Piše: Velizar Radonjić

P I S M O
Druže Stari,
Oprosti što onomad nijesam došao u Kuću cvijeća da ti se poklonim.
Od kako je Beograd na vodi, vozovi voze samo do Topčidera, pa sam se
uplašio da su ukinuli Beograd. Kud bih onda? Zato sam ostao kući, pa
odlučih da ti se javim pismom. Da te obavijestim kako je ovdje, da ne
brineš.
Ovdje je odlično, ali o tome ne smije da se priča. Jedino tebi
smijem, jer više od polovine naroda i onako ne zna za tebe. Drugo je
vrijeme, drugi običaji i drugi heroji. Sad su nam heroji oni na heroinu.
Sve se promijenilo, ne bi vjerovao koliko je sve uznapredovalo. Đe
god se okrenem, svuda oko mene, ali baš svuda - goli napredak. Ne znam
odakle da počnem.
Evo, na primjer, reforma agrara. Tu smo baš daleko odmakli. Povrće
sadimo na balkonima, na oranicama uzgajamo solitere, a u torovima bleje
referati. Ne zaostajemo ni po pitanju ekologije. Zatvorili smo fabrike pa
je vazduh čist. Jedino je još atmosfera zatrovana, ali koga briga. Ovdje
dišu vazduh, ne dišu atmosferu.
Uznapredovali smo i u turizmu. Ne prođe ni mjesec a da neko od
ministara ne otvori novi hotel. Poslije - zatvore ministra.
 Gradimo Auto put. Protivnici napretka kažu da je skup. Ne razumiju
da ugradnja košta.
Dok u Svijetu konstruišu vozove bez mašinovođa mi smo pošli korak
dalje. Projektujemo mašinovođe bez vozova.
Sproveli smo reformu obrazovanja i djeca više ne uče kako da pišu.
Uče samo da prepisuju. Nacionalnu istoriju učimo iz hrvatske povijesti, a
udžbenici su prilagođeni potrebama nove razvojne filozofije: da djecu
onesposobimo na vrijeme. Uznapredovalo je i visoko obrazovanje. Sve je
više mladih sa univerzitskom diplomom koja se mnogo cijeni u restoranima
širom Evrope i Amerike. Kažu da niko bolje ne pere tanjire od naših
pravnika, inženjera ili doktora.
Sloboda vjeroispovijesti nikada nije bila veća. Sad se najrevnosnije
krste oni koji su se do juče najviše petokračili. Crkva, svako malo, vodi
državnu politiku, pa nam tamjan miriše na barut a mi, mimo njega, drugoga
mirisa nemamo.
Od kako imamo novu vlast ovdje nema ni pljačke ni pronevjere.
Samo Tranzicija. Zato i planiraju da u svakom gradu naprave po jedan
zatvor. Da glavari ne idu daleko od kuće. Kao što znaš: Mamulu smo
prodali, Grmožur je mali, a redovi sve duži. Zbog toga smo čitavu Državu
pretvorili u Grmožur i od nje napravli najljepši Grmožur na Svijetu.
Spremamo se i za Evropu. Čekamo da uđu Rusi pa da umarširamo za
njima.
Nikad mi nije bilo jasno što smo mi toliko zapeli za tu Evropu. Ovdje
je lijepo i bez Evrope. Zahvaljujući našoj Vladi narod dobro živi. Ne može
bolje. Uspostavljena je neka vrsta ravnoteže, pa smo, ako ja dobro vidim,
već stigli na pola puta između socijalizma i komunizma, a toga u Evropi
nema. Naša elita, baš kao u komunizmu, ima sve - prema potrebama.
Uzimaju koliko im treba. Mi ostali – sve nemamo, kao u socijalizmu - prema
zaslugama. Dobili smo sve što zaslužujemo. I ja sam dobio prema zasluzi
i uspostavio ravnotežu. Izjednačili su mi se penzija i pritisak.
Uznapredovala nam je i demokratija. Sad nam je utjeruju u kosti. I
demokratiju i patriotizam.
 Patriotizam ti je kod nas najunosnije zanimanje – još od
Gazimestana i Debeloga brijega. Umjesto bagera, namještaja, konfekcije
i drugih nepotrebnih trica i kučina, proizvodimo patriote i izdajnike. I to
nam najbolje ide. Trenutno imamo više od pola miliona patriota i
izdajnika. Oni ostali još nijesu u Biračkom spisku.
O građanskim pravima i slobodama da ti ne pričam. Od kako smo
dobili pravo da biramo mi smo izabrali - da glasamo. Sloboda govora nam
je zagarantovana pa mnogi sad traže i slobodu poslije govora. Znaš kakav
je naš narod: ima slobodu a hoće i da bude slobodan.
Sreća pa naš narod ima devet života, po jedan za svaki krug
demokratije.

Druže Stari,
Nemoj da brineš. Mi smo dobro. Ovdje je odlično. Javiću ti ako se
popravi.
Smrt fašizmu, sloboda narodu.

Tvoj Bezmetković.
Na osnovu Rješenja br. 032-1205/2019-3 žiri za dodjelu nagrade „Mladi Tipar” i „Vuko Bezarević”
odlučio je da nagradu „Vuko Bezarević” za 2019. godinu dodijeli priči „Pismo“ autora Velizara
Radonjića, koja je na konkurs prijavljena pod šifrom „Bezmetković“

OBRAZLOŽENJE

Žiri „osnovano sumnja“ da je uslijed panike i beznadežnosti situacije, kada čovjek postane
“Bezmetković“, sasvim prihvatljiva i očekivana njegova odluka da se obrati (da ne kažemo
ispovijedi) Svevišnjem. U ovom slučaju, vrhovnom komandantu naroda i narodnosti SFRJ. Da sve
bude crno na bijelo (i zavedeno), pismo je stiglo i na našu adresu. Dobro nas je nasmijalo i pogodilo
u metu te zaslužilo ovogodišnju nagradu „Vuko Bezarević“.

Na ovogodišnji konkurs pristiglo je 59 priča od 41 autora.

Priča “Pismo”, iskazana u formi pisma, već na prvo čitanje izdvojila se dinamikom,jasnom
rečenicom i oblikom pripovijedanja. U obilju tema koje svakodnevica nudi, nije izostavio skoro ni
jednu. Od reformi agrara i obrazovanja, tranzicije, slobode vjeroispovjesti. Referisao je i o
građanskim pravima i slobodi govora, evropskim integracijama, demokratiji... Kao pravi hroničar
u svojevrsnom ljetopisu dotiče stereotip, koji ga legitimno čini humorističkom pričom. Koristeći se
ironijom kao osnovnim sredstvom, doseže satiru koja nije otrovna već ljuta. Kao takva, pomiješana
sa slatkim smijehom, ipak ostavi pomalo gorčine.
Ne može se odoljeti utisku da se iz priče može izdvojiti i nekoliko dobrih aforizama, što autora
dodatno preporučuje kao ovogodišnjeg laureata.

Komisija je radila u sastavu

Zoran Raonić, član
Dejan Miličić, član
Bojana Radanović, predsjednica

Pljevlja, jun 2019.