji provodnik od njega je samo srebro,koje je
plemeniti metal.
Za izradu žica za električne provodnike koristi se bakar čija čistoća iznosi 99.9%
i od njega se prave valjane i vučene žice.
Bakar je metal srednje čvrstoće.Vrlo je istegljiv.Može da se oblikuje plastičnom
deformacijom na sobnoj temperaturi.Naročito je istegljiv na t=800-900oC.
On ima to svojstvo da kada se zagrijava ne prelazi direktno iz čvrstog u tečno
agregatno stanje na svojoj temperaturi topljenja,već najprije omekša kao
tijesto.Na toj temperaturi bakar se lahko kuje,valja i izvlači.
U pogledu korozije,bakar je otporan na vazduh,jer mu se stvara po površini
tanka zelena skrama-patina(CuCO3*Cu(OH)2),koja ga štiti od dalje
korozije.Otporan je na običnu i morsku vodu,ali nije na organske kiseline i
amonijak.Kako je neotporan na sumpor,ne smije da dođe u dodir sa gorivom
koje sadrži sumpor.Zbog toga što je vrlo otporan na vazduh, upotrebljava se za
zaštitu drugih materijala od korozije.
Čist bakar se loše lije,jer rastvara gasove sa kojima dolazi u dodir,kao što su
kiseonik,ugljen-dioksid i dr.Pri očvršćavanju on ispušta te gasove i na mjestu
gdje je bio gasni mjehur ostaje pora.Odlično se lemi.Dobro se legira sa mnogim
metalima i to:cinkom, aluminijumom, silicijumom, olovom i dr.,ima veliki broj
legura.U odnosu na čist metal,legure imaju mnogo bolja mehanička
svojstva,mnogo manju električnu provodljivost,mnogo se bolje liju i pogodnije
su za obradu rezanjem.
Razlikuju se dvije glavne vrste čistog bakra:rafinisani i elektrolitički.Pod
rafinisanim bakrom podrazumjeva se bakar dobijen rafinacijom,koji sadrži
najmanje 99.70% bakra.Upotrebljava se za valjanje limova i traka i za izradu
šipki,profila i cijevi izvlačenjem.
Elektrolitički bakar sadrži najmanje 99.9% bakra i koristi se u elektrotehnici.

Nelegirani bakar

Nelegirani bakar je značajan tehnički metal,a zbog svoje velike električne


provodnosti, koristi se u velikom obimu u elektroindustriji. Kiseonički bakar je
najmanje skup od industrijskih vrsta bakra i koristi se za proizvodnju zice, šipki,
debelih limova i traka.Kiseonički bakar ima nominalni sadržaj kiseonika od
0,04%.Za većinu primjena kiseonik u kiseonočkom bakru je beznačajna
nečistoća.Međutim,ako se kiseonički bakar zagrije na temperaturu iznad 400oC u
atmosferi koja sadrži vodonik, onda vodonik može difundovati u čvrsti bakar i
reagovati sa unutrašnjim disperznim česticama i obrazovati vodenu paru.Veliki
molekuli vode koji se obrazuju reakcijom ne mogu lahko da difunduju i
obrazuju unutrašnje šupljine,posebno na granicama zrna.Radi izbjegavanja
vodonične krtosti,može se omogućiti da kiseonik reaguje sa fosforom radi
obrazovanja fosfor-pentoksida.Drugi način da se izbjegne vodonikova bolest
bakra sastojo se u uklanjanju kiseonika iz bakra pretapanjem katodnog bakra u
kontrolisanoj redukovanoj atmosferi.Bakar proizveden po ovom metodu naziva
se bezkiseonički bakar.

Legure bakra

Legure bakra mogu se klasificirati prema:


-načinu izrade
-namjeni
-broju glavnih legirajučih elemenata
-prirodi glavnih legirajućih elemenata

Prema načinu izrade razlikuju se:


-legure za livenje,koje se odlikuju livenjem u pješčane kalupe ili se liju
centrifugalno ili pod pritiskom,
-legure za gnječenje,koje se oblikuju presovanjem,valjanjem,vučenjem itd.

Prema namjeni razlikuju se:


-legure za dodavanje i dezoksidaciju i
-legure za spajanje,lemljenje i zavarivanje
Prema broju legirajućih elemenata postoje dvokomponentne, trokomponentne i
složene Cu-legure.

Legure sa cinkom-mesinzi
-dvokomponentne legure Cu-Zn(obični mesing)
-specijalne legure Cu-Zn specijalni mesing
-trokomponentne legure Cu-Ni-Zn(novo srebro)
-trokomponentne legure Cu-Zn-Sn (crveni liv).To su legure koje predstavljaju
prelaz od mesinga ka bronzama.

Legure bakra bez cinka-bronze


-kalajna bronza –legure Cu-Sn
-aluminijum bronza-legure Cu-Al
-niklova bronza-legure Cu-Ni
-olovna i olovokalajna bronza-legure Cu-Pb i Cu-Sn-Pb
-silicijum bronza-legure Cu-Si
-berilijum bronza
-manganova bronza

Legure bakra za lemljenje i zavarivanje


-mesingani lem
-srebreni lem

Najpoznatije legure bakra su ipak one sa cinkom-mesing i legure u čijem


sastavu cink nije glavni legirajući element(bronze)

Legure bakra sa cinkom

Mesinzi predstavljaju niz legura bakra sa dodatkom oko 5 do 40% cinka.Kada


sadržaj cinka postigne oko 40%,obrazuje se legura sa dvije faze, alfa i beta
fazom.Mikrostruktura jednofaznog alfa mesinga sastoji se od alfa čvrstog
rastvora za leguru 70% Cu-30% Zn.Mikrostruktura mesinga sa sadržajem Cu od
60%,a Zn 40% ima dvije faze,alfa i beta fazu.
Male količine olova se dodaju u neke Cu-Zn mesinge radi poboljšavanja
mašinske obradljivosti.Olovo je skoro potpuno nerastvorljivo u čvrstom bakru i
raspodjeljuje se u olovnom mesingu u obliku malih kuglica.

Legure bakra sa kalajem

Legure bakra sa kalajem koje se ispravno nazivaju kalajne bronze,ali se često


nazivaju i fosforne bronze,dobijaju se legiranjem bakra sa 1 do 10% kalaja i
ojačavaju se obrazovanjem čvrstih rastvora.Obrađene plastičnim deformisanjem
kalajne bronze su jače nego Cu-Zn mesinzi,posebno u stanju poslije hladne
obrade plastičnim deformisanjem i imaju bolju otpornost prema koroziji,ali veću
cjenu.Livene legure Cu-Sn koje sadrže do oko 16% Sn koriste se za ležišta
povišene čvrstoće i pripremke za zubčanike.Dodaje se velika količina olova (5
do 10%) u ove legure radi obezbeđivanja efekta podmazivanja ležišnih površina.

Legure bakra sa berilijumom

Dobijene legure bakra sa berilijumom sadrže između 0,6 do 2% Be i imaju


dodatak kobalta od 0,2 do 2,5%.Ove legure se taložno ojačavaju i mogu se
termički i hladno obraditi deformisanjem radi proizvodnje zateznih čvrstoća sve
do 1463Mpa, što je najveća čvrstoća postignuta u komercijalnim legurama
bakra.Cu-Be legure se koriste za alate koji zahtjevaju veliku tvrdoću i
karakteristiku rada bez stvaranja varnica za hemijsku industriju.Izuzetna
otpornost prema koroziji, otpornost prema zamarenju i čvrstoća ovih legura čini
ih upotrebljivim za opruge, zubčanike, dijafragme i ventile.Međutim to su
relativno skupi materijali.

Legure bakra sa niklom


Posebnu grupu čine legure bakra sa niklom(kupronikl, niklovo srebro).
Bakar i nikl su međusobno potpuno rastvorljivi i u tečnom i u čvrstom stanju.
Koroziona postojanost te legure povećava se sa sadržajem nikla.
Osnovne varijante legure Cu-Ni djele se u sljedeće grupe:
-konstantan, sadrži 45% Ni
-kupronikl, sadrži do 30% Ni
-niklovo srebro,sadrži do 30%Ni i 20% Zn
Dodatak nikla bakru značajno modifikuje obojenost bakra, tako da su već legure
sa 20% Ni bijele boje.Legura sa sadržajem 55% Cu i 45% Ni ima visok
električni otpor i ekstremno nizak toplotni koeficijent električnog otpora. Legura
tog tipa poznata je pod nazivom konstantan i koristi se za izradu termopora.
Kupronikl se koristi u nekoliko varijanti sa sadržajem nikla od 15,20 i 30%, pri
čemu se sve varijante odlikuju dobrom korozionom postojanošću, uz dovoljan
nivo čvrstoće.Tako se kupronikl sa 30% Ni može koristiti za izradu
kondenzatorskih cijevi,zatim za transport slane vode i sl.Legure koje sadže samo
20% Ni koriste se za turbinske lopatice i za djelove sa visokim otporom protiv
korozije i erozije.
Niklovo srebro se koristi za dobijanje brojnih legura, najviše za potrebe
antikorozione primjene.Tehnička primjena niklovog srebra je njegova varijanta
sa 61-65% Cu.
Obradljivost ovih legura može se poboljšati malim dodacima olova ali se time
snižavaju parametri dubokog izvlačenja.

You might also like