MaxMinus Magazine (Broj 50... No 50) ..1.09.2013.

Novi autori / New authors: Ekrem Borazan (Turkey), Deana Sailovi i Zoran Mihailovi Zocha (Serbia), Dubovsky Alexander
(Ukraine), Osman Yavuz (Turkey), ura Vukeli Roo (Croatia), Sedina Brki (Bosnia and Herzegovina) uz ostale nae autore sa svih kontinenata/with other our authors from all Continents. Poklanjamo vam roman Pagan, autora Eldina Eminovia povodom naeg jubileja - 50-og broja.
2 BLA BLA BLA Exero 01, 5555
RIJE UREDNIKA - Sabahudin Hadiali

MaxMinus 50 SJEANJE JE VJENOST Redakcija / Editorial Board: Svi jubileji su bolni, jer unutar vremena koje Petar Lazi (Beograd, Srbija);AzizYavuzdoan (Istanbul, Turkey); je proteklo uvijek mislite da ste mogli vie, bolje i jae. Biti u skladu sa sloganom Svi Goran Radosavljevi (Beograd, Srbija); Enes elosmanovi (Zagreb, Hrvatska), Marcos Ribeiro Mendes TUBA drugi su dobri. Mi smo drugaiji. (Cachoeirinha, Brazil), Joe Kos Grabar (Maribor, Slovenija), Sanja R. Petrovi (Novi Sad, Srbija), Samira Begman (Zurich, No, neemo lamentirati ni nad sobom, a vajcarska), Mirjana Marinkovi (Beograd, Srbija), Zlata uni kamoli nad drugima. elim se iskreno (Tuzla, BiH), Andrej Glii (Panevo, Srbija), Ratko Orozovi zahvaliti naim autorima koji dolaze za svih (Sarajevo, BiH), Suno Kovaevi (Zenica, BiH), Ekrem Maci kontinenata a njih je vie od 250 u periodu (Konjic, BiH), Boban Mileti Bapsi (Knjaevac, Srbija), Ivo Mijo 2010.2013. U protekle tri godine proli smo Andri (Zagreb, Hrvatska), Elvis Huremovi (Travnik BiH), kroz scile i haribde sopstvene sudbine. Jasmin Mrkalj Kadmus (Podlehnik, Slovenija), Zoran Spasojevi Paske (Kragujevac, Srbija), Vladislav Pavievi (Bar, Crna Gora), Jaali, i opstali. Abdurahman Halilovi (Rijeka, Hrvatska), Slobodan iki (Jagodina, Srbija), Vasil Tolevski (Skopje, Makedonija), Pavle Kako dalje? Sa istim arom otvorenosti i bez Popovi (Kruevac, Srbija), Ernest Buinski (Banja Luka, BiH). licemjerja uz pokuaj da ostavimo jo jai i Editor in chief zreliji trag na svjetskoj sceni satire, humora, Gl. i odg. urednik karikature i stripa. MaxMinus magazin : Sabahudin Hadiali, Pota/Mail: Sarajevo & Bugojno, Bosna i Hercegovina: Koliko emo u tome uspjeti zavisi i od naih Grbavicka 32, 71000 Sarajevo, BiH italaca - mjeseno vie od 40.000 online, kojima takoer izraavam zahvalnost jer da E-mail za radove/Contribution E-mai: maxminus@yahoo.com nije njih, ne bi bilo ni nas. Radovi dostavljeni potom se ne vraaju/Contributions send by mail are not sending back to the authors. Sretan nam 50-ti broj. Svima. I itaocima, i Zamjenik glavnog i odgovornog urednikaMaxMinus nedjeljnika saradnicima, i redakciji, ali ponajvie onima /Deputy Editor in chief of MaxMinus magazine: o kojima piemo i crtamo. Da nije inspiracije Petar Pismestrovi, Klagenfurt, Austria; glupou, ni nas ne bi bilo. Posebno se petar.pismestrovic@chello.at zahvaljujem politiarima Jugoistone Evrope. Majstori su lai, prevara i obmane. Bez obzira na naciju, rasu ili gender. Hvala Logo i design zaglavlja magazina/Design of the head logo of the vam od srca. I pera. Ali i kista. magazine: Too Borkovi, Beograd, Srbija i Marcos Ribeiro Mendes TUBA, Cachoeirinha, Brazil DTP InDesign ARS Studio Sarajevo & Bugojno I posljednje, ali ne i zadnje, ne zaboravite da na naoj zvaninoj WWW stranici: http://www. NAPOMENA: Objavljujemo samo one radove koji budu maxminus.com, kao i na stranicama ovoga, dostavljeni na nau E-mail adresu. Za razliku od drugih, mi jubilarnog broja, moete pronai najnoviji ne skidamo nita sa drutvenih mrea i/ili WWW stranica. Konkurs MaxMinus magazina sa temom: REMARK: We publish only those contributions which are Sarajevo 1914-2014...100 godina pakla, delivered directly on our E-mail address. Comparing to others, ili? a unutar Maxminusijade&Satirine we are not downloading anything from social networks and/or pozornice i odnosi se na aforizam, priu, WWW sites. strip i/ili karikaturu. Zbog ega navedeni naslov? Upravo da bi se to i pitali. Prvi broj objavljen 2.9.2010.g. Izlazio mjeseno od 1.9.2010 do 1.5.2012. Od 1.9.2012. izlazi svaka tri mjeseca First issue published 1.9.2010. Was published every month from 1.9.2010 and until 1.5.2012. As of 1.9.2012. published every three months. Naslovnica/Cover page: Zoran Spasojevi, Serbia PRILOZI ZA SLJEDEI BROJ - DO 25.08.2013.g. CONTRIBUTION FOR THE NEXT ISSUE -. UNTIL 25.08.2013. REDAKCIJA: SLOBODA IZRAAVANJA JE OSNOVNO LJUDSKO PRAVO. Editorial Board: FREEDOM OF EXPRESSION IS THE BASIC HUMAN RIGHT!
MaxMinus Verfgbarkeit Zugnglich im Internet Schlsseltitel MaxMinus Titel MaxMinus [Elektronische Ressource] Verlag Ksnacht : Einhorn Verlag, S. Begman, 2010-Aktuelle Erscheinung 4x jhrl. Zhlung Broj 1 (02.09.2010)Anmerkung Titel von Homepage (gesehen am 01.10.2012) Anmerkung Beschreibung und URL werden nicht aktualisiert ISSN 2296-0902 URI http://maxminus.weebly.com/
Jadranka avi
Maxminus prie/eseji
Habenzi gevere, sluajno? pamet mu nije palo da se ubije! Ne kao ovi mladi kakofonini sledbenici istetovirani kukastim krstovima metak u slepoonicu i kaput... On se nagustirao ivota i imao sve u rihtihu. Kau ak, divan komija i odlian kuvar. Lepo! No, kako je i gde takav kuvar dobio kapicu? Gde je uopte odlazio na pijacu? Da li je stvarno mogao tek tako solo da kuva? Bez znanja ostalih kuvara? Pa, morao je imati barem nekakav izdajniki raun u lojalnoj banci... Nekako, sve to mirie na masnu zaprku... Da je promakao i bankarima, i piljarima, i uvenim ef-kuvarima, lovcima na talente, pred oima? Ili je dedica nekada bio tuibaba? Ili je nekom drugom neto skuvao? A ostali morali da pokusaju sa ricinusom koji deluje tek nakon 50 godina? Dananji zloinci kada se uporede sa old tajmerima nekako mnogo lako dolijaju. Novajlije bi mogli tota da naue... Ili, ova dananja pravda kao da je dovitljivija, ima due prste i bolje oi iako odrasta na brzoj hrani? Doseti se ona, pa ovi njoj Moraju da dolijaju, makar ih i izmislila!... Da li to Stara garda ima samo vie sree? Ili se radi o prstu u oko i globalnom smislu za crni humor nekog Nevidljivog glavonje?
Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 3
... Nihil illigitamus carborundum

Ladislav Babi
Dogradnja Obitelj je odluila proiriti kuu zbog Mikija. Jadnik, godinama je ko poslijednje ivine boravio u jednoj jedinoj prostoriji, bez grijanja, klimatizacije, sanitarnog vorita i ostalih znakova minimalnog standarda koji odgovaruju ovom stoljeu. U njoj je jeo, spavao, provodio slobodno vrijeme kojega je imao na pretek i ivio od nae milostinje humanizam je konstanta nae obitelji. No dobro, s obzirom da bijasmo ljudi u srednjim godinama, bez djece, osjeali smo se nekako sigurniji uz njega, snanog, mladog i poletnog, punog elana koji je, dodue, cijeli dan upranjavao uglavnom drijemajui u svojoj prostoriji. Nije bio beskunik, to svakako, ali zato se uvijek usporeivati sa najgorima. Odrastao je od malena u nas; jednog dana ena ga je pronala ostavljenog pred ulaznim vratima, a kako nije mogla imati djece odmah se odluila na usvajanje, pri emu joj nitko nije pravio problema. Vlastita ga je majka zaboravila tik nakon roenja, a svakako je dobro bilo da ni on nju nije poznavao to ga je potedilo bolnih sjeanja i patnji. Podigli smo ga takorei od majine sise do zrelih godina, te smo ga smatrali lanom vlastite obitelji, a takvim se naravno i on osjeao. Kuica nam je bila malena, a nai sirotinjski prihodi nisu dozvoljavali da Mikiju pruimo bolju skrb doli smo je sami imali. A onda, jednog dana nakon to mi se osmjehnula srea na Lotu, ena je rekla: E, sad je dosta! Stvarno me sramota pred susjedima kad vidim to sve priutaju svojoj Lori. Mi ne moemo dodue Mikiju osigurati dvotjedni godinji odmor, ali konano trebamo neto uiniti da dostojanstvenije ivi. Priala mi je susjeda o Lorinim boravcima u najluksuznijim hotelima i o uvjetima koje je imala. Soba s posebnim ulazom, klimatizacija, hrana po izboru, lijenika njega, igraonica, gledanje televizijskih programa, redovni izlasci u etnju, kupanje, masaa, frizeraj, manikiranje i ne znam ti koje jo ugodnosti. Naprosto me sramota pred njima ta nije na Mikica nita gori od one Loretine! Proirit emo kuu tako da se ne moram nadalje sramiti pred tim umiljenim Horvatovima.. Kad ena neto odlui, bolje posluati no zazivati vraga proturjeivi. Odmah smo napravili plan skromnog, no za naeg Mikija sasvim odgovarajueg proirenja zgrade pravi mali apartmani. Sitna prostorijica za spavanje i dnevni boravak - s ukomponiranom ljetnom kuhinjom i pripadajuim nusprostorijama - uvedena klima i, dakako, plinsko grijanje da se Miki ne mora smrzavati kad stisne zima. Jedini dodatni luksuz bijae mali balkoni koji smo dodali na izriito enino inzistiranje, da bi nae mezime lake podnosilo ljetne ege. Kako je lutrijski zgoditak bio daleko od milijunskog, vie od toga si nismo mogli dozvoliti, no cijela obitelj bijae zadovoljna s planom. NASTAVAK na str.8.
Kako su ljudi na koje se sumnja da su teroristi mogli da ive u ilegali trinaest godina, pita se mudra tampa... Moda zato to su dovoljno mladi, pa imaju vremena da dangube, ili ilegala, moe biti, i slui tome da onaj ko trai ne nae onoga ko se krije? Ono, mora da se i ilegale razlikuju od drave do drave i pored snane i ubedljive globalizacije. U ermaniji je to izgleda tako, da dok se sami kulturno ne predaju, ta je tradicija!, niko ih ne optereuje niti ih neutivo trai, kucajui im na vrata. Takav pristup je zajedniki kod svih ermana, moda ak jo od vremena Drugog svetskog kucanja, kada su dobili po prstima?... Zanimljivo, ali i kod onih Neistih, malo pomeananih s nekim il neim, ista je stvar. Jai geni su jai i uvek ermanski!? Nedavno se predala u ruke zakona tuna i pretuna mlada ermanska udovica meanog porekla o kome nee da govori. Mamina neista letnja ljubav?... Udovicin skinhed-dilber je prostrelio sebi glavu kako ne bi iao u bajbok nakon to je, nemajui za cigarete, zajedno sa svojim kompanjonom askom opljakao banku i uzgred ustrelio nekoliko ljudi. Udovica je pedantno tugovala cela etiri dana od jutra do veeri, putujui za to vreme omiljenim mestima ermanskim i evocirajui uspomene na sve Anadolce i ponekog junjaka, koje su ona, njen pokojni mu i jo jedan elavko, skratili za crnomanjastu glavu. Bez egzekucija po ugledu na stare rajhovske metode i njenog ljubljenog arijevskog muia, ivot na slobodi za nju je izgubio smisao. ajze, krae reeno. Smireno pokazujui uvarima zakona svoj ausvajz, udovica je digla ruke... Ma, u ermaniji su oito svi temeljniji i metodiniji, pa i ilegalci! 100%! Dokaz za to je i hapenje jednog od poslednjih skinheda, koliko ih vie uopte ima?, starog kova. Ovaj je proslavio skoro jedan vek, ivei u dva, isto kao i mnogi njegovi saborci diljem dananje E,u... kada su mu pristojno zakucali na vrata. Kucai na vrata su zatekli simpatinog dedicu koji im sa smekom nudi pare svoje roendanske torte na kojoj jo uvek gore sveice. Dedica nema snage da ih ugasi... Fino i neno su ga sproveli u komforni zatvor slave gde e saekati eutanaziju u vidu doivotnog besplatnog smetaja i medicinske nege... A pola kontinenta e trljati akama oi ne verujui u ono to vidi, i pitajui se: Ko je taj i ta je to uopte i Kada kome uradio? I sve to ne bi bilo ni tako neshvatljivo, da njegovih kamarata po dunosti i opredeljenjima nije bilo tuta i tma u poslednjih dvadeset godina. I da svi odreda nisu tek sa gerijatrije ili sa samrtne postelje sprovedeni pred sud za ratna nedela... Sluajno? Ne! Nije sluajno! Radi se samo o onima koji se posle Drugog svetskog kucanja nisu lepo nastanili preko bare, znai onim zaostalim i nesposobnim. Dedica sa tromog juga ermanije je, moda, ali nikad se ne zna, poslednji od ilegalaca skinhed tipa. Lepo i polako se naiveo, svakodnevno pevuei Lili Marlen, i na
Avion Ula je u avion i sela na najue od uzanih sedita svih majunih aviona jedne belosvetske avio-kompanije. Tako uglavljena dobrovoljno je obamrla ruku pod ruku s lekovitim otpisom problema! Pomislila je da je ta situacija ipak samo na momenat NA. Neto kao ful tranzit?! A kada je pomisao prerasla u razmiljanje, shvatila je da se ne radi ni o kakvom crnom letakom momentu i da to moe da bude vieasovno bolno iskustvo usred U! Kao i obino, uglavljenost u bilo emu joj je pojaala cirkulaciju u glavi. Krv joj je iz reptilskog mozga odjednom prostrujala ilama i ona se, crvena kao bulka u licu, kooperno iskoprca iz sedita. Pri tome joj lakat ulete u rebra njenog saputnika sa sedita do prozora. Ovaj joj se, ni-pet-ni-est, isplazi preko ruiaste kravate i poslovnog odela kao pravi pravcati novozelandski Maor. Ona pree preko tog nivoa i draesno mu pokae dugi nos i vrh ruiastog jezika iz njene ulice. Nakon toga pone staloeno da duva u seditem izgrebanu kou na rukama. I ba kada se skoro sasvim izduvala i opustila, najvea stjuardesa na svetu, i na 100 % mlazni pogon, u prolazu joj odbaci lakat sa bonog naslona sedita. Njoj ruka zavri na licu, ike na oima, a likovanje u oima saputnika sa maorskim jezikom i novozelandskim rebarcima do prozora. Buntovno stee ruku u pesnicu, dok je velika mala od palube na oba kuka nehajno odljuljukala sa mesta ina. Utom zaduva orkan od ventilacije i skloni joj ike sa ela, istovremeno odiui tupe sa
glave putnika preko puta prolaza. Taman se oraspoloila kad je neije Nedeljne novine oamare u letu, kukaviki beei od nje i sleui na lice usnule ene u fazi istovremenog gromoglasnog udisaja na nos i usta. ena skoi sa sedita, maui rukama oko sebe i hvatajui dah. U tom trenutku, druga stjuardesa, duboko zamrznutog osmeha i upitno podignutih tragova od obrva iznad oiju boje graka, polako je prolazila, gledajui negde kroz stomake putnika, kao da rendgenski ispituje njihov sadraj. Bio je to let sa obaveznom uinom i rukom, to je trebalo preiveti, bar do odredita, uz odgovarajuu pomo osoblja? Mukarac sa tupeom je gladio netupeisani deo glave. Probuena ena je prelistavala novine koje je maloas sklonila sa lica u oito prijateljskom odnosu sa napadaem. Druga stjuardesa je u dogovoru s onom prvom izvela nekakvu igru rukama, poput saobraajca, ili skauta. Niko nije obraao panju na njih, to su one vratile istom merom, nestajui iza zavese u repu aviona. Po zasluzi! Uputila se ka toaletu, laktovima obarajui usput sve ruke koje su trale van teritorije sedita. Na samom kraju prolaza stane na kurije oko stjuardesi koju prvi put vidi. Stjuardesa zastane tek da je probui pogledom pre nego to produi dalje u suprotnom pravcu. U tom smislu je, pljeskajui dlanom glave putnika, iskalila svoj bes iz okoline leteeg sanitarnog vora. Putnici su konano postali nevidljivi i na liniji, a njihova bezbednost na istoj visini! Njoj padne mrak na oi! Nije bilo svetla u toaletu... Putniki je uvukla glavu u ramena, odravajui balans nad svojim konanim ciljem, kad je neto prodrmalo... Otvorila je oi i pogledala oko sebe. Sleteli su.
Maxminus prie/eseji
Mia Tumari
OILJKASTI pesima. Moli kulturne ustanove da te prime, da onda proe kolu nastupanja. I istupanja iz iste. Kae te na liste. Kao da kae ve. Kad im ponestanu tipaljke samo te prebace preko konopca. Presaviju i bace. Nisam rekao odbace jer nisi te sree. Uvek ti se vraaju kao svom pacijentu. Dok lei tako obeen o sopstvene ideale, kljuju te budale, da bi posle imale razloga da te nazovu Prometejem. Postepeno, zauzet stvarima okolia, poinje sve manje da ti se pie, a sve vie pia. Povremeno kvalitet poinje da zamenjuje kvantitetom. Ne eli da prizna sebi da vie ne ume da pie. A kako bi i umeo, kad svi aplaudiraju pokraj tebe. Slua: ,,On je mlad, ,,On je izuzetan, ,,On je talentovan; ,,Zna li ti koliko on pie; ,,On barata raznim i razliitim anrovima. On je pesnik . . . ali u onom pravom smislu te rei. Roeni pesnik. I buntovnik. Tako govore. Tako kau. Pred mikrofonom. U zajednikoj televizijskoj (e)misiji o lokalnoj kulturi. Zajednikoj jer su se plaili ta e kazati ako te puste sam da gostuje na gradskoj televiziji. Da nee neto protiv vlasti. Neto politiko, satirino. Neto protiv njih. Ali zato, pi-ar sedi pored tebe sa svojim velikim prelepim oblim grudima gotovo nadrealnim, uzima ti re iz usta da bi je smestila meu sise, i hvali nazivajui te satiriarem i velikim buntovnikom. Onda, ako krene, da pie bolje, zameraju ti jezik. On donosi neto novo, neku promenu. Ali mi jo ne znamo ta je to. Ah, upravo smo saznali. Pa to je njegov jezik. Njegov jezik je problematian. Njegov jezik je nepismen. Njegov roman. Njegova drama. Njegove pesme su proza. Njegova proza je previe poetina. Ako jo i napie sluajno neki kritiki tekst, ak i dobar, nadrljao si. Prozvan si skribomanom. On pie to i to i to i jo sadi cvee i trenira golf. Plate nema. Moe se nadati da e posle devet godina besplatnog drutvenokorisnog kulturnog rada konano doiveti da u nekim knjievnim novinama promeni titulu saradnik u titulu urednik a termin objava u termin zarada kolumna ili ta ve. Ima svoju kolumnu a nema ni svoja kola. Zato se valjda i zove kolumna. Valjda su to neka umna kola. Moe se bar hvaliti da si pisac, iako si nezaposlen. Moe ak i smuvati neku ribu na tu vaku. Moe dobiti besplatno pivo ili naklonost nekog kafia. Moe navui zavist, grudomoru, mrnju, spletke i vradbine. Moe doiveti da ti se stariji komija ne javlja vie otkad te video na televiziji a da ti se mlaa kominica iznenada pone javljati iz istih razloga. Fejsbuk. Ah, ovee. Okai svoju sliku. Okai pesmu. Diplomu koju si osvojio za najbolju pesmu u zemlji te godine. Naravno, prole ili pretprole ve. Onda pone da ivi u budunosti, u promeni, u optimizmu, vraajui se uvek na ono

da pie, niko ti ne brani, ali ko e to videti. Videe ali nee neko ko moe da ti pomogne. U svakom smislu. U intelektualnom psihikom i materijalnom. I da ti izda knjigu. Da te lansira. Da te zastupa. Jo da je ena pametna sa stilom zgooodnaaa iskusna ktitor mecena! Sjajno. Spava sa tobom a budi tvoj duh. I ona muza i ti muze. Da ta bi bilo kad bi bilo! Onda ne bi sedeo u stanu. etao bi se ulicom, bio vien. Odbijao intervjue. Onda ne bi gledao druge pisce na televiziji. Onda shvati: Pa ja jesam bio na televiziji, a bio sam i u novinama. Dobijao priznanja, objavio ve neke knjige. Pa ja uopte nisam nepriznati pisac!? ta ja uopte elim da budem?! elim da budem najbolji, elim da budem pesniki Mesi, ali se to kosi sa andergraund stavovima moje linosti. Ja sa sobom neimam slinosti! Pa i to je filozofski. Sopstvenim licemerjem se boriti protiv licemerja sveta. Javni andergraund! Komercijalist van liste. Trebaju mi enske, treba mi i pie. Posle kau ta ti treba, to kuka objavio si knjigu?! to kukam? Zato?! Kaem. Pa rekao sam. Treba mi pie, trebaju mi enske. Treba mi novac. ta ako sam objavio knjigu? Niko i ne pita kako sam je napisao. ta ako sam imao promociju. Ne umem da itam pesme, ne umem da se kezim, nisam iao na akademiju. Niti sam zamiljao kako itam pesmu dok sam je pisao. Da sam to zamiljao nikad je ne bih ni napisao. Posebno takvu. Piem u intimi, za intimu. Za jednog itaoca, koji je uvek drugi. Ne za sve itaoce, koji su uvek jedan! Ne krivim nikog za promociju! Niko mi nije kriv, to je tako dosadno. ta raditi sada s knjigom, ta raditi sada s psihom. Ubiti se? Skoiti s mosta kao Branko? Postati tako popularan? Ni to nije novina. I to je ablon. I ovaj ivot i pisanje i sve. Kulturne organizacije, kezenje, ubutavanje, klimanje i odklimavanje, pevanje, dopevanje, dopevavanje, dorazumevanje, druenje, rukovanje, pljeskanje, kafenisanje, dogovaranje, ogovaranje, ugovaranje, egovaranje, upoznavanje, karijerisanje, dosaivanje, smaranje. Primanje uvreda od kulturnih radnika sa statusom simbola lokalnog. Sluati sve to. Jesti. Mirisati. Obraivanje uvreda u glavi. Raskoljnikovske dileme. Spiskovi uvreda. Mora prvo da ih zaboravih, onda pone da pamti i zapisuje. Da bi ih razumeo. Da ne bi poludeo ili da ne bi poludeo nekog. ,,Brada ti je neuredna. I frizura. Kao da pisci treba da izgledaju uredno, ili, jo gluplje, da vode uredan ivot. Nisam ja Ivo Andri! Niti elim da budem. elim Drainac Rade. Ili ,,Tvoj stav je problematian. Ili, kad govore nekom drugom u tvom prisustvu ali kao da nisi prisutan u kabinetu kulture ve samotu je tvoje blaeno uvo stvoreno za recepciju zamerki: ,,On ti pie te drame od po trideset strana. Od trideset! Ili:
Ostali mu oiljci. Od ujeda noi. Iz vremena prolog. Dok je hodio tamnim stazama ivota. Posle se osvestio. Uz pomo suda i bolnice. Ostavio beli ivot u mraku. Postao prodavac magle. Onda je preao u politiku. U hodu. Pomoglo mu crno-belo iskustvo iz prolosti. Brzo je napredovao. Sve do vrha. Onog najvieg. Tad se narodu smrailo. Zato ima nove oiljke. Od batina. Za to se birai potrudili. Svojski. PARTIJSKA ZATITA Nedavno me na poslu doekali efovi. Namrgoeni. Sa dva predloga. Jedan je otkaz, bez pardona. Po kratkom postupku. Drugi, ekspresni, tobo dobrovoljni odlazak. Uz otpremninu, kao nova mlada. Odluim se za ovo drugo i postanem novoprivatnik. Sa dravnom otpremninom se ne moe nita veliko. Stoga registrujem malo preduzee. Uz veliku muku. Izgubio sam ivce i kosu dok nisam prikupio sve dozvole, saglasnosti i reenja. Potom iznajmim dve kancelarije. Opremim ih. Znate ve: telefon, kompjuter, olovke, fotelje, novine... Prvog radnog dana, srean i nestrpljiv, dojurim na posao sat pre vremena.Unutra sve mirie na novo. Kao da nagovetava bolje vreme. Mnogo posla i novca. Novine i ja se lepo uvalimo u novodirektorsku fotelju. Tano u 8:00, bez kucanja, upadnu dva mrtvo-ozbiljna tipa. Inspektori za bogtepitajta. I odreu kaznu. Debelu. Kao, veliki su prozori, a vrata mala. Tog dana nijedna klijent nije prekoraio prag firme. Pohodilo me jedino tuce dravnih inovnika. Jedni piu kazne, drugi primaju na ruke. Oko podne stigoe i reketai. Prvo mali. Skromnih prohteva. Onda oni veliki. Neskromni. Treeg dana, nema druge, odluim da zatvorim firmu. Bankrotirao sam. Kapital mi pojeli oni sa olovkama i pitoljima. Tad se pojavie aktivisti politikih stranaka. Raznih boja. Uporno dosadni. Svi nude isto: zatitu od dravnih i mafijakih secikesa. Pod uslovom da se ulani. Ja ih, budala, najurim. Motkom. Sada sam bivi vlasnik preduzea. Nesueni novokapitalista. Drugi su bili pametniji. Ulanili se. Plaaju, istina, danak partijama, ali ih zato vie niko ne maltretira.
staro, prolo, na priznanja i trofeje. Ti si pisac? pita te neko. Ti vanzemaljac? doe ti da odgovori, ali naravno da to ne ini sa osobom koju si tek upoznao. Tek je proao zahtev za prijateljstvo. Malo e uivati i prkositi nos. Sad si pisac. Da pisac sam. Da umetnik. Gleda se u ogledalo i govori: Ja sam mlad, lep i pametan. Ja sam mlad lep i pametan. Bre. Ja sam mlad lep i pametan. Jo bre. Ja sam mlad lep i pametan. Naprotiv, ve si pustio stomak, svinjski loj. Ve su ti ispala etiri zuba. Sreom tri na jednu stranu. Sad izbegava da se kezi na drugu. Zdravstveno osiguranje nema da se lei jer si zavrio fakultet. Ja sam mlad lep i pametan! Pametan! Da! Zaista! Koliko moe biti pametan ovek ija je pamet izmerena, dokazana i priznata? Ona je time data, izbaena iz mozga i ne moe se u njega vratiti osem (nije ,,osim nego ,,osim + ,,sem=,,osem) ako se eli do kraja ivota ponovno proitavati i iitavati. A nisi Kjerkegor. Niti svetac. Obian si predstavnik svoje generacije. Genetika racije. Proiveo si devedesete, slom nacije, obe propagande, inflacije. Kako moe biti uzor mladima? Ti, koji si mlai od svih. Rodio si se u komunizmu a nisi ga video. Roen si u Srbiji, a Jugoslaviju si iveo. I i dalje ivi. Nisi bio u ratu jer si bio u vrtiu i u koli. Smatra se zbog toga izdajicom. U vojsku nisi iao jer si od iste beao da bi studirao i stekao neku diplomu sa kojom bi pobegao iz zemlje a sad ne moe sa njom ni ovde raditi kamoli napolju. Kad je gria savesti i morala postala dosadna tebi se ratuje. Patriota si, jer nema drugo zanimanje, osim da se uzda u biro za zapoljavanje. Velika vajda. Malo bi pucao, malo bi krao, malo silovao. to da ne? Pa i drugi su to radili. Da potpuno si siguran ovoga puta ima muda da kroi u dobrovoljce. U zemlji je dosadno. Ili da pije, ili da se bije ili da se drogira. Ovako - dobije zanimaciju. Rodoljublje, energiju, akciju. Preokret. Veru. Nadu. Ali avaj ni ovoga puta ti se nee posreiti. Rata nee biti. Dakle, ostaje pisanje. Pii i pii i itaj kako je nenapisano. Pljuj sve i svata, pa potuj poneto. Tako e pokazati svima da si konano odrastao. Da si nauio da kontrolie kritike. ,,Disciplina duha to vama treba kolega govori ti profesor s faksa stariji osamnaest godina od tebe. Ima ti talenta govore mnogi. Samo ... Uvek to samo. Ali ... trebalo bi da nae nain da artikulie to, nekako drugaije. I da se organizuje. I da nae posao. I da prestane da pije. Prestani ve jednom da pije brate! Ozbiljno. Zavrie u bolnici. Jedan moj prijatelj tako zavrio u bolnici i niko mu nije doao u posetu. Svi ga ostavili. Napustili. Doiveo je da svi prijatelji odu od njega. Napustili. Odlepraju. iju-iju. Ili bar pij manje. A ti ne bi, naravno pio, da si dobio priliku da bi iveo. Da putuje, da vidi, da upoznaje. Da se kree, da se okree, da sree. Jo ako nema stan u prestonici. Pa, ti, onda, i nisi pisac! Mislim, moe da pie,
Milo Risti KAKO JE PISAC BITI Danas i u Srbiji... Nemojte pisac biti. ta e ti to? Hoe da bude stvaralac? Bog? Moe definitivno biti Bog. Da. Bog se moe biti. Ali, ne ivi na nebesima. ivi u netrpeljivostima, stresima, besima, nesanima i neus-
Maxminus prie/eseji
nastavak sa sr. 4. ,,Zna li ti koliko ja imam tih kao ti? Tih to ekaju da im se pregleda rukopis? Pedeset ezdeset. Ja imam sto ljudi dnevno koji ovde dolaze i neto trae. Samo dolaze i trae! uti. Da ne bude nepristojan. Ohladi se. Odvoji se od domova kulture i nekulture, od centara kulture i moi. Kae sebi idem drugim putem. Vraam se korenima. ROOTS, brate, ROOTS! Tu je internet, alternativna scena, i tako dalje. To potraje neko vreme. Dok te i oni odbace. Dok te neko ne uvredi. Najzad se seti aha! A kad bih imao novca onda bih mogao svih deset rukopisa objaviti i ne bih zaviso od toga da li e neki asopis u delovima ili u celosti da odlui da me objavi. Da, ali si nainio kobnu greku u startu. U siromatvu. Ve si se sa njima posvaao oko stava i umetnosti (tako oni zovu uplitanje linog ega u opti poslovni) i sad ti daba sav novac i sve pare. Pie ti se i dalje. To je dobro. Ali to je samo nit. Zato to ti se ne ivi vie, zato ti se pie. Da hoe da ivi ti bi iveo! Ne bi pisao. Piskarao. Popiavao i zapiavao teritoriju. Ispravljao krive Drine i krivio prave, tonuo u tautologije i kalambure. Ispijao ture ivota. Teio se kako pije malo. Kad te pitaju kolko pije odgovara pola litre dnevno. Ipak je to samo vino. Nije rakija. A kad si kui iscepa dva litra. Dobro nije mnogo jako. Nije. Nije uopte mnogo popiti ezdeset litara crnog vina za mesec dana. A pria kako kupuje petnaest. Pa i kupuje. Nisi slagao. Ali, objave ti posle dugog posta priu, ili pesmu, ili ciklus poezije i pone da skae od sree i pije da zaboravi da si uspeo. Da uplovi u onu finu, nenormalnu i bolesnu melanholiju. Tugu. Ironiju. Agoniju. Suicidne pomisli. Da bi ponitio uspeh, jer, ustvari, u dubini due, nisi ni eleo da objavi. A to si slao? Iz iste elje, igre, intuicije, provere? Budi se ponovo onaj poriv andergranda. Kupi mercedes pa ga polij benzinom. Kuka kako neto nee da ti objave. Cmizdri i pizdi. Pljuje, vrea, utira. Dobije batine zbog nepotovanja. Ili ih poteno izbegne. ta je poteno? Kad ti objave opet kuka. to vei pisac to vee derite. to li su me objavili? Zato, kad me ne razumeju. Hvale mi promociju knjige! Da me ne lau iz dobre namere? Vide da sam pijanac i budala, depresivac i agresivna stoka pa da me smire, umire, utee, da me obraduju malo! Siroti mali dobri ljudi... to nisam kao oni! Oni ba umeju da lau. Ali ne kao ja. Ne sa stilom. Pisci lau sa stilom. To ume samo pisac a najbolje pesnik. Vesnik. Neizvesnik. Veita luda. Odrasla na Veneri a zaputila kojekuda. Onda rima. Reenica. Svea. Peenica. Teorija knjievnosti. Kritika. Sprdnja. Knjievni krugovi. Kvazi-politika. Misle da su neto vani. Misle da se sve oko njih okree. Pika im materina. Jebem im mater. Jebem im sve po spisku. Ja. Ja im jebem! Pika im materina to nee da me prime? Pseta! Visokopotovana gospoda kulturopolitike. Lepo je rekao Sterija. Liu se meu sobom kao goveda. Da li je to Sterija rekao? Nije bitno. uo sam to negde na fakultetu. Sad u da se napijem, pa da napiem drugi, ispravniji deo. Svi te gaze. Svi te maze. Mogu Svi te gaze. Svi te maze. Mogu li dobiti malo gaze da pokrijem sve te uvrede koje nikad ne zarastaju ni zastarevaju? Ne odolevaju. Kulturna ustanova turna ustanova matinog grada te odbija glumei Isusa, a ti gleda gada svaki bogovetni dan kako te oblikuje, kako te utiraju, psihiki maltretiraju, novano ucenjuju, jera znaju da si beda i tako svaka ua od reda - opominje te za ponaanje a govori kako ti eli dobro dok te po zlu spominje. ,Mislim da si preterao to od nas trai. Dosauje nam i maltretira nas. Neka ti Udruenje srpskih pisaca Nemake plati tri evra do Paraina i etiri evra puta u povratku.
*******************************************

pesme. Ali traio je. Da, ali ne stotinu, kao to si mu poslao. Zato?! ,,Nije po bontonu. Ne sea se gde to ima da se kupi ili narui taj bonton saradnje sa knjievnim asopisima. Kae, do deset, petnaest, je po bontonu. Da, ja vama petnaest a vi meni nula. Nita. Prazna kapa. Pii, pii. Samo napred. ,,Samo napred, dragi kolega . . . Potovani . . . potovanje! Video sam ta ste uradili sa onim vaim konkursom. Bravo, mladi ovee u intelektualnom usponu! Svaka ast na osvojenoj nagradi za najbolju pesmu! Hvala. Hvala! Cigare 150 dinara. Vino 200 dinara. Hvala, hvala! Hvala to mi se rugate u lice. 120 dinara pare pice. 180 dinara cena jedne pljeskavice. A cena prave pice 1000 dinara. 2000 sa prilozima. ,,Ali prelepa vam je ona ljubavna pesma. Kako ste samo opevali vau modernu muzu. Genijalno! Da genijalno. Mora biti da je genijalno i to to jedanaest meseci nisam imao nijednu muzu. Vrlo genijalno! Vrlo pesniki! Intelektualni uspon, i, askeza, u isto nevreme! Zato nam niste poslali onu dramu? Pa, poaljite nam, svoje pesme. Slobodno, razume se. Nudi, nudi. Moj vas razbudi! Kakva divna kritika, potovani. Objavljena je. Reili smo da je objavimo. Nastavite u istom duhu, i, aljite nam jo! Pozdrav, urednitvo. Hvala vam beskrajno. Drago mi je da vam se dopada. Po-zdrav! Sve najlepe. Potovani, prolo je mesec dana otkad ste obeali da mi objavite onaj tekst. O, pa on je objavljen. Niste znali? Nisam. Kako bih znao? A, pa da, bilo je leto, neko je zaboravio da vam javi, im naem, aljem link. Pozdrav i svako dobro. Nita, nita, ne morate mi se izvinjavati. Govorim. Piem. A doe mi da kaem. A doe mi da napiem. Teraj se u tri lepe, debilko ili debilu! Da budem politiki korektan, jebem ti i majku i oca!
. Jesmo mi kulturna ustanova ali nema para za to. U ponedeljak nam dolazi najvea iva srpska pesnikinja, R. Lazi, i moramo da obezbedimo sponzorsku veeru. ************************* . Ako ve dolaze u Parain, to i ne plate put, kad ve hoe da ti urue zbornik. ************* . Pa ta ako su ti objavili pet pesama u inostranstvu! Imam ja svojih poslova. I svojih briga. Mogli bi oni i da te odvedu u Nemaku a ne samo da priaju i budu fini. ao. Ne davi me, molim te, vie. Tako ti nabacuju krivicu. Griu savesti. ,,Jova iznova. I stalno tako. Grize usne, grize nokte. Ne zna da li e imati za kartu za bus da ode i dobije zbornik kome se raduje do nebesa jer su ti to prve pesme objavljene van ove, ugave zemlje. Ali, boe moj, kulturni centar nije kriv za to. Njima to nije dunost. Oni se ne bave pomaganjem kulturnih stvaralaca svog gradia. Iako su gradska firma. Oni se bave kulturom! A ti, nisi, kultura. I onda kau: Nek ti plati porodica put. Mi nismo krivi to ne moemo da te zaposlimo. Iako si zavrio knjievnost. Iako. Vidi da nema para. Nema. Jesi uo? Mi hoemo, mi hoemo ali ne moemo. Kad budu bolja vremena. Da ti damo posao. Videu da ti sredimo da radi neku lekturu korekturu kad nam donese neki pisac. Jeste malo, 2.000 dinara, ali bar da ima neto. Zato pazi s kim se svaa i protiv koga pria jer taj NEKO moe da ti nae posao. Videu kad bude dodela neke nagrade, knjievni konkurs, da bude u iriju. Dvadeset evra se dobija za to. Ako hoe? Ako hou?! I tako vam obeavaju i kupuju vas tim sitnim obeanjima dok vam godine rastu a posla ni za lek. Ni na vidiku. Prou desetine i stotine lektura. Ne zovu vas. Lau vas, kao i svakog drugog, mladog, obrazovanog, nezaposlenog, pisca u nastajanju. Prolaze dani. Nedelje. Meseci, godina cela. Druga godina pone. A kulturna adaja, kulturni centar, raste i raste i nikako da prestane da gloe i prodire mlade autore. A i srednje. Pie im tekstove za asopis, ni dinar. Recituje pesme, ni dinar. Napie kritiku, ni dinar. Ni boji dinar! Porodica nema da ti pomogne. Ima jo dece, studenata, a plata nedovoljna. Otpadne ti i drugi zub u poslednjih est meseci. etvrti za dve godine. Novi pocrneli. Levi i desni kec u donjoj vilici. Spremaju se da ti otpadnu. Tvoji nisu krivi. Nemaju para za zubara. Knjiica ti je neover-
ena, jer ima vie od dvadeset godina a nema posao. Iako si se prijavio u tridesetest oglasa tridesetest kola za posao. I srednjih, i osnovnih. I na jugu i na severu zemlje. I na istoku i na zapadu. ak i u susednoj zemlji. Ministar prosvete na televiziji (pazi teleta!) govori da su oni koji nisu nali posao nastavnika ili profesora otkad su diplomirali OIGLEDNO NESPOSOBNI im nisu sposobni da ,,se snau. Prosvetno-nauna komisija jo gore, strunije i detaljnije, iznosi stav o takvom pojedincu, dakle o meni, koji sam se, otkad sam diplomirao prijavio u tridesetest kola za jedanaest meseci, koliko pamtim, moda i etiri-pet vie, i nigde nisam bio ni pozvan na razgovor za posao, kamoli za dobijanje istog. Prijavio sam se za rad i u nekoliko novina, asopisa, ustanova kulture. ,,Ne. Ne. Ne moe. ,,Vidi kakvo je stanje. Opta propast. I sve je opte i niko nije kriv. Ti si kriv to si iv. I to si zavrio fakultet. I to pie. Ko ti je kriv, kad si budala?! to nisi upisao menadment a ne knjievnost? Tu se dobro zarauje. Ali, ja sam upisao knjievnost. Prokletu knjievnost! Prokleto lepu. I to onda kad su se svuda traili profesori srpskog i knjievnosti. Da, ali to je bilo pre est godina. Sad je drugaije. Znatno drugaije! Vidi da ovima dozvolili da rade jo iako treba da su u penziji. Tako ti je to. Menjaju se vremena. ta se buni! ta se ali?! uti tamo! Sedi. Bei. Idi mi s oiju, talentovani ovee! Zauzee mi mesto. Bie bolji. Zato te neu zaposliti. Da zna! ta sam trebao, da zavrim fakultet od etiri godine za dva meseca, dok su se jo traili profesori srpskog?! Pa to je nemogue! ,,E, pa i ti si nemogu! Nepodnoljiv. Idi, ubi se. Sii dole u podrum i obesi se. Da te moje oi ne gledaju vie . . . A SAD NETO, DRUGAIJE! POTPUNO
Malo se prepucava sa ljudima kulture, takozvanim saradnicima, tanije urednicama i urednicima koji tebe zovu ,,saradnik. Nervira te to ,,saradnik, izluuje te to ,,saradnik. ta znai saradnik kad taj urednik ili urednica asopisa prima pare od kulturnog centra za to to radi, i to to si ti saradnik, i ne prima pare. I ima takvih pedeset kao to si ti, koji svojim prilozima (i ponekim uzvikom) ispunjavaju i popunjavaju asopis. Ti, naravno, niti ima pare za to to ti objave nego jo mora da vriti i skii od sree jer te sudbina (itaj: lokalni asopis za knjievnost i kulturu) pogledao i objavio ti neto. itave dve strane. Tanije, jednu i po, jer je jedan lokalni matori pisac morao da se ugura na pola tvoje stranice i pitanje je da li je taj pisac namerno na toj tvojoj strani gde ti se zavrava tekst ili je urednik to namerno ,,uredio ne bi li osakatio oba pisca i pokazao/la svoju mo. I tako dalje. Napsuje efa nekog drugog asopisa pa ti on odgovori ee pa se vi bratski i oveanski i srpski preko mejla ispljujete i izvreate iako se nikad niste ni upoznali. Sada jeste. On nije hteo da raztume zato si mu poslao
Japan
Dragica ohashi
MaxMinus art
DIJAGNOZA Doktore, doktore ta mi je? Nostalgija, ta li je? Ja vie ne klikujem Ja vie ne lajkujem Ja vie ne tvitujem Ja vie ne surfujem ta mi je ? Uzeh zaboravljenu motiku Pa zasadih bijeli luk i crvenu kapulu U vrtu ruicu i majinu duicu! Pozvah opet na kafu Moju prvu kominicu Pa pustismo muziku Sa staroga gramofona Melodije JUGOTONA!
**********::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Malo ispravljen pravopis: NOSTALGIJA ZA JUGOM Nije lako uiti u kasnim 40-im Kao u mladosti kad se sve uilo napamet Ali uim, uim, samo slabo pamtim Godine su to. Uilo se nekada sa voljom Jer poslije kolske godine Znalo se da poinju praznici A sa kolskim praznicima i ljeto Putovalo se u prepunim vozovima Pjevalo se na svakom koraku Uz prve akorde na pozajmljenim gitarama Disko u kolskim salama Nije nas bilo strah I drag nam je bio gost svak. Nisu nas dijelili tada Po tome da li smo iz sela ili Iz velikog grada Ali znalo se to tko je tko Po Roleks satovima Po kremi sa mirisom kokosa Kojih nije bilo u naim radnjama Jer su se mogle kupiti samo U Zagrebu i Sarajevu. Na didovoj verandi sa pogledom na more Sunale bi se moje starije rodice Pa su mi ostavljale svoju preraslu odjeu Vrtila sam se u krug oko oleandera U bijelim balerinskim haljinicama od tila Nostalgija je kao blagi buk vodopada Kao pjesma sirena Ali onda shvatimo da je sve prolost Da padaju danas majske kie I da nita nije kao prije vie. Balerina je davno bacila svoje haljine Privezala kunu pregau Zasukala rukave da zamjesi kruh Sopstvenim snagama. Svima bok ekaju me moje krpice I sveske za uenje! ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Japan
Dragica Ohashi
MaxMinus art
BALERINA U HALJINI OD TILA Pria o balerini se vrti po ariji I jo jedan novi scenarij za film Kao i uvijek prodaju se emocije Da onima koji su zamrzli osjeaje Vrati uspomene na Ringipil na vaaru tatine erge tiho prolaze kroz grad Na obali rijeke Postavie atore Cirkus se vratio i ovog ljeta u grad Jedne zaboravljene mladosti Stari grad nastavlja da ivi Korzom sada prolaze neki drugi U izlozima i dalje baletanske cipelice ekaju neke nove balerine Ja moje uvam Dok sama ne napiem Istinitu priu o balerini I princezi dobrog srca Bez glamura i blic kamera Lanog sjaja svjetlosti velegrada Jer nisu svi prodali svoju ljubav Ljubav nije lutrija Ona se desi Sluajno tako Ljubav osjea svako. A kada ljubav nije prava Srce to dobro zna Ono uvijek iskrenu ljubav trai Ne mogu sreu donijeti lai. Kada ljubav nije to Mi se vie staroj ljubavi ne vraamo. Kada rastemo u ljubavi Kada nas ue svaki dan o miru Kad znamo o herojima Koji su pali za nas Kada njihov duh ivi u nama Ne zovi te nas drugim imenima Ne dajte travi zaborava Da raste iznad njihovih humki Ne dajte da nevine rtve Isperu obine lai.
(Dogradnja... Unajmili smo prijatelja, graevinskog radnika, koji je u desetek dana marljivo radei nakon redovnog posla uspio zavriti proirenje. S obzirom da je bio svestrano verziran u poslu, na nae zadovoljstvo uveo je i elektrine, vodovodne i plinske instalacije. Unutranje ureenje preuzeo sam na sebe, u emu mi je ena izdano pomagala, te smo u manje od dva mjeseca uspjeli stvoriti naem Mikiju odgovarajui dom. Nitko sretniji od nas dvoje, a tek da ste vidjeli Mikija nije znao kako bi izrazio svoje zadovoljstvo, neprestano nas oboje ljubei, nesposoban pustiti zvuka od silne sree. Ipak, nitko nije bio sretniji od ene, kada se pred zavidljivim pogledima susjede, skupa sa Mikijem epurila na balkonu proirene kuice. Kao surogat majka, nije mogla dozvoliti da najmlai lan nae obitelji ivi osamljen u ovim novim uvjetima. Sve to se deavalo u onom mrklom mraku, kad je pritisak drave na slobode pojedinca bio toliko neizdrljiv da se nitko od silnog straha nije ni sjetio potraiti graevinsku dozvolu. Onda je dola nezavisnost, a sa njom na alost i talog vremena koji se svalio na naa lea. Krpali smo nekako od penzije koju nam je sloboda velikoduno priutila, a i Miki je zaao u godine kada je potrebovao viak nae skrbi. ivei zajedno u dograenoj kuici, meusobno smo brinuli jedni za druge, oslanjajui se na vlastite snage. Dakako, u mrklom mraku vladala je neviena anarhija, svatko je radio to je naumio, dok su vlasti jedino vodile brigu oko pijuniranja graana te kako koga kao dravnog neprijatelja strpati u bajbokanu, te se nisu ni stigle baviti sitnicama poput graevinskih dozvola. Stoga je sloboda preuzela na sebe konanu uspostavu pravne drave, drave u kojoj se znaju dunosti, obaveze i prava svakog graanina. Ni slutiti nismo mogli u kakvom smo kaosu nekada ivjeli, sve dok nam nije stigao zahtjev za legalizaciju proirenja nae kuice. Zaista, socijalstika milicija prijekim je oima gledala na Mikicu, posebno glede njegova netrpeljiva stava spram njih, s dodatnom teinom - jer su znali da je hrvatskog porijekla. Jednom je ak neki totalno isfrustrirani drot potegao pitolj na njega, i da sluajno moja ena nije stala izmeu njih jako bi to loe zavrilo. Nismo zaista oekivali da se naa drava postavi spram legalizacije dogradnje, gore od od onih komunjara daleko im kua bila! S obzirom da smo jedva preivljavali, nije dolazilo u obzir da platimo zamanu cifru za utjerivanje reda od strane koalicione vlasti na elu sa Strankom Drastinih Promjena, te smo razmiljali kako da se nekako izvuemo iz gabule u koju smo upali, jer prijetili su nam ruenjem naeg mukom steenog proirenja. A da stavi natpis ree mi ena Ne diraj, Hrvat!, prisjetivi se kako su mnogi nai graani za poslijednjeg rata na taj nain uspjeli sauvati naputene srpske kue od dinamitiranja, te su sasvim normalno to smatrali dovoljnim razlogom da ih uknjie na svoje ime. Ali, ini se da su se vremena naisto promijenila
NASTAVAK sa str.3.
- svi nai pokuaji bijahu zaludni. I tako je jednog predivnog dana (za one koji nisu imali na problem) slubenik Ministarstva graditeljstva i prostornog ureenja, u pratnji hrpe plavih anela hrvatskih policjota iza kojih je dahui gmizao bager, proitao objavu prema kojoj se ima, po lanku tom i tom, toga i toga zakona, sruiti naa bespravna gradnja. Rije bespravna bila je i previe za moju suprugu. U dui, svatko je od nas reakcionarni element koji samo eka priliku da se ispolji. ena je naprosto vrisnula: Mu pas mater i onu komunistiku vukojebinu. Udba nam je namjerno namjestila dobitak kako bi zajebala nas, hrvatske domoljube, ako nam se ikada ostvari san od stoljea sedmog. I sad kad konano imamo svoju hrvatsku dravu, poteni graanin opet ne moe, od komunjara infiltriranih u vladu, na miru uivati u obinoj psetari graenoj po zapadnim standardima. Kakvu bespravnu gradnju, majku im njihovu kriptokomunjarsku a kojim su oni to pravom uzurpirali vlast? to ne idete ruiti njih nego nau sirotinju! Pfuj im, pfuj i jo jedan pfuj! I dodatni pfuj jo svima vama!. Kao da joj daje podrku, mada ve uveliko nadmaivi ivotnu dob svoje vrste, hrvatski ovar Miki se unezvjerio po balkonu kuice koju je dijelio s nama, otro lajui na inspektore s prateom im kamarilom, koji su doli s nalogom za ruenje. Susjedova kujica Lora, ki ve davno uginule Lore koja se neko provodila po pseim hotelima, mu se uz ogradu pridruila, ivahno maui svojim repom i kevui u pravednom gnjevu protiv komunistikih elemenata u vladi. to je, jeste. Nitko im nije ograniavao slobodu da to ine; dukela koja laje, kau, ne grize. To mi je konano otvorilo oi, pas je samo pas bez obzira na svoje porijeklo, u ma kojoj dravi ivio. A ini se ni njegova vlasnika ne tretiraju mnogo bolje; bio ti Srbin, Hrvat ili dukac kua ti nikada nije sigurna.
Miodrag Tasi
Vidovdanski datumi Doekasmo i Dan D! Hou rei Vidovdan. Vidovdan je sudbinski dan za Srbe. Eto, po nekima dan proslavljanja staroslovenskog Boga Svetovida, Boga obilja i rata, duboko je urezan u pamenje i svest srpskog naroda. Na Vidovdan davne 1389. Srbi su izgubili srednjovekovno carstvo, Kneza (Cara) Lazara i veinu svog vitekog plemstva. Od tog udarca nikad se uspravili nismo. Na Vidovdan 1914. Gavrilo Princip je ubio Franca Ferdinanda i dao povod Austrougarskoj da napadne Srbiju. Potom su ratoborne velike sile juriale jedna na drugu, a iz tog velikog rata, Prvog svetskog, Srbija je ovog puta izala sa treinom populacije manje. Sada su uglavnom seljaci stradali, jer, seamo se, plemstvo je ve ranije izginulo! Potom se na Vidovdan 1919. desio Versajski mir, iz koga je opet na srpskim rtvama nastala potonja Jugoslavija. Razume se, od Srbima dragih bratskih naroda. Na Vidovdan Kralj Aleksandar je proglasio Vidovdanski Ustav, Miloevi je odrao uveni Vidovdanski skup na Gazimestanu, est vekova nakon Kosovske bitke. Na Vidovdan 2001. demokratska srpska vlast uz tala-
mbase je isporuila Miloevia slavnom Hakom trinunalu! Reklo bi se da je Vidovdan dan velikih srpskih rtava i velike nacionalne tragedije. Protekli Vidovdan je makar delimino mogao da promeni sumornu istorijsku sliku. Mudro srpsko rukovodstvo netedimice je davalo sve od sebe, i od srpskih nacionalnih interesa pride, samo da dobije datum o poetku pregovora o pristupanju Evropskoj Uniji! Datum kao sudbinsko pitanje. Neto su zbilja i dobili, samo izgleda da to nije datum. Premda je sve to proslavljeno i u prestonom Belom gradu, ali i u carskom Kruevcu. ta smo dobili sa ovakvima na vlasti ne zna se! Tek e da se vidi. S druge strane, i nema alternative. Mislim na politiku elitu. U Srbiji vie od dve decenije isti su akteri na sceni. Jedina je promena kada zamene resore, ili kada nakon isteka mandata poneki od njih malo dopadne bajboka. To je ono kad dobije apartman sa reetkama na prozorima, besplatno prugasto odelo, s linim brojem, i adekvatno drutvo osoba sa slinim moralnim karakteristikama! Posle Miloevia narod je gajio velika oekivanja. Demokratska vlast podgrejavala je nade ponienom narodu svojim nepresunim obeanjima o lepem ivotu, boljoj budunosti, svekolikom napretku i blagostanju. Naalost, ubrzo se ispostavilo da je sve isto, samo njega nema. Posle Slobe doao je DOS, potom Tadi, a sada i neki trei. Mada, ako emo pravo, trei su zapravo prvi. Preobueni Miloevievi junoe i eeljevi radikali. ija li ono izreka bee da vuk dlaku menja, ali ud nikako? Elem, ako je ovo kojim sluajem srpska poslovica, onda nam spasa nema! Kada mi ozbiljne teme pretrpaju glavu, okreem se komediji. Ne mislim na onu iz pozorita. Pozorite i uopte kultura u Srbiji potpadaju pod domen tragedije. Prava komedija odigrava se u autobusu, tramvaju, na ulici, restoranu, na sportskim borilitima, arena bi bio ispravniji termin, u prodavnicama, kuama, ali najvei dometi komedijanstva odigravaju se u Skuptini, Vladi i posebno u kuloarima nekolicine najvanijih figura. Pri tom mislim na najpoznatije marionete, dok oni koji povlae konce, ti nipoto nisu smeni. I kako bi mogli biti smeni ambasadori velikih sila, raznorazni izaslanici i finansijski lihvari koji steu omu datumaima? Obeanja i nade ne presuuju. Uspesi, hapenja, uklanjanje prepreka od strane poraenog protivnika, jo manje. Eto, ak je i privredi krenulo. U prvom polugoditu privreda porasla za neverovatnih 2,1 %! Kako se dolo do one destinke preko dva procenta, nikako da razumem. Nismo mi Japanci, pa da smo toliko precizni. Drugo, matematika mi nije jaa strana, ali po zvaninim statistikama poljoprivreda daje vie od 20% srpskog bruto proizvoda. Ako je tako, a jeste, moda i vie od 20%, a prola godina je satrla poljoprivredu zbog ekstremne sue, onda je to poveanje u privredi nastalo kao posledica boljih klimatskih uslova u ovoj godini. Prostije, ove godine kia redovno pada i seljaci su kao i uvek do sada odigrali presudnu ulogu. Opet po statistici, prinos poljoprivrednih kultura, ovih koje su ubrane u prvih est meseci tekue godine vei je za 20% od prologodinjeg. .. Nastavak na str. 10...
Ren Bouschet
France
MaxMinus art
ROMANIA
Bort Ambrozie Ovidiu
MaxMinus art
Bush s car
gaddafi
Obama car
Whitney Houston
NASTAVAK sa str.8.
Dakle, 20% vei rod na 20% koliko poljoprivreda inae ostvaruje u ukupnom drutvenom bruto proizvodu, ispada da to neznatno poveanje srpske privrede nisu podarili preozbiljni Vui, renesansni um Dai ili sveznajui finansijski ekspert Dinki, koji je svojevremeno sebe predlagao za Nobelovu nagradu za ekonomiju, ve Bog! Bog, moda i Svetovid, saalio se na Srbe i pustio kiu. Kad bi ovo rukovodstvo bilo malo vie religiozno, pa da se neprestano moli Bogu, a ne da mole evropske birokrate, amerike imperijaliste i belosvetske zelenae, i kad bi malo zali meu svoj narod da vide kako taj narod istinski ivi, slutim da bi samo moglo da pomogne. Nek razjure ankolisce koje su potkupili za aku srebrnjaka i po koji poloaj, neka proberu najbolje iz naroda to ima i neka vrate bar nekoga iz belog sveta to su od ovakvih mudraca utekli glavom bez obzira, i tada nam nikakva Unija ne treba. Bez toga, iako nisam prorok, verujem da nam vie ni Bog ne moe pomoi! Smajil Durmievi ISPIT NA KAUU - Dobar dan profesore, evo mene... pomoli se iza poluotvorenih vrata glavica pokrivena teko ukrotivim zlatastim kovrdama, lijepog njegovanog lica, naminkana i dotjerana, kao da e istom poeti snimanje filmske scene; u ljetnoj haljinici, visoko iznad lijepih zaobljenih koljena, otkrivajui vitke i njegovane manekenske noge. Ispod dugog vrata rasne ljepotice bljetao je prelijepi njegovani dekolte, sa nekoliko nehajno, gotovo drsko raskopanih dugmia, dajui priliku bujnim grudima da slobodnije diu, i spreavajui rizik da taj vulkan od ljepote i zbijene mladalake energije ne eksplodira... u tim vruim i sparnim junskim danima, pregrijanim od nadolazeeg ljeta i studentskih ispitnih rokova. - Kakva prsa, kakva bista... u Aleju velikana da je stavi... oh mladosti... o Boe... - jeknu duboko u sebi prosijedi profesor, stresavi se, kao da ga je udarila struja niskog napona. - Ooo, ao kolegice, kako ono bjee... a znam, znam... stalno ste bili u prvom redu, jelte, ako se ne varam!? Znate, kolegice, prolaze generacije... ma sve ljepa od ljepe.... mladost, ta e... teko je sve popamtiti, neke moda... ovako, istaknute, kao Vi... napriliku... - Pa eto, gospodine profesore, trudila sam se... prvi red, da... nekad i drugi, trei, kako kada, a, bogami, ponekada i u zadnji red, znate, guva, puno studenata... Znate profesore, ja nisam mogla izai na prvi rok iz Vaeg predmeta, znate, turneje, revije... Italija, panija... i tako, ja dola, pa eto!? - Svakako, svakako, ima studenata, neka studenata... neka, skromni ste, vidi se to, sjeam se ja Vas, sjeam... bili ste aktivni... jasno, da, da... (ma, prespavala si sva predavanja, mangupice mala, noni ivot, tulumi, ta li, ali neka... neka... platie ti meni... oni pogledi... kad zatrepe... uh... ). Tako, znai, niste bili na ispitu, manekenstvo, velite, turneje, revije... bravo, neka toga, vi ste nai ambasadori da kaem, promoviete
zemlju, nau kulturu, ljepote ove zemlje i ovoga naroda, bravo, a bogami ima nas ko i predstavljati, zar ne!? uputi prosijedi profesor, dug i prodoran, muki pogled, a opet njean, topao i obeavajui, prema, inilo se, uplaenoj i naivnoj ljepotici, kolegici, studentici, da kaemo... - Dunost je nas, posebno akademske zajednice, da imamo razumjevanja za vas, da vas podrimo, pomognemo, da olakamo... vama ambasadorima i naim promotorima u zemlji i inozemstvu... - Manekenstvo, velite, a, lijepo je to... vidi se, linija, njegovano tijelo, vjebe, sportski tip, a opet, onako, enstveno, prirodno... bravo... - Pa i Vi se dobro drite profesore, uspravni, visoki, ta ramena, bogami pravi sportski tip mukarca... malo sjedina u kosi i bradi... ne smeta to, ba je onako armantno..., ako smijem da primjetim gospodine profesore zatrepta, malo kao stidljivo a opet izazovno i koketno, ljepotica preko puta raznjeenog i ve pomalo ustreptalog profesora. - A lijep Vam je i kabinet profesore, nisam ja prije bila kod Vas... ba lijepo ureen, vidi se da ste ovjek od stila, znate prepoznati ljepotu, lijepe stvari mislim... divno... i lijep kau imate... lijep komad... pa da, treba se malo odmoriti, prilei poslije svih tih profesorskih napora... da, da... uvijek sam smatrala da nije lahko biti profesor... i divila sam se vama profesorima, a bogami posebno Vama, Vi ste nama studentima neto posebno dragi.... nekako nai... bliski... - Ma kolegice, ih, godine draga moja, ali, eto, jo se u snazi, hvala Bogu, moe se jo, ovaj, radi se radi, punom parom... kaza, pola u ali pola u zbilji, profesor. Ima kau, ima, traio sam da se kupi, pritisle obaveze a neto i godine, valja ponekad malo predahnuti, pruiti se asak dva... a zatreba i studentima, da znate... ispit, stres je to, doe slabo nekoj studentici i naravno studentu, pa mora malo prilei, stres je to... ispit, nekoj i prvi put, mislim prvi put na ispitu... razumijem ja to... zato sam i nabavio kau... - Nego, kolegice ta Vi polaete, pa moj predmet naravno..., a koliko ste puta izlazili do sada na ispit... neto se ne sjeam da sam Vas vidio ovdje na kauu, pardon u kabinetu na ispitu!? - Pet puta sam... - Pet puta ste izlazili na ispit prenerazi se profesor - kako to, kada, gdje... da vidim knjigu, protokol ispita.... - Ma ne profesore, pet puta sam ja namjeravala izai na ispit, ali uhvati me neka trema, strah... stid da nisam dobro spremila... i ja odustanem..., takva sam ja, emotivna, stidljiva, lahko se preplaim, nemam hrabrosti u odlunom momentu; osim na modnoj pisti, tu nema treme, a bogami i On gleda, moj ef, kada on gleda nema straha... uspjeh je siguran... on je moj oslonac... - Ma ne bojte se kolegice, to ste se preplaili, sve e biti uredu, spremili ste Vi, znam ja, a i vidi se to na Vama, sve blista, ma dobra ocjena ne gine naali se profesor, iskusni pedagog i poznavalac studentskih dua, njihovih mahana i vrlina! Evo kolegice, hajde da popijemo neto, estoko, a, da se malo smirite i okuraite, sjednimo tamo na kau, udobnije je, ove nekakve stolice, neudobne, zabole lea, sve zaboli... tako, sjedite, hajdete jo jednu... tako, je li Vam bolje... dete jo jednu, lezite malo, da se krv vrati u glavu...
- Uh profesore, neto mi se vrti u glavi, vrue mi..., uh to ste nestrpljivi, teki ste profesore...oooh... - Ne boj se, sve je uredu, nema straha, srediemo to, sve je to samo formalnost..., lezi jo malo...! - Profesore, koliko je sati, uh, smrailo se..., ostadoh ja dugo, brinue se moji... Kad je upis ocjena profesore...? - Odmah sreo, odmah! Dobra si bila, znao sam ja to, znao..., malo si bila nekako napeta, neodluna i uzdrana; znam, jasno je to, kada se prvi put polae, moe biti i bolno..., ali dobro je, ipak ti ima neko iskustvo, polagala si ti i ranije... ta da ti upiem, ta si zasluila, a malo kroz alu peckao je profesor. - Zna Ti..., pa znate Vi profesore, najbolje, ta sam ja zasluila, eto, upiite ta hoete, ba me briga... lijepo je bilo... - Dobro, kad je tako, ono nije ba za desetku, to je kad neko polae ba prvi put, mislim prvi ispit, ali dobro je, dobro, evo ipak DESETKA, zasluila si, bogami jesi... teta to kod mene ne polae jo koji ispit pomisli, onako pohotljivo, srednjovjeni, pa poneto i ve... ihaha... sijedi, ali dobrodrei profesor, iskusni pedagog da kaemo! Sabahudin Hadiali SEMANTIKA, A TA JE TO? Sluam manekenku na lokalnoj TV kako veli: U naoj zemlji tmurno i depresivno vrijeme. Eto, i vrijeme je postalo depresivno. O tempora, o mores! Malo to su ljudi depresivni ve je i vrijeme to postalo. Ne treba zamjeriti mladim djevojkama koje pokuavaju pronai svoje mjesto pod suncem ne libei se itati nebuloze urednika meteoprognoze, ve valja upravo provjeriti znanje semantike kod tih, nazovi, urednika. Znaenje rijei je nauka koja je ovdje svedena na marginalnu pojavu smiljenje zloupotrebe jer odavno jo napisah kako se ne treba bojati onih koji nita ne znaju kao ni onih koji mnogo toga znaju. Strah me je onih koji malo znaju. Surfajui internetom ili zagrebavi po povrini svekolike literature o nainu komunikacije odnosno predstavljanja odreene informacije, istu svode na puku manipulaciju i upside down ispiranje mozga. Naeg. Gledateljskog. A ona manekenka sa poetka ove prie? Ona e i dalje biti usmjerena vremenu. Depresivnom. Samo je trebala dodati da nije samo vrijeme depresivno, ve i ljudi. A da o zemlji ne govorimo! TRENUCI VJENOSTI Svjedoci smo mnotvu katastrofa posljednjih mjeseci irom svijeta, da ne kaem, joj dunjaluka. Od Haitija i sve do ilea zemlja se trese. Stotine hiljada ljudi je u samo nekoliko trenutaka preselilo na neki bolji i sretniji svijet. Ovdje smo mi to radili mnogo due. Tu selidbu. Nama je trebalo nekoliko godina tokom proteklog rata. I u emu je naravouenije: Da pustimo majci prirodi da maehom postane i da sama uzme to joj i pripada. Ljudski ivot, prije svega. WHATS GOES AROUND COMES AROUND Bila dva brata. braa potovali i voljeli se godinama. Pomagali se. I do enidbe doli. Poslije toga i sna-
he se pazile Sve dok nije dolo do djelidbe nasljea kod brae. Snahe se za vratove uzele. Svaka bi vie nego to treba da sebi prigrabi. A braa? Braa su se i dalje potovala i voljela. Vidjelo se to i na denazi jednog od njih. Kojeg je sasvim sluajno udarilo auto dok je prelazio pjeaki prelaz ne samo za to odreenom mjestu ve i uz doputeno zeleno svjetlo na semaforu. Kako to? Jedna od snaha je bila hakerica koja je uspjeno upala u sistem kontrole signalne mree kod saobraaja u njegovom kvartu. Kako se saznalo za to. Naalost, sasvim sluajno, nekih desetak godina kasnije, kada se mijenjao softwer u kui saobraaja. Virus je samo jednom odigrao svoje zaspavi, bar je ona mislila, zauvijek. No, u trenutku promijene programa, ponovo se aktivirao, valjda pomislivi da mora opet reagirati. Sutra je u itulji osvanula vijest kako je bogata nasljednica, poslije udnih smrti svoga djevera, ali i supruga, poginula u najnovijem Ferariju dok je, prativi zeleno svjetlo na semaforu, krenula Main street-om. Na nju je naletio Man-ov kamion i morali su je skupljati sa okolnog drvea. Virus je ponovo zaspao. Do sljedeeg buenja. Bratskog. LIJEPO PAMETAN Da li znate da je svojevremeno Edgar Moren, francuski sociolog kulture (masovne) dao odgovor zbog ega ene kupuju minku, make up. Jednostavno je to objasnio: Kupujui minku, odnosno make up, one kupuju nadu. Nadu da su lijepe, da e se dopasti ne samo drugima ve i sebi, da... U jednoj jedinoj rijei ovjek je sve rekao. Nada. Volio bih da pronadjem i kupim tu Nadu. Da mi pomogne da ja budem ne samo lijep ve i pametan! UDNO MIRAN Ponekad nema ideja ta eli napisati. Ona su tu, negdje na vrhu jezika, u oku maloga mozga, u treptaju oka, aliSjedi pred kompjuterom, kuca, pa delete i opet kuca, i opet delete. Umjesto da shut down kompjuter, proeta na prelijepi poslijekini vazduh u Sarajevu, popije jegger s nogu (prvo Nesica, obavezno) i ponovo proeta. Doe kui, ukljui kompjuter, pone pisatii opet delete.i ponovopa, opet delete. I udno miran pogleda u utu taku na zidu iznad ekrana kompjutera uz glasno pitanje: KakoZato..? Odgovora nee dobiti. Zameo ga je vjetar inspiracije to nestade onoga trenutka kada si prvi put pritisnuopogaate: DELETE.
Turkey
Erdogan Basol
MaxMinus art
AUSTRIA
Hule Hanui
MaxMinus cartoon
Mjesear
titanic
Utrka
AUSTRIA
Hule Hanui
MaxMinus cartoon
Shit
SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAIJI...MEUNARODNA SARADNJA
AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd

Goran Joki Saa ivkovi Prodali bi mi skupo svoju kou, da nam je nisu oderali. Spala knjiga na dva slova. Opet nitko ne ita Novac kvari ljude. Pobrinuli smo se da budui narataji budu pravi aneli Miodrag Stosi Meni je kriminal odvratan. Svaki put. Umesto one stvari ja radije diem nos. Em to mogu uvek, em to mogu dabe, em to svima mogu da pokaem. Svima priaju da koristimo osiromaeni uranijum. Koji snobovi! Bolje da piju na moj raun, nego za moju duu! Odkad mi je tata rekla da me voli, redovno prebrojavam listie na lijanderu! Ako je Kosovo srce Srbije, mislim da je vreme za transplantaciju! Jedini lek protiv ljubavi je brak! eljko Mrkovi
http://www.maxminus.com
D li nm je mozk u glvi dovoljno veliki, kd nm je prihod po glvi stnovnik tko mli?! Srbi nisu ostvljeni n cedilu. Puteni su niz vodu. Ztvrmo fbrike. Proizvodimo gubitnike trnzicije punim kpcitetom. Nemmo nit. A nemmo nit protiv tkvog stnj?! Grdimo potroko drutvo. Kupujemo trenje n komd i brojimo kupce n prste. Izvrili smo korenite promene. Iskorenili smo sve to je bilo dobro. Sve nm se skupilo. Ne moemo d sstvimo krj s krjem. Pesimizm im pokrie. Stvili smo pod hipoteku svu imovinu. Deana Sailovi Srea da mi kre creva i zagluuju buku u glavi! Ne uzimaj na zub onog s kim ispira usta! Danas nije teko ui u anale, dovoljno je biti gej! Ko je skrenuo, skrenuo, ko nije nek vata krivinu. Ne zapliem jezikom kad opletem! Nisam bog, al znam da pomilujem. Kad obuem dekolte, sve dobijem na lepe oi! U poremeenom sistemu vrednosti, cena je prava sitnica! Milutin Mlaenovi Borio bih se i ja u Srbiji protiv korupcije kao Vlada i Agencija za borbu protiv korupcije, ali niko nee da mi da pare da im zavrim posao. U Srbiji takozvana socijalna pomo toliko iznosi i toliko je bedna, da i njoj samoj je potrebna socijalna pomo. Mile Gjorgjijoski Nkon tree e j se i en pripremmo z grupni seks. Ako elite d vs en ne gzi dignite joj noge. Kominic ne koristi vibrtor kd je jeftin trif. Boji se d je ne proglse jeftinom enskom. Nrod je ko stvoren z metu. Nit g ne promuje. Kominic me seksulno zlostvlj. Ve dnim nee d digne roletne. Nismo povrni. Jedemo se iznutr.
Kad mi se tata danas vratio sa trajka glau jeo je kao da celi dan nita u usta nije stavio. Tekst Vlade Kosova o povratku Srba proitao sam od A do I! Vraara mi kae da sam u prolom ivotu bio kulturni radnik. Dovoljno je, znam kako sam umro. Srbiji i da vrate Kosovo ne bi bila itava. Daliborka imanovi Kepija Godinama smo na putu u Evropu. Hocemo li ivi stii?!
Onaj odozgo sve gleda, iz svemirske stanice. Sledi smena politike garniture, sa funkcije na funkciju. I pored velikih uloenih napora nismo uspeli da otvorimo vrata EU. Da ih razvalimo? Sirotinja je najbogatija, uvek sve plaa. Ivan Jevremovi U svemu smo najgori, a to nam nije jedina mana.
Od socijalizma nam nije ostalo ni s, a od kapitalizma nismo dobili ni k. Deca su mi preputena ulici, a ena komiji. Zoran Simi Zoks Kultura nam je otila daleko, nekultura jo dalje. Bog uva Srbe. Samo da ne uje avo. Gorn Rdosvljevi Dv i dv su dv. D si dobio etiri, to bi bilo tri. Smeh je zrzn bolest koj se prenosi s zdrvih n bolesne. Bio je deko koji obev. Sd je penzionisni politir. Mod se ne zn zto politiri u kmpnjm obilze nrod, li se dobro zn ko je tu bolestn. Nije meni to nm prodju mud z bubrege, ve to smo njihove stlne muterije. Otili smo do vol. Poslo ns je u boiju mter. Ne mukmo lekove. Mukmo lekovim. Ko bi to reko d je utnje zlto? Sji Kurt d shrnimo konj.
MAJ / SVIBANJ 2013.
http://www.ligaduhovitih.com/
Lopovi ne mogu da budu krivi, politiki su ispravni.

Pavica Jovanovi Veljovi Konano sam popustila muu! Lanac. Pametnom i jedna dosta. A ovaj moj ba voli da bude glup. Jezik mi je tobogan za misli. Pametne ene ne staju na ludi kamen. Mi, lude, s njega ne silazimo. Zemlja nam je posna,a ubreta na sve strane. Mu mi je kao Tito: zbog jedne tafete dala sam mu mladost! Mio Luki Nezatien sam. Aforizmi me stalno pogaaju. iaju nas, a cela Srbija zarasla. Lene Stoimenova Nisam ovakva zato to me je pregazio voz. Pregazilo me je vreme. Miodrag Tomi Stublinski Evropske vrednosti nam uglavnom padaju sa neba. Kad bolje razmislim bolje da ne mislim! ta mogu da dobiju Regioni, kad se namire On, Ona i Oni? Nita mu nisu mogli kad je uzimao reket. Pokazao im je teniski lakat. Kad budemo u Evropskoj uniji, kontejneri e nam biti puniji. Kad smanje penzije morae da poveaju kontejnere. Mildin Beri Normlno d se crkv mije u drvene poslove kd je drvi ostlo jo smo d se moli Bogu! EUstrougarska!
Ne mrziim komiju. Nema vie kravu. Dane Baji Razmisljam o budunosti! Moda cu jednog dana morati iveti u njoj! Japanci su zaista vredna nacija! Oni ak rade i za vreme radnog vremena! Da su u lai kratke noge, politiari bi hodali na kukovima! Bolujem od izofrenije radim za dvojicu! Peko Lalii Nema vie hajduije. Sada se transparentno pljaka. Neke stranke su ba zastranile. Na stranu partije koje se gube. Tek kad sam progledao, pao mi je mrak na oi. Jane Atanasov Moderni razbojnici se ne maskiraju. Oni se institucionaliziraju. Stanislav Arsi Zljubljenost je kd vidi svoj odrz u ogledlu. LJubv je kd voli ogledlo. U firmi sm Bog Svi znju d postojim, li me niko jo nije video. Tjn je ono to komij ne pri, tvoj en ne priznje, ti veruje d nije tko. Marjan Angelovski Polomili su mu nos. Zato je preao na iglu. Neven ijakov Riba je ba bila galantna. Rekla mi je da biram ta e da mi da, korpu ili pedalu! Napisao je neto, a oni mu rekli da je to nita! ivimo u zemlji snova. O boljem ivotu! Jeste on stranaki prvak ali mu drugi pie govore! im sam poeo da optim sa eficom, bio sam izopten od napornih poslova! Kresao sam svaki dan po dvadesetak puta, a onda sam prestao. Ostavio sam puenje! Ne gleda svoja posla. Suvie je teko za gledanje!
Abdurahman Halilovi Znali bi mi kako se to radi, da nismo ostali bez posla. Prestali su da melju osjetili su da bi moglo doi do zakuhavanja. Svome muu papuaru, i papue je kupila na kojima to pie. Dinko Osmanevi Danas se moras praviti lud, da neko ne pomisli da si budala. Nae majmune uvaju gorile. Jelena Vuini Shvatite ivot ozbiljno. Smejte se svaki dan. Bratislav Bandulj ena mu je bila kao avion, a on ni bicikl nije znao da vozi
Zato su pederima buljave oi? Dupe im iz oiju viri Tek kada se zaljubila u samu sebe shvatila je koliko je bila loa ljubavnica Sabahudin Hadiali Glasa i politiar u ekstazi: Jednog boli, ali drugi to voli! Aleksandar Aleksi Srbija zemlja magije mesenu zaradu za tren oka pretvara u dnevni deparac. Mirsad M. ai Kupio je samo diplomu. Sve ostalo je postigao svojim radom! Darko Mihajlovi Ponekad se lepo oseam. To je onda kada ne mislim kako mi je. Nataa Gjorgjijoska Naim politiarima je proao vek trajanja. Osea se u vazduhu. Sinan Sinanovi Uio je, zagrijao je stolicu, pa sad jede govna. Igor obanovi Kad je izbor sexualnog partnera u pitanju, tu sam pravi Srbin! Nit biram, nit se pitam Kakve su mi misli, ivot mi je jo i super.. Ne piem aforizme o politici Politika nam je dovoljno smena i bez njih. Aco Gorgijev Otkad je upoznao Nju, ivot mu je postao pjesma. Rekvijem. Njega je plavua zavila u crno. Postao je monah.

Zoran Spasojevi Deana Sailovi Najhranjivije su trenje sa mesom. Igor obanovi U kriznim vremenima najjeftinije seksualno pomagalo je ena! Bog je iz haosa stvorio ivot na zemlji, a mi Srbi Vladu koja stvara haos u zemlji Demode je nositi glavu u torbi. Sad je nosim u potroakoj korpi. Na vrh jezika mi je ono to mi nije ni na kraj pameti! Nekad su nas roditelji karali za nae dobro. Sada nas drava kara, za svoje dobro! Nekad je amor odapinjao strele. A onda je ljubav odapela. Plaam danak u krvi par dana meseno! Po statistikim podacima, po glavi stanovnika doe po jedna glava. Mile Gjorgjijoski Nai funkcioneri tede na toalet papir. Svi im liu guzice. Najtee je sauvati nevinost tamo gde niko nikoga ne j..e. Jeli bi i mi tri puta na dan al nikako da naemo slobodna mesta u naim zatvorima. Puenje ubija. Uniti nam natalitet. Moja ena je rasist. Unitila mi crni fond. Svet je mali. Nikako da pobegnem od sopstvene ene. Za mene je sutra sudnji dan. Dolazi mi tata u goste. Ivan Jevremovi
Ree Premijer napravili smo koaliciju za velika dela! Da, uglavnom krivina! Nisam feminista, al se ceo ivot borim za onu ensku stvar. itajui knjige esto ostanem bez daha. itajui ljude, ostajem uglavnom bez teksta. Gde sam ja sve vodio ljubav Da nije mene,sveta ne bi videla! Jelena Vuini Srbi ne bi trebalo da se brinu za datum. To je Sizifov posao.
Poslednje istrazivanje kae da pravi Crnogorac radi preko cele nedelje, a ostalim danima odmara. Mio Luki
ivimo za datum. Godine nisu vane. Nekad smo jeli zlatnim priborom. Sad nemamo ta, ni prstima. Nismo mi gladni! Svaki dan gutamo knedle. ta e mi posao? Gledam svoja posla! U lancu ishrane, hleb je karika koja mnogima nedostaje. Borimo se za prava ivotinja. Do ljudskih jo nismo stigli. Zoran Simi Zoks Ko se posljednji smije prvom pale svijeu. to je mu due na slubenom putu- rogovi su mu sve vei. Ako ne pripada nekome, nisi ni sasvim svoj. Lene Stoimenova Gi otui tatkovinata. Otidoa vo majinata. I ne mi e do EU! Pavica Jovanovi Veljovi Na budetu su samo najuspeniji. Svi ostali smo na budi. Najbolje piem kad mi zadaju temu. Jo bolje kad mi zadaju glavobolju. Ispovedih se. Priestiu se kad popa vrate u ivot. Nije mi komija uvek na umu. Spustim ga i nie. Zato sam nasmejan svakog dana!
Gledam ljude i mislim se: Adame bolje da si otreso jabuku nego Evu!
Ulazim u politiku da se obogatim. To je moj nacionalni cilj. Taman da uem u njenu autonomnu oblast, a ona proglasila nezavisnost. Miodrag Tomi Stublinski Nisu svi prsti isti, ministarski su dui. Ne ulaite dodatni napor previe ste naporni. Vui je letvicu postavio visoko, reio je da preskoi narod. Ljupka Cvetanova Godine su uinili svoje! Ja nisam! Peko Lalii RE DEMOKRATIJA JE SADANJE VREME ZA POJAM ANARHIJA. MI NEMAMO NONE MORE. MORE NAS DANJU. KAKO JE KRENULO, SVE E STATI. eljko Markovi Postali smo nemi svedoci demokratije. utimo i trpimo! Goran Radosavljevi Samo budala ne menja miljenje. Budalama. Setio sam se definicije! Srbi su narod najstariji! Zemlja nam jo nije razvaljena. To to vidite je provalija. Roen sam na pogrenom mestu. Video sam to im sam progledao. Oni goli, a mi moni. Kako da ne zloupotrebimo okolnosti? Ko visoko leti, ili drugome jamu kopa, nema vremena da se zamlauje sa poslovicama.
JUNI /LIPANJ 2013.
Penzionerima je ona stvar kao zastava: kad se digne to je za njih praznik. Dae Bog, da Srbija ponovo postane Kraljevina! Tada e nam sve budale biti na dvoru.

Abdurahman Halilovi Golman nije muko. Ni jednu loptu koja je ila na gol nije skinuo. Marjan Angelovski SIGURAN SAM DA SMO NAJBOLJI OTKADA ZNAMO O SEBI. ALI NI SAM SIGURAN DA ZNAMO O SEBI. SNAJPERIST IMA UBISTVENU AGENDU. Goran Joki Ljudi su divna stvorenja. Sve ih vie gledam, sve ih manje sluam Gledam i ne vjerujem!! Zamirim i povjerujem Stanje je koma. Zato smo komini Neven ijakov Neko je lud za ribama, a neko od njih poludi! kolovani kriminalci u odelima su se umreili! Zato je Srbija decenijama upecana! Javna preduzea su kao javne nabavke. U njima zaposleni nabavljaju ta im je potrebno! U kole e biti uvedeno seksualno vaspitanje! Teorija mnogo kasni za praksom! Narod vie ne izlazi na ulicu! Odavno je na njoj! Saso Betoski MAKEDONIJA JE OSAKAENA. ZATO JE SA JEDNOM NOGOM U EU. Dinko Osmancevi Inflacija je kad si pun para kao brod, a tone kao Titanik. Sestog dana Bog je stvorio ovjeka. Svakome se desi lo dan! Saa ivkovi Odelo ne ini oveka, ali pomae politiarima da makar podseaju na ljude. Daliborka imanovic Kepija Svaku uvredu olako progutamo, ne mora da se vae. Svi su politiari isti. Obeavaju ono sto elimo da ujemo. Ne prihvatamo savete, samo ultimatume. Natasha Gjorgjijoska Ne ivimo vie od obeanja. Sada evociramo uspomene. Bratislav Bandulj EUtanazija sopstvenih ideja,vere i nacije radi NOVOG SVETSKOG PORETKA Ne razumem zato se die tolika praina oko bele kuge,kad je to jedina stvar koja se u Srbiji moe reiti PREKO NOI Ne,mi nismo MONARHIJA,to se samo DVORSKE LUDE bore za vlast Miodrag Stosic Nije tano da sve novine piu isto. Svake su nepismene na svoj nain. Moj doktor je toliko poten da kad mu dam 1000 evra on mi pozajmi telefon da ga prijavim SMSom za korupciju. Gospodine ministre, va predlog zakona je genijalan. Jo uvek se smejemo. Jane Atanasov Siti sme od med i mleko. Sakame leb. Na prav pat sme. Nauivme da faame krivini. Duska Petrovic I namazani i premazani- a ne moe da ih svari! Borislav Mitrovi RODILI SMO SE U NEZGODNO VRIJEME. EKAJU NAS POROAJNE MUKE! Dane Baji Rekao mi je davno: - Ne brini prijatelju. Vratiu ti pare sledei put kada te vidim! Danas ujem da je oslepio! Iza zatvorenih vrata se ne pregovara! Iza njih se kenja! Vreme je novac, samo onda kada ga na vreme sklonite od zene! Na poetku bee VOLIM TE, na kraju MORE MAR! Ono izmedju se zove BRAK! Ljiljana Bralovi Dosada je luksuz bogatih. Siromani se zabavljaju siromatvom. Sinia Darabo Neko eka Godoa, a Srbija datum!!! Aleksandar Simonovi Znanje nije mo. Daj majmunu runi top i videe. Srdjan Simeunovi Sendan Uesnici smo serijala SURVIVOR. Do sada je iz zemlje ispalo 300.000 ljudi. Milan Visnjic Organizovani kriminal je u rasulu.Vlast je preuzela stvar u svoje ruke. Miladin Beri Pametan kupac kad kupuje politiara mora da rauna na injenicu da kupuje pokvarenu robu! Miomir Sekulic Iskrenost je vrlina Velikih ljudi, a potenje Rijetkih. Milena Milic Svi znamo sta je hartija od vrednostito je onaj zadnji listic rolne toalet papira Ernest Buinski I Bosanci hrabro idu ka Evropi radnom brzinom od 0,0000001 kilometara na sat. Milica Uskovi Bolje halter, nego hejter, ovaj prvi neto i ukai .
JUNI/ LIPANJ 2013.

Miodrag Stoi Zaboga. Zato moramo da biramo izmeu irlice i latinice? Pa imamo dva palca! Carinici su prelazna bolest. Ja jesam za politiku snane, dubinske integracije. Ali ona nee. Goran Joki Nismo mi izgubljena generacija, dobro se zna gdje smo. Na burzi Po zakonu smo svi jednaki. Na svu sreu, priroda ima svoje zakone Daliborka imanovi Kepija Istraga se obustavlja. Okrivljeni i istrani sudija su na godinjem odmoru. udan je tok novca. Uvek vodi u ve pune depove. Skuvala sam ruak za tri dana. Jue smo sve pojeli. Gorn Rdosvljevi Ostli bismo ovde, li smo ve otili s ivcim. Doveli smo g n presto. Vljd e slepc znti kud dlje? Lopovi imju njrzvijeniju ekoloku svest. iste sve pred sobom. Z dobrim konjem prin se die. Z dobrom kobilom konju i prin. Tek vremen, prijtelju moj. Aorist, pluskvmperfekt, imperfekt ivimo ko sv normln svet. Ne verujem d emo se vrti u Srbiju. Zdli smo poslednji udrc kriminlu i korupciji. Pustili smo sve iz ztvor. Piem dnevno-ktuelne forizme. Aktuelni su bilo kog dn. Lene Stoimenova avo nit ore, nit kopa. Samo kosi. Ako krv nije voda zato svako eli da je pije? Sinia Darabo Tek kada su mi rekli da se okanem orava posla shvatio sam da mi trebaju naoare! Marina Aristo Markovi Doiveo je transformaciju. Postao je govno od oveka. Posto vreme nije pravo, menjam ga za pravo mesto. Pavica Jovanovi Veljovi Prelazak na stvar obezbedie mi boravak na vrhu. Orali smo drumove. Sad gazimo oranje. Mua stavim u aforizam. Komiju satirem. Dabe vam svie ako nikad ne progledate. Najtee dolazim do rei kad priam sama sa sobom. Muu sam ja na prvom mestu. Ostale ene su mu na pravom. Peko Lalii Ovo je plodna zemlja. Crv sumnje nevieno raste. Sve to nigde ne prolazi, kod nas pali. Deana Sailovi Ne nosim nita talijansko, samo pansko. Takve mi muice! Kad obue novo ruho, majmun postane gorila! Ovde je cena ivota prava sitnica. Dok se ne razboli! Daba nas kreete. Nismo na budetu! Otkad imamo grobara za predsednika verujem u zagrobni ivot! Plakau sutra. Danas nemam zakazano. Ko ne plati na mostu a izbegne upriju Drina e mu biti kriva! Daba mi to imam fotografsko pamenje kad nemam para da razvijem film! Zbog fenomena tople brae su zahladneli odnosi meu polovima! Preutno odobravam slobodu govora. Pustila sam korenje u ovoj zemlji. Sad ivim od fotosinteze! U nedostatku argumenata prava ena pokae atribute. Drali smo ih za re sve dok nisu rekli da e izvaditi stvar! Milutin Mlaenovi U ahu konj ide na G, a u politici ide direktno i pravo u fotelju. Nikola d Pei Njbolju prou n domem tritu oigledno bi iml proizvodnj prosjkih tpov! Miodrag Tomi Stublinski
Sve ima svoj kraj, samo ga nema politiki kupleraj. Ne budite sebini, podelite izdaju Kosova sa narodom. Ova Vlada e Srbiju iz ulice slepe, izvui u tri lepe.
JULI / SRPANJ 2013.

Mile Gjorgjijoski Okrenuli smo se budunosti. ivimo od dns do sutr. Priviligovn sm ln mfije. Izdl me prtijsk knjiic. Prdoks: N vo je nevin ko jgnje, gldn ko vuk. Ni su poslnici muziklni. Trub do trube. Mi smo str ncij. Tko je to kd niko nikog ne jebe. Igor obanovi uta minuta mi dodje nekako, al onih mojih pet minuta, nikako. Kad ivi poteno, ivot te poteno zajebe. Kada mukarac mata o eni, ona je gotovo uvek gola. Kada ena mata o mukarcu, on je uglavnom dobro obuen. Nisu svi mukarci isti. Nekima je samo ona stvar na pameti, a nekima je sva pamet, ona stvar. Napokon je avo doao po svoje! Svratila tata i odvela svoju erku. Manjak u glavi stvara viak problema. Neki ljudi su toliko siromani da nemaju ak ni svoje miljenje. Gde su oni ljudi to vode tue brige? Da im dam i ove moje, da ih odvedu negde. Mio Luki Dobro je to nemam posao. Ne odbijaju mi nita. Majmunska posla su zapaena i u prirodi i u drutvu. Vlada je obavjestila javnost da e biti kresanja u javnim slubama. Abdurahman Halilovi Mi smo za mir poslije rata. Boluje od vrtoglavice cura ga vrti oko malog prsta. U njenom ljubavnom gnijezdu ima jaja koliko hoe. Svi udaraju po radniku ja sam puko radnicu. Neven ijakov Vie ne kreem! Ostavio sam cigarete! Bio sam kod Zatitnika prava graana. Kae da ne pomae seljacima! Nije sebi postavio cilj. Nisu mu dali dozvolu za postavljanje! Zoran ivkovi Dok je kontejnera, narod ne treba da brine tranzicija. Dane Baji Ako ima strah od smrti izvri samoubistvo! Friider mi je toliko prazan da kad ga otvorim sijalica mu blinka crveno! Moja tata je u Noi vetica imala najstraniju masku! Izala je gola! Skandal! Iskusan politiar umesto govora odrao re! Darko Mihajlovi Batina je iz raja izala. Samo tako nastavite pa ete se provesti rajski. Sve je na svom mestu. Izgubljen je samo smisao. Sinan Sinanovi Ne kontam ljude koji trae pokretanje radnih mjesta Kad ste vidjeli da se mjesto pokrenulo? Marjan Angelovski elim da ovaj narod jo dugo ivi u Makedoniji. A znam i neke druge kletve. Znam kako da zaradim pare. Svojim znanjem jednostavno sam kupio profesora. Moja devojka je poela da osea pozitivne vibracije u vezi. Kupila je vibrator. Imamo finansijsku slobodu. Slobodno moemo da nemamo pare. Doneli su otadbini mir. Sada otadbina poiva u miru. Jane Atanasov Ne pravite majmuna od mene ponudiu vam bananu. Ivan Jevremovi Zapad nam je mnogo pomogao da se uspeno razgraniimo sa svima, braom, susedima. Jedino se jo ne graniimo sami sa sobom, ali se i na tome radi. Mi smo zemlja apsurda, nevinih je sve manje, a natalitet sve vie opada. Zoran Simi Zoks Kad brak pukne, mnogim enama je vanije da su silikoni na svom mjestu. Od kad se udala za dimnjaara, moja kominica je postala iva vatra. Dinko Osmanevi Umrla mi je tata. Sad e avo vidjeti ta je pravi pakao. ta vi aforistiari imate protiv nas politiara, pitao me jedan nas narodni poslanik. Sem aforizma nita efikasnije, naalost. Mukarac uvijek misli glavom. Perica Joki Sav svijet je protiv nas, samo se mi neto dvoumimo. Sao Betoski Sve bi dali za Makedoniju. Samo da je nema. Gorana iovi Imam uroeni strah od razmiljanja. Davno prolo vrijeme, kad sam mislila ono to govorim Zoran ivkovi Zakon fizike: Od onog koji tone, bliski krugovi se udaljavaju. Dimitar I. Vilazorski Kolo je zakon.Tu nema mrdanja! Zoran Spasojevi Ko prti srpske medije teko moe d rzlikuje prvu vest od zjebncije. Zoran oji Ako dobro itam dimne signale iz ciganmale, cena bakra je skoila?! Ima me, moe se Nikola ivkovi Tolika je kriza da je jug Srbije otiao u Grku! Gojko Malbaa Kod mene je stalno pesma. Kre mi creva Jelena Vuini Studenska ljubav: iveli su sreno do kraja septembarskog roka. Kako idu godine sve vie liim na svoj frizider. Zujim u prazno.
CARTOONS/ KARIKATURE
Ismail kera, Czech Republic
Predstavljamo nove saradnice - DEANA SAILOVI, NOVI SAD, Srbija

-Ovde se samo ludi, deklariu kao genijalci! -Kako dananje devojke jau, pozavideli bi im i Kurta i Murta! -Pregladnela sam od neukusa. -Kratki nikome nita ne duguju! -Ko mi viri preko plota, nek mi pljune pod prozor! -Po seksualnoj orjentaciji, sve je vie dezorjentisanih. -Zavati akom da napuni kapu! -Kapitalno delo nam je na socijalnom dodatku. -Na onu stvar mi ide sve emu tu nije mesto. -Dokon pop i parice krsti! -Zabuavam i kad puim. Ne uvlaim! -Zli jezici me uzeli na zub! -Na vrh jezika mi je ono sto mi nije ni na kraj pameti! -Nekad je Amor odapinjao strele. A onda je ljubav odapela! -to vie postim, rei su mi sve sonije. -Ako umae, pazi da ne uprska! -Bogovi su pali na teme, kad su videli popovski vozni park. -Muke moje niko ne zna. I ja se pravim da ih ne poznajem! -Promaja u glavi duva na iglene ui. -Slegao mi se utisak. Sad samo da ga prevarim. -Pucam od zdravlja, evo jo me skupljaju! -Brat, bratu, ti si mi ko sestra! -Ostavio je prazninu iza sebe. Izvukao se iz dupeta. -Izvisio je kad je seksualni ivot u pitanju. Sad mu samo ivot visi o koncu. -Gola injenica je da sam jo uvek obuena! -Plakau sutra. Danas nemam zakazano! -Sit alavom ne veruje! -Ne pui! Ugasie. -Zamuri,da ne vidi ko ti radi o glavi! -Kome ja glava u torbi, ne mora da nosi kapu!
http://deanasailovic.wordpress.com/
Predstavljamo nove saradnice - ura Vukeli roi, Ivani Grad, hrvatska

IVOTNA KOLA Mukarci su bili njena ivotna kola. EZLO Nesigurna ena postaje kraljicom prekasno da bi uivala u ezlu. ENIDBA Dok perilice rublja i posua peru, plin kuha, struja pee, telefonski, internetski i TV seks nudi se za bagatelu, zato se mukarci ene?
ZNATIELJA Pametan ovjek ne brine o tome kako e zavriti njegova pria, zna da to ionako nee nikada saznati. ZLOSTAVLJANJE Ako vas je majka zlostavljala da istite kuu, uite kuhati, iti i prati prozore, recite joj hvala, kad-tad. ZLOESTOA Ljudi koji vam donose zlo pod bilo kojom krinkom, nisu nevidljivi ali to ne znaju. * Opaki ljudi su slijepi na svom putu gorine, ne ele vidjeti koga gaze. ZDRAVLJE Kombinirano cjepivo protiv Alzheimerove bolesti i Dijabetesa mladost, motika i svjei zrak. * Kada bolesni ute zdravi boluju. ZADNJI AS Uspjenik koji sve odrauje zadnji as, i vlastitu propast otkrije zadnji as! ZABAVA Zabavljajte se promatrajui ljude zarobljene seksom, novcem i moi ne plaate pretplatu i stalno su oko vas. ZA KRAJ Za kraj, netko zbraja to je postigao a netko ega se odrekao. VRAG Vrag nije samo mukog roda. * Hvala vragu, avao je najiskoritavaniji krivac u svemiru. * Dobar direktor je poput vraga, dobro zastrauje sve redom. VJEANJE Nije se arulja sama objesila o strop! * esto je zvala poslije ponoi prijetei da e se objesiti. Sve dok joj nisam objesila slualicu. * Visio je pod prozorom sve dok ona nije izvisjela iz roditeljske kue. VJERODOSTOJNOST Moete sebe uiniti vjerodostojnim, no to nije isto to i biti takvim.
Predstavljamo nove saradnice - Sedina Brki, Gradaac, Bosna i Hercegovina

Evropa je naprednija od nas. Tamo ljudi jo jedu. Bosanskohercegovaki brod nikud ne plovi. Sidro je baeno u Dejtonu. Krenuli smo Titovim stazama revolucije, a vraamo se Darvinovim stazama evolucije. Lako e ga nai: prvi saf u damiji zadnji na frontu. Drugovi i drugarice, u ovom novom ruhu dobit emo i ove izbore, Inallah. U lai su kratke noge, ali ako se uzme u obzir da mandat traje 4 godine, jebe noge! Juer sam bio sit Jugosloven, danas sam gladni Bonjak, a sutra u bit mrtav ovjek. Srbi, Hrvati i Bonjaci su miroljubivi narodi. Sve meusobne ratove okonaju mirovnim sporazumom. Dobili smo izbore, skidaj petokrake sa ela! Ne kasnimo mi za njihovom EU nego oni kasne za naom SFRJ. Privatizacija - to je ono hokus-pokus i firma nestane. Strani posjetioci su traili da vide na domai brend. Morali smo da im otvorimo septike jame Parlamenta i Vlade. Tito je bio ateista. Zato nam sad Bog pomae da opljakamo sve to je stvorio. Kapitalizam nas sve vie kota. Jo e nam i plae poet naplaivat. EU se nee nikad raspasti. To bi bilo previe logino. Ne znam zato EU eli da im se pridruimo kad mogu i bez nas propasti. Predali smo im zahtjev za pomilovanje, a oni su nas pomilovali po glavi. Pustite me da proem do predsjednika. Ipak sam ja krao s njim. Kod nas su mozak i debelo crijevo roeni kao blizanci. Zajedno seru. Mi smo ti, bolan, zaostali. Mi nikad neemo otkriti Ameriku. Nekulturno ponaanje prema drugim kulturama dio je nae autohtone kulture. Na grobu pokojnika je pisalo: Umro, ekajui Waltera. Ko nam je kriv to smo na vlast doveli izofreniare pa umjesto nas vide majmune, magarce, konje... Neko iz policije je maioniar. Nestaju nam dosjei. U demokratiji sve dolazi u obzir osim naroda. Ogledalce, ogledalce, dobro pogledaj ovu dvocijevku pa mi reci: ko je najvei kriminalac u ovoj dravi? Ne elim da se branim sa slobode. Nemam s kim. Predsjednie, zabrinuti smo za narod. Izaao je na ulice i ponaa se udno. Vlast je najavila lov na kriminalce. Ali rekli su prvo da zamirimo i brojimo do milion. Mi, kreativci Budimo kreativni. Osmislimo nove metode muenja i ubijanja. Uriniranje po leu zastarjela je fora Zapada. Mi moemo vie! Organizujmo radionice i seminare za koljae, krvnike, ubice. Koristimo eko noeve i ice. Odbacimo tenkove i haubice i sve to truje na zrak. ivimo zdravo! Budimo napredni i savremeni. Poduimo djecu umijeu ubijanja jo u kolijevkama. Ne dajmo nikad da skrenu s puta svetog plemena naeg. Mi, vjernici i sveci, religiozne i istokrvne ubice, zbog njiva i mea bratoubice, odbjegle samoubice mi, Balkanci, mi uvijek moemo vie. Ne na javnom mjestu, zaboga Ne volim kada to rade na javnom mjestu. Ekscelencija u porastu, a jo briu nos rukavom. Ne volim diplomate vedske stolove dok pasu. Strepim od prodrljivih homo erectusa to kravate nose. Ne volim rjeite demagoge za okruglim stolovima i malim TV ekranima. Drae su mi lego kocke, koji bezobrazni vic. Velika nuda je potreba, znam, ali ne volim kada to rade na javnom mjestu. Zato pjevam Sistematski od nas prave idiote. Diplomatski rjeavaju problem nas. Internetski hrane nas u kavezima. Neljudski umiremo s povezima. Zato iz inata pjevam na sav glas! Ustajte marionete Ustajte marionete! Pozivaju nas na ratove za mir u svijetu. Ne kidajte konce, mogle bi ruke da se zapletu. Glavna je uloga konano naa. Slava autoru to nas se sjeti!

ivot bez vijaka ili Ja, parlamentarac
Taj dan se moja sudbina estoko usprotivila svakodnevnoj monotiji i za mene odredila novi neispisan list. ef me pozvao u svoj ured, poastio wiskijem i toliko dobroga o meni izgovorio da naprosto nisam mogao vjerovati da se meni obraa dok se nisam osvrnuo oko sebe i uvjerio da smo sami u prostoriji. I nakon etrnaest godina koje sam proveo u njegovoj firmi Big Bolt, koja se bavi izradom vijaka, bio sam siguran da me nikad nije ni primijetio, niti je znao da sam njegov zaposlenik. Zbog svoje utljive i pomirljive prirode, mirno sam prihvatio sve to je iznosio - da sam vrijedan, pouzdan i odgovoran, te kao takav nezamjenljiv dio njegovog preduzea. Ali tu je i njegova supruga. Ona, naime, ima najbolju prijateljicu koja joj je ujedno i susjeda. Ta prijateljica i susjeda ima tetku, tetka ima svoju frizerku koja opet ima neku svoju stalnu muteriju, i ta muterija ima roaka. Taj roak ima nekog sirotog sina koji je ba juer zavrio kolu i sad osjea nelagodu ispred ostalih pet lanova obitelji, jer je jedini nezaposlen. Razumio sam tog momka jer sam i ja u svojoj obitelji godinama jedini zaposlenik. Njemu je svakako tee zbog brojnije obitelji. Kada mi je rekao da taj momak treba doi na moje radno mjesto, gotov sam se rasplakao. Bilo mi je ao tog jadnog mladog ovjeka. Odstupio sam od radnog mjesta hrabro i dostojanstveno jer sam pomirljiv sa svakom situacijom, a uz to, razumijem da komande ene moraju po svaku cijenu biti izvrene. No, tu je i moja supruga Taa. Njena najea reakcija na sve je paljba. Sporadina ili rafalna. - ta? Pa ti nisi normalan! Trebao si mu izbiti sve zube pa da i on i ja vidimo da si muko! Hodala je oko mene i reetala me. Shvatio sam. Ovaj put nijedan dio mene nije smio da preivi. - A Vedrana? Zna da nam je ker na prvoj godini studija? Zar da odustane? Sad? Zbog tvoje nesposobnosti? Nisam ba razumio ono sa zubima, zar bi to ita bitno promijenilo, ja bih ionako sad bio otputen, a posao bi osigurao samo njegovom zubaru. Nije moja Taa loa ena. Trebalo joj je samo dva mjeseca da se smiri. Ili da opet poludi. Uglavnom, istupila je s novom idejom - da uem u politiku. Nije vie mogla gledati kako joj zauzimam kau ispod kojeg je odve pustila svoje debelo korijenje. - Zato ne? Ulani se u neku stranku i nek ti oni nau posao. Tako to ide kod nas. Predloila je da odem u najblii ured neke politike stranke. - Nebitno koja je, samo da je blizu, i ti e onda moi stalno da im dosauje. Kad dobije posao, slobodan si! udarniki razmilja moja Taa. Posluao sam je. Za stolom je sjedilo loptasto ovjekoliko bie pospanog pogleda. Liio je na lik s postera, koji bjee zalijepljen na zidu Vedranine sobe dok je jo bila mala. Debeljko u odijelu je sve radio usporenim pokretima. A upravo je radio na masnom bureku u odmotanom papiru na njegovom radnom stolu. Pokuavao je da se sagne i dohvati komadi mesa koji mu je nepanjom odletio na pod, ali nije uspijevao od glomaznog stomaka utrpanog u tijesnu koulju. - Hoete da ja...? ponudih se i podigoh meso veliine graka. - Hvala mislim da promrmlja, uze od mene odmetniki djeli bureka i pobjedonosno ga utrpa u usta. - Stave tek toliko mesa da mogu s tim da se brane na sudu, ako ih neko tui! rekao je briui masna usta jo masnijim papirom od bureka. Sjetio sam se. Onaj lik s postera iz Vedranine sobe zvao se Garfield. - Ja, ja bih se ulanio, - rekao sam gledajui zadivljeno drobilicu u njegovim ustima koja je jo nezaustavljivo radila. Debeli zastade sa vakanjem i zauujue me pogleda. - Je li to uredu? Mislim, mogu li? pocrvenjeh pri pomisli da me smatra nesposobnim za bavljenje politikom. - Naravno, naravno! Pa vi ste odabrali pravu stranku! Mora da ste neki profesor, politolog, historiar... - Ne, ne...ja sam samo radio u Big Boltu, znate... - Bili ste direktor, zamjenik direktora, poslovoa..? - presjekao me radoznalo. - Ne...radio sam na finoj obradi vijaka, na maini...znate..to su vam oni arafi, kako mi kaemo... - Da, da...naravno. ivot bez vijaka bio bi nezamisliv. Ispunite mi ovaj formular, i, recite mi, elite li aktivno da se bavite politikom, ili se ulanjujete jer podravate program nae stranke ? Podrignuo je, pristojno stavljajui masnu aku na usta i iz ladice izvukao napuhanu vreicu s oznakom pekare Maestral. - Pa ja, ovaj...nisam siguran da sam ja za toga...znate...voenje politike, to je ipak za umne, visokokolovane ljude...ja...ja ustvari trebam samo posao.. znate? ovjek je izvadio krofnu iz vreice i pojeo je u dva zalogaja. Pravio sam se da ne primjeujem marlmeladu koja je curila preko njegove brade dok se oajniki borio da i druga krofna zavri gdje i prva, pa sam nastavio. - Ja u vas podravati, ako treba tota i uiniti za vas, ali...ne dajite mi vlast...ja to ne mogu...znate...ja sam pomirljive prirode...slaem se sa svim i svaim... ja bih izmirio sve, i ljevicu i desnicu, i vlast i opoziciju...a to, to vam ba i ne ide u prilog. - Bravo! pljeskao je debeli pa vi ste savreni! Imam za vas mali politiki angaman. Uskoro e izbori i bit ete ivi sudionik nae predizborne kampanje. Ba takvi nam trebaju, kao vi! Kontaktirat emo vas telefonom. Je li to uredu? Naravno da je bilo uredu. Nazvali su me sutradan i ponudili mi 100 KM za prisustvo na njihovom predizbornom skupu. Sav moj posao bio je da aplaudiram i podravam govornike, i zvidim i negodujem na pomen protivnikih stranaka i lidera. Unato tome to nas je bilo ukupno sedam angaovanih - da glumimo narodne mase, bilo je ivo i vatreno kao na utakmici Manchester Uniteda. To je bilo mojih najlake zaraenih 100 KM koje je moja supruga Taa pametno uloila i kupila sebi torbu nekog Guccija, jer ona sad, kad joj se mu bavi politikim pitanjima ove zemlje, ne moe dozvoliti da joj se prijateljice podsmijevaju stvaricama kupljenim na gradskoj pijaci. Kad sam je pitao da to nije malo previe za torbu, rekla je: Naravno da nije! To je samo prva rata. Za sljedee dvije rate emo se nekako snai. Pomislio sam da joj je taj Gucci vjerovatno neki zaboravljeni roak kojem trebaju novci u ova krizna vremena, pa vie nisam imao komentara na torbu od 300 KM. Sljedeih nekoliko angamana, zbog otanjanog budeta, nae naknade su se smanjile na 50 KM. Ali ja sam pomirljive prirode, pa sam pristao za te novce nositi i transparente, koje bi mi oni - moji nadleni, neposredno prije samog poetka gurnuli u ruke. Taa bi mi kasnije probijala glavu pitanjima ta je pisalo na njima, ali takve su ene - bespotrebno radoznale. Zar je vano ta pie? Nikad nisam ni itao. Izbori su proli i moja politika stranka je doivjela krah. Svratio sam do ureda i Garfield u odijelu me odmah prepoznao. - uj, - prekinuo je sa jelom i odloio evape u stranu ovo nije kraj. Unio mi se u lice kako bih i ja osjetio jaku aromatinost crvenog luka iz njegovog daha i govorio tiho, onako kako se izgovaraju rijei koje niko ne smije uti. - Politika ti je vjeita utakmica. Treba samo vjerovati. I igrati dalje. - Naravno, - rekao sam pomirljivo ali ja jo uvijek nemam posao. - Radimo na tome, ne treba da se brine. I nisam se brinuo, ni tad, ni svaki naredni mjesec kad bi mi debeli izgovorio te iste obeavajue rijei. Ma, moda bih se pomirio i s tim da vie nikada neu raditi, pa i da u umrijeti od gladi, da nije bilo moje poduzetne ene Tae koja je kontrolirala i poticala rad sivih elija u mojoj glavi. - Izai iz te stranke. Oni su sia. Ne moe ni njima bit ono to pokradu. Idi u neku drugu. Ili ne, pusti mene da se prvo raspitam kako stoje stvari. Taa je, nekim svojim tajnim metodama, prikupila potrebne informacije i uputila se sama u glavni ured vladajue politike stranke. - Sluaj, rekla mi je kad se vratila o tebi sam rekla sve najbolje. Da si bio generalni direktor u Big Boltu... - Ali ja, ja ne znam ni ta je generalni dir...- pokuao sam je urazumiti. - Nema veze, ne znaju ni oni ta je Big Bolt! - nastavila je Rekla sam im da nisi zadovoljan radom one svoje lopovske stranke, a to su dokazali i na izborima...da si vrijedan, astan i poten, i da ti je neugodno sad, nakon svega, doi i ulaniti se u njihovu pravu, pobjedniku stranku. Ljudi su rekli da jedva ekaju da doe, i da je pravo udo da ti ovi prije nisu osigurali neko radno mjesto. Naravno da sam posluao Tau, jer ja sam pomirljive prirode. Da sam ivotinja, vjerovatno bi bio kameleon. Tain taasti kameleon. U mojoj novoj stranci puno je vie aktivnih lanova i puno vie se radi. Radi se na na pripremama za rad i na izradi dugoronih planova za daljnje planiranje rada. - Nezaposlenost je kljuni problem ovog naroda ponavlja se, da se ne bi zaboravilo da postoji narod. S vremenom su me, zbog moje naravi, ubacili u Upravni odbor i ja sam poeo upravo tako i da se ponaam. Naa obraanja narodu bila su masovnija i ivlja. Narod je uveliko bio brojniji od skupova moje prethodne stranke, tj. od nas sedmorice grlatih navijaa. Na lider je tako samouvjereno i uvjerljivo govorio da sam i sam poeo vjerovati u ono za to smo se kao stranka zalagali. I tako jednom, dok su ive uzburkane mase aplaudirale rijeima i obeanjima naeg voe, ja sam stajao iza njegovih lea, zajedno s ostalim glavama stranke, poredanim po vanosti. Okonao je govor, podignutih ruku pozdravio masu i odstupio nazad. Neko iz pozadine me grekom gurnuo naprijed i naao sam se tano ispred mikrofona, na udaru radoznalih oiju.

Gladna, zbijena gomila kostura ekala je moj govor. Proradila je moja pomirljiva priroda i brzo sam se snaao. Sjetio sam vijaka i onih dana kada sam ja, kao prosti obini radnik bio narod, kako sam elio od politiara uti samo jedno - istinu. Nikakve lai ni obeanja, samo istinu, ma kakva bila. A onda sam poeo s istinom. - Narod je gladan! Masa je u prvi mah izgledala zbunjeno, ali to je bilo vrijeme potrebno za obradu ovako sloenih informacija u njihovim polumrtvim glavama. Postupno su ruke poele da pljeu a usta da viu. - Narod je budala! vikao sam uvjerljivo. Ovacije su kulminirale za kratko vrijeme, sve ruke su bile u zraku i sa mnom. Pomiren i uivljen u ulozi velikog govornika, voe naroda i vjesnika istine, nastavio sam dalje. - Narod e umrijeti od gladi! ene su vritale i upale kosu, ak je odnekud doletio i neki grudnjak pod moje noge, a ja sam se osjeao uzvienije nego McCartney, Lennon, Harrison i Starr zajedno . - Narod je naaaaajvea budala! uspio sam viknuti prije nego to me neka ruka povukla natrag, vjerovatno ona ista koja me grekom lansirala u javnost i otkrila moj dugo skrivani talenat govornika. Sutradan sam izaao na svim naslovnicama dnevne tampe, s naslovima poput : Prvi politiar koji govori istinu, ili Roen da bude voa. Bilo je i onih hrabrijeg tipa ovjek koji e spasiti svijet , Doao je Mesija i slino . Nakon toga sve je nekako teklo ubrzano i bez nekih naroitih prepreka. Izabran sam za predsjednika stranke i moja pomirljiva priroda nije mi dozvolila da odbijem tu ponuenu odgovornost. Ionako je trebalo samo da se pojavljujem na odreenim mjestima, (prederavajui se usput), da se kezim ispred fotoaparata, i potpiem to god mi donesu. Najtei dio posla bio je nauiti desetak reenica, specijalno napisanih za javnost od strane mojih zamjenika, savjetnika i ostale vojske. Kroz to sam shvatio da su gluma i politika vrlo srodna zanimanja. Po nahoenju moje pametne ene Tae, stavio sam se na listu za mjesto poslanika u Parlamentu, i na izborima bio odmah izabran. Narod me toliko oboavao da vie nisam mogao da se izvuem iz politike ni da sam umro. ivot nam se promijenio za pola kruga u radijanima. Dugo je trebalo izmuenom narodu da prepozna istinu i usrei moju Tau. Pravila je finansijske planove u teci u kojoj je nekad zapisivala recepte ;kako da sav novac utroimo na hranu, odjeu, automobile, stanove, vikendice, jahte, putovanja i Vedranin doktorski studij u Beu, a da nam pri tome ne ostane ni pola markice. Sve je to moja Taa znala ukalkulirati s mojom skromnom platom od nekih 7000 KM, uz to se pripomoi jo samo toplim obrokom, regresom, dnevnicama za slubena putovanja, te sto i jednom naknadom za sve to mora pretrpjeti jedan izabrani parlamentarac u ime ljubljenog naroda. ak je sebi kupila stan (odmah do nas), kako bismo konano mogli koristi i onu preostalu - sto drugu, naknadu za odvojeni ivot, te se poela preobraavati u Margaret Thatcher. Strogo mi je zbranila da spomenem, makar to bilo i u snu, ostale prihode koji su dolazili nekim nelegalnim transakcijskim kanalima. Iako ne znam ta to znai, ja sam pomirljiv sa odlukama svoje ene pa ih nikad i ne spominjem. Osnaen potporom naroda, taizam je u mom ivotu uzimao sve vie maha, a u Tai, s decembarskim danima, cvjetali su prvi behari patriotizma. - Divna je ova naa zemlja! govorila je glavi u ogledalu koja se okretala opasana lisiijom repinom. Nisam joj htio kvariti ugoaj pa joj nisam ni rekao da je nehotice, nekad usput, dravu poistovijetila s dravnim budetom. Iz moje biografije izbacila je vijke i sve to ne prilii, te mi svojim tajnim djelovanjem iz pozadine, pribavila doktorsku disertaciju na moje ime. Iako se nisam sjeao, odbranio sam je prije sedam godina, a tema je bila: Integriranje izdrljivosti u demokratski proces gladovanja i NATO kao prijetnja za nacio(krimi) nalnu strategiju politiara u BiH. Narod je od mene napravio uzornog i vrlog mua kakvog Taa zasluuje kao sposobna i snalaljiva ena. A u Parlamentu, nije ba zabavno kako se misli, ali ja sam pomirljiv i sa takvom situacijom. Na 24 i po plenarne sjednice, koliko ih je bilo u protekloj godini, ja sam se 24 i po puta javljao za rije i samo su mi jednom dozvolili da govorim. Imao sam 24 i po prijedloga da se pomirimo i nijedan od mojih prijedloga nikada nije usvojen. Ipak, najbolje to sam dobio ulaskom u Parlament je to to sam prvi put u ivotu poeo itati dnevnu tampu i postao zvanino pismen, zahvaljujui narodu.
utnja Bezgranina, teka, bezbojna i gorka. Ljepljiva i gusta. utnja na kvadrat. Po mjeri za svaka usta. Opeprihvaena, legalna i trajna. Planski izglasana, implementirana, organizirana i programirana. Aktivna na djelu. Besplatna i brza, dostupna u svemu. Zagarantirana, obeavajua, kad je manjka improvizirana. Kontaminirana, ubojito rasprskavajua, kodirana, neeksplodirana, na tanjiru s dekoracijama nama servirana demokratska utnja. Za one koji nas jau Genetika je samo izgovor za potkovice koje nam zakivaju na stopala. Optuuju prirodu to se sve vie raamo kao konji. Oprostite molim, ali ja ne znam da njitim! Ja cvilim kao pregaena maka, lajem i ujedam kad su mi djeca gladna, ali svaka slinost je sluajna i to to smo opasli parkove i stadione svjedoi da smo po prirodi samo prosti biljojedi. Za to to se sve manje kao ljudi raamo i mi i oni nije kriva genetika nego njihova konjska politika.
MaxMinus presents -
Ukraine
Alexander Dubovsky
MaxMinus cartoon
MaxMinus presents -
Alexander Dubovsky
aids2.
bumerang.
MaxMinus presents Turkey
Ekrem Borazan
MaxMinus cartoon
MaxMinus presents -
Ekrem Borazan
STRIP/COMICS
Hannelore Greinecker Morocutti, Austria
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
Pred vama se nalazi jedna okultna knjiga. Neu kriti moju svijet materijalne prirode. Ipak bih napomenuo kako su vau dragocjenu panju. Istinitosti navedene u njoj su u drugaije doivjeti nego kao plod moje mate. Samo tako Eldin Eminovi
namjeru da vam dam jedan pogled i vid na varljivi svi dogaaji u knjizi izmiljeni da bih privukao slubi same prie, tako da ovu knjigu ne treba vi neete biti prevareni. A ja neu biti prevarant.
1. Maka se umirila. Unato tome, njeno tijelo je odavalo gipkost. Golub je uvukao iju meu krila. Djelovao je pomiren sa sobom. Njegovo lijevo krilo je beivotno visjelo. Maka je na tren odvojila pogled od goluba. Pogledala je Denisa. Njene oi su opasno sijevnule. Zatim je tamna sjena preletjela njima. I skoila je. U tom trenu je ovjek progovorio. - Progone me! Nakon ovih rijei zavladala je tiina. ovjek je premjestio torbu iz jedne ruke u drugu. Golub nije pustio glasa od sebe. Denis je bio spreman ismijati ovjeka kao nekog kratke pameti, a njegova sestra je pronala u svome srcu strpljenja. Na lijep pozdrav je uvijek ljepim od njega otpozdravljala. I nikada nikog nije ostavila u nevolji. - Kaite ta vas mui? Prijekorno je pogledala Denisa. On je gledao u zemlju na mjestu gdje su se pruile sjene make i goluba. One su nestale kratko nakon toga. Bog je od oblaka nainio hladovinu. Denis je ponovo pogledao u tom pravcu. Maka je uneredila tijelo goluba. Svjea krv je obojila hladovinu. ovjeka prizor nije privukao. Ponovo je progovorio. - Nemam kuda poi. Moj bijeg se zavrava ovdje. - Nemojte tako! Uvijek ima izlaza. Denisova sestra je pokuala da odobrovolji stranca. - Ustvari, ja prvi put u mome ivotu priam sa nepoznatom enom. Stranac je pogledao odsutno u nebo. Poela je padati kia koja zemlji vraa ivot nakon mrtvila njezinog. - Onda smo slinih sudbina. Ovdje svako svakoga zna. Obadvoje su se nasmijali. Denis se brzo oprostio sa njima. Zaprijetio je prstom maki i otrao je negdje. Njih dvoje su stali ispod nadstrenice na ulazu u jednu zaputenu kuu. ovjek se obazirao oko sebe. - Ne brinite! Naputena je. Baba Kata je umrla prole godine. Zakripale su arke na kapiji. Stranac se trgnuo. - Vjetar. proaptala je Denisova sestra. - Koga se plaite? I nju je poelo izdavati strpljenje. - Oni su u stanju unititi cijeli svijet. odgovorio je odsutno ovjek. Denisovu sestru je nasmijala njegova zbunjenost. Bila je sretna djevojica. Mogla je lako da preboli svaku stvar. - Zato ste priali sa mnom? Strancu se iskrao teak uzdah iz grudi. - Ne znam. Onda je iz torbe izvadio paket. Denisova sestra je gledala u torbu. Zbog nje je ovjek izgledao dobroudno. Nasmijala se ponovo. - Zar ovjek sa torbom nije u stanju poiniti zlo djelo? pomislila je. Ne, nije nita rekla. Stranac je pruio paket. - ta je unutra? pitala je. ovjek je odmahnuo rukom. Pogledao je mrtvo tijelo goluba. udan osmijeh se pomolio na njegovom licu. Bilo im je neugodno i smijali su se bez povoda. Nevidljiva borba u njegovim grudima je izala na lice kao runa rije iz usta. - Mnogo ljudi je stradalo zbog ovog. Pokazao je prstom na paket koji je Denisova sestra vrsto drala u rukama. Zbog neeg je vjerovala da je unutra staklena vaza. - Ne znam da li je vrijedno borbe. Ja sam umoran ovjek. Nosim dugo teku tajnu u sebi. Kia je guila njegove rijei koje je izgovarao sporo i tiho. - Ja ne volim tajne. Kratko je rekla. - Onda neka tako ostane. Nemam pravo tvoj ivot promijeniti iz korijena. ovjek je bio spreman otii. Denisova sestra nije dozvolila. Uhvatila je njegovu ruku. ovjek se trgnuo. Istrgao je svoju ruku iz njenih. - Oduvijek sam eljela da se dogodi neto zanimljivo. Priznala je uz sjetan osmijeh. - Izabrao sam tebe hirom sudbine. Ne mogu te pronai. Meni nije dozvoljeno da priam sa enama. Oni to znaju. Ako budu traili, trait e mukarca. ovjek je u jednom dahu ispriao sve. Bila je to nevjerojatna pria i nije pripadala ovom vremenu. Denisova sestra je ljubazno sasluala. Nije vjerovala ni jednu rije. ovjek je u njenim oima proitao njeno nepovjerenje. - Moda je tako i bolje. rekao je. Otiao je bez pozdrava. Denisova sestra se zamorila i nije zaustavljala ovjeka. Nakon njegovog odlaska, maka se zaplela meu njene noge. Golubovu krv je saprala kia. Maka je umiljato traila njenu panju. Vrhovi njenih tamnih dlaka su bile slijepljeni od kie. Krvave potoie je polako pila edna zemlja. Ljetni pljusak je jenjavao. Denisova sestra je zbunjeno drala paket u rukama.
2. Njihov otac je remetio red na zemlji. Uivao je esto u dobroj kapljici. Ljudi su ga voljeli zbog toga. U nebesa nije dirao i nije bila objavljena rije koja bi njega izvela iz tmine na svijetlo. Kada je bio stvoren vidljivi svijet, u njega je bilo posaeno zlo koje je bilo manje od etvrtine zrna pustinjske praine. Ovo zlo je uzelo oca pod svoje. Tako se zaduio iznad mogunosti svojih. Njegove ruke su jedva primjetno drhtale. Vijest o smrti stranca je doekao pijan. Njegov prijatelj je priao, a on je sluao. - Saznali su ko je taj ovjek. Arapin Doao je davno ovdje da izui kole. I ostao je. Nali su ga objeenog u baba Katinoj kui. Na zidu je neko nacrtao petokraku zvijezdu sa vrhom okrenutim nadolje. Otac je s mukom nalio tenost u au. - Koje je boje bila zvijezda? Svata se deava. Da ga nisu ubili neprijatelji komunizma? - Ne budi smijean. - prekinuo ga je prijatelj u pola rijei. - Kada je vrh zvijezde okrenut nadolje to je simbol Sotone i koristi se za prizivanje zlih duhova. Denis je krenuo neto da kae. Njegova sestra je irom otvorila oi, a zatim ih brzo zatvorila. Denis je umuknuo. Maka je spustila glavu u njegovo krilo. Oev prijatelj je potegao dobar gutljaj. - Kada je jednim vrhom okrenuta nadolje predstavlja apstraktnu sliku jareve glave. I velia ivotinjske nagone u ovjeku. rekao je. - U te gluposti ja ne vjerujem. - Vjerovao ti ili ne, ovjek je ubijen. Majka je ula u sobu. Rukom je pokupila dlake sa sive fotelje. Zamahnula je metlom. Maka je pobjegla iz kue. - Nee tebi doi glave te gluposti, ve taj konjak. Prstom je pokazala na au ispred oca. On je sasuo njenu sadrinu u utrobu. Denisova sestra je kriom pokazala u pravcu vrata. Denis je uzeo komad kobasice iz tanjira sa stola i izaao je iz kue. Sestra ga je zatekla u dvoritu. Hranio je maku. - Ubili su ga! Kada je izgovorila ove rijei, postala je svjesna to se zbilo. - Mora ozbiljno da me shvati! Denis se igrao sa makom. Sestra je podviknula na nju. Ona je podvila rep. Oblizala dugake brkove koji su jedva nazirali u polutami. Suton se ve hvatao u kronje topola pred kuom. Denisova sestra je konano privukla njegovu panju. - Zato jednostavno ne kae roditeljima? Djeak je vjerovao da oni mogu svaku stvar izvesti na istac. - Ne elim njih da mijeam u ovo. Ne vjerujem da e povjerovati mojim rijeima. Nije umjela vjetije. Bila je u tim godinama. esto se sukobljavala zbog sitnica sa roditeljima. Denis je odmahnuo glavom kao da tjera runu misao od sebe. Ona je vre stisnula desnu aku. - Hoe li da me saslua? Mirno je ovo rekla. Denis je potvrdno klimnuo glavom. - Niko ne zna da je stranac bio u naem gradu. I povjerio mi je jednu veliku tajnu. Dao mi je neto. Otvorila je dlan. Denis se vidno razoarao onim ta je vidio. - Ko ga je ubio ako niko ne zna da je bio ovdje? Inatio se sestri. Jednom prilikom je vidio da se okupilo mnogo ljudi u dvoritu baba Katine kue. uo je i pla. Dalje nije nasluivao. Za njega je to bila smrt. Od tada se neometano mogao igrati u njenom dvoritu. Bilo je to novo i bogato kraljevstvo. - Ne znam. Zato ti ovo i dajem. Sakrij negdje! Sestra je otila. Izdalo je strpljenje. Bivala je lako ushiena i lako je izdavalo strpljenje. On se popeo u kronju drveta u baba Katinom dvoritu. U polutami se naziralo lastaviino gnijezdo. Borio se sa jakom eljom. - Kada ovjek dodirne njihovo gnijezdo, lastavice se nikada ne vrate. Tako je nauo. Savladala ga je elja. Zavukao je ruku u zemljano gnijezdo. Napipao je neto toplo. Trgnuo je ruku. Smotuljak koji je dobio od sestre je sakrio ispod grede na krovu. Dok je silazio sa drveta, sapleo se. Uhvatio se za jednu tanku granu. Popustila je pod njegovom teinom. Odmah zatim se doepao deblje grane. Strah je zavladao njegovim tijelom. Odluio je sve ispriati roditeljima. Obrisao je cipele od otira. U hodniku se izuo. im se uvjerio da je sestra u svojom sobi, obratio se majci. - Onaj ovjek to je ubijen Majka je ljutito pokazala u pravcu njegove sobe. esto je rijei zamjenjivala znacima rukom. Gestovi rukama su bili magijsko oruje mono kao i svako drugo, koje uvijek ljudi mogu nositi sa sobom da ga upotrijebe kada zatreba. Majka o tome nita nije znala, i nije bila vjetica, a gestove rukama je esto koristila. Denis se strano naljutio. Imala je neto vano da kae, a majka je jednostavno pokazala prstom na njegovu sobu.
3. Komad okolade je zavrio na zemlji. Denis je pogledao oko sebe. Sestra je skrenula pogled. Denis se kriom sagnuo. Puhnuo je par puta i strpao je okoladu u usta. Slatki ukus je brzo nestao. Sestra se i dalje pretvarala da nita ne primjeuje. okolada se istopila. Nakon nje je ostao gorak ukus u ustima. Praina se zalijepila za njegova nepca. Kihnuo je. Prste je obrisao od hlae. - Zna li koliko si sada bakterija unio u svoje tijelo? Pitala je nestrpljivo. Nije imala mnogo prijateljica. Njena najbolja i jedina prijateljica Gabriela je otila na odmor. Bila je prinuena vrijeme provoditi sa mlaim bratom. Zastali su na tren. Ugojeni mukarac im je priao. Nije se razlikovao od drugih ljudi na ulici. Bio je nita, pa mu je ivot dat. I u trbuh svoj nije trpao nita drugo do ono ta e ga u vatru dovesti. - Moje ime je Ties. rekao je sa tekim naglaskom. I on je bio stranac. Denisova se sestra preplaila. Osvrnula se oko sebe. Tu se zatekao i Ferid. Drao je depni sat u ruci i on je zastao. Naslutio je da se neto nesvakidanje deava. Oko njega se irio snaan miris kolonjske vode. Taj se niega nije plaio na ovom svijetu, a u onaj naredni se uzdao. esto se kajao i mnogo se istio. - Da li je sve uredu? Rairio se u ramenima. Stranac je uputio moleiv pogled Denisovoj sestri. - Sve je uredu ika Feride. tiho je odgovorila. On je pomirljivo slegnuo ramenima. Pogledao je na depni sat i otiao je niz ulicu. Stranac je pokazao na ogrlicu oko njenog vrata. Ogrlica je imala oblik prstena, a svi prsteni su nekada bili magini i sveti. - Porijeklo nakita je u magiji. Ogrlica se nosi blizu srca. Moe se koristiti za privlaenje ljubavi ili njeno jaanje. Ljubazno se nasmijao i znaajno je namignuo. Zlo je bilo stvoreno. Od toga trenutka sve vidljivo i nevidljivo na oba svijeta je teilo zlu. Ties je vjerovao u ovo, mada, naravno, ovako neto nikada nije bilo objavljeno smrtnicima. - Jin-jang U svakom dobru ima pomalo zla. I u svakom zlu ima pomalo dobra. rekla je razdragano Denisova sestra. Bila je sretna. Nepovjerenje je iezlo. Konano je privjesak na njenoj ogrlici privukao neiju panju. Voljela je tu ogrlicu. Zoran je nju kupio prole godine na pijaci. Sjetan osmijeh je naborao njeno lice, zatim se koa ponovo zategnula. Dodirnula je privjesak. Bio je to drevni magijski znak zvan jin-jang. Prvi put se pojavio negdje oko III vijeka prije Krista u Kini. Postao je omiljeni znak vraeva i mistika po cijelom Orijentu. - Zna li da uva tajnu? pitao je Ties. Denisova sestra se ponovo uznemirila. Sjetila se kratkog susreta sa strancem prije par dana. Da, znala je da uva tajnu. Jednu veliku je nosila u sebi. Iz njenog lica se povukla i posljednja kapljica krvi. Tijelo je izdalo njene misli. Stajala je na ulici blijeda kao smrt. Ties je preduhitrio svaki njen odgovor. Pokazao je prstom na privjesak. - Oni predstavljaju dvije suprotnosti, sukobljene sile koje se nalaze u svakoj akciji, i odgovorni su za dinaminost univerzuma i stalnog premjetanja iz praznog u puno, i mekog u tvrdo, iz dobra u zla da bi postigao odgovarajua ravnotea svuda, pa i na ovom svijetu. Ovo je rekao jednostavno kao da drugaije nije bilo niti trebalo da bude. Posjedovao je znanje. Zaista, prema drevnim kineskim filozofima u poetku je bio Tao, ali se onda Tao podijelio na dva prvobitna principa, jang i jin. A iz mnogih kombinacija janga i jinga se pojavilo sve drugo na svijetu. - Nisam vas razumjela. priznala je Denisova sestra. Ties se ponovo srdano nasmijao. - Hoe li da ti pomognem da me razumije? Ona je utjela. Smiljala je dobar izgovor da pobjegne sa tog mjesta. Tog trena je progovorio Denis kome je itav razgovor bio nesnosno dosadan. - Moramo kui! Mama e nam zamjeriti ako zakasnimo na ruak. Ties se tek tada zagledao u djeaka. Ugledao je biljeg izmeu njegovih obrva. Denis je preleao vodene ospice par godina prije toga. Neznanac se sagnuo, i uzeo njegovu desnu ruku meu svoje i paljivo je pregledao od ramena do vrhova prstiju. Traio je neto. U prvi mah Denis je pomislio da ovjek trai tragove okolade, a onda je trgnuo ruku. Postalo mu je neugodno. Njegova sestra je nijemo promatrala prizor. - Ne plaite se! Ja samo elim da pomognem. Ties je ponovo pokazao na njen privjesak. Podigao je pogled prema crkvenom tornju. - Takav magini znak mora da bude napravljen od plemenitog metala. Prilikom naeg slijedeeg susreta ja u se postarati da tako i bude. Tako lijepa djevojica ne zasluuje nita drugo. odsutno je promrmljao. Nakon ovih rijei se laganim korakom zaputio prema crkvi. Nije se osvrnuo.
4. Maka je bila mrtva. Njeno tijelo je neprirodno lealo na sredini sobe. Denis je stajao skamenjen. Njemu nije bilo dano da dozna koliki dio vidljivog i nevidljivog svijeta zlo moe uzeti pod svoje. Odmah do tijela make lealo je mrtvo tijelo njegove sestre. Njihova krv se pomijeala na podu sobe. Sto je bio prevrnut. Jedna jabuka se otkotrljala do samog zida. Tiina se razbila na bezbroj dijelova. Zidni sat je otkucao podne. Denis je alio maku. Bio je ljut na sestru. Jo nije oprostio jueranju svau. - Ne pravi se blesava! Hajde ustani! Nije vjerovao da je sestra mrtva. Ugazio je u krv. Povukao je sestru za ruku. Kada je pustio njenu ruku, ona se beivotno stropotala na pod. I dalje ga nije naputala misao da e sestra ustati. - Ne pravi budalu od sebe! - strogo je rekao. Pogledao je ponovo na sat. Neko je pored sata nacrtao petokraku zvijezdu sa vrhom okrenutim naprema dole. Kazaljka za sekunde se vukla sporo kao sakat ovjek. Denisova lijeva arapa je bila natopljena krvlju. elio je poistiti nered. Uzeo je jabuku koja je leala tik do zida. Ona je ispala iz njegove ruke. Podigao je pogled prema obrnutoj zvijezdi na zidu. Obrnuta figura je uvijek oznaavala izopaene moi. Zvijezda na zidu se nazivala avoljim otiskom stopala. Bila je jednim vrhom okrenuta nadolje i predstavljala je zlo, odnosno sve to je u suprotnosti dobru, istoi i vrlini. Denis to nije znao, ali je vjerovao da ta zvijezda na zidu sve objanjava. I tada se desilo neto udesno. Denis je u svom sjeanju pronaao jedan dogaaj koji nije pripadao ovom svijetu. Kamena ravnica se prostirala unedogled. Sve je arobno mirisalo. Taj miris ga je neodoljivo podsjeao na miris enskog karmina i bio je teak. I bilo je mrano. Svuda je vladao mir. Naizgled, na kamenoj ravnici nije bilo ive due. Ali je ivot kuljao kao krv u venama. Bio je to nevidljivi svijet. Tamo rijei nisu postojale. Tamo govor nije postojao. Nekom je tiina postala nesnosna i pomislio je: - Ja u otii u materijalnu kreaciju svemira! I dokazat u da se sjeanje moe zadrati. Sve se uskomealo. Prepoznao je sebe. Prepoznao je svoju duu. Denis je nainio nered na nekom svijetu prije ovoga o kome niko nita nije znao. Njega je pogaala svaija, a pogotovo njegova, nesrea. Preko lijepih trenutaka je prelazio odmah i lako, tako je iz dana u dan srljao u svoju propast. Sjeanje je bilo neobino za njegove godine i odmah je povjerovao u njega. Pogledao je na sat. Vrijeme je izgubilo smisao. Kazaljka za sekunde je bila buna kao presuda inkvizicije u vjetiinim uima. Sjeanje ga je povelo u svijet prije ovog. Ono je izviralo negdje duboko u njemu. Nad njim su se nadvile neke nevidljive siluete koje je snano doivio, mada ih nije vidio. Tada se nainio jo vei nered, neka bijesna dua je pomislila: - Ova dua je moja! Druge due su se nale u udu. - Zar je Sotona toliko ojaao? Njega je neka neastiva sila odvukla negdje daleko. Nevidljive siluete su se uznemirile. Denis se naalio. - To se zove duhovitost. On vjeruje da e mu ona pomoi tamo. Kada je ova misao prostrujala meu okupljenima zavladala je grobna tiina. Bog se obratio. Njega je prekrilo neto teko. Izgubio je sjeanje koje je bilo jedini dokaz njegove besmrtnosti. Poeo je plakati. Dobio je tijelo. Dobio je sudbinu koja nije bila njemu namijenjena. Neastivi se umijeao u njegovo roenje na ovom svijetu. Denis nije umio da ui iz svojih iskustava. Prelazio je i preko njih, kao da su bezvrijedna, i potiskivao ih u zaborav koji je gutao sve. Nije ostajao dobar, ali nije ni postajao zao. Lakovjeran i naivan, prednjaio je u zabavi nad drugima, o zamrenim stvarima je teko stjecao sud, a jo tee ih postavljao na mjesto kojem one pripadaju. Sve je dopiralo do njega, postajalo dio njega, i na tome se obino zavravalo. Stvarnost nikad nije doivio onako kako se stvarno zbila, ve onako kako je mogao tog trena predoiti sebi. Tako je bilo i sa ovim sjeanjem. Pogledao je mrtvo tijelo svoje sestre. U njemu je vladao varljivi mir koji za tren moe postati bijes na ovom svijetu, a bijes je lako prelazio u grijeh. Ponovo je podigao jabuku sa poda i zagledao se u nju. Bio je miran. Priao je satu i otkinuo je kazaljku za sekunde. Sauvao je sjeanje. Uspio je sauvati sjeanje i doao je jasan dokaz. Sa sobom je donio isto toliko prava koliko i dunost. Denis nije znao ta bi sa njim, a ljudi su bili oholi. Jedne su u la utjerali, a druge ubili.
5. Hamza je pronaao pogodan trenutak kada je Denis bio na osamljenom mjestu u baba Katinom dvoritu. Stigao je iz dalekih krajeva i svemu je rok bio odreen. urilo mu se.- Traim tri kamena. Povisio je ton. Denis nije mogao za sebe kakvu korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti. Uplaio se. Zemlja je bila prostrana, ali je za njega postala tijesna. On je upoznao dobro koje nikada nije bilo stavljeno na iskuenje, jer je tako bilo predodreeno da se desi. Vjerovao je u to dobro, ista srca, podjednako spreman na dobar, i na nesretan ishod, a takva vjera je morala da ima svoj zavretak.- Ne znam o emu priate. izustio je. Poeo je plakati. - Ne plai! Niko nee ostati u ivotu kome je smrtni as doao. Mora da mi da ta tri kamena. Zbog njih je izbio egipatsko-izraelski rat. Zbog njih je izbila Iranska revolucija. Ti ne sluti kakvu tajnu uva. Denis je potrao koliko su ga noge nosile. - Ja sam dobar ovjek. uo je Hamzin glas iza svojih lea. Nije se obazirao na njega. U kui je naao majku. Ispriao je za susret. Kamenje nije spominjao. Majka je podigla telefonsku slualicu. On se povukao u svoju sobu. Otvarao je ladice jednu za drugom. Zavirio je pod krevet. Pamtio je svaki detalj. Kada je mrka no razastrla svoje tmine, dugo je leao budan. Njegovo sjeanje je naloilo ta mora da ini. Zamiljao je svoju sobu, okolinu kue, itav grad. inilo mu se kako sa jednom pomilju moe obgrliti itav svijet. U jednom trenutku njegova svijest nije bila u oima. Ona je bila sa lijeve srane strane tijela tik iznad njegove glave. Sve se doimalo jasnim. To je bilo prvo njegovo iskustvo pomjerene svijesti. Izjutra je doao Ferid. On je donio vijest u njihovu kuu. - Pustili su stranca. Bio je prijatelj sa ubijenim. Namjere mu nisu bile loe. elio je doznati neto vie o smrti prijatelja. Denisa je saekalo jo jedno neprijatno iznenaenje. Nita nije izgledalo kao prethodne noi. Iluzija je ovladala njime. Njegovo stanje pomjerene svijesti je iezlo. Detalji koje je vidio tako jasno prethodne noi su se pokazali netani. Od svega je preostala mutna slika koja je imala samo ram. Kasnije toga dana je otiao sa Gabrielom na rijeku. Ona je umila svakog da saslua. Poznanici su dolazili, pred njom otvarali svoja srca, a ona je sluala, i za svakog imala po neku utjenu rije. Sada su sjedili na obali. Gabriela je bacala kamenje u vodu. Bog je uinio njen lik lijepim. Denis je krio prste. utio je u sebi mukost koja se budila. - Nas dvoje sada imamo samo jedno drugo. Gabrielu je glas izdao. Denis je ustao. Uzeo jedan pljosnati kamen. Bacio ga je iznad povrine vode. On je par puta dodirnuo njenu povrinu odbijajui se od nju, i kada je izgubio poetnu brzinu, potonuo je ne ostavljajui traga iza sebe.Gabriela je gledala u vodu. Nju je ivot na ovom svijetu obmanuo. Njena prgava narav je poneka izlazila na vidjelo. U tim trenutcima je umila da vrijea ljude, i koristi protiv njih ono to je ula od njih samih, ali nakon nekog vremena ljudi su se vraali njoj, jer je doista umila svakog da saslua.- Bog nije dobar! rekla je. Mrnja je izbijala iz njenih usta, a jo gore je bilo ono ta su krila njena prsa. U njenom srcu nije bilo oprosta. Svako iskuenje je doivljavala kao kaznu. - Nedostaje mi tvoja sestra. I Denis se zagledao u povrinu vode. alosne vrbe su dodirivale njenu povrinu. Spajale su se sa svojim odrazima na njoj. - I meni Sporazumjeli su se meusobno na lijep nain. Alge su plesale u vodi. - Da li je sestra tebi neto dala? Gabriela je iznenada zapitala. Naslonila je svoje tek probuene grudi na Denisa. Njemu je krv jurnula u lice. Bio je zateen. - Jeste. Dala mi je kamen. Priznao je. Gabriela je spustila jedan poljubac na njegov obraz. - I meni je dala kamen. Ona je bila svjesna svoje raskone ljepote. - Bila su tri kamena. - odvano je rekao Denis. Vodu je namrekao vjetar. alosne vrbe su parale njenu povrinu. - Kako zna da su bila tri kamena? - Tako je rekao ovjek. Denis je prepriao itav dogaaj. Sebe je predstavio hrabrim djeakom koji je odvano gledao smrti u oi. Nijedno od njih dvoje nije znalo zato su bila ta kamenja toliko vana. Ljudi su gubili ivote zbog njih. Denisova sestra je to preutjela iz nekog razloga. Tajnu je odnijela u grob. Gabriela se prva pribrala. Uzela je njegovu ruku u svoju. Ispreplitali su prste. - Ovo je bila tajna tvoje sestre. Sada je naa tajna. I mora tako da ostane! - Ko ima trei kamen? pitala je. - Ne znam. Denis je nemono slegnuo ramenima. Gabriela je pustila jedan poljubac na njegove usne. Promatrala je Denisa. Svoju ljepotu je doivljavala kao oruje. Obuzeo je straan bijes kada se uvjerila da nijedno od njih dvoje ne zna tajnu kamenja.
6. Zoran je bio obdaren velikim znanjem i snagom tjelesnom za svoje godine. esto je navraao Denisovu sestru na grijeh i razvrat. Ona se opirala. Tako je sam sebi nepravdu inio. Nakon njene smrti on se drao po strani. Denisa je sreo na pijaci. Oko njih se irio miris svjee ribe. Denisa je progonila snana munina. Gledao je u krst sa polomljenim kracima na Zoranovoj majici. Prijetnja sudnjim danom je dokazivala da sa puta od dobra ka zlu nema povratka. I da zlo nikada nee teiti da postane dobro. Zoran je zapoeo razgovor. - Kako si? Denis nije mogao odvojiti pogled od Neronovog krsta. Uesnici ljeviarskih mirovnih mareva 1958 godine su ovaj simbol prihvatili kao simbol mira. - Dobro sam. Koliko se moe biti.
Ove rijei je uo od svoje majke. Kada se kominica raspitivala o njihovoj nesrei, ona je tako odgovorila. Zoran je klimnuo glavom. Zatim je rukama namjestio svoju dugu kosu. Dva ovjeka su se glasno pogaali oko cijene krastavaca. - To je simbol mira?
Denis je pokazao na Zoranovu majicu. - Jeste.
I Zoran je pogledao simbol na njegovoj majici. Prethodnih 2000 godina je ovaj simbol oznaavao mrnju prema kranima. Neron koji je prezirao krane razapeo je apostola Petra na naopaki krst. Tako je bilo nekada. Za njih dvojicu je Neronov krst sada oznaavao jedan novi pokret u muzici i slobodu duha. - Uasno smrdi!
Zoran je zaepio nos sa prstima. Zagledao se u vrhove svojih patika. Jedna ena je izala iz trgovine svjee ribe. Za njom se iskrao neprijatan miris. - Paradajz! Paradajz! neko je podviknuo.
Druga ena se glasno nasmijala. Zaumjela je voda sa pijane esme. Golubovi su kljuckali komad hljeba na zemlji. - Da li je tebi neto dala moja sestra? pitao je Denis. Zoran je podigao pogled. - Nije mi nita dala. - otro je odgovorio. Denisu se inilo da njegove oi prodiru duboko u njegovo tijelo. Bio je tvrdoglav. Znao se uhvatiti za jednu ljudsku rije kao da nijedna druga nije nikada bila izgovorena. - Ugazio si u neto. pokazao je prstom na Zoranovu lijevu patiku. - Znam. Jato golubova je prhnulo u nebo. Zoran je spustio ruku na Denisovo rame. Njemu se ruka uinila teka. - Ako neto zna, mora da kae! Ruka na ramenu je postala topla. Denis je nju skinuo sa sebe jednim kratkim pokretom. Graci znoja su izbili na njegovo elo. - Ne znam nita. Zoran je odsutno gledao negdje sa strane. - Ja sam prijatelj. Denis je nijemo klimnuo glavom. Sagnuo se nad esmom. Poudno je pio vodu. Rukavom je obrisao mokre usne. - Ne znam nita. ponovio je. Zoran nije dalje navaljivao na njega. Razili su se svako na svoju stranu. Crni oblaci su se nadvili nad gradom. No je pala iznenada. Oblaci su ve bili sakrili sunce. Ono je zalo iza oblinjeg brda, a da niko iv nije primijetio. Tu veer je Denis leao budan u krevetu. Nastavljao je svoju potragu. Prethodne dane je pamtio svaku sitnicu oko sebe. Zamiljao je svoje arape u prljavom veu, zahrali oluk, vrhove topola, nebo. Traio je stvarnost. elio je sagledati sve oko sebe. I tako pronai sebe. Svaki njegov pokuaj se izjalovio na samom poetku. Iluzija je bila snana.
7. Suprotno objavama koje su ljudi dobili, Ties je vjerovao da je zlo stvoreno jer je Bog bio usamljen, odlazio je i dalje od toga, vjerovao je da Njega jedino uveseljava ud koju ne razumije. On je doputovao toga jutra. Progonila ga je strana glavobolja. Odmah je potraio Denisa. Njega je zatekao u drutvu sa Gabrielom. Ponovo se zagledao u njegov oiljak na sredini ela. Denis je putokaz koji rastavlja istinu od neistine doekao nespreman. Ovako se desilo. Ties je prvo njemu ponudio smotuljak. - Za tvoju sestru. Obeao sam.
8. Denis je leao budan. Svojim mislima se podigao iznad sebe, zatim iznad krova kue, a onda iznad oblaka do samih zvijezda na nebu. Mjeseina se uvukla kroz prozor u sobu. Predstavio je sebi visinu. Na podu je proletjela sjena slijepog mia. U jednom trenutku se visina otrgnula. Poveavala se sama od sebe. Ubrzo je postala nesaglediva njegovim mislima. Strah je zavladao njegovim srcem i neto je strano bljesnulo. Veliko je postalo malo. itav svemir se skupio u jednu misao. uo je glas od kojeg je podrhtavala cijela soba. - Ti si nasilnik, dok se ne okani, neprijateljstvo protiv tebe ostaje. Denis je zaklopio oi. Zakripao je krevet pod njim. Zavjesa je zaukala. Odmah se pokolebao u svojoj vjeri. Bog nije pravio razliku izmeu onog ta je bilo, onog ta je sada, i onog ta tek treba da bude. Ponovo je sve zadrhtalo. - Ja sam na strani onih koji se grijeha klone. I na strani onih koji svjesno u grijehu ne ustraju. Denis je otvorio oi. Boje su se ukrutile. Prizor pred njegovim oima je popucao na komadie. Vie nije bilo nijedne spoznaje steene oima. Nijedna se stvar nije mogla dodirnuti rukama, niti se rije mogla uti uima. Ostao je samo tamni svemir. Ponovo se oglasio Bog. - Ja uskraujem i obilno dajem. Nakon toga se sve umirilo. Svaka stvar u sobi se vratila tamo gdje je bila. Oglasila se sova iz kronji topola. Denis je zaboravio cijeli dogaaj. Sve u njemu je bilo sainjeno od suprotnosti. Bio je spreman velika zlodjela da bezuvjetno prata, a zbog sitnih grijehova ljude da proganja i surovo kanjava. Sreom, njegov kukavliuk je bdio nad njegovih postupcima kao vjerena pratilac i sluga. Kada je izjutra ustao, njegovo sjeanje je nestalo kao san koji se sanja pred samu zoru. Jedan duh iz prirode mu je oduzeo svako sjeanje na prethodnu no. Stvaran svijet Denisa nije privlaio. A o nevidljivom se nije raspitivao, stjecao je znanje koje je bio sumnjivo i podlono njegovom linom sudu. To je bilo tako, mada su ljudi posjedovali znanje o duhovima iz prirode. Duhovi su boravili u etiri kraljevstva zemlja, vazduh, voda i vatra. Ta bia su djelovala kao vjerne sluge prirodnih zakona, ili preko ivih ljudi poznavalaca magije i vraanja. Bez sumnje su dovodili do odreenih pojava u prirodi i nikada nisu postajali ljudi. Denisu se obratio jedan takav duh dan nakon Bojeg obraanja. Njegovo postojanje je ispunilo prostoriju kao svje vazduh svijet nakon kie. Denis je pogledao u Gabrielu koja se tu zatekla. Ona nita nije primijetila. Denis je smjelo zakoraio u njegovo oaravajue carstvo. Iz susjedne prostorije se uo usisiva. Gabriela je neto petljala oko konca koji je virio iz njene plave bluze i dalje nita nije primjeivala. Denis je ugledao svjetlost koja se rasprila. Zatim je svjetlost potonula i nakon toga se ponovo uzdigla. Jedino tijelo koje je imalo ovo stvorenje je bilo tijelo koje se stvorilo u Denisovim mislima. Denis je osjeao ljubav. Denis je osjeao nesagledivu radost. Bie nije pripadalo svijetu koji je on poznavao. - Ja u ti oduzeti sjeanje. Bie ti vraeno kada ti bude najpotrebnije. Duh iz prirode je treperio od radosti. Denisa je opila njegova razdraganost. - Kako se zove? pitao je. Svjetlost u sobi se prelila u dugine boje. Usisiva u susjednoj sobi je umuknuo. Majka je nakratko ula u sobu, ni ona nita nije primijetila. - Kako bi elio da se zovem? Denisa nije naputao utisak da pria sa nekim djetetom. - Viktor. odgovorio je. - Onda u se tako zvati. Viktor se postidio naizgled bez razloga, a Denis se osmjelio. Duh iz prirode je postajao svjestan Denisovih misli prije nego to su one dobivale stvarnu formu razmiljanja. - Zato je moja sestra ubijena? Denisa je proganjala radoznalost. - Pogledaj lice tvoje prijateljice! Denis je to uinio. Duh iz prirode je uinio da na Gabrielino lice izbije njena pokvarenost. Tamna sjena je pala po njemu i pomutila je sve na njemu. Denis je jedva prepoznao njene crte lica iza bolne grimase. Patila je zbog svog zla. - Ti nisi dobra! povikao je. Duh iz prirode se zbunio. Svjetlost se razlila na stotinu strana. - U tvom svijetu nita ne izgleda onako kako doista treba izgledati. Nakon ovog obraanja duh iz prirode je nestao. Gabriela je zaplakala. Denis se strano razbjesnio. Par trenutaka nakon toga im je bilo oduzeto svako sjeanje na ovaj dogaaj.
U Denisovom srcu je vladao mir. Prije toga je bio u zabludi, ali je sada vrsto vjerovao u dan kada nee biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posrednitva. - Moja sestra je mrtva. tiho je rekao. Ties se zbunio. Protrljao je sljepoonice. Glavobolja je postala nesnosna. Zaudo Denis nije traio pomo. Ties je izgledao kao neko ko milostinju daje siromasima kada niko ne vidi. Njegove pitome plave oi su ulijevale povjerenje. - - Da li si je poznavala? pitao je Gabrielu. Bila mi je najbolja prijateljica.
Gabriela je svoje srce otvorila za par ljudi. Njih je bezgranino voljela. Ostale je promatrala budim okom, spremna svaku njihovu slabost da iskoristi za sebe i svoje ciljeve. Ties je nijemo pruio zamotuljak. Nije se raspitivao o smrti njene najbolje prijateljice. Ona je nespretno pocijepala areni papir. - Jin i jang
Na srebrenom lancu se klatio drevni magijski znak. - Ustvari, ja ne znam pouzdano ta on predstavlja. priznala je.
Tiesov glas je bio miran. U njegovom liku je bilo neeg oinskog. - Sve se mijenja. Sve suprotnosti se nadopunjuju. I vrhunac svakog stanja e stvoriti naznake suprotnosti da bi se pokorili jedinoj izvjesnosti ivota - promjeni. Znao je da njegove rijei bune djecu. Oborio je pogled. - Neki ljudi vjeruju da e vrhunac dobra, milosra proizvest znake mrnje, nepravde, nebrige. I onaj koji je nudio intelektualni razvrat, ludilo i prevrat postat e blag, pun ljubav, posluan. rekao je u pola glasa. Bio je dobar pripovjeda, ali nije znao koliko vremena ima. Morao je tako priati bez jasnog poetka. Denisa su njegove rijei bunile, ali je elio pred Gabrielom biti odvaan. - Kako da znam da ste vi dobar ovjek? pitao je. Tiesove grudi je stisnula tjeskoba. - Ja samo traim odgovore. Kao i svako Borio se za dah. Nije lagao. Slutio je da se njegova duga potraga zavrava na brdovitom Balkanu. - Nudim vam znanje. To je najvee bogatstvo koje posjedujem. Gabriela se prva pribrala. Svaku novinu je doivljavala kao uspjeh ljudskog roda u ublaavanju surovih i nepravednih zakona prirode koji su bili nametnuti od strane tvorca. Slijepo se preputala novim idejama, a svaki pomak nauke je doivljavala ko svoj lini uspjeh. - Ja sam gladna znanja. rekla je. Ties je njoj uputio jedan znaajan pogled, a onda se zagledao u Denisov oiljak na sredini ela meu njegovim obrvama zbog jedne legende. Ona je kazivala kako je Oko boga Ra, koje je pobjeglo iz Egipta, vratio iz Nubije Anhur. Boansko Oko se strano razljutilo kada je vidjelo da je drugo Oko zauzelo njegovo mjesto. Legenda je dalje kazivala da ga je Ra onda sebi stavio na elo, gdje je ono postalo Urej koji je titio samog boga od neprijatelja. Urej je kasnije postao simbol uspjenog vladanja svijetom. Nosili su ga faraoni kao simbol svog velianstva i svog silaska od boga sunca. Ovo udesno oko je ponitavalo vrijeme i prostor. Ties se borio sa snanom eljom da dodirne Urej na Denisovom elu. - Mora ozbiljno da me shvati! Da li si nekada povrijedio ruku? Ima li neki oiljak na desnoj ruci? zapitao ga je. Denis je pogledao u Gabrielu. elio je biti odvaan zbog nje. - Nemam. Pruio je desnu ruku. Ties je njegovu ruku paljivo pregledao. Doista nije bilo oiljka na njoj. - Moda sam prerano stigao. pomislio je. I obuzela ga je tjelesna slabost koju nije krio. Podigao je pogled k nebu. Promrmljao je neto i nespretno se oprostio sa djecom.
9. Slastiarna je izgledala kao prostrano kupatilo. Zidovi su bili prekriveni bijelim ploicama. Na njima su se jasno ocrtali kruni pokreti vlanom krpom. itava prostorija je odzvanjala od zujanja ogromne muhe. Ties je osjetio muninu u stomaku. Pogledao je oko sebe. Par ljudi sa zajapurenim licima su ekali poslastice. Slastiar se etao izmeu stolova sa krpom zataknutom za pojas. Muha je i dalje letjela besciljno. Sparina je bila nesnosna. Ties je izvadio iz depa maramicu. Obrisao je lag sa Denisovog lijevog obraza. - Jednu kiselu vodu. obratio se slastiaru.
10. Razmaeno dijete je plakalo. Neko je palio motor automobila. Denis je zaronio duboko u sebe. Osjeao je svoje bilo na bezbroj mjesta. Krv je kuljala njegovim tijelom. uo je glas ovjeka koji se obratio djetetu. Neko je i dalje pokuavao upaliti motor automobila. Dijete je umuknulo. Denis je u svojoj svijesti pronaao pravilna geometrijska tijela. Ona su se meusobno kretala u harmoniji koja se nije gubila ni jednog trena. Spektar boja se mijenjao, ali je neto ipak ostajalo u njegovoj svijesti nepromijenjeno. Bio je to kristalni zapis njegovog tijela. Majka je ula u sobu. Denis je bio sitniav sa majkom i esto nepravedan prema njoj iz nekog beznaajnog razloga. Sebe je lako pravdao, a nju lako osuivao. Malo nakon toga je majka zatvorila prozor. Vanjski svijet je utihnuo. Denis je izaao iz kue. Sreo je ovjeka koji je imao tamnu sjenu preko oiju. Zagledao se paljivo u njega. U prvi mah je pomislio da se ovjek poveo za ljudskim eljama. - I kada se planine u prah zdrobe, za njega nee biti nijedne dobre vijesti. pomislio je. Te rijei ponovo nisu pripadale njegovom ivotnom dobu. Javile su mu se kao zora nakon mrke noi. Zbog njih je neodmjereno vjerovao da je velik i poseban, a bio je manji od lia koje su crvi istoili. Zatim je pomislio da je ovjek umro prije smrti. Bio je prevaren. Vjerovao je ljudima. Vjerovao je u njihovu dobrotu, a za svoga ivota nije dobio nijedan odgovor koji mu nije bio dozvoljen. Sa druge strane nita nije ostavljao iza sebe. Nesvjesno je vukao sve sa sobom, ali je zbog toga prije bio darovan nego kanjen. Otiao je u park. U njemu je vladala tiina. U isto vrijeme je sve isijavalo ivot iz sebe. Svako drvo, svaki cvijet, svaki bumbar su bili ovijeni tankim prozirnim omotaem koji se nije mogao dodirnuti. Denis je posegnuo za jednom granom. Ruka je prola kroz omota. Grana je bila kruta i stvarna. Njegove ui su otkazale poslunost. Nita nije uo. U parku je sreo jednog djeaka. Njegov lik je Denisu bio poznat. Njihov grad je bio dovoljno mali da svako svakog sretne barem jedanput, ali iv ovjek nije bio u stanju zapamtiti svako ime. Djeak je sjedio na klupi. Denis je jasno vidio njegove oi iza tamne sjene. - Ja sam Rizvo. rekao je djeak. Tiina je nestala. Vratio se zvuk. uo je djeakovo ime. Cvrkut ptica je hranio Denisovo srce besmrtnom hranom. Jedan pas je lajao. Bumbari su zujali. Denis je pronaao djeakovu svijest. Bez daljnjeg, nije mogao da zna sve to je djeak znao, ali je mogao uzeti djeakovu inteligenciju. U trenucima pomjerene svijesti je bilo dovoljno da nekog sretne, i inteligencija svakoga je postajala njegova inteligencija. U djeakovoj svijesti je pronaao vorie. Nasmijao se. - Ti si smijean.
A zatim je pogledao Denisa. - Koliko ima godina?
Denis se borio sa jednim velikim zalogajom. Kada je progovorio, itava smjesa u njegovim ustima se uskomeala. - Dvadeset.
Muha je sletjela na njihov sto. Denis je lijeno mahnuo rukom. Ties se sa mukom nasmijao. - - A ti? Dvadeset i jednu. odgovorila je Gabriela.
Muha je zavrila na prozoru. Bezglavo je udarala u staklo. Slastiar je izvukao krpu iz pojasa. Jednim brzim zamahom je ubio muhu. Izaao je napolje sa mrtvim tijelom muhe u ruci. Dok je ulazio, ponovo je zataknuo krpu za pojas. Nakon toga je nestao u susjednoj prostoriji. Za njim se uvukla vrelina. - Da li znaju vai roditelji gdje ste vi? pitao je Ties.
Njemu je stolica postala pretijesna. Vrpoljio se na njoj. Gostioniar je donio mineralnu vodu. Ties je promatrao njegove vlane ruke. - - Ne. odgovorila su djeca u glas. Dobro je. Gostioniar je oprao ruke. pomislio je Ties.
Nasuo je kiselu vodu u au. Gabriela je skupila hrabrosti. - Ovaj znak to ste mi dali Da li on vrijea Krista?
Ties se od srca nasmijao. Davno nekada, sam sebe je obmanuo. Nije se vie plaio vatre nebeske plamenim stubovima zasvoene. - Isto koliko i krst. odgovorio je.
Gabriela je blago otvorila usta. Njena mrnja prema Bogu je poticala iz njenog ranog djetinjstva. Svoju intimu je uvala za sebe, a sama pomisao kako je mora da je dijeli sa drugima, i jo dalje, pomisao kako je to nametnuto od strane Boga, dovodilo je nju do oaja i luakih napada bijesa. Ties je preduhitrio svaku njenu rije. - etverokraki krst predstavlja muko i ensko u spoju. Od pamtivijeka je uspravan predmet ili linija predstavljao muki polni organ. A ene su bile u inu stvaranja u horizontalnom poloaju. Bio je upravu i povrina vode, enskog elementa u stvaranju je bila horizontalna. Napravio je kratku pauzu. Gabriela nije posjedovala znanje. Isto je bilo pozivati je ili utjeti. - Praktino rjeenje etverokraki krst je bila figura koju je lako napraviti. Dovoljne su dvije grane. Rezak zvuk se prolomio prostorijom. ovjek za susjednim stolom je oborio au. Staklo se rasprilo po podu. - Ja elim da doznam istinu. rekla je Gabriela.
Svojim mislima je odvezao vorie u djeakovoj svijesti. Denis je ponovo bio prevaren. Bilo je to trenutno nadahnue i bilo mu je dano. Slijedei put kada je rekao budi, nita se nije dogodilo i to ga je silno raalostilo. - Da li ti je sada bolje? pitao je.
Rizvo je klimnuo glavom. Potegnuo je no. - Kako se zove? nerazgovjetno je rekao.
Denis je ugledao na njegovim zubima ice. inilo mu se da no prodire duboko u njegovo meso. Pas je priao. Njukao je njegove noge. - Zovem se Denis.
Sada je Ties bio iznenaen. Promatrao je gostioniara koji je skupljao polomljeno staklo. inilo mu se da on ima drugu krpu zataknutu za pojas. Potraio je pogledom mrlju na prozoru gdje je muha okonala svoje postojanje u varljivom svijetu materijalne prirode. - Ja nudim znanje. rekao je. Denis je oblizao kaiku. Gostioniar se posjekao. Strpao je prst u usta, a Tiesa je ponovo savladala snana munina.
Neko je zviznuo iza oblinjeg drveta. Pas je otrao. Vrijeme se odmetnulo. Protjecalo je samovoljno. Rizvo je urezao u klupu njihova imena. - Sada smo prijatelji. Pruio je ruku. Stisak njegove ruke je bio grub. Bol je poremetio sve meu njima. Stanje pomjerene svijesti je iezlo. Park je izgledao kao svaki drugi park i Denis se niega nije sjeao. Duh iz prirode je ponovo uzeo njegovo sjeanje.
11. Majka je u posljednjim asovima noi za oprost molila. Lak san je imala. Denis je kradomice promatrao nju ispod prekrivaa. Uspravila se. Cvijeu u sobi je dala vodu. Denis je progovorio. - Majko ja vjerujem u Boga.
12. Denis je ugledao oca kroz otvor u atoru. Sa ringipila je dopirala zvonasta melodija. Ispred atora su se na ranjevima okretala tri janjeta jedno iznad drugoga. Njihovi ukoeni pogledi su gledali negdje ispred sebe. Tamo u atoru se otac uputao u besposlice sa besposlenjacima. Janjea krv je kapala u ar i dizala se u nebo kao plaviast dim zbog neke od lampi koje su svijetlile u tami. Gabriela i Denis su stali pred jedan drugi manji ator. - Usuuje li se? pitala je Gabriela.
Bila je zateena njegovim rijeima. I pored neprestanih previranja u njemu, odluke je donosio istog trena oslukujui svoje srce, unato ovoj injenici, esto je donosio ispravne odluke u pravom trenutku. Majka je bila starija, mudrija, okrenuta i ovom i onom svijetu. - Ako odbiju istinu, tvoje je jedino da poziva. zagrlila je Denisa.
On se izvukao iz njenog zagrljaja. Ona je navlaila ruku. Kao i obino prskala je listove ljubiica na prozorima vrhovima prstiju. Postala je stroga majka nakon gubitka kerke. Iz susjedne prostorije je bazdio duhanski dim i alkohol. Otac je hrkao. - Proklet bio dovijeka!
Majka je proklela oca. Denis je prekrio dekom glavu. - Ne sluti na dobro. promrmljao je ispod pokrivaa.
Majka je mirno primila njegove rijei. - Oca je prokleo onaj koji ima pravo da proklinje. rekla je.
Denis se uplaio njene kletve. Jutarnja studen mu se uvukla u kosti. - Zatvori prozor, molim te!
Majka je pogledala u pravcu sobe iz koje je dopiralo hrkanje. Neto je ostalo na njenim usnama nereeno. Denis je sneno protrljao oi. Bila je srijeda. itav dan je proveo sa Gabrielom. On je nju volio. Jedna misao je uzdizala njegovu ljubav prema njoj od nitavne do bezuvjetne i konane, ali je ve druga misao nosila u sebi neto novo i nepredvidljivo. Proganjan strahom bio je odan prijatelj, jer se bolesno plaio svake promijene, pa ak i one najmanje, ali se lijepo se osjeao u njenom drutvu. Uveer su se popeli na oblinje brdo. Sjeli su u blizini lovake kue. Odatle su promatrali grad. Na par breuljaka su gorjela svjetla. Jasno su se vidjele i vijugave gradske ulice. Neto dalje je gorjelo tek poneko svjetlo. Sve ostalo je progutala tama koja je bila njenija od sjene prozirne zavjese. Njegova ruka se znojila, ali je vrsto drao Gabrielinu ruku u svojoj. Zrikavci su se oglaavali. Iz lovake kue je dopirao glasan smijeh ljudi. Ispreplitali su prste. Gabriela je izvukla njenu ruku nakon nekog vremena. Smijeh ljudi je utihnuo. Na jednom od breuljaka se upalilo veliko svjetlo. Gabriela je stavila ruku na usta. Zijevnula je. On je svoju obrisao od hlae. U tami je potraio njene usne. Naao ih je. Bile su tople. Podigao je pogled prema nebu. Neto je unulo u grmu. - Neka ivotinjica. umirio je Gabrielu.
Denis je klimnuo glavom i uli su u ator. Vjetica podigla jednu obrvu koja se zavukla pod njenu maramu. Ispred nje je stajao sto prekriven crvenom ohom. Svjetlost arenih lampi se izvana uvlaila u ator. Na stolu je leao pil karata za proricanje budunosti. Denis je prvi put ugledao tarot. Njegovo porijeklo je bilo poznato ljudima. Kada se raspadao stari Egipat, svetenici su napravili karte za igranje kako bi sakrili svoju mudrost od neprosvijeenih i u isto vrijeme osigurali njihov opstanak. Karte su putovale do Rima, gdje su bile u posjedu papa koji su ih odnijeli u Avinjon. Iz Avinjona su se rasprostranile cijelom Evropom. ovjek pod imenom De ablen je otkrio tarot preko svoji drutvenih veza. Predloio da se tarot koristi kao metoda za proricanje budunosti. Ideju je prihvatio gatar poznat samo pod imenom Etteilla koji je 1783 objavio knjigu u kojoj detaljno objanjava metode za proricanje sudbine uz pomo tarot karti. Jedan takav pil je stajao na crvenoj ohi. Vjetica je povukla jednu kartu. Teak zadah peene janjetine se irio okolo. Denis je zadrao dah. Zagledao se u kartu. Bio je to maioniar koji je drao tapi u svojoj desnoj ruci, a lijevom je pokazivao na zemlju. Na stolu ispred njega su se nalazila simboli etiri elemenata, a iznad njegove glave se nalazio znak vjenosti. Njegov znak rukom se ticao osnovnog okultnog principa. Ono to je gore je bilo kao i ono to je dole, ali na drugi nain. Gabriela je prekinula tiinu. - Zato oko heksagrama nije opisan krug?
Pokazala je prstom na sto za kojim su sjeli. Na crvenoj ohi su bila nacrtana dva trokuta. Vrh jednog trokuta je bio okrenut naprema dolje. Zvao se Vodeni trokut. On je predstavljao inerciju koja sve vue nadolje i tei da ugui aktivnost. Povezivao se sa vodom koja uvijek tei da se sputa i izjednaava svoj nivo. Vrh drugog trokuta je bio okrenut naprema gore i predstavljao je vatru. Heksagram se dobivao kada se spoje vodeni i vatreni trokut. - On je za mene najbezboniji simbol. I dovoljan je. Krug bi sve pokvario. odgovorila je vjetica. Denis se trgnuo nakon njenih rijei. Pogledao je znak na crvenoj ohi. Vraevi su vjerovali da on predstavlja otisak posebne vrste demona koji se zove Trud i koristili su ga u ceremonijama prizivanja i tjeranja demona. Heksagram je takoer opisivao seksualne inove. Za Denisa on nije imao do tada nikakvo znaenje. - Idemo. iznenada je rekla Gabriela. - Ovo nije nita drugom do vradbina koja se nasljeuje. pomislio je Denis. Vjetica je ustala. Njena suknja se vukla po zemlji. - Nisam zavrila ceremoniju.
Miris njene kose se zavukao duboko u njegove nosnice. Ljeto je izdisalo na zvjezdanom nebu. Ponovo su se drali za ruke. - Gdje si sakrio kamen? pitala ga je.
Naslonila je svoju glavu na njegovo rame. - Ispod grede na krovu baba Katine kue. Sada su se uli jasno neiji koraci. Gabriela se uplaila. - Prislukivali su nas. Moramo da bjeimo! povukla je Denisa za rukav. Jasno se ulo kako pucketaju grane pod neijim nogama. Sreom, to nisu bili ljudi koji su oduzeli ivot Denisovoj sestri. Jedan mladi par je traio osamljeno mjesto, tako su nabasali na njih. Gabriela se uplaeno nasmijala. - Lijepa veer Umjesto odgovora se uo iskren smijeh iz tame. Par je produio dalje. Gabriela se prva pribrala. - Ja sam razmiljala. Jedan kamen je dala tebi. Jedan kamen je dala meni. Trei kamen mora biti kod Zorana. I njega je voljela. - Nije Kod njega nije kamen. Denis je prepriao svoj susret sa Zoranom na pijaci. - Ti svima vjeruje na rije. odbrusila je Gabriela. Obuzeo je bijes. Denis se zbunio. Iz lovake kue se zaula muzika. Na breuljcima su se redom stala paliti svijetla. Bilo im je vrijeme poi kui.
Odmah zatim ator je poeo da odzvanja. Napolju je padala kia. Gabriela je bacila neto sitnog novca na sto ispred vjetice. Vjetiin pogled je bio ukoen, budan, zakovan za Gabrielino tijelo, pretresajui svaku sitnicu na njemu. - Daj da ti gledam u dlan? pitala je.
Gabriela nije dozvolila. - Ona nije vjeta na putevima Zanata! Svaki okultni simbol se smatra jo monijim kad god se koristi krug opisan oko njega. rekla je. U zadnje vrijeme je esto govorila udne stvari. Kada je sa vremenom poela da susree ljude koji isto, ili slino misle, lako je sklapala sa njima prijateljstvo. Istomiljenicima je bila odan prijatelj i prilikom najmranijih obreda koji je ljudski rod smislio. Denis se nije raspitivao o njenim prijateljima. Ugledao je oca kako polijeva janjad sa alkoholom. Iz njegovih usta je izbijala para. Zatim se otac nesigurnog koraka zaputio nazad u ator. Bio je neumjeren u svojim postupcima. Doveo je sam sebe u propast.
13. Damir je utnuo loptu. Rizvo se hitro sagnuo. Uzeo je loptu u ruke. Koa je neodoljivo mirisala. Otar vazduh je nosio njen miris u svojim njedrima. Vlaga se uvukla u zemlju. Rizvine oi su odavale bijes skriven u svakom njegovom postupku. - Ja nemam loptu. ljutito je rekao.
14. Gabriela je pronala mjesto na klupi koje ptice nisu uneredile. Ruke je zavukla pod sebe. Voda je umila u cijevima mada fontana nije radila. Gabriela je ekala priliku da progovori. No je bila svjea, iz tog razloga se na povrini vode uhvatio tanki sloj leda. - Doznala sam tajnu kamenja. jednostavno je rekla.
Damir je bio ravnoduan. Denis se saalio na njega. On je nastojao da sakrije svoja osjeanja, duboko uvjeren da ima uspjeha u tome, dok je svaka sitnica na njemu svjedoila suprotno, tako je u oima ljudi ispadao smijean i smuen. Bio je iskren prijatelj. Prije dva dana je upoznao i Damira. Njegovo srce je kucalo za svakog ovjeka podjednako snano. Vjerovao je da e osvanuti dan kada e iskrenima njihova iskrenost od koristi biti, ali taj as nije doao. - Moemo se zajedno igrati kad god poeli. ponudio je.
Pramen kose je uvila oko kaiprsta. Poela je da klati nogama. Fontana je izbacila iz sebe mlaz vode. Denis je utio. - Potiu iz Arabije.
Denis je tupo gledao ispred sebe. Ona je ponovo uvila pramen kose oko prsta. Fontana se umirila. - Kamenje potiu iz Arabije. ponovila je. Denis je odsutno klimnuo glavom. Njegova ravnodunost nije pokolebala Gabrielu. - ovjek se zvao Hasan. Bio je hrabar. Kamenovao je samog Sotonu. nastavila je. Ispriala je sve to je doznala. U itavoj prii je bilo istinitih pojedinosti, a neki detalji su se izgubili usmenim predanjem. Dogaaj se zaista zbio u Saudijskoj arabiji i ovjek se zvao Hasan. Njegov brat Samir je imao udesan dar. Pokazao je velike iscjeliteljske sposobnosti. Nekolicina ljudi je vjerovala da mu se sam Bog redovno obraao. Na nesreu po Samira sve se dogodilo u islamskom svijetu i bilo je ve objavljeno u svetoj knjizi da je posljednji boji poslanik na ovom svijetu cijenjeni Muhamed. Samir je nailazio na nepovjerenje ljudi. Pred kraj ivota se odao tekim porocima. Njegovo tijelo je uzeo Neastivi za svoje potrebe. To se desilo na dvadeset i sedmi dan ramazana mjeseca. I ovako se obratio okupljenim ljudima: - Ja sam onaj koji ne dri do sebe! Njemu njegova djela, a meni moja! amor se zauo. Ljudi su se uznemirili. Hasan je gledao lice brata. Znao je da iz njega progovara onaj koji je proklet za sva vremena. - Njegova kazna je samo odgoena do sudnjeg dana. utjeio je svoje ranjeno srce. Bio je to mudar ovjek. Ljudi su priali da je poklonio dug svome neprijatelju. Sagnuo se. U njegovu sandalu se zavukao kameni. - je. Tvoja djela su po tebe kobna. Patnja tvoja nee jenjavati! povikao
Poeao je mlade na desnom obrazu. Damiru nisu bile po volji njegove rijei. Pobunio se. Denis je stavio prst na usta i uutkao je Damira. Zemlja je primila miris trulei. - Svako e smrt okusiti. rekao je.
esto je pronalazio u sebi misli koje nisu pripadale njemu. Bile su utisnute u njega. Kada je izgovarao te misli, vladala je njegovim tijelom neka zebnja pred nepoznatim. Proganjao je sebe unaprijed sa stvarima koje su mogle da se dese, ali nisu morale. Pozitivan ishod je nakon toga donosio njemu trenutno olakanje, a negativan jo jednu potvrdu tanosti njegovih crnih misli. Zbog toga su promijene njegovog raspoloenja bile este i nepredvidljive. Sve to nije bilo bez razloga. Meu ljudima je bilo dobra, hirovitog i nakaradnog, kao iskrivljen odraz u ogledalu neeg sasvim drugog. Ljudima je prijeeno sa kaznom, i nuena je nagrada, jer drugaije dobro nije moglo da opstane meu njima. Rizvo je priao ogradi. Podigao je loptu iznad iljaka na ogradi. - Nemoj! viknuo je Damir. Denis je bio miran, dok je njegov pogled lutao okolo. Traio je odgovore. - Volim miris kone lopte. priznao je. Rizvo je podigao loptu par puta iznad glave. Damir je nemono stisnuo ake. Rizvo je prinosio loptu iljcima. Njegovo lice se izduilo. Gledao je Denisa ravno u oi. Piskav zvuk se zauo. Lopta se izobliila. Njen savren geometrijski oblik se izgubio. Damiru su zadrhtale usne. irom je otvorio usta. Denis je progovorio. - On je slijep. Na svoju tetu je slijep.
Njegove rijei su iznenadile i njega samog. Damir je poeo da pljuje. Muica je uletjela u njegova usta. Rizvo je pobjesnio. Obasuo je udarcima Denisa. - Pokvarilo se! Pokvarilo se! ponavljao je bez prestanka.
Podigao je kamen sa zemlje. Vjera je uvrstila njegov korak. Bacio je kamen na Neastivog koji se silno razljutio. Vjetar je povio rastinje. Njegovo sjeme je odnio daleko. Vjetar je povio do same zemlje vrhove biljaka na kojima je ostalo neto malo sjemena. Kristalni zapis ivota je bio snaan. Unato tome ljudi su naruili prirodne zakone. Hasan je platio cijenu njihove neodgovornosti. Bacio je kamen na roenog brata. Ostali ljudi su slijedili njegov primjer. Neastivi je pokuao da se dokopa kamena koji je bacio brat na brata. Ljudi nisu dozvolili. Nekima je udarila krv na ui. Neki su gubili svijest. - Vratit u se po kamen. Ja sam kadar da to uradim. zaprijetio je Neastivi. Vjetar se umirio. Hasan se nadvio nad izmrcvarenim tijelom svoga brata. U tiini se oprostio sa njim. Samir je izdahnuo pod udarcima na istom mjestu gdje je otila Denisova dua za vrijeme jednog od njegovih putovanja. Ljudi su pokuali pronai kamen koji je Hasan bacio. Na zemlji gdje je on pao bila su tri kamena. Ljudi su uzeli sva tri jer niko nije znao koji je kamen bacio brat na brata. Ovaj dogaaj je povukao za sobom niz jo znaajnijih dogaaja.
Drao se za glavu. Denis je bio nemoan. Duh iz prirode je uzeo njegovo sjeanje. Zaboravio je na susret sa Rizvom u parku gdje je odvezao vorie u njegovoj svijesti. Rizvo je prestao sa udarcima. Stajao je tamo neko vrijeme. I onda otiao. I Damir je otiao. Denis je leao na vlanoj zemlji. Tada je okusio jedno od putovanja. Postojale su tri vrste putovanja. U prolost se putovalo sa sjeanjem. Ova putovanja su bila nepouzdana i godine su mijenjale njih kao vjetar pjeanu plau. Drugo putovanje je bilo ka onom ta tek treba da se desi. Ova putovanja su bila nepredvidljiva. ovjekova dua nita nije doivljavala onako kako e se doista zbiti. Doivljavala je onako kako sebi predoi tog trena. Denis je okusio treu vrstu putovanja. Njegova svijest je bila tik nad zemljom. inilo mu se kao da gleda kroz poluotvorene oi. Njegovi kapci su bili zelene boje. Ugledao je bijelog leptira sa crnim flekama na krilima. Sunce je sijalo. Rastinje na zemlji je bilo drugaije od onog na koje je navikao. Bilo je spaljeno suom. Leptir je zamahnuo krilima. Vjetar je povio rastinje. Mokra zemlja je vratila njegovu duu u tijelo. Bio je na dva mjesta u isto vrijeme. Korist nije stekao ovim putovanjem. Viktor je uzeo njegovo sjeanje i nee biti pitan za ono ta je uradio. Duh iz prirode je poznavao tajne due, a nije doao nijedan dokaz od kojeg ljudi nisu okrenuli glavu.
15. Sve je zaudaralo na ustajalost. Saina majka je uzela kamilicu koja se suila na novinskom papiru. Na malom ognjitu je pucketala tanka vatra. Na oblinjoj esmi se prao ovjek ispod pazuha. Denisa je savladala munina, ali aj nije odbio. Njega je pozvao Saa da zajedno ue. Saa je ivio u ciganskom naselju. Meu njima je bilo dobrih i onih koji to nisu. Sjedili su na starim automobilskim sjeditima iz kojih je provirivala spuva. Denisu se stegnulo srce, umoran je bio kao kad ini napor da na nebo uzleti. Saa se eao po glavi. Njegove usne su zadrhtale. - Ja sam svega lien. On je lutao zabludom svojom smeten. Denis je progovorio: - Ti si siromaan. Nisi svega lien. Ispod mosta se okupio opor pasa lutalica. Jedno dijete je polijevalo brdo kartona sa vodom. Saa je pokazao prstom u njegovom pravcu. - Zna li zato to radi? Njegove crne oi su ivnule. Neprestano se eao po glavi. - Znam. Hoe da karton dobije na teini kada ga bude prodavao. Saa se nasmijao djeakovom lukavstvu, poto je bilo neto od pravog svijeta u tome, drugaije od svega onog ta se ovdje dalo vidjeti. - Zar niko nije dolazio da vas opominje? zapitao je Denis. Saa se naao u udu. Njegova majka je odgovorila: - Dolazili jesu, ali nisu opominjali. Njene usne su se razvukle u osmijeh. Nije imala zube. Denis je oborio pogled. Saa je paljivo promatrao njegovo dranje. Saina majka je cijelo jutro provela ispred klaonice. U neka doba je podijelio okupljenima mesar ivotinjske iznutrice. Nastala je velika pometnja. Denis nita nije znao o tome. Voda je prokljuala u staroj erpi na ognjitu. Saina majka je promijeala sa oguljenom granom ivotinjske iznutrice. Denis se zagledao u njene nokte ispod kojih se zavukla zemlja. Njeni tamni prsti su bili obojeni nikotinskim dimom. Dobili su neku neobinu boju. opor pasa se uznemirio zbog neega. Dijete je prestalo da polijeva karton. - Ja imam vake. priznao je Saa. Denisu su udarile suze na oi. Tuu nesreu je doivljavao tee od vlastite. Privukao je Sau. Naslonio je svoju glavu na njegovu. Kriom je pogledao u pravcu rijeke. Saa se nasmijao. - Dobio si sad vake. Denis nita nije odgovorio. Sa mukom je vakao ivotinjske iznutrice. Saina majka je istresla nos. Ruke je obrisala od automobilsko sjedite. Denis je dugo bio pod utiskom ovog dogaaja i nije bilo sudbine da u miru provede ostatak dana. Naime, Gabriela je pronala trei kamen. Susrela je Denisa na klupi u parku. - Zoran je slagao. Kod njega je bio kamen. Ti mora manje da vjeruje ljudima! Bila je u zanosu. Neko je sjekao drva motornom pilom. Denisa su razljutile njene rijei. Nakupilo se u njemu gorine. Pokuao je da nadglasa motornu pilu. - Sestra je mrtva! Razumije? Njegovo tijelo se treslo. - I meni nedostaje. Denis je jedva uo njen glas. Vjetar je nosio listove u krug. Rijeka je mirisala na ustajalu ribu. Njegova sestra je bila mrtva, a Gabrielu je volio.
16. Denis je bio na jednom mjestu, a njegovo dua na hiljadu i jednom. Prolazio je kroz tunele koji su formirali tamni labirint. Na krajevima tunela su bljetale boje. Harmonija je bila nedokuiva njegovim mislima. Sve je prolazilo. inilo mu se da je njegova svijest podijeljena na etiri dijela. Jedno je odlazilo od njega. Drugo se irilo. Tree se vraalo njemu i etvrto se suavalo. Nita nije ostajalo jednog trena nepromijenjeno. inilo mu se da odlazi negdje, a cijelo vrijeme je leao na krevetu. - Ti pameti ima, ali njome ne shvaa. Oi ima, a njima ne vidi. Ui ima, a njima ne uje. neko se obratio Denisu. Strah je zavladao njime. Skupio se na krevetu. - Ja sam te iz nieg stvorio. uo je. Misao je dolazila od nekog ko je bio napredan. U to nije bilo sumnje. Taj je bio znalac svega skrivenog. Bio je napredniji, stoga u izvjesnom smislu opasniji od lakovjernog Denisa. - Ti si onaj kod koga su dobra djela laka. zaprijetio je glas. Denisu nije bilo po volji ono ta je uo. Vjerovao je da je dobar. Tada je doivio ono ta tek treba da se desi. Njegova svijest je bila puna bola. Zaplakao je. Nakon toga je nastao iskonski mir. Njegovo tijelo se nalazilo postrani. - Spoznao si sebe! Zamisli neto! zauo je. Denis je zamislio leptira kojeg je vidio na jednom od svojih putovanja. Pored simbola besmrtnosti, leptir je predstavljao ponovno raanje. - Ti si nestalnog duha. izrekao je optubu znalac svega skrivenog. Denis se odvaio da zapita: - Zato mi je svijest bila puna bola? Nieg od tekog dostojanstva nije preostalo u njemu, ali je bio prinuen da slijedi tajnovite staze. Nije dugo ekao odgovor. - Svaka stvar ima neku vezu sa drugim stvarima. Tebi nije dozvoljeno da razumije sve. Denisu se inilo da je razgovarao sam sa sobom. Sve je bilo zapisano u njemu. Trebalo je samo da se uzdigne. Stekao je pravo bogatstvo. - Hou da te povedem na jedno mjesto. predloio je glas. I desilo se. Denis je zavrio tamo gdje ljudska noga nije kroila. Prizor je bio nesvakidanji. Par ljudi je sjedilo na kauima. Iza njih su radili tjelesne vjebe bia sa ljudskim tijelima. Sve je mirisalo na enski karmin. Puhao je hladan vjetar. Kameni pejza se prostirao u nedogled. Tama je vladala. - Ja potiem sa ovog mjesta. pomislio je Denis. Kada se pojavio tamo, ljudi na kauima su poskakali. Sa njihovih usana se oteo uzvik iznenaenja. Njihova tijela su liila na ljudska, ali je neto nedostajalo na njima da utisak bude potpun. - Oni nisu ljudi. Samo su uzeli njihovo oblije. mudro je zakljuio. Denis je guio snanu elju da neto vie dozna leei nepomino na krevetu. Jedno od bia se odvojilo. Na glavi je imao kapu na kojoj se vrtjela vjetrenjaa. Imao je naoale sa tamnim staklima koje je podigao iznad oiju. Na oima je zadrao prozirna stakla sa dioptrijom. Liio je na Tiesa i smijeno je izgledao. - Dugo su se pripremali za ovaj susret. Oni nikada nisu vidjeli ljude. obratio se glas. Njihova tijela su bila ogromna i neto na njima nije bilo simetrino. - Ovaj ovjek sa naoalima je neobian. kazao je Denis. - Naalio se sa tobom. Tako je sebi predstavio humor. odgovorio je glas. Denisu je postalo neugodno. Otiao je sa tog mjesta. Jedan dio njega je ostao nepromijenjen za vrijeme ovog putovanja.
17. Denis je zastao ispred kafia. Oklijevao je. Na staklu je bila nacrtana ptica koja je liila na orla. Njeno tijelo je bilo prekriveno ljubiastim perjem, dok su pera na repu bila naizmjenino crvena i plava. Glava ptice je bila svijetla. Oko vrata je imala krui od zlatnog perja. Na zadnjem dijelu lea ptica je imala ubu od perja sjajne boje. Bio je to Feniks. Navodno je samo po jedna ovakva ptica bila iva, sa stanitem u zabaenim dijelovima Arabije, u gnijezdu punog mira i tamjana. esto su imena kafia dobivala ime po ovoj ptici. Prilikom smrti se otvaralo njeno tijelo i iz njega je izlazila novoroena ptica. Vjetice su vjerovale da feniks sagori sam sebe u plamenu, pa se potom digne iz pepela. Denis je zakoraio unutra. Na njegovu veliku alost tamo nije pronaao nikog osim onih koji jedne druge u la utjeruju, a da sami nisu jedan trun nepravde osjetili. Denisa je spopala neodoljiva potreba da poee kosu. Odupro se elji. - Zato si se zagledao u feniksa? pitao je Zoran koji je sjedio meu njima. Denis je ljutito odbrusio: - Gledaj svoja posla! Zoran se nasmijao. Privukao je Denisa sebi. - Izvini! Slagao sam za kamen. priznao je. Denis je poeao glavu. Odmah je sve zaboravio. Lako je prelazio preko hravih postupaka drugih. Duhanski dim je tipao za grlo. Osjeao se neugodno u kafiu. Brzo se oprostio sa Zoranom. Pogledao je jo jedanput nacrtanog feniksa na staklu. Izgledao je mistino. Veina okultista je vjerovalo da je feniks simbol Lucifera koji je baen u oganj. Neki od njih su vjerovali da e on jednog dana trijumfalno ustati. Niko u kafiu nije slutio stranu tajnu iza imena ove ptice. Denisu se povrh svega dopao feniks nacrtan na staklu. Otiao je kui. Njegova odjea se osjetila na duhan. Majku je zatekao u suzama. - Zato plae majko? zapitao je. Bila je to hrabra ena. Kada je imala priliku, pozivala je ljude da se okupe oko jedne rijei. Nekada je tuga postajala nesnoljiva, tada je plakala, i odmah se laala nekog posla da joj misli odu na neku drugu stranu. Tako je bilo i ovaj put. Prala je sue. Mlaz vode se odbijao od tanjire. Ostaci hrane su djelomino zaepili odvod sudopera. Na povrini vode je plutala masnoa. - Dobila sam vake. rekla je preko ramena. Denisu se utroba stisnula. Nemono je gledao masnou koja se vrtjela u krug na povrini vode. Njegov pogled je odlutao. U kutu kuhinje se odlijepila tapeta. Beivotno je visjela na zidu. - Ja sam kriv majko. priznao je. Ona se sagnula. Krajevima haljine je obrisala suze. Iz ormaria je izvadila petrolej. Slijedila je sinov pogled. Ugledala je odlijepljenu tapetu u kutu kuhinje. Tiina je prijala oboma. Namazala je Denisovu glavu sa petrolejem. Rukama je pokupila ostatke hrane iz odvoda sudopera i jedan stidljiv osmijeh se iskrao iz nje kao lopov u sitan sat iz tue kue.
18. Denis je sauvao sjeanje na leptira. Bilo je to blago koje je svako posjedovao. Nekolicina njih je znala istinu. Ostali su dobivali duge ivote da to vie ogreznu u grijehu. Denis je bio darovan. Dobro je odvojio od loeg na samom poetku, mada je posrtao u svojoj vjeri. Zamislio je leptira koji je rairio svoja krila. Bez tjelesnog napora je dosezao stanje pomjerene svijesti svaki put kada je to inio. Njegova svijest je lutala. Odlazila je iz oiju. Njegovo tijelo je postalo pretijesno i to se ponavljalo. Leao je na krevetu. Jasno je osjeao madrac ispod sebe. Njegova lea su vukla svijest nazad u tijelo. Ona je lebdjela u sobi. Denis je uivao u nebeskim darovima, a nije znao nijednu od sedam tajni nebesa. Doista je bio darovan. Tako je doznao. Nije bio sam! Krevet je zakripao. Televizor se oglasio iz susjedne sobe sa nekom smijenom reklamom. Vjetar se buno zamrsio u grane topola. - On hrani, a njega niko ne hrani. zauo je. Uplaio se da umilja sebi svata. Otvorio je oi. Stanje pomjerene svijesti nije iezlo. - Pozivao sam mnoge. Njihova srca su ostala tvrda. neko se obratio. Denis je poznavao tri vrste misli. Jedne su bile njegove sadanje. Druge su bile one koje je utisnuo sebi prije odreenog vremena, i tree su bile koje je osjeao kao svoje, a nisu bile njegove. ovjek je lako mogao u tome zalutati da mu niko iv ne moe ukazati na pravi put. Dar je postajao prokletstvo bez jasne granice izmeu onog to stvarno jeste i onog to sebi ovjek umisli. Denis je uradio poneko loe djelo iz lakomislenosti. Zavaran blagodatima ovog svijeta srljao je u propast. - Zatvori oi! uo je. Posluao je. Vjetar je aputao melodiju koju uje samo paljivo uho. Ledenice su padale sa krova jedna za drugom. Neko je bio prisutan u sobi. Uzeo je oblije krave. Denis je osjeao njen vreli dah na svom licu. Njukala je njegovo tijelo. Zatvorenih oiju je slutio njenu snagu. - Nijedna krava nije upoznala ni strast, ni neznanje. Krava je uvijek u vrlini. obratila mu se. Denis je poelio da otvori oi. Nije mu bilo dozvoljeno. Ovaj odgaaj se mogao pretvoriti u stranu kaznu, puno neoekivanih i smjelih obrta. Kada ga je srdba minula, ovako je zapitao: - Zar kravama nije mjesto na livadi? Zimsko sunce su uvuklo u sobu. Zatvorenih oiju je utio njegovu toplotu na svom licu. - Kada pojede travu, krava daje mlijeko. Zar se ne slae da je to udesan dar? Denis nije odgovorio. Prepustio se njenom vrelom dahu koji je lutao njegovim tijelom. Liznula je njegov nos sa svojim hrapavim jezikom. - Zar se ne plai? Mogu da te ugrizem! Denis je bio razdragan. - Tama je mrtva. Svjetlost je iva. A ti si jedna dobra krava. Pronaao je misao koju je utisnuo u sebe prije izvjesnog vremena. Krava je mirno preivala. Iz njenih usta se irio miris pokoenog sjena. Denis je poelio da otvori oi. - Tako nee pronai mene. zauo je. Ipak je otvorio oi. Jedna ledenica je pala sa krova. U sobi nije bilo krave. Sunce je otjeralo sjene na drugu stranu svijeta. Denis se silno rastuio. Tren nakon toga mu je bilo oduzeto svako sjeanje na ovaj dogaaj. Viktor ponovo nije dozvolio da sauva jasan dokaz.
19. Krupne pahulje snijega su padale sa neba. Vjetra ih je nosio u svojim njedrima i odlagao je tren kada e one pasti na zemlju. Prizor je svjedoio o nepogreivosti ukusa vrhovnog arhitekte. Pahulje su postajale tek na zemlji jedno sa bjelinom koja je vladala svuda naokolo. Jedna pahulja je zavrila na Denisovom nosu. Odmah se istopila. On je obrisao nos rukavom. Auto je prolo tik pored njega. Tamni tragovi njegovih guma su liili na ive rane u snijegu. Ties je pokazao u pravcu saobraajnog znaka na uglu ulice. - Bog spava. rekao je. Za njega nije bilo spasa. Bez sumnje je navukao na sebe gnjev za gnjevom. Gabriela je slijedila znatieljno njegov pokret rukom i ugledala znak za zabranjeno parkiranje. Saobraajni znak zabrana parkiranja se sastojao iz kruga sa dijagonalnom linijom i znaio je Bog spava. Koncept Boga koji spava su prihvatile mnogi uveni ljudi. Dotina doktrina je glasila da je Bog kao vrhovni arhitekta univerzuma stvorio cijeli svijet, ali se potom izdvojio od itave tvorevine i prepustio je njoj samoj. - Mi smo stvoreni iz dosade! Bog je bio usamljen, pa je postao mnotvo. Ties se nasmijao. Njegove rijei su veselile najvie njega samog, a onog koga je Bog u zabludi ostavio za sva vremena, nije bilo naina da na pravi put izae. - Zar je Bogu dosadno? pitala je Gabriela. Ties se iskreno zabavljao. irom je otvorio vrata svoga srca jednom od smrtnih grijehova. Denis je na ovu kapiju uao pognute glave. Nije bio dovoljno odvaan da se suprotstavi, ali nije ni podrao Tiesa u ovoj sumanutoj tvrdnji. - On se strano dosauje. udi da se od njegove tvorevine otrgne ud koju ne moe da razumije. Vjeruj mi na rije, ta ud ne mora da bude dobra. Bog razdvaja sa tekom mukom dobro od zla. Gabriela se stidljivo nasmijala. Ustruavala se pred Denisom. Njen osmijeh je ohrabrio Tiesa. Snijeg je prestao da pada. - Zar moe drugaije da se objasni Njegova utnja nakon svih zlih djela ljudi? I nakon svih Njegovih zlih djela? Ties je zaboravio jednu stvar. O zlu nije valjalo na glas govoriti. To je mogao samo onaj kome je uinjena nepravda. Meutim, on je davno izgubio umjerenost u svojim postupcima. Nastavio je da ini sebi nepravdu sa svojim rijeima: - Ako neko ubije nekog koji nije ubio nikog i koji nije nered na zemlji inio kao da je sve ljude poubijao. A onaj koji bude uzrok da se neiji ivot sauva kao da je svim ljudima ivot sauvao. Lice mu se zacrvenilo od studeni i smijeha. Ismijavao je Boga. Njegov glas je dobio posprdan ton. Njegov pogled je lutao sa lica na lice. Traio je podrku. - U svetim knjigama je On pozvao ovjeka na beskrajnu ljubav izmeu pravednog gospodara i neposlunog sluge Djeca nisu ula ovo zadnje. Gabriela je napravila grudvu. Pogodila je Denisa u lea. On se hitro sagnuo za snijegom. Gabriela je otrala niz ulicu. Negdje na pola puta do slastiarne se okliznula. - Nemoj Denise! viknula je. Denis je njeno tijelo zatrpao snijegom golim rukama koje su se crvenjele. Nezadugo nakon toga ih je Ties sustigao. Borio se za dah. Njegovo glomazno tijelo nije trpjelo nagle pokrete. I on se sagnuo za snijegom. Njihov smijeh je nosio vjetar zajedno sa snijegom koji je ponovo poeo da pada.
20. Rijeka je nabujala. Iako su se posljednji snjegovi topili na vrhovima oblinjih planina, zemlja je bila hladna. Proljee je budilo uspavane zvukove. Sunce je provirivalo iza oblaka. Denis je poeao oiljak od vodenih ospica na elu. Duboko u njegovom mozgu se nalazila pinealna lijezda. Kod drugih ljudi je ona bila neaktivna, a kod njega je bila aktivna. Vibracije njegovog mozga odgovarali su spoju zvuka i svjetlosti. Neki anatomi su vjerovali da je sama lijezda zaista ostatak treeg oka koje se nije razvilo u toku evolucije. A neki ljudi su stavljali na elo ig zvijeri. Denis nije pripadao ni jednima, ni drugima. ig antikrista je dobio u obliku oiljka kao djeak. Redovno je osjeao neku teinu prilikom stanja pomjerene svijesti na tom mjestu. Tada ga je spopadala neodoljiva elja da poee oiljak. Tako je bilo i ovaj put. Osjeao je snano neiju prisutnost. - Ko si ti? pitao je. I poeao je oiljak na elu. Odgovor nije dugo ekao. - Ja nisam onaj koji istinu neistinom zamrauje. A ti nisi onako koji zbog djela ruku svojih u svojoj dui nimalo tegobe ne osjeti. Denis je legao na zemlju. Noge su ga izdale. Trava je bila povijena od duge i otre zime. Cijelim tijelom je osjeao kako nije sam. Kako je sjeme trave imalo u sebi inteligenciju da iz njega izraste ista takva vlat trave, i dadne stotine istih takvih sjemena, tako je bilo u poetnom koraku stvaranja svemira sjeme zla koje je dalo stotine drugih. Denis je nekako naslutio tu stranu istinu, ali nijedna istina nije vaila za sve i na svakom mjestu. - Jesi li ti prevarant? pitao je. U tom trenu je sunce izalo iza oblaka. Njegove zrake su ispunile svijet. Denis je zamirio na jedno oko, a opet je gledao sa dva. Bio je darovan. Dobio je odgovor na svoje pitanje. Na zemlji je naao gnijezdo. Razgrnuo je slamu. Gnijezdo je bilo naputeno. Dok je vakao slamicu, Bog mu se ponovo obratio. - Kada poe kui, usput se pogni do zemlje. Povuci dim smrti i trulei. naloio mu je. Denisu se uinio ovaj prijedlog neprilian. A kada je, sa vremenom, doao do daha, bio je ogoren zbog njega. - ta e se desiti ako ne posegnem za dimom smrti i trulei? odvaio se da zapita. - Umrijet e svi koji su te pamtili! Iza tebe nee ostati valjanog traga. Denis je ova pomisao prestraila. Poao je kui. Usput je doista naiao na cigaretu koja se jo uvijek dimila. Sagnuo se za njom. Povukao je dim smrti i trulei. Suze su udarile na njegove oi. - istu zemlju dotakni rukama svojim. I njome preko lica svog prei. bilo mu je naloeno. Uradio je ta je od njega traeno. - Ti ne mora da mi se moli. zauo je. Nakon ovog se sve utialo. Denis je poeao oiljak na elu. Njegova svijest se povukla iz tijela. Ugledao je svoje tijelo iz kuta koji nije sebi umio iv ovjek da umisli. Nije okrenuo glavu od ovog jasnog dokaza. Postao je svjestan leptira koji je zamahnuo krilima. Nakon toga je nestao jasni dokaz. Viktor se postarao da tako bude. Bez ijednog valjanog sjeanja ekao je Denis sueno.
21. Otac je zavukao ruku u dep. Istresao je nos u maramicu koja je djelomino poprimila boju hlaa. Taj dan otac nije popio kap alkohola. Muila ga je snana nahlada. itav dan je bio osoran i grub. - Doi sjedi kraj mene! pozvao je Denisa. Denis se nerado spustio na bordo kau pored oca. Maka se lijeno protegnula. Oeva majica je bila progorena na par mjesta sa cigaretom. - Nemoj blizu mene da ne navue nazeb! Denisu je bilo neugodno u oevoj prisutnosti. Pogledao je cigaretu u njegovoj ruci, jer mu se prizor uinio poznatim. - To sam ve doivio. pomislio je. Oev glas ga je trgnuo. - Hoe li otii do apoteke? Trebaju mi kapi za nos. Denis je klimnuo glavom. Otac je pomilovao njegovu kosu. U svojoj dui je bio podmukao zbog poroka koji ga je uzeo pod svoje, ali to nije nita govorilo o njemu. Nekada je umio da dobro djelo javno uradi i nepravdu oprosti. Traio je pravu rije. - Ti misli da ja nita ne primjeujem. Iz oeve lijeve arape je provirivao nokat. Denis je bio na oprezu. Razgovor je mogao otii na svaku stranu. Jo jedanput je otac, nalazei dovoljno dokaza za svoje miljenje, pokuao Denisa pokolebati u njegovoj vjeri. - Nema Boga! Okreni se ovom svijetu! odbrusio je. Na sinovom licu je prepoznao negodovanje. - Ja vjerujem u prirodu i njene zakone. nastavio je. Pruio je oigledan dokaz protiv sebe. Denis je milovao vrhovima jagodica deku ispod njih. Spreman po svaku cijenu zadrati mir progovorio je. - Vjeruje u prirodne zakone? - Da. odgovorio je otac. - Zar vjeruje da postoji zakon iza kojeg ne stoji inteligencija? zapitao je Denis. Otac se u udu naao. Nije povjerovao roenim uima. Njegov sin je birao rijei koje su pripadale odraslim osobama. - Priroda ima inteligenciju. priznao je. Njegove oi su bile nemirne. Lutale su sinovim licem. - Ako ima inteligenciju, onda moe da se obrati ljudima. mudro je zakljuio Denis. U prvi mah otac nita nije rekao. Iz depa je izvadio maramicu i novac. Nos je istresao u maramicu, a novac je pruio Denisu. Ovaj je uzeo novac sa gaenjem. - Nema nijedan dokaz! rekao je napokon. Nakon toga je Denis izaao iz kue. Apoteka se nalazila u jednoj od bonih ulica. Gazio je krupnim koracima. Na vratima apoteke je bila prikazana zmija nad posudom za vodu. Ona je predstavljala samog Neastivog koji je u obliju zmije doao u Edemski vrt da se napije vode i da zavara Adama i Evu. - Mogu li da dobijem kapi za nos? zatraio je Denis. Apotekarka je sa osmijehom pruila plavu kutiju.
22. Denis je susreo Tomislava i njegovu majku. Majku je lijepo pozdravio. Tomislavu je pruio ruku. Pokazao je prstom na nebo na kojem su poivali bijeli oblaci. Tomislav je volio nebo. Znao je da provede sate gledajui iznad sebe. Lijepo su se slagali. Tomislav se uzdao u pomo sa neba. I Denis je ekao trpezu sa neba da se najede. Njihove razgovore je esto prekidala no. Denis je odmah primijetio da se neto strano desilo. - Ti si dobar! rekao je Tomislav. Njegove usne su drhtale. Krio je prste. Oi je iskolaio. Borio se za dah. Denis se nemono nasmijao. Bio je spreman na sve. - Ja ne volim dobre ljude! viknuo je Tomislav. Na kutove njegovih usana je udarila pljuvaka. Njegova majka se nala u udu. - Tomislave! Tomislave! Tomislave! stala je da ga doziva. Uhvatila je njegovu ruku. On je ruku istrgao iz majinih. Iz njegovih oiju se povukla svijest kao svjetlost pred najezdom tmina u sumrak. Krupne grake znoja su izbile na njegovo elo. Bio je opsjednut neim. Denis se povukao u sebe oekujui najgore. Neastivi je presretao ljude na pravom putu, pa im je i sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilazio. Taj je prelazio u zlu svaku mjeru. Poricao je kaznu. - Denis se ponadao da nema posla sa njim. Ima ben na licu. uo je.
Bijes je iskrivio Tomislavove usne. Zamahnuo je rukom. Noktom je otkinuo ben sa Denisovog obraza. Tu nije bio kraj udima. Kap krvi nije izalo iz rane. Odmah je zacijelila. Tomislavova majka je briznula u pla, a on je otrao negdje. - Ko si ti? Tomislav vie ne smije da se igra sa tobom! ena je upala sebi kosu. Zlo je bilo meu njima. Nita nije slutilo na nesreu koja se desila. - To nije bio Tomislav. ena je ponavljala bez prestanka.
Denis je podigao pogled k nebu. U njegovom srcu je vladao mir i otrpio je ono ta je ena govorila. Iz njenih usta je izbijala mrnja, koju nije krila, za sve ono na ta nije navikla, ta prije nije susrela, niti doivjela.
23. Gabriela je stavila na ui minue na kojima se klatila djetelina sa etiri lista. Denis je sa zanimanjem promatrao svaki njen pokret. Minue su bile prstenje koje se nosilo na uima. Nekada davno se smatralo da zli duhovi mogu da uu u tijelo kroz bilo koji njegov otvor i preuzmu kontrolu nad njim. Prve minue su se nosile da preprijee put ovim duhovima. Isto je bilo sa prvim karminom za usne. Neko je pokucao na vrata. - Slobodno. rekla je Gabriela. U sobe je nesigurnim korakom zakoraila njena mlaa sestra. U rukama je nosila dvije ae sa sokom. Gabriela nije obraala panju na nju. Nanosila je sjenku na one kapke. To je bio davni obiaj potovan vjekovima. Tradicija je bila da se oi iscrtavaju u ast boginje ljubavi. Gabrieline oi su postale sjajnije i misterioznije. Njena sestra je stavila ae na sto, a Gabriela je nanijela na usne ruiasti karmin. Ruiasta sjenka, rumenilo ili karmin za usne su pojaavale samopotovanje. Nekada davno u kini su bile prostitutke jedine ene koje su mazale lice, nosile minue i imale dugake lakirane nokte. Denis to nije znao. Dok je njegov jezik obuzimao sladak ukus, zahvalio se Denis djevojici. Ona je brzo nestala na sobnim vratima. Gabriela je podigla pogled. - Nakit je nain da nosi magiju na svom tijelu, a da niko to ne zna osim tebe i drugih, koji su mudri, na putovima Zanata. progovorila je. Denis se trgnuo. Gabriela je provela par sedmica u inozemstvu gdje je pazila na djecu imunih ljudi. Od tada je poela da govori udne stvari. Denis nije vidio dublje znaenje u noenju nakita. Nakit je opstao kao obian ukras, ili, ponekad, kao oznaka pripadnosti nekom drutvenoj klasi. Ispoetka je on smatran sredstvom za zatitu od zla. Amajlije iz starog doba su danas postale popularan nakit. Takoer se on stavljao sa ostalim stvarima u grob da titi mrtve. Ljudi su poeli da povezuju odreeno drago kamenje i metale sa razliitim organima i oblastima u tijelu i da ih nose da bi sauvali zdravlje. Kasnije su poeli da na odjeu stavljaju perje, kosti i druge materijale zbog sposobnosti da privlae ljubav, zdravlje, novac i druge stvari potrebne za ivot. Gabrielu je neko uveo u svijet vradbina. Denis nije slutio stranu istinu koja se krila iza njenih rijei. - Ne priaj gluposti! rekao je. Gabriela je nezadovoljno zanjihala glavom Neko je ponovo pokucao na vrata. Djevojica je unijela tanjur sa kolaima. - Nemoj vie smetati! naredila je Gabriela. Djevojica je znaajno pogledala Denisa. On je pojeo uslast jedan kola. Zatim je iskapio par gutljaja soka sa dna ae. - Moram da idem. rekao je. Gabriela je spustila poljubac na njegovo elo. Denis je obukao cipele. Na izlazu iz kue je zapeo za neto. Nasmijao se. Na pragu kue je bila zakucana potkovica da ukuanima donese sreu. Bila je to snana vradbina.
24. Denis je uao u kuhinju. Otvorio je friider. Nita nije kvario podnevni mir u koji je utonula njegova ulica. Sa vana je dopirao, dodue, neki tihi zvuk kome Denis nije mogao da odredi porijeklo. I to je bilo sve. Sa gornje police visee kuhinje skinuo je plastinu posudu. Hranu je stavio u nju. Otac je drijemao na kauu. Maka se oeala od njegovu lijevu nogu. Krenuo je da izae iz kue. Na majku je nabasao u hodniku. - Kome nosi hranu? pitala je. Denisu je bilo neugodno. Smeten velikom nepravdom traio je rijei. Kroz odkrinuta vrata je vidio kako se otac protegnuo na kauu. - Emiru. odgovorio je. Majino lice se naboralo. Emirova porodica je teko ivjela. Otac je danima izbivao iz kue. Obino je stajao na pijaci, kada je bio pijani dan, da se nae nekom na usluzi i ponese neku teku stvar. Ali je zaraeni novac ostajao kod konobara Slavke u bistrou na stanici. Njihova kua je izgledala jadno i zaputeno. Emirova majka nije radila. Denisa je boljela njihova nesrea na ovom svijetu. Sa druge strane, majci je tajio istinu. alio je zbog toga, ali se majka nasmijala. - Odnesi. kratko je kazala. Denis je srce bilo puno. On nee za majku odgovarati, a ni ona nee odgovarati za njega. Za nju je bio spreman da ponese i svoj, i njen grijeh i da bude stanovnik vatre. Izaao je iz kue. Posudu je ostavio na kapiji koja je vodila u dvorite. Redovno je predveer posudu nalazio praznu na istom tom mjestu. U koli nikada nisu progovorili ni rije o tome. Denis je krenuo nazad kui. Ugledao je Tomislavu majku sa seoskim sveenikom. Ljudi su priali da sveenik nije sebe uskraivao u lijepim stvarima koje su bile dozvoljene, ali je u tome pretjerivao. Tomislavova majka je bila uznemirena. Pokazala je prstom na Denisa. - Onaj koji od odmazde odustane, bie mu to od grijeha iskupljenje. rekao je sveenik eni. Zatim je podigao metalni krst. Suneve zrake su se odbile od njega. Zaslijepile su Denisove oi. On je zamirio. ena je vidjela u tome lo znak. Obadvoje su ustuknuli. Sveenik je povikao: - ig zvijeri se nalazi na elu i desnoj ruci! Teko onom koji primi ig na jedno od ova dva mjesta, pie i on od vina gnjeva Bojega! Za razliku od ene, Denis se nije nieg sjeao. Majci je rekao da je ben sa njegovog lica nestao sam od sebe. Promatrao je nabore na sveenikovoj tamnoj mantiji koji su napravili od sjedenja. - Ja nemam ig zvijeri na desnoj ruci. povikao je. Tomislavova majka nije odustala od odmazde. Pljunula je u njegovom pravcu i brzo se prekrstila. Sveenik je podigao krst iznad glave. Stajali su tako neko vrijeme. Denis je bio miran u svom srcu.
25. Kapija je zakripala. Denisu se ovaj zvuk inio poznatim. Njegov ivot je imao zapis. Nita izvan tog zapisa se nije deavalo, niti se moglo desiti. Zakoraio je. Korov se rairio po cijelom dvoritu. Dosezao je do njegovih koljena. Dugo nije bio u baba Katinom dvoritu. Popeo se na drvo. Lastavice se nisu vratile te godine. Zavukao je ruku pod gredu. Kamena nije bilo tamo. Ljutnja mu je nagrdila duu. Bivao je brzo ljut, ali ga nije dugo dralo. Odmah je potraio Gabrielu. Usput se stiala njegova ljutnja. Gabrielu je pronaao sa drugaricama pred kolom. - Moram neto da te pitam. rekao je. Njene drugarice su se kikotale. Gabriela je otila par koraka dalje. Denis je rekao svoje, ali Gabriela nije ula od amora glasova. Na ivici strpljenja ponovio je. - Kamen je nestao. Gabriela se snalazila u otrim prepirkama, odlazila je uvijek za rije dalje, ali je umjela i sa svakim strpljivo i lijepo. Neodreeno se nasmijala. - Ne brini! Kamen je na sigurnom. Denis se zbunio. Gabriela se odmetnula. Vjerovala je u Neastivog. Vjerovala je u onog koji nije u stanju da joj kakvu korist pribavi. urila je da sa njim sklopi prijateljstvo. Njeno srce je bilo bolesno. Denis se pribrao nakon iznenaenja. Uhvatio je Gabrielu za ruku. - Kamen je kod tebe? pitao je. Gabriela je traila rijei. kolsko zvono se oglasilo. Njene drugarice su pole prema koli. Jedna je zovnula Gabrielu. - Kamen sam dala Tiesu. priznala je. U Denisu se sruio itav jedan svijet. Nijemo je gledao u Gabrielu, a onda se pomirio sa tim. To je uvijek inio, kada je nailazio na potekoe. Mirio se sa njima. - Dobro. rekao je. - Tako je najbolje. Mi nismo u stanju da izvedemo stvar na istac. apnula je na njegovo uho Gabriela. I otrala je za drugaricama. Denis se borio za dah. Njegova sestra je bila ubijena zbog tog kamena. Sada je kamen bio izgubljen, a on se jednostavno pomirio sa tim. Oaj je obuzeo njegovo tijelo. Ovaj svijet nije bio pravedan. Zato je postojala kazna na svijetu nakon ovoga. Zato je postojala nagrada na svijetu nakon ovoga. Denis nita zlo nije uinio, ali je granicu zla preao. Nije druge odvraao od grenih postupaka koje su radili, tako je i sam srljao u grijeh i nasilje.
26. Denis je kuao alkohol prvi put. Dok je alkohol ujedao njegovo jezik, u stomaku je osjeao topao teret koji je prijao. Prijatelji su se razili. I on je poao. Usput nije sreo nikog poznatog. U poetku Denis nije inio zla, ali ga nije ni osudio, poto je njega privlailo zlo kao snaan magnet. Neto je bilo u njemu, neko miljenje bez stvarne forme, nejasan predosjeaj, to je razumjelo zlo ne inei ga. Pred kuom je zastao. Njegove oi su bile umorne, ali nije elio poi na poinak. Zamislio je leptira koji je rairio krila. Njegovo sjeanje se probudilo. Pred njim su iskakali prizori koje je zaboravio. Ubrzo je dosegao stanje pomjerene svijesti. Neka crna slutnja se probudila u njemu. Ptice u kronji topola su se uskomeale. Podigao je pogled. Taman oblak se nadvio nad njegovom glavom. Ptice su grakale. Gusti oblak se spustio nisko. Ptice su prhnule u nebo. Letjele su nad njegovom glavom. Denis je slutio nesreu. Hladan vjetar je osjeao na svojim obrazima. No je bila tamna. Neto se strano dogaalo. U njegovoj svijesti su se smjenjivala iskeena lica ljudi koje je poznavao. Njegovi prijatelji su govorili rune rijei. Ptice su nasrtale na njega. Branio se rukama. Vjetar je kovitlao lie i granje pod njegovim nogama. Tada je spoznao njegov bijes. On je bio straniji od bijesa majke koja tue plod u svojoj utrobi. Denis se u udu naao. Nije vjerovao da iza ovog bijesa stoji inteligencija. Nita na njemu nije pripadalo ovom svijetu. Neastivi je bio nainjen od vatre. Denisa je obuzeo strah. Svemir se skupio u kap. Postao je svjestan i drugih dua. - Ne brini! Tu sam. oglasio se i Viktor. Jezici su se mijeali u molitvi. A jedan je bio jezik misli koji su svi razumjeli. Strah je zavladao meu ljudima. Samo nekolicina njih je bila svjesna ovog dogaaja. I Viktor se uznemirio. Denis je zaklopio oi. Osjetio je kako se slijeva neto toplo niz njegovu desnu ruku. Svemir je bljesnuo kao munja kada zapara nebo. Ljudi su bili oajni. - Napao ga je! neko je pomislio. Zakovan u jednom mjestu bio je Denis nestvarno miran. Viktor se postarao za to. - Bog je uz nas. umirivao je Denisa. Neastivi je ugrizao Denisa za desnu ruku. Zatrovao je njegovu krv za sva vremena. - Neka si proklet. viknuo je nemono. Denis je krvavim rukama dodirnu istu zemlju, i preao je njome preko svog lica i preko rane na desnoj ruci. Proroanstvo staro koliko i svijet je prijetilo da se obistini.
27. Majka se tek vratila sa pijace. Otac je odloio cigaretu koja se dimila u pepeljaru. Rukama je prekrio lice guei snaan kaalj. Zidni sat se oglasio. Majka je spustila kesu sa povrem na pod. - Gdje su plava koulja i Denisove hlae? pitala je.
28. Denis je zapoeo svau sa mladiem zbog nekog sitnog nesporazuma. Mladi je mislio da zagladi nesporazum sa lijepom rijeju. Denis je odbio. Bilo je neega nesvakidanjeg u tome. Denis je uestvovao u cijelom dogaaju, ali je jednim dijelom sebe bio odsutan. Gledao je negdje sa strane dok je priao. U isto vrijeme je kruio oko mladia kao zvijer oko svoje rtve. Zamahnuo je. Mladi se u udu naao kao da se itav dogaaj njega ne tie. Denisa je obuzeo bijes. Dean je povukao njegov rukav. - Nemoj! Znam ga. Dobar je ovjek. Denis je odbio da se okani zla. Jednim dijelom sebe je bjesnio, a drugim dijelom je sudio sam sebi. Odgurnuo je Deana, a mladia je obasuo sa udarcima. Njegovi udarci su brzo izgubili mjeru. Bijes je uzeo njegovu duu pod svoje. - Nemoj, molim te! Izgubio sam brata. preklinjao je mladi. Iz njegove gornje usne je potekao tanak potoi krvi. Nije se branio. Par dana prije toga je njegovu porodicu stigla velika alost. Brata je udario grom dok je kopao bunar na njivi. Nebo se bilo namrgodilo. Brat nije poao odmah kui. Htio je da obavi posao. Sve se odigralo brzo. Nebom se izvila munja kao zmija i grom je pukao. U nevidljivom svijetu njegova smrt je sprijeila veu nesreu. Pred njim je bio veliki grijeh koji je mogao njegovu duu odvesti u samu vatru. Ovako je bilo bolje. Prevagnula su njegova dobra djela. Ali su rijetki bili poznavaoci nevidljivog svijeta. Na ovom svijetu je sve izgledalo drugaije. Njegov brat je iskreno alio. Mladiu je nijemi pla iskrivio lice. Sa njegovih usana se nije otelo jecaj. Vladao je muk. Denis je i dalje bjesnio. Uhvatio je mladia za vrat. - Nije me briga za tvog brata! viknuo je. Krik se zaledio na mladievim usnama. - Od ega si napravljen? pitao je. Krupne suze su se slijevale niz njegove obraze. Ostali su nijemo promatrali prizor. Neki su odobravali zlo koje se desilo. Rat je bio na pragu koji je ljude razdvajao na nae i njihove. Tri snana mladia su odvajala Denisa od nesretnika. Gabriela se probila kroz gomilu. - Nemoj Denise! zapomagala je i ona. Nekako su uspjeli odvojiti Denisa od mladia. Njegove grudi su se nadimale kao da su postale pretijesne za njegov dah. Mladiu je izbilo na lice mrtvako bljedilo. - Neka si proklet za sva vremena! viknuo je. Denis je zaplakao. Gabriela je ljubila njegove ruke.
Otac je pokazao u pravcu kuhinje. Majka je ekala da se njegov kaalj umiri, za to vrijeme je uzela iglu i konac. im je doao do daha, otac je povukao ponovo dim cigarete i onda je sve to dobro zalio sa povelikim gutljajem konjaka. Zatim je udio konac u iglu. Promuklim glasom je progovorio: - Ne sluti na dobro. Otac je stranputicu kao pravi put prihvatio. Majka je eljela da progovori, ali nije imala nikog drugog osim njega. On je bio cijeli njen svijet. Uila je dugme na koulji. Konac je prekinula zubima. Njen strah se obistinio. Ljudi su spominjali rat na svakom koraku. - U oima ljudi vidim isto zlo. ula je na pijaci. Bile su to rijei ene koja se sjeala prethodnog rata. Njene rijei su uznemirile majku. Pozvala je Denisa sebi koji je prekoraio tanku granicu zla. Nije to bilo nita krupno da ovjek ostane bez daha, ali je ipak bilo zlo. - ta se sa tobom dogodilo? Postao si neposluan.- kazala je. Denis se razljutio. On je prednjaio u nestalucima meu svojim vrnjacima. Ljudski zakoni nisu kanjavali sve grijehove. Zbog nekih grijehova su ljudi zavravali u vatri, a meu drugima su vaili za ugledne ljude. - Ostavi se sine ljudi i njihovih izmiljotina! Majka je pronala cigarete u njegovoj sobi. Neto se dogodilo sa njenim sinom. Znala je. Slutila je majinim srcem. Njen sin je bio darovan. To je nosilo odgovornost sa sobom. Njegova djela su postajala prije zla nego djela drugih, ali majka nije bila vina rijeima, a Denisu nita nije moglo da privue panju na due vrijeme. - Ostavi se ti mene! odbrusio je. Majine su se oi napunile suzama. Uzela je hlae u ruke. - Prije e debelo ue kroz iglene ui proi nego to e neposlunost dobro djelo postati. rekla je planim glasom. Pruila je iglu i konac Denisu. Njen vid je oslabio. - Ne pada mi na pamet! ponovo je odbrusio. U njegovim oima je vidjela mrnju. Vidjela je iskru koja je prijetio da sve odnese u plamen. Nije prepoznavala svoga sina! Nijemo je gledala u njega. Nakon toga je izala iz sobe. eljela je pobjei negdje. Mua je zatekla u kupatilu. Brijao se. itavo kupatilo je bazdjelo na alkohol i duhanski dim. Zaudo, lako je udio konac u iglu. Majka se vratila u sobu. Zla slutnja je nju progonila. Denis je bahato odbio da se okane onog ta je zabranjeno. Nasuo je sebi au mlijeka. Majci je soba postala tijesna. Otac je upalio televizor. Denis je iskapio mlijeko. Majka je uila av na njegovim hlaama.
29. ule su se eksplozije u daljini. Rat je zapoeo. Rijeka je podijelila grad na dva dijela. Denisov narod je ostao sa jedne strane, a on je ostao sa druge strane rijeke. Sve se poremetilo meu ljudima. astan ovjek se teko mogao snai u tome. Rat je izbacivao na povrinu ljude koji u miru izdravaju kaznu u zatvorima zbog svojih zlih djela. Jedan od tih ljudi je bio Nenad. On je bio ovjek sumnjive prolosti. Imao je svijetao ten kao da sunca dugo nije vidio. Njegov izgled nita nije govorio o njemu. U ratu se lako snaao. Prednjaio je u zlu. Jedan dan je doao u Denisovu kuu. Pogledao je okupljene. Oborio je au sa vodom koja se nalazila na stolu. - Sutra mora unijeti drva u moju zgradu. rekao je. Denis je klimnuo glavom. Voda je kapala na pod. Majka je tiho jecala u stolici. Denis nita nije rekao. Bio je sretan kada je ovaj izaao na vrata. Sutradan je ponovo vidio Nenada. Doao je na ugovoreno mjesto. Nenad ga je odmah propustio kroz ake. - Sada se svakom zna njegovo mjesto. objasnio je krvavom Denisu. On se nasmijao, mada je elio da Nenad nestane sa lica zemlje. - Dau sve od sebe da nauim. rekao je. Sa zlom se nije valjalo igrati. Denis se tako ponaao. Jedno je govorio, a drugo je mislio i njegovo licemjerstvo nije poznavalo granice. Zapoeo je posao zbog kojeg je pozvan. Nenad je napravio od susjednog stana magacin za drva i ukradene stvari. Napunio je dvije kante sa drvima. Hodnik u zgradi nije imao prozore. Bilo je mrano. Denis je radio bez prestanaka. Kada je napokon sjeo pred zgradu da se odmori, neko mu se ovako obratio: - Ko si ti? Jasno je uo ovu misao. Pogledao je oko sebe. Nije bilo ljudskog stvora u blizini. U prvi mah je pomislio da to ne moe biti istina. Ljudima nije bilo odreeno da razumiju sve tajne ovog svijeta. Pred njim je stajala kao gar crna kuja. Uasno je smrdjela. Ona je preduhitrila svako njegovo pitanje. - Bila sam zla ena. Zato sam dobila tijelo psa. Ponovno raanje se smatralo u tim krajevima bezbonikom pomilju. Denis nije elio da vjeruje. Protresao je glavom kao da tjera rune misli od sebe. Podigao se na noge. Sa poslom je nastavio. U neka doba je uo korake u hodniku. U tami se nita nije naziralo. Zavukao se u jedan oak. Osjeao je neiji topao dah u tami. Koraci su proli pored njega. Kada se no spustila, poao je umoran kui. Kuja ga je pratila u stopu. Na vratima se okrenuo. Uspio se nasmijati. - Laku no Kleopatra. rekao je. Tako je nazvao kuju.
30. ulo se lupanje na vratima. Majka je otvorila. Nenad je itavu kuu podigao na noge. etao se sobom nesigurnim korakom. Teak zadah alkohola je izbijao iz njega. Oborio je vazu sa vjetakim ruama. Povukao je stolicu i ona je tresnula na pod. - Nemoj Nenade! Due ti! majka je zapomagala. On se nije obazirao na enu. Strgnuo je goblen sa zida. Staklo je rasprilo po crvenom ilimu. Uzeo je jednu vjetaku ruu. Opijen svojom odvanou stajao je neko vrijeme na sredini sobe. - Zorana zna? pitao je. Denis je potvrdio. Majka je skupljala staklo golim rukama. Otac je utio. Nenad je, vru od gnjeva, prijetio, i to je ilo daleko, za potenog ovjeka predaleko. - Sutra treba da radi za njega! rekao je. Proakao je uho sa vjetakom ruom. Otac je umotao aj u novinski papir. Nenad je sa zanimanjem pratio njegove pokrete. I on je zapalio. Na tren je zavladala tiina. - Prui ruku! obratio se Denisu. Denis je posluao. Zatvorio je oi. Bol se rairio njegovim tijelom. Nenad je ugasio cigaretu na njegovoj ruci. - Ja idem sada. rekao je. Izaao je iz kue. Nije zatvorio vrata za sobom. Majka je natopila krpu sa hladnom vodom. Kratko nakon toga je svako otiao u svoju postelju. Otac je strano hrkao. Denis je imao nemiran san, a jutro je osvanulo prekrasno. Denisov stomak se buno pobunio protiv gladi. Pred kuom je ekala Kleopatra. Tekom mukom se nasmijao. Kleopatra se nije odvajala od njega. Jutarnja studen je kratila njegov dah. U prvi mah nije prepoznao Zorana. Uniforma je izduila njegovo tijelo. Bio je leima okrenut. Denis je strpljivo ekao. Zoran se napokon okrenuo. - ta ti radi ovdje? iznenadio se. Denis je pogledao gomilu friidera, poreta i televizora. Kleopatra je opasno reala. Neto dalje niz ulicu lealo je tijelo ene, staro i mrtvo, koje se pomalo rugalo cijelom ljudskom rodu. - Doao sam da pomognem. odgovorio je Denis. Zoran je nestao negdje. Vratio se slaninom i kruhom u rukama. Dok je Denis vakao sa mukom ilavu slaninu, on se duboko zamislio. - Nita se nije promijenilo. rekao je. Denis je irom otvorio oi. Povukao se istog trena u sebe. Komad slanine je bacio Kleopatri. Zorana nije pogledao u oi. - Nije mi teko pomoi. odsutno je odgovorio. Prvi put je kuao svinjsko meso. Zoran je zavukao ruku u dep. Denis se nadao cigareti. Sav se najeio u iekivanju. Denis je doivio taj trenutak sa nekim osjeanjem gnuanja, koje se esto javljalo posljednjih dana. - Uzmi ovaj kamen! Gabrieli sam dao drugi kamen. Ovo je kamen koji sam dobio od tvoje sestre. Denis je strpao kamen u jaknu. Izbjegavao je Zoranove oi koje su ga proganjale. Nita nije rekao. Tiina je postala nesnosna. - Denise, nita se nije promijenilo! povisio je glas Zoran. Kleopatra je zalajala. Povila je glavu do zemlje. Denis se trgnuo. - Ima li cigaretu? odvaio se zapitati. Zoran se nasmijao. Dao je itavo pakovanje cigareta. Zatim je ponovo nestao negdje. I Kleopatra je nestala negdje. Denis ju je uzalud dozivao. Kada se navukla tama, dola je sa tencima. Denis je zvjerao u njih. Nije znao da se otenila. - Moe li pomoi da preive? uo je njenu misao. Denis je zapalio cigaretu. Povukao je duboko dim. Spreman na svaku nesreu obuzimala ga je ravnodunost. - Ne mogu pomoi sebi. odgovorio je. Kleopatra je tiho zacviljela. - Poinio si grijeh! Denis je ostao nepokolebljiv. Magla je pala po njima. Kleopatra mu se tada obratila zadnji put jezikom misli.
31. Drvena klupa je kripala pod njegovim tijelom. Hodnik je odzvanjao od ljudskih jauka. Denis je gledao u ploicu sa imenom na vratima. Ime mu nita nije govorilo. Bio je pozvan u policiju na razgovor. Nakon nekog vremena su se vrata otvorila. Neko je rekao: - Ulazi! Denis je uao u sobu. U njegovom srcu nije bilo sumnje ta e se unutra dogoditi. Samo se nadao da udarci ne izgube mjeru. Pogledao je u mladia koji je promatrao neto kroz prozor. Uinio mu se na tren poznat. Tek kada je progovorio, prepoznao je o kome se radi. Bio je to mladi koga je Denis istukao jednom prilikom pred kolom, kome je grom ubio brata dok je ovaj kopao bunar. - Prepoznao si me. nasmijao se. Denis se napravio nevjet. Toplina je grijala njegove obraze, ili je to bila varka, jer je strah bjesnio u njemu. - Nisam. slagao je. Mladi je cijelo vrijeme gledao kroz prozor. Njegov dah je zamaglio staklo. Napisao je neto na njemu. - Kada neko tebe udari kamenom, ti njega udari cvijetom. rekao je. Denis se ponadao da nije sve nepovratno izgubljeno, ali je njegova nada skapala par trenutaka nakon toga. - Ja ne mogu da oprostim. priznao je mladi. I tukao je. Nanosio je nepopravljivu tetu sebi. Nanosio je nepopravljivu tetu Denisu. Prestao je sa udarcima tek kada je Denisovo tijelo postala hrpa ugnjeenog mesa. Obadvojica su izgubili osjeaj protjecanja vremena. Mladiu se inilo da itavu vjenost tue Denisa. - Ima utjecajne prijatelje. Neko je dao pare za tebe. alim. Iskreno alim zbog toga. apnuo je na njegovo uho. Denis je uo njegove rijei kao kroz san. Mladi je izaao iz sobe. Vratio se sa kolegom. Iznijeli su ga na ulicu. Hladan asfalt je prijao njegovom tijelu kao melem na uboje. Kleopatra je reala. Osjetio je jo jedan snaan udarac u predjelu rebara. Neko je izvadio pitolj. uo je hitac. Kleopatra je zacviljela. Ponovo se zauo pucanj. I onda je konano zavladala tiina. 32. Na stolu je stajao rog napunjen voem. Denis je pogledao u rog izobilja. Sam rog je bio mukog pola, a njegova unutranjost enskog. Plodovi u rogu su predstavljali ensku plodnost. Denisu je igralo oko cijelo jutro, stoga je pokuao da ne obraa panju na to. Uzeo je jednu mandarinu iz roga izobilja koji poivao na sredini stola. Ovaj in je bio bezvremen. Po staroj grkoj legendi postojala je Amalteja, koza koja je hranila boga Zevsa dok je bio beba. Njeni rogovi su bili udesni. Iz jednog od njih je tekao nektar, a iz drugog ambrozija. Jednom prilikom je koza polomila rog o drvo. Neka ga je uzeo, napunio ga voem i donio bogu-bebi. On se stalno udesno dopunjavao. Ukus mandarine je zavladao u Denisovim ustima. Ugrizao se za obraz. Pokazao je prstom na rog izobilja. Gabriela se nasmijala. Njegov oni kapak se i dalje tresao. Protrljao je oko. Nije pomoglo. Gabriela je primijetila da se deava neto nesvakidanje, ali nita nije rekla. - Lijepo si se snala ovdje. progovorio je Denis nakon nekog vremena. Gabriela je klimnula glavom. - Ties je puno pomogao. Bez njega se ne bih snala u ovoj zemlji. I ti mora da mu se zahvali. rekla je. Denis je ukoio pogled. Njegovo oko je igralo bez prestanka. Njegova mladost je, plahovita i nemirna, bila sukobljena sa veim i stranijim od sebe. Zato moram da se zahvalim? pitao je. Gabriela je prijekorno pogledala u njega. - On je dao novac da izae iz onog pakla. Denisovu panje je privukla slika na zidu. Nije naslutio stranu tajnu koja se krila iz prizora prikazanog na slici. Po egipatskoj mitologiji Oziris je poinio incest sa sa svojom sestrom Izidom, to je dovelo do raanja Horusa. Horus ili vrijeme je bilo predstavljeno kao starac sa krilima, kosom i pjeanim satom koji rasplie uvojke djevici koja plae. Na slici je bila prikazana Izida kako plae kraj polomljenog stuba koji krije tijelo njenog mua i brata Ozirisa. Iza nje je stajao Horus i sipao joj ambroziju u kosu. Izida je bila djevica i majka. Bila je poznata kao mona arobnica, ena koja izgovara snane vradbine. Za Denisa je slika predstavljala neki dosadni dogaaj iz katolike mitologije. Takve je viao po crkvama u kojima se vie niko ne moli. - Zahvalan sam mu za novac koji je dao. pomirljivo je rekao. Zadnjih par dana je imao problema sa okom koje je bilo nemirno. Njemu se inilo tih par dana itavu vjenost. Gabriela se uozbiljila. - To mora sam da mu kae. prijekorno je rekla. - Dobro. Njihov razgovor se ugasio. Gabriela se zabavila nekim enskim asopisom. Denis je uzeo bananu iz roga izobilja.
33. Denis se eao iza uha. Suneve zrake su se probijale kroz grane, mada su neke ostajale ulovljene u kronji drvea. Ostale se padale po vlanoj zemlji. Ta priguena svijetlost je umi davala udesan izgled. Zemlja je bila pokrivena otpalim liem. Denisa je svrbjelo uho kao da se sam avo nastanio iza njega. Gabriela je provlaila noge kroz hrpe lia, a Ties je bio zauzet tekim mislima. Prethodni dan je primijetio oiljak na Denisovoj desnoj ruci. Kada je zapitao: - Prine tame, da li ste prisutni? Njegovo pitanje je ostalo bez odgovora. Nije znao ta mu je initi. Tada je odlazio van grada. Volio je da koraa kroz umu kada drvea ogole. Ovaj put nije bio sam. - Draga djeco, nemojte da budete prevareni krvnim vezama. Nekada ljudi koji nisu genima vezani sa vama, mogu da vam valjaju vie od bilo koga. rekao je. Denis je ostao pod utiskom njegovih rijei. Njega je progonila neka zla slutnja. Viktor je uzeo njegovo sjeanje. Tu prazninu je popunila tjeskoba. Bio je opsjednut njome. Neprestano je iekivao neku nesreu. Denis je inio zla djela, naalost, i za sobom se nije obazirao da vidi posljedice tih djela. Na kraju nije preostalo nita ta bi uvrstilo njegov korak u velikoj nesrei koja je bila pred njim. - Hvala vam za pomo. rekao je. Pruio je kamen. Drugom rukom je gnjeio uho. Gabriela je zastala. Denis je napipao bubuljicu pod prstima. Stisnuo je. Bubuljica je iscurila. Ties je uzeo ponueni kamen. Denis je ruku prinio nosu. Neprijatno je mirisala. Zatim se ugrizao za obraz po ko zna koji put. - To je pravi kamen. odsutno je rekao. Ties nije krio svoje oduevljenje. - Ja sam ti sada i otac, i majka. pomislio je. Zatim je podigao sa zemlje jednu veliku granu. Pod njom je pronaao glistu. Prstima je rastrgao njeno tijelo na dva dijela. - Budi! zapovjedio je. Jedan kraj gliste se uvijao. Drugi se nije pomjerao. Gabriela je sa zanimanjem promatrala svaki njegov pokret. Ties se zbunio u prvi mah. Meutim, tada je oivio i drugi dio glistinog tijela. Nova dua je dola u njega. - Nema anse! Nikakva otkupnina se nee primiti na sudnji dan! povikao je Ties glasom obojenim sarkazmom. Pauina je dobila tijelo od suneve svijetlosti. Gabriela se nasmijala. Navikla je na Tiesove bezbonike ale. - Prestani da dira uho! zaprijetila je Denisu. Denis je utio. Zla slutnja je vladala njime. On je prestao da ivi. Njegov ivot se sveo na iekivanje nesree. - Ne mogu. Jae je od mene. priznao je. Ponovo je gnjeio uho. Pod njegovim koracima je pucketalo granje. Gabriela je nastavila da provlai noge kroz hrpe lia. Oko njih je sve bilo prigueno. Zvukovi su bili priguni. Svijetlost je bila priguena. Iza tog priguenog svijeta vladala je vjena tama i tiina. Pred njihovim oima se lie razlilo u sve nijanse ute boje. Ties je uivao u ljepoti ume i nije bio voljan da zauzvrat neto uradi.
34. Sve oko Rose je bilo ovijeno velom tajne. Denis nije vladao jezikom. Iz tog razloga je dogaajima davao dublje znaenje nego to su to oni uistinu imali. Rosa je privlaila Denisa. Rosa je bila mlada. Ona je nosila prsten sa rubinom na kojem je bila urezana zmija. Denis je doznao da prst na kojem se nosi prsten ima magijsko znaenje. Rubin je poveavao ivotnu snagu. Rosa je prsten nosila na kaiprstu. Denis je naravno vidio u tome dubok znak koji je slijepo slijedio. Njena porodica je bila imuna. Jednom prilikom je namazala njegove ispucale usne sa nekom kremom. To je uinila sa kaiprstom. Kaiprst se nekada smatrao naroito monim. Biljni preparati su se stavljali na tijelo sa kaiprstom kako bi pojaali efikasnost lijeenja. Denis je uivao u njenom drutvu. Rose je imala djeaku ljepotu. Njena kratka kosa je inila njene crte lica naizgled grubim, dok su pjege na njenom licu inile njenu pojavu posebnom. Ona je prva posegnula za Denisovim tijelom. Denis je krio prste bez prestanka. Ona je uhvatila njegove ruke. Spustila je jedan poljubac na njegove usne. Pustila je njegove ruke. Posegnula je za licom na njegovim hlaama. Bilo je neeg smjelog i bestidnog u tome. Vrata su buno zatvorila. Neko je izaao iz kue. Denis je ponovo krenuo da kri prste. Rose ga je sprijeila u tome. Ljubila je njegov vrat. Denis se nije prepustio. Jedan dio njega je bilo budan na oprezu. Njeni poljupci su se osmjelili. I desilo se. Denis je zatvorio oi. Zglobi na njegovim rukama su boljeli. Rosa je izgarala u tom trenutku. Davala je sve od sebe. Posegnula je rukama za svojim malim grudima. Onda se iz nekog razloga predomislila. Njene ruke su ostale ukoene negdje na pola puta do grudi. U kui je zavladala tiina. Denis je ispustio jedva ujan uzdah. Rosa se brzo obukla nakon toga. Njeno lice je poprimilo ozbiljan izraz. - Ti se meni ne dopada. Imala sam debeo razlog da ovo uradim. rekla je. Denis nije razumio. Njegov osmijeh se kosio sa njenim rijeima. I Rosa se nasmijala. - Kada bude vrijeme za to, doznat e razlog svemu ovome. zagonetno je rekla. Denis opet nije razumio. Poeao se iza uha kada je Rosa okrenula na tren lea. Pomislio je na Gabrielu. Uzdravao se pred Rosom da ne kri prste. Kao teak plat, tjeskoba je obuzela njegovu duu. Poinio je preljubu. Roza je otila u kupatilo. uo se mlaz vode. Njega je proganjala crna slutnja. Bio je strano uznemiren. 35. Denis je prepoznao ovjeka. Gabriela je dovela kui beskunika. On se ustruavao pred njima iz nekog razloga. Njegov pogled je bio prikovan za kolae na stolu. Denis je popio gutljaj soka od paradajza. Gabriela je ponudila beskunika kolaima. Beskunik je brzo jeo. Iz njegovih usta su ispadali komadi hrane. On ih je kupio rukama sa poda i trpao nazad u usta. Denis je pozvao Gabrielu u kuhinju. Beskunik je iznenada ivnuo. Denis je stajao na vratima, naravno nije gubio beskunika trena iz vida. Gabriela je posegnula za svojom torbom. - Zato si ga dovela kui? Njegov glas je odavao nestrpljenje. Gabriela se zagonetno nasmijala. Izvadila je novac iz novanika. - Nama nije dozvoljeno da sve razumijemo. rekla je. Uli su nazad u sobu. Ona je stavila novac na komodu. Denis se naao u udu. Beskunik se drao kao da nita nije posrijedi. Uzeo je jednu mandarinu iz roga izobilja. Gabriela je ulovila njegov pogled. U njegovim oima je proitala pohlepu. Ponovo je izala iz sobe. Beskunik je pruio Denisu koru od mandarine. Denis se drao neprijateljski prema njemu. Stavio je prste u usta. Njegov jezik se pomjerao sam od sebe. Uhvatio je prstima jezik. - Hoe li na trenutak doi? zauo se glas iz kuhinje. Denis je izaao na tren iz sobe. Njegov jezik nije mirovao trena. Bilo je to strano i nesvakidanje iskustvo. Snano je osjeao neiju prisutnost. - Nemoj da bude tvrdog srca! zaprijetila je Gabriela. Denis je bacio koru od mandarine u kantu za smee. Kada se vratio nazad u sobu, novac vie nije bio na komodi. Gabriela se nasmijala. Beskunik se nevjeto pozdravio sa njima. Gabriela je napunila voem njegove depove. Denis je ljutito zatvorio vrata iza njega. Gabriela je podigla pogled. Njene oi su optuile Denisa. - Kada si se zadnji put uo sa roditeljima? Kada si zadnji put pomislio na njih? pitala je. Denis je utao. Izgubio je vezu sa roditeljima. Smatrao je da je tako bolje za sve. - Ti ivi meu ljudima. Ne zaboravi! nastavila je Gabriela. Denisovo srce je bilo tvrdo kao komad stijene. Kada se uvjerila da gluhom pria, Gabriela je izala iz sobe. Denis je nanovo osjeao neiju prisutnost, a nije bilo ive due u sobi. Uhvatio je prstima svoj jezik koji se lagano pomjerao u ustima.
36. Denis etiri dana nije oka sklopio. etvrti dan je zaspao, njegovo tijelo se trzalo u snu, i snivao je. U njegov san je dola neka neastiva sila koja je uzela oblije baba Kate. Denis je drao u rukama lavor. Neastiva sila je imala suknju koja se vukla po zemlji. Njeni koraci su bili sitni, ali se kretala bre od svakog ljudskog stvora. Denis je bio odvaan u snu jasno osjeajui teinu lavora u rukama. Pokuao je neastivu silu da polije vodom. Njegove ruke nisu sluale zapovijest njegovog srca. Imao je volju, ali je njegovo tijelo bilo bez snage u snu. Neastiva sila je uzela njegovu duu pod svoje da ini sa njom ta joj je volja. Probudio se, poto mu se uinilo da se njegovo tijelo uzdie. Uhvatio se vrsto za krevet. Iznad njegove glave je zujala muica. Priao je prozoru na kojem je pauk ispleo svoju mreu. Denis je pronaao njegovu svijest. Paukova svijest je bila satkana od pauine i njemu se inilo da je njegovo tijelo prekriveno pauinom. Protrljao je lice rukama. Pauk se na tren izgubio negdje. Denis je uhvatio muicu. ivu je bacio u mreu. Pauk je obmotao njeno tijelo sa mreom i vratio se nazad na zid gdje se njegovo tijelo izgubilo u nekoj od rupica. Denis je ispriao san Gabrieli. Ona je paljivo sasluala. Kada se uveer vratila kui, donijela je mreu za snove. Mrea je bila napravljena od malog obrua jasenovog drveta preko koga su bili razvuena miina tkiva. Tradicija je kazivala da se zrak ispunjava kako dobrim, tako i loim snovima koji ekaju da dou na usnulog ovjeka. Gabriela je postavila mreu za snove horizontalno iznad kreveta. Ona je omoguavala da dobri snovi prou do njih kroz rupu u centru, dok su se loi hvatali u mreu gdje su se raspadali u osvit zore. Nekada davno kada je svijet bio mlad, jedan stari duhovni voa iz Lakote je bio na visokoj planini. I imao je viziju. U njegovoj viziji se pojavio veliki maioniar i uitelj mudrosti kao pauk. Njegovo ime je bilo Iktomi. On je govorio na svetom jeziku koji su jedino duhovne voe Lakote mogli da razumiju. Sve vrijeme dok je govorio, pauk je pleo mreu, poevi spolja ka sredini. Starjeina iz Lakote je prenio viziju svom narodu. Odatle se njegova vizija rasprostranila usmenim predanjem po cijelim svijetom. Sa vremenom su se pojavila razliita tumaenja njegove vizije. Gabriela je vjerovala. Iz tog razloga je zakaila mreu za snove iznad njihovog kreveta da prosije njihove snove i vizije. 37. Njih dvije su bile ljubavnice. Nicollete je slijedila tijelom zvukove u pozadini melodije. Denisu se dopao njen ples. Priao je blie. Nicollete je nakrivila svoju kapu koja je potpuno prekrila njeno lijevo oko. Karen je uputila jedan kratak neprijateljski pogled. Muzika je vladala u prostoriji. Denis je zaplesao. Njegove ruke su se tresle. Tonovi su bili grubi kao da ih proizvodila neka fabrika maina u jednakim intervalima. Nicollete je promatrala svijet oko sebe onim jednim okom koje nije prekrila kapa. Njena ljubavnica je tapkala u mjestu. Upalilo se plavo svijetlo. Denis je priao sasvim blizu. Nicollete se vedro nasmijala. Njeno oko je zasijalo. Denis je zaplesao sa njom. Karen je grubo povukla ljubavnicu nastranu. Bila je znatno starija od Nicollete. Raspravljali su se oko neega. Nicollete se istrgnula iz zagrljaja. Nastavila je da plee sa Denisom. On je obuhvatio njen struk otraga. Naslonio se na njeno tijelo. Prostorija se napunila dimom. Ona je spustila ruku na njegovu butinu. Zauo se jedan njean ton. Diskotekom je prostrujao amor. Karen se razljutila. Ona je radila u banci. Kamatu je uzimala, a bilo joj je zabranjeno. Tako je na nedozvoljen nain jela tue imetke. Njena odjea se razlikovala. Nije sluala tehno muziku. Ponekad nije razumjela Nicollete. Povrh svega grozila se velikih guvi. Njena pouda ju je dovela na to mjesto kojem ne pripada. Suze su raskvasile njenu minku. Otila je u toalet. Nicollete se za razliku od nje drala hrabro. Njen ples se osmjelio. Blago se povila naprijed. Naslonila je svoju zadnjicu na muko tijelo. Denis je bio zauzet svojom mukom. Njemu se tresla mika koju nije mogao da umiri. Zaboravio je na muziku. Njegovo tijelo nije slijedilo melodiju. Ostalo je zarobljeno negdje meu prethodnim tonovima u nekom uvrnutom plesu. Nicollete se u udu nala. Ispravila je kapu na glavi i otila je bez rijei od njega. Denis je sjeo. Njegova ruka se tresla. Ugledao je Karen i Nicollete na drugoj strani diskoteke. Ljubile su se. Njegovo srce je stisnuo strah. Prostorijom se prosuo rezak zvuk. Neko je zatim zviznuo u zvidaljku. Melodija je postala brza. Nastala je velika pometnja meu okupljenima. Istovremeno je Denis zaboravio na svijet oko sebe. Jasno je osjeao prisutnost neke neastive sile. A njegovo srce je slutio veliku nesreu.
38. Preko izloga su bile navuene aluzine. Denis je otvorio katalog sa tetovaama. Ve na prvoj stranici je pronaao krilatog konja. ovjek je zasukao rukav. Na njegovoj podlaktici se nalazila ista takva tetovaa. Gabriela se znaajno nasmijala. - Posejdon je zaveo Meduzu u Atininom hramu. Ova se zbog toga naljutila i pretvorila Meduzinu kosu u zmije. rekla je. Privukla je panju ovjeka koji je radio u opu za tetoviranje. - Kada je Persej nakon toga odrubio glavu Meduzi, krv koja je istekla iz rana je rodila Hrisaora i konja Pegaza. nastavila je. ovjek je znao ostatak legende. Pegaz je bio konj sa krilima. Kada je stavljena na njega zlatna uzda, Pegaz je dobio mo letenja. Nakon smrti njegovog gospodara, koju je Pegaz namjerno izazvao, on je otiao da ivi u talama Zevsa, boga munja i gromova. Pegazov posao je bio da odnese munje i gromove Zevsu kada je god trebalo. Njegova potkovica je imala oblik polumjeseca. U op je ula visoka djevojka. Sijalica je zatreptala na plafonu. ovjek je ustao sa stolice koja je zakripala. - Ovo je idovka sa najljepim tetovaama na tijelu. rekao je. Zagrlio je djevojku. Sijalica je pregorjela. Gabriela je ugledala u polutami tetovau na njenom vratu. - Ako je ona idovka, ja sam edna opatica. naalila se. Svi su se nasmijali. ovjek je neto prevrtao po ormariu ispod ogledala. Djevojka je na vratu imala tetovau jedne od varijacije svastike. Svastika je bila eki boga Tor, koga su slavili u mitologiji skandinavskih naroda. Prema tradiciji, kada je Tor bacio svoj zlatni krst, on se odbio od stijenu, i vratio se kao bumerang u njegove ruke. Hitler je koristio svastiku kao simbol svoje nacistike partije. On je pripadao okultnom drutvu Tul koje je takoer koristilo svastiku. Osim toga je bio uenik okultiste Helene Petrovne Blavacki. Nacistiki simbol je postao popularan kod sotonista gdje je predstavljao prirodu bez sklada. ovjek je konano pronaao sijalicu u ormariu. Denis je poeao oko koje je ponovo poelo da igra. Gabriela je odustala od svoje namjere. - Plaim se bola. priznala je. Nacistkinja je podigla pogled sa kataloga. U polutami su se jedva nazirale tetovae. - Moda neki drugim put. pomirljivo je rekao ovjek. Zavrnuo je sijalicu na plafonu. 39. Crkva je bila sa jedne strane odvojena od svijeta mutnom rijekom. Ispred crkve su rasla stoljetna stabla. U njihovim kronjama su gnijezda savile vrane. Jedna je skakutala na zemlji. Njeno crno perje se presijavalo na suncu. U susjednom dvoritu je mirno pasao konj. Denis je uzalud pokuavao privui njegovu panju. Crveni toranj su uzdizao izmeu grana. Sama crkva je bila zarasla u travu i rastinje. Na njenim zidovima se uhvatila mahovina. Ispod bijele fasade su provirivale cigle. Rijeka je uborila. ovjek je zadovoljno trljao ruke. - Nama je jako bitno da nas niko ne ometa. rekao je Ties. Njegove rijei su trgnule ovjeka. - Osim mene u crkvu ve godinama niko ne ulazi. odgovorio je. Na ulazu u crkvu se nalazila statua ovjeka sa Biblijom u rukama. I ona je pozelenjela od vlage. Ties se naslonio jednom rukom na nju. U drugoj ruci je drao granu. istio je cipele od blata. - To je jedna obina mala ceremonije, ali nam je mir neophodan. rekao je. Gabriela je nabrala trave. ovjek je uputio Tiesu jedan pogled pun razumijevanja. - Nee vas niko uznemiravati! Ties je pruio novac. U ovjekovim oima je bljesnula iskra. Gabriela je nahranila konja koji je veselo protresao glavom. Tada se zbilo neto nesvakidanje. Kada je Denis zakoraio u crkvu, nastala je prava pometnja. Taman oblak je zaklonio sunce. Konj se iznenada uznemirio i vrane su podivljale u kronjama drvea. Poela je padati jaka kia. Uli su svi unutra. Crkveni krov je odzvanjao od krupnih kapi kie. Niz zidove se slijevala voda. Na jednom mjestu je krov prokinjavao. Vrane su gakale. ula se uasna kripa. Zlatnog pijetla na vrhu crkvenog tornja je pomjerio vjetar. ovjek je poturio metalnu kantu. Kroz visoke prozore se provlaila svijetlost, ali je u uglovima crkve vladala polutama. Nad njima su se nadvio visoki crkveni svod. Crkveni zidovi su bili goli. Napolju je konj zanjihao. uo se njegov galop priguen kinim kapima. Vrane je umirila kia. Denisu je grudi stisnula tjeskoba. Neto se deavalo u njemu. Bila je to teka i nevidljiva borba iji ishod niko nije znao. Kia se napokon umirila. U crkvi je zavladala tiina. Ties je podigao pogled ka gredama na crkvenom svodu. Neto je pljusnulo. ovjek je prosuo kantu sa vodom pred crkvom.
40. Stan se nalazio u prometnoj ulici iznad trgovina. Denis je pomislio da ga roene oi varaju. Iz kue je izaao beskunik. Pogledao je na tren oko sebe i hitro nestao iza ugla ulice. Denis je zastao pred jednim izlogom. Na zelenoj ohi u izlogu je poivao kompjuter. Bio je to crni kompjuter marke apple. Logo ovog kompjutera je bila zagriena jabuka. Ona je predstavljala zabranjeno voe koje su pojeli Adam i Eva u Edemskom vrtu. Ljudi su vjerovali u sve i svata. Za neke ljude je to bilo neto dobro. Vjerovali su da je tako prueno znanje prvom ljudskom paru. Okultisti su tvrdili da su Adam i Eva jeli plodove sa drveta znanja. Tako su spoznali zlo. Nisu vie bile ivotinje koje znaju samo za jednu stvar. Samo dobro nije bilo dovoljno za potpunu spoznaju ivota. Denis je gurnuo klju u bravu. Nita nije pitao. A Gabriela nita nije rekla o posjeti beskunika. - Ima jelo u friideru. rekla je umjesto toga. Denis se popeo stepenicama u spavau sobu. udno se osjeao zadnjih dana. Lako je dosezao stanje pomjerene svijesti i to nije bilo lijepo iskustvo. Njegove oi nisu zadovoljavale njegovo srce. U spavaoj sobi mu se uinilo da jasno vidi cijelu prostoriju. Kada je bolje pogledao, vidio je da to nije istina. Njegove oi nisu vidjele jasno nijedan detalj sa strane. One su bile laljive. Drale su se kao da sve vide, a ustvari, vidjele su jedan mali dio, a ostalo su bile samo nejasne konture. - Kako bi izgledao ovaj svijet da sve vidim? zapitao se Denis. Okrenu je glavu na drugu stranu. Tada se dogodilo. Iako je okrenuo glavu na drugu stranu, njegove oi su i dalje vidjele prethodni prizor. Slika je iz nekog razloga kasnila. Tek nakon par sekundi se javio u njegovoj svijesti zid koji je tog trena gledao. Okrenuo je glavu prema prozoru. I dalje je umjesto prozora vidio zid. Izgubio je prisebnost. Poeo je da vrti glavom lijevo-desno. Prizori su se mijeali u njegovoj svijesti. U jednom trenu nije nita vie vidio. Izgubio je tlo pod nogama. Pao je na pod. Na njegova usta je izbila pjena. Zatvorio je oi. 41. Anoek je bila ena sa kojom se mukarci u noi sastaju. U njenu kuu se ulazilo na stranja vrata. Imala je tetovau na grudima koja je esto znala da proviri ispod njene odjee. Anoek je vjerovala da tetovaa bdije nad njenom sudbinom. Na njoj bio prikazan Kupidon, bog ljubavi, sin Jupitera i Venere. On je mogao kao i drugi bogovi da poprimi razne likove. Na Anoekinom tijelu je bio prikazan kao golo dijete sa krilima, naoruan lukom i strijelom, stalno zauzet nekom djejom zabavom i razonodom. On je bio najmlai od svih bogova, ljupko dijete sa krilima, ali neposluno, ije su podvale i hirovi izazvali mnoge patnje meu ljudima i bogovima. Denis je odmah ugledao tetovau na Anoekinom tijelu. Nije mogao oi da skine sa nje. Kupidon je bio naoruan lukom i strijelom iji je ubod izazivao vatrenu strast u svakom srcu. Denisu se uinilo da je njegova strijela doista probola njegovo srce. Anoek je bila ena koja je mlada dosegla svoj tjelesni vrhunac. Negdje duboku njoj je bilo tako zapisano. Zavravala je lako u krevetu sa mukarcima. Tako je bio i sa Denisom. Napuila je usne kako je samo ona umjela. Izgovarala je vulgarnosti prekidana vlastitim kricima. Bodrila je Denisa. Dodirivala je sebe kako joj se prohtije i gdje joj se prohtije. Za nju to nije bilo nita novo, ali je Denis brzo doivio vrhunac. Dok se Anoek oblaila, Denis je promatrao na njenim grudima malog nestanog boga koji u svojoj zlobi nije potovao ni vlastitu majku. Venera je morala ponekad da mu oduzima strijele i tobolac, ali je uglavnom bio njen odani sluga i pomagao joj je oko toalete. - Kupidon nije nikakav ljupki, mali, nestani bog koji stvara zaljubljene parove. On je bog vulgarnosti i strasti. Denis je poelio rei. Ali nije vladao jezikom. Umjesto toga se zabavio svojim mislima. A tetovaa je brzo nestala ispod Anoekine odjee. - Ima loe zube. I ivi od socijalne pomoi. rekla je. Denis je bio zbunjen prethodnom intimnou meu njima. Soba se osjeala na ustajali zrak. Anoek je zategnula posteljinu. - Ti nisi potreban ovoj zemlji. dodala je. Njene rijei su zaboljele Denisa. - Zato si zavrila u krevetu sa mnom? uspio je nekako da pita. Anoek se zagonetno nasmijala. Oko kutova njenih usana su se namrekale bore koje su zatim nestale. Njena minka je bila razmazana. - Gabriela je to traila od mene. odgovorila je. Denis nije povjerovao vlastitim uima. Njegov jezik je podivljao. Gurnuo je prste u usta da umiri jezik. Njegova patnja nije bila olakana. On je bio ostavljen u zabludi do roka odreenog. Njegova strast je njegovo srce okrutnim nainila.
42. Svadba je bila intimna. Gabriela se odluila za prsten sa opal kamenom. U magijskom smislu, noenje prstena je vezivalo ovjeka sa silom. Kamen opal je bio poznat meu ljudima kao Dragulj bogova. Za njega se vjerovalo da otvara tree oko. ak se smatralo da pojaava emocije i obnavlja slab vid. Denis je uzeo prsten koji je pruio Ties. Bio je svjestan obrednog znaenja prstena. U ranim razdobljima se prsten povezivao sa Suncem i Mjesecom. Prsten je bio krug, simbol vjenosti, jedinstva, reinkarnacije i svemira. Nekada se prstenje nosilo na domalom prstu, jer se vjerovalo da on ima ivac koji ide ravno do srca. Svadbeni prsten se nosio po tradiciji na ovom prstu, naroito na lijevoj ruci. Denis je slijedio tradiciju. Prsten je gurnuo do kraja. Dok je zdravlje sluilo baba Katu, esto je umila rei da e mu biti glavni u kui, ako povede rauna da prilikom stavljanja prstena na enin prst gurne prsten do kraja. Denis je posluao. Samim inom je Gabriela postala njegova ena. Nakon obreda su otili u restoran. Pred njih su iznesena lijepa jela. - Ko je imuan neka se uzdri. povikao je Ties. On je bio dobro raspoloen. Prinio je au ustima. I ostali su nazdravili. Denis je prepoznao ovjeka iz opa za tetovae. Do njega je sjedila nacistkinja. Bilo je tu nekih ljudi koje nije poznavao. Njihovom stolu je priao Ties koji je prednjaio u dobrom raspoloenju. U postelji se uzdravajte! On je u stanju da spusti sa neba kaznu. naalio se. Pruio je kovertu. Gabriela se zahvalila. Nataknula je naoale na nos. Denis je utio. Njegovo tijelo je otkazivalo poslunost. Danju nije imao mira. Nou se budio kratkog daha. Gabriela je odmah otvorila kovertu. Denis se postidio zbog toga. Neki su zaplesali, iako je muzika bila diskretna, a neki su prilazili stolu sa kovertama. Gabriela je zaplakala. Denis se odsutno zahvaljivao. Uzeo je led iz posude sa ampanjcem. Njega je odvelo sjeanje u dvorite baba Kate. - Gdje je sada majka? pomislio je. Na roditelje nije mislio itavu vjenost, tako se ogrijeio prema sebi. Njegovo elo su orosile krupni graci znoja. Ties je imao ispod pazuha mokre krugove. U restoranu je bilo uasno vrue. Denis je naslonio kocke leda na vrat. Gabriela je maramicom obrisala naoale. 43. Denis je postao svjestan bijesa koji je bio star koliko i sam svijet. Pored njega je proao neki ovjek. Iz njegovih oiju je iskoilo zlo kao tamne sjene koje su postale odmah dio Denisa. Bijes je bio straan, a Denisa je obuzeo strah. On se okrenuo molitvi nakon dugog vremena. Nije pomoglo! Bijes je vladao njegovim tijelom. Krio je prste. Poeo je da upa kosu. Tada se bijes stiao. Denis je uo jezik misli. - Zato se ne prepusti meni? obratio se Neastivi. On je bio veliki prevarant. Priao je sa Denisom kao sa sebi ravnim. - Pogledaj onu djevojku! naloio je. Djevojka se dodirivala po stidnim mjestima na ulici. Njeno tijelo je obeavalo poudu koja je u stanju da sve odnese u vatru. Denis je oborio pogled. Pouda je ovladala njime trujui njegovu krv. - Upravu si! Runa je. zauo je jezik misli. U Denisu se lomila velika odluka. - Pogledaj onu tamo! ponovo mu je bilo naloeno. Druga djevojka je bila lijepa kao san. Ona je gledala Denisa ravno u oi. U njenim oima je proitao da je spremna na sve. Nudila se na ulici. Jedna ena je ispustila ruku djeteta. I ona se dodirivala po stidnim mjestima. Dijete je zaplakalo. Majka je jezikom navlaila usne. Denisa je obuzela strast koja je podivljala u njegovom tijelu. Neastivi je nudio nasladu kakvu iv ovjek nije okusio. Neka starica je prila Denisu nesigurnim korakom. Uhvatila je njegovu ruku. Denis je bio uzbuen. Ona je spustila ruku na njegovo tijelo. Propela se na prste. - Ja sam tvoja vjerna slukinja. rekla je pomamno na njegovo uho. Denis se tog trenutka prelomio. Istrgnuo je svoju ruku iz stariinih. - Bog je u mome srcu! povikao je. Neastivi se razbjesnio. - Ja sam kadar u tvom tijelu pronai svaki bol koji si doivio. I oivjeti ga u jednom trenutku na jednom mjestu! zaprijetio je. Denisovim tijelom je ponovo zavladao iskonski bijes. Bio je nemoan. Neastivi je pokuao ponovo da pria kao sa sebi ravnim. Denis je odbio, jer je ovaj bio stvoren od vatre. Bijes nije jenjavao. Denis je izgubio tlo pod nogama. Starica je pljunula na njega. - Taj bol nisam ja nainio! Taj bol ti je nanio onaj koji je u tvom srcu! zauo je. Denis se suprotstavio jaem od sebe. Unato njegovom strahu, odbio je da bude prijatelj sa Neastivim.
44. Zauo se udarac. Denis je glavom zakaio mreu za snove. Gabriela se protegnula u postelji. Denis je priao prozoru. Paukova mrea je bila pokidana. Ugledao je pticu koja je drala u kljunu pauka. Gabriela je neto mrmljala u snu. Ptica je umoila pauka u vodu. Zora se javljala iznad krovova kua. Ptica je pojela pauka u jednom zalogaju. Denis je legao na pod. Na tvrdoj povrini je osjeao svaku kost. Bol je bio nepodnoljiv. Iz njegovih usta je potekla pljuvaka. Neastivi je odrao obeanje. Oivio je svaki bol u njegovom sjeanju. Denis je zaplakao. Njegovo tijelo je bila iva rana. Teko je disao. Njegov nos se napunio slinama. Oni kapci su bili zalijepljeni krmeljima. Kosti su poele da bole. Denis se predao jaem od sebe. - Ti si moj gospodar. uzviknuo je. Sline su curile iz njegovog nosa. Gabriela se pomjerila u postelji. Prve zrake sunca su se uvukle kroz prozor u sobu. Neastivi se obistinio. Uzeo je oblije koje je i ensko i muko u jednom. Imao je muki polni organ i enske grudi. Desnom rukom je pravio avolju trijadu. Njegovo tijelo je bilo obraslo kratkom dlakom. Prizor se ukrutio pred Denisovim oima. Svijet je postao krut kao fotografija. Svijet je postao mali. Neastivi je poderao rukama prizor napola. Svijet je nestao. Tama je zavladala. Bilo je uasno hladno. Oko njegove jaree glave je lebdio oblak pare koja je izbijala iz njegovih usta i nozdrva. Njegov glas je imao snagu groma. - Moj si vjerni rob. Nudim ti nasladu kao iv ovjek nije okusio! rekao je. Prostor se ponitio. Vrijeme se ponitilo. Denis je postajao svjestan Neastivih misli onog trena kada su one nastajale. Nije se opirao. Od tog trena, svaki put kada je Denis progovorio, iz njega je progovorio Neastivi. Neastivi i on su postali jednom. Bol je nestao. Svijet se vratio na mjesto na kojem je trebao da bude po zakonima koji vae za ljude. Gabriela se probudila. Denis je progovorio. Neastivi je progovorio. - Ti si eno odabrana meu mnogima. A ja nisam onaj koji opominje. Gabriela je bila snena. Pokrila je glavu sa jastukom. 45. U crkvi je vladao muk. Veliki obred je zapoeo. Okupljeni su prizivali Neastivog. Ljudi su se klanjali njegovom obliju jarca. Gabriela je legla na oltar sa rairenim rukama i nogama u obliku zvijezde. Njeno tijelo je predstavljao oltar. Denis se probio kroz gomili ljudi. Ali opet nije vidio sve. Ties je blagosiljao Gabrielino tijelo. Sjenka prstiju podignutih za blagosiljane je imalo loe znaenje. Tako podignuta ruka je imala sjenku glave i rogova Bafometovog jarca. Upotreba sjenke blagosiljana se smatralo legitimnim pravom pape i stravino se koristilo za vrijeme Mranog doba i vremena Inkvizicije. Ties je zadigao Gabrielinu haljinu. Denisu se priinilo da su njihova tijela spojena u seksualnom inu. ovjek do njega je okretao toak za molitvu u kojem su bile unatrag ispisane molitve. Ovaj predmet se koristio u budizmu. Tibetanci su stavljali molitve u toak i onda su ga okretali. Vjerovali su da poalju molitvu svaki put kada ga okrenu. Jedan ovjek je bio razapet na naopaki krst. Denisu je bio njegov lik poznat. Neko je okupljenima podijelio noeve. Ties je priao ovjeku razapetom na naopaki krst. Noem je zasjekao njegovo tijelo iznad podlaktice. ovjek se naao u udu. Glasno je kriknuo. Denis je prepoznao ovjeka. Bio je to beskunik koga je neko obrijao i kratko podiao. Njegovi krici su odzvanjali u crkvi i drugi su poeli da prilaze. Okupljeni su izmasakrirali njegovo tijelo noevima. Beskunik je izdahnuo razapet na naopaki krst. Konj je zanjihao. Vrane su se uznemirile napolju. Neke su udarale krilima u prozore. Denisovim tijelom je zavladao bijes. Prepustio se njemu. Neastiva misao je postajala njegova misao onog trena kada se raala. Njegovo tijelo koje je stvoreno od zemlje je bilo ponueno Neastivom koji je bio satkan od vatre. - Dugo nije doao onaj koji donosi radosne vijesti i opominje. povikao je Denis. Meu okupljenima je prostrujao amor. Na Denisova usta je udarila pjena. - Vi ste prednjaili pred onima koji su dokaze poricali i od njih odvraali. Vi ste prednjaili pred onima koji su Njegovu kaznu iskusili. Kada doe do prevrata, a taj as se blii, vi ete biti prvi meu prvima. obeao je Neastivi. Jedan ovjek se povio do zemlje. Drugi su slijedili njegov primjer. Denis je pao na zemlju. Njegovo tijelo se trzalo. - Vi ste moji miljenici. viknuo je. Nakon toga je zaklopio oi. Snaga je napustila njegovo tijelo.
46. Denis je mrzio trenutke kada je Neastivi uzimao njegovo tijelo. U njegovom sjeanju je tada ostajala praznina. Iz pria ljudi je doznavao ta se sa njim deava dok je opsjednut. Vjerovao je da on tada ustvari ne ivi. Bio je uasno umoran nakon toga. Dugo je utao o tome. Kada je najzad odlui da progovori, naiao je na nerazumijevanje. Ties je objema rukama uhvatio njegova ramena. Protresao je njegovo tijelo. - Trgni se! rekao je. Zastao je. Ljudi su prolazili pored njih na ulici. - Ti moe da ue u historiju ovjeanstva kao ovjek koji je svoje tijelo prepustio Neastivom. nadovezao se. Denis je podigao pogled u nevjerici. On je samo elio da prestane itava zbrka oko obistinjena starog proroanstva. Ponovo se dogodilo. Osjeao je kako Neastivi uzima njegovo tijelo. Suprotstavio se nakon dugog vremena. Zamiljao je lica ljudi koji su prolazili pored njega da zbuni Neastivog. Zauzimao je njihov tjelesni stav. Pamtio je njihovu odjeu. I uspio je u svojoj namjeri. Neastivi se okomio na druge ljude. Jednom ovjeku je udarila krv na ui. Drugi se valjao po zemlji. Trei se bez prestanka smijao. Ties je izgubio staloenost. - Ja sam ti ubio sestru. A ti nema nikog drugog osim mene. povikao je. Denis je u nevjerici zvjerao u njega. Ties je izgledao kao neko ko nije u stanju da nanese drugom zlo. Denis je pustio glas koji se uo na svim sedam nebesa. Njemu je bilo dozvoljeno da uini za svoga ivota na ovom svijetu jedno veliko udo. Tog trena je to uinio. Iz njegovog tijela su prhnule tamne sjene kao ptice. Neto je odlazilo od njega u svijet, i vraalo se nazad neizmijenjeno. Svemir se skupio u zrno praine. Nije bilo poetka. Nije bilo kraja. Sa neba je pao veliki led. Postao je svjestan kristalnog zapisa svemira. Njegovo sjeanje je bilo vraeno. Ljudi su stajali u redovima pred sudnji dan. - Zar vjeruje da se on Tebi obratio? Ja sam te prevario! Bijedni crve! zauo je Neastivog. To je bio zadnji put da je uo jezik misli. Denis je krenuo golim rukama da zadavi Tiesa, a onda se prelomio. Pokloni je ivot Tiesu da ovaj jo vie ogrezne u zlu, a znalo se na kome je bilo da kanjava. U svakom sluaju, Denisovo nije bilo da sudi. - Da si, bogdom, zemlja ostao. rekao je. Njegov poklon je postao njegov oprost. A njegov oprost je postao najsurovija kazna kojom se ljudima prijeti od pamtivijeka. Tog trena se zaputio u potragu za svojom duom koja e potrajati ravne tri godine. Svoj stari ivot je ostavio iza sebe kao cipele kojima je on progledao na par mjesta. Jedan ovjek je priao Denisu privuen cijelim dogaajem. - Ja sam kao galeb koji umire od ei plutajui na rijeci, jer iz nekog razloga ne eli da se napije rijene vode. Naravno, Denis je ovo rekao na jeziku koji ovjek nije razumio. Denis je pratio njegov uurban hod oima do ugla iza kojeg je ovjek nestao. Pred istim tim oima je dobro je promijenilo hiljadu lica. Imalo je jedan poetak, kao i zlo, ali se vremenom prelilo u bezbroj razliitih zavretaka, ali je i takvo vailo kao jedino mogue za Denisa tada, na tom mjestu. KRAJ
Eldin Eminovi je roen u Derventi. Objavio je dva romana: Muzej (Beograd 2004) i Hodnik (Beograd 2005), i jednu knjigu moderne proze: U zemlji zakasnjelih sjena (Beograd 2005). Jedno vrijeme je ureivao kolumnu za Internet izdanje Derventskog lista. Zastupljen je u knjievnim zbornicima Dobro jutro (Lukavac 2001) i Balkansko pero (Sarajevo 2009). Njegove kratke prie: Fata koju su par puta sahranjivali su objavljene u online i print asopisu MaxMinus, Sarajevo (br.34., odnosno br. 46.)) . Biografija mu je zastupljena u knjizi Ko je ko u bh. dijaspori. ivi i radi u Holandiji. MaxMinus magazin ekskluzivno objavljuje (copyright - MaxMinus magazine 2013) roman Pagan.
PETAR PISMESTROVI, AUSTRIA
pep guardioala
vladimir putin
Zatita od plina/gasa
trend
topovsko zrno
mikroskopija
Kamen spoticanja
MaxMinus presents
Zoran mihailovi zocha, serbia

Zoran Mihailovi Ljubovija, 28.02.1957. Klasinu gimnaziju zavrio u Ljuboviji. S namerom da postane strunjak meu bukvama, studirao umarstvo u Beogradu. Prve karikature objavio 1975. Do sada objavljivao u gotovo svim novinama bive Jugoslavije i onoga to je od nje ostalo. Jo uvek je vie izlobi i konkursa na kojima nije uestvovao. Neki radovi su mu ak i nagraivani :) U poslednje vreme opet crta.
Zoran Mihailovi Ljubovija, 28.02.1957. Completed Grammar School im Ljubovija. With the intention of becoming an expert among beeshes he studied Foresty in Belgrade. He published his first caricatures in 1975. Up till dow they been published in almost all the papers of the former, and by the grace of God in present Yugoslavia too. The are still a large number of exhibitions and competitions he hasn, taken part in. Some of his works have even been awarded prizes.Hi has of late taken up drawing again.
Kolica
MaxMinus presents
No-network
pilule-za-lilule
MaxMinus presents
ribica
SUICID
MaxMinus presents
SOVA
MaxMinus presents
sveta-stolica
Povodom 50-og broja MaxMinus magazina...In regards 50th issue of MaxMinus magazine 1.9.2013. gl. i odg. urednik Sabahudin Hadiali u odsjaju vizije umjetnika karikaturiste Hule Hanuia, Austrija / Editor in chief of MaxMinus magazine, Sabahudin Hadzialic within the reflection of the artist cartoonist Hule Hanusic from Austria
MAXMINUS AFORIZMI
Abdurahman Halilovi Ahil
Svaka ena na svoju ruku, koristi muku batinu. Kad se sjeti prvog - sa drugim joj se i ne spava. Mali mi ni na to ne lii - dok je pii. Sve jedno je politiarima to narod pizdi - oni ga ne jebu. Izdangubismo - samo priajui o radu. Nita za to - za ono si duan! Otili su iz debele hladovine - kad su poeli mraviti. Obadvojici je pao mrak na oi - otili su spavati. Oni koji ale za prolim vremenima - u dananjim plau. Nije sam krao - jedino je sam s parama pobjegao. I ja sam u igri - driblaju me. Tek to sam natimao gudalo - poela je da cvili. Drava mi daje pomo - pored koje mogu samo da pomaem. Kolega politiar se naao u dilemi - da li i dalje samo za sebe da krade, ili da malo da i meni. NJemu je sve ravno - ni na enu nee da se penje. Vrag koji je odnio alu - samo pria viceve. Nije istina da smo obrali zelen bostan otkinuli smo samo jednu lubenicu.
...Legi, intellexi, condemnavi

Read Sultanovi
NA MARSU DEFINITIVNO NEMA IVOTA, ZA VEINU GA SVE MANJE IMA I NA ZEMLJI! NISI LAN NI JEDNE STRANKE, ZNAI NISI NI IV! ISTI SAM KO ADAM, SAMO SAM SE JEDNOM ENIO! SAMO OVJEK MOE SMRDITI VIE OD SOPSTVENOG GOVNETA! DANAS SAM JEO, MOJ JO JEDAN USPJEAN SAN! KAD JE SHVATIO DA NAJGORI ULAZE U POLITIKU I ON JE UAO! OSVOJILI SMO NAJVEI VRH U DRAVI, POPELI SMO SE NARODU NA GRBAU! U KAPITALIZMU NITA LJUDSKO! BALKANSKI SAN: DOBITI POSAO BEZ TELE! OTAC NA SLUBENOM PUTU, MAJKA NA SLOBODI!
Dukati su u sehari, sehara je u podrumu - a podrum je djed zamandalio. U igru smo uveli mlade snage - da rasture te protivnike rage. Mlado, ludo - staro, mudro! Sagradili smo kule - nemamo novaca za gradove. Doli smo sebi - njima vie neemo. Dabogda, otelo se nevjerniku. Dabogda da e mo tu utakmicu pobijediti - sudija je nevjernik. Priao bi otvoreno - da nije u zatvoru. Primjetio sam - da on nita ne zapaa. Lagao je govorei da sa njima nita nee biti - a cura mu rodila. Milo za drago - drago sam je da je milina. Odlazak u kolu mu je mio - a povratak iz kole, drai. Gledali smo ta e mo raditi... i nismo vidjeli nita. Osim nas, niko drugi - nema prie da e to napraviti neko trei. Smetnuo sam s uma - da kaem za one, to ekaju da dou do pameti. Meni se ne svia, to me ona ne begenie. Otkrivene lopove su pokrili - da se ne vidi dravni vrh. Lopovi u politici - nisu podloni ni jednoj kritici. U Vladi su nam poteni - lopovi. Bogata smo mi drava - sudei po drutvenim kraama. Anam oni me ne zanimaju - kao to me ovi interesuju. Dok je svijeta i vijeka - ivjee puanstvo stoljeima. Na njegov propali ivot, oko je bacila ponosna smrt.
http://www.cartoonas.com
Read Sultanovi
Maxminus media support

France
Ren BOUSCHET,
Odlazak majstora satire - In Memoriam

Slavomir Mroek (29.6.1930. 15.8.2013.), jedan od najizvoenijih dramskih pisaca na svijetu, umro je u Nici u 84. godini. Slavomir Mroek, jedan od najizvoenijih dramskih pisaca druge polovine XX vijeka, velikan moderne poljske kulture, ovjek koji je svoju kreativnu priu zapoeo kao satirini ilustrator, nastavio kao pisac kratkih pria, a planetarnu slavu stekao kao tvorac drama apsurda i groteske, umro je u Nici u 84. godini, javljaju poljski mediji. Njegove groteske i apsurdi iz drama uli su i u svakodnevni govor Poljaka frazom kao od Mroeka. Mroek koji e u svijetu postati poznat kao majstor kratke prie i dramski pisac, po mnogim ocjenama najuniverzalniji od poljskih pisaca, debitovao je kao ilustrator i crta satiriar 1950. godine, a od 1953. godine redovno je objavljivao svoje crtee i satire u nedeljniku Pekroj. Pet godina kasnije, 1958. objavio je prvi dramu Policija a svjetsku slavu donijela mu je drama Tango iz 1964. godine. Mroek je napustio rodnu Poljsku 1963. godine u neku vrstu poluemigracije u Italiji, poto je produavao poljski paso i nije ulazio u otvoreni sukob sa komunistikim vlastima u domovini, sve do 1968. godine i sovjetske okupacije ehoslovake. Tada je protest protiv uea Poljske i vojnika Varavskog pakta u okupaciji ehoslovake objavio u francuskoj tampi, a isto tako je javno kritikovao uvoenje vanrednog stanja generala Jaruzelskog u Poljskoj 1981. godine. U emigraciji je proveo decenije - u Francuskoj, SAD, Njemakoj, Italiji i Meksiku da bi se u Poljsku vratio 1996. godine, u Krakov, eljan da uestvuje u razvoju mlade poljske demokratije i zemlje koja, kako je kazao, mnogo obeava. No, takve nade kod velikog pisca kasnije su se izjalovile. Ponovo je emigrirao u Francusku i nastanio se u Nici 2008. godine, nezadovoljan politikim jazom koji je podijelio nekadanju opoziciju komunistima, i bive disidente i prenio se na cijelo poljsko drutvo. Modani udar 2002. godine otetio je Mroekov mozak tako da je izgubio vjetinu pisanja i govora, a kao dio lijeenja kako mu se zdravlje polako vraalo nastala je njegova autobiografija Baltazar, objavljena 2006. godine. Mroekove drame izvode pozorita na cijelom svijetu, a kao najvanije u njegovom knjievnom djelu izdvajaju se Tango, Ljubav na Krimu, Emigranti i Udovice. Mroek je prethodnih decenija bio prisutan i na crnogorskim scenama, a Emigrante je, prije nekih desetak godina na scenu CNP postavio Slobodan Milatovi, uz jednoduna priznanja kritike i publike. Mroek je bio i nosilac Legije asti za doprinos razvoju francuske knjievnosti, a u Amsterdamu, Krakovu i Stokholmu su organizovani i Mroekovi festivali. Prenijeto: Slobodna Bosna: http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/10013/odlazak_majstora_satire.html
Slavomir mroek ...iz Zareza br. 227 od 21.3.2008.g.

Sawomir Mroek Autobiografsko djelo Baltazar slavnog poljskog dramatiara Sawomira Mroeka nastalo je kao druga knjiga njegove autobiografije, ali prva koju je autor napisao nakon to je obolio od afazije 2002. godine. Knjiga je izvorno objavljena 2006. a u prijevodu Mladena Martia uskoro izlazi u novoj biblioteci AutoBioGrafije nakladnika AGM-a iz Zagreba U to sam doba primio pismo iz Glavne uprave Saveza poljskih pisaca u Varavi i nisam mogao povjerovati vlastitim oima. Pismo je javljalo da mi je dodijeljena stanovita devizna svota u svrhu financiranja putovanja u Pariz. U Krakovu su slina pisma primili: Jan Szczepaski, Tadeusz Nowak, Wisawa Szymborska i pretpostavljam jo nekoliko drugih osoba. Svi smo bili mladi, daleko od kasnijih postignua, a ve smo pozvani i to kamo? u Pariz! I to nije sve. Na nacionalnoj je razini takva pisma primilo oko dvjesto osoba, takoer uglavnom mladih. Razgovarao sam kasnije, ve u inozemstvu, s ovjekom koji je u to doba obnaao neku dunost u SPPu. Ispriao mi je nekoliko zakulisnih pojedinosti iz kojih je proizlazilo da nisu svi lanovi uprave bili pristae novoga. O tome to je bilo novo, u Poljskoj smo znali i vie nego dobro. Dodijeljena svota bila je jadna, ali bili smo spremni otputovati za nita, samo da budemo u Parizu. Najurnije sam odgovorio da pristajem i, oekujui odgovor, poeo kombinirati kako bih ovdje u Krakovu nabavio radioprijamnik Szarotka. Jer Szarotka je bila vrhunac tehnike u Narodnoj Poljskoj. Bio je to radio koji je jo imao lampe, ali je djelovao na principu tranzistora. Prialo se da se u Parizu za tako neto moe dobiti bogatstvo ako se naleti na idova iz Poljske. Dodijeljena svota bila je jadna, ali bili smo spremni otputovati za nita, samo da budemo u Parizu. Najurnije sam odgovorio da pristajem i, oekujui odgovor, poeo kombinirati kako bih ovdje u Krakovu nabavio radioprijamnik Szarotka. Jer Szarotka je bila vrhunac tehnike u Narodnoj Poljskoj. Bio je to radio koji je jo imao lampe, ali je djelovao na principu tranzistora. Prialo se da se u Parizu za tako neto moe dobiti bogatstvo ako se naleti na idova iz Poljske. U meuvremenu je prva socijalistika zemlja koja se trgnula iz depresije bio Sovjetski Savez. I tako je i trebalo, jer on je bio domovina proletarijata, a gomila demonaroda trebala se osloboditi kunih isparavanja kapitalizma tek poslije njega. A prije svega ih se trebala osloboditi Poljska. Sluajno sam na radiju uo jutarnje vijesti to su zapoele rijeima koje je spiker izgovorio s odgovarajuom liturgijskom pompom, da je prvim sekretarom KPSSa postao drug Hruov. Tako je zapoelo razdoblje Hruovljeve vladavine, zapameno po krizi u Poljskoj i Maarskoj, posjetu Americi i novoj, kubanskoj krizi, koja zamalo nije unitila zemaljsku kuglu. Kako sam ve spominjao, socijalistike vijesti, ak i ovako znaajne, dolazile su iznenada. Dugo nakon toga su meu zapadnim sovjetolozima trajale rasprave to je Sovjetski Savez imao na umu. Hoe li ui ili nee? ponavljalo se dugo prije Solidarnoi. Dolo je do toga kako se proulo da je Hruov sletio u zranoj luci Boernerow kraj Varave i uruio Gomuki ultimatum da e, ako Poljska ne ispuni sovjetske zahtjeve, ui. Gomuka ga je umirio i uvjerio da e sovjetski zahtjevi biti ispunjeni. No zamolio ga je za strpljenje, tvrdei da je u Poljskoj razvoj situacije ve takav da se red ne moe vratiti smjesta. Hruov je na to pristao i odletio, a Gomuka je ispunio onakvu ulogu kakvu je kasnije ispunio Jaruzelski prema Brenjevu, samo u blaemu obliku. Hruov je imao pune ruke posla. Jedva je sredio problem s Gomukom, a ve je bila nuna intervencija u Maarskoj. Tamo je proao puno gore nego u Poljskoj. U Budimpeti je izbio ustanak. Sjeam se vijesti na temu toga ustanka. Nekoliko noi smo prosjedili u gomili u ulici sv. Jana u Krakovu. Vie tono ne znam koji je od jazz glazbenika ondje imao polulegalan stan. Neprekidno smo sluali radio namjeten na poljsku postaju. Poznati i polupoznati su ulazili i izlazili, nitko nije spavao, a iznad svega se nadvijala velika nepoznanica. Poljska je otvoreno bila na strani Maara, poljski ratni dopisnici su bili u Budimpeti, poljski zrakoplovi su onamo slijetali nosei krv za ranjenike. I to je bilo sve to smo znali. U to su doba stvarne informacije bile vrlo krte, umjesto njih kolale su najstranije vijesti koje je svjesno putala sovjetska strana. Na kraju nitko nije znao to se tamo doista dogaalo. I tako je ostalo godinama. Sovjetski Savez je uguio ustanak, a dobio je i promidbeni rat s nama. Poljska se ubrzo zauzela malom stabilizacijom i zaboravila na Maarsku. Naravno, nismo znali za planove koje su u Boernerowu skovali Hruov i Gomuka. Kada se Gomuka vratio iz diskretnoga izbjeglitva i postao prvi sekretar, voljeli smo ga svi, ja takoer. Ima jedna slika: Gomuka u prvome planu govori s tribine na trgu Defilada, a pod tribinom se vidi bezgranino more oduevljenih glasova koji ga pozdravljaju. Nedugo iza toga otputovao sam iz Poljske, ali tek sam nakon drugoga, sljedeega dolaska shvatio razmjer promjena do kojih je dolo u Poljskoj promjena na gore. U Pariz sam otputovao pred sam kraj 1956. godine s Tadeuszom Nowakom, mojim susjedom iza zida, te s Wisawom Szymborskom. Tamo smo se trebali pridruiti Janu Jzefu Szepaskom koji je otputovao neto ranije. Pripadnost Krakovu bila je u nas vrlo snana, snanija nego danas. Nismo mogli zamisliti ivot u drugome gradu, a najmanje u Parizu. Prije dolaska dao sam si saiti odijelo od crnoga krepa koji tradicionalno slui za alobnu odjeu. Materijal sam nabavio u komisijskoj radnji. Budui da je bio poetak zime, naruio sam i prsluk da mi bude toplo. Odijelo je saio sam gospodin Dyczek, glavni kroja dobroga drutva, bilo je jako elegantno i sukladno modi koja je vladala u tadanjemu Krakovu. Odjenuo sam ga u Parizu samo jednom u noi kada sam se naao u kabaretu Crazy Horse Saloon. No nisam odjenuo prsluk jer je zima u Parizu, za razliku od zime u zemljama Istone Europe, bila vrlo topla i nemilosrdno sam se znojio. U Pariz smo putovali preko Katovica, ali u to nisam siguran. A moda smo putovali preko Varave i istonoga dijela Njemake? U svakome sluaju, nakon to smo u Krakovu sjeli u vlak, tek smo sljedee noi izali u Parizu na Gare du Nord. Stupili smo na peron. Ja u crvenoj skijakoj kapi na glavi i u predratnom kaputu, koji sam dobio od Herdegena u zamjenu za novu umjetnu budnu gnjilozelene boje. Tadeusz Nowak u smeoj beretki, koju je nosio duboko navuenu na elo, a Wisawa Szymborska u marami, zavezanoj pod vratom. I nitko nas nije doekao. U toj se situaciji u meni probudila zvijer koju bih nazvao oajni lav. Bila je to situacija nalik onima kada vie nitko ne moe nita napraviti i ja nemajui drugoga izlaza moram poeti djelovati. Na Tadeusza Nowaka se u vezi s poznavanjem francuskoga jezika nije moglo raunati. Na Wisawu Szymborsku takoer ne, a osim toga bila je ena, poslije dana i dvije noi provedene u vlaku i nije mi se pristojilo s njom raunati. Palo je dakle na mene, osobito zato to sam prije odlaska poeo uiti francuski. Satova je bilo uvelike premalo da bih teno razgovarao, ali tu si nisam mogao pomoi. Iako nikada prije nisam putovao metroom, uspio sam u njega uvesti nau skupinu skupa s prtljagom. Dovezli smo se do postaje Odeon i izronili na povrinu. Pokazalo se da je to prostarn trg s puno ulica. Uli smo u prvi bolji bar da bismo nazvali hotel. To jest, ja sam trebao nazvati i usto razgovarati na francuskom. Kada su mi s druge strane odgovorili da slobodnih soba ima napokon sam osjetio olakanje. Prisjeam se tih dogaaja otprije pedeset godina. S dananjega gledita oni su beznaajni, ali elim podcrtati kako su malo tada znaile tri osobe iz Poljske izgubljene u Parizu. Ili kako je snano Istona Europa bila tada odsjeena od svijeta. Olakanje je bilo preuranjeno. Tko ne poznaje Pariz, taj si ne moe zamisliti kako je dug put od Place de lOdeon do hotela SaintLouisenlIle, ako se ide pjeice vukui kovege. Kada sam napokon, skupa s Tadeuszom Nowakom, zaspao u bijednoj sobi, u branom krevetu pod konjskim gunjem, osjetio sam veliko zadovoljstvo. Pokus je pokazao da neu propasti ma to se dogodilo. U Parizu je tada sve, zapoevi od hotela, bilo drugaije no danas. Konjski gunjevi, kao pokriva, bili su stvarna injenica. Posjetio sam taj hotel nekih trideset godina kasnije. Samo plan zgrade, istina stare, podsjeao je na prolost. Hotel je sada imao etiri zvjezdice i bio otmjen, kao i cijela ulica SaintLouisenlIle. Poinjala je od mostia koji povezuje Notre Dame s otokom (i taj je mosti neko bio drugaiji) i zavravala na drugoj obali otoka. Cijeli Pariz se promijenio do neprepoznatljivosti.
PARIZ

Kada sam ovamo doputovao kasnije, prvi put na stalno, upravo je zapoinjalo ienje Pariza. Predsjednik Francuske je tada bio general Charles de Gaulle, a njegov ministar kulture Andr Malraux, koji je doao na tu zamisao. Dotad je Pariz stoljeima bio prljavosiv, uglavnom zbog dimnjaka, a kasnije od automobilskih ispuha. Sada je postajao sve svjetliji i neusporedivo se proljepao. Francuska je sve do zavretka rata u Aliru 1959. godine bila siromana, a zatim se poela bogatiti. Stari Francuzi se do danas sjeaju tih vremena koja nazivaju les trente glorieux trideset godina slave, imajui na umu trideset godina sve veega blagostanja. etvrt u kojoj sam stanovao prvi put bila je siromana. Iznimku su predstavljali htels particuliers palae, takoer zaputene, u kojima je ivjela nasljedna aristokracija i novi skorojevii. Ope siromatvo prepoznavalo se po manjku infrastrukture i izostanku turizma. Rupe kao zahodi, izravno u podu, nisu iznenaivale nikoga. Mene takoer, jer sam doputovao iz tadanje Poljske, gdje su sanitarni uvjeti bili dvojbeni. Turizam je zavravao na Louvresu, Champs Elyses i okolici. Obuhvaao je i etvrt bluda u blizini trga Pigalle. Istodobno je etvrt s lijeve obale Seine bila u potpunosti arapska. Svake su noi tamo eksplodirale bombe, uinak obrauna izmeu Alira, koji je jo uvijek bio pod francuskom kolonijalnom vlau, i policije. Sve to na prostoru otoka. To su bile posljednje godine kada je policija jo nosila kratke pelerine, a pariki metro zapoljavao sredovjene ene koje su nadzirale podzemne prolaze. Stajale su na obje strane hodnika, neprekidno buei karte i neprestano razgovarajui o meni nerazumljivim stvarima jer jo nisam znao francuski. Bile su to zasigurno nebitne stvari. Francuska je bila takoer i jedna od poratnih zemalja u kojima su jo vrijedili stari novci. Kupnje su se izraunavale u stotinama i stotinama tisua franaka, a novi novac je uveden nekoliko godina kasnije. Tijekom dva mjeseca boravka hranio sam se uglavnom hladnim mlijekom i naranama i bio sam oduevljen, jer je takvo mlijeko u Poljskoj bilo nedostupno, a naranaa nije uope bilo punih trideset godina. U prvim danima bacili smo se na tradicionalne parike ture koje je tamo morao proi svaki turist. Oficiels de Spectacles tjedni informator koji je izlazio u Parizu postao je obvezatnim dijelom nae opreme. Za kazalita nam je manjkalo novaca, za restoran makar i najskromnji takoer, pa smo posjeivali spomenike i muzeje. Ali postojala je jedna jeftina razonoda kojoj smo se preputali do mile volje kino. U Poljskoj je film dijelio svijet ideoloki na dvije polovice istonu i zapadnu. U Parizu se polovica koja je za nas u Poljskoj bila nedostupna otvorila i mi smo je obilno koristili. Glad za filmom bila je velika. Jo dugo nakon povratka u zemlju prepriavao sam Herdegenu filmove, a on je, iako nije bio zainteresiran, radoznalo sluao. S kakvom sam nasladom gledao filmove iz cijeloga svijeta, pozorno zaobilazei sovjetske i one iz demonaroda. Jer i takvi su se filmovi ovdje mogli pogledati. Tako je proao tjedan, a moda i dva, i dolo je do nezaboravnoga susreta s Cybulskim i Kobielom na Champs Elyses. Poznavao sam ih od 1950. godine, kada sam upisao arhitekturu, a oni glumaku kolu. Zatim, 1953. godine, oni su se preselili u Gdanjsk sa cijelom klasom i moji odnosi s mladim glumcima su oslabili. Sluao sam da u Gdanjsku rade u nekom svjee pokrenutom kabaretu i samo sam toliko znao o njima. Na Avenue des Champs Elyses stajao sam pred izlogom automobilskoga salona. Odlazio sam tamo dosta esto da bih se napajao pogledom na automobil koji mi se svidio. Pariz zemlja snova otvorio je preda mnom granice i sve to mi je u Poljskoj bilo nemogue, pretvaralo se istoga trena u istinu. Trenutano, jer ve sam se za dva mjeseca morao vratiti u stvarnost. Moram objasniti da je automobil koji sam zapazio bio najmanji mogui. Pretpostavka da bi to mogao biti golemi mercedes, bila je jednako luda kao to je ludo bilo i to da je to bio najmanji automobil svijeta. Ali ja, htijui sauvati privid logike, morao sam sauvati umjerenost i zato sam odabrao ovo drugo. I moje misli su bile lude. Pozdravili smo se srdanou svojstvenom Poljacima u inozemstvu. To jest, svojstvenom samo u prvome trenutku. Taj je trenutak bio dovoljan da se dogovorimo za sutra. I tako sam pao u pande Katelbacha. Prezime Katelbach pojavljuje se u jednom od filmova Romana Polaskog. Nisam siguran je li Polaski razgovarao s Cybulskim i Kobielom o Katelbachu, ili se ono pojavilo sluajno. Kao i svi glumci u Poljskoj, a vjerojatno i u svijetu, Cybulski i Kobiela su znali za pojavu zvanu muzara. To je ovjek izvan glumakoga kruga, npr. inenjer, lijenik, odvjetnik, ali zaraen oboavanjem glumaca. Budui da ima odreena financijska sredstva, poziva glumce na zabave, hvali ih i ponosi se njihovim drutvom. Zauzvrat glumci mu laskaju i istodobno rugaju sa strane. Slubeno je Katelbach bio Poljak i britanski zrakoplovac u Drugome svjetskom ratu, ali njegovi su ivotni putovi nejasni. U trenutku kada se pojavio u Parizu, bio je srednji poduzetnik i zapoljavao je radnike na crno. Ti su radnici odreen broj sati dnevno pritiskali stroj i poslije svakoga pritiska nastajao je umjetni cvijet od plastike. Bilo je to na poetku ere umjetnih materijala koji e ubrzo skupa s drugim tehnologijama zavladati svijetom. Katelbach je prodavao umjetno cvijee u industrijskim razmjerima i od toga ivio sve bolje. Ipak, kraj stroja nisam nikada zatekao ni Cybulskoga ni Kobielu, iako sam imao dojam da su plaani za to. Nekako je ispadalo da su bili kod njega u kui, u gradu, u baru ili u nonom klubu. Oigledno su se na poetku angairali kao radnici, ali ubrzo se pokazalo da su u Poljskoj glumci i da ih eka velika budunost. Pridruio sam im se. Dodue ne kao glumac, ve kao prilino slavan knjievnik i zahvaljujui Przekroju prije svega kao ilustrator. Nikada prije nisam bio u situaciji korisnika muzare. Po mojemu miljenju, to je odbojno. Iziskuje hipokriziju, posebice kada si u skupini drugih korisnika. S jedne strane pojaava osjeaj prezira prema objektu, s druge pojaava skupni osjeaj samozadovoljstva. Ipak, boravei u tuoj zemlji i to na samo dva mjeseca, nisam se mogao oduprijeti iskuenju. Za Poljake je u tome razdoblju bilo karakteristino uvjerenje da se rauna samo ono to se zbiva u Poljskoj, a svi grijesi poinjeni u inozemstvu nemaju nikakva znaenja. Otkad sam se spojio s Katelbachom, u njegovu drutvu vie nisu boravila samo dva glumca, nego dva glumca i jedna literat. Sporedni rezultat moga boravka u Parizu, nakon upoznavanja Katelbacha, bilo je pojaano pijanstvo. Sada je alkohol, zahvaljujui Katelbachu, postao jo dostupniji. Bio sam neprekidno pripit ili pijan. Ne samo zbog Katelbacha i odbojnosti s njime u vezi. Cijelo vrijeme boravka u Francuskoj imao sam osjeaj manje vrijednosti Poljske i moje vlastite sudbine. inilo mi se beznadnim to da u zauvijek ostati u Poljskoj i s njom dijeliti suanjsku kob. Pio sam i da se obodrim jer sam se osjeao sputanim nemogunou slobodnoga kretanja, sporazumijevanja i rjeavanja najjednostavnijih problema. Zavrilo je na tome da sam pio, s jedne strane iz alosti zbog povratka u Poljsku, a s druge zato to u povratkom opet stei sposobnost stvaranja, to bi me trebalo suzdrati od pia. Ali nije suzdralo. Pio sam dakle iz ope nedoumice. Zbog alkohola se slabo sjeam drugih dogaaja iz toga razdoblja. No u Crazy Horse Saloonu zasigurno spada u takve. Prisjeam se samo epizode kada sam upoznao Jacquesa Tatija, na to sam bio jako ponosan. U okviru zatopljenja u Poljskoj je doputeno prikazivanje njegove dobrodune komedije koja je postigla izniman uspjeh. U Parizu sam u baru upoznao pijanista koji je skladao glazbu za taj film. Iskazao sam svoje oduevljenje Jacquesom Tatijem. Moj sugovornik me upitao bih li ga elio upoznati osobno jer stanuje tu blizu, s druge strane ulice. Prestraio sam se. Posjet tako nepojmljivom domainu uinio mi se neim izvanrednim, a usto sam jedva govorio francuski. Moj je sugovornik nazvao i Jacques Tati se s nama dogovorio za sljedei dan. Sutradan sam s velikom tremom doao u bar. Moj sugovornik je ekao i zajedno smo poli na Champs Elyses. Jacques Tati je stanovao na dvorinoj strani u prostranom prizemnom stanu. Za razliku od ulice, tamo je bilo tiho i vrlo ugodno. Umjesto uobiajene kave zamolio sam... ali to? Druga pia tada nisam poznavao, pa sam zasigurno zamolio whisky. Jo dugo poslije toga imao sam teoriju prenaprezanja, koju sam kasnije parodirao u djelu Moniza Clavier. Sastojala se u tome da Poljak kada mu ne ide, pristupa postupku prenaprezanja i tada mu odmah ide bolje. Naravno, itav se proces odvija uz pomo alkohola.

Ne znam koliko sam dugo bio kod njega. Pretpostavljam da nisam dulje od sat ili dva. Tekou mi je predstavljala neobinost situacije i, jasna stvar, prenaprezanje. S francuskoga smo se prebacili na engleski s kojim sam se bolje snalazio. Predstavio sam mu se openito Polish writer i imenovao grad iz kojega potjeem city of Cracow, very interesting. Zauzvrat, on mi je darovao album Dvorci uz Loaru, napisan na francuskom, i pozvao me da ga posjetim kada god prolazim kroz Francusku. Dvije godine kasnije neoekivano sam se naao u Parizu, ali vie ga nikada nisam nazvao pa se ak nisam potrudio ni sauvati njegov telefonski broj. Sada mislim da sam postupio loe. Kao Poljak, u to sam doba imao najdivljije predodbe o odnosima meu ljudima u Europi i, govorei preciznije, o odnosima izmeu njih i nas. Zamiljao sam si Bog zna to, i nije mi palo na pamet da se oni prema nama odnose normalno te da ne znaju, ne mogu znati za to, da se mi, odgajani u abnormalnosti, vie nismo u stanju ponaati poput njih. Drugi je dogaaj bio posjet nae skupine MaisonsLaffiteu, sjeditu Jerzyja Giedroya. Prije stanovita vremena itao sam u Krakovu Kulturu, ali rijetko, samo kada su konspiracijski uvjeti tome pogodovali. Prije toga posudio sam od poznanika, naravno povjerljivih, Gombrowiczevu knjigu Transantlantyk koju je objavila Biblioteka Kulture. Ali u njoj nisam razumio nita ili nisam htio razumjeti, jer su me kruti principi marksizma zaglupili. Kasnije sam poeo itati pozornije i utvrdio da je jezik Kulture bio drugaiji od naega svakodnevnoga razgovornog jezika u zemlji i podsvjesno sam nastojao taj jezik nasljedovati. Sada, koristei priliku, prikljuio sam se skupini. Ali pratio me strah. Deset godina u Narodnoj Poljskoj je uinilo svoje. Odgovaram samo za svoje vlastite spoznaje i ne pripisujem ih nikome drugom. Ve kada smo sjedali u vlak za MaisonsLaffitte, osjetio sam se udno. Obuzeo me besmislen osjeaj da nas netko prati. Taj je osjeaj trajao sve dok posjet nije okonan i dok se nismo ponovno nali u Parizu. Bilo je toliko javnih opisa gospodarstva u MaisonsLaffitteu da se osjeam osloboen obveze da pridodam svoj. Sam Giedroy ostavio je na mene dojam nepristupana ovjeka i usto starijega od mene za cijeli narataj. Zahtijevao je neizmjerno potovanje i nije doputao da mu se itko priblii. I takav je za mene ostao do kraja ivota. Razgovor je tekao kako je trebalo. Bili smo gosti iz Poljske, usto odijeljeni od Francuske za cijelu komunistiku vjenost. Za vrijeme toga prvog susreta ni ja ni ostali meu nazonima nismo namjeravali ostati za stalno. Naprotiv, sama pomisao na to budila je u nama smijeh koji nije bio lien ogorenja. Bili smo svjee probueni nadom da dogaaji posljednjih godina prijete daljnjim razvojem demokracije u kojoj emo mi svi sudjelovati. Giedroy je polagao nadu u Gomuku i bio ga je spreman poduprijeti, ime se uostalom suprotstavio reakcionarnome Londonu. Svi smo bili mladi, ispod tridesete. Ja sam, boravei u Parizu, mogao raspredati pesimistina razmatranja, koja sam ve spominjao, ali to se povratka tie bili smo suglasni: svi se vraamo u Poljsku i za nju emo se boriti. A dan povratka se pribliavao. Oekivao sam ga sa alou i s nadom, a budui da je u toj dobi alost za onim to je bilo kratka ostala je zapravo samo nada. Tako sam ve na putu natrag u mislima odmjeravao cvjetasti prsluk u spoju s odijelom od crnoga krepa i zamiljao da tako odjeven ulazim u Dom pisaca na satirinu veer. Taj sam prsluk kupio u Parizu. Prije toga sam nastojao prodati radio Szarotka jednome krojau na Rue de Temple. Nisam zapravo dobio bogatstvo koje su mi najavljivali u Krakovu, ve jedva protuvrijednost plaenu za radio, koja je ipak, pridodana mojoj uteevini, dostajala za kupnju prsluka. xxxxxxxxxxxxxxxxxx Sam Sawomir Mroek, sa svojim prepoznatljivim smislom za humor, interpretira to tako da je onaj koji ne uspijeva pisati drugaije no natprirodno (nadrealno, u parabolama, groteskno), jednostavno prestao postojati ieznuo je, rasprio se tko zna kamo, umro. Njegovo mjesto sada zauzima netko drugi osoba drugih osobina, i to do toga stupnja da trai i drugo ime. Bit e to naslovni Baltazar. Potkraj ovoga izvjea o ivotu Sawomira Mroeka njegov autor pria o snu koji je sanjao u Parizu u prosincu 2003., godinu i pol poslije preivljenoga udara. Upravo je u tome snu upoznao svoje novo prezime i zauo najavu dalekoga putovanja preko granice. Nema razloga sumnjati u istinitost toga priznanja; ne ini se da bi pisac izmislio taj san radi kompozicije, a posebice da bi u njemu sebi odabrao ime. No ono nije obino i bez znaenja. Neodoljivo asocira na posljednjega kralja Babilona i na uveno predskazanje za vrijeme mitske gozbe. Rije je, naravno, o biblijskom mane, tekel, fares ispisanom tajanstvenom rukom na zidu. Podsjetimo to znae te rijei, barem prema proroku Danielu: Izmjereno, odvagnuto, razdijeljeno. Izmjerio je Bog Tvoje kraljevstvo i uinio mu kraj. Bio si vagnut na tezulji i naen si lakim. Razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i dano je Medijcima i Perzijancima. Baltazar alias Sawomir Mroek sastavlja u toj knjizi ivotnu bilancu (broji) i ocjenjuje sama sebe (vae). Budui da pak ne posjeduje nikakvo kraljevstvo i nema to razdijeliti, dijeli ono to ima, to jest svoju mudrost. A ta mudrost kae: ono to nas spaja su sjeanje i govor. To je jedino ovjekovo kraljevstvo. (Antoni Libera) Copyright: http://www.zarez.hr/clanci/pariz
Maxminus prie/eseji
PROBA
ivojin Deni
Poznato je da da je Kleopatra bila naroito veta u spravljanju otrova i da je tu svoju vetinu esto bezobzirno koristila. Oprezi Antonije je kao i drugi rimski carevi uzimao hranu i pie posle probaa (da bi se zatitili od otrova rimski vladari su imali u svojoj slubi posebne ljude probae koji su pre njih uzimali hranu i pie). Na jednoj gozbi traili su da Antonije stavi cvee sa Kleoppatrinog venca u vino. On je to prihvatio, ali ga je Kleopatra spreila da ispije vino, jer je znala da je cvee bilo otrovano. Time je Kleopatra elela da dokae Antoniju da mu ne koristi nikakva opreznost ukoliko ona zaista eli da ga otruje. Ovo je toksikologija u prolosti... Dioskorid, lekar iz Anazarba, je jo u 1. veku napisao da ovek teko moe da se zatiti od otrova iz prostog razloga to se otrov tako daje da je trova u stanju da prevari i najiskusnije i najprepredenije. Kada prevremo listove istorije namee se zaklljuak da je skoro svaka epoha imala svoje izrazite trovae kojima je otrov sluio da bi ostvarili svoje ili tue ciljeve. A danas? Nakon dva milenijuma Kleopatru je zamenila Televizija na relaciji rtve trovanja i otkrivanja uzetog otrova i lica koje je dalo otrov, ali trovanja vie nemaju kriminalistiki znaaj. Televizija profesionalno obavlja ovu delatnost u modernoj toksikologiji koja je ispunjena mnogobrojnim iznenaenjima, da ni eksperti ne mogu da nau put do istine, tim pre to su graani istovremeno i probai i ertve trovanja.
BESEDA BRANIOCA Gospoo predsednice vea, gospoe sutkinje lanovi vea! Sasluao sam plemenitu, uzdranu re zamenika disciplinskog tuioca naeg Drutva za zatitu ivotinja u Gornjoj Klisuri gospoe Lovorke Srekovi Stojnov i potpuno se slaem s mnogim od onoga to je ona kazala. Mi se razilazimo samo u vrlo malom, pa ipak moj zadatak posle njenog govora nije olakan. Tekoe ovog disciplinskog procesa nije u njegovim injenicama niti u njihovoj sloenosti. Ako gledamo injenice, predmet je jednostavan, toliko jednostavan da ako se ograniimo samo na dogaaj od 19. avgusta na Svetski dan humanitarnih radnika, onda nema o emu da raspravljamo. Ko se nee sloiti sa optunim aktom discilinskog tuioca podignutim pred Disciplinskim sudom za gonjenje osoba odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava i druge delikte protiv ivotinja poinjena na teritoriji Drutva, da je okrivljeni odgovoran za teko delo izazivanja opte opasnosti, da je opte opasnom radnjom izazvao opasnost za ivot maora njegove supruge Marka, na taj nain to ga je naznaenog dana, u vreme dok je maor spavao u kupatilu ispod prljavog vea, bacio u mainu za pranje vea zajedno sa stvarima za pranje i ukljuio mainu i da je time postupio protivno propisima o zatiti ivotinja. Sve su to nesporne injenice. Ja bih mogao da ponem neposredno s tim dogaajem, ali pre svega moram da naglasim da dunost advokata jeste da titi svog klijenta. Advokat je (na latinskom) onaj koji je dozvan u pomo, dostojan poverenja za vrenje advokature, da je duan da savesno prua pravnu pomo u skladu sa zakonom i kodeksom profesionalne etike advokata, da je duan da prui pravnu pomo svakoj stranci koja mu se obrati za takvu pomo. Po sili svog poziva morao sam da branim lopove, pljakae, siledije i ubice. I ma koliko bio teak zloin moga branjenika, uvek sam u njegovim postupcima nalazio ove ili one olakavajue okolnosti. Ali, gospoo predsednice vea, gospoe sutkinje, advokat je pre svega ovek. I mene, kao oveka, kao pluralistu, duboko revoltiraju postuci mog sadanjeg branjenika. Da, ja sam branilac, ali kad vidim tako gnusnog zloinca, ja i nehotice poelim ne da branim njega, nego od njega lanove naeg Drutva za zatitu ivotinaj, nae kune ljubimce. I u cilju odbrane svih naih interesa, ja odluno podravam zahtev zamenika disciplinskog tuioca i smatram da nema takve kazne koja bi popravno delovala na okrivljenog, koja bi iole odgovarala monstruoznom zlodelu okrivljenog. I upravo zbog toga za okrivljenog nije olakavajua okolnost da je naem ljubimcu maoru Marku spasao ivot kad ga je izvukao iz maine, te da bi ga oiveo odluio da mu da vetako disanje usta na usta, i tako ga otrgao od sigurne smrtiu, a da to nije uinila njegova supruga, sa kojom mu je brak prestao nakon ovog sluaja. Stoga, gospoe sutkinje, predlaem da okrivljenog iskljuite iz naeg Drutva za zatitu ivotinja u Gornjoj Klisuri, jer bi samo takvom kaznom bila postignuta svrha kanjavanja da ubudue ne ini ovakve ili sline zloine.
IZVOR PRIHODA OSAKAENOG U Gornjoj Klisuri je pregazio autobus jednog prosjaka sa jednom nogom i odsekao mu je drugu nogu. Prosjak je tuio sudu autobusko privredno drutvo i traio da sud osudi drutvo na plaanje rente. Sud u Gornjoj Klisuri, koji je obaj sluaj raspravljalo, odbio je tuioca od njegovog traenje sa sledeim klasinim obrazloenjem: poto se tuilac pre ovog nesrenog sluaja izdravao kao prosjak s jednom nogom, sud nalazi da mu gubitak druge noge moe samo znatno uveati prihod u njegovom zanatu i time mu osigurati egzistenciju. Osakaeni prosjak je izjavio albu na ovu presudu u kojoj je naveo: Meni je poznato da ste svojevremeno sa graanima zakljuili svojevrstan ugovor, pa vam iznosim jedan fragment Geteovog najveeg dela, koji kao da simbolizuje pitanje veite mladosti, ta stoji u osnovi obeanja da e se ugovorna obaveza izvriti. I to onako, kako to odgovara kauzi te obaveze: Zar nije dosta to e re koju sam dao svih dana mojih biti gospodar? Ovim pitanjem Faust eli da poloi dokaze svoje moralne linosti. Jer, odrati re i ispuniti obeanje, pitanje je asti i dunosti savesti. To je obaveza ab agenti. Ali, njegov stalni pratilac, zao duh Mefistofel, takvim obeanjem nije zadovoljan. On trai sigunija sredstva obezbeenja:Dovoljan je i ovaj listi prvi Potpisae se kapljiicom krvi. Zaludna su bila dalja uveravanja moralnog Fausta: Ne boj se, neu kriti ugovor, jer moje snage tenja je najvea upravo ono to obeah. Satana je ostao pri svojoj kapljiici krvi kao zalozi da e ugovor biti ispunjen.
MAXMINUS AFORIZMI

SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAIJI

Ekrem Maci
Zauzeli smo pregovaraki stav. Kleimo.
Petar Lazi
ISTORIJA: Oslobodilaki rat je trajao od 41. do 45. i verovatno e se jednom zavriti. **** Nije sve tako crno. Beli se dvor. **** Tuinu je trebalo pet vekova da bi uradio ono to smo mi postigli za pet decenija. **** Mi smo nacija junaka. To nam je na nervnoj bazi. **** Od svih etapa razvoja najdue je trajao preistorijski period. U Jugoslaviji, na primer, sve do 1941. godine. VLAST: Tu dahije nisu rade kavzi, ali goli i bosi provociraju svojim izgledom. **** Vlast menja ljude. Osobito lini opis.
Ostavka je izlaz iz mnogih situacija, ali se tu procedura otegne.
Narod je navikao da teko ivi i treba mu udovoljiti. Kupiu jo jednu diplomu i prestau se druiti sa akademskim graanima. Naa vojska je izuzetno dobro obuena. Naroito u povlaenju. Neiji glas se na izborima i u grobu prevre. Koji sudija da ti sudi? Najskuplji! ovjeku su dovoljna dva jezika. Jedan za pljuvanje, drugi za lizanje. Moja porodica je privilegovana. Svi smo na Birou rada. Trai se krv. Krvne grupe koalicionog partnera. Mi nemamo more, ali imamo nudistiku plau. Hou da poastim doktora. Neu da umrem besplatno. Prodajem bubreg. Imam muda. Kupio sam kalanjikov i tako stao rame uz rame sa zakonom. Malo smo plaeni koliko utimo. Visok sam metar i devedeset. Ako je cilj vii mogu se ja malo i sageti. Da nismo otili u umu panjevi nikada ne bi ugledali svjetlost dana. Mito. To je ono to ljude dri na dohvat ruke. U svakoj molbi koljena su presudna. Isplivali smo. Poplava se povukla. Solidariui se sa poplavljenima ministar nije otiao na more. Kupao se u vlastitom bazenu. ta hoete!? Vama smo najvie obeali. Doktor nikako da mi uspostavi dijagnozu. Propisuje mi samo skupe lijekove. Da nije isturila prsa ne bi joj stavili odlikovanje. Prepoznao sam ovisnika vlasti. Umjesto na lijeenje ide na dokolovavanje. Kad mi je crna meka prela preko puta vratio sam se u trolejbus. Neu da primim vakcinu protiv svinjskog gripa. Vjera mi ne dozvoljava. Vratio se na mjesto zloina. U parlament. Politiarima nita ne moe sakriti. Nakon toliko godina se saznalo da narod teko ivi. Ministar i ja smo generacija, samo to je on prije kupio diplomu. Pametni i poteni su nam najpotrebniji. Odmah iza mita. Razum umalo nije nadmaio nae mogunosti. U zadnjem momentu smo ga sprijeili. Natjerau vas da ponovo glasate za mene. Imam ja u rukavu jo obeanja. Puno je prosjaka na ulicama, a malo prodatih fiskalnih kasa. Imam miljenje. Glasa ne dam. DNK analiza je utvrdila da se ovdje pucalo iz topova, tenkova, haubica... Plus 40. Nije ovako grijalo ni kad je komiji planula kua.
Kad svemoni pljunu u ake, to je primer korienja Potopa u mirnodopske svrhe. **** Monarhija je oblik vladavine u kojoj se na elu drave nalazi vladar, koji ivi parazitski. Demokratija je isto to, samo bez vladara. **** Naa Vlada tei vie od tone. Nije to mala stvar za ovolicni narod. ****
****
Koliko vlast moe da iskvari oveka, to ne znamo. Jo radimo na tome. **** Predsednik ima savreno obezbeenje. Nigde ne moe da pobegne. **** Umesto da prljav ve drimo kod kue, nae delegacije stalno putuju po svetu. **** Poasni plotun bi nam znaio vie da se gaalo nie. VELIKI VOA: On je sin naroda. Jedan otac to ne bi mogao da napravi. **** I sin naroda ima jednu olakavajuu okolnost. To samo majka moe da voli. **** Nije voa slep, samo sagledava put iz unutranje perspektive. **** I kada umire, veliki voa zna ta radi. **** Otac naroda je redovno obavljao brane dunosti. U tom pogledu majci zemlji je ostao u najlepem seanju. **** Sin naroda je, u stvari, narodu bio otac. Uopte, malo je to udna familija. **** Voa je nekada mnogo putovao po svetu, a otkad je umro sve vie vremena provodi u zemlji.
MAXMINUS AFORIZMI
Sabahudin Hadiali
Sutina nacionalizma nije buenje, ve sahranjivanje nacije. Ne samo vlastite. ovinizam kao pornografija je ekstremni oblik nacionalizma kao erotike. Pornografija u Bosni i Hercegovini ima drugo ime: Threesome. Molba za posao je kao nada. Prisutna je uvijek i umire posljednja! Slobodan Miloevi, Franjo Tuman i AlijaIzetbegovi! Nijedan vie nije iv ili mi se to samo ini?! Milost vlastodraca je dovedena do vrhunca. Njihove beneficije su potpuno jednake naem bolnom vrisku! Voa nikada nije slijep. Ostali jesu! Sloboda misli je kao duh. Na dohvat ruke, ali nedosegnuta! Nije tano. Nisam bio u partizanima, veli dedo moj danas 2008.g. To sam radio po zadatku Uvijek sam bio demokrata. Otiavi u historiju.

Draen Jergovi
Grafiti, aforizmi, parole...
Bolja je bogata diktatura, nego siromana demokracija. Napojnica je jedini novac na crno koji je legalno zaraen. Sve poskupljuje, samo ljudi gube na cijeni. Imamo novog Papu! (I stare probleme.) Crna kronika je toliko crna da se ne vidi ni proitati. Ona nije ravnoduna, samo ima ravna prsa. Naim marketinkim strunjacima, grafikim i inim urednicima: Najprije ljude nauite materinjemu jeziku, pa ih tek onda zatupljujte s tuicama. Za starcima tuga ostaje. Reije za vodu sve skuplje, a oko kua poplava. Kod nas mrtvi imaju dvostruko pravo glasovanja. Nisam u vezi. Skroz sam bez veze. Prinove jo nemamo, ali stigla nam je zastara. Tridesete su nove dvadesete, ali sa stalnim prihodom. Mito slatkiima u zdravstvu: Kad je lijeniku slae, pacijenta manje boli. ivimo u obeanoj zemlji svi obeavaju, a nitko obeanja ne ispunjava. Porastao mi je kupai. Sada mi sise u njega cijele stanu. IZBORI 2013: Nit` glasao, nit` pogrijeio. 40-godinjakinje su najbolje jer su dosad ovladale tehnikom, a izgubile sram. Mislim pozitivno da lijeniki nalaz bude negativan. ivi bili pa itali!!! Praznik rada u najveem broju slave neradnici. Prvosvibanjski grah (nakratko) ublaava egzistencijalni strah. Izbori dou i prou, a politiari narod stalno glou. Bolje da se 10 dana sramotim na plai, nego da se cijelu godinu muim u teretani.
Boban Mileti Bapsi

Nema ta, doli smo do dna - lanog! Kod nas lopove putaju iz zatvora iskljuivo zbog bolesti KLEPTOMANIJE!
VOA me podsea na rimske imperatore. Konkretno - NERONA! Nije sve tako crno! Bie i crnje. Veinu dananjih politiara budue generacije izuavae na akademiji - POLICIJSKOJ! Kod nas nova vlast uvek donese neto novo - nove probleme?! Jedan grki filozof ree : Samo se idioti ne bave politikom . On mora da nikad nije bio u Srbiji. Moda su prie naih politiara prazne, ali su im depovi puni itekako! Vlast narodu daje hleba i igara ... osim to nema hleba. Kod nas su trajkai glau u ivotnoj formi. Naa sudbina zavisi od izbora - amerikih , nemakih ... Vlada nam je sve glomaznija , a mi sve tanji ... Kad god nam vlast zapri orbu mi obavezno ostanemo gladni?! Spojili smo mladost i iskustvo - kod nas kradu i unuk i deda! VOA je seksualno devijantna linost - jebe nas u zdrav mozak. Vlast se obraunava sa kriminalcima - velike su cifre u igri.
Car je go !!! A narod i bos ...
http://rideamus.blog.hr
MAXMINUS AFORIZMI
Ljupka Cvetanova
Lep zbor gvozdenu vratu otvara, satirini blindiranu. Najlake je napisati istoriju. Svi svedoci su mrtvi. Kad porastu deca ele da postanu politiari. Kod nas je politika najprofitabilni ou biznis. Rad me ne ispunjava. Radim za minimalnu platu. Kod nas nema zlatne srediniu. U krizi smo. Kau jednom se ivi. Izgleda da je meni drugi put. Godine su uinili svoje. Ja nisam. Biznismeni imaju sens za kulturu. Znaju da tamo nema pare. esto sede iza pregovarakog stola. Dopada im se meni. Srea je zakucala na njegova vrata. Nije smeo da otvori. Bio je azilant. Lekciju je proitao izmedu redova. Saznao je da se otac i nastavnica dobro poznaju. Nastavnica biologije mrzi mog oca. Rekla mi je da sam postao od majmuna. Oe, skidam ti kapu. Hladno mi je. Boe, uvaj me roditeljske brige. Za neprijatelje u sam da se brinem. Nai mladi belog dana nisu videli. Po ceo dan spavaju.

Na narod je patriotski rastrojen.
Igor Braca Damnjanovi DIB

Volim da igram po svojim pravilima, pa makar i ja pobedio! Njegov sluaj je nereiv, on je dobar enigmata. On je usijana glava. Kad god stavi prst na elo, opee se. Pomogli su mi da izdam dravu. Knjigu sad niko i ne pominje. Udala se zbog papira. To je dokaz da papir trpi sve. Prevario je enu sa drugom. Tek tada je saznala da joj je mu peder. I kasapi su doekali Novu godinu. Na no! Kupio sam jo petardi. Pa nek komije puknu od muke. Na narod mnogo voli vou. Bog da mu duu prosti. Mnogi politiari su odavno izali iz mode, ali su ponovo uli u skuptinu. Malo sam zbunjen, u stvari, malo sam lud... jebem li ga, ne znam?! Skratili su ga za glavu. Ali, duga je to pria. EUreka! Udavie nas! Skoro sve ene se zakopavaju na leima. A, mnoge su ba otkaene. Svanue i nama. Pa makar i pod sveom.
Deca su naa budunost. MI smo njihova prolost. Izvinite deco! Voajerima je uvek otvoren prozor prema svetu. On je promaeni sluaj. Preiveo je nekoliko pokuaja za atentat. Venali su se. Imae svetlu budunost. Sve do prvog rauna za struju. Individualno smo nesreni. Kolektivno smo sreni. Raduje nas tua nesrea. Ja ne zastupam bilo ije miljenje, ak ni svoje. Neopredeljen sam. Pre nego to sam postao lan partije, bio sam niko i nita. Sada sam sve i svata. U sud svi dolaze nevini. Evropska demokratija prela je sve granice! Taj novinar je imao ekskluzivnu vest, ali su komije bili bri od njega. Zapolsili su me. Zakleo sam se da u verno raditi za partiju. I dravna administracija se raduje na vikend. Ne mora glumiti da radi. Ako ne eli da ti uzmu fotelju, dri ih u krilo.
Ne treba mi kurs stranog jezika. Umem ja da pljujem i na strance. Popunili smo rupu u budetu. Propali smo. Nema potrebe da ekamo Novu godinu jer su nama dani davno odbrojani. Reili smo pitanje voe. Tanije, on se reio nas. Nismo hteli rat. Zbog toga smo i dobili ono to smo traili. Veoma sam aktivan. Mnogo radim na pronalaenju nain da ne radim nita. Kreemo se slepom ulicom, samo mi to ne vidimo. Zatvorili ste jo jednu fabriku, pa to se ne hvalite? Izdao sam tek prvi tom, a ispostavilo se da mi je ba on talian. Majka Srbija zove, ne okrei se sine!
MAXMINUS AFORIZMI
Miodrag Tasi
Katastrofiari su ubeeni da srljamo u propast. Pesimisti smatraju da tonemo u glib, a po realistima samo tapkamo u mestu. Jedino optimisti daju nadu tvrdnjom da gore ne moe biti! Uvoenjem druge i tree smene u procesu presipanja iz upljeg u prazno poveani su proizvodni kapaciteti, uposleni su novi radnici, uz istovremeno znatno povenje produktivnosti! Spas bi bio u okretanju unutranjim rezervama. Naalost, rezerve su pohranjene u vajcarskoj, na Kipru, Devianskim Ostrvima... U 19. Veku Srbija je imala jednog monog Tomu Vuia Periia. Sadanji Toma (Nikoli), Vui (Aleksandar), ak i da ih pojaa Perii (Momilo) nisu skupa vredni onog jednog! Kako mlae generacije opisiju svet oko sebe: strava, brate! Ljudski je greiti, ali mi najvie zameramo na grekama onima koje ne smatramo ljudima! Ako smo u govnima do gue, za ta vrsto da se uhvatimo? Jedan politiar tvrdi za svog dojueranjeg partnera da je lopov, tetoina i neznalica. Ovaj odgovara tvrdnjom da ga napada licemer i idiot. Kome da veruje? Verujem obojici! Rad organa reda i bezbednosti odvija se u strogoj diskreciji, ak je i skoro neprimetan. Za venu graana, ali i za njihove nadreene! Najtea kazna direktoru eleznice bila bi korienje usluga sopstvenog preduzea! Miroslav Sredanovi Balkan nije tako brdovit. Na Balkanu ima i minskih polja. Balkanski narodi su bratski. ak su im i ratovi bratoubilaki. Balkan je veliki prirodni rezervat ivotinja. Nakotila se ivina. Njego bi lako otkrio balkanske zloince. Po njihovim neovenim tragovima. I kod nas se slavi meunarodni praznik rada. Na crno. Medvedi su sili sa balkanskih planina. Meke sada mnogima igraju pred kuama. Balkan vie nije neprohodan. Meunarodne puteve su prokrili verceri. Balkanske dravice ele prijem u Evropsku Uniju. Da se izjednae s Velikim vojvodstvom Luksemburg. Na siromanom Balkanu se za mlade podiu razvojni kapaciteti. Teretane. Lako je enama. Iz ove nae bremenite situacije mogu da preu u drugo stanje. Balkan nije imao humanizam i renesansu. Ali ni drugi nisu imali tranziciju. Balkan je bio zaostali region. Sada na Balkanu ima mnotvo proglaenih kultura i jezika. U ratovima su poinjene mnoge gluposti. Sada se te gluposti nauno ispituju. Promene reima moraju biti legalizovane. Promene moraju proi kroz institucije sistema. Sa Balkana se ne iseljavaju samo ljudi. Sa Balkana otiu i reke. Balkanske zemlje se ne mogu izvui. Bie kad-tad primljene u Evropsku Uniju. Diktator nikome ne namee svoje miljenje. Kod diktatora nema diskusije. Nekada smo mogli da kicoki nakrivimo kapu. Sada su mnogi svoju kapu uzeli u alosnu ruku. Nema vie Tita. Ni njegove potene inteligencije.

Jasmina iki Jaiki
Treba podneti nemi mir izvesnosti budueg dana. Odavno ne pratim medije i to me je prbliilo stvarnom ivotu. Kada vidi da te svrstavaju u nekakve grupe- istupi. Nita tako ne ubija autentinost kao vrtlog mase. To im je i cilj. Van standarda. To je standard. Volim pametne. I to mi je mana. Taktika je izraz nekreatvnih. Neto to neko uporno naglaava je upravo ono to mu nedostaje. Bezdunci bar ne moraju da brinu de e im dua. Mostovi spajaju zube. I dogadjaji su relativni. Ponekad se sve doivi u nagovetaju. Samo ljubav nonalantno oprata. Kad se fukse sliu nastane nova etika. Moral je zato nemoralna kategorija, jer ga menja kritina masa. Teoretski, ovek je misleno bie. U praksi je ee besmisleno. Najreitija sam kada ostanem bez rei... be pesmu koja ne ubije! Uvek sam volela mimosveta. I uvek sam za prijatelje birala taj mimosvet. I robijau za slobodu, ako treba! Najee ti se najglasnije raduje onaj koji ne eli da te vidi. I kad se ljuti, budi srean to ima na koga. Lokal u pripremi (porez u utaji). Najvee su male panje. OPUTENCIJA je kad ramilja samo o tome da li ti reenica bolje zvui kad je napie u jednini, ili ipak u mnoini... Priroda je drutvo. U Srbiji su Ezopa preradili. Ovde crvrak ima HAPPY END ! I domatam dnevnu dozu lepote, kad fali... esto mi se umire. I to radim retko. esto sam se uverila da ljudska spoljanost ne odaje romantinu prirodu. Predrasude... Pojam SLOBODA je potreban samo oveku. Ostalo ivi slobodno. Ono za ta si poao, najee nije ono to trai. O, Boe, nita ne stiem, kako bih jo da radim !? Nisu mi rekli da nee biti lako, moji divni roditelji. Nee ni sada da mi kau. Gori ste od sebe ! Ne, nikada ne bih bila sa pesnikom. Dobro, rekao si.Onda u prestati da piem. O slobodi da vam pevam. Pustite me. Neki psi ujedaju ko ljudi kad osete strah. Kanda Vam i nije neka, nego ste poznati pa eto... Ponite da gledate svet s vedrije strane. Recimo sa Bahama. NITA LINO Najdvolinija fraza, ikad. Ajte na lubenicu, dok umetnik ne sazri.
MAXMINUS AFORIZMI
Neven ijakov
PREIMO NA LEPE TEME. DANAS EMO IMATI NOVCA ZA HLEB. NE VOLIMO DA KUKAMO. NARIEMO! ZAKON SE PRIMENJUJE! NEDOSLEDNO. NADLENI SU NA GODINJEM ODMORU. OBRATITE SE NENADLENIMA, KOJI IH ZAMENJUJU! PROBLEM JE SISTEMSKE PRIRODE. ZAPOSLENI RADE NESISTEMATINO! BORCI PROTIV KORUPCIJE SU UZELI MAHA! USPUT SU UZELI I MITO! NEKAD SMO BILI SNALALJIV NAROD. SAD JE NESTALO I UTE BANKE ZA SNALAENJE! ZVANINO, SRBIJA NIJE BANKROTIRALA.NEZVANINO, DAJE JOJ SE ETRDESET DANA! JESTE ON NAIVNI SLIKAR ALI CENA NJEGOVE SLIKE UOPTE NIJE NAIVNA! OPTIMIZAM NAS NE NAPUTA! SAALIO SE NA NAS!
ETIKI I ISTORIJSKI TEMELJ KNJIEVNOG RADA VLADISLAVA ALEKSINOG PAVIEVIA Istorijska Crna Gora koja je glavni junak svake od brojnih knjiga Vladislava Aleksinog Pavievia jeste prije i iznad svega suverena paradigma posebne etike i tako je doivljava sam autor Pavievi i tako se ima doivjeti i shvatiti od svakog onoga koji hoe poteno i odgovorno da promilja - pa tek onda dolazi sve ono ostalo kao manje ili vie relevantna ili, adekvatnije, relativna zbilja. Ja sam dr Vlaislava-Vlada Aleksinog Pavievia ( naravno i potovane narodne uglednike Borislava, poivu Jovanku, nosioce Partizanske spomenice 1941. i poiveg, a neumrlog prof. dr Svetislava Aleksinog Pavievia ) poznavao mnogo ranije nego to smo se upoznali neposredno. Ova na prvi pogled nelogina relacija, u svojoj biti je apsolutna i potpuno realna. Neka mi bude dozvoljeno da pravo i potrebu objanjenja date asinhrone paralele objasnim neto kasnije, a da sada panju skrenem na izuzetno obimno, bogato i raznovrsno knjievno stvaralatvo Vladislava Vlada Pavievia iz Lalevia kraj Danilovgrada. Vladislav Pavievi je posigurno jedan od najplodnijih, sa velikom sigurnou moe da se pokae, i najplodniji crnogorski pisac. Pogledajmo na trenutak, samo ovla zavirimo u istorijske anale knjievnog stvaralatva u Crnoj Gori: Nikola I Petrovi Njego, Jovan Sundei, Radoje RoganoviCrnogorac, Radomir Krivokapi Orlinski, Miun Pavievi, Tomo Oraovac, Trifun uki, recimo, imaju , razumije se, ve sasvim zavreno, obimno i rznovrsno knjievno - ivotno djelo. Naravno, cilj ovog kazivanja nijesu vrjednosni sudovi o datim djelima ( stoga u kontekstu i ne spominjemo Sv. Petra Cetinjskog, Njegoa, Miljanova, Ljubiu, Lalia, Pekia, Duana urovia, Miodraga upia i sl. ) - ovdje je potrebno da se predoi samo realno vidljiva zbilja. Savremeni nai pisci: edo Vukovi, arko urovi, Momir Vojvodi, Duan urii, Milenko Ratkovi, Slobodan-Beo Doljak, Momir Sekuli, Veselin Brnovi, Dobrain Jeli - objavili su veliki broj pjesnikih knjiga - neki od njih imaju vie naslova od Pavievia, ali nemaju vie stranica, neki imaju vie stranica, a manje naslova, neki su manje ili vie raznovrsni u knjievnoteorijskom mislu - i da ponovimo, nije nam cilj estetsko vrednovanje, nego samo, pravnikim jezikom kazano - dokazni postupak. Dakle, posluimo se jo jednom vanknjievnim argonom: Vladislv Pavievi je oigledno ampion, svojevrsni lider i rekorder - u pitanju je pisac izuzetne energije koja ga nee napustiti do potonjeg dana ovozemaljskog i ije e trajanje ostati da svjedoi nadvremenost. I kakve to veze, napokon, ima sa naom temom, zapitae neko sa posebnom namjerom - no i tu je mogui odgovor veoma lak, precizan i pouzdan: Sve to je Pavievi napisao plod je istinskog njemu adekvatnog humanizma, moralnosti i nenadmanog istog patriotskog zanosa prema etikoj vertikali koja se zove Crna Gora, onako kako je on vidi, ali isto tako ne odve daleko od vienja i smisla koji joj daju recimo Englez Tenison, Njemac Gezeman, Francuskinja Nolt ili eh Holeek, recimo. Eto odgovora, i moda je svaka dalja pria izvjesno suvina, no rije potee rije - kae, kad smije da kae, na narod. A, bogme, narod u veini, slabo to smije da kae, sem kad mu se kae to smije da kae. Aleksa Pavievi,otac, Jovanka, Borislav, Svetislav i Vladislav Pavievi, sinovi, su oni rijetki koji su smjeli i smiju da kau i da iskau svoju sopstvenu, autentinu rije i svjesni su mogue ovozemaljske, ali i nadrealne kastige zbog napisanog slova, zbog autentino izgovorenog glasa. Oni vjeruju da mora da govori narod, da ovjek odluuje i odreuje mjeru rijei i morala, a ne samozvani krojai zabluda, obmana i lai. I narod treba da odredi, da kae sopstvenu boansku istinu, nakon dugog bezglasja mora da doe vrijeme rijei: Hrabre! Svojim stvaralakim inom nudi Vladislav Pavievi i savremenoj Crnoj Gori rjeenja moralnih i pravdonosnih dilema, ali istorija e ipak post festum tek da potvrdi ta je u dananjem dobu bilo progres, a to destrukcija. Bilo bi na nivou sumnjive moralnosti da mi na temeljima Aleksinih i sinovskih ( ovdje, kao i u prethonom sluaju poimamo i ker u smislu starocrnogorske paradigme ovjek-ena) uvjerenja donosimo, opredjeljujemo se ili sugeriemo prevagu koja strana pripada tami ili svjetlu budunosti! No, moda je upravo ovo trenutak da se vratimo na poetak naeg kazivanja, nae naznake o poznanju i upoznavanju Pavievia, ali neka to ostane jo za koji trenutak mogua anticipacija - misterija bi bio suvie jak izraz u datoj prilici... U kratkoj bio-bibliografskoj informaciji na kraju romana Helgoland ( inae uz knjigu Tvri od kamena, to je poebno omiljeno i cijenjeno djelo u poimanju ovog kazivaa ) , objavljenog 2011.g. stoji podatak da je to 61-va knjiga Vladislava Pavievia. Nakon toga ta se numeracija znaajno poveala i bliska je ve broju 70! Impresivno - nema prigovora. Tu su knjige poezije, njih dvadesetak, potom prie, romani, knjievna kritika, urnalistika, publicistika, aforizmi, humor, haiku, satira itd, itd. I, obavezno posebno podvlaimo Pavievievo knjievno stvaralatvo za djecu i mlade. Tu vrhuni nezaobilazna knjniga - roman Gdje je moja Tanja, pa potom slijede prie, pa kratke prie, pa nekoliko zbirki poezije - i ozbiljna primjedba knjievnoj javnosti ovog znaajnog dijela stvaralake kreacije - taj dio ozbiljnog i predanog Pavievievog knjievnog rada jo uvijek nije valjano i pravedno valorizovan. No, to je najee dio sudbine onih pisaca koji se trude da u moguoj mjeri sauvaju etku vertikalu ( naravno, nema bezgrenih na ovome dijelu svijeta ) - ko hoe, ko zna da ita Pavievieve knjige - prepoznae u njima iskrenu tenju da se naspram datih moi sauva saznano mu pravdoljublje i ovjekoljublje Daleko, Dalje, Jo dalje, Najdalje i dalje, jo, jo dalje, do Vaskresenja, do Varnica, U kamen gori, gdje su Kletve, gdje su Plameni zvuci, Zaarani krug, Tamo iza rampe, Poruke iza ivota, Bdenja i Impre-
Vladislav Pavievi Muke pakla zemljom caruju! to je drava razvijenija svojim mehanizmom ovjeka ubija! Borbom za slobodu ovjek je postao rob dravi! Drava e sama od sebe odumrijeti! Sivilo je i kad se vidi i nevidi! Naa je demokratija da svi misle a jedan odluuje! Rije je melem ako je prava! Nou sanjam a dan mi je pakao! Sumrak uma u sunovrat vodi! Najgore je kad ovjek u slobodi postaje neslobodan!
MAXMINUS AFORIZMI
sije. - apostrofirali smo etiki i humanistiki najubjeddljivija i najizazovnija naslovljavanja. Svaka od ovih komponenti sazdana je od niza subkomponenti i poziva nas na novo otkrovenje kantovske metafizike, ali i savremene dijalektike i dinamike u dijatribi morala i amoralnost. Moje pravedno uvjerenje da znam, da sam mogao da poznajem Aleksu Pavievia i njegove sinove i prije stvarnog i duhovnog upoznavanja, stoji u injenici da je moj roditelj Radomir M. Popovi, i sam pisac i javni poslenik, bio prijatelj, potovalac i sapatnik Petka Miletia, Nie Milanovia, Alekse Pavievia, Vukosave Ivanovi, Bojane Ivanovi, dr Blaa Raievia, Mirka Veovia, i mnogih drugih istinskih sljedbenika crnogorske etinosti, lijevo orijentisanih, ali ovjenosti bespogovorno odanih za sva vremena. (Ne)vrijeme je uinilo svoje, ali svjetlost oinskih amaneta ne smije da potamni - ne posigurno tamo gdje moralnost ima puno pravo prvenstva nad prolaznou. Crna Gora i njena prolost u svjetlu i sjeni, kako bi rekao veliki poeta, jesu sanjane vrijednosti i to prije svega i ponajvie u etikoj ontolokoj i fenomenolokoj dimenziji kako to poima, recimo, znameniti ruski teoretiar trajanja S.L. Frank.To je duhovno, to je sveovjeno, sredite od kojega se uvijek mora polaziti pri svakom kazivanju o zemlji Crnoj Gori i njenim ljudima. Vlado Pavievi, u cjelokupnom svom kazivanju, dobrano je osvijetljen reenim svjetlom. Pomenuti S. L. Frank istie da drutveni ivot, kao i ivot uopte, ima dva presjeka - vremenski i vanvremenski. Vladislav Pavievi se, naspram realnih stvaralakih mogunosti, trudi da ovim dvjema dimenzijama doda i svoje vrijeme kao mogui dio svevremena. Potrebna je samo snaga da se izdri u svemu - rijeima i (s)trpljenjem.
Podgorica, 10.06.2013.g. PERIVOJE POPOVI
MAXMINUS AFORIZMI
Suno Kovaevi

Suno Kovaevi
Nakon to su upalili svjetlo, svi su vidjeli svoga boga. Ako opozicija ne voli vlast, zato uestvuje na izborima.
Glavna gradska magistrala (GGM), kada se izgradi u gradu Zenici, bie glavna gradska mahnitsrala (GGM). Graani Zenice su prepolovili kreditna sredstva uzeta za izgradnju glavmne gradske magistrale. Pola e vratiti oni, a pola njihova djeca. Zbog ideje o izlasku na more Srbi su se sa komijama kupali u krvi. Vlast zna koji put nikuda ne vodi. Ona eli da ostane. U poplavi povrnosti samo povrni su na povrini. Put ka promjeni Ustava nikuda ne vodi. Vlast nas, ve 20 godina vodi tim putem. Parlament je sabirni centar za nezaposlene. Zeniki spomenik rtvama rata je KALdrma vlasti. Sudei po rezultatima izabranika u vlasti, na svim dosadanjim izborima, glasaki listii su bili sa tamparskom grekom. Dok nacionalisti vladaju graani nemaju emu da se nadaju. Predstavnicima vlasti nita ne ide na ruku. Sve ide po glavi stanovnika. Vlast moe da tedi. Ima od ega. Prezasieni smo. Dolo nam je do gue Bosna i Hercegovina je prvo bitna zajednica Bonjaka. Nakon datih a neispunjenih obeanja pita me premijer:ta ima? Ja mu odgovaram: Nita dok si ti premijer. Suno Kovaevi Jean Paul je rekao. Svaki srtrunjak u svojoj struci je magarac. Kod nas zbog magaraca u politici nema magaraca strunjaka u svojoj struci. Da despotizam uspostavlja nepotizam potvruju partijske liste kandidata za lokalne izbnore 2012. godine. Nakon to ovjeku brige oduzmu pamet, ovjek ostane i bez brige i bez pameti. Srbija je dijelei Jugoslaviju sebe podijelila. Sada se oekuje da svoje pokrajine podijeli komijama. Zbog prirode naih politiara prirodbno je nae stanje. Nema tu ljudskog faktora. Kako da ide dalje, da napreduje, kada si stalno na random mjestu. Vlast skida maslo! Narod je na dijeti.
MAXMINUS AFORIZMI
Vasil Tolevski Sve je u Bojim rukama. Ali vie toga je otilo u Njihovim. Nije humano da eksplodira bomba u Skuptini. Postradale bi nevine istaice. Moda ne mogu da sakupe dva i dva, ali sakupili su sve to im je trebalo. Evropa se plai da bi Makedonija mogla da pukne kao bundeva. Ali nae bundeve ne dele takvo miljenje. Izgleda narod ne veruje ni vojsci ni policiji!? Moli da ih Bog uva! Gradonaalnici moraju pod hitno prestati sa uzurpiranjem zelenih povrina. Pa gde e narod da pase?! Doi e vreme kada e ceo narod misliti kao jedan. A taj jedan mislie samo na jelo. Vola za kilo mesa mogu zaklati samo oni narodi koji zbog Vola moraju da pase travu! Kod nas nema odliv mozgova. Nai su mozgovi zamrznuti na vreme! Godinama ubeujem Vladu da se okrene Rusima. Evropljani mi deluju impotentno! Naa je omladina kao Sunce! Raa se na Istok a odlazi na Zapad. Vuk iz bajke o Crvenkapi i ova vlast imaju neto zajedniko! U prvoj fazi sve su pojeli... Smrt i nije tako teka stvar. Naroito ako je Njegova. Kasno Marko na Kosovo stie... Ali, ako na vreme krene moda e stii u Zapadnu Makedoniji! Doli smo do provalije. Da bi ili dalje, neki e morati da lete! Narod se plai usta da otvori. E, moj narode, nema jedenje sa zatvorenim ustima. U Ustavu ne postoji kategorija normalni ili nenormalni ljudi. Zato narod moe da glasa za bilo koji kandidat! Jednog dana Evropa e nas moliti. Tada nas nee vie biti. Moji aforizmi su mali ali imaju veliku kvadraturu! U njih moe da stane ceo dravni vrh. Kau da mogu da odgovaram zbog otkrivanja vojne tajne. Javno sam izjavio da je na ministar glup kao tenk. Jalova goveda nose na klanici. Politika je mnogo humanija. Nove stranke niu kao peurke posle kie. Zato pokisli moraju da paze koje su za jelo a koje su opasne po zdravlje. Nai su politiari kao kitovi. Imaju velika usta ali nikako ne mogu da zagrizu u probleme. Broj Bojih zapovesti moramo poveati. Malo je to za na kapacitet. Nama ne smeta to je evropski put posut trnjem. Znate valjda da magarci jedu trnje?! Nai ministri bi morali da se malo vie cene. A ne da se prodaju badava. Ginis je sigurno na ovek. Inae odakle mu interes za ovakve gluposti?! Deci sam rekao da u se ubiti ako nova vlada bude kao ova stara. Sada deca sve ee kontaktiraju sa pogrebnim preduzeem! Ne moemo stati na pola puta. Provalija je provalija! Pas je izigrao obeanje da e biti moj najbolji prijatelj! Sada jedva ekam izbore da bih ga promenio! To, da Atlantida postoji, mogu tvrditi samo oni koji su potonuli!
I kada su u Grkoj nai rodoljubi izgaraju do gole koe za nau zemlju. Tamo sunce jae pri! Bog uva pola Makedonaca! Za drugu polovinu nema potrebe, imaju strane pasoe! Da bi izali iz krize ministar najavljuje rigoroznu tednju na svim nivoima. Zato e posetioci narodnih kuhinja ispred ulaza ostavljati proteze! Pet vekova Turci su jeli na hleb! Dolo je vreme da im vratimo, pet vekova jeemo njihov ips i ostale gricke! Naa nova stranka zvae se dupe dajemo, vlast ne damo! Posle formiranja odmah emo prei sa rei na dela. Komarci su jedine krvopije koji plaaju ivotom u borbi vlasti sa tetoinama! Treba se radovati kad na dravni funkcioner ue u vezu sa nekim! Jer najvie stradamo od onih koji su u politici bez veze! Pokvaren nam je inkubator. Umesto pilia legu nam se leinari. Kod nas najbolje ive laki tipovi. Oni koji nemaju ni tri grama mozga. Ne znam za naeg predsednika i premijera, ali meni se Grci klanjaju do zemlje! Pogotovo ako im dam veu napojnicu! Crkva i politika moraju biti zajedno. Inae ko e da nas opeva kada nas ovi zakopaju?! Zbog meovitog sastava nae armije, makedonsko-albanski, jedan dravni udar ne dolazi u obzir. Ili dva ili nijedan! Od popa nikada nee postati politiar. Pop samo jedanput zakopava. U stranim institutima umesto eksperimentalnih mieva koriste nae gastarbajtere. Jeftinije je! Lepo je imati vie koza. Za svakog suseda po jednu! Decu u upisati na fakultet za grobare. U mojoj zemlji to je profesija budunosti. Kapetan broda je veoma sumnjiv. Uvek nosi pojas za spaavanje. Tek kad nam oluja odnese krov, savetnici predsednika kau nam odakle vetar duva. Celo vreme pamet nam je u NATO i Evropi. Zato kod nas nemamo niti gram pameti. Skuptina je mesto gde sede pametni ljudi. Ali da vas ne iznenadi ako vidite kako neko od njih stoji. Lako je naem oveku da se digne iz mrtvih. Njemu je teko da ostane u ivotu. Ako je tano da je Zemlja nastala iz haosa onda e i od moje zemlje postati neto veliko. Sueno je Makedoncima i Albancima da ive zajedno. alba ne odlae izvrenje presude. Mi uvek iza sebe ostavljamo nekakav trag. Ali ne preporuujemo nekome da ide iza nas okliznue se! Partijskom knjiicom i impotentni postaju prepotentni. Moda ne znaju da sakupe dva i dva. Ali narodu su sakupili sve to su mogli. Nemojte zameriti politiaru koji umesto glavu ee dupe. On jadan ne zna gde mu je glava a gde dupe! Makedonac je retka ptica. Umesto krilima leti mozgom. Voa u rezervi mora da ima i zlatnu ribicu. Jer Bog samo tri puta pomae. Neka neko javi Evropi da nas prieka. Mora shvatiti da nam sa magarcima sporo ide! Danas je najtee biti pop u Makedoniji. Ne moete prepoznati ivog oveka od mrtvaca. Kod nas zidovi imaju i oi i ui!
MAXMINUS AFORIZMI
ivojin Deni
Srean narod svoju krivicu iskupljuje preko izabranih predstavnika. I kad su jedan i jedan dva, moe da se radi o jedinicama specijalne namene. Samo gladan narod moe da izabere vou bez ukusa. Ispali iz trke prvi su dovezeni do cilja. Ako razmum pobedi, znai neko ga je pustio s lanca. Doli su sebi, i razili se svak na svoju stranu. Poraeni su kao utenu nagradu dobili pobedniko postolje! Sizifa su prevarili, poturili su mu vodenini kamen! Poveali su svoj uticaj kad im je uraunljivost smanjena. Smrklo je svima, vee optimizma moe da pone! Pobeda je izvojevana u rekordom roku, ali se poraz otegao u nedogled. Nacionalne kataklizme svedene su na pojedinane sluajeve! Koja je strana u pravu moe da se utvrdi nepristrasnim lairanjem! Za njihov zdrav razum nema sigurnog leka! Pluralisti svih zemalja ujedinite se! Nae este seobe nalau da noivamo na krevetima za rasklapanje! Turci su sa nama pregovarali pet stotina godina. Tako mi reavamo probleme dijalogom. Sastavljamo kraj s krajem, radi jaanja veza sa svetom! Vrednost novca odredjena je procentom politike koja je u njeme sadrana. Danas je ovako i niko vam ne brani da verujete u bolje sutra. Najvei poduhvat budala je to su naveli pametne da poputaju. Sve nam je na dohvat ruke, ali mi neemo da idemo tako daleko! Kako ste reetali - onako i anjete! Znam da emo platiti visoku cenu za ono to ne radimo. Nai izabrani predstavnici gore u imenaroda na osnovu linih utisaka! Bio sam mornar na ovom brodu sve dok nije porinut u more! Za ovakvim dukcima i psi laju. Zbog nepovoljnih vetrova, kod nas se bumerang potajno vraa!

Vasil Tolevski Na bilbordima su lepi kao upisani. Meu ljudima kao upiani!
Kako da nam krene kad je mozak stao?! Koalicija na vlasti funkcionira bez problema. Zahvaljujui pozi 69. Za to to neki ne gledaju dalje od nosa nisu krive oi ve mozak. Da bi vas cenili morate za nijansu da budete gluplji od pretpostavljenog. Danas pametnije niko ne ceni! Nekim naim funkcionerima zemljina tea uopte ne smeta. Oni bez problema lete u oblacima. Mi Makedonci smo garant mira na Balkanu. Garantujemo da emo biti mirni, bilo ta da nam rade! U ove paklene dane koji su se nadvili nad zemljom, narod ima poverenje samo u klima ureaje! Novine su strano jeftine. A ni novinari nisu nita skuplji. Napravili smo akvarium od drave. Svi ute kao ribe. U vreme Kaligule u politici su uli i konji! U nae vreme, ne samo to su uli, ve su i ostali! Nai preci ne mogu sesti na zajedniki astal. Jedni su otili u raj a druge smo poslali u pakao. Nai ljudi imaju lep glas. Ali za njih bilo bi bolje da pevaju nego da glasaju. Na ovek nije lud da sam sebi kopa grob. Za to su izbori. Niko nema prava da kontrolie predsednika. On je uvek van kontrole. Nije tana tvrdnja da ako date naem politiaru da uva dve ovce, da e jednu izgubiti! Pre nego to su postali politiari neki od njih su uvali cela stada. Makedonija je ozbiljna drava. Ali nije iskljuena mogunost da ako vidite neke stvari - i da umrete od smeha! Stranaka knjiica je pomoni organ oiju! Bez nje, okom ne moete da vidite posao. Pokazalo se da je pravljenje budale od ljudi isplatljiv posao. Zato se prelo na serijsku proizvodnju. Oni koji imaju knjiice stranke na vlasti i opozicije, prepoznaete ih u crkvi! Krste se i levom i desnom rukom. ta e nama Velika Makedonija. Pa mi jedva i ovu odravamo! Romeo i Julija zaostaju za nama! Oni su umrli tek u etvrtom inu. Ja bih da postanem gej. Ali politiari bee od mene kao avo od krsta! Mi smo svetu dokaz kako se od smenih ljudi moe napraviti masovna tragedija. Da smo uli u Africi umesto u Evropi, sada bi jeli banane umesto krompire. Voa, pre nego stupi na funkciju, je ovek iz naroda. A posle...nije vie ovek. Nae greke imaju dve cene! Narod ih skupo plaa, a oni koji su ih napravili pet para ne daju za njih! Sadraj potroake korpe ne moe se opisati reima. Neke artikle moramo nacrtati! Bik Koji Sedi nije na ovek. Da je na, ustao bi i otiao na vii poloaj! Na je ovek medicinski fenomen! Nema krvi u njemu. Kamila vodi poreklo iz nae zemlje. Inae, odakle grbava?
Arsen Gevorgyan, Armenia
ARSEN GEVORGYAN, ARMENIA
MAXMINUS AFORIZMI
ivojin Deni
Tie sa slavopojkama, sumnja se ve budi. I kamen temeljac potie od erupcije. Hladnokrvnih vie nema meu ivima. Ono malo zadovoljnih penionera ivi od pomoi roditelja! Svaka vojska upotrebom postaje bar malo crvena. Kad deca odu u kolu, roditelji ostaju bez nadzora. Da smo od krvi i mesa, u to vie ne sumnja ni policija. Ludom narodu svako obeanje je dobrodolo. Prainu u oi bacili su nam muki - s lea! Dananji ovek ne osea se srenim, ali to je njegova unutranja stvar! Ovo ne moe niko da plati, ali mi i ne pitamo za cenu! Za mir dajempo sve od sebe, ak i znake ivota! Briljivo obraen narod teko uspeva! Teko bi ilo sa mrenjem muda da gae nisu pocepane. Naa televizija je poslednja re tehnike zidnih novina. Siguran sam da si na mojoj strani, sine Brute. Borba za mir postaje sve traginija. Isleenja se ovde i dalje obavljaju bez narkoze. U oima masa diskreditovana je uloga pojedinca. Sitacija je bezizlazna ali prolazna. Nasmeite se, snimaju vas skrivenom kamerom. Grabimo ka vrhu ali nam tiha voda breg roni! Ne ljuljajte njihov amac, podavie vas golim rukama! Svet dotura pomo zaraenim stranama, da ljudi ne ginu gladni. Srean narod svoju krivicu iskupljuje preko izabranih predstavnika. I kad su jedan i jedan dva, moe da se radi o jedinicama specijalne namene. Samo gladan narod moe da izabere vou bez ukusa. Ispali iz trke prvi su dovezeni do cilja. Ako razum pobedi, znai neko ga je pustio s lanca. Doli su sebi, i razili se svak na svoju stranu. Poraeni su kao utenu nagradu dobili pobedniko postolje! Sizifa su prevarili, poturili su mu vodenini kamen! Poveali su svoj uticaj kad im je uraunljivost smanjena. Smrklo je svima, vee optimizma moe da pone! Pobeda je izvojevana u rekordom roku, ali se poraz otegao u nedogled. Nacionalne kataklizme svedene su na pojedinane sluajeve! Koja je strana u pravu moe da se utvrdi nepristrasnim lairanjem! Za njihov zdrav razum nema sigurnog leka! Pluralisti svih zemalja ujedinite se! Nae este seobe nalau da noivamo na krevetima za rasklapanje!
Turci su sa nama pregovarali pet stotina godina. Tako mi reavamo probleme dijalogom. Sastavljamo kraj s krajem, radi jaanja veza sa svetom! Vrednost novca odredjena je procentom politike koja je u njeme sadrana. Danas je ovako i niko vam ne brani da verujete u bolje sutra. Najvei poduhvat budala je to su naveli pametne da poputaju. Sve nam je na dohvat ruke, ali mi neemo da idemo tako daleko! Kako ste reetali - onako i anjete! Znam da emo platiti visoku cenu za ono to ne radimo. Nai izabrani predstavnici gore u ime naroda na osnovu linih utisaka! Bio sam mornar na ovom brodu sve dok nije porinut u more! Zbog nepovoljnih vetrova, kod nas se bumerang potajno vraa! UKRASNI PSI Burkina Faso je razliitim vezama decenijama povezana sa Gornjom Klisurom. Veliki broj naih graana ivi u ovoj zemlji, pa je to jedan od razloga moje posete u svojstvu predsednika Drutva za zatitu ivotinja. Imao sam dvadesetak uspenih razgovora sa razliitim strukturama u Burkina Faso u emu mi je mnogo pomogla naa ambasada. Rodila se ideja o ueu naih graana u izgradnji azila za pse i make lutalice u Gornjoj Klisuri. Boravio sam, takodje, u slubenoj poseti na Svetoj gori, a putovao sam i u Insbruk kao jedan od tridesetak predsednika Drutava za zatitu ivorinja iz Srbije na samit Evropske organizacije za zatitu ivotinja. Moja poseta Beu imala je za cilj da u glavnom gradu Austrije organizujemo izlobu ukrasnih pasa lutalica. Inicijativa plitike grupacije koja je sada u opoziciji, o mom razreenju sa dunosti predsednika Drutva nije ozbiljna, jer sam ispotovao protokol prilikom proslave godinjice Drutva za zatitu ivotinja u Gornjoj Klisuri, pri emu sam izneo lini stav da nije vreme za slavlje. Inae, veliki broj stranaka demokratske opoziije koja je sada na vlasti, protiv je moje ostavke. Tekstovi u lokalnoj tampi u kojima se moja putovanja ironino porede sa putovanjima Marka Pola, budalatine su i besmislice. Ipak, podnosim ovaj zahtev za razreenje od dunosti predsednika Drutva za zatitu ivotinja u Gornjoj Klisuri, s obzirom da se izvesno moe oekivati da e iznete neistine tetiti ugledu moje firme za proizvodnju zdrave, bezbedne i sigurne hrane za pse. SVETSKI DANI Potovani navovi Drutva za zatitu ivotinja u Gornjoj Klisuri, dragi ljubitelji kunih ljubimaca, ovih dana ste pod neprestanim medijskim i svakim drugim verbalnim terorom aice isluenih i propalih biznismena koje finansira par tajkuna koji bi da preuzmu, preko svijih marioneta, vlast u naem Drutvu. Sredstva kojima se slue su nezabeleena u prakski naeg drutva. Zloupotrebljava se sve: poplave i muke poplavljenih ljudi i ivotinja, borba protiv iskorenjivanja besnila u naem Drutvu, loa socijalna situacija kojoj su najvie doprineli njihovi politiki oci iz prestonice...Bukvalno sve! Sve to je ovo Drutvo na elu sa predsednicom Milenom olovi Muovi i saradnicima uradilo poslednjih godina se marginalizuje, vrea i podcenjuje a ono to ne mogu popljuvati zaokruuju u plat kriminala i korupcije kako bi mu umanjili znaaj. Po oprobanoj metodi koju su koristili uveni propagatori, trude se da stotinu puta izgovorenu la pretvore u istinu. Udruili su se oni sa onima koje gledamo na dravnoj televiziji kako oi jedni drugima vade sa jednim jedinim ciljem smeniti gospou Milenu olovi Muovi ulicom a ne izborima i omoguiti punjenje depova novopeenim tajkunima ne bi li se u tome i oni doepali dela kolaa. Sada, kada Drutvo za zatitu ivotinja u Gornjoj Klisuri kree u realizaciji investicionih projekata vrednih skoro pet miliona dinara, kada reavamo ivotna pitanja u naseljima Gornje Klisure na zatiti kunih ljubimaca, kada zapoinjemo izradu projekta koji e nas povezati sa svetom i utrti put investitorima oni i njhovi mentori kidiu i ne birajui sredstva da sednu u fotelju oveka kome je Drutvo na izborima dalo ogromnu podrku i veinu koju nema gotovo nijedan predsednik. Ne birajui sredstva, vreajui, pretvarajui crno u belo i obratno, a ne uspevi da pridobiju lanove skuptine Drutva i manipuliui njihovim potpisima koje su lagali da skupljaju potpise za reavanje infrastrukturnih problema, sada pokuavaju da unite proslavu Svetskog dana trumpfova dvadesetdrugi jun ove godine i obrukaju nas pred brojnim gostima iz inostranstva. Dok nas najbrutalnije lau da e dovesti investitore, samo da dou na vlast, njima je elja upravo suprotna, da Drutvo ocrne i obrukaju kako u njega niko ne bi ulagao i kako bi oni i dalje svojom bofl robom i uslugama na najniem nivou punili depove vaim parama. Da li je to alternativa ovog Drutva? Mi vas pozivamo da u ponedeljak zajedno proslavima, kao i svake godine, vetski dan trumpfova! Pozdravljaju vas ljudi koji vole Drutvo i ive za njega, sa sloganom Mi Imamo Ono to Vam Treba.
mileta miloradovi, SERBIA
Mrtvacnica1
EUNoj
Gernika
STRIP/COMICS
FRANJA STRAKA, SERBIA
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
STRIP/COMICS
Aziz YavuzDOGan, Turkey
Aziz YavuzDOGan, Turkey
cartoons/karikature
Winfried Besslich (BESS)
, germany
Maxminus prie/eseji.
aliju i propast. Tko je znao dobro raunati, u svakoj se situaciji mogao snai. I skoiti na konja. Ili pasti s konja na magarca. Kad raun zataji. Kad stvari krenu naopake ili, ne daj boe, nizbrdo. Zato je od uenika traio ozbiljnost. Punu koncentraciju pri rjeavanju zadataka na kontrolnom ispitu. Stalno vjebanje. Dranje brojki u glavi i kada spavaju. Provjeru ak i onda kad misle da je rezultat sto posto uredu. Roditelje slabijih uenika pozivao je na razgovore ve od poetka drugog polugodita. Dok nije kasno za ispravljanje negativnih ocjena. Pozivao je i oca ovoga uenika. Nekoliko puta slao je poruke po njegovom sinu. No, on bi svaki put rekao kako je otac zauzet poslom a mati bolesna. Kako e doi kad dobije slobodan dan. I tako ukrug. Vazda ista pria u koju nije mogao, niti je elio povjerovati. Sumnjao je u istinitost uenikovih rijei, skrivajui ljutnju koja se, kao dan, mogla proitati na njegovom licu. Nastojao je sauvati minimalnu crtu povjerenja izmeu profesora i uenika. Onu, koja je esto presudna u procesu formiranja mladih ljudi. Tako je na svoju obrazovnu ulogu gledao i doivljavao je estiti profesor Salem. I bio je u pravu! U svemu. Bez ostatka. ............ Prolo je podosta godina otkad je ueniku bez talenta za matematiku, zakljuio staklenu dvojku i pustio ga u svijet znanja i rada. Na intervenciju prijatelja koji mu tu uslugu nije nikada zaboravio. Svaki put, kad bi se pekla rakija ljivovica, donosio mu je po nekoliko litara. Onako, da mu se nae za sluajne goste. A gostiju je bilo. Sluajnih i namjernih. I svaka bi otvorena flaa brzo pokazala dno. Nije profesor Salem bio siguran da su sve te flae napunjene iz prijanovog kazana. Sumnjao je da su u to bili umijeani i prsti uenikovog oca. ivio je na selu. Imao je sigurno bogat i rodan ljivik i pekao je rakiju svake godine. Ali to za profesora Salema i nije bilo tako vano. ljivovica je bila kao grom i nije joj se mogla pronai mana ni u mamurluku. Glava od nje nije boljela. Bijeli se mievi nisu razmnoavali pred oima. Dan poslije pia hodalo se uspravno. Ti su fakti tjerali svaku sumnju. Kao vjetar dosadnu gustu maglu. A vrijeme je i dalje teklo svojim zacrtanim tokom. ............. Negdje ujesen, s kraja osamdesetih godina, kad se ve bliio istek radnog vremena, banu na profesorova vrata zapuhani mu prijan. S dvije pletenke od po pet litara. Pune ko ipak do epa. Nakon pozdrava, odloi teret
.. Nihil illigitamus carborundum
Ivo Mijo Andri

POLITIKA PROFESORA SALEMA kripa prozorskog krila oznaila je poetak razmjene ustajalog zraka iz zadimljenog sobika sa svjeim koji je dotekao s vanjske strane stakla. Kad je vei dio dima iscurio van, ukazali su se likovi dvojice srednjovjenih ljudi. Jedan je utio, dok je drugi, za glavu nii i skoro dvaput laki, govorio pastelnim glasom obojenim mjeavinom razoarenja i rezignacije. - E, moj prijane, grlo sam potroio objanjavajui mu da sve ne moe biti po njegovom. A on zapeo ko oravo prase i hoe da dokae da su dva i dva pet. I to meni, starom i oguglalom matematiaru. Daba je njemu priati kako je matematika egzaktna nauka i kako su njezini zakoni ve odavno otkriveni i razjanjeni. Tako je profesor Salem opisivao znanje uenika srednje tehnike kole svom poznaniku koji je, na molbu njegovog oca, doao intervenirati da mu se, umjesto jedinice zakljui dvojka. - Ma nee ti on, bolan ne bio, nakon srednje kole biti ministar, ve obini irget u nekoj lokalnoj firmi. Pusti dijete da zavri razred. Pa neka ide s milim bogom. I meni je dosta roakovih molbi da mu iskamim tu prokletu dvojku. Daj mu je, pa emo i ti i ja mirnije spavati. U protivnom, nosit u ga na savjesti. A i ti, boga mi, jer ako me odbije nikad ti to neu oprostiti. Kao ni meni njegov zlosretni otac. Dugo je uporni ovjek obrazlagao razloge zbog kojih bi, slabom matematiaru, trebalo ispraviti negativnu ocjenu i omoguiti mu da, kao i drugi uenici, zavri srednju kolu. Spominjao je teke uvjete ivota koji prate uenika i njegovu porodicu. Punu kuu djece, sve jedno drugom do uha. Malu plau istaa grabuljara na rudnikoj separaciji. Bolesnu mater koja jedva hoda. I ono to mu se inilo najbitnijim u njegovoj posrednikoj misiji iskamavanja makar mrave dvojke, a to je saeo u tri-etiri kratke reenice:. - Nee ti on bolan biti ministar, ve obini irget u nekoj lokalnoj firmi. Pomozi mu. Ako niko drugi, bog e ti platiti. Imae kad! Dug je ljudski ivot! Profesor Salem na kraju je popustio. Znao je to od poetka, ali je namjeno zatezao kanap do pucanja. Da prijatelj shvati kako je matematika vaan predmet. Ne samo u koli, ve i u kasnijem ivotu. Onaj tko ne zna raunati, uvijek se moe preraunati. Ili neto pogreno uraunati. Odnosno zaraunati. Nije se s matematikom igrati. Ni u kapitalizmu, a jo manje, u socijalizmu. Zbog nje su kroz dugu historiju i glave letjele. Carstva propadala. Jedne epohe nestajale, a druge nastajale. A sve zbog dobrih ili loih rauna. Odnosno, dobrih i loih matematiara. Drao je profesor Salem do svoga zanimanja. Ne samo zato to je slovilo kao najtee u obrazovnom procesu. Ve, i prije svega, zbog toga to je matematika odreivala sudbine ljudi. to ih je usmjerava ili zaustavljala u razvoju i napredovanju. Omoguavala im lagodan ivot ili ih gurala u provna stol za goste i srui se na najbliu stolicu. - ta ti je jadan ne bio? - ree mu profesor, ne suzdravajui smijeh. Kud si navro s tim pletenkama? - Donio ih tebi, - odgovori mu prijan, hvatajui s naporom udisaje zraka iz zadimljene prostorije. - A ta e mi tolika rakija? pitao je opet profesor. - Da pije. Da se asti kazao je prijan. - Zato da se astim? udio se profesor. - Vidjee. odgovorio je prijan. - ta u vidjeti? traio je profesor precizan odgovor. - Vidjee. bio je neumoljiv prijan i nastavljao istim tonom. Vidjee. Ima vremena. - Pa reci mi sada. navaljivao je profesor. - Neu ti rei. Jo nije vrijeme za tu priu. I ostao je prijan neumoljiv, bez obzira na profesorovo navaljivanje da otkrije tajnu pojaane ljivovicinske zahvalnosti. Popili su po nekoliko aica i razili se u miru bojemu. I u maliganskom zadovoljstvu. Obostranom. ........... Pri kraju jeseni te godine odravali su se prvi viestranaki izbori. Neki su ih nazivali demokratskim. Drugi vrajim. Krajnosti su se, u ocjeni, sudarale i odbijale. Kao u igri koja nema kraja. Profesor Salem nije volio politiku. Ona mu je bila odvie ljigava, opskurna i odurna. Kao aba krastaa, ne dao bog. Na izbore je ipak redovno iao. Takvo je bilo vrijeme. I obiaji. Kao glasa, uredno je izvrava svoju samoupravnu i ljudsku obavezu. A s njom zajedno i graansko pravo i dunost. Za koga je glasao, to je samo on znao. Je li njegov glasaki listi bio vaei ili nevaei, bila je tajna koju e sa sobom odnijeti u grob. Na ove, takozvane prve demokratske izbore, nije kanio ii. Nije se moralo. Pa ako se neto ve ne mora, ako ti je na volju, onda to moe i preskoiti. Takav mu je rezon bio na poetku misli. A onda... Onda mu se telefonom javio prijan... - Ide na izbore, - rekao je prije pozdrava. - Kakvi izbori? Jebe izbore. Ne idem, - uzvratio je istom mjerom na odvaljeno pitanje koje je vie naginjalo na obinu konstataciju. - Ma nemoj mi rei, - s uenjem je, poluupitno pridodao prijan. - ta u na izborima kad se unaprijed zna ko e pobijediti, - kazao je profesor. - Ne zna se. U tome ti je kvaka. Sad se po prvi put ne zna ko e pobijediti. odluan je bio prijan u nastojanju da promijeni Salemovo gledite o viestranakim izborima. - Zna se! bio je uporan profesor u svom tvrdom matematikom stavu. Kao to je bio uporan u objanjavanju da su dva i dva etiri. A ne pet kako su pokuavali dokazati oni koji su se preraunali na vlastitu korist. Kao njegov roak, recimo. - Nita se ne zna, - odluno je opovrgnuo njegovu nedokazanu tezu samouvjereni prijan. I na kraju razgovora dodao.
- Ti izai na izbore i glasaj po savjesti. Vidjeemo se kad biraki odbori prebroje i zbroje glasove. Na kraju ja astim. Ovim je obeanjem zavren razgovor. Prijan je poklopio slualicu. Profesor ostao bez teksta. A i nije mu ni trebao. Koloplet izbornih misli drao je narednih dana profesora Salema podalje od drugih tema. Predizborna halabuka nije ga zanimala i nije elio u njoj sudjelovati ni na koji nain. ak ni itanjem novina, niti zagledanjem izvjeenih listi politikih stranaka kojih je bilo na sve strane. Na reklamnim panoima. Proeljima kua. Potpornim zidovima. Karoserijama lokalnih autobusa. Odbaenim friiderima i krinjama za duboko zamrzavanje. Olinjalim balkonima. Na stablima nepotkresanog drvea. Svuda, gdje su oi stizale. Grozio se profesor, gledajui tu nadrealnu sliku primitivizma. Taj kieraj kakvoga u svom dugom ivotu nije vidio. Dolo mu bilo da zdere plakate i postere koji su ga odvajali od normalnog svijeta. Jedva se odupirao tim nedajbonim mislima. Na kraju je zakljuio da se to njega ne tie. Odluio je ne izlaziti na izbore te prepustiti drugima da odlue o njegovoj i svojoj sudbini. Da, vrag ne stanuje daleko ni od njegove kue uvjerio se kad ga je, veer prije glasanja, nazvao uporni prijan. Iako je trajala predizborna utnja u kojoj su se svi punoljetni graani s pravom glasa refenali sa vlastitim politikim uvjerenjima i odlukama, prijan je bio otvoren kao nebo. Nakon prijaznog pozdrava, oprezno je pitao profesora. - Jesi li odluio za koga e glasat? - Nisam! Rekao sam ti da ne idem na izbore odgovorio je nadmono profesor. - Znam ja da se ti ali pokuavao je prijan spustiti dijalog na majicu zemlju. Znam da e izai kao i svi drugi pametni ljudi. Nego, reci ti meni lijepo, za koga e glasat? - Ni za koga! rezolutno je odgovorio profesor. - Dobro, prijane. Dobro. Onda makar izai na izbore. Ne mora glasati za nas. Glasaj za koga hoe. Po savjesti. Svojoj savjesti. Ali izai na izbore. To te molim i nita drugo. I razgovor je bio gotov. Veza je prekinuta. Sa prijanove strane, opet! Profesor Salem s uenjem je gledao nijemi telefonski aparat. Slualica mu je jo uvijek bila u desnoj ruci. U blizini uha. uo se poznati signal prekinute veze. Kad se pribrao, spustio je slualicu i otiao u radnu sobu. Tamo se najbolje osjeao kad su ga muile dileme i nejasnoe. Razgovarao je sam sa sobom. A tko ste to vi? pitao se, nasluujui polovian odgovor. Do pola je to mogao biti prijan, a od pola... netko drugi ili neto drugo. Moda osoba? A moda i stranka? Tko zna? Odgovor svakako postoji. On je na listama. Saznat e ga sutra. I donio je odluku. Definitivnu. Izai e na izbore! Ne zbog samih izbora koje bi rado preskoio. Imena za imenima. No, nigdje nije bilo njih.... Nastavak na str. 100.
cartoons/karikature
KETI RADEVSKA,
macedonia
100 100 BLA BLA BLA Exero 01, 5555
Nastavak sa str. 98. - Ivo Mijo Andri

I onda... kad je ve izgubio strpljenje i namjeravao se vratiti na prvu listu i zaokruiti broj ispred nje, pojavila se lista sa zelenim znakom i skraenim nazivom ispred punoga: SDA! Pri vrhu te liste otkrio je prijanovo ime. A ispred njega...jo jedno, od davnih dana poznato. Nemogue! oteo se profesoru poluujan glas. Nemogue! Pogledao je jo jednom. Pa jo jednom. Nesmisleno je bilo dalje sumnjati. To je njegovo ime! Njegovo i niije drugo! Nekoliko trenutaka potroio je profesor za donoenje konane odluke. Matematiko naelo koga je bio spreman primijeniti u svakom trenutku, dolo je do punog izraaja. U njega su se u istom momentu slivale logika, emocije i interesi. A uz njih i sve ostalo. Brzim potezom olovke zaokruio je broj ispred njihove odnosno nae liste i odloio je na desnu stranu. Za ostale nivoe vlasti, glasao je po savjesti. Obraene liste presavio je na etvrtinu i ugurao u glasaku kutiju. Tako je odradio svoju graansku dunost, ostvarujui pritom i lino pravo ustvreno ustavom i zakonom. Kada je izaao na ist zrak, sredio je uskovitlane misli i zaputio se u stan udaljen tristotinjak metara. Polako, ali sigurno. Kako bi vabe rekle u slinim situacijama langsam, aber sieher . Ostatak dana proveo je itajui i ocjenjujui kontrolne ispite iz matematike. Posla je bilo preko glave, jer je veina odgovora visila izmeu jedinice i dvojke. Na rubove arak papira ispunjenih teko itljivim brojkama zapisivao je, uglavnom, jedinice. Raunajui da e loe prvo polugoe motivirati ake na pojaano druenje sa udbenikom iz matematike u drugom polugoditu. Za vrijeme zakanjele veere, kad su se na televiziji vrtili neslubeni rezultati izbora, zazvonio je telefon. Profesor je, sa zalogajem u ustima, izaao na hodnik i podigao slualicu. Na drugoj strani opet je bio on. Prijan, a tko bi drugi! Veseo kao da su mu netom uruili najvie dravno odlikovanje. U pozadini njegovog ustreptalog glasa ula se pjesma. Cika. Vriska. - Jesam li ti rekao, prijatelju, da glasa za nas. Znao sam da emo pobijediti. Hvala ti do neba. Dragi Allah e ti to platiti. Dragi Allah... Kaem ti... A ni mi te neemo zaboraviti. Ne beri brigu! Bie on ministar. Jo kakoooo...! Izdeklamovao je prijan sve ono to mu je u tom trenutku lealo na srcu, ni ne pokuavajui uti glas sa druge strane. Pjesma se razlijegala u tabu stranke za koju profesor, do prije nekog vremena, ne bi ni u snu glasao. Kosilo se to s njegovim ivotnim naelima i davno usvojenim internacionalnim idejama. Ali, kako svako pravilo ima svoje izuzetke, profesor je jedan takav izuzetak primijenio u ovom sluaju. Zbog prijana. A moda i zbog rakije ljivovice. ............ Narednih dana sklapale su se i ispunjavale kadrovske krialjke. Kakve sve, profesor nije znao. Nije ga to ni zanimalo. Imao je preih poslova. Izbore je izbrisao iz vlastite
memorije. Rezultate nije. Barem mu se tako inilo. Kad su sve kockice poslagane, ponovo se javio prijan. Likovao je. S razlogom. No, za razliku od ranije naglaene euforije, bio je suspregnuto odmjeren dok je profesoru saopavao posljednje vijesti iz tabora stranke. - Izabrali smo ga za prvog ministra. Za premijera kantona. Je li ti drago? Jesi li ponosan? - pitao je iznenaenog profesora Salema. Nastupila je duga stanka. Profesor je oduzimao, mnoio, dijelio i zbrajao vlastite misli. - Drago mi je rekao je na kraju i utivo dodao. - estitam. I dvojka je nekome dovoljna da osvoji vlast. A za sebe je zakljuio: - Makar da je i poklonjena. I kasnije zalivana rakijom ljivovicom. Da izraste do prvog ministra. Do premijera! ............ Iste veeri, poslije ne ba masnoga objeda, profesor je pregledao kontrolne ispite drugog b razreda. Po okonanju posla vratio se onim ranije ocijenjenim uenicima te, bez razmiljanja, na svakom listu upisanu jedinicu prepravio u dvojku. Za svaki sluaj! Na radost buduih ministara. Moda i novih predsjednika drave. Tko e to znati?! ANDRIJIN KRI Ispovijest Andrije Ivia nije za iru upotrebu. Njegov je kri teak i skoro da se ne bi naao dobrovoljac koji bi pod njega podmetnuo lea. No, Andriju je taj kri zadesio i valja mu ga nositi do kraja ivota. Ma koliko trajao i ma kako mu bilo. Andrija Ivi sluaj je s presedanom. ovjek roen bez greke koji je naknadnim povijesnim i ljudskim intervencijama preoblikovan u bie neslino sebi. Zorna opomena za druge. Biljka na koju nee kalem. Premda se njegovim izdancima nekada kalemilo. I kalem se primao. Uz to, i bio rodan. Upoznao sam ga u krugu trenjevake crkve. U prostorijama Caritasa, gdje se za vrijeme rata dijelila odjea i obua izbjeglicama i prognanicima, ma odakle bili. U kino prosinako predveerje doao sam potraiti topliju odjeu. Ljetna u kojoj sam stigao iz Bosne ve se odavno bila izveala, a neto zimske koju sam kupio na rasprodaji, nije mi prialo sigurnu zatitu. Red pred ulazom nije bio velik. Tek nekoliko staraca i starica. I dvije ene s djecom. Uli smo svi u isto vrijeme. A za nama i on. Andrija Ivi. Gegao se kao tikva na tapu. Mrav. Modar i ispijen. S podonjacima koji su visili kao smeurane kese ispod snenih oiju. Na ulazu se sporjekao s ovjekom zaduenim za red i evidenciju prispjelih graana. Iz ista mira. Tek da razbije tiinu. Moda i zbog neeg vanog to drugi nisu znali. ovjek se nakratko povukao u sporednu prostoriju, odakle je mogao nadzirati radnje prisutnih. Andrija je sjeo na klupu pokraj ulaza. Da predahne. Da odmori duu. Teko

- Kud si zabrzao ovjee. Kud si zabrzao. Pusti onog birokratu. On mi se ne skida s lea. Stani da popriamo. Jesi li za jednu pivu? Zastao sam tek kad sam osjetio vrsto tlo pod nogama. Laknulo mi je. Opasnost je prola. Pogledao sam ovjeka koji me uvalio u nevolju. Htio sam otii, ali me njegova upornost smekala. Poli smo na pivu do kafia na trenjevakom placu. Prepustio sam mu ulogu voe, jer je bolje od mene poznavao teren. Uskoro smo sjedili u zadimljenoj birtiji u kojoj su se teko raspoznavali likovi prisutnih gostiju. - Gazda je na ovjek, - rekao mi je dok smo sjedali na stolice klimavih naslona. - Nae je gore list. - Pridodao je to uvjeren da smo iz istog kraja. Bio je u pravu. U kasnijem razgovoru uz oujsku pivu, saznat u da je Andrija Ivi prognanik iz Posavine. Iz branskog kraja. Da mu je u Zagreb najprije izbjegla ena s troje djece. A da je on preivio torturu srpskih logora, od branske kafilerije do bijeljinskih Batkovia. Ni sam ne zna kako je ostao itav i s podnoljivom pameu. U Zagreb je doao preko Srijema i Maarske. Osloboen je sa grupom logoraa pod pritiskom Meunarodnog crvenog kria i drugih meunarodnih organizacija. Batinai su mu mjesecima pili krv i lomili kosti, a on se hranio vlastitim nus produktima. Kao i mnogi drugi koje je izdala srea. Prvi dio prie o logorskim patnjama bio je potresan. Drugi, o zagrebakim danima i godinama, vie nego stresan. Dojmio me se u tolikoj mjeri da sam vatru i gorinu, izazvanu novim saznanjima, gasio nekontroliranim gutljajima pive. Jer, Andrija se alio na svoje. Na enu i djecu. Izdali su ga kad mu je bilo najpotrebnije. Kad je osjetio slobodu i kad mu se vratio izgubljeni san. Pokuavao se Andrija pribliiti eni. Uvezati icu gdje je presjeena. Ali, ona na to nije pristajala. Nastavila je putem razvrata i varanja i nije joj vjernost padala na pamet. Andriji je ostala utjeha u piu. Prvo na svoj raun a onda, na svaiji. Jo kad su se djeca odala ovozemaljskim porocima, ivot mu je postao tei i nepodnoljiviji od logorskog. Starije keri krenule su majinim stopama. Zapustile su kolu i prikljuile se loem drutvu. Lunjaju gradom i trae nesreu. Najmlai sin spetljao se sa narkomanima jo u osnovnoj koli i dogurao je ak do kokaina. A tko e nai novce za tu skupu poast. Pokuavao je Andrija odvui djecu od zla. Predlagao im povratak u Posavinu. I kuu su mu tamo dijelom obnovili. Ali kua je prazna. Nitko u nju nee. Ni ena ni djeca. A ni Andrija bez njih. Gledao sam Andriju preko grla flae. Kao granu koju vjetar njie pa odbacuje. Kao zrno pijeska u snenoj zjenici. inilo mi se da sjedim na njegovom mjestu i da udiem njegov zrak. Da mi se rosi elo i da mi vise oi. Poput jabunog ploda koji e brzo pasti. Snatrio sam da je to san. Surova pria ovjeka koji mi nije poznat. Za sve sam krivio pie. Moda je u njemu privid. Nisam bio pri sebi. Drukije izgleda ivot.Andrijinu sam priu uvao kao tajnu. Kao zakletvu koju neu prekriti. Sve do ovog trenutka.
je disao. Osjeao je maglu u oima i vodu u pluima. Otiao sam na drugi kraj prostorije. Trebao mi je mir za biranje robe. I za probe. Traio sam jaknu ili zimski kaput. Broj za moju visinu. Kroj, ako je mogue, po mjeri. Ako nije, moe i vei. Uvijek sam kupovao odjeu za jedan broj veu. Radi komocije i eventualnog debljanja. Moda i rasta. Tko e ga znati.. Odjea je bila uredno poslagana na stalae i uz prozore. Odijela i druga visea roba bili su skladno namaknuti na vjealice i poredani na duge metalne nosae. Vrijedne ruke slagaa napravile su dobar posao. Nakon dueg razgledanja pronaao sam dugi kaput boje bagremovog meda. Lijepo skrojen i dobro uuvan. Noen kratko vrijeme. Bez greke. Kao da je nedavno izaao iz krojanice Kamenskog. Obukao sam ga na ljetni sako i ostao zauen ispred ogledala. Legao mi je kao kec na deset. Pravo, gospodski. Na vjealici u uglu opazio sam eir. Crn. irokog oboda. Slian onome kakvog je nosio pjesnik Tin Ujevi. I kakvog i danas ima na spomeniku u Varavskoj. U centru Zagreba. Uzeo sam ga paljivo desnom rukom i stavio na glavu. Oprezno i polako. Kao kad kardinalu stavljaju sveto pokrivalo. Da ne ispadne na pod. Da se ne oteti obod. Bio je kao saliven za moju krukastu glavu. Stopio se uz elo da ga je bilo grijeh skidati. - Lijepo ti stoji odora mladiu, - uo sam glas iza svojih lea. Okrenuo sam se lagano i ugledao ovjeka s podonjacima. - Ja sam Andrija Ivi, - rekao je, pruivi mi ruku. Nastavio je govoriti, netrmice me gledajui u oi. - A tko si ti, ako smijem znati? Zakratko sam se zamislio. Iznenadila me direktnost sugovornikova. Nisam mu ostao duan. Kazao sam svoje ime. - Ma nemoj mi rei, - uzvratio je s nevjericom. - Veli Ivo Andri. Zar taj gospodin nije ve odavno mrtav? Izgovorio je to toliko glasno da su svi prisutni zastali sa razgledanjem robe i okrenuli se u naem smjeru. ovjek zaduen za red izaao je iz sporedne prostorije otro ukorivi, za njegov pojam, dosadnog Ivia. - Pusti ovjeka neka radi svoj posao i izai van. Dosta mi je vie tvoga dosaivanja i guranja nosa gdje mu nije mjesto. Kad e ve jednom doi do pameti. Rijei su mu bile teke kao malj. I mene su pogodile. No, suzdrao sam se da kaem to mislim. Andrija je planuo kao prosuti benzin pred upaljaem.- Ti matori ima da uti. Vrati se tamo odakle si doao i pusti ljude da priaju. Nije tvoje da se mijea u tue razgovore. Odjebi vie, na vrh si mi glave. Iz otrine
izgovorenih rijei zakljuio sam da se ova dvojica odavno poznaju te da nisu osobito bliski. Zato sam izbjegao ulogu arbitra. Okrenuo sam se prema izlazu i ubrzao korake. Netko od njih dvojice me slijedio. Nisam pokazivao znatielju do izlaznih vrata. Otvorio sam ih i zakoraio na mokru podlogu. Usput sam zapeo za otira i posrnuo. Na sreu, nisam pao. ak mi je i eir ostao na glavi. Pridravao sam ga mahinalno lijevom rukom. Ispod desne sam osjetio neiju aku. vrsto me drala da se ne zanesem na suprotnu stranu. Bila je to aka Andrije Ivia. Moj sluajni sugovornik kiselo se smijeio govorei sipljivo i zadihano.
Maxminus prie/eseji
Jadranka avi
Potkrovlje Visoke prozore na vrhu stare zgrade u centru grada pogled nije mogao da dosegne. Pa ipak, oni dole, prolaznici i etai, privueni priguenim svetlom i veselom grajom, esto bi uz blagu vrtoglavicu ili koenje vrata pokuavali da osmisle bezbrini ivot tih odozgo tih to ive u lepim zgradama sa veniima na fasadi, u sobama sa visokim plafonima koje, mislili su, krase raskoni kristalni lusteri to se seaju jo vremena balova i sedeljki dama uz kolaie i eri. Ali, stanari najvieg sprata su znali da to nije tako. Oni, i oni u potkrovlju iznad njih, kao i njihovi gosti. ua je bio stanar iza prvih vrata u memljivom hodniku potkrovlja, gde upravo poinje jedna situacija bez cvetia za umetnike sa matom a bez prebijene pare. I on, ua, kao i ostali stanari iza preostalih vrata na spratu koji to nije, bili su u stvari podstanari u nekadanjim sobicima za poslugu. U ta davna vremena, u vreme mladosti ove lepe zgrade sa reljefima na fasadi, bili su to tavani i najgori delovi zgrade, tek nedavno opremljeni jednim zahodom i tuem, a koji su svedoili o celokupnoj prolosti hodnika, potkrovlja, zgrade i staro-novih vremena. ua kao prvi i stari, i Novi kao novopridoli i poslednji stanar u potkrovlju, bili su sa jugoistoka. Prvi je, kako to biva, doveo drugog, moda ne ba sa jugoistoka, ali zasigurno iz nekog manje privlanog dela grada. Sa jugoistoka se Novi doveo sm , budui da ua nije nikada urio. Verovatno je bilo tako jer je novajlija, videlo se, proao gradom vie puta i znao poneki trik. Moda je to bio, domaima, nepoznat obiaj predavan u jugoistonom kraju kroz neki vid inicijacije, tek i ua i Novi su umeli da se ponaaju odmereno, pa pomalo s visoka, to je ostavljalo dobar utisak na grad. Bar ih je bio takav glas. Obojica su se doselili iz svog voljenog zaviaja, gde mukarac ve po roenju, kao i u okolnim zaviajima, dobija i prvu titulu za ceo ivot, a koja je znana kao Sin! A u ravnotei sa tom konstantom, imenovani je sticao pravo da ne radi da bi iveo. To se objanjavalo u brojnim istraivanjima na tu temu genetskom predodreenou na uivanje! Uglavnom, ua je dobio otkaz, za svaki sluaj, i krpio kraj s krajem, a Novi je, ipak, radio, mada okolini nije bilo jasno ta. Ovo ih je malo udaljilo, ali nijedan to nije hteo prvi da prizna, a vrata su inila svoje i vratila sve na svoje mesto u potkrovlju. Novi je delovao kao uspean momak, oblaio se elegantno, a titulu iz detinjstva je kooperno dopunio visokom plavuom u crnom, to je po njegovom miljenju bila boja kontemplacije. Crna plavua je bila slepljena za njegov lakat, ma ta da je ovaj radio, odnosno priao. Na vratima pored svoga imena je dopisao: Slikar, Pesnik, Pisac i Filosof. I nije propuao da sve to nanovo ita pri svakom prolasku kroz vrata, a u sebi se nadao da to i svi ostali ine. Silno se trudio da u hodniku veto kombinuje statiku i dinamiku, to je u jednoj viespratnici zaista preka potreba, ali su stanari hodnika kao i brojni odomaeni gosti, urno prolazili za svojim linim potrebama pored njegovih vrata, esto u trku, po vie puta u toku jedne noi i popodneva, a Novi nije stizao da sve kontrolie. Zato se neoekivano pojavljivao na vratima uine sobe, bar na trenutak, tek da se ukae u svome svetlu, daj boe nepoznatima, da ostavi eljeni utisak, te zaposleno nestane u boljem sutra pretposlednjih vrata u potkrovlju. ua nimalo nije bio glup i negde je... negde je zbijao alu na raun svog komije, mada ne suvie glasno. I sm je imao svoje mere veliine i svoje meseine, a s tim u skladu i drugih briga u kojima sprdnja na tu raun ne pomae. Imao je nivo, te nikakvu titulu osim pesnik bez posla, mornar koji je napustio branu luku i nasukao se samo sa veslima u rukama u potkrovlju nakon to se stiala brana oluja. Bio je slobodan kao dunavski galeb i neko vreme je kruio nad tim Panonskim morem, uivajui u pobedi, vetru u kosi i vetru na leima. Nije znao ta mu vie prija. Iako nije imao potkoulju, imao je odreene ruke i mogao sve, a sve je bilo, naroito, da se skrasi u tuem stanu na neodreeno vreme, da plaa nisku kiriju i ne pravi telefonske raune koje ne moe da plati. Ukratko da ne telefonira i ne pravi probleme! Pretposlednja stavka je zvuala udno, ali ne i kad se uzme u obzir da je jedini imao stan na tom poluspratu sa mnogo bez i neto malo sa. Telefon nije bio neka prednost u datom komiluku. Naroito zimi, kada je lako obuen odlazio do govornice na oku ulice da na brzinu telefonira. U isto vreme, njegove zimogroljive komije iz potkrovlja inile su to isto iz njegove sobe, poto nije zakljuavao vrata. Na uinim vratima je pisalo ime vlasnika stana i nita vie. Nikakvo drugo uputstvo za upotrebu. A ua nita nije dopisao. Zemljak je ve sve uzeo za sebe. ua je radije pisao pesme, te postajao sve umorniji i od slobode i od pisanja koje niko ne tampa i ne ita. Pesme su bile i ostale lepe, strasne i drne, crnooke, brkate, a nekad i line, mada se toga lino uvao. esto je imao problem sa rukom i veerom, ali nikad sa dorukom. Dorukovao je kafu sa cigaretama, sem ako nije negde zanoio sa zemljacima, raspoloenim da aste sve do jutra. Smucao se po klubovima iji nije bio lan, traei mesto za sebe po promocijama i kafanama gde su se sastajali boemi, ili oni koji su mislili da se to ui. Mesta su veinom bila zauzeta, a pie se plaalo, i time je za uu prestajala arolija. Ali, ponovo se pojavila na drugi nain! Doetala je jedne veeri do ue sma, na visokim potpeticama i sa usnama koje se smee jo iz daljine. Liila je na anela, na zastavu sa kojom barjaktar juria u sigurnu pobedu. I to ne samo jednu pobedu! Obeavala je pripadanje eljenom svetu, klupsku karticu, kreditnu kar-

U jednom narednom, ua je sliku
ticu... Sve!... Liila je na spas koji se stavio na policu sa knjigama, na najvidzvao druenje s Mirnom! nije mesto, tamo gde se nalazio sto za === Prvi susret je obeavao mnogo, da bi se ubrzo sastanci preselili u potkrovlje sa pei na naftu i hrkom u tegli za turiju od deset litara. Poela je igra klackanja i odmeravanja snaga, njukanja i ispitivakih pogleda koji i nisu bili tako zagonetni. Ona je neto htela kada on to nije hteo, i obrnuto, da bi to postalo pravilo njihove igre, iji idejni zaetnik oito ni njima nije bio poznat. ua je na poetku mislio da je to dobar znak, to Mirnino pristajanje na skromno potkrovlje, ali onda se zamislio i shvatio da je otpoela igra, a da je ta soba, i ta vrata, taj hodnik i to potkrovlje, da je to poslednje njegovo utoite, poslednji sprat i poslednji zid odbrane iza njegovih lea, koji je predao na samom poetku, i da dalje nema kud! Zatrebalo mu je vremena. to vie vremena! Osetio je opasnost. Laknulo bi mu svaki put kada bi Novi, u toku Mirnine posete, proturio glavu kroz vrata sobe, bez kucanja. Naravno, vrata su uvek bila otkljuana, a ua je odluio da to tako i ostane. Mirna se nad time gnuala, ali imala je to u vidu, kao nekakav signal. Bila je dama i brave nisu bile njen plesni podijum. Osim toga, imala je bezbroj varijanti sa vratima u glavi i sve ih znala napamet. Prosto bila je dama! Nikome nisu bila jasna ta uina i Mirnina druenja, sve dok ua nije priznao, na jednom sigurnom mestu uz meze i pie, da Mirna ume da pie! A po onome to je do tada napisala itao je ume svim jezikim sredstvima da opali po mukarcima, a naroito onim bivim! I, vidi se da nema nameru da sa tim prestane. Taj sjaj u njenom oku... to je za uu, logino, znailo da dri ruke k sebi, kako sluajno ne bi postao sadanji! A ta ako... kad bi... Da li bi to krv mogla da spere?!... Tek je nedavno isplovio iz garancije za stalno, i to sputenog jedra na izbuenom amcu, a sada mu se ve nudi novi... Ali, Mirna je bila jahta! Ona je bila nepoznati soj. Onaj koji ne sprema zaprke i ne uva decu. Koji ne trai da ih upoznaje sa roditeljima, ako sa njima ivi... I verovatno ne nosi tikle nie od deset centimetara. Nikada?! Tako se ua uvalio u gard izmeu Da i Ne, svom svojom snagom, a da bi zaposlio ruke kuvao je kafu, jau i goru, i bio dobar domain. Prenemaganje i uzmicanje je ulazilo u meni, pa je i to radio, mada je izgledalo alosno na takvom grdosiji i nije mu pristajalo. Zbog toga je iz sobe sklonio jedno veliko ogledalo, poto se jednom u njemu ugledao u tom stanju. Mirna se muki udvarala, mazila, pogledom mamila, a on nije mogao da se odbrani od misli na bogomoljku i sline pripadnice ivota na zemlji, ali na bogomoljku najvie. Zbog Mirninih oiju! Kako bi kamuflirao svoj oaj i taktiku, uzeo je Mirninu sliku, da je ima na oku, a Mirna je to shvatila na svoj nain i malo se otopila u tom trenutku.
ruavanje i goste. Mirna je shvatila da je dobila oltar, da nema zbog ega da brine i bude nezadovoljna, a ua je jo dobio na vremenu. Krevet na rasklapanje se zakoio i ostao slobodan i rasklopljen, a Mirna je sa uivanjem gledala svoju sliku na polici ona sa dugim ispruenim nogama u polusenci prozora i malo rastvorenog frotir-mantila, upravo izronila iz neijih fotografskih ambicija... Videla je sebe ba takvu! A i Novi ju je takvu video, kada navrati. ua se smekao u novoj ahovskoj poziciji, ali nije imao mira i sve ee je sebi postavljao pitanje o svojoj mukosti i sm ne verujui u toliku sopstvenu mo odolevanja. Da ne pree u naviku?! I, mada je svojevoljno postavio Mirninu sliku na vidno mesto, nije se usuivao da deifruje pitanja i poruke sa nje. Pod teinom iskuenja, odbijanja i samooptubi smraivalo mu se pred oima, tako da je postao, onako crn i krupan, jo crnji i mraniji, dok mu je Mirna onako plava, pa jo malo pridodato blond, bletala pred oima. ,,Bili bi dobar suprotan par..., pijano je pokuljalo iz jednog uinog gosta, ,,...da ona nije tako napeta. Lavina prie je poela da se kotrlja reajui sve mogue razloge te takve njene napetosti. Ali, ni jedan nije bio pravi, iako mata nije nikome manjkala. Jer, ispostavilo se, na nekom kraju, ili poetku kraja, da je Mirna u stvaralakoj krizi i da je htela da se umea u narod! Trebao joj je novi pric. Trebalo joj je neto svee i novo. Trebalo joj je sve svee i novo! I nju su eleli sveu! Bar njen izdava izdajica. Potkrovlje je bilo idealno za vebu! A moda i za pun pogodak. Bio je to njen tajni eksperiment iji kajmak e da polie kao sebina maka. Nije ni pretpostavljala da sa tim momcima odozdo ne vredi eksperimentisati i da je jo dobro prola. Do sada! U potkrovlju se sastajalo i pilo. Svaki od gostiju bi doneo poneto, a ua je bio glavni svetenik u tom hramu umetnosti koji je sada imao i boginju i muzu. Mirnu su znali sa slike i merkali joj noge, ovako uivo, i muko i ensko. Ona bi, kada se drutvo malo omami, javno il tajno, u neko doba noi, vadila olovku i zapisivala sve to joj se svidi od onoga to uje, a to sama nikada ne bi mogla da smisli. Ko bugarski pijun! Ili slavni eki pisac! To javno bi bilo kada bi se dobro nacvrcala, pa nije verovala sopstvenim uima i pamenju. Tajno bi stupilo u akciju kada je bila potpuno trezna i znala ta radi. Tada bi jo traila da joj se ponovi Kako, kako, kako? ono to nije ula, bolje rei, zapamtila. Ako bi tajno usled neeg nepredvienog bilo otkriveno i postalo javno u toku jedne sedeljke, pretvarala se da to radi u ali, ili iznimno vrlo ozbiljno bodrila budue likove na dalje pametne opaske. Biti lik u njenom novom romanu?... Pa... ui se jedinom dizala kosa na glavi, ali bio je dobar domain! A i poeo je da hvata konce Mirninom armu. I ba kada je poeo da ih povezuje, Mirna je dobila nagradu! Ili je nagradu dobila pre ue, pre krize i pre potopa!? I pre potkrovlja!... Kako god bilo, ua je bio vei pesnik nego to je hteo da pokae, a Mirna je bila manji pisac od svojih atributa. Ali, moda se menja, pa Mirna za grad vie nije predstavljala izazov. Drskost je postala out i samo u hodniku je to moglo da prolazi u oba pravca. ...Nastavak na str.103.
Nastavak sa str. 98. - Ivo Mijo Andri

I onda... kad je ve izgubio strpljenje i namjeravao se vratiti na prvu listu i zaokruiti broj ispred nje, pojavila se lista sa zelenim znakom i skraenim nazivom ispred punoga: SDA! Pri vrhu te liste otkrio je prijanovo ime. A ispred njega...jo jedno, od davnih dana poznato. Nemogue! oteo se profesoru poluujan glas. Nemogue! Pogledao je jo jednom. Pa jo jednom. Nesmisleno je bilo dalje sumnjati. To je njegovo ime! Njegovo i niije drugo! Nekoliko trenutaka potroio je profesor za donoenje konane odluke. Matematiko naelo koga je bio spreman primijeniti u svakom trenutku, dolo je do punog izraaja. U njega su se u istom momentu slivale logika, emocije i interesi. A uz njih i sve ostalo. Brzim potezom olovke zaokruio je broj ispred njihove odnosno nae liste i odloio je na desnu stranu. Za ostale nivoe vlasti, glasao je po savjesti. Obraene liste presavio je na etvrtinu i ugurao u glasaku kutiju. Tako je odradio svoju graansku dunost, ostvarujui pritom i lino pravo ustvreno ustavom i zakonom. Kada je izaao na ist zrak, sredio je uskovitlane misli i zaputio se u stan udaljen tristotinjak metara. Polako, ali sigurno. Kako bi vabe rekle u slinim situacijama langsam, aber sieher . Ostatak dana proveo je itajui i ocjenjujui kontrolne ispite iz matematike. Posla je bilo preko glave, jer je veina odgovora visila izmeu jedinice i dvojke. Na rubove arak papira ispunjenih teko itljivim brojkama zapisivao je, uglavnom, jedinice. Raunajui da e loe prvo polugoe motivirati ake na pojaano druenje sa udbenikom iz matematike u drugom polugoditu. Za vrijeme zakanjele veere, kad su se na televiziji vrtili neslubeni rezultati izbora, zazvonio je telefon. Profesor je, sa zalogajem u ustima, izaao na hodnik i podigao slualicu. Na drugoj strani opet je bio on. Prijan, a tko bi drugi! Veseo kao da su mu netom uruili najvie dravno odlikovanje. U pozadini njegovog ustreptalog glasa ula se pjesma. Cika. Vriska. - Jesam li ti rekao, prijatelju, da glasa za nas. Znao sam da emo pobijediti. Hvala ti do neba. Dragi Allah e ti to platiti. Dragi Allah... Kaem ti... A ni mi te neemo zaboraviti. Ne beri brigu! Bie on ministar. Jo kakoooo...! Izdeklamovao je prijan sve ono to mu je u tom trenutku lealo na srcu, ni ne pokuavajui uti glas sa druge strane. Pjesma se razlijegala u tabu stranke za koju profesor, do prije nekog vremena, ne bi ni u snu glasao. Kosilo se to s njegovim ivotnim naelima i davno usvojenim internacionalnim idejama. Ali, kako svako pravilo ima svoje izuzetke, profesor je jedan takav izuzetak primijenio u ovom sluaju. Zbog prijana. A moda i zbog rakije ljivovice. ............ Narednih dana sklapale su se i ispunjavale kadrovske krialjke. Kakve sve, profesor nije znao. Nije ga to ni zanimalo. Imao je preih poslova. Izbore je izbrisao iz vlastite
memorije. Rezultate nije. Barem mu se tako inilo. Kad su sve kockice poslagane, ponovo se javio prijan. Likovao je. S razlogom. No, za razliku od ranije naglaene euforije, bio je suspregnuto odmjeren dok je profesoru saopavao posljednje vijesti iz tabora stranke. - Izabrali smo ga za prvog ministra. Za premijera kantona. Je li ti drago? Jesi li ponosan? - pitao je iznenaenog profesora Salema. Nastupila je duga stanka. Profesor je oduzimao, mnoio, dijelio i zbrajao vlastite misli. - Drago mi je rekao je na kraju i utivo dodao. - estitam. I dvojka je nekome dovoljna da osvoji vlast. A za sebe je zakljuio: - Makar da je i poklonjena. I kasnije zalivana rakijom ljivovicom. Da izraste do prvog ministra. Do premijera! ............ Iste veeri, poslije ne ba masnoga objeda, profesor je pregledao kontrolne ispite drugog b razreda. Po okonanju posla vratio se onim ranije ocijenjenim uenicima te, bez razmiljanja, na svakom listu upisanu jedinicu prepravio u dvojku. Za svaki sluaj! Na radost buduih ministara. Moda i novih predsjednika drave. Tko e to znati?! ANDRIJIN KRI Ispovijest Andrije Ivia nije za iru upotrebu. Njegov je kri teak i skoro da se ne bi naao dobrovoljac koji bi pod njega podmetnuo lea. No, Andriju je taj kri zadesio i valja mu ga nositi do kraja ivota. Ma koliko trajao i ma kako mu bilo. Andrija Ivi sluaj je s presedanom. ovjek roen bez greke koji je naknadnim povijesnim i ljudskim intervencijama preoblikovan u bie neslino sebi. Zorna opomena za druge. Biljka na koju nee kalem. Premda se njegovim izdancima nekada kalemilo. I kalem se primao. Uz to, i bio rodan. Upoznao sam ga u krugu trenjevake crkve. U prostorijama Caritasa, gdje se za vrijeme rata dijelila odjea i obua izbjeglicama i prognanicima, ma odakle bili. U kino prosinako predveerje doao sam potraiti topliju odjeu. Ljetna u kojoj sam stigao iz Bosne ve se odavno bila izveala, a neto zimske koju sam kupio na rasprodaji, nije mi prialo sigurnu zatitu. Red pred ulazom nije bio velik. Tek nekoliko staraca i starica. I dvije ene s djecom. Uli smo svi u isto vrijeme. A za nama i on. Andrija Ivi. Gegao se kao tikva na tapu. Mrav. Modar i ispijen. S podonjacima koji su visili kao smeurane kese ispod snenih oiju. Na ulazu se sporjekao s ovjekom zaduenim za red i evidenciju prispjelih graana. Iz ista mira. Tek da razbije tiinu. Moda i zbog neeg vanog to drugi nisu znali. ovjek se nakratko povukao u sporednu prostoriju, odakle je mogao nadzirati radnje prisutnih. Andrija je sjeo na klupu pokraj ulaza. Da predahne. Da odmori duu. Teko

- Kud si zabrzao ovjee. Kud si zabrzao. Pusti onog birokratu. On mi se ne skida s lea. Stani da popriamo. Jesi li za jednu pivu? Zastao sam tek kad sam osjetio vrsto tlo pod nogama. Laknulo mi je. Opasnost je prola. Pogledao sam ovjeka koji me uvalio u nevolju. Htio sam otii, ali me njegova upornost smekala. Poli smo na pivu do kafia na trenjevakom placu. Prepustio sam mu ulogu voe, jer je bolje od mene poznavao teren. Uskoro smo sjedili u zadimljenoj birtiji u kojoj su se teko raspoznavali likovi prisutnih gostiju. - Gazda je na ovjek, - rekao mi je dok smo sjedali na stolice klimavih naslona. - Nae je gore list. - Pridodao je to uvjeren da smo iz istog kraja. Bio je u pravu. U kasnijem razgovoru uz oujsku pivu, saznat u da je Andrija Ivi prognanik iz Posavine. Iz branskog kraja. Da mu je u Zagreb najprije izbjegla ena s troje djece. A da je on preivio torturu srpskih logora, od branske kafilerije do bijeljinskih Batkovia. Ni sam ne zna kako je ostao itav i s podnoljivom pameu. U Zagreb je doao preko Srijema i Maarske. Osloboen je sa grupom logoraa pod pritiskom Meunarodnog crvenog kria i drugih meunarodnih organizacija. Batinai su mu mjesecima pili krv i lomili kosti, a on se hranio vlastitim nus produktima. Kao i mnogi drugi koje je izdala srea. Prvi dio prie o logorskim patnjama bio je potresan. Drugi, o zagrebakim danima i godinama, vie nego stresan. Dojmio me se u tolikoj mjeri da sam vatru i gorinu, izazvanu novim saznanjima, gasio nekontroliranim gutljajima pive. Jer, Andrija se alio na svoje. Na enu i djecu. Izdali su ga kad mu je bilo najpotrebnije. Kad je osjetio slobodu i kad mu se vratio izgubljeni san. Pokuavao se Andrija pribliiti eni. Uvezati icu gdje je presjeena. Ali, ona na to nije pristajala. Nastavila je putem razvrata i varanja i nije joj vjernost padala na pamet. Andriji je ostala utjeha u piu. Prvo na svoj raun a onda, na svaiji. Jo kad su se djeca odala ovozemaljskim porocima, ivot mu je postao tei i nepodnoljiviji od logorskog. Starije keri krenule su majinim stopama. Zapustile su kolu i prikljuile se loem drutvu. Lunjaju gradom i trae nesreu. Najmlai sin spetljao se sa narkomanima jo u osnovnoj koli i dogurao je ak do kokaina. A tko e nai novce za tu skupu poast. Pokuavao je Andrija odvui djecu od zla. Predlagao im povratak u Posavinu. I kuu su mu tamo dijelom obnovili. Ali kua je prazna. Nitko u nju nee. Ni ena ni djeca. A ni Andrija bez njih. Gledao sam Andriju preko grla flae. Kao granu koju vjetar njie pa odbacuje. Kao zrno pijeska u snenoj zjenici. inilo mi se da sjedim na njegovom mjestu i da udiem njegov zrak. Da mi se rosi elo i da mi vise oi. Poput jabunog ploda koji e brzo pasti. Snatrio sam da je to san. Surova pria ovjeka koji mi nije poznat. Za sve sam krivio pie. Moda je u njemu privid. Nisam bio pri sebi. Drukije izgleda ivot.Andrijinu sam priu uvao kao tajnu. Kao zakletvu koju neu prekriti. Sve do ovog trenutka.
je disao. Osjeao je maglu u oima i vodu u pluima. Otiao sam na drugi kraj prostorije. Trebao mi je mir za biranje robe. I za probe. Traio sam jaknu ili zimski kaput. Broj za moju visinu. Kroj, ako je mogue, po mjeri. Ako nije, moe i vei. Uvijek sam kupovao odjeu za jedan broj veu. Radi komocije i eventualnog debljanja. Moda i rasta. Tko e ga znati.. Odjea je bila uredno poslagana na stalae i uz prozore. Odijela i druga visea roba bili su skladno namaknuti na vjealice i poredani na duge metalne nosae. Vrijedne ruke slagaa napravile su dobar posao. Nakon dueg razgledanja pronaao sam dugi kaput boje bagremovog meda. Lijepo skrojen i dobro uuvan. Noen kratko vrijeme. Bez greke. Kao da je nedavno izaao iz krojanice Kamenskog. Obukao sam ga na ljetni sako i ostao zauen ispred ogledala. Legao mi je kao kec na deset. Pravo, gospodski. Na vjealici u uglu opazio sam eir. Crn. irokog oboda. Slian onome kakvog je nosio pjesnik Tin Ujevi. I kakvog i danas ima na spomeniku u Varavskoj. U centru Zagreba. Uzeo sam ga paljivo desnom rukom i stavio na glavu. Oprezno i polako. Kao kad kardinalu stavljaju sveto pokrivalo. Da ne ispadne na pod. Da se ne oteti obod. Bio je kao saliven za moju krukastu glavu. Stopio se uz elo da ga je bilo grijeh skidati. - Lijepo ti stoji odora mladiu, - uo sam glas iza svojih lea. Okrenuo sam se lagano i ugledao ovjeka s podonjacima. - Ja sam Andrija Ivi, - rekao je, pruivi mi ruku. Nastavio je govoriti, netrmice me gledajui u oi. - A tko si ti, ako smijem znati? Zakratko sam se zamislio. Iznenadila me direktnost sugovornikova. Nisam mu ostao duan. Kazao sam svoje ime. - Ma nemoj mi rei, - uzvratio je s nevjericom. - Veli Ivo Andri. Zar taj gospodin nije ve odavno mrtav? Izgovorio je to toliko glasno da su svi prisutni zastali sa razgledanjem robe i okrenuli se u naem smjeru. ovjek zaduen za red izaao je iz sporedne prostorije otro ukorivi, za njegov pojam, dosadnog Ivia. - Pusti ovjeka neka radi svoj posao i izai van. Dosta mi je vie tvoga dosaivanja i guranja nosa gdje mu nije mjesto. Kad e ve jednom doi do pameti. Rijei su mu bile teke kao malj. I mene su pogodile. No, suzdrao sam se da kaem to mislim. Andrija je planuo kao prosuti benzin pred upaljaem.- Ti matori ima da uti. Vrati se tamo odakle si doao i pusti ljude da priaju. Nije tvoje da se mijea u tue razgovore. Odjebi vie, na vrh si mi glave. Iz otrine
izgovorenih rijei zakljuio sam da se ova dvojica odavno poznaju te da nisu osobito bliski. Zato sam izbjegao ulogu arbitra. Okrenuo sam se prema izlazu i ubrzao korake. Netko od njih dvojice me slijedio. Nisam pokazivao znatielju do izlaznih vrata. Otvorio sam ih i zakoraio na mokru podlogu. Usput sam zapeo za otira i posrnuo. Na sreu, nisam pao. ak mi je i eir ostao na glavi. Pridravao sam ga mahinalno lijevom rukom. Ispod desne sam osjetio neiju aku. vrsto me drala da se ne zanesem na suprotnu stranu. Bila je to aka Andrije Ivia. Moj sluajni sugovornik kiselo se smijeio govorei sipljivo i zadihano.
Maxminus prie/eseji
Nastavak sa str. 101..Jadranka avi
Delimino. Rasprivao se njen plan o lakom, strastvenom romaniu, o kome njeno drutvo nita odreeno nikada nee da sazna. Istina, katkad bi pomislila: Kako bi to bilo biti neto kao or Sand i onaj njen... Kako se zvae?... Noni telefonski razgovori izmeu Dedinja i Bulevara odravali su jo neko vreme napetost i u pesniku i u piscu. Moda su na poetku velikog nita mogli da imaju zajedniki san o tome da e se njhov odnos jednog dana slave pretvoriti u... legendu? Ili usmeno predanje? Kada nestane svet? Ali Mirna nije imala nita u rukama, a ua u depovima. A to je predugo trajalo i literatura je mogla da pone. I pisac da donese presudu! ampanjac i jagnjetina ne idu zajedno, a ba to je prethodilo romanu. ua se opio kao prase, bilo mu lepo i pao mu kamen sa srca. Izmeu dva kikotanja i posipanja pepelom, otvorio je duu, a drutvo ga bogatim grohotom bodrilo. Bilo je to u potkrovlju. U jednom takvom trenutku na vratima se pojavila Mirna. Bez kucanja! ui je liila na kameleona, odevena u boje ulaznih vrata. Zacenio se, ne verujui svojim oima ili na nervnoj bazi, ali nije mogao da stane. Mirni bi uvek spremna olovka ispala iz ruke da je stigla da je izvue. Ovako, skoro da ju je zabola sebi u butinu kroz dep mantila boje ulaznih vrata, onu istu butinu, obnaenu, na poasnom mestu iza uinih lea... Vee je odkrinulo prozore i pustilo svoju priu na ulicu. etai su znatieljno upirali pogled nagore. Hodnik u potkrovlju je mirisao na vlagu, varikinu i parfeme prolaznih gostiju. potanskim moralom pralo je ruke! Unapred im je to soptilo. Tako se sve unapred znalo na sve strane, a Milence i Hana nisu bili oduevljeni, mislei da samo oni imaju pravo na to unapred. Bilo je to ba nezgodno, tako da su ovo dvoje nanovo odluili da ona pisma koja im se ne svide, dok sandue radi neto drugo i ne gleda, ponovo sami zatvaraju, i da ih vraaju u kaznenu tiinu, tamo gde jesu u svemiru, da razmiljaju o svome ponaanju. A oni, Milence i Hana, da se prave ludi. To se upravo desilo jednom pismu koje je pitalo Ko je Ko u tom sanduetu i time im napravilo takvu vorugu na glavi da nisu mogli da se oglue, pa su na nju morali da stave arapu sa ledom. Razumljivo, nije im bilo simpatino, te ga vinue po njuci bez dobar dan, a jo vie bez do vienja. uo za to jedan Malia W, na putu po Sijera Leoneu. Imao je dva oka, tako da je gledao na obe strane kroz dalekozor. Sa velikom glavom punom knjiga on glasno i malo sa visine porui: ,,Znate, On, a moda i Ona, sve zavisi, jako uva, a moda i uvaju, svoju privatnost! (Ni o kakvom sanduetu nita ne znam! Je li to legalno tamo dole?) I nastavi da traga za odgovorom na pitanje: ,,ta u da budem kada porastem? Oh! I Ah! Pismo sa mutavom odbijenicom za i na postojanje bilo je naelektrisano i puno-puncato. Nabijenih sunanih baterija na radost i zdrav razum ono nije znalo ta e sa sobom, a nakon toga nije znalo kuda bi od stida. Kako se uopte usudilo da se napie? Prvo je pocrvenelo da bi se sekundu potom smanjilo na svega tri proste reenice i isto toliko znakova interpunkcije. Pisac ili pisar iza i ispred pisma, to je njegova privatna stvar, nosem je pao u jednu veeeeeliku didaskaliju koja mu u dramama inae nije ila od ruke, pa stoga ni jednu nije napisao. Zato se posluio nogama, i cipel-cugom provetrio glavu, a onda shvatio da o ivotu kovrdavih hobita nita ne zna! I to po redu: nije znao da ne vole da imaju imena na svojim tajanstvenim kunim vratima, da ne vole da otvaraju ta ista vrata, ve radije apuu iza njih i gledaju kroz pijunku, pretvarajui se da nisu kod kue. Nije znao da stavljaju na svoj tajanstveni prag neupadljivi kameni o koji svi nezvani moraju da se spotaknu. A sve to zbog tamo nekih tajnih recepata za Glory marmeladu Pisac ili pisar je to shvatio iz druge i postao jedan integrisani pametnjakovi, te konano poeo da duma. Tako propameen razmiljao je: Gde je ta granica na kojoj ono izvana staje i ne ulazi unutra? Gde je taj filter na mestu spoja koji deli ivot od ivota? Ili su to duhovne sfere da je ivota, ipak, vie? Pa nam se moe?! ... I pisac i pisar slono podvie rep, a bar jedan od njh dva shvati u jednom da tako malo zna o pravopisu ivota i da nije bilo tog sandueta za potu koje odbija da lae, ne bi znao koliko je svet providan!
Sandue slave
Milence je imao jedno Y usred imena, po mami Ljiljani, i to je spustilo senku tajne na itavu njegovu pojavu. Hana iz komiluka je imala X u prezimenu, ali ono nije ni priblino bilo tako veliko kao ono Y. Elem, mala Hana je ostala mala, ali je Milence izrastao za oboje, i to sve do odluke da tog slavnog dana kupe zajedniko sandue za potu koje e bogato da zaliju meusobnim poverenjem i ampanjcem. im se sandue osui, u njega e sigurno poeti da pristiu pisma a da oni ne mrdnu prstom. A tako je i bilo! Ali, nije bilo tako to to pisma nisu bila providna i savrena, iako sandue jeste. Tako nisu mogli unapred da znaju koje je pismo pismo, a koje to nije. Meutim, sandue se zalaufalo i nije moglo da stane, a pisma su poela da stiu! I pisma onih to ne znaju da piu pisma, i pisma neznalica iz susedne zgrade, i pisma onih koji misle da su svi okolo gluvi, i pisma pisaca i pisara, te prazna pisma sa porukama i bez njih. Bez obzira na sve to, oni su, Milence i Hana, to jest, Milence ili Hana, ponovo unapred odluili da odgovaraju samo na ona pisma koja im se dopadnu, to je znailo, hteli to oni da priznaju ili ne, da su morali da ih otvaraju i itaju! A kada se to ve desi, sandue vie nee hteti da ih primi nazad i u skladu sa
E-mail art
Zoran spasojevi, sErbia
zoran-spasojevic_bez-brige_no-worries
zoran-spasojevic_miladin-spasojevic_1943_02
zoran-spasojevic_spavaca-soba_bedroom_schlafzimmer_02
zoran-spasojevic_zub-vremena_tooth-of-time_02
ADVERT
http://villaamira.weebly.com/
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=WS5bIa0cNI4
Mirjana Marinkovi
MAXMINUS pjesme ...

Sabahudin Hadiali
SMRT RIJEI Sijao je smrt. tokom rata. U tom sluaju postoji rjeenje. Unitite sjeme kako ga ne bi sijao! A za smrt emo lako. Semantika je i dalje tu! JA, GURU TEIZMA I ATEIZMA Teisti su ateisti testirani na ateizam. Ateisti su, pak, teisti testiran na teizam. ... Vjerovanje i jeste sumnja. ... Oni prvi Sumnjaju u SEBE Dok ovi drugi Sumnjaju u NJEGA. ... Rjeenje je uvijek tu, a ne vidimo ga, mi...jadni: Sumnjati i vjerovati su dvije stranice iste knjige. ... Pitanje je samo kada emo koju i proitati.
Arbiter elegantiae
Milica Bijeli
Oda braku
JEDAN DAN U PORTI POD LIPOM HRAMA SVETOG NIKOLE U DOBANOVCIMA (na zadatu temu) Stihuju sad pod lipom prastarom, portom ovog presvetoga hrama to poete sa velikim arom ie hvale zemaljskim odama. Blagodare za gula, peenje, u hvalospev Bogia e protu datoj temi, na protino htenje, prilog daju i stihova kvotu. Frtalj sata kao jedan diu (ne trebaju zemske im nagrade), ode to ih pod lipom napiu, kazae u porti kraj ograde. 14. jul 2012.
I ja sam nekad umela da vrckam, da namestim kosu, usta, pogled, hod, al otkako s tobom hleb ljubavni krckam, ja preoh iz enskog u taj srednji rod. Deica mi rukom zaklonie oi, pa putem ko konje upregnuto kaskam, zaboravih flert, majinstvo me koi, nit me ko salee, niti kome laskam. Pa, dobro, ba nisam Frankentajnu mlada, nasmei se mesar, rumen sav u licu, al ja ne bih menjala ovo to sam sada, za sve krmenadle, kulen, digericu!
Nevenu Obradoviu (zaboravljalita) (NA)(GL)UVO Zab(or)avlja ga (ne)srea u (ne)srei (za)malo da (ne) dv (zna)aj (e)meru tom (vas)(ko)likom (bez) linom, al (se) (predo)misli (druga)ije (je) (ne)to?.. Aha! (e)er! (Po)misli: Tre(ba)e mi (vis)oko ce(panjem) bolno v(l)ano je, do(ne)kle (k)ripae?.. /To on o (m)jauku to (raz)lee se sve u e(snaj)s, mimo uiju (na)g(luv)og svet(l)a./ 19. jul 2012. Kafana STENKA Bez bicikle i bez tikle do Stenke mi noge nikle. Al od Stenke moje male kao da su okraale. BEZVEZNI VEZ U slik mi ti, u slik ti ja zbijaju redove banalne rime. I kud me s njima, kad ja i bez? Kud, kad i bez je vez? Ma i bezvez.
POGINULOM BORCU, EHIDU, JUNAKU, HEROJU * (HVO, Armija BiH, Vojska RS) Hrabrost i smionost su bile njegove vrline, iako nije poivio dovoljno dugo da vidi kako ispijamo vino/himber u ast njegove borbe. ... Naime, i ove godine smo se sastali na naem otoku pominjui njega. Sa pijetetom. ... Tajkuna u nastanku u odnosu na borca u nestanku. ... Ipak, pomen mu inismo. Rahmet mu pokojne due!
* Srbinu, Hrvatu, Bonjaku i drugome..
MAXMINUS AFORIZMI
Dimitar i. Vilazorski BUDUNOST NAM SE KEZI Davimo se u najveoj lai kada verujemo da istina uvek izlazi na povrinu. Sve to kaem je na mestu. Kad bih imao obraza, bilo bi na licu mesta. Kada nisam mrtav pijan kao ivi mrtvac sam. Moram se presluati. Neki gluvonemi tipovi me u zadnje vreme izbegavaju. Nikakav sam: suv, slab, lak, ispijen Mora da sam teak alkoholiar? Nikakav sam: suv, slab, lak, ispijen Ili nita ne jedem ili me neto jede? Nisam prihvatio ponuenu ruku. Bila je mnogo leva. Setio sam se jednog starog, nikada nezapisanog aforizma: Seam se da pametan uvek sve zapisuje. Gladni smo zbog toga to je one koji su napisali najsvetlije stranice nae istorije, pojeo mrak. Ma kakav gol toliko preaga postavljaju na terenu da ne moemo ni stativu da pogodimo. Teko je baviti se zemljom. Posebno ako je do gue u blatu. Bojim se da pogledam pravdi u lice. Smeje mi se u lice. Pevaju nam pesmice. To je priam ti priu. Sestro, da bi poletela nije to dovoljno to to si kao avion. Morae nekome da sedne u krilo. Na poetku su joj uruivali diplome, a kasnije poela je da prima i neto opiplivljije. Zaplenjene palice, noeviMirie na barut. SpokojTo je ono to najvie nedostaje u oazi mira. Kolo je zakon. Tu nema mrdanja. Ja sam mrtav ovek. Poeo sam da se druim sa lekarima. Kupio sam stan sa pogledom u budunost. Sa prozora moje sobe vidi se groblje. Ja sam iva antologija. I kada umrem niko nee znati da sam mrtav.
MAXMINUS VIJESTI / NEWS...
IZMeu dva broja/between two issues
Srboljub Rumovi, Serbia
Mirjana Grbac-Pismestrovi
PUT U HIGH SOCIETY
Maxminus prie/eseji
Jednom smo pitali naeg poreznog savjetnika kako se ovdje, na zapadu, moe postati milijarder. ovjek nas je prvo pogledao u udu, a onda kratko odgovorio:Kada drugi rade za tebe, a ne dok crni sam. Odmah smo shvatili da tu nemamo to traiti. to dakle preostaje? Dostii slavu svjetskih razmjera! Moda onda upali... Jednoga dana, meutim, zazvoni telefon i javi se predstavnica WHO IS WHO, vicarske izdavake kua koja izdaje enciklopedije s popisom svih znaajnih ljudi u svijetu... Nude mom suprugu mjesto u enciklopediji! Kad ovjek radi u novinama, eto! Moj se suprug osjetio toliko polaskanim da je odmah pristao. Poslao je biografiju, dao sve podatke, ak su i lanove familije nabrojali, pa smo svi postali jako vani, a onda onda je rekao: ...uskoro u dobiti i kopiju ugovora, kopiju teksta koji e stajati u enciklopediji i raun. Kakav raun? pitala sam iznenaeno. Pa, za tu za enciklopediju! Zato sam i potpisao ugovor, objanjavao mi je dalje mu. Jesi li pitao da li treba neto i platiti? Pa platit u, nema veze, zna li ti kako to izgleda? Koni uvez sa zlatnim slovima... ne moe svatko ui u tu enciklopediju! Cijelo poslijepodne prouavala sam popratnu brouru. Srdano vam estitamo, pisalo je tamo, time to ste naruili jedno djelo iz Hbnerove plave WHO IS WHO serije, donijeli ste dobru odluku. Ova svjetski poznata enciklopedija izlazi na njemakom jeziku. Svako izdanje prerauje se iznova, nadopunjava novim biografijama znaajnih linosti iz podruja znanosti, privrede, politike, prava, religije, kulture i sporta... Stvar mi se poela sve vise dopadati... i onaj raun koji je tek trebao stii, a moj suprug zaboravio pitati koliki je, sigurno se isplati za ovako prominentno drutvo... Cijena slave, moglo bi se rei... Krenula ja jedan dan na trnicu, pa pogledam u potanski sandui, kad tamo asopis s ogromnim naslovom WHO IS WHO. A ja ga stavim po vrhu, tako da se bolje vidi, ako netko naleti! Na povratku sretnem susjedu, namjerno zaponem neki razgovor, rasteem, nateem, brbljam i s vezom i bez veze, sve ne bi li ena napokon primijetila onaj asopis svjetske elite... a onda mi pogled padne na grincajg i poriluk, krumpire i kefu za partvi, pa se ohladim u sekundi, smotam WHO IS WHO i gurnem pod glavicu salate. Ne treba pretjerivati, pomislih, mi smo tek poetnici... Kad sam potom kod kue razmotala cijelu poiljku i otvorila popratnu kuvertu s raunom za lanstvo, skoro me je udario infarkt... 5800 ilinga!!! Smjesta sam nazvala mua i informirala ga da je doao raun, onda je on pitao koliko, onda sam mu rekla, onda je on za pet minuta dojurio kui, onda se branio da nije imao pojma koliko e to kotati, onda smo se posvaali, onda je on zaprijetio
da e to opet zaraditi i uvrijeeno otiao natrag u atelje.. Prvo sam popila deset kapi za ivce, a zatim prolistala WHO IS WHO. A asopis lijep, luksuzan, hochglanz u bojiI tko smije onda oekivati da tako neto bude besplatno?!...Tih pet-est tisua ilinga je sitna lanarina za ljude iz WHO IS WHO klase... lijepo pie... magazin za gornjih deset tisua... A na slijedeoj stranici originalne ideje za poklone, samo za lanove kluba... Prva ponuda, novanica od milijun dolara, izdana u ogranienoj nakladi od Amerike banke za Udruenje svjetskih milijardera! Nije, naravno, pravi milijun, nego samo lana banknota visoke kvalitete tampe, tek mali znak panje za svoje najdrae... A da poklonim muiu titulu kotskoga lorda, za samo 770 ilinga? koti, za razliku od Engleza, dodjeljuju plemike titule u kompletu sa zemljinim posjedom. Za diskontnu cijenu od navedenih 770 ilinga dobije se titula i jedna kvadratna stopa kotske zemlje... Ne, nije moj mui takav tip, pa mu ne treba ni ovaj porodini grb za 3990 ilinga. Gle, ipak neto zgodno! Postanite vlasnikom dijela Amerike! Ve sutra moete u svakoj od 50 amerikih drava posjedovati komad zemljita za supercijenu od 999 ilinga po kvadratnom colu. Nemam pojma to je to col, ali nema veze, moj je mu uvijek sanjao o Americi, moda bi mu to bio divan poklon, uskoro e Boi... Slijedi jo bolja ponuda... mjesto pod suncem na vlastitom otoku. Otok Taborcillo, nekadanje vlasnitvo Johna Waynea, s vjeitim suncem, bistrom vodom, bez masovnoga turizma, samo 10 sati leta avionom od kue i to je jako vano, porezna oaza... E, to bi nama odgovaralo... Ionako se stalno tresemo i strepimo koliko e nam razvaliti poreza. A osim toga, dobro je i za reumu! Tako spojimo ugodno s korisnim! Bilo je tu, naravno, jo i drugih ponuda. Najvie mi se dopalo da neka daleka zvijezdai ili drugo svemirsko tijelo dobije ime moga mua, pa da ga onda svaku veer promatram pred spavanje I to za samo 1940 ilinga! Ali, nekako sam si mislila, kad je moj mui u tom WHO IS WHO, onda je velika faca, pa to s otokom, na primjer, ne bi trebao biti neki problem... a moda daju i na leasing? Ve sam se odluila da mu kupim, kad stigne pismo od poreznika i uplatnica. Odmah sam odustala. Prvo smo platili, onda smo pali u depresiju, a onda je opet dolo pismo WHO IS WHO poslao ponudu za seminar pod nazivom: Plaanje poreza i voenje knjiga - nikada vie! U nastavku slijedi tekst: Amerikanci kau, postoje samo dvije stvari koje se ne mogu izbjei - jedna je smrt, a druga poreznici! Izbjei ovoj prvoj, uistinu nikome jo nije uspjelo, ali u svijetu postoji bezbroj uspjenih poduzetnika koji su uspjeli zaobii poreznike! Seminar koji se uskoro trebao odrati u Panama Sityu imao je za cilj svojim polaznicima, lanovima kluba WHO IS WHO, objasniti kako sistem funkcionira i koje su prednosti ili
nedostaci pojedinih poreznih sistema u svijetu. Zato upravo Panama, pie dalje u brouri,zato to se tu moe o svemu otvoreno govoriti, zato to se tu moe odmah upoznati prednosti porezne oaze, stupiti u kontakt s pravnicima te poreznim savjetnicima i bankama koji preuzimaju brigu o vaem kapitalu i napokon upoznati zemlju i ljude koji vam moda u budunosti budu postali sugraani. Aha! Vjerojatno misle, kad se tamo zbrie s lovom! Skromna cijena seminara - samo 27.580 ilinga plus avionska karta tamo i natrag. U Panamu se ne ide pjeice! Slijedeih 14.000 ilinga. Malo mi se zavrtilo u glavi od iznosa ukupno oko 40 tisua! Mozak mi proradio, trenutano. Raunam za tu sumu moes kupiti automobil u dobrome stanju, kompletno namjestiti manji stan ili povesti etverolanu obitelj na more... ali, ako se ta suma investira u struno obrazovanje, kao u ovom sluaju, onda se to otpisuje od poreza... Smjesta nazovem mua i kaem mu da je stigla neka pota i da bi mogao skoknuti kui da se neto dogovorimo... Dotrao je za pet minuta, sav u panici, nisam mu telefonom htjela govoriti o emu se radi. Tek poslije, kad je vidio ponudu za seminar, odahnuo je s olakanjem i rekao da emo to za Panamu pitati naeg poreznog savjetnika, kad budemo predavali bilancu. Bilancu smo predali, bila je blia donjih deset tisua nego gornjih, pa smo odustali od pitanja. Jedva smo se usudili priznati da smo se ulanili u klub. Pa nam je savjetnik to onda odbio od poreza kao troak, da ne padnemo u bankrot. A seminar smo ostavili onima iz gornjih deset tisua. Ionako ne znaju kud bi s lovom!
Maxminus prie/eseji... Nihil illigitamus carborundu

Neboja Milosavljevi
Komija je vaniji od brata Glavna soliterska abronoa - Dragica, zastala je na desetom spratu da doe do daha. Vest koju je nosila bila je suvie vrua i suvie vana da bi gubila vreme na ekanje lifta, pa je od prizemlja gde ive domari Popovii, koji su imali ast da prvi saznaju tra, pa sve do sada jurcala stepenicama od sprata do sprata obilazei na svakom po dva, tri stana irei aber brzinom na kojoj bi joj i Rojters pozavideo. Dok joj se boja polako vraala u lice, razmiljala je jo koliko komija treba da obie: Znai, ostali su jo Stankovii, Kangrge, Jovanovii, Radii, Markovii, onda oni novi to se ni sa kim ne drue... Jaoj, pa tek sam na desetom, a ova zgradurina ima vie od dvadeset. Boe, kakav dan. Veto je izbegla buljuk malih Somalijaca, koji su vreme provodili u hodniku jer ih je bilo previe da stanu u jednosoban apartman, i zastala ispred stana 1006. Smekala se unapred zamiljajui Milkinu facu kada joj bude saptila novost. Pokucala je odluno i samo to su se vrata otvorila, upala je unutra ne ekajui poziv. Famlijarno je privukla stolicu i pobedonosno pogledala u pomalo zateenu kominicu koju je prekinula u gledanju omiljene serije Ljubav dolazi iznenada. Sestro slatka, nee verovati. Milka je i dalje zurila u nju, znajui da nikakve rei nisu potrebne. Dragica e joj ispriati ono to je naumila bez ikakvih pitanja i potpitanja, pa joj je ostalo samo da eka i vidi kakav je biser danas na repertoaru. Lepo je oseala kako joj telom prolazi neka prijatna jeza i sva se primirila u iekivanju traa u obliku zaslaenog kolaa, koji je sigurno i slai i ukusniji od prepodnevne serije. Dragica je znala ta se deava u glavi ene koja je sedela preko puta i nije urila. Iskusna u ovakvim stvarima, koristila je psiholoku pauzu kao efektno i provereno oruje, pustila je rtvu da eka jo nekoliko trenutaka, a onda kada je videla da Milkine usne nemo podrhtavaju u iekivanju, izbacila vest kao iz topa: Maja ima valera!! Crna Dragice, ta pria! Ne mogu da verujem. Ona Maja sa etvrtog? Evo, ovoga mi krsta, ne pomerila se s mesta, dabogda mi oi ispale sad na ovaj sto ako laem. Pa kako, misim zato, ou da kaem kada, u stvari ko? Dok se Milka davila u bujici pitanja koja su navirala, ophrvana sa jedne strane nevericom a sa druge radou to je ula takvu stvar o onoj naduvanoj Maji koja ju je nekako uvek gledala sa visoka, Dragica se zavalila u stolicu i sa pobedonosnim osmehom posmatrala efekat koji je upravo proizvela. Oseala je skoro ulno zadovoljstvo, i ovaj trenutak je za nju bio duevna hrana. Lagano je obrisala uglove usana palcem i kaiprstom, spustila tonalitet i glasom sveznajueg poela da iznosi svoju teoriju kao da objanjava zaostalom detetu: Mila moja, ovako je bilo. Ti zna da ja ne volim da zabadam nos u tue stvari, ali ovo nije moglo da mi promakne. Dakle, ta svetica ti se spanala sa onim naim rial estejt agentom, to ga je onaj muenik od njenog mua, koji radi od jutra do sutra da bi se ona modirala, pozvao da se dogovore jer jadnik planira da kupi kuu. Elem, doe on i izgleda da se dobro dogovorio, ali ne sa njim nego sa njom. Vidim ja, poeo on svaki dan da parikira ovde. ta ima on da parkira ovde, pitam se ja? Tek, ne lezi vrae, jednog dana ja sluajno okrenula onaj kanal na televiziji to moe da gleda ko ulazi i izlazi iz zgrade, kad ona samo to je odvela decu u kolu, eto ti ga on. Tako i sutra, tako i drugi dan. Doe u devet, ode u 12. Taan ko vajcarac. Sretnem ga ja jednom, pa onako usput kaem: ,, Vi nas ba esto poseujete u zadnje vreme. A on kae da mora jer dolazi na konsultacije. Cvrc Milojka, otkad se to zove konsultacija, majke ti? Au, eno, ta mi napria. Pa, kad sam ja slepa kod oiju, vidim ona mizla u zadnje vreme sve se onako uvija kad hoda, podigla nos do nebesa, pa menja garderobu svaki as, iz minia ne izlazi. Jeste, mini, a kapilari popucali, boe me sauvaj. Kako je nije sramota? Pa ona da zna za stid ne bi to ni radila, ali boe onu decu i onog potenog oveka to radi ko crnac... Poto su jo nekoliko minuta secirale kominicu do u sitna crevca, analizirajui svaki detalj njenog ponaanja, zahvaljujui bogu to nisu takve, Dragica je iznenada ustala i krenula prema vratima. Setila se jo koliko stanova mora da obie, a ni Milka joj vie nije bila interesantna jer je iznenaenje prolo i vie nije bilo razloga za due zadravanje. Izljubila ju je na rastanku, onako u vazduh, obeala da e uskoro da joj donese recept za londonske tanglice i urnim korakom krenula prema dvanaestom spratu. Jedva je ekala da vidi facu one Mare Stankovi kada joj saopti ovu bombu. Milka je jo dugo sedela gledajui u jednu taku, uopte ne primeujui da se serija Ljubav dolazi iznenada odavno zavrila. U isto vreme na petom spratu Dragoslav i Zoran sede ve trei sat za stolom u dnevnoj sobi. Komije su, vrata do vrata, i ve je prelo u tradiciju da zajedno ubiju dan to bi rekao Zoran. Ispred njih je flaa jeftinog viskija. Kako vreme prolazi i njihovi sastanci postaju svakodnevni, tako sve manje priaju a sve vie piju. Obojica su bez posla. I ta kae, majke ti, onaj Vlada sa treeg sprata opet promenio firmu, prekida tiinu Dragoslav, pomalo zapliui jezikom i kiljei prema sagovorniku. Jes brate, opet. I to, kau, otiao na platu od osamdeset iljada, pa ti vidi brajko moj, odgovara Zoran lagano sleui ramenima. Pa, jel ima pravde na ovom svetu, sve ti ivo jebem, jel ima pravde na ovom svetu, pitam ja tebe. On mlati pare a ja sedim ovde i ovako ko neki, kako bi reko... Jel ti zna uopte ta sam ja bio, kakva, mislim, faca, kakav potencijal i uopte, kako bi reko, marka, i sad da doivim da me on prepia. Pa ta meni pria, jarane, pa ti ne zna ta sam ja bio, kakve sam pare zaraivo, kleli se u mene u firmi. Ali imam i ja svoj ponos, ne moe tako, mislim, ima granica ispod koje ja ne idem. Ne, nikako. Ajde, ivi bili pa videli, nee ni on dugo. I njemu ima da se smrkne, pazi ta ti govori Dragoslav. Kaem ja tebi... Ne, ja tebi kaem, ima da padne nema tu boga. Gotov je. Ja tebi to kaem. A onda e da doe ovde kod nas na au viskija, je l tako drue? Apsolutno i sigurno, to ja ve vidim, ali zna ta? ta? Nee biti, jer smo mi ve sve popili! Dugo je njihov smeh, prekidan duvanskim kaljem, odzvanjao pustim hodnikom. Sipali su jo po jednu i nazdravili komiji koji e se uskoro strmoglaviti jer tako mora da bude i tu boga nema. U isto vreme na etvrtom spratu Domar Popovi je naslonjen na vrata Majinog stana priljubio jedno uvo ba pored pijunke pokuavajui da uje ta se deava unutra. Pored njega je stajao usisiva, za svaki sluaj, ako neko naie da ga ne uhvati u teti. Napinjao se iz sve snage, ali badava. uo je muki i enski glas, ali nije mogao da razazna ta priaju, a po tonu nikako ne bi rekao da vode ljubav. Ajde, navali mamlaze ta eka. Vidi njega, doao ovek i pria li pria. Ko neka tetka, ne pada mu na pamet da uradi neto. Ih, to nisam ja unutra, videla bi ona... ta bi Maja videla nikada neemo saznati jer Popovi nije uspeo da zavri misao. Na stepenitu su se zauli koraci, i on je bre-bolje zgrabio usisiva i krenuo prema liftu. Razmiljao je ta da kae eni a bilo mu je nekako glupo da se vrati praznih ruku. Rei e joj kako je vie od pola sata sluao dahtanje, stenjanje, vritanje, i uzdahe ove pohotljivice. Moda bi mogao i da doda kako je ona rekla njemu ovo, a on njoj ono. Lift je ve stigao do prizemlja a on jo uvek nije mogao da sklopi priu jer nikako da se seti ta se ono bee govori u tim trenucima. Ipak, setie se do veeras. Pozvani su kod Kangrge na etrnaesti, a kad si meu ljudima treba neto i priati. Malo kasnije tu odmah u parkiu pored zgrade Gospoa Naumovi, tek pristigla iz aka, sa uivanjem je gledala unuke kako se pentraju po toboganu. Bilo joj je prijatno da gleda tu zdravu decu, lep park i da udie sve vazduh. Sreni su ovi ljudi ovde, pomisli. Mir, sreen ivot, sigurnost. E, ta bi radili da su tamo ostali... Te njene misli prekinu Dragica koja u redovnom obilasku parohije nikako nije zaobilazila deje igralite jer se tu uvek moe sa nekim popriati i razmeniti koja korisna informacija. Nakon utivog predstavljanja i male razmene misli o lepom vremenu, gospoa Naumovi blago pogleda Dragicu ganuta njenom reitou i ree: Znate gospoo, neobino mi je drago to moja kerka i zet ive u zgradi u kojoj ima toliko naih ljudi. Vrlo sam srena to ujem od vas da se druite i pomaete jedni druge. Zar to nije divno. U belom svetu nai nekog svog i bliskog. Pa to vam i priam gospoo. Ja uvek kaem - komija je vaniji od brata. Evo, ne pomerila se sa ovoga mesta ako laem.
MAXMINUS VIJESTI/NEWS ...
izmeu dva broja/between two issues
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=4gSE_TFo7Fc
SINIA PISMESTROVI, AUSTRIA
Pravda
tischmaniere
SINIA PISMESTROVI, AUSTRIA
nafte i igara
sepp_der_weise
Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

Joep Bertrams
. .Alea iacta est
Joep Bertrams is one of the Netherlands most talented political cartoonists whose sharp, witty and sometimes cryptic drawings are regularly to be seen in the Het Parool newspaper and on the current affairs tv show Nova. He has won numerous awards and his work has been published on the hallowed pages of the New York Times, International Herald Tribune, Newsweek and La Monde. Betrams is also responsible for the drawing on the cover of this book for which the authors are eternally grateful. Born in Roermond in 1946; he graduated from the Royal Academy of Art in The Hague in 1972. He started his career as an illustrator for union magazines. In 1977 he started writing and illustrating childrens books. From 1988 he is a political cartoonist, whose work appears daily in the national newspaper Het Parool and other international publications. Since 2004 he produces animated political cartoons for NOVA, a Dutch tv programme on political issues. He has been awarded for his work several times (1986, 1989, 2001, 2005). He lives and works in Amsterdam. Prepared by: Petar Pismestrovi

Joep Bertrams
. .Alea iacta est
Joep Bertrams
. .Alea iacta est
Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est
Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est
Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est
Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est

Joep Bertrams
. .Alea iacta est
Raquel Orzuj, uruguaj
Maxminus art photoshop
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
Evo, Sveti Oe, to je taj na veliki dravnik, demokrata i humanista iju godinjicu smrti tradicionalno obiljeavamo misom zadunicom
Faista sam, tim se diim, to ne moe biti svak.
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
Homofob sam, tim se piim! To ne moe biti svak
Marjane, Marjane, a barjak ne vije
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
Mi, hrvatski antifaisti, s ponosom se sjeamo da je 27.7.1941. godine u Hrvatskoj, pod vodstvom KPJ i Josipa Broza Tita, poeo openarodni ustanak protiv njemakog okupatora i domaih izdajnika ustaa.
Monica Bellucci radi nove uloge u Kusturiinom filmu ui srpski jezik. Uenje joj dobro ide je
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
Nacional-ovinizam je teka ali lako prenosiva mentalna bolest ije e posljedice osjeati i generacije koje e se tek roditi.
Oni su vjeiti pobjednici, pa ak i onda kad izgube. Narod je uvijek jebena stran(k)a.
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
Ovakva hrvatska drava nema uvjeta za ivot, ali hrvatska drava s granicama Banovine ima, a osobito s poboljanim granicama... (F. Tuman, 27.12.1991.
Pizda
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
Pizdini dimovi.
Poslije jebanja nema kajanja.
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
Povratak otpisanih - Franjo ponovo meu Hrvatima.
Sve e to narod pomlatiti.
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
to mu se vie uvlae, to vei smrad se iri.
Ta divna stvorenja
enes elosmanovi,
zagreb, hrvatska
Valentina Inzko izabrana za Miss BiH. Srbi nezadovoljni jer je odluka donesena prebrojavanjem glasova, a ne krvnih zrnaca, Hrvati ih podravaju, a muslimani ni ovoga puta nemaju jedinstven stav.
Sanja R. Petrovi MENJAJTE SVET ILI SEBE Od malih nogu nas savetuju da marljivo uimo, zavravamo visoke kole i da teimo da se zaposlimo u nekoj dravnoj firmi. Ono to preutkuju je da emo i tako visoko obrazovani teko sastavljati kraj s krajem jer emo raditi za vlasnike kompanija, za dravu kojoj plaaju porez i za banku kojoj otplaujemo hipoteku i kreditne kartice. S druge strane posmatramo novopeene biznismene, koje krasi turo obrazovanje ali i izuzetna umenost u raunovodstvo i investicije. Pardon, izostavila sam da naglasim njihovu sposobnost surfovanja po raznolikim politikim talasima i stomak koji sve vari. Kau da se vebom i upornou moe sve. Da pokuamo. Sa kljuem uspeha moemo da menjamo svet. Jedino me brine, s obzirom na nae sklonosti, da e pre on promeniti nas.
SVAKO IMA SVOJ MENI Pratei politiku scenu, lako je uoiti onjake predstojee krize. Hipermarketi e verovatno biti puni ali da li emo mi biti u mogunosti da kupimo hranu. S druge strane, sela su nam prazna, njive zaputene. Moda bi trebalo svoju ivotnu strategiju usmeriti prema selu, da obezbedimo u sopstvenoj proizvodnji hranu. Tako gledano, za nas ima spasa. Nego, mui me predstojei stupanj gladi politiara, kada nastane gromoglasna grmljevina njihovih creva. I oni e se tada okrenuti selu to je u redu ukoliko se sami zemljoradnici ne nau na njihovom Meniu.
ODABRAO:
pavle popovi, srbija & BiH

ga spasem od ludnice. od ulica, od sebe. Jedna od mojih bivih dama vikala je na mene: Pije da pobegne od stvarnosti ! Naravno, draga !, odgovarao sam. Imao sam i bocu i mainu. Voleo sam pticu u svakoj ruci, jebe granu ! Novogodinja no me uvek zastrauje... IVOT NE ZNA NITA O GODINAMA! a ta mi je od svega ostalo! I slava je iznenada dola i brzo me zasitila, bila je tako glupa i dosadna! Jedno vreme sam eleo da imam samo jednostavan i bezbrian ivot bez profesionalnih obaveza, bez slave, jednu kuicu u selu samo za sebe i to sam dobio; imao sam novac, napravio sam ljupku malu kuu i zasadio lep vrt jednog dana ponovo je sve postalo beznaajno i pretvorilo se u prah! Kao to sam u mladosti arko prieljkivao velika putovanja Rim, Sicilija, panija, Japan i to je dolo, i to je postalo moje, mogao sam da putujem i putovao sam vozom i brodom u mnoge daleke zemlje, obiao sam svet i vratio se, i taj plod sam okusio i vie nije imao onu dra! To isto mi se sada deava sa enama. Nekada daleke, dugo eljene i nedostupne, sada su moje. Bog zna ta ih je privuklo! Milujem njihovu kosu, uzdrhtale nene grudi, i s udjenjem drim u ruci rajski plod koji me mamio i koji sam zagrizao. Ukusan je, sladak i zreo, nema ta da mu zamerim samo to zasiti, brzo zasiti i ve slutim da u ga ubrzo odbaciti. esto sam se pitao ta to moji prijatelji vide u meni, ta ene nalaze u meni, jer im nisam odan ali u sutini sam znao i znam ta ih privlai i ta je to to mi jo uvek daje izvesnu mo nad ljudima. Oni oseaju u meni ono to ivot ini neobinim i burnim, nasluuju impulse i oseanja koja su promenljiva ali snana, oseaju moju enju, vatrenu i neukrotivu, koja me uvek vodi ka neem novom. Taj impuls i ta e pomau mi da proem kroz sva kraljevstva realnog sveta, da ih iscrpim i uinim irealnim, i da, izgarajui i nadvisujui ih, pobegnem u bezimeno i nepoznato. Bilo je kasno kada sam se te prolene noi popeo na brdo i vratio kui; kia je tiho pevuila u dudovom liu, pod mantilom se uz mene pripijala mala smeokosa ena dok smo se opratali. Kada je sa mojih grozniavih usana ispila poslednji poljubac pred svojom seoskom kuom, videh kako se na kiovitom nebu pomaljaju plavetnila i zvezde. Jedna od njih je bila moja srena zvezda, Jupiter. Drugu, tajanstveni Uran, nisam video, njoj ja sluim i ona je ta koja moju nemirnu sudbinu iz ovog bednog haosa vodi prema tajni i aroliji. Ali ona je uvek tu i uvek me privlai i upija svojim utljivim, mistinim pogledom.
MUDRE MISLI
arls Bukovski Predlog za jedan aranman
Lepo bi bilo umreti za pisaom mainom umesto sa dupetom nabijenim u tvrdu gusku. Posetio sam prijatelja pisca u bolnici koji je umirao, milimetar po milimetar, na najgori mogui nain. Ipak je tokom svake posete (kad je bio pri svesti) nastavljao da mi pria o svom pisanju (ne kao dostignuu ve kao maginoj opsesiji) i nisu mu smetale moje posete, jer je znao da tano razumem ono to govori. Na njegovom pogrebu oekivao sam da se digne iz kovega i kae: Kinaski, bila je to dobra trka, vredelo je. Nikada nije saznao kako izgledam jer je oslepeo pre nego to sam ga upoznao, ali znao je da sam shvatio njegovu sporu i uasnu smrt. Rekao sam mu jednom, da ga bogovi kanjavaju zato to je tako dobro pisao. Nadam se da nikada neu tako dobro pisati, elim da umrem nad ovom pisaom mainom, tri reda pre kraja stranice, s dogorelom cigaretom medju prstima, dok radio i dalje svira. Hou samo da piem tek toliko dobro da zavrim tako.
Slomljeno srce
Ispovest oveka...
...Poslala mi je sliku, i pie da se jo uvek bavi pisanjem i da je istinski sretna. Odgovorio sam joj, Dri se vrsto, mala, svet je lud! ~ Bukovski Ispovest oveka dovoljno ludog da ivi sa zverima
Imao sam enu, uzeo sam je kao devojku, otvorio put u njeno telo i ona mi je rodila dete. Godinu za godinom disali smo istim dahom, u istoj postelji... A sada? Ne prepoznajem joj vie lice, ne prepoznajem joj vie glas. Razgovara sa mnom kao da sam stranac i nikada ni ne pomisli na moj ivot, na sve ono to oseam, patim i mislim... ve godinama mi je posve strana. Tu je bilo dete, odraslo mi je na rukama, i ja sam drao da sa njim jo jednom poinje ivot, svetliji, sretniji nego to ga je sudbina dosudila meni samom... ali eto, ona odlazi nou od mene i preputa se drugim mukarcima... Nikoga nema, i ja u jednom crknuti kao pas... jer ja znam, da to to me boli nije u. To je smrt to raste u meni. Znam da sam uniten ovek i da me vie niko ne ozdravljuje. Umreu sam sebi, jer za one druge ve sam umro. Boe moj, jo nikada nisam bio tako sam.
Ulica na meseini
Usporio sam korake i stao posmatrati ulicu za ulicom, svaku uvek drugaiju od svoje susedne. Jedna je bila mrina, druga bludna, ali sve su bile mrane i s nekim priguenim umom muzike i glasova... Ovde je sve: ene i igra, pie i prizori, ovde su pustolovine, i prljave i velike, i sa tobonjom zatvorenou drai dvostruko. Poslednji fantastini ostaci puteno nesreenog sveta, gde nagoni jo surovo i neobuzdano izbijaju. Te su negraanske ulice mrana uma strasti, uzbudljive su po onome to odaju, a izazovne po onome to skrivaju. O njima moe sanjati.
avo je bio vru

Kao to svako moe da vam kae, nisam ba dobar ovek. Ne znam pravu re. Oduvek sam se divio lupeima, odmetnicima, kurvinim sinovima. Ne volim glatko izbrijane momke sa kravatom i dobrim posliem. Volim oajnike, ljude razbijenih zuba, razbijenog duha i razbijene sudbine. Takvi me interesuju. Puni su iznenaenja i eksplozija. Volim i propale ene, pijane kurve to psuju, zarozanih arapa i razmazane minke. Zanimaju me perverznjaci, a ne sveci. Mogu da se opustim s kloarima, jer sam i sam kloar. Ne volim zakone, morale, religije, pravila. Ne volim da me oblikuje drutvo...
Zabeleke jednog pokvarenjaka

Od mojih prvih akih ljubavi, ostao sam stidljivo, beznadeno i nesreno zaljubljen u ene: svaka ena koju sam voleo izgledala mi je suvie dobra za mene, gotovo nedostina. Kao mlad nisam flertovao, nisam nikada imao male ljubavne avanture, i za sve vreme svog drugog braka, u kome sam bio duboko nezadovoljan, voleo sam ene, eznuo za njima i izbegavao ih. Sada, kad poinjem da starim, ene su svuda oko mene iako ih nisam traio. ak je i moja veita stidljivost nestala. Ruke nalaze moju ruku, usne se priljubljuju uz moje. U mom uskovitlanom i pomalo napornom ljubavnom ivotu, u mirisu njihove kose, koe, pudera i parfema ja oseam da neko u meni zna emu sve to vodi. Zna da e mi i ovo biti oduzeto, da ovaj pehar mora da se isprazni i da se ponovo do vrha napuni, do munine; da ova najskrivenija udnja mora da se utoli i da umre, da u iz ovog davno prieljkivanog raja uskoro morati da odem, svestan da je i on bio samo obina krma iz koje u pobei trom i bez seanja. Tako je oduvek bilo sa svim onim za im sam udeo: tek kada bih osetio da se moja elja umara i lagano gasi, nedostupni i eljeni plod bi mi iznenada padao u krilo, ali i on je bio samo jedna jabuka kao i sve ostale: ovek je poeli i pojede i njena dra i arolija nestanu. To je moja sudbina. Nekada sam eznuo za slobodom i taj pehar sam ve ispio, eleo sam da budem sam, kao to sam eleo slavu i blagostanje, ali samo da bih se zasitio i da bi me probudila nova e, drugaija, uvek drugaija. Kad se samo setim kako sam kao mlad potovao brak i decu, toliko da sam se jedva usuivao da ih poelim za sebe; imao sam i enu i decu, moju dragu decu koju sam neno voleo
Nalije i lice
Razabrao sam bolje nego igde zadah smrti i neovenosti. Da, ta punoa bez suza, taj mir bez radosti koji me ispunjavao, sve je to proizlazilo samo iz vrlo jasne svesti o onom to me inae nije esto zaokupljalo: o odricanju i ravnodunosti. Kao to se ovek koji je na samrti i koji to zna, ne zanima za sudbinu ene, osim u romanima, on shvata da je oveku svojstveno da bude sebian, to jest, oajan.
Stefan Zweig Ulica na meseini

Nisam vie osjeao ni grad ni ulicu, ni njezino ime, ni svoje, osjeao sam samo da sam ovdje stran i da, na divan nain razrijeen, stojim u neemu nepoznatom, da u meni nema nikakve namjere, ni poslanja, ni veze sa bilo ime, a ipak sam sav taj mrani ivot oko sebe osjeao u jednako punoj mjeri kao i krv pod vlastitom koom. Proimao me je samo taj osjeaj, da se za mene ne dogadja nita, a ipak, da mi sve pripada. Taj najblaeniji osjeaj najdubljeg i najistinitijeg doivljavanja moemo doivjeti samo ako ne sudjelujemo ni u emu. Taj je osjeaj jedan od ivih izvora moga unutarnjeg bia i u nepoznatoj me okolini uvijek proima kao neka naslada.
Anatol Frans Crveni krin

- Vi dakle mislite da ena treba da se sjedini sa muem ak i posle smrti? - Izvesno da treba. Brak je za vreme i venost. Pa vi ne znate za istoriju dvaju mladih supruga koji su se voleli u provinciji Overnj? Umrli su skoro u isto vreme i poloeni u dva groba razdvojena jednim putem. Ali je divlja rua svake noi prebacivala svoju rascvetanu vreu s jednog groba na drugi. Morali su sastaviti kovege.
Holivud
Pisanje nikad nije bilo neki rad za mene. Bilo je, otkad pamtim, uvek isto: ukljuim radio na stanicu klasine muzike, pripalim cigaretu ili tompus, otvorim flau. Maina je radila ostalo. Trebalo je samo da budem tu. Takav postupak omoguio mi je da nastavim i onda kada je sam ivot vrlo malo pruao, kada je sam ivot bio horor-ou. Uvek je postojala maina da me utei, da govori samnom, da me zabavi, da spase moje dupe, da
Andre Malro Ljudska sudbina

On ju je i dalje posmatrao i otkrivao da je ona u stanju da kod njega stvori patnju, ali da je ve mesecima nije vie voleo. Nije mogao vie nita da kae. Svaka re, dobila bi laan, beznaajan i glup prizvuk.
MaxMinus reflections / odsjaji - ODABRAO: pavle popovi, srbija & Bih
MILJENKO UBORSKI,
Beograd, Srbija
PROMRZLINA Promrzlina je roaka opekotine. NEOPIPLJIVI Neopipljivi su braa nedodirljivih. POKLON Ne odriemo se onoga to poklanjamo. GUBITAK Odreknimo se onoga to smo izgubili! NULA Nula je zaokrugljena stvar. IVALJ ivalj nije prost zbir stanovnika. BUDALE Budale osuuju ono to ne razumeju. GREKA Greka je merilo veliine. ZAOSTALI Uvek e biti ljudi iz prolog veka.... PAD Pad je veza oholosti i poniznosti. POMEN ivima dajemo pomen od zaborava. SAMOUBISTVO Samoubistvo je preica do venosti. MAGARAC Ako magarca hranite papirom, nee taj da kenja knjige. ZAOSTALOST Ako smo se rodili trezni, ne treba takvi da ostanemo. URBA to se pre odlui, pre e da se kaje! MUDROST Mudrost je pamet na reima PREDUZIMLJIVOST Preduzimljivost ne eka da se lenjost naspava. PREPREKA Ispreio sam se na sopstvenom putu. POGODAK Pogodio me je tui promaaj BLAGOSTANJE Nee te ujesti onaj koji je sit! POREENJE Poreenje priziva mrnju IZGLEDI Ko se sitom zahvaljuje, otimae gladnom. KRABALA Kada je tukao knjievnike, iskupitelj je znao ta radi. SAMRTNIK Samrtniku se blii propast sveta NEIZVESNOST Neizvesnost je mati strpljenja. JAVA Nije do buenjanja onome ko ne pristaje na stvarnost. VIAK Ko nema elje nije mu potrebna ni nada. TEMELJ Kua nade poiva na temelju obeanja. RAZLIKA iroka je jedan metar, a duboka kilometer! VARLJIVOST Varljivi su putokazi kazaljke na satu. ODJEK Zahvalnost je odjek milosra. BOLJE Bolja je dosada ratnika od marljivosti grobara.
cartoons/karikature
jAKA vlahovi
, sErbiA
cartoons/karikature
jaka vlahovi
, sErbiA
cartoons/karikature
jaka vlahovi
, srbija
Read sultanovi, bosnia and Herzegovina
Kelly Osbourne
Stipe Mesi
zoran-spasojevic_glas-naroda_A
Ren Bouschet, France 2013.

MaxMinus Magazine (Broj 50... No 50) ..1.09.2013.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MaxMinus Magazine (Broj 50... No 50) ..1.09.2013.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Novi autori / New authors: Ekrem Borazan (Turkey), Deana Sailovi i Zoran Mihailovi Zocha (Serbia), Dubovsky Alexander

2 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

RIJE UREDNIKA - Sabahudin Hadiali

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 3

... Nihil illigitamus carborundum

4 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

... Nihil illigitamus carborundum

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 5

... Nihil illigitamus carborundum

6 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 7

8 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 9

Bort Ambrozie Ovidiu

10 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 11

12 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 13

14 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAIJI...MEUNARODNA SARADNJA

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd

MAJ / SVIBANJ 2013.

Lopovi ne mogu da budu krivi, politiki su ispravni.

SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAIJI...MEUNARODNA SARADNJA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 15

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd

16 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAIJI...MEUNARODNA SARADNJA

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd

JUNI /LIPANJ 2013.

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 17

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd

JUNI/ LIPANJ 2013.

18 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAIJI...MEUNARODNA SARADNJA

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd

JULI / SRPANJ 2013.

SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAIJI...MEUNARODNA SARADNJA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 19

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd

20 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Ismail kera, Czech Republic

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 21

Predstavljamo nove saradnice - DEANA SAILOVI, NOVI SAD, Srbija

22 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Predstavljamo nove saradnice - ura Vukeli roi, Ivani Grad, hrvatska

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 23

Predstavljamo nove saradnice - Sedina Brki, Gradaac, Bosna i Hercegovina

24 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Predstavljamo nove saradnice - Sedina Brki, Gradaac, Bosna i Hercegovina

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 25

Predstavljamo nove saradnice - Sedina Brki, Gradaac, Bosna i Hercegovina

26 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 27

28 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MaxMinus presents Turkey

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 29

30 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Hannelore Greinecker Morocutti, Austria

Hannelore Greinecker Morocutti, Austria

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 31

32 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Hannelore Greinecker Morocutti, Austria