Nakladnik HENA COM Za nakladnika Uzeir Huskovi Urednik Seid Serdarevi Lektorica Katja Tresi-Pavii Korektor Mislav Brolich

Dizajn Vanja Cuculi Copvnght Ante Tomi, HENA COM, 2000, 2002. ! Ante Tomi STO JE MUKARAC BEZ BRKOVA humoristiki roman esto izdanje HENA COM Zagreb 2002. Oblo ensko koljeno drugo je Ime za Duha Svetoga Bohumil Hrabal Ivici Ivanieviu Poglavlje prvo gdje se upoznajemo s ovim armantnim naseljem, u kojemu sretniji uho akaju kljuem od mercedesa, a oni manje sretni crvenim vrkom ibice Divno li je biti u svibnju u Smiljevu. U zoru kada se crna kvrgava sjena na mjeseini, kao kakvo jezovito udovite pred prozorom, na prvome svjetlu iznad modrih brda pomalo pretvara u stablo bajama. Ili u podne, kada crkveno zvono tako mono odjekuje da ti se uini da je dragi Bog nebo od lima nainio, a oni to rade u polju objeduju tvrdo kuhana jaja, mladi luk i sir, pancetu i tirolsku, sve prostrto na bijelim kuhinjskim krpama s naslikanim jagodama. Ili je moda ipak najljepe u suton, kada se crveni oblaci rasplamsaju na vjetru koji se tko zna otkud spustio? Ili kada padne no pa sve utihne osim zrikavaca, pasa i pijanaca to viu, pjevaju i smiju se, ili se svaaju sa enama koje su ih davno ostavile, satima se izvlaei iz grabe u koju su pijani upali, da bi na posljetku usnuli i probudili se tek oko osam ili jo kasnije, pokriveni rosom i mravima? Selo je veliko, oko dvije tisue dua ima, i taj se broj ne smanjuje Barem ne osjetno Tu su crkva i osmoljetka, krasne graevine zidane domaim klesancem, gostionica imenom Bevanda, za koju zlobnici vele da joj je ime ba dobro pogodenb jer da u njoj i ne moe popiti nerazvodnjeno vino Tu su jo dvije trgovine mjeovitom robom koje kao nelojalna konkurencija takoer hlade pivo i toe konjak, pota i mlada potanska slubenica koja za radnog vremena pomalo gricka sendvi s parizerom Listonoa je neko pijan oborio neko dijete mopedom pa su mu strogo zabranili da vozi i otad je mrzovoljan, ne obraajte mu se ako ba nije prijeka potreba U Smiljevu, kao i svuda u svijetu uostalom, neki imaju novaca, a neki ga nemaju, samo to to ovdje ne znai bogzna to Ako nema novaca, sjedi u gostionici i broji crne muhe na neistim zavjesama, crvenim vrkom ibice aka uho ih podjebava Miu da misli li on eniti onu ehinju to ju je prologa ljeta povalio na Hvaru, a onda doe netko tko ima novaca i plati ti pivo ili gemit To je lijep i siguran ivot, jer e uvijek biti onih koji imaju novaca, koji su oenili bezobraznu enu ih su nekako od sebe ambiciozni pa odu raditi u Njemaku, i kada se vrate za Boi, Uskrs ili Svetoga Antu, sveca zatitnika Smiljeva, razmetljivo acavaju dangube koje povazdan samo sjede u Bevandi, broje muhe na zamazanim zavjesama i tako su jadni da crvenim vrhom ibice akaju uho Ti ambiciozniji, naime, uho akaju kljuem mercedesa Kada je o ugostiteljskim uslugama rije, valja priznati da su iiik i u trgovinama vrlo solidne Trgovac pod bankom dri ak ni aice za konjak, tako da se, ako hoete, moete i kucnuti s kolegom, a to se higijenskih standarda tie, aice se nakon svakoga gosta pomno obnu krpom Smiljevo je svjetlosnim godinama daleko od hladnog antiseptinog svijeta u kojemu nitko ni tildi runik ne bi uzeo, a sin, kako se pria, ne zna za ikj i ot.u nc /n i /.) sini Ovdje u duanu vlada ozraje pnjate-llk<>ji povjereni i i nitko nc grinta kada netko za bankom zabunom zamijeni aice konjaka ih boce piva Pij, brate, ta nismo gubavi'Jedino je zajebano kada se netko napravi lud pa od susjeda uzme bocu u kojoj je vie nego u njegovoj Osim ove prijateljske, druga je dimenzija pijenja u trgovini to to je ono osjetno jeftinije od pijenja u gostionici Zasluga je duana da su, da tako kaemo, demokratizirali ugostiteljske usluge Eto, recimo, Ivi, koji s mizerijom to je mjeseno dobiva od Fonda mirovinskog i socijalnog osiguranja sebi nikako ne moe priutiti da loe u gostionici, a prevelika je prznica da bi ga netko astio, redovito pije u duanu Sto da odmori nogu u golemoj ortopedskoj cipeli, a to stoga jer od vinjaka naskoro ni u onu zdravu nije siguran, povazdan stoji naslonjen na banak i pije vinjak, premda trgovac kae da Ivi

zapravo pije njegovu krv I to na slamicu U trgovinu je upravo uao upnik "Molim vas, litru soka od jabuke", kazao je don tipan "Claro que si, padre", otpovrnuo je spremno trgovac "Ki, ki, ki, ki, ki", zakretao je podrugljivo Ivi "Kako to govori, je li' Je li ti parla naki' Alo, momak, prehenzi hrvaki"" podjebavao je invalid iz svog ugla Trgovac nije odgovorio na njegovu provokaciju Namrgoeno se provukao izmeu polica, usput odmjerio svoj lik u malom zrcalu zakaenom o avao pokraj higijenskih potreptina, pa pljucnuo u vrh kaiprsta i zahzao brie "Bqy,prego jo jedna teqda\ derao se za njim Ivic supijano na-migujuci don tipanu "Bez gljiste'" dometnuo je znaajno "Jesi li ti, pope, ujo da Meksikanci piju tekilu s gljiston u boci' Boga mi moga, vidio ja u jednome filmu", objanjavao je invalid "Boca od litre, u njoj tekila, nako ko voda prozirna, a na dnu gljistma debela ko palac Debela i zelena ko one gljistine ta budu na kupusu Boe te sauvaj kako jedno krceno eljade to more pit1 A oni, duu m dava odnio, ne samo da piju, nego kad ilu bocu popiju i tu gljistu iziu... Buuuu!" strese se Ivi zgaeno krivei lice. "Da si ti to vidio, moj pope, iziu je slatko ko smokvu!" Don tipan je u neprilici samo kimao glavom i s neobinim zanimanjem itao sadraj etikete najlonskih arapa to su stajale sloene u kutiji na pultu. Uto doe trgovac. On je ozbiljan, zreo ovjek u rujnu e napuniti trideset i petu i zapravo se zove Josip, ali otkako se na televiziji prikazuje meksika serija Rue za moju dragu, vie voli kad ga zovete Miguel. On sputa na banak litru soka i, valjda da prekine Ivieva mrcvarenja, ovaj put prozbori na hrvatskome. "Izvolite", kae on tiho. "Jo neto?" "Pa dobro, kakav je to nain!?" povika tada Ivi. "Ko je to vidio da Miguel govori 'Izvolite!'. Nikad Miguel ne bi tako neto reka! Jok, braco! Ajmo sad, Miguel, uzmi ponovo ti sok, vrati se nazad pa sve iznova! Na meksikanski, molin, sve po propisu..." Iznervirani Josip tada zgrabi polovicu truce s police iza sebe, poljubi je kako je ve u ovome kraju lijep obiaj da se ljubi kruh koji se baca - pa je zavitla Ivicu u glavu. Invalid se, meutim, brzo izmaknu, zacereka podrugljivo, ali izgubi ravnoteu podiui se s pulta, pa zavesla nekoliko puta nemono zrakom i tre-snu guzicom o pod udarivi glavom u modru plastinu bavu u kojoj zimi stoji kiseli kupus, a ljeti industrijska hrana za pilie. "Dobar dan, Miguel", procvrkuta Tatjana koja je taj as ula u trgovinu. "Buenos dias, senora", odvrati joj zahvalno trgovac. "Daj mi jednu cedevitu od kila, bocu ruma za kolae i pastu za zube", izdeklamira ena. "Uno momento", upozori je Miguel, "da posluin don tipana." "Neka, neka", veli sveenik spremno, "samo izvolite, mogu ja priekat." "Ajme, to ste vi zlatni", kae Tatjana slatko. "Majko moja milaaaa" stade tada Ivi s poda naricati. "Jadan ti saaaan! Jadan ti san i nevoljaaaan! Mene invalida bijuuuu! Biju, biju, a noga mi kraaaaa!" "Miguel, morat e mi ispriat ta je bilo juer u Ruama", ree Tatjana, "ila san u frizerke pa nian stigla pogledat." "Juer nisi gledala", ree Miguel. "Ajme, juer je bio totalni pivajz. Ono ubre Ruben je doa kod don Francisca i reka mu da je on njegov nezakoniti sin, jer da je don Francisco spava s njegovon materon, jednon gutaicon vatre, kad je njezin cirkus prije dvadeset i pet godina gostova u njijovu mistu." "Koja stoka!" razgnjevi se Tatjana. "To mu je i don Francisko reka, ali onako ufino. Joj, da si ga vidila. Onako visok, sid, uspravan, povuka dim iz cigare, zna one debele cigare ta ji on pui, pa kae..." Ovdje se Josip uspravi i ree don Franciscovim basom: "...'Mladiu, jamano se varate, ja sam tada spavao s krotiteljicom zmija.'" "Dobro mu je reka!" ree ena tresnuvi akom o pult. "Sta vi mislite", okrenu se ona iznenada prema don tipanu, "kako mi stoji nova frizura?" "Molin!?" zbuni se pastir. "Kako mi stoji nova frizura? Malo san je skratila, opiturala i nabacila mini val." "Lipo je", veli don tipan suzdrano. "Ajme, jesi ga ujo!" ushiti se ena okreui se Miguelu. "Kae da mu je lipo!... Ma je li on tebi malo lii na Josea, Miguelovog mlaeg brata, onoga to jae konjske trke?" "Ko!?" zaudi se Josip. "Pa don tipan", pokaza Tatjana na sveenika koji se u trenu zarumenio. "Je li da malo lii na Josea?" "Ne znan ba", ree trgovac, zamiljeno gledajui upnika. "Ma kako ne vidi. Crna kosa, plave oi, visok, onako markantan... Pljunuti Jose!" "Pljunuti Jose" se zakarpunio u licu kao mlada, najradije bi od srama istrao iz trgovine. Boe sauvaj

da bi jo zatraio pjenu za brijanje ili, jo gore, rolu toalet-papira, a upravo je zbog toga doao u duan. Sva srea, u prostoriju tada ude sitna, zgu-rena ena s povelikom masnicom ispod oka i ni "dobar dan" ni "faljen Isus", nego nekako odsutno doe do pulta i spusti na nj crnu torbu, gotovo prestraivi svijet u trgovini. "est ladni piva i kutiju Opatije", ree tiho i odsjeno. "Odma", veli Josip. "Nedo, ta ti je to ispod oka?" upita Tatjana znatieljno. "Ubola me osa", odgovori Nediljka tvrdo, pa uze torbu u kojoj je Miguel sloio pive i ode tiho kao sjena. "Mu je puno bije", proape Tatjana povjerljivo tek to je ena zamakla iza vrata. "Gudin nalije uturu pa udri po njoj." "Carambaf proapta Miguel uasnuto. "Mene moj pokojni, laka mu zemlja", nastavi Tatjana, "nikad nije ni prston taka. Mislin, taka me je, ali u drugon smislu", kaza udovica znaajno pogledavi sveenika kojemu opet udari krv u glavu. "Za njega je ena bila svetinja, to je u Njemakoj nauio. Pria mi je da u Njemakoj oni ta biju ene idu u zatvor. Boe sauvaj da bi to tamo neko napravio." "Jok!" sloi se Ivi koji se ponovno uspravio na pult. "Tamo ene mue strujon!" "Ajde ti, smrade jedan, zavei tu poganu gubicu!" obrecnu se Tatjana. "Nj, nj, nj, nj, nj!" podrugljivo e invalid. Ali Tatjana ga vie nije gledala. 10 "Ma ajde, reci poteno", uhvati se ona opet don tipana, "je li on tebi lii na Josea?" "Pa sad kad si mi rekla, i ja vidin." prizna Miquel. "Ima tu neto. Najvie oko oiju." "Jelda!" oduevi se udovica. "Pljunuti Jose!" "Pljunutom Joseu" sada ve doe da zaplae od srama, a Ta-tjana, kao da zna kako mu je, otvoreno zuri i kao da se podsmjehuje. Toj zdravoj, ljepukastoj dvadeset i osmogodinjakinji mu je prije malo vie od dvije godine sa skele na gradilitu neke robne kue u Frankfurtu pao ravno u bazen za gaenje vapna i namah izdahnuo. Sluaj je htio da se nesrea dogodila samo pola godine nakon to je on u jednoj birtiji na periferiji potpisao policu ivotnog osiguranja na milijun maraka. On je, jadnik, slabo vian njemakome, mislio da potpisuje isprave za dobivanje radne dozvole, a terenski se agent osiguravajueg drutva pravio blesav i u sebi smijeio proviziji. I tako je Tatjana, igrom zabune, a na uas svekra, svekrve i dvije zaove postala zbrinuta do smrti, a da iza braka koji je nesretno skonan nije ostalo nijedno dijete. "Nije njoj ovik upa u klak, nego sikira u med", govorio je narod. Mlada se udovica, meutim, nije mnogo obazirala na gnjev rodbine i osudu sela: drsko je zgrabila svoj milijun i zavidljivcima se iscerila u lice, jednako kao to se sada ceri don tipanu, potpuno nadmona nad sveenikom, koji je sa enskim svijetom naviknuo razgovarati samo kroz drvene reetke ispovjedaonice. Providnost je, meutim, ipak bila na njegovoj strani pa mu je opet poslala dobru vilu, ovaj puta u liku niske i mesnate gostioniari Mile. "Josipe, ima li krigle od po litre", vie Mila odmah s vrata, jer Mila, kao oni ameriki narednici iz filmova, i ne zna drukije nego vikati. "Ajde, ao!" oprosti se tada Tatjana veselo. "ao, Jose!" dobaci ona duhovniku. 11 "Adios, senoraF viknu Miquel za njom. "Bog", ree sveenik tako tiho da valjda ni sam sebe nije uo. "Sta si ono rekla?" okrenu se trgovac Mili. "Krigle od po litre!" dreknu ena. "Iman." "A poto su?!" "Dvadeset i est kuna komad!" "Muku ti Isusukrstovu!" zavapi gostioniarka. Don tipan, kojemu se pomalo vratilo samopouzdanje, znaajno se nakalja. "Oprostite, don tipane, izletilo mi!" ispria se ena. "Dvadeset i est kuna! Ajde, da vidin kakve su!" Miguel nestade negdje u skladitu. "Gara, gara, ko ti gae para", zapjeva poluglasno Ivi iz svojega oka, a onda se, shvativi valjda da je u drutvu sveenika i ene, zaustavi zatajivi drugi stih svojega zacijelo lascivnog deseterca. "Dvadeset i est kuna!" ree Mila razgledavajui krigle to ih je trgovac donio iz skladita. "I ti dadne pare, a ludi Mia, magare jedno brezobrazno, je prigrize. Pa, ajde reci, kad je on tako prigrize, bi li mu je ti o glavu razbio?!" "jQue!?' zaprepasti se Miguel. "Pa kriglu!" "Mia grize krigle?!" "ubre jedno, da vidi kako je prigrize! Odgrize komad ko a-k.\ |u ^,\ jo drobi u ustima i namigiva!

Gledan ga, mislin se u selu, il.u'c Bog da bar rasice gubicu! Ali ipak! Izie magare caki" p.i se smije i plazi jezik da svak vidi da mu nije nita! I jo me z.|cb.iv.i' K.\/.e juer: 'Mile, drugi put mi je malo bolje posoli!' Rcko; 'Mu .1, icbcn li ti majku na uranku' da prostite na izrazu don tipane 'izide li mi jo jednu, okrpit u ti dvi iza uiju da e sve zvide vidit!'" "jMadre miaf "Ajde, daj mi est komada." Domalo, u duanu e ponovno ostati samo trgovac i invalid. Ivi je blaeno zadrijemao glavom naslonjen na pult i povremeno se nerazumljivo obrecne na nekoga u snu. Miguel na stolici u oku srie reenice iz knjiice panjolski s izgovorom: "Su abuela cocina muy bien - Vaa baka krasno kuha; ^Cuando erapescada estepez? Kada je ulovljena ova riba? ^Senorita, puede acompanarme em ni hotel* Gospoice, moete li me otpratiti do hotela? Mi mujer muria de aids Moja ena je umrla od side..." 13 Poglavlje drugo u kojemu se uz brikulu i tresetu razvija etika dilema je li u redu naruiti pie ako zna da ga nee platiti, a usput saznajemo za raspusnu mladost ovdanjeg upnika "Tri trice, fali trica kupa", najavio je Iko i Milan je tjeskobno zavirio u blok u kojemu je Bricin srednji sin Jurica pomno zapisivao punte. "Neka se mali vjeba", kazao je Brico, ufajui se da bi zbrajanje trica i aeva moglo trinaestogodinjaka spasiti izgledne jedinice iz matematike. I Jurica je utio i zapisivao, grickao vrh penkale i pomalo srui mirindu u sebi mnio kako oca eeraa doista nema smisla uznemirivati podatkom da mu osim kolca iz matematike ista takva ocjena stoji u rubrici hrvatskog jezika, biologije, fizike, kemije, vjeronauka, glazbenog i tehnikog odgoja te da e, sve u svemu, okinuti razred. Ako netko prije toga sluajno ne zapali kolu. Elem, Milan je tjeskobno zavirio u blok na kojemu je Jurica ispisivao rune, kvrgave brojke i zakljuio kako njihovi protivnici imaju ve trideset i sedam punata i samo im jo etiri nedostaju da okonaju partiju. "Je vas karta sere", zavapio je gorko "Guziari", procijedio je Milanov partner Mate, nadimkom Crni U gostionici je bilo malo svijeta Osim kartaa, tek je Mica drijemao na stolici glavom naslonjen na zid i u snu se osmjehivao plavui s umaenog kalendara na zidu preko puta Dugo je Mi-ca gledao kako mu pokorno kleei u pliaku djevojka nasmijano nudi au, a onda je usnuo i plavojka je oivjela, dodaje mu vinjake jedan za drugim, kao na pokretnoj vrpci To je, Bogu hvala, samo san, i pijanac se ne pita kakva je to arolija nego se samo smije i loe pohlepno kao marva, pie mu se niz bradu ci-jedi po koulji Smijei se u snu, osmijeh mu otkriva ostatke zuba u gornjoj eljusti, crne kao opoareno zemljite "Mica1" dreknu tada Crni i nizak se i debeo mukarac mljac-nuvi mrzovoljno probudi trepcuci slijepljenim kapcima Kartai se nasmijae Bila je to druga partija tresete Prvu su dobili Milan i Crni, pa su na bnkuh Iko i Brico izjednaili Ova trea igra trebala je donijeti pobjednike, koji ce po zavretku kartakog sraza sa stola ustati nasmijani, zadovoljno proteui udove utrnule od sjedenja i zajebavajui poraene, osloboeni plaanja poveli-kog ceha gostioniaru Markanu "Bacio bombu na cestu kojom je u tom trenutku prolazio zglobni autobus gradskog prometa", oglasio se u tom asu Mar-kan sa anka sladostrasno zgroen crnom kronikom "U strahovitoj eksploziji est je osoba lake ranjeno, dok se lijenici jo bore za dva ivota Poinitelj se pola sata nakon nesree sam predao u Treoj policijskoj postaji Rije je o S B -u, (44), kovmo-tokaru iz ibenika Upitan zato je bacio bombu, S B je kazao da ne /na to mu je bilo, da se iskreno udi svom postupku i da te se svikako potruditi da se to vie ne ponovi" "M nkme daj mi jo jedan imi", prekide ga Iko iznenada "A ki\ 111 (lospinc, koliko more popit", ree Crni nezadovoljno Ih "Isusa ti, oednio san " "E, vidio bi' ja tebe bi li ednio da san ja akua tri trice " "Ajde u kurac'" "Ajde ti u tri'" "V K, dvadeset i pet godina, registrirana ovisnica o narkoticima naena je juer ujutro onesvijetena u zahodu diskoteke Papagaj Pretpostavlja se da je jo prethodne veeri djevojka sama sebi ubrizgala dozu heroina i nakon toga izgubila svijest s gumenom vrpcom vrsto stegnutom na nadlaktici Kako djelatnici diskoteke nisu provjeravali sanitarne prostorije po zatvaranju objekta, onesvijetenu je narkomanku zatekla tek istaica Zdenka M (48) koja je uobiajeno dola na posao u deset sati prije podne Prolo je, dakle, sedam, osam ili moda i vie sati kako je V K bila bez svijesti Njezinu ruku, u kojoj je tako dugo bio zaustavljen krvotok, deurna je kirurka ekipa mogla samo amputirati " "Markane, daj i meni jo jednu bilu bevandu", kazao je sada Brico odsutnome ugostitelju

"Kurac, nemoj mu nita donosit1" raesti se Crni "ta ima sad pit, pizda ti materina, pa gotova je partija " "Kako je gotova, kad jo igramo Dok god igramo, more se naruivat, takva su pravila " "A ti, brate, pij, ja ti to sigurno neu platit" "E, bogami 'oce'" "E, bogami neu1" "E, bogami 'oce'" "E, bogami neu1" "Pred Opinskim sudom u Splitu juer je zapoelo suenje K R u (34) zvanom Umjetnik K R -a optunica tereti da je krivotvorio osobne iskaznice, putovnice, diplome i uvjerenja o invalidnosti te da je tom djelatnou ostvarivao nezakonitu dobit Gradska knjinica 17 Suenje je prekinuto zbog nemogunosti identifikacije optuenog. Naime, na pitanje suca 'Jeste li vi K.R., KV konobar iz Splita?', optueni je odgovorio 'Ne, ja sam K.R., doktor ekonomskih znanosti, kardiokirurg, akademski kipar, nadbiskup splitsko-makarski, akademik i predsjednik Razreda za knjievnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te posjednik poasnog doktorata na University ofMichigan, samo to su mi oduzeli sve moje dokumente.' Suenje e se nastaviti nakon to stigne miljenje koji je u ovome sluaju zatraeno od Vrhovnog suda Republike Hrvatske." "Ako ti nee platit, ja vie neu igrat", ree Brico bacajui karte. "Ako ti nee igrat, znai da je naa partija", ree Crni lukavo. "Kako vaa partija, pika ti materina, kad nami fali etiri punta za iza, a vami devet." "A ti onda lipo uzmi karte pa igraj. Nema prikidanja dok ne uvati etresjedan." "Evo ti kurac!" ree Brico odmjerivi lakat Crnome. "Ja ne igran dok mi na stol ne doe bila bevanda ta san je naruio." "A ko ti brani da narui bevandu. Narui ti i dvi, samo ta ti ja to neu plaat." h, bogami oces. "E, bogami neu." "E, bogami 'oe." "E, bogami neu." "Z.L. (63), umirovljeni policajac iz Naica, protiv kojega je bila podignuta optunica da je na podmukao i okrutan nain umorio svoga susjeda i kuma D.R.-a (71), vezavi ga u vrijeme ulnji1 lisiinama za gromobran, osloboen je u srijedu pred Zupa-lur-kiin sudom u Osijeku zbog nedostatka dokaza. Prema iskazima nekih svjedoka Z.L. je u vrijeme smrti nesretnoga D.R.-a u kolodvorskom bifeu u Vinkovcima gledao utakmicu, drugi pak vele da je bio na proslavi bratovog imendana u Nutru, dok jedan svjedok tvrdi da je Z.L. i gledao utakmicu u Vinkovcima i u Nutru ispijao portugizac za dobro zdravlje i dug ivot svoga brata Stjepana." Kartai mrano ute, na korak od jednoga od onih krvoprolia kakvima se Markan naslauje. Crni nervozno lupka nogom o pod, a Milan se ironino kezi i pui, agresivno otpuhujui dim u stranu, Iki pod nos. Kurva, zna kako je bolno Ikino odvikavanje od duhana. Brico je pak uzeo au i toboe je neto gleda, vae, ocjenjuje, a zapravo treperi od napetosti da je zavitla Crnome u glavu, dok je Iko sklopio oi pa die duboko i umno, uspravljenih ramena. Koncentrira se kao to je u jednome filmu vidio da se koncentrira Bruce Lee. I taman kada je on ne otvarajui oiju stao razgibavati vratne miie okreui glavu kao guter, spasonosno se s drugog kraja gostionice oglasi Mia: "I tako je na don tipan izlieni alkoholiar." Bum! Da se betonska ploa nad njima prolomila pa da je na stol tresnula Markanova nepokretna mater Karmela, sto i etrdeset kila teka starica koja ve sedam godina ne ustaje iz naslonjaa, kartai se ne bi vie zaudili. Tamni i olovni oblaci tunjave to su se gomilali pod stropom Bevande rasprie se na vjetru uasne spoznaje da je don tipan... Ma to ovo pijani Mia bunca, tko mu je to kazao?! "Don tipan!?" ree Iko zapanjeno. "Lieni alkoholiar?!" "Bome, don tipan", potvrdi Mia. "Ko ti je to reka?" "Ko mi je reka? Rekli mi ljudi, ko e mi drugi re", veli pijanac prepredeno. "Ajde, Mia, ne seri", kae Brico gnjevno. "Nije ti dosta da si 19 ti sam govno, nego bi i druge u govna uvalja. Krvi mi, prokinen li te nogon u prsi..." "ta ti izvodi?" upade Crni. "ta priti oviku, pusti ga da govori... Ajde, Mia, govori, ko ti je reka to za don tipana." Mia uti i uvrijeeno gleda preda se. "Mia, kazat u ti materi da si proda i propio motornu pilu ta ti je aa donio iz Njemake", zaprijeti Crni. "Komu je proda motornu pilu?" zaudi se Iko. "Nije sad vano komu je proda", kae Crni. "Mi emo o tomu lipo muat, a on e nan ispriat od koga je ujo ovo za don tipana. Je li tako, Mia? Ajde, gukni golube. Ko ti je to priaplja?" "U srijedu rano ujutro, nakon devet dana skrivanja u umama Papuka", oglasi se Markan sa anka,

"organima gonjenja sam se predao J.B. (56), profesor biologije iz Slavonske Poege. Za j.B.-a se opravdano sumnja da je svojom knjigom arobni svijet gljiva neizravno odgovoran za smrt dvoje ljudi te za jo neizvjesno stanje trinaestero drugih, koji su s tekim poremeajima linosti zavrili u psihijatrijskim ustanovama diljem Lijepe nae." Mia je nekoliko asaka uvrijeeno utio, a onda se nakaljao i stao priati. Don tipan, visoki i mravi trideset petogodinji sveenik to )e prije malo vie od pola godine doao na slubu u Smiljevo i mukarce namah zaveo namjerom da obnovi crkvu, a ene svojom vranom kosom, bijelim zubima i tamnim licem na kojemu su sjala dva krasna modra oka, prije nekoliko je godina slubovao u jednoj bogatoj upi kod Sinja. 1 tamo je bio jednako omiljen kao i ovdje: pokrenuo je bio upni list, obnovio kapelicu u jednome udaljenom zaselku, okupio enski crkveni zbor pa ak u jednoj prilici i spasio jednu staricu to ju je bio strefio infarkt, prebacivi je svojim automobilom do bolnice. Voza doma zdravlja toga je dana, naime, bio nestao, prialo se da je ambulantnim kolima vozio cement za kuu svoga urjaka. Pop je u to doba puno pio, no ne moe se ba kazati da mu je to uzimano za zlo, barem u upi u kojoj je slubovao. tovie, upljani su cijenili njegovu dosjetljivost kada je senzor smjeten pokraj upravljaa svojega renaulta 19, vraju spravicu koja bi blokirala automobil im bi osjetila vonj alkohola u vozaevu dahu, pokrio komadiem flastera. Srca ispunjenih blagou i zadovoljstvom gledali su seljaci svoga pastira kako sjeda u auto pa tura glavu kroz prozor i palei motor ozareno im dovikuje: "Jeste li vidjeli kako sam zcznio francuzaV." 0 Svetome Martinu mnogi su od njih darivali sveenika de-mionama mladoga vina, ili se ak opijali s njim. I nisu govorili "on je dobar, ali pije", nego "on pije, ali je dobar", pa bi zamirili kada bi pop pijan ispovijedao i prieivao, pijan novorodenad mazao svetim uljem, pijan blagoslivljao kue posebice one udaljenije jer nikada se to nije vidjelo na njemu. Ni kada bi pio do etiri ujutro, nije zaboravljao na pjevanu misu za duu nekog pokojnika, to ju je imao odrati dva sata kasnije. ene u prvim redovima, dodue, zbog njegova su zadaha znale vaditi rupie i stavljati ih preko usta, ali mu ak ni one nita nisu zamjerale. 1 tako je selo ivjelo u veselju sa svojim mladim, poduzetnim i "Boe moj, ta ima veze?" alkoholiziranim sveenikom, sve do jedne kobne nedjelje. Cijelu je prethodnu no don tipan pio s generacijom novaka koja je tog jutra polazila na odsluenje vojnog roka, a koju je on juer bio pozvan blagosloviti. Na misi gotovo da nije znao za sebe. Strano je to bilo gledati: sudarao se s ministrantima, zaplitao o misnicu i potiho tucao za vrijeme propovijedi. Skriven iza stupa crkvenjak je u oaju grizao svoju ispranu kapu ne usuujui se ni pogledati sveenika. Svaki put kada bi on zastao i gotovo se neprimjetno ljuljajui kazao "Ooovaaaj!", asna bi sestra za elektrinim orguljama prestajala disati. Zlo se dogodilo kada je don tipan popio onu au previe. 21 " Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kale moje krvi, novoga i vjenoga saveza koja e se proliti za vas i za sve ljude na otputenje grijeha. Ovo inite meni na spomen", govorio je pop mehaniki, s peharom krvi Spasiteljeve visoko u drhtavim rukama. A onda je stao piti, ministranti ispod oltara tiho su zvonili malim zvoniima, narod je kleao ela skrueno naslonjenih na sklopljene ruke. Sveenik je tada spustio kale i zamiljeno se zagledao u daljinu, tamo prema otvorenim vratima crkve, iza kojih su na granama golemih kestenova cvrkutali crni kosovi. Dugo je tako gledao. I onda, umjesto da kae "Tajna vjere", na to bi mu svijet odgovorio "Tvoju smrt, Gospodine, navijetamo, Tvoje uskrsnue slavimo..." i sve kako ide, don tipan je sklopio oi, coknuo jezikom i rekao: "Fino! Jako fino! Moda je malo preslatko, ali ima krrrrasan boufetV Onda se sruio i stao tako strano hrkati da su plamici na votanicama nemirno zaigrali. Nakon jednoga takvog incidenta, jasno, nije vie mogao ostati na upi, nego su ga poslali na lijeenje na Rab. Potom je, pria se, dvije i po godine bio u hrvatskoj misiji u Njemakoj i tek nedavno je, evo, doao na slubu u Smiljevo. Kau da se vie ne usudi ni primirisati nikakva alkohola. Mia je zautio. Brico, Crni, Milan, Iko i Markan samo su uasnuto zurili u njega, velike crne muhe upravo su nesnosno zujale. Poglavlje tree gdje se pojavljuju duhovi, najprije jedan to prlja sagove i posteljinu, a potom jedan to je pobjegao iz boce U proljee u Smiljevu svi koji su zaposleni, policajci i istaice, nastavnici, trgovci, zidari, inenjeri, vozai, radnice iz oblinje tvornice tjestenine, netko vie, netko manje, ali svi pazite, svi! odlaze na bolovanje. Netko bi pomislio kako je cijelo selo zadesio pandemijski oblik peludne groznice. Oni upueniji u poljodjelstvo, meutim, znaju da je razlog posve drugaije naravi. Jer, Smiljevani se ponu aliti na vrtoglavice, iijas, napade ui, vodu u koljenu, suicu, padavicu, alergiju na prainu i maje dlake, kronini bronhitis, kokoje sljepilo... tek kada treba odvojiti nekoliko dana za skupljanje

sijena, oranje ih sadnju krumpira. Tih dana ordinacija staroga doktora Alujevia, koji je neko davno vrlo lukavo kao specijalizaciju odabrao medicinu rada jer sada po cijelu godmu blaguje prute kojim ga u proljee darivaju zahvalni pacijenti, pomalo nalikuje na sobu za pokuse 23 amaterske kazaline druine. Seljaci se gre, padaju po podu, pjene, kolutaju oima, hriplju i povraaju. Ali, samo dok im lijenik ne odobri sedam, etrnaest ili ak mjesec dana potede od bilo kakve aktivnosti. Pa im za sobom zatvore vrata ordinacije, ovi e sirotani zaboraviti na boljeticu, veselo otrati kui da se presvuku u staru odjeu i eto ih ve isto popodne u vinogradu s poljevaom od dvadeset i pet litara na leima. Selo opusti tih dana. Samo je starad kod kue pa sjedi u dvoritima i trijebi graak, uplee vijence enjaka ili - ne bez zavisti -grdi i piljcima gada raskalaenog pijetla. "Sram te bilo, najlipu si mi kolcu pokapunio!" ljuti se dida, a ptica bjei niz dvorite, sve do gnojnice, daleko od dohvata staroga, uspravi se uznosito na hrpi kravljih izmetina i drsko zakukurie, kao da joj je to nekakav zakasnjeli orgazam. Jednoga od tih dana bez ive due po selu don tipan je u sakristiji, pjevuei Rajska Djevo, kraljice Hrvata, upravo pretakao bistri sok od jabuke iz velikog kuhinjskog bokala u maleni porculanski vr. Negdje iz velike daljine ulo se brundanje traktora, graja djece sa kolskog igralita i udarci motke kojom je zvonar Bareti u dvoritu mlatio orahe. U stupovima svjetla s visokih prozora igrale su estice praine. Sok od jabuke sveenik nakon svojega izljeenja koristi namjesto vina u misnome obredu i, premda je za to dobio odobrenje od crkvenih vlasti, malo ga je sram zbog toga. Zau se kako zaknpae velika crkvena vrata. "Don tipane!" povie neki enski glas. Pop se zbuni, omaknu mu se ruka i on proli sok po hlaama. Ba ispod pojasa, vrlo neugodno. "Don tipane!" "Odma'! Samo malo!" odvikuje sveenik panino se briui po preponama. "Don tipane!" "Samo malo! Samo malo!" vie pop bijesno i oajno u isti mah. 24 "Don tipane!" "Dolazin! Samo malo!" "Don tipane", kae Tatjana sada tie, jer ve je na vratima sakristije. U crnim je pripijenim trapericama i crnoj svilenoj bluzi, na nogama su joj crne cipele s visokim iljatim potpeticama. Sve je crno na njoj, kako i prilii njezinu udovitvu. "ta je, ta se dere!" ljuti se sveenik dlanovima pokrivajui polivene hlae. "I kako si mi to ula u sakristiju. Ne more se tek tako u sakristiju ulazit, moja draga. Di je to red? To je ko da ja doden u tebe i pravo s vrata u spavau sobu." Tatjana se zasmija ovoj usporedbi, a pop se, shvativi to je kazao, postidi i vlastiti ga stid jo vie razbjesni. "Nemoj se smijat!" kae on ljutito. "ta si tila?" "Dola san se ispovidit." "Pa si se u sridu popodne dola ispovidit?" "Eto." "ta, eto?" "Eto, bila san ovde blizu u kume Ivanke na kavi pa, reko, kad san ve tu, da se lipo ispovidin, da mi je dua mirnija. Ima i dva miseca da se nian ispovidila i isto me sram zbog toga." "Na kavi si bila?" "E", kae ena prostoduno. "Pa si se dola ispovidit?" "E." Don tipan teko uzdahnu. "Ajde", kae, "saekaj me u ispovidaonici." A Tatjana stoji na vratima i razgledava sakristiju, znatieljna kako su ve znatieljne Evine keri, i kao da se pita kakva je to tajna zbog koje se ne smije tek tako ulaziti u ove odaje. 25 "Jesi li me ula?" ponovi pastir. "Saekaj me u ispovidaonici", ree on pa neoprezno rukom pokaza u smjeru drvene kuice sa zavjesama od tamnocrvenoga baruna. Tatjana tada ugleda tamnu mrlju na njegovim hlaama i zgranuto pokri usta rukom. Da ispod njega nije dobar kameni pod, Don tipan bi sada zacijelo propao barem deset metara u zemlju od srama. Stoji tako on, stoji ona, strana je tiina medu njima. Negdje iz velike daljine uje se brundanje traktora, graja djece sa kolskog igralita, udarci motke kojom zvonar u dvoritu mlati orahe. U stupovima svjetla s visokih prozora pleu estice praine. "Ajde", kae napokon pop tiho, ali otro, mobiliziravi u tom asu sve preostale mu postrojbe

desetkovanog dostojanstva i sveenikog ugleda, "ajde, saekaj me u ispovidaonici." "ta si sagriila?" upitat e je malo kasnije, ve puno sabraniji. "Betimala san, lagala san materi da san bratu u Zagreb poslala dvista maraka, a nian mu poslala jer ima godina i po da nije da nijedan ispit. Onda san gledala jedan sramotni film i kumi Ivanki gatala na kavu", odvergla ena. "Sramotni film?" zaudi se don tipan tiho. "Porni", proapta Tatjana. "Aha." "Ajme, ovo van moran ispriat", ivnu udovica. "Kasna ura bila pa moja rodica Lua i njezin ovik Davor gledali porni. Pozaspala dica, zaspali njegovi i njizi dvoje lipo stavili kazetu i legli na kau u primaoj..." "Pusti sad to", prekide sveenik. "Ma morate ovo ut", ne da se ena. "Pustili oni film, kad... Pufl... Nestade struje! Utrne se i televizija i video. I sad, ta e, njizi dvoje jo malo sidili u mraku, ekali 'oe li ponovo do struja, a kad nije dola, otili lipo le." "Dobro je, ne mora mi to priat!" "Ma sluajte", nastavi Tatjana. "Sutradan ili dan nije bilo struje, tek pridveer dola, oko zdravamarije. Taman se Lucina svekrva i jo neke stare ene iz sela u primaoj sobi skupile da e izmolit krunicu. Kad, odjednon... hi, hi, hi", zasmija se Tatjana, "Moj sinko, upali ti se i televizija i video... hi, hi, hi... Da si ti vidio, moj don tipane, kad su se one stale krstit i biat iz kue." "Khm!" nakalja se pop ljutito. "Oprostite, morala san van ovo ispripovidit." "Sluaj me, Tatjana", prosikta don tipan, "ovo je sveti sakrame-nat i nema mista priama. Ili mi kai ta si sagriila ili ajde u miru Bojem. U crkvi nema akulanja!" "Ajme, ta ste vi strogi", zaudi se Tatjana. "Pa nian ja nita loe mislila." "Ja i ne mislin da si ti neto loe mislila, nego da ne zna ta je red!" proapta sveenik bijesno. "Najprije mi se doe ispovidit kad nije vrime od ispovidi, a onda mi pria seoske akule. Iman ja i drugoga posla, nego sluat tvoje piz... Tvoje, da prosti, lupetanje." Udovica se ponovno zasmija. "Dosta!" ne da se smesti don tipan. "ta si jo sagriila?" "Moj mi pokojni esto dolazi u san..." "Ni to nije grij!" prekide je pop. "Pa fala Bogu da nije, ali saekajte da van isprian. Ne date mi ni da govorin. A kako u se ispovidit ako mi vi ne date da govorin? Covie boji, pa ne mogu se ja na mote ispovidat!" Don tipan zamuknu, a i Tatjana posuti uvrijeeno nekoliko asaka pa onda nastavi: "Daklem, moj mi pokojni dolazi u san, nema noi da ne doe. Jadnik, nije se ni okupa kako je poginio, nego mi sav bil od 27 onoga vapna u koji je upa - laka mu zemlja! - dolazi u san. Klak se cidi niza nj, samo je lice obrisa da ga mogu pripoznat. Ja re-ko: 'Zeljko, krvi ti Gospine, nemoj mi s takvin nogan gazit po tepihu u spavaoj sobi!' On nita. Ni a ni be, nego pravo do kreveta pa side da mi, tukac jedan brezobrazni, i posteljinu zamae. Briga njega, ko da e mu je mater prat i umpreavat. Ali, dobro, nema veze. Side on, daklem, pa onako ispod glasa kae: 'Taaatjanaaa! Taaatjanaaa! Taaatjanaaa!...'. Ja reko: 'ta je, ta tuli ko da me s brda zove? ta je bilo?' Kae on: Taaatjaaanaaa, ne da mi miraaa!' 'Ja!?' reko. 'Ja tebi ne dan mira?! Pa, posro jedan posrani, ko komu dolazi u san: ja tebi ili ti meni?!'" "Oprosti", kae pop iznenada podrugljivo i ve na rubu ivaca, "oprosti to te prikidan, ali bi li to mogla malo ubrzat i, ako ti nije problem, malo manje betimat." "Dobro, dobro, evo sad u pri na glavno... Daklem, kae meni, moj Zeljko: 'Taaatjanaaa, ostavi se muuukiii!' 'Kakvi muki, Gospe ti blaene?' ja reko. 'Pa nian bila ni sa kin otkad si ti umro!' Kae on: 'Znaaan da nisiii, ali stalno misli na njiziii.' Reko: 'Mislin, pa ta onda! Ko da je to grij?!5 Eto, recite vi sami, don tipane, je li to grij?! Mlada san, jo ni tridesetu nian napunila, a die neman. Je li grij nekome ko ta san, za primjer primjera, ja mislit na muke?!" "Pa sad... Khm!" zakalja se ponovno don tipan. "Nije. Dabome da nije!" odgovori udovica sama sebi. "Ako je to grij, onda na kugli zemaljskoj nema ene da bi bila potena. Ali nije u tomu moja sramota. Druga mene jedna stvar mui..." "O, Isuse moj dobri", zavapi sveenik s druge strane drvene reetke. "Zaljubila san se u ovika u kojega se ne bi smila zaljubit", prizna Tatjana. "Kako? On je oenjen?" "Boe sauvaj!" zgranu se ena. 2H "Pa u emu je onda grij?" On je pop! Sveenika obli strahovita vruina. U asu, njemu se uini da vie nije u svojoj dragoj crkvi, u ovome

zemaljskome raju medu dobrim i bogobojaznim ljudima, gdje te jutrom grlice bude, a noom uk uspavljuje. Kao da se u trenu preselio na samo dno Luciferova kraljevstva, gdje grene i pogane due sve do vjenosti trpe najgore muke za niske i gadne ini iz svojih nekadanjih ivota. I sve mu je nekako u izmaglici, kao da se oko njega digla para iz avlovih kotlova. "Kad ga vidin, meni se momentalno noge oduzmu. Zadren, zavrti mi se u glavi, znoj me probije. Kako je visok, lip, crn, mlad. Pa kako se smije, Gospe Blaena. Kako lipe zube ima...", govorila je Tatjana, ali don tipan je vie nije uo. Njezin je glas do njega dolazio moduliran u jezoviti paklenski cerek. Niega se vie nije sjeao. Ni kakvu joj je pokoru odredio ni kako ju je otpravio, kako je uope izaao iz crkve, do upnoga dvora doao, uao u kuhinju. Kako je otvorio kredenac i izvadio bocu rakije iz njega - posve nesvjesno, kao mjesear, luak ili opsjednut ovjek. Kako je uzeo bocu pa nalio malu aicu do vrha, onda stao, zagledao se... Pa hop! iskapio naduak. Natoio jo jednu i hop! popio i nju. Hop! treu. Hop! etvrtu. Hop! - zgrabio je bocu i potegnuo, oajno i pohlepno, kao da ga je netko otrovao pa mu sada to prije valja protuotrov ispiti. Tek kada je praznu bocu na stol spustio, shvatio je to je uinio. Briznuo je u pla, pao na koljena i tu, na kuhmjskome podu stao kroz gorke suze moliti: "Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje, doi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja..." 29 Poglavlje etvrto koje opisuje kako se pee janjetina, zato je pijancima zabranjeno voziti se na ringipilu i kako oni to imaju puno para katkad zavre bez oba uha Sveti je Ante osvanuo vedar i topao, kako i prilii jednome zatitniku djece. Osvanuo je u istim plahtama jo krutim od glaanja, u mirisu ampona i vodica za brijanje, u odjei s koje je istom otrgnuta etiketa i osmjesima zajapurenih kuharica, radostan i svean. U kupaonicama su djeaci pomirljivo putali materama da im sapunaju vratove i ui. Kao prvi krani, ni glasa ne bi pustili dok bi ih se muilo, stoiki su podnosili najgore uase u slavu dobrog ovjeka iz Padove, tog fenomenalnog sveca koji na tratinu preko puta crkve donosi ringipil i tandove s dina-ma, balone i pitaljke, plastine maeve vrlo prikladne za lemanje pasa i maaka i pitolje na vodu koje je najbolje puniti mokraom. A njihovi su oevi za to vrijeme pokraj ranjeva, gutajui slinu, vodili ozbiljne polemike o idealnim uvjetima peenja janjaca: o 31 brzini okretaja, kalorinim vrijednostima razliitih vrsta drva, 0 intenzitetu plamena i udaljenosti mesa od vatre Svatko to ovdje bolje zna od drugoga, jer je dobro ispeci janje jedna od malobrojnih vjetina koje Smiljevam doista cijene Takvi su to ljudi Pitanja ivota i smrti, smisla i besmisla, njih ne zanimaju Neki bi vas od njih moda i oamanh ih vam ak pljunuli u lice da im kaete da su neke od zvijezda to trepere nad njihovim tikvama vec tisuama godina ugasle Granice svemira, gibanje svjetlosti, Ahil i kornjaa, um to ga proizvodi pad mjerice prosa nitko se ne gnjavi Um glupostima Ah ispeci janje, molit cu lijepo, to je vec druga pjesma Nita na ovome svijetu nije tako zajebano i pipavo kao valjano ispeci mlado, domae,70/ od si se, desetak kila teko janje Razliiti stavovi, razliite kole 1 uenja, malne cijeli svjetonazori otro se suprotstavljaju u dimu koji drai oi Puno je svijeta danas u Smiljevu Rodbina iz gradova iz prtljanika vadi darove, novu kapu 1 bocu konjaka za djeda, dvadeset deka kave u zrnu - jer tko zna to sve stavljaju u onu mljevenu'*' 1 kutiju napolitanki za tetku usidjelicu Bncm stariji sin Ranko, etrnaestogodinji krizmanik, od svoga je tetka dobio kopake 1 istoga ih asa, onako u bijeloj koulji sa arenom leptir-kravatom 1 u modrim hlaama izglaanim na crtu, nazuo Mater vie na njega "Budalau jedan, pa di ce u kopakama na krizmu1 Sreko1 Sreko1 Eno je Ranko obujo kopake 1 uteka, ajde mu ji ti skini'" I Brico, za kojega valjda jo samo njegovi najmiliji znaju da se zove Sreko, poleti za djetetom, a mah bjei preko vrtova, kram pomtna gazi mladu salatu 1 rajice Svijet se oko desete ure pomalo okuplja u sreditu mjesta Mnogi su doli iz okolnih sela, jer je smiljevako svetkovanje Svetoga Ante dogaaj od iznimna znaenja za drutveni ivot cijeloga ovoga kraja Graja je nesnosna automobili se jedva probi-j iju kroz guvu, vozai ivano trube, glasaju se pitaljke 1 plastiu \ ne strojnice, iz razglasa vrtuljka grme stan lageri Galama oko prodavaa janjetine samo to nije poprimila razmjere graanskih nemira Sumnjiavo odmjeravajui nije li janje moda staro ih krvavo peeno, svjetina se tiska i nadvikuje oko banaka, gdje pod sjekirama leti iverje kostiju, a komadii

mesa i koe frcaju kao geleri po novim kouljama No, domalo ce cijeli taj cirkus na koji sat zamnjeti Poinje misa s procesijom, gdje ce se vidjeti oni to se odavno nisu vi-djeh S noge na nogu za kriem, ozbiljno i u pola glasa pnpovije-dat ce se novosti o Jakovu koji je od nekog Nizozemca izvukao golemi novac od osiguranja, a nije nego rame iaio, o Kuzminoj starijoj - je li se ono Jelkica ona zove' - koja je u Zagrebu ostala nosea sa svojim profesorom na fakultetu, ubre bi joj moglo djed biti, o Njonji koji je u lovu sluajno ranio paanca Jozu, a moda i nije sluajno, o Mannku Anelijinom koji se misli za stalno vratiti u Smiljevo O ovomu potonjemu i njegovim namjerama svijet je pokazivao najvie znatielje, dobrim dijelom svakako i zbog njegova pomalo nesvakidanjeg izgleda Odjeven u ruiastu svilenu koulju i bijele hlae, sa utim puloverom kicoki prebaenim preko leda, reeni je Marmko toga dana na misi znaajno sputao naoale do pola nosa svaki put kada bi ugledao kakav zanimanja vrijedan primjerak ledine enske Nekako podsmjeljivo i nadmono podizao je obrve odmjeravajui noge, bokove i prsa prisutnih dama i potiho coktao jezikom od zadovoljstva kao da sve to njemu moe biti Mnogi bi se, barem medu mukim svijetom, dodue i zakleh da njemu puno toga moe biti, posebno kada ic ovaj visoko iznad glava vjernika svojim kratkim debelim prstima na kojima se presijavalo prstenje spustio tisuu maraka u barunastu vreicu za lemozinu Banknota koju je Marmko razmetljivo podigao prema svjetlu, razgledavajui je nekoliko asaka k 10 da dvoji je li krivotvorena, nekako je zasjala u smiljevakoj /upnoj crkvi kao da se radi o dosad nepoznatome prikazanju Duha Svetoga 33 Marmko je bio jedan od onih Smiljevana koji su uspjeli u velikome svijeUr roak, kum ili barem zemljak iju je adresu dobro imati uza se kada odlazi u Njemaku, kod kojega e u nevolji prenoiti i ruati i dobiti valjan savjet o svemu to se tie njemakog radnog zakonodavstva i kupovine rabljenog mercede sa. Vlasnik praonice automobila Kroatien i vieni lan hrvatske emigrantske zajednice, sitan i brkat ovo koji je, po vlastitu priznanju, "udavio ko maku" udbaa koji ga je trebao ubiti, u Srmljevo je bio doao sa svojom jedinicom Juhjom. Debeljukasta i poneto zbunjena Julija govorila je hrvatski s tekim njemakim naglaskom i imala udne ispade - kao kada se rasplakala vidjevi gdje njezina tetka sjekirom odsijeca glavu kokoi - pa su je svi drali pomalo slaboumnom, ali su ak i om najpodrugljiviji bili vrlo susretljivi s njom, kako je ve poeljno biti susretljiv s nekim tko ima ili e naslijediti hrpu novca. Stari se Marmko namjeravao zauvijek vratiti u Smiljevo ponajvie stoga kako bi svojoj jedinici naao kakva estitog hrvatskog mua Tako je barem tvrdio Uasavao se injenice da bi se njegova ki mogla udati za nekog plavokosog vabu. "Pa da mene moj zet zove Vater", objanjavao je Marinko okupljenima u Bevandi, "pa ja ja ja. "ta bi mu U?" upitao je netko "Jebo bi mu milu Mutter*" zgrozio se Marinko Om zlobmji su aputah da Marmku zacijelo nije samo Juhjma srea na pameti i primjeivali da je stan poeo bojati kosu, odijevati arene koulje, kititi se prstenjem i trubiti iz auta enama uz cestu Nepotkupljive su smiljevake ene zgadeno pljuvale za razvratnim emigrantom, solidarizirajui se valjda na taj nain s njegovom pokojnom enom, plahom i utljivom Ivom, za koju nitko nije znao da je bolesna sve dok sirotica nije prije malo vie od pola godine tiho umrla No mukarci su utjeli i povlaivali Marmku Jer, osim to je bio imuan, stari je bio i iznimno cijenjen u visokim politikim krugovima, mtimus mnogih mimstara, doministara, generala i saborskih zastupnika, sve odreda starih pajdaa iz emigracije, koji su nemali broj puta nalili uture na raun vlasnika praonice automobila Kroatien, pa onako pijani cmizdrili na njegovu ramenu i ispovijedah svakojake budalatine. Mannkov je politiki put, njegova "borba za Hrvatsku", kako on voli kazati, poela na Badnjak '63, kada je dvadeset i estogodinji seoski zgubidan u jednome drutvu neoprezno zapjevao: Drue Tito kupit u tifiu, a mercedes Anti Paveliu. Zbog te je gan-ge sretnu Novu 1964. doekao na slamana okrunog zatvora, nije ga spasilo ni to to se s mladim domaim pijetlom, dvadeset svjeih jaja i lijepim komadom peenice u ondanjoj miliciji za njega zauzela njegova ojaena mater Andehja. "Ma, Andrija, reci po dui, zna ga i sam", alila se starica debelome inspektoru, dok se pijevac svezanih nogu batrgao na podu od hnoleuma, "di e on, popianac jedan, kupovat aute kad ni za duvan nema " Nita nije pomoglo. Andrija je dodue uzeo i pijetla i jaja i peenicu, ah je Mannko svejedno punih etrdeset dana licom strugao crvljivi grah s dna otuene porcije i praznio crijeva u metalnu kiblu u uglu elije No, kako je ve ivot kao pasijans^ gdje se katkad naoko beznadno loe karte iznenada lijepo otvaraju^ i slau, tako je i dotad uglavnom promaena egzistencija jedne-^ seoske dangube svoj smisao dobila upravo medu pljesnivim zido- / vima okrunog zatvora Poljubac sudbine u njegovu je sluaju imao teak zadah po rakiji, luku i trulim zubima Ni sam Marin-ko se vie ne sjea kako se zvao taj stan lupe, viestruki kriminalni recidivist koji je oekivao suenje zbog tko zna koje po redu

provalne krade Tek, neizljeivi ga je tat dobrohotno kao roenoga srna naputio to mu je sve initi i komu se valja obratiti za ilegalan prelazak granice Mannko je vec mjesec dana po izlasku i/ zatvora bio u Austriji, dva tjedna kasnije u Njemakoj I nije se povezao s naijencima koji su tamo obijah zlatarnice, kako ga je savjetovao njegov zatvorski cimer Sa strau koju je teko objasniti samo eljom za zgrtanjem novca, moda zbog usamlje35 nosti medu ljudima iji jezik nije razumio, pa i ustraenosti nepoznatim svijetom, uhvatio je teko raditi po esnaest sati na dan. Jedni su bili skloni njegovu promjenu objanjavati injenicom da se malo po dolasku oenio skromnom, kuevnom Hercegovkom Ivom. Drugi pak potiho kau da je dobar dio Marinkova imetka ipak sumnjiva podrijetla. Neki ak tvrde da je on bio i... no, dobro, neemo sada o tome. Kako bilo, Marinko je naskoro kupio tnercedes. Za sebe, ne za Pavelia. U selu se samo nagaalo koliko je njegovo bogatstvo. On sam nije govorio o tome i kada bi ga netko upitao, stari bi samo odmahnuo rukom smijeei se, kao da je takav silni novac neto to obian ovjek ne moe ni pojmiti. No, koliko god je krio cjelinu svojega imutka pa se i ljutio kada bi ga netko pitao o tome, Marinko nije mogao odoljeti da se ne pohvali barem dijelom svoje steevine. Ali, inio je to promiljeno i izokola, pravei se da mu zapravo nije stalo i kako su mu sve te hiljade maraka straan teret. Gotovo da se ovjek sam sebi zaudi kako je uspio ne poludjeti i poslati sve u vraju mater pa razdijeliti pare sirotinji i zatvoriti se u neki pustinjaki samostan. "Evo, pogledaj", kae Marinko vadei plik novanica iz depa, "ta e ovo meni? Samo mi muku ini. Sta ti misli, da bi' ja bio nezadovoljniji da ovoga neman? Bi' ovo!" odmjeri emigrant od lakta. "Sve ti je ovo, moj rodo, nita! Ni po emu ti ja nian sri-tniji od onoga to ivi od plaice i krpi kraj s krajen od prvoga do prvoga, a za veeru nema nego malo blitve i dva jaja utvrdo. More bit da je njemu i bolje nego meni?!" "Njega bar ne mui ir na elucu", dometnu Crni suutno. "Tano tako", sloi se Marinko, "to si dobro reka... Nego, ljudi, 'oemo li mi tagod izist? Mala! Mala!" dreknu stari konobarici, "ajde, doi vamo da naruimo!" Krezuba konobarica dolazi, iz depa zamazane pregae bez rijei vadi blok i olovku. "ta emo?" obrati se emigrant ponovno onima to su se s njime ovdje, na prostim stolovima od dasaka, pod ceradom doli okrijepiti nakon slube Boje. Brico, Crni, Milan i Ante, mu Marinkove sestre, srameljivo ute: Marinko ih je pozvao pa ne mogu oni sada gospodariti njegovim novcem. "Ajde, bogati, naruite, nemojte da vas ena eka", sokoli ih bogatun. Mukarci svejedno ute piljei preda se, onako kako su proutje-li i propiljili dobar dio svojega kolovanja. "E, jeben li vas mutave", kae Marinko prezirno. "Daj nan... Koliko nas je? Jedan, dva... pet. Sad nan daj tri kila peenoga, dvi litre vina i dvi vode. Za posli emo jo vidit." "Donesi i kapule", protisnu Milan stidljivo. "I kapule", sloi se Marinko. "Donesi jedno dva naramka kapule, onako, ko da e je prid kravu bacit." "U mene krava ne jide kapule!" pobuni se konobarica. "Ma, bogareti!" zaudi se vlasnik praonice Kroatien. Dernek se razmahao, uju se ijavice i gange. Mlade cii na vrtuljku, momci hvataju metalne stolce svojih druica smjelo kao Tarzani pa vitlaju nedunom enskadijom. Zaviorenih kosa i suknji one vrite ustravljene i radosne istodobno. To je eksplozivna mjeavina, gora od kerozina, jaa od trinitrotoluola: po afrodizijakoj vrijednosti vonje na njemu, rmgipil gotovo da ide u red sotonskih pojava. "uvaj okolo! uvaj okolo!" grmi iz staroga razglasa. Sasvim opravdano. Osim zaljubljenih, druga kategorija ljudi kojima ba nije preporuljiva vonja vrtuljkom su pijanci. Njima je to vrtoglavo zadovoljstvo ak izrijekom zabranjeno: na komadu daske na kolcu zabodenom u ledinu pokraj ringipila, poneto je klimavim 37 slovima, ah vrlo rezolutno napisano "Pjamma pristup strogo zabranjen" Vlasnik je tako odluio jo prije dvije godine kada se, unato upozorenjima, jedna skupina pijanih budalaa ugurala na metalne stolce, ni vezat se sami nisu mogli Onda ih je zavrtjelo, pa je njima, hvala Bogu, pozlilo, pa su se svi skupa centrifugalno izbljuvali po narodu, kronjama kestena i proeljima okolnih kuca Marmku i Brici, Crnome, Milanu i Anti sada je dola njihova janjetina i oni masnih brada zduno glou, zubima trgaju komade mesa, zborno hrskaju mladu kapulicu, svi na istome poslu, a opet nekako svatko za sebe Zamislili se teko pa i ne vide onoga drugoga, uutjeh kao da im je, boemiprosti, ao toga janjeta to ga blaguju Na posljetku, kada su ubili glad i ostalo im isto zadovoljstvo u hrani, Marmko prvi progovori

"Onda", ree Marmko bezazleno, "zna se ko ce ovo platit Neka asti komu je danas imendan Ante u taj as prestade jesti i ustravljeno pogleda onaj but to ga je upravo erupao Podie glavu, reklo bi se, rasplakat ce se ovjek "Hi, hi, hi", zasmija se emigrant veselo "Ne beri brigu, rodo, zajebavan se Di bi tebe tvoj Marmko pustio da plaa " Ante se kiselo nasmija "E, jeben li vas blesave", nastavi Marmko "Nita vi ne razumi-te Pare" Pare su, moj smko, avlija stvar Nije za svakoga da ima para Covik poludi, obist ga uvati, pome init pizdarije "Ima toga Ima", ree Milan iznenada "Ja san ujo da su se tako u Ercegovmi dvojica ta su doli iz Njemake takmiila ko ce imat hpe strailo "Ajde, bogati, ko ti je to reka-"" kae Marmko, pomalo ljut to ga se prekida "Pria mi ovik", ne da se Milan, "kako je sve poelo kad je ji dnomu dola mater pa ga pita da ima li tagod stare jakete za na strailo, a on, 'Majko, krvi ti Isusove, ta ima trait staru, eno ti pun ormar novi novcijati jaketa' I tako ti njemu mater stavi novu jaketu na strailo Novu novcijatu1 I sad, vidio ti to njegov susid i pobismo' Raspizdio se naisto' Ne majci, stavi ti i on na svoje strailo novu jaketu, a, da bude bolje od onoga su-sidova, metne mu i koulju Novu novcijatu koulju1 Nato ti i om prvi stavi strailu koulju, pa mu jo i gae obue Onda ovi drugi vee kravatu Ovi prvi metne ilet I tako ti ili cirkus ispadne od toga, ilu nedilju dana su njizi dvojica tako zajebavala jedan drugoga ko e imat hpe i esnije strailo Na kraju, skupih se ljudi, gledaju ije je hpe I ne mo se odluit na svakomu i eir, i mantel, i jaketa, i dilet, i gae, i kravata Raskopali ji i opet oba straila imaju maje, oba donje gae, obadva imadu udanc u depu, sve po propisu, molm ljepo Ko prava gospoda Kau ljudi, e, jebi ga, ne more se odredit koji je hpi, oba su jednako lipa Kad kae jedan od ove dvojice, 'Je kurac, nisu isti, pogledaj momu u dep od kouje' Povirili oni u dep od koulje, kad tamo sto maraka' Sto maraka mu njegov gazda stavio u depic, da strailo ima za deparca " Svi se sada smiju osim Marmka On je, ini se, zbog neega malo i uvrijeen "Lako se vami zajebavat", kae Marinko prijekorno otiruci masne brkove, "ah ima i sluajeva di nije zgodno kad ovik ima malo vie nego drugi Moj rodo, da ti vidi koje sranje more ispast kad eljade ima puno para' Koja to muka more bit' Evo, ima jedno po godine kako je u Italiji mafija zarobila jednoga industrijalca1 Rodijak ima vile, aute, brodove, avione, on sam nije zna koliko ima Radio je ta ga je volja, jeba je ta je tijo ovik bi reka - blago se njemu, milma Boja A je ovo'" odmjeri Marm ko ponovno, pa doda malo tie, dramatinim glasom "Zamirila ti njega mafija Mafija, moj rodo' Lipo ga pratili jedno misec dana, gledah kud ide, ta radi, kakav mu je vozni red, je li' I onda, jednoga dana op' uvate ga u otelu di je doa sa Ijubavni-con " 19 "Bogami, lipo!" kae Crni, kojemu je valjda dovoljno strahotno ve i to da su tipa uhvatili s ljubavnicom. "Uvatili oni njega i odveli sa sobon", nastavi Marinko, "niko ne zna di. Mafija se nakon tri dana javila njegovoj dii, poslala in pismo. Kau, pustit emo van au ako nan dva milijuna maraka ostavite di van mi reemo da ji ostavite. Ne govorite nita policiji inae emo van caku...", i tu Marinko zakrklja povlaei kaiprstom preko grkljana. "Poalje tako mafija prvo pismo nema odgovora. Ni a ni be, nita! Poalju oni drugo - isto tako. Poalju tree niko se ne javlja..." "A da nisu se zajebali pa napisali krivu adresu?" zaudi se Ante prostoduno. "Ajde ti u kurac!" razgnjevi se Marinko. "Pa ta oe", pravda se sestrin mu, "samo san pita..." "Sta si pita? Budalatine, eto ta si pita", bjesni vlasnik praonice Kroatien. "Kako ti je to moglo past na pamet? Krivu adresu da su napisali!? Krivu adresu?! To je mafija, magare jedan nerazumni! Ej, mafija! To su ti ozbiljni ljudi, nema u nji' zajebancije!" "Oprosti!" promuca Ante. "Ma kako oprosti?! Sta oprosti?!" "Marinko. Ej, Marinko", smiruje Brico situaciju, "ajde, nemoj se ljutit." "Ma kako se neu ljutit", kae Marinko ogoreno. "Pusti, bogati", kae Milan, "priaj, ta je bilo s Talijanon?" Marinko mrano prosuti nekoliko asaka gledajui svoga zeta s nekakvom neljudskom mrnjom, a onda odmahnu glavom, pijunu, opsova neto nerazgovjetno i nastavi: "Prolo i misec dana, mafija pie, a familija ne otpisuje. Vidi mafija, s njima se ne da na lipe. Pa ti napie i etvrto pismo, a u pismu uvo! Otkinili uvo ovomu bogatau i poslali ga njegovoj 40 familiji da vidi da je dosta zajebancije. Kau, ako ne platite etri milijuna maraka jer sad su digli pare ode ai i drugo uvo." "U piku materinu!" zgrozi se Brico.

"Jesi vidio!" zavrti emigrant glavom zabrinuto. "Otkinili ovi-ku uvo. I ta ti misli da su dica reagirala na to? Jesu moj kurac! Briga njizi!" "Pa kako mogu pustit da in bikare au?" proapta Milan prestravljeno. "Kako mogu?" kae Marinko i zasmija se nekako tuno i prezirno u isti as. "Kako mogu? Fala Bogu da mogu. Kako ne razumi - pa oni ti jedva ekaju da aa odapne pa da naslijede njegove pare. Mafija njima, za pravo re, ide na ruku njima je ak interesantno da in au ucmekaju. ta prije, to bolje!" "Majku in jeben!" opsova Crni gnjevno. "Tako ti je, moj rodo, vanka", kae Marinko alosno, "Briga koga za tebe, pa da si mu rod roeni!" "I ta je bilo s Talijanon?" odvai se Ante upitati. "Nita", ree Marinko. "Nita, ta e bit? Mafija mu nakon nedilju dana otkinila i drugo uvo i poslala njegovin, a kad se ovi ni taj put nisu javili, mafija vidi nema tu kruva! Lipo ovi-ka ubili, isikli na komade i u kuveru poslali familiji - kad ne triba vami, ne triba ni nami!" "Jeben ti ivot!" zakljui Milan maloduno. 41 Poglavlje peto u kojemu upnik bozemiprosti pogine, a onda ipak ne pogine, makar bi on najvie volio da je poginuo Vruina. U titravoj jari mijeaju se mirisi praine, znoja i jestvi-na. Dernek je nakon objeda nekako omlitavio, posustao, uspavao se. Neki su ak i doslovce usnuli ispruivi se na deki prostrtoj u hladovini, njihovi ih najmiliji kaklju slamicama oko nosa. Drugi bi opet spavali, ali ne mogu mui ih kiselina. Mineralnom vodom krijepe svoj siroti eludac da izdri u stranoj bici s peenjem i kapuhcom, pa da u asu velike pobjede suznih oiju zadovoljno podrignu. uju se cvrci, goleme crne zunzare i tek povremeno ganganje onih najupornijih ili najpijanijih. I tada, u tom mirnom i sitom blagdanskom poslijepodnevu, kada su se ve vodile umne politike rasprave nad ostacima lubenice kojom je dovren objed, a iz kuhinja se ulo zveckanje posuda u sudoperu i mirisala kava, kada se sto i dvogodinji Karlo, najstariji Smiljevanin, kojemu vino daju jo samo za Svetoga Antu, po obiaju rasplakao traei da mu dovedu njegova prvorodenca Simuna koji je kao trogodinjak umro od panjolske gripe jo prije osamdeset godina, zau se vriska Kao ljetna oluja, na vedro se Smiljevo najednom stutila vijest o stranoj nesrei Poginuo je don tipan1 Poginuo don tipan51 Don tipan" Poginuo51 Ma jesi li sigurna" Tko ti je to kazao5' Pa kako15 Gdje51 "Isuse moj dobri1 Gospe blaena i udotvorna1" kriale su ene uasnuto se kriajui Ostavljalo se posude u sudoperima i lonii za kavu na ploama reoa, prekidale umne politike rasprave, utihnula i ganga i ija-vica, rastnjeznile se pijane glave Sav je ivot u Smiljevu najednom stao, cijelo se selo u trenu mobiliziralo oko tragedije koja je zadesila njihova pastira i znatieljno pohitalo upnoj kuci gdje je, prema priama, u dvoritu mrtav leao njihov upnik spljes-kan na kamenome podu kao pregaena maka, otkinuta mu glava na jednoj strani, trup na drugoj, ne putajte blizu djecu i one slabijih ivaca Uas se napunilo neveliko dvorite s osmerokutmm bunarom i divno razhstahm stablom smokve, narod se natiskao oko tijela pa ne moe ni vidjeti to se dogaa "Kako je pogimo5" pitaju usplahireno oni to su istom doli "Nije pogimo", odgovaraju gotovo razoarano oni upueni u sveenikovo stanje, "samo je ugamo nogu " "Ugamo nogu5' Nita vie51" "I rasika glavu", kae netko kao da hoe popraviti dojam nesree, "krv mu iklja ko iz pipe " "Ajde, fala Bogu'" "ta, fala Bogu5" "Reko, fala Bogu da nije tagod gore", veli ovaj, a tono se vidi kako mu je krivo, kao da mu je netko ispod nosa izmaknuo tanjur omiljenog jela udan je to svijet, ti Smiljevam Vijest o pogibiji u selu je proizvela uzbuenje kao da se neto lijepo i sveano dogaa, kako se ovdje tragedije i mae doivljavaju lijepima i sveanima Uzviene i ozbiljne one su upravo ono najbolje u ivotima Smi-ljevana Doista, nikada ovdanji ljudi nisu tako lijepi i dobri, tako drag i suutan svijet kao kada tko umre pred smru se mire zavaene obitelji, zaboravljaju zemljine parnice, u smrti se rehabilitiraju ak i lijenine i pijanci A najbolje je kada odapne lijenik, sveenik, uitelj ili makar kakav inenjer, netko vien i kolovan svi se krasno odjenu, ozbiljno kaljucaju u pogrebnoj povorci i dostojanstveno isteu ui brbljavoj djeci to nose vijence A ako se skupi puno svijeta na ispraaju pokojnika, onda svi kau "Bio je lip pogreb " Narod tako sklon uasima, meutim, ovaj je put pretjerao umjesto pred licem Gospodnjim, sveenikova je dua jo uvijek obitavala u dobro joj poznatom i tek propisno natuenom tijelu s

rasjeklmom na potiljku, koje je okrueno brinim vjernikim stadom lealo na tlu i nekako neljudski jealo "Njeeeee Njeeeee " meketao je pastir slabanim glasom "Don tipane Don tipane, kako ti je?" pitaju ga "Njeeeee Njeeeee " "Don tipane, je li te boli5" kae netko naglaavajui svaku rije kao da se obraa nagluhome "Njeeeee Njeeeee "A di te boli'" "Njeeeee Njeeeee ", samo je ponavljao postradah sveenik kolutajui oima "Sta mu je bilo'" "Priaju da je pa s prozora " "Bogati"" ude se ljudi gledajui visoki prozor kupaonice go re na katu, malen gotovo kao pukarnica Pop da je pao s prozo-i i?l S onoga prozora" 45 Okupljeni na mjestu nesree zapanjeno i nekako uplaeno zure uvis Uasnijima od sveenikova udesa sada im se ine okolnosti koje su do njega dovele Velika je to zagonetka za jednostavni smiljevaki puk Kako je, za Gospu blaenu, sveeniku uope palo na pamet da se uspne na prozor u razini ovjekova tjemena'* I zato se on pa to ne bi avlu palo na pamet1 provlaio kroz otvor kroz koji bi se i maka jedva provukla" Nakon svega, medu Smiljevane se pomalo uvlai zebnja da se s njihovim upnikom neto strano dogaa Jer, najprije se dva tjedna pop, pravdajui se nekakvom tajanstvenom bolesti, krio u kuci prepustivi sve svoje obaveze sveeniku iz susjedne upe Zatvorio se bio i nikoga nije putao k sebi osim svoje kuanice Rue, a ona je opet utjela i bila osorna prema svima koji su gurali nos u upnikovu intimu Ono to se zna, u ta dva tjedna nijedan lijenik nije dolazio u upnika pa je cijela ta pria o bolesti bila vrlo sumnjiva Onda se don tipan danas napokon pojavio na misi, blijed, iscrpljen i rastresen, crveneci se na trenutke kao mladenka, a u jednome mu je asu ak i srebreni kale, sreom prazan, ispao iz ruke i zvecnuo o kameni oltar I sada ovo Sto se, zaboga, dogaa' Mati zvanome Crni odmah je sve bilo jasno, ah to nije htio priati ba svima Tek, uhvatio je ispod ruke Marmka Anehjinog, zovnuo na stranu Iku, Bricu i Milana pa ih, stavivi prst na usta upozori da ne razglaavaju ovo to im upravo kani lspnpovje-diti "Je li ti zna ta je bilo'" proapta Crni povjerljivo, oito upuen u situaciju "ta>" "Ja mislm da pop ponovno ", veli Mate zvani Crni pa znaajno pokaza ispruenim palcem prema ustima kao da hoe kazati da don tipan 'Pije"" proapta uasnuto Mannko Andehjm Crni tuno zakima glavom "A ta, pop voli popit'" zapanji se neobavijeteni vlasnik praonice Kroatien "Da popit?1" ree Crni "Pije ko spuva1" objasni Milan "Ko deva1" dometnu Brico "Ko zemlja1" kaza Crni "Ma bogati1" ree Marinko pa se brzo prekrii kao da hoe otkloniti kakav urok od sebe I tako je don tipan, pomalo sa saaljenjem, a pomalo s prezirom, u dijelu svojega stada ponovno bio obiljeen kao pijanac Ali sada kao jedan od onih najgorih, s kojima ne moe popiti au vina jer to je njihova bolest - kao okorjela pijandura kojoj ni lijenici vie ne mogu pomoi i pred ijom oajnom strasti vie nitko ne moe dobrostivo zatvoriti oi To to je istina u svemu tome bila poneto drukija, to to je, za pravo reci, u ci-jeloj toj stvari don tipan bio nevin da neviniji ne moe biti, zasad su, na tetu smiljevakoga upnika, znali samo on i njegov, da tako kaemo, poslodavac svevideci i svemogui Bog Samo je On znao kako se puna dva tjedna muio njegov dobri sluga tipan i sigurno je patio vidjevi ga takvoga Razdiran stranom eljom svoje slabe ljudske puti, razapet izmeu dvije grene udnje kao ono Bundanovo magare izmeu dva plasta sijena, don tipan bijae ubog kao Lazar, ponizan i ustraen u iskuenju I valja iskreno reci, po dui, otkako je sam sebe zatekao nalivenog dobrom domaom lozovaom i od uasa zacviho na kuhmjskome podu, nita nije popio Ni kapi1 Sav je estoki alkohol to ga je imao u kuci on jo toga stranog popodneva, tresui se kao u groznici, proho u sudoper molei se i plaui nad njim kao da pokapa najmilijega I dobro je uimo, jer malo nakon to je zazivalo za spasenjem, cijelo je njegovo bie ponovno vapilo za tim otrovom Bila je to 47 ndjudska e, gotovo prispodobiva s opsjednutocu avlom, kao kada se nakon pustih godina vampir probudi u svome lijesu pa je edmji nego ikada Seoski upnik, i mae plah i nesiguran ovjek, bijae izbezumljen sve ono samopouzdanje to ga je teko izgradio hjeeci se od alkoholizma, mjesecima skupljana hrabrost da bez srama ponovno stane pred pastvu, muno samouvjera-vanje da je ponovno dobar i ist pred Bogom i pozvan provoditi njegovu volju u ovoj maloj upi, sve se to bilo sruilo pred

jednom, zapravo bezazlenom, posve siunom kunjom sotone Cijelu se tu noc nemirno prevrtao po postelji, a kada je napokon zaspao, u snu su ga muile strane slike iskeenih upljana koji mu se unose u lice i nude ga rakijom cereci se zlokobno i sknvecki namigujui jedan drugome "Ajde, tipane, popij1", "Ajde, Stipe1", "ivio ti nami, pope1" mijeali su se glasovi kroz raskalaen smijeh u kojemu nije bilo niega srdanog, nego samo gola zloba i naslaivanje njegovom slabou Zora ga je zatekla izmuenog i u znoju Prohladna svibanjska zora s prezaposlenim pticama u gustim kronjama empresa, miris itke zemlje iz zahjevamh vrtova i dovikivanje teaka, rezak zvuk brusa to negdje klizi niz otricu kose, glasanje razbuene stoke, sve je to upravo mamilo da ovjek ustro skoi iz postelje i ispljuska se hladnom vodom, ali don tipan se osjeao tako nitavnim da mu se inilo kako mu je najbolje umrijeti Pa da ga nema Da se osramoen i jadan pod betonsku plou sakrije pred svijetom Golemi se strah bio uvukao u njega, a znao je da ga brzo i bezbolno, istoga asa, moe istjerati samo na jedan nain da se ponovno napije Na nesreu, to je istodobno bilo i uzrokom njegove sramote Siroti se sveenik tako naao zarobljen u nepodnoljivom krugu tjeskobe od uasa koji ce ga po svoj prilici snai kada ljudi saznaju da je sklon rakiji, mogla ga je spasiti samo rakija Izlaz je na posljetku naao u dugoj i predanoj molitvi u simoci Dva tjedna se tako bio skrivao od sela etrnaest dana Ih/ ikakva kontakta s vanjskim svijetom, kao da ispunjava kakav / iv]d proveo je u molitvi, krijepio se ivotopisima svetaca Tako je doao i Sveti Ante I sve je bilo dobro, don tipan se ponovno osjetio sigurnim, spremnim da se suoi sa svim izazovima slubovanja u jednoj seoskoj upi Crvenio je, dodue, pred znatieljnim pogledima, mucao i ruke su mu se tresle dok je na misi lijevao vino jer u biskupovoj nazonosti ipak nije mogao koristiti jabuni sok - ali nikakav ozbiljniji propust ili, boemi-prosti, izgred nije napravio ak ni kada ga je Tatjana opet uhvatila muiti Puno je u posljednja dva tjedna don tipan razmiljao o Tatjani Isprva ispunjen grenom udnjom i bijesom zbog te udnje, kako su dani odmicali, bijae sve dobrohotniji prema lakomislenoj udovici s osmijehom na usnama zamiljao je kako e, kao pravi dobri pastir, blago ukoriti i vratiti u stado tu zabludjelu ovicu Kada se, meutim, napokon suoio s reenom "ovicom", shvatio je kakva je to betija i kako bi je najradije libao do krvi Jer, to je uinila ta zmija, taj Belzebub, ta bludnica babilonska, ta, ta Svaki put kada bi na misi - pred cijelim onim svijetom, pred biskupom1 don tipan svrnuo pogled na nju u treem redu crkvenih klupa, ona bi s nekakvim moleivim izrazom na licu prislonila maleno licitarsko srce na svoje neprilino dekoltirane prsi1 Preznojavao se od uasa i izbjegavao njezm pogled, ali je taj nekrst, ta napast tako koncentrirano zurila u njega, tako ga ustrajno vabila u razvrat tim srcem i poljupcima to mu ih je slala jedva primjetnim micanjem usana, da sveenik nije mogao da je ne gleda Ba kao to prolaznika mami da vidi smrskan auto mobil Samo s golemim naporom volje uspio je privesti misu kraju i ne osramotiti se pred crkvenim velikodostojnikom Poslije, kada je u biskupovoj pratnji prozivao krizmanike, malo se pnbrao Dodatno ga je osokolilo kada je biskup pregledao upne knjige i pohvalio ga ne naavi nikakva propusta u njima Potom su ruali i biskup je otiao, a don tipan se zadovoljan povukao u svoju sobu na katu Cijeli mu je svijet opet bio tako prijateljski i drag, ivot je ponovno imao smisla, gdje god pogledao, radosno 49 se oitovala skladnost Bojega nauma, kao da se ona zlosretna epizoda sa zmijom i jabukom nikada nije dogodila. Tako je mislio don tipan sjetno zagledan u skupinu vrabaca to su na grani oraha pred prozorom o neemu otro debatirali. Iz oka mu se iznenada otela i niz obraz khznula jedna krupna suza olakanja, kadli... "Don tipane!" zaori se iznenada dobro mu poznat glas iz prizemlja, kao da ga dolje, iz pakla, zovu da potvrdi svoju rezervaciju. Don tipan se umalo obeznani, probi ga hladan znoj. "Don tipane, di si?!" viknu udovica ponovno. Don tipanu se zamuti pred oima. "Don tipane, Tatjana je!" govori Tatjana, sada, ini se, ve na stubama. Don tipan se stade tresti kao padaviar. "Don Stipaneeee!" urla ena sada ve sasvim blizu, tu u hodniku pred vratima. Sveenik se uplaeno osvrnu po sobi, a onda, nakon to se nekoliko sekundi premiljao da li da se sakrije pod postelju ili u ormar, ili moda da stane iza vrata, napravivi nekoliko bezglavih koraka kao tukac na kii u svim smjerovima po sobi, u asu potpuna pomraenja uma iskorai kroz prozor. Drei se oprezno za prozorski okvir potom stade na desetak centimetara iroku izboinu na zidu koja je u visini prvoga kata opasivala kuu. Potom iskorai i drugom nogom i tu, na vanjskome zidu pored prozora pritaji se prstiju grevito zabodenih u upljine izmeu kamenih blokova. "Don tipane!" viknu Tatjana uavi u sobu. Raspameenome upniku tada pade na pamet apsurdna misao kako bezobraznica nije pokucala prije

nego je ula i kako je svakako mora prekoriti zbog toga. 50 "Don tipane", vie ta prokleta ena. Pop pogleda ispod sebe i od visine mu se zavrti u glavi. "Don tipane!" tipanu se priini kao da mu je udovica sada blie nego prije. Kao da je ona shvatila da je on tu vani pokraj prozora. Sve pipajui u potrazi za osloncem za ruke on se pomakne po uskoj iz-boini do ugla kue. "Don Stipaneee!" vie Tatjana negdje iz unutranjosti. A upnik je ve na drugoj strani, u sjenovitome dijelu kue, uplaeno zurei u iljate ukrase na osmerokutnome bunaru. Panino se uhvati za okvir zelenih kura na prozoru kupaonice. "Don tipane!" vie Tatjana sada ponovno posve blizu. Don tipan odlui vie ne bjeati. Umirit e se ovdje kraj kupaonice pa e valjda i ona otii. Samo da u meuvremenu nitko ne proe cestom koja je uz kuu. A Tatjana, koja je dotad obila sve sobe na katu traei svoju ljubav, u tom asu ude u kupaonicu. Bilo je mrano unutra i neto je udno grebalo oko kura. Ba udno! "Ma koji je to dava", promrsi udovica zabrinuto i nekako vie za sebe. Onda prie prozoru i odluno, kao da je ona tu gospodarica - jer takvom se pomalo i smatrala - otvori kure! "Nemoj! Neeeee!!!" samo je uspio povikati don tipan. I onda tres! Smiljevaki se upnik koliko je dug i irok prostro po kamenome podu dvorita i evo ga jo i sada, dobrih pola sata kasnije, gdje okruen zabrinutom pastvom jo uvijek lei i kolutajui oima nekako ivotinjski jei: "Njeeee! Njeeee!" "Don tipane", pita jedan, "je li ti dobro?" 51 "Ajde u kurac", govori mu drugi, "di e mu bit dobro, vidi kakav je!" "Njeee! Njeee!" "Tribalo bi zvat hitnu pomo", predlae netko poduzetno. "Tribalo bi njega odvest na hitnu pomo. Ako mi njizi budemo zvali, ne ji, brajo, do mraka doekat." "Dobro ovik govori." "Njeee! Njeee!" "'Ajmo, ko e ga odbacit?" "Ja bi moga, ali mi se auto uje po piliin." "Ali si pilie kupova?" "Di neu: jednodnevni pilii po deset kuna komad!" "Ma, bogati, a di to?!" "Ajmo, ljudi, nemojte govorit pizdarije, valja popa vozit u ambulantu." "Moga bi ga ja svojin mercedesonl" ree Marinko Andelijin. "A to ne bi u moga bemvejca", umijea se Tatjana prkosno. Kao da je taj as dobio napad, sveenik se na udoviinu ponudu osvijesti, stade bijesno ritati i pljuvati zaarenih oiju. "Pu!..." protenja on bijesno. "Pu! Bi a!... PuL. Bi a!... Bi a sotono!..." Okupljeni se Smiljevani tada zapanjeno pogledae, a Mate zvani Crni ponovno pokaza Iki, Brici i Milanu ispruenim palcem prema usnama. Iko, Brico i Milan znaajno mu namignue. 52 Poglavlje esto gdje se otkriva da su Nikola Tesla i Petar Preradovi zapravo Srbi, na to jedna Luscinia luscinia, ili slavuj veliki, pobjegne glavom bez obzira Bilo je to one subote kada se nalijevala zadnja betonska ploa na kui Marinka Andelijinog. Ovo zadnja, naravno, valja uzeti tek uvjetno, jer se u Smiljevu nikada ne zna kada e ovjeku, i puno skromnijega imovnog statusa negoli je Marinkov, pasti na pamet da makne crijep i itavu krovnu konstrukciju kako bi sazidao jo jedan kat. U Smiljevu je u posljednjih desetak godina tako niklo nekoliko besmisleno golemih kuerina, koje su njihovi vlasnici sazidali najee samo stoga jer nisu znali to bi drugo s novcem, a kua se uvijek nekako inila razumnom investicijom pa makar imala etrnaest soba i garanog prostora za osrednje prijevozniko poduzee. Mukarci su se na gradilitu poeli skupljati ve u zoru, da po jutarnjoj svjeini odrade vei dio posla. Grijui se kavom i rakijom, jo krmeljavi i lijeni, pogledavali su uvis, gore ak na 53 drugi kat, gdje je stotinjak etvornih metara valjalo ispuniti itkim betonom. Dok su se svi skupili,

vlasnik dizalice ve je montirao tranice do drugog kata, a Brico i Milan razvukli elektrini kabel i gumeno crijevo za vodu do mijealice. Milan vue plavo crijevo od po cola natrake, a kraj u rukama ba mu je nekako u visini rasporka na hlaama, to upravo neizbjeno priziva lascivne asocijacije: "Kume", kae Marinko veselo, "ta bi da da ti je toliki, a?" "Moga bi se lipo obisit za nj", kae Milan razumno. Svi su bili jo pomalo mrzovoljni od sna, no samo tren kasnije, tek to su prve lopate bijelog tucanika stale ritmino utati u mijealici za beton, mukarci ivnue. Bez nekakva velika dogovora razmiljee se po novogradnji. Sunce se polako uspravilo na nebu, povrina uglaanog betona irila se kao razvaljano tijesto, a ljudi su poskidali majice i koulje i pomalo zamukli. utanje prihe u mijealici, zujanje elektromotora dizalice, cviljenje osovine na karioli, zveckanje eljezne armature na koju se izlijeva itka smjesa... sve se to stopilo u zid buke kroz koji ovjek uje jo samo vlastito disanje. Odjednom vie ne osjea nikakva umora ni boli u miiima, i nije ti vano koliko si dosad napravio i koliko ti je jo ostalo, i vie ni na to ne misli, moda tek ponavlja refren nekakve pjesme u sebi kao bajalicu, cijelim svojim biem predan tom jednolinom radu kao molitvi. Kao u hipnotikom transu svi su bili bez identiteta, svedeni samo na svoje male funkcije u tome velikom poslu, pa ih je Ma-rinkov poziv na marendu gotovo iznenadio: "Ljudi, dobro je, 'ajmo togod izist", kazao je vlasnik kue i svi su zaueno stali, osvrnuli se oko sebe, sve je utihnulo, lijepi je svijet ponovno bio tu. "Gori u uredit jedan stani za Juliju, da se odvojimo kad se ona uda", pojanjavao je vlasnik praonice Kroatien guei se mortadelom. "Neka dite ima svoj mir, ta u joj ja, starac, zapovidat." 54 Julija nije nita kazala na to. Sloivi hranu na stol improviziran od jelovih dasaka na kojima se gdjeto jo moglo vidjeti tragova skorenog betona, ona i tetka joj Ivanka stajale su malo podalje i utei toile kavu iz termosice u alice. A i mukarci su utjeli: i Brico, i Iko, i Crni, i Marinkov zet Ante i Milan, o mladima da se i ne govori. Samo je Marinko govorio i svi su ga, umaui tvrdo kuhana jaja u sol i guvajui kao lakat velike fete pruta, pozorno sluali i ozbiljno kimali povlaujui mu. Iko dohvati jednu granu bagrema to se nadvijala nad stolom, otrgnu jedan trn pa stade njime akati zube. "A i meni, da van pravo kaen, fali malo irine", pria emigrant. "Ne more ti, rodijae, ni disat di je usko, a kamoli uredit i ivot, i posa, i avla, i Pavla...", kazuje Marinko ogoreno, kao da je dosad ivio u potleuici. "Evo, za primjer", ree on, "di e neko ko ja bit bez radne sobe?!" "Radne sobe?!" zapanji se Crni. "E!" "Pa, krvi ti, ta ima radit u sobi?!" kae Crni kojemu rad, prirodno, znai otvoreni prostor i kakvu alatku u rukama. "Sta e radit, he, he...", zasmija se Brico. "Ko da ti ne zna ta e radit?... Gospe ti, pa nee skupljat znake. Dovest e kakvu mladu, je li tako, Marinko?" "Ajde, ljudi, nemojte se zajebavat", ljutnu se toboe Marinko. "Lako je vami...", kae on sada ozbiljno gledajui svoje jedino dijete dok je ono utke stavljalo alicu vrue kave preda nj. "Lako se vami zajebavat...", uzdahnu emigrant. "Ka-va?" upita Julija Iku, a Iko se u prvi mah gotovo uplai kako je djevojka to rekla, kao da je gluhonijema pa teko srie slogove. "Moe, moe!" "Ka-va?" nudi Julija Crnoga. 55 "Moe " Kava' Jedan se momak nekontrolirano zacereka "Sta je"" dreknu emigrant ljutito "Sta se ti smije'1" Momak posramljeno umuknu "A i ti", obrecnu se sada otac na ker, "kako to govori' Ka-va ka-va " imitira je Mannko zgadeno kriveci usta "Ne kae se kava, nego kava, razumi" Kava' Ajde, kai - kava "Ka-va", kae Juhj a "Mar u pizdu materinu'" Svima je sada neugodno, gledaju prazno preda se ih sputaju pogled, Iko je onim trnom raskrvavio desni "Nemoj tako, Mannko", usudi se kazati Ante, "pusti dite " "Ma ta pusti, moj zete", ree Mannko ojaeno "Ma ta pusti Kad ona svoj jezik ne zna Juhja, srne", obrati se emigrant ponovno svome jedinome djetetu uzimajui fetu pruta sa stola, "kako se ovo zove'" Juhja se uasnuto zabulji u prut od straha je sada zaboravila i ono to zna "Prut, prut ", ape joj tetka iza leda, ah djevojka paralizirana stravom vie nita i ne uje "Ti tamo mui", viknu Mannko na sestru "Julija, kako se ovo zove'" AJuhja ni a ni be, ni crne ni bijele, nego samo to nije proplakala "Ajde na njemakon ako ti je lake", kae sada otac izazivaki i podrugljivo, "kako se ovo kae na

njemakon'" "Schinken", izleti Juliji neoprezno "Schinken^" proapta Mannko gadljivo, razvlaeci lice u jezovitu grimasu "Schinken", ponovi on s nekakvom sotonskom nasla56 dom "Schinken^" prodera se ljutito "Mar1 Mar odavde, ubre jedno brezobrazno' Mar' Pa zgrabi jedan kamen sa zemlje i zavitla ga na ker, tjerajui djevojku kako se tjera tuda krava s njive A ova se izmaknu, iza nje prasnu jedno prozorsko staklo s posve besmislenim upozore njem, bijelim naopakim slovom S Svi se od nelagode naoe okamenjeni kao oni dvorjani u Trnoruici, samo jejulija bacila pladanj s loniem za kavu i vec bjeala preskaui suhozide, zapinjuci haljinom za grmove kupine, gueci se od plaa Rijetka je bila i udna ivotinjica ta Juhja, osobito ako je gledate u smiljevakom sustavu vrijednosti utljiva i vazda neto zamiljena, odrasla u osami djevojake sobe u koju njezin otac gotovo da nije ni ulazio, u siunoj izbi koja bijae posvema nalik samostanskoj eliji, samo da je bilo maknuti reprodukciju nekakvog uplakanog curetka i umne izreke o ljubavi cifrasto ispisane na arenom papiru i polijepljene po zidovima Ondje je ova frizerka bez radnog iskustva i sanjarske naravi provela glavninu svojega mladog ivota, dvadeset godina je proialo pokraj nje, a da ih ona gotovo nije ni zamijetila koliko se mrano naslaivala sudbinama gospoica to su na kiselome papiru jeftinih romana venule od udnje za voljenim, gutale tablete i rezale zapea Bila je toliko drukija od svih ovdje, toliko drukija ak i od svoga praktinog oca koji vjerojatno ne bi ni umro ako ba ne mora, koji bi jamano i samu smrt s kosom pokuao podmititi kao regrutnu komisiju s nekoliko tisua maraka Pa da se nekako odgodi ta neugodna obaveza, ako ga se vec ne moe proglasiti trajno nesposobnim za umiranje Takav kakav jest, odgojen u drutvu u kojemu mukarci previe ne mare za djecu, a samoiv sam od sebe, Mannko, za pravo reci, nikada nije ozbiljno ni razgovarao sa svojom kcen I ne samo da se o njezinim potrebama, nezavisno o ocu, brinula mater, nego se nekako inilo da Marinku njegovo dijete nije ni pri sr cu I tu je Ivanka uvijek bila kao nekakav bypass pa bi, kada se 57 ve ne bi mogla izbjei oeva uloga, ona odlazila u tinel umilosti-viti njihova kunog diktatora koji bi ispruen na trosjedu, miui utrnulim prstima u sintetikim arapama, rezignirano pritiskao puceta na daljinskom upravljau Onda je Ivanka umrla i Julija se nala uplaena i sama pred tiraninom Nikada nije ni pokuala proniknuti u narav i logiku toga nepodnoljivog apsolutista i prznice, a kamoli mu proturjeiti Pa i sada je bila tek povrijeena i bijesna, ali nimalo buntovna, kao da je to to je otac kinji nekakav svemirski usud Sirota je, plaha djevojka svojega roditelja doivljavala po prilici kao to afrika ih amazonska plemena doivljavaju bolest ih poplavu kao stranu i nerazumljivu silu kojoj se mora pokoriti, ije divljanje moe ih otrpjeti ih pobjei od nje Bjeala je kroz vinograde odsutno gazei suhu crvenicu i pro-vlaeci se izmeu razhstanog trsja na kojemu su tiho bubrili kiseli zeleni grozdovi, pa preko njiva kroz strnjiku od djeteline, krumpmta na kojima su se okrugle tikve utjele kao mala sunca Besciljno je pola u smjeru posve suprotnom od sela, daleko od kuca, daleko od ljudi ija ju je okrutna neposrednost plaila, i kao da je u svojoj djetinjoj uvrijeenosti prieljkivala da bi ovako hodajui mogla doi do kraja svijeta, pa se onda baciti u bezdan, da je vie nikada ne vide u ovome svijetu iji je jezik i obiaje slabo razumjela, gdje kokoima odsijecaju glave, a udaku trgovcu, koji je tko zna zato govorio panjolski, nije mogla objasniti da joj trebaju intimni uloci sve dok se u njihov razgovor nije o, uasa1 umijealo njih dvadesetak to su ekali kombi mucavoga Kuzme sa svjeim srdelama iz primorja Lutajui tako poljem uplakana, zamiljajui kako bi bilo lijepo da umre pa da svi gorko zaale to je nema i pokaju se to su bili nepravedni, ula je u jedan gaj na kraju neke njive Goleme kotele obrasle brljanom ovdje su zastirale nebo Julija zadignu haljinu, smaknu gaice pa unu da se pomokri mrcajui sjeti se kako bi njezin becutm otac u ovakvim prilikama uvijek 58 govorio "Neka plae - manje e pisat" "Govno jedno", pomisli djevojka ogoreno U taj as neto je vrknu u glavu, odbi se i odleti u travu malo dalje Juhja se zaueno zagleda u predmet kost vjerojatno pilea jo masna, svjee oglodana hrskavica na jednome kraju vrk1 -odbi se sada od njezina tjemena i druga kost pa se pridrui onoj prvoj Batak, zakljui djevojka, batak plus karabatak, podie glavu "Ajmememmajkomojamila1" zavapi Juhja "Pst1" upozori je mukarac masne bradurine to je sjedio gore na grani i mljackao, koncentrirano zurei negdje u hce Napokon, on proguta zalogaj, gucnu iz nekakve boce, otre usta rukavom pa se grleno oglasi "Vnd1 Vnd1 Vnd1 Vnd' Karr1 Vnd1 Vnd' Vndi Vnd' Karr' " Nevina hrvatskome, Juhja nije razumjela ni rijei njegove pjesme, samo je blenula gore, zaboravivi

ak i gaice navuci "Slavuj veliki", pojasni joj bradonja aptom, "Lusania lusama, krasan primjerak "Vud' Vnd' Vud' Vnd' Karr' Vnd' Vnd' Vnd1 Vnd' Karr' E, jebi ga'" dreknu on iznenada, Juhja se prepade "Otia", kae mukarac razoarano tek sada malo bolje pogledavi djevojku "ija si ti?" pita on "Marmkova " "Kojega Marmlca'" "Marmka Andehjinog " "Svabica", kimnu bradonja suutno, poutje nekoliko asaka kao da razmilja o neemu pa se prodera ponovno preplaivi frizerku "Ne idi, smko, draga duo, Ne id' od krova omoga, 59 Tuda zemlja ima svoje, Ne spoznaje jade tvoje, Tuda zemlja ljubi svoga1" Kako je urlao, cijelo je polje odjekivalo, skamenjenoj se Juliji inilo da joj se sam Gospodin Bog - jer mukarac je sa svojom upavom bradom pomalo i nalikovao Stvoritelju javlja s nebesa Napokon ovaj umuknu, zagleda se u djevojku "Petar Preradovic", kae on tronuto "Pravi Hrvat Juhja nita ne ree A Srbin1" ree mukarac znaajno "Hrvat, a Srbin More li ti to zamislit toliko je on volio Hrvatsku, da mu nita mje smetalo to da je Srbm1 E, vidi, to ja cijenim I da mi on sad doe, ja bi reka 'Gospodine Preradovicu, jesi pravoslavac, ali si ovik1 Evo ruke1' Juhja opet nita ne ree "Ih, za primjer primjera", nastavi bradati, "Nikola Tesla1 Zna li ti 'ko je Nikola Tesla^ Juhja odmahnu glavom da ne zna "Nikola Tesla napravio vesla Otia u Ameriku, izumio tenku", odvergla mukarac nasmijano Nasmijei se i Juhja, nalazei to s veslima i Amerikom vrlo aavim Bradati mukarac sada skoi na zemlju do nje, unu kao i ona to je ula pa se udari rukom po prsima "Ich - Stamslav1" predstavi se on tarzanski goi iz prijateljske Njemake Goa iz prijateljske Njemake se ponovno nasmijei, premaiv-i sada vec za cijelih dvjesto posto svoju normu osmjehivanja za svojega dvomjesenog boravka u Smiljevu A Stamslav se najed nom zagleda u gaice to su stajale rastegnute izmeu njezinih koljena Zapilji se na nekoliko asaka, a onda, vidno uzbuen, posegnu rukom da ih malo bolje promotri Julija premre od straha, oi joj zasuzie "Grdehni1" ree bradonja uznemireno pokazujui na ptiice kojima je bila oslikana tkanina "Grdehn, eljugar ih tighc, latinski Carduehs carduehs, vrlo ljupka, spretna, nemirna i pametna ptica iz porodice zeba Jesi li ikad sluala grdehna'1" Julija, jo u oku, samo odmahnu glavom "To je Mozart medu pticama1" ree Stanislav zaneseno "Kad grdehn zapiva, to je opera, razumi' Kad on vabi enku, to ti je neto neto neto Ovako ", uspravi se mukarac zabacivi glavu, "ovako ti on stane na granu pa piva Sight1 Sight' Sight1 ", zacvrkuta Stanislav. "Sight!" proapta Julija srameljivo "Ne, ne tako, nego mora malo podignit glas Malo vie, razumi Sight' Sightf" "Sight1 Sight1" ponovi frizerka "To1 Tono tako1" pohvali je Stanislav "Sight1 SiglH?' "Sighti Sightl" "Sight' Sightl" "Sight' Sightl" "Sight' Siglit1" cvrkutah su njih dvoje naizmjence ljubavni zov grdehna, pomalo shvaajui da ono to je dobro za grdehne, i ljudima moe biti od koristi 61 Poglavlje sedmo koje se bavi emancipiranim mladim enama i drugim moralnim nastranostima suvremenoga svijeta "Don tipane, niko nee nita znat", proaptala je Tatjana moleivo. Sumrak je pomalo ispunjavao smiljevaki upni ured, a elektrino svjetlo jo nije bilo upaljeno. Na toj razmeti prirodnog i umjetnog, na niijoj zemlji izmeu Svevinjeg i Thomasa Ediso-na, od svetoga Ante na zidu iza sveenika nazirao se jo samo bijeli cvijet ljiljana, dok su stvari u sjenovitim kutovima postajale meke i bezoblinije, nekako nesigurnije. Barem za udovicu, to je otvorila svoje srce i sada joj se inilo kao da propada u tamu gubei svaki oslonac. Jer, don tipan je, lica skrivenog u mraku i dlanova mirno poloenih na plou stola, zagonetno utio i nisi mogao znati uti li zato to je zadovoljan onim to uje, ili zato to je ravnoduan. A moda je ljut, dvojila je Tatjana 63 oajno, napreui se ne bi li vidjela makar kakvu reakciju na licu seoskog upnika Negdje uz rub stola, sada se slabo vidjelo, bila je naslonjena taka od koje se on vec pomalo

odvikavao, a koju je dobrih mjesec i po vukao sa sobom, otkako je ono, bjeei pred Tatjanom kroz prozor kupaonice tako je makar Tatjana doivjela tu zgodu - bio uganuo nogu Bio joj je presladak s tom takom Mogla ga je dovijeka gledati kako se s mukom opire o nju, tako bespomono asimetrian prizivao je u njoj elju da ga polegne u postelju i hrani licom, brino bdije dok on bunca u ognjici Premda je, dakako, dosta teko razumjeti zato bi netko s uganutom nogom buncao u ognjici No, pop ju je izbjegavao, na misi je vie nije gledao ili bi je tek na tren pogledao mrano i s mrnjom Kada ga je jednom htjela neto upitati, samo je kimnuo glavom, nerazgovijetno se ispriao neim i odepesao dalje, kao da ga nekakav neobino hitan posao negdje eka Nedavno mu se, to je bilo smijeno, Tatjana htjela obratiti na ulici, a on je gotovo pobjegao preko ceste od nje i umalo ga, onako nespretnog, sa takom, nije zveknuo Kuz-mm kombi sa srdelama Nakon toga, sveenik je u dva sluaja posve otvoreno pokazao kako ne eli imati posla s udovicom, bez rijei prekidajui telefonsku vezu im je shvatio da ga ona zove Takvo ustrajno odbijanje Tatjana je sebi mogla objasniti samo jednim jedinim razlogom upnikovim strahom da bi ona mogla zahtijevati pravo javnosti, graanski okvir pa, na posljetku, i sveti sakrament za njihovu moguu vezu No, bilo je to posve krivo, udovica je od popa skromno traila samo ljubav, pa makar i zabranjenu i skrivenu, koju ce prije zatajiti nego to bi ugrozila njegov poziv Cijeli onaj splet nesretnih okolnosti to se do sada zgodio izmeu nje i sveenika stoga je doivljavala kao glup i tetan nesporazum, koji je velikim dijelom sama skrivila svojom lakomislenom netaktinocu, te je danas banula ovamo da jasno i nedvosmisleno otkloni svaku dvojbu o svojim namjerama 64 "Don tipane, niko nee nita znat", rekla je ustreptala od nade, a on je utio dugo i bezduno "Don tipane ", ponovi Tatjana, kao da vie nije sigurna da je sveenik jo uvijek tu, nego da je u mraku s druge strane stola samo prazan stolac i da je sve ovo jedna strana, nestvarna mora u kojoj ona razgovara s opsjenama "Znan ja tebe, Tatjana", oglasi se napokon negdje iz tame muklo, "ako bi ita bilo izmeu nas, ti bi to odma' svima ispriala " "Ne bi', don tipane Ne bi', due mi moje", zavapi ena "Ma bi, znan ja tebe", ponovi sveenik i kao da se malo zasmija "Ne bi', dabogda umrla ako bi'1" "Nemoj se klet", upozori je pop "Ne bi'", ree Tatjana slomljeno Don tipan ponovno zauti Iako je to izgovorio bez razmiljanja, iznenadivi se umalo kako je takvo to prevalio preko usta, bio se ocutio tako nadmonim kada je Tatjam kazao da ne vjeruje kako bi ona utjela Na asak je bio siguran i vrst i u sasvim malenom djeliu vremena, tako malenom da lako moe biti da nije ni postojao te ga zacijelo nee ni ispovjediti, otkrije u sebi demonsku nasladu zbog spoznaje da je po svemu jai od onoga jadnog i poniznog bia to je sjedilo u mraku s druge strane stola Tren kasnije, meutim, uhvati ga bijes, zaudno hladan, tvrd i kontroliran I bila je kao nekakva slatka bol ta njegova ljutnja "Tatjana", ree hinjeno umornim, odlunim glasom, osjeajui kao valjda nikada do tada svu puninu svojega zavjeta na rtvu za dobro svijeta, "Bog ti dao, nadi sebi par, a mene ostavi na miru " "Don tipane ", poe Tatjana jo jednom "Nemoj ti meni 'don tipane', nego poi s miron Ako ti za tagod tnban ko upnik i sveenik, doi kad god ti je volja, ali 65 s takvin mi glupostima, mohn te, vie nemoj dolazit", ree pop neumoljivo Zadovoljstvo onoga duhovnog u njemu i bol posve svjetovna i ljudska mijeah su mu se, i nije znao gdje poinje jedno, a zavrava drugo zemaljski je patio, no taj je osjeaj patnje i ustrajnosti u njoj bio tako nezemaljski lijep, vrijedan da se zbog njega odoli svim izazovima puti Cutio se velikim i jakim u tome, makar na nekoliko minuta, tako sigurnim i predanim svojemu pozivu Mirno je gledao kako Tatjana tiho izlazi iz prostorije Kad je ena izala, meutim, ostavi sam sa svojim mislima, bez osobe koju je mogao zadiviti svojom vrstinom, naglo se ocuti tako prazno i besmisleno I nikakav smisao, nijedna vjera i nada, ni svi sveci i mistici nisu mogli ispuniti tu uasnu prazninu Sjedio je tako u mraku neodreeno dugo, jadan i sam, a onda je dola Rua da ga pozove na veeru i becutno upalila svjetlo Tatjana se po prilici jednako osjeala Po odlasku dugo je sjedila u autu ispred upne kue i zurila u mrani prozor, a onda je upalila motor i, ne znajui to bi sa sobom, obijesno se vozikala po selu, uasavajui ene koje su se na traktorima, umorne i opaljene od sunca, visoko gore na prikolicama prepunim zelene kukuruzovine, vraale iz polja Neto takvo kao nezavisna mlada ena, sveti ideal emancipirani-jih enskih revija, potpuno je opreno smiljevakome svjetonazoru Pridjev "nezavisna", koji se mae neobino cijeni i sveano izgovara kada mu slijedi Drava Hrvatska, u svim drugim situacijama ovdje je gotovo nepoznat, ne upotrebljava se niti se u skladnoj homogenosti sela primjeuje njegov nedostatak Ovdanjem nainu ivota osobito je

pak strano da je netko nezavisan i mlad, kako to vec biva da u zajednikim kuanstvima u pravilu ive tri ih ak etiri generacije, gdje neki namaknu i staa za mi rovinu, a da jo nisu otkrili slast zapovjednog urlanja injenica, n i posljetku, da je u tome sustavu vrijednosti netko a) nezavisan, b) mlad pa povrh toga jo i c) ena, senzibilnijega bi smiljevakog didu vjerojatno natjerala da od muke pojede svoju masnu kapu Ako i ne ba toliko da bi pojeli kapu, mnoge je Smiljevane, a o njihovim enama da se i ne govori, Tatjanina pojava stoga upravo izbezumljivala Bio je tako razmetljiv taj njezin novi crveni BMW majke bi neobino brino sklanjale djecu s ceste ugledavi ga vec u daljini - pa kljuevi automobila na privjesku s prestinom markom, s kojima se Tatjana nesvjesno igrala, pa njezin slobodan i nadmoan smijeh, njezina frizura, nain na koji je otvarala onaj svoj novanik sa zguvanim novanicama, njezina koraljna ogrlica sve njezino1 "ta ti misli", upitala je mnoga smiljevaka supruga, gurkajuci nogom u gluho doba us-nulog mua, "koliko je njoj jo ostalo od onoga osiguranja'" Nesretan sluaj kojim je Tatjanm mu skonao u jami s vapnom, uz sretnu pojedinost da se pokojni prethodno osigurao na nepojmljivu svotu, od nje je uimo vrlo neomiljenu osobu No, kako je novac posjedovao nesvakidanju osobinu da kompenzira nedostatak omiljenosti, mladoj je udovici seoska zavist ili laskala ili se, u najgorem sluaju, na nju nije ni obazirala Nepromiljeno je troila na komplete posuda od rostfraja, odlazila na organizirana hodoaa u daleka marijanska svetita, telefonom je naruila knjigu plus videokasetu o nekakvoj dalekoistonoj metodi iscjeljivanja, a nabavila je ak i sobni bicikl, u svijesti Smiljevana vrlo dekadentan predmet Okamenjena lica, zureci preda se, ene su odutjele, mislei da ih Tatjana izaziva, kada se ova u trgovini glasno premiljala da li da iskoristi superpovoljni sedmodnevni aranman u nekom austrijskom skijalitu, a vrhunac je bio kada su u jednome arenom magazinu izale njezine slike prije i poslije udesnog tretmana frizerke i vizaistice Poti-ane i mangupski raskutrane crvene kose, pomno napudrana i osjenanih kapaka, osvijetljena mnogim kilovatima fotografskih reflektora, Tatjana se sretno smijeila ispod legende "poslije" Premda je zapravo bila nesretna Unato krasnom autu i koralj-noj ogrlici, usprkos prelijepim tecama od rostfraja i sobnom bi67 ciklu, u sebi je osjeala kako je ostala ona musava, loe poeljana i loe naminkana Tatjana od "prije" i da nema te frizerke i vi-zaistice koja bi jad njezina ivota preobrazila u sretni "poslije" Samo je njezina sestra Ljubica, rijetko eljade s kojim je Tatjana jo govorila i jedino kojemu se povjeravala, znala koliko je njezino nezadovoljstvo i tjeila je svojom zaudnom vjetinom da, gataju-ci iz taloga kave ovjek ne bi vjerovao dok ne vidi ama ba sve pogodi "Ima ovde iznad sebe jedan crni oblak na kojemu sidi neko malo dite, a dite ima vranu na ramenu, a vrana u kljunu dri crva", govori Ljubica aptom, jer mu joj malo dalje spava na trosjedu "Crni oblak, to zna i sama, nije dobro, ah malo dite ti je super Malo dite pobjeuje crni oblak1" "A je li to malo dite 'oce rec da cu ostat nosea-1" pita Tatjana zabrinuto "Bog s tobon", snebiva se Ljube, "malo dite ti nema veze s tin1 To da U naen mahunu faola, to ti je trudnoa ko iz puke A malo dite je neto skroz drugo, malo dite je dobra vijest, neto to si dugo ehla da ti se ostvari Pa ova vrana sa crvon u kljunu, to je isto dobro Vrana ti daje crva, ta 'oce rec da ti neko donosi neki lipi poklon Izdaleka", naglasi gatara "Lipi poklon'" kae Tatjana zamiljeno "ta bi to moglo bit'" "Ne znan", predaje se Ljubica, "ne vidi se ba najbolje A jesi li ula", ree gatara sada usput i sasvim tiho, povjerljivo se nagi-njuci sestri, "da su Rosa i mu joj bih na grupnjaku'" "Ajme meni", proapta Tatjana uasnuto stavljajui ruku pred usta "Neki par iz Zagreba", nastavi Ljube, "nali se pnko oglasa pa ili za vikend u njijovu kuu na Hvaru " "Kuu na Hvaru"" "Lipa, kae Rosa, velika kuca na tri kata, deset metara od mora " 68 "Blago m se", uzdahnu Tatjana "Ajde", ree Ljubica pruajui alicu, "uzmi jedan prst pa pritisni u talog kaiprst ti za posa, sndnji za seks, prstenjak za ljubav " "Ko da ne zna koji cu", nasmijei se Tatjana utiskujuci prste-njakom duboko u kaveni talog Prua alicu sestri, ova zamiljeno gleda u otisak jagodice "Ima li ita od onoga mojega'1" pita udovica, a Ljubica zna koji je onaj njezin "Samo malo ", kae gatara, "ne vidm ga Nego", podie Ljubica glavu nasmijeivi se lukavo, "ta ti misli o Marinku Anelijinom'" "Oni ta je doa iz Njemake'" "E" "Pa ta s njin'" "Kau da te je on zamirio'"

"Mannko Andehjin'1" zaprepasti se Tatjana "Herr Mannko"" "Bome " "A bome more mu i bit", kae udovica ozbiljno "On ima para, more ovik birat" "Seko, ti to mene zeza", ree Ljubica sumnjiavo "Jel de ti svoju seku zeza'" "Ma ta cu te zezat", ree Tatjana tvrdo "Samo me udi to je izabra mene Kako mu nije pala na pamet neka manekenka od sedamnaest godina'" "Ne znan ta bi ti rekla", kae joj sestra zamiljeno "Mannko, Bogu fala, nije tvoj par, to se iz aviona vidi Ah, nije ti, Tatjana, dobro ni ovo sa don Stipanon Sta ti tnba petljat se s popon'" Tatjana zauti Nedugo po muevoj smrti mukarci su je ponovno poeli gledati, ak i oni oenjeni, nametati se, potajno ih 69 sasvim otvoreno, dolaziti, nekada u vrlo sumnjive ure, i pitati je li joj togod treba, ako treba neka samo njih zove, kazali bi znaajno joj milujui nadlakticu "Ivice, je li tebi ena zna di si>5' upitala bi onda Tatjana, a Ivica, nije vano koji, bi se smeo "Tatjana, voli li ti papat mrkvice, a'" upitao bi je netko drugi bestidno "Je li ti draga mrkvica'" "A je li tvojoj eni draga'" odgovorila bi Tatjana protupitanjem "Fala Bogu da joj je draga, to joj ne bi bila draga'" "A reci mi", rekla je tada Tatjana, "je li joj je oisti ih bude onako zemljava'" Poalila je im je to izgovorila Nekada davno, dok je jo bila cura, takve su joj se stvari sviale, veselo se kikotala 1 na mrkvice, 1 na krastavce, 1 na tikvice, 1 banane, 1 kobasice 1 kiflice, urnebesno su je zabavljale te dosjetke prehrambene naravi, kao 1 one zooloke, 1 one alatne, 1 nogometne, 1 lovnonbolovne, 1 one medicinske, 1 meteoroloke, 1 prometne, 1 one to ti ja znam kakve sve ne erotske asocijacije zbog kojih se katkad upita kako neki ljudi uspiju obaviti 1 najjednostavniju radnju, pritegnuti, primjerice, francuskim kljuem olabavljenu maticu, a da im se istoga asa ne digne od toga Tatjanu to vie nije nasmijavalo, bilo joj je predvidljivo, ak 1 runo 1, makar bi nekima u selu u to bilo teko povjerovati, bila je edna, odluno je odbila sva udvaranja 1 nije zaalila ni za jednim Nije vie eljela seoskoga dripca kakav je, Bog mu dui dao, 1 njezin pokojni bio I ne samo zbog onoga golemog nasljedstva, smatrala je da ima pravo oekivati da joj ljubav ovaj put bude nekako nevinija 1 plemenitija, makar bila besmislena, beznadna 1 "ta tebi to, Tatjana, tnba?", kako je bio sluaj s onim nje/mim, modrookim upnikom smiljevalum Tek je dobra I iubc znala kako ona iskreno 1 potpuno voli toga budalastog pop 1 1 kakva bespomona enja stoji u srcu te jeziave goropad nm Katkada, nou, sparina bi je tako guila da ne bi mogla 7(> zaspati, onda bi pomislila na don tipana i od toga bi je gotovo zaboljelo u prsima A tek u snovima Hm1 Bio je tu jedan dosta udan san i razmjerno esto joj se javljao Don tipan stoji u misnom ruhu, a Tatjana mu prilazi, dira ga po licu, klizi rukom niz grudi, potom klekne i zavlai ruke pod one ipkice i brokat Dugo i bjesomuno natjeravala je Tatjana te veeri svojega BMW-a kroz selo, a onda i skrenula u polje, poskakujui na lzlokamm zemljanim putovima, kroz grmove kupine i preko tuih njiva Zaustavila se napokon negdje na samome kraju polja, moda i cijelih deset kilometara daleko od sela, pa sjedila grizui usnu, suznih oiju 71 Poglavlje osmo u kojemu se hoe i prdnuti i stisnuti, to, dakako, po naelu koje nam je iz logike poznato kao zakon iskljuenja treega, ne ide Iznenadni zapuh vjetra naduo je koltrinu, a u daljini je sijevnu-lo. Stanislav se prenu, podie glavu s pisaeg stroja marke Unis u kojemu je, ba kao i na poetku veeri, jo uvijek stajao uvuen list potpuno bijeloga pelir-papira. Mukarac tjeskobno pogleda u naelektrizirani mrak, outi se uzvienim pred olujom to se kao kakva neista sila pribliavala iz tmine, prstima nervozno proe kroz kosu i gricnu crni brk, zamisli se naas s prstima dramatino zaustavljenim iznad tipkovnice, a onda ustro otkuca: "Ne more i prnit i stisnit." U taj as prolomi se grom - ujutro e se ustanoviti da je udario u stablo marelice u susjednome vrtu - i sijevnu tako strano da se Stanislavu naas uinilo da je u velikom ogledalu stare psihe vidio svoju rendgensku snimku. Razdiran dvojbama on 73 ponovno pogleda pehr-papir, proita ono "Ne more i prnit i stisnit" pa ga obuze nemoan bijes kako je to neozbiljno i glupo Istrgnu list, zguva ga i baci pa uvue novi i odluno otipka "Ne moe i prdnuti i stisnuti " To1 ree mukarac sokoleci sam sebe To je dobro, idemo dalje1 Zadovoljno dohvati cigarete sa stolica, zapali i pode do prozora, zagleda se u guste srebrnaste kapi Blato je svjee mirisalo, zrak

bijae pun sitnih estica praine to se dizala iz rasuene zemlje, a munje su ocrtavale brda i krovove Ljubiasti je krajolik sijevao i nestajao u mraku "Ne moe i prdnuti i stisnuti", ponovi Sta-nislav tiho "Ne moe i prdnuti i stisnuti Ne moe i prdnuti i stisnuti Ne moe Zapravo uope ne zvui tako loe", zakljui napokon Kada je za Stara ognjita dogovarao esej o mudrostima smiljeva-kog kraja, Stanislav nije ni nasluivao kakve bi mu se sve tekoe mogle isprijeiti u ostvarenju toga etnolokog pothvata Dok je razmiljao o tome, dok je jo obilazio selo i s blokicem u ruci intervjuirao Smiljevane tree ivotne dobi, zadravajui se osobito kod pradjeda i ukundjeda, susretljivih starina s kojima ukucani, upravo uvrijeeni pozmm godinama svojega pretka, gdjeto i desetljeima nisu govorili, Stanislava je nosio znanstveniki polet i udivljenost narodnim genijem to je iznjedrio izreke "Ovca koja bleji zalogaj gubi" i "Nema njemu bez sikire" Etnolog hobist tada je bio naisto kako bi njegovo djelo imalo izgledati, imao je spremne cijele reenice pa i poglavlja, briljivo razdijeljena pod naslovima "Moralni nauk", "O marljivosti i lijenosti", "Puka meteorologija", "Spolni ivot", "Kuharice manje zbori" No, onda je Stanislav krenuo pisati i vec na poetku ga, muki i iz potaje, spopade sumnja, ba kao vrag kada spopadne krtenu duu Ne more i prdmt i stisnit - vec sama ta izreka, koja na primjeru obu/davanja odnosno oslobaanja eluanih plinova, ilustrira naelo u logici znano kao zakon iskljuenja treega, otkriva nam kako su 71 Smiljevam razuman, trezven narod, i milju i djelom ukorijenjen u stvarnosti, premda im stvarnost vec stoljeima, preciznije, jo od doba narodnih vladara, nije bila nimalo naklonjena Tako je po prilici trebala poeti Stanislavova slavna znanstvena radnja, kojom je pak trebala poeti njegova slavna autorska karijera u Starim ognji tima, listu Drutva knjievnika za koji je etnolog in spe do sada pisao tek sitne vijesti o nastupima kazalinih amatera i dobrotvornim aukcijama slika za haake uznike Onda ga je neoekivano zateklo pitanje treba li poslovice pisati u jezinom standardu, ih se ipak valja drati dijalekta"1 "Ne moe prdnuti i stisnuti", s jedne strane, inilo mu se nedopustivim krivotvorenjem izreke, a u jezinome je standardu mudrost i gubila onu iskljuivu odlunost to ju je imala u svojoj naravi "Ne more i prnit i stismt", s druge strane, Stanislavu je zvualo nekako seljaki, nedostojno znanstvenoga statusa kojemu je stremio u svojemu radu, a ne manje bitnom nije mu se inila ni mogunost da bi mu netko mogao zamjeriti kako je lo Hrvat, autonoma koji ne priznaje jezini standard, nego svojim djelom, takorekuc, rovari protiv narodnoga jedinstva I tako se u njemu cijelu veer smiljevaki lokalpatnot borio s hrvatskim mtegralis-tom, a na popritu toga stranog boja gomilale su se loptice zguvanoga pehra, sedam lipa komad Stanislav, u selu znan i kao Lmguz, bio je takav jedan nedovren ovjek, kojemu bi se uvijek neto isprijeilo da se do kraja ostvari u ma kojemu od mnogih svojih zanimanja Nedovrenost je, dakako, logino slijedila iz te mnogostrukosti interesa, to je za ivota osobito izbezumljivalo, a moda i pod zemlju otjeralo njegova oca, koji je za ivota nazidao kubike opeka po cijeloj kapitalistikoj Europi, da bi njegov jedim potomak jo u Spasite-ljevim godinama studirao likovni odgoj, slikao akvarele i u hinjeno naivnoj maniri iz grabovih cjepanica djelao kipove svetaca i seljaka, pa onda pisao haiku poeziju i aforizme, biljeio meteoroloke promjene, promatrao ptice i agitirao za Hrvatsku najistiju stranku prava, marginalnu ekstremno desnu stranicu koja je 75 na posljednjim izborima, unato domiljatom sloganu "Hrvatska besprijekorno ista i bez omekivaa1", poluila tek 0,32 posto glasova Premda radikalnih politikih stavova, Stanislav zvani Lmguz bio je bezazlena dua, djetinje znatieljan i rastresen, tako oaran raznolikou svijeta, da bi mu valjda srce prepuklo da se mora odluiti i do kraja ivota raditi samo jedno Tako nesklon konanome, na posljetku posve prirodno nita nije stigao okonati, vec je ivio bez alata i zanata, neoenjen unato odmaklim godi nama, na raun udovike mirovine svoje ojaene matere Okrut no je selo, pak, nimalo oarano raznolikou svijeta, jednostavno tumailo kako je Stanislav zapravo jedna lijena guzica - odatle i nadimak - koju bi najpametnije bilo utnuti pa da se njezin posjednik malo trgne i prihvati kakvoga mukog posla Lmguza to nije osobito uzbuivalo, od sela se, uostalom, niemu boljem nije mogao ni nadati Zagledan u guste srebrnaste kapi, otpuhujui dim u mlanu smiljevaku noc, Stanislav se sjeti male vabice to ju je prije nekoliko dana zatekao u gaju pod kotelom na kojoj je obitavao onaj plahi primjerak slavuja velikog, a koju je i danas sreo u duanu kod Miguela, i ocuti se tronutim nad sudbinom te izgubljene duice u stranoj i oito nenaklonjenoj sredini, poeli zatitniki prigrliti sirotu Tako je to dosad mu manje poznato uvstvo Stanislav objanjavao sam sebi Doao, dakle, Stanislav u duan pa prebirao nekakve biljenice, dok je na drugome kraju trgovakog pulta Ivic bio tako pijan da vie nije znao koja mu je noga u ortopedskoj cipeli, a koja zdrava I mae strahovito neugodna persona, Ivic u takvome stanju postaje tako gadne naravi da trgovac Josip vec razmilja kako bi pograbio golemi nazubljem no za kruh i bjesomuno izbo napasnika No dosad je,

za divno udo, trgovac jo uvijek miran, naslonjen na dovratak skladita uvrce brie, hladnokrvan ba kao i njegov idol Miguel del Rosa iz serije Rue za moju dragu 76 "Miguel, budi ovik, daj mi jo jednu pivu", kumi ga Ivi "No, gnngo1" kae Miguel becutno "Viva Zapatat" umiljava se invalid trgovcu "No'" "Viva Mexicol" ne da se Ivic "No*" "Ajde ti lipo u kurac1" "Hombre, ti si pijan", kae trgovac nadmono "Ma vidi ti ove Meksikance", potui se Ivic Stanislavu Stani slav nita "Miguel", okrenu se invalid ponovno trgovcu, "Miguel, bogareti, je li istina da vi Meksikanci toliko morete prdit da to ne more ni jedan drugi narod na itavome svitu'" "jCerdo suaof" ree Miguel prezirno, to na panjolskome znai "Svinjo prljava1" "Ne znan vie ko mi je to pria", nastavlja Ivic, "da je to od one estoke spize ta je oni jidu kad prnu, ko da je haubica gru-nila I neki crveni faol da je najjai za to "jUn buell1", procijedi Miguel, to ce reci "Vole jedan1" Pria mi ovik, oiju mi moji, da oni kad prnu, koja je to sila, da ji to odigne od zemlje Zaozbilj1 Kresnu, pa ji baci u zrak ko raketa "Slone1" kae Josip zvani Miguel, potroivi sve svoje uvrede na panjolskom, kako je vec izdanje panjolski s izgovorom vrlo oskudno s tom vrstom izraza " A jedan da je tako prnio", ne da se Ivic smesti, "da je odle tio nebu pod oblake pa ga vie od dvi godine nije bilo ni ut ni vidit Svi ga vec bih otpisali, familja ga isplakala, kad, ta ti je za vidit, doe ti nakon vie od dvi godine razglednica1 Pajdo se javlja iz Japana 'Ja san dobro i zdravo', kae, 'pozdravite mi majku ako je jo iva '" 77 Stanislav se na drugome kraju duana tiho zasmija, a Miguel je sada vec sasvim blizu umorstvu na okrutan i podmukao nain, osamdeset do sto manje ih vie nemarnih uboda u stanju potpunog duevnog rastrojstva, kadli, u prostoriju ude Mannko Andeh jin i ker mu "Mala moja, zbog tvojega busaaaaaaaat" zaganga vec s vrata vlasnik praonice Kroatien ugledavi Ivica "Gonjaju me ko Juda Isusaaaaaaaa^" prihvati Ivic, znameniti smiljevaki ganga, zadovoljno, a Miguel panino skoi da tijelom zatiti staklo friidera Bilo je, naime, jednom da su neki u trgovini gangah, a debelo staklo trgovakog friidera prsnulo Makar je teko povjerovati da je staklo prsnulo ba od pjevanja, Miguel se ne voli igrati s tim stvarima "Sta ce popit'" nudi Mannko Ivica "Miguel, daj mi jednu pivu", ree invalid smijeei se prepredeno Miguel mrzovoljno izvadi pivo iz friidera pa tresnu bocom ispred Ivica "Na", kae, "dabogda se udavio " "Siglit1" pozdravi Julija Stamslava veselo Mannko zapanjeno pogleda ker "Ej", kae Stanislav zbunjeno Vidi se, neugodno mu je pred mukarcima, ak i nekome tko je kao on kompromitiran, nije zgodno da se po selu prouje kako imitira ptice "Sta radi'" pita ga Julija "Evo", kae Stanislav, "train lipu biljenicu za herbarij " "Kako si reka"" prepade se Mannko "Za herbarij " "Pa ta ti je to?" 78 "Herbarij", ponovi Linguz "Stavi se cvie u teku pa se stisne dok se ne osui " "Cvice u teku'1" uasnu se Mannko "E" "Pa ta ce ti to?" "To mi je za maloga Juncu Od Brice sin", brani se Stanislav "Ima jedinicu iz biologije pa za izac na popravni mora donit herbarij" "Pa suvo cvice", kae Mannko prezrivo "Stisnio bi mu ja u teku sto maraka, pa bi onda vidio kako bi mali dobio jedinicu " Leima okrenuta ocu Juhja zakoluta oima Frizerka bez radnoga iskustva, sklona mranome naslaivanju sudbinama gospoica to su na kiselome papiru jeftinih romana venule od udnje za voljenim, nijemom se gestom ispria Stanislavu, pokazujui da i sama zna kako je aljenja vrijedno to

da je njezin roditelj takav jedan beznadan sluaj, matenjalist i sirovina bez smisla za lijepo I bila je tako ljupka u asu kada je zakolutala oima, da se Stanislav toga ni sada, u tri sata ujutro, zureci u tminu gdje se oluja pomalo stiavala, nije mogao otresti Nije on bio od onih mukaraca pred kojima djevojke svakodnevno kolutaju oima, ma kakvi, to se toga tie, Linguz je, unato godinama, bio gotovo bez ikakva iskustva Prije dosta vremena, a opet ne tako davno da ga jo uvijek ne zapee u prsima kada se toga sjeti, vo lio je jednu Dijanu to se, kako je to vec u pjesnika zabrinjavajue esta pojava, udala za drugoga, u ovome sluaju za mesara Dugo je Stanislav patio zbog toga, a onda zaboravio i, za pravo reci, vie nije ni razmiljao o tome kako je materi znao kazati kada bi ga ova upitala to se vie ne eni - "aspektu ivljenja" Ulijemo se bio po tom pitanju naisto Stoga se onako i uzrujao na ono kolutanje oima, i na onaj njezin radosni sight1 kada ga je ugledala, pa one njezine pjege "Sva je pigava", proapta Stanislav strasno, izvan sebe od elje za milim licem, pa i ustravljen zbog toga 79 Veliki ga je strah bio drao, to je na posljetku i sam sebi morao priznati. No, zakljuivao je kako je to strah od promjene, strepnja pred gubitkom momake nezavisnosti. Sad, to je, tu je, kae Stanislav u sebi, tu smo di smo, ne more se i prnit i stis-nit. To ga podsjeti na onu njegovu etnoloku studiju to se bila zaglavila u prvoj reenici. Ode do stola, izvue papir iz stroja, zguva ga i baci. Potom utrnu svjetlo i lee u postelju zurei u strop. Soba se neujno prelijevala iz modre i ljubiaste u crvenu, svitalo je. 80 Poglavlje deveto koje pripovijeda o nogometnoj mafiji i o tome kako domovina ostaje bez majki Selo je bilo zakunjalo u vrelim ljetnim popodnevima, jo su samo babe zvjerale po kuinama s mlatilicama za muhe, a zrele crne dudinje bezglasno padale u prainu. Traak uzbuenja donio je tek poetak natjecanja u podrunoj nogometnoj ligi, gdje je mjesna loptaka uzdanica, NK Bojovnik, ostvario visoku pobjedu od pet prema jedan protiv kluba iz susjednog sela. Bojovnik, bivi Proleter, i inae je imao blistav poetak sezone: s prvim utakmicama, a katkad i cijelog jesenskog prvenstva, zbog njegovih se pobjeda mnogi janjac zavrtio na ranju. No, s proljea bi, ve tradicionalno, uslijedila serija sramnih poraza, koja je gdjeto tako znala razbjesnjeti Smiljevane da su jednom, preklani je to bilo, igrai i uprava, vrativi se s jednog gostovanja gdje su pruili poniavajue lou partiju, punih etiri sata ostali zatoeni u autobusu u sreditu sela, ustravljem od svjetine to im se grozila kosirima. 81 S proljea bi se, bez pretjerivanja, siroti Bojovnik, suprotno svomu dinom imenu, pretvorio u pravu vreu za nabijanje i naskoro postao najbjedniji od svih klubova bijedne lige, pavi na dno tablice, a sve to zbog pohlepe njegove uprave, koja je upravo besramno prodavala bodove. To kako su oni lairali utakmice, to je bilo upravo nekranski. U smiljevakoj usmenoj predaji tako je jo uvijek iva pria o Zlatku, sada nastavniku fizike, a nekadanjem golmanu nekadanjeg Proletera, koji je u trenu kada je protivniki igra pucao penal kleknuo da zavee kopaku! Ili ono kada je Brico, neko perspektivni centarfor, nekakvim udom ostao sam s loptom pred protivnikim vratima, a onda, u svom uasu ne znajui to bi drugo, odglumio da ga je uhvatio gr pa stao cijukati skaui na jednoj nozi. Kada im se ve ne bi dalo izigravati slaboumnike, u klubu bi angairali Stevu. Stjepan prozvan Stevo, seoska luda, alkoholiar od roditelja alkoholiara, bijae neobino nasilan mladi, koji je ve bio robijao zbog nanoenja tekih tjelesnih ozljeda, a koji je za sitan novac, bocu konjaka ili tek za toplu ljudsku rije bio spreman utrati u teren i odvaliti suca akom posred lica. Nevolja je bila to se Stevu nije moglo kontrolirati: njemu se, naime, to na posljetku toliko svidjelo, da je posve nemotivirano temao suce, ak i kada je to bilo suvino ili ak tetilo interesima podrunog ligaa. No, prvenstvo je tek poelo, Bojovnik je pobijedio i sada se nitko ne eli sjeati onih manje veselih epizoda iz povijesti kluba, nego se u Bevandi zanosno prepriavaju osobito lijepi trenuci utakmice, a pijane se noge, u pokuaju uprizorenja okretnih prodora danas posebno raspoloenog centarfora Mrkvice, saple-u i padaju preko stolica. "Pako, jebem mu mater", ljuti se gostioniar Markan, "svaka U stolica me je dola sedandeset maraka." "Oprosti." 82 "Jebi ga", kae Markan pa se vrati onim arobnim uasima iz crne kronike kojima se dotad naslaivao za ankom. "Utvren je identitet mukarca kojega je u srijedu u veernjim satima, polugolog i bez ikakvih osobnih isprava, privela policijska ophodnja u Trpnju na poluotoku Peljecu", itao je gostioniar strasno. "Rije je o austrijskom graaninu Ludwigu Wittgensteinu (47), bekom nastavniku prirodopisa, koji zajedno s obitelji ljetuje u privatnome aranmanu u Bakome Polju. Nesretni je Wittgenstein, kako je naknadno ustanovljeno, u petak ujutro neoprezno zaspao na luft-madracu u moru ispred Bakog Polja, da bi se, noen morskim strujama, probudio tek poslije nekoliko sati, tridesetak nautikih milja junije, gdje su

ga, tako obnevidjela sunanicom da jadnik nije znao ni kako se zove, policijske snage uhitile mislei kako se radi o albanskom izbjeglici. Austrijsko veleposlanstvo u Zagrebu ovim putem zahvaljuje djelatnicima Policijske uprave Dubrovako-neretvanske upanije na humanosti koju su iskazali prema njihovome graaninu." Za stolom uz sam ank Marinko, Crni i Milan kartali su naps, a Brico je doao kasnije pa je samo gledao. "Kralja, kralja mu baci...", upade najednom kibic uzrujano. "Ne smin s kraljen: trica je u njega", kae Marinko pokazujui na Crnoga. "Ma opizdi kralja kad ti kaen, nema ti on nita", osokoli ga Brico koji je sjedio na uglu izmeu Marinka i Crnoga pa je mogao vidjeti karte i u jednoga i u drugoga. "E, jebi ga, Brico", kae Crni ogoreno, "ako e gledat, uti i ne miaj se." "Oprosti", ree Brico, "zanio san se." "Jebi ga, nije red." "Oprosti", ponovi kibic. "Pa ne moremo tako igrat", nastavi Crni. 83 "Oprosti" "Mislm, stvarno nije u redu " "Oprosti1" razgnjevi se Brico "Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Je li ti lake'*" "Poseri ga", ree jo jednom Crni nujno "Sad je kasno " "Pred Okrunim sudom u Koremci", oglasi se ponovno Mar-kan i samo to se ne oblizuje, "poelo je suenje Predragu L (23) iz Zagreba, koji je u travnju prole godine svojim vozilom marke opel corsa, registarskih oznaka ZG 431-ES, oborio pjeaka Mislava K (39), KV elektromontera iz Koremce Neobino je da je Mislav K u ovome udesu proao gotovo neozlijeen, a Predraga L zapravo tui zbog nanoenja duevnih boli Prilikom udarca reenom opel mrsom Mislavu K je, naime, odletjela s glave kraa rida vlasulja te su njegovi sugraani prvi put saznah da je on zapravo elav Koremki je elektromonter u svojemu jednoi-polsatnom svjedoenju u petak kroz suze ispriao da je ovim inom ozbiljno naruen njegov ugled, izgubio je san i apetit, a nenadoknadivom tetom smatra da ga prijatelji, koji su ga prije zvali Miki, sada zovu upavi " "Markane, daj mi kutiju Croatie", ree Stanislav koji je upravo bio uao u lokal Gostioniar nezadovoljno zafrkta to ga odvajaju od tiva "Oho-ho1" povie uto Crni ugledavi Lmguza "Koga mi to vidimo" Je li to poznati jeba malo doa da nas obie"" "Kakav jeba'" pita Milan zaueno "O emu ti to pria'" "O emu prian'" ree Crni toboe udivljeno "Moj smko, pa zna li ti da pnd tobon stoji jedan doktur od seksa, jedan jedan jedan ministar jebakih poslova1" "Nemoj me zezat"" Suinislav se u neprilici kiselo nasmijei Hl "Kad ti kaen", ree Crni "On bi nami o tin stvarima moga predavanja drat Ovako kad ga gleda, reka bi - smotan, budala, ta on zna A ovamo ti on, moj Mannko", obrati se Crni sada emigrantu, "voda enske po polju " "Ma bogati"" zaudi se kao Mannko, shvaajui da je tu nekakva zajebancija posrijedi "Crni, nemoj", zacvih Linguz moleivo "Pusti, molm te Nemoj, ko brata te molm Koraali su kroz polje i mali su im se prsti kao nehotice dodirivah, hodah su sretni pranjavom cestom grbavom od proljetnih lokava, pokraj grmova drae okiene najlonskim vreicama, u suton to se crvenio kao u kaubojskim filmovima On, Linguz, zamiljeno je grizao dugu utu slamku, dok je ona, Juhja, grickala krajeve kose Preko ceste je u neko doba pretrao jedan uasnuti zec, Linguz se hitro sagnu i potegnu kamenom za njim Promai, naravno, razoarano iri ruke, a ona mu se suutno smijei, kao da kae "Nema veze, bit ce neki drugi put" Onda ju je on uhvatio za ruku i pogledavi dlan zabezeknuto ustanovio rijedak hiromantski fenomen liniju ivota dugu, po prilici, kao Mississi-pi s Missounjem Neobino ju je, a koga i ne bi, obradovao taj fakat Kroz korov je izvirivala zahrala olupina automobila, s mladicama topola izniklima tamo gdje je neko stajao motor Odbaeni tednjaci, televizori, stan friideri nekako sablasno rastvoreni i prazni, zavaljeni na gomilama graevinskog otpada svjedoili su kako je dramatian bio susret potroake civilizacije i ovoga malog gladnog sela Sav onaj rasko koji je prije desetljee ih dva kupovan u Njemakoj, krasni predmeti za kojima su Smiljev-am posegnuli nerijetko posve nepromiljeno, od poude za ljepim i dostojnijim ivotom, trunu ovdje na zaputenim ledinama 85 Izmeu svega tog smea prolaze Juhja i Stanislav i divno im je, dodiruju se prstima, a onda srameljivo odvoje kada proe netko na traktoru Stanislav je zapravo malo u panici jer ne zna to bi

jo kazao, a i Juliji je neugodno i ao joj je momka, jer vidi kako se on napree smisliti neto umno i armantno to bi produilo njihov razgovor i ovo druenje "Ostaje h Hrvatska bez majki"" bubnu napokon Stanislav spasonosno "Ha1" uzdahnu on zabrinuto "Nae djevojke odlaze u tuinu, a hrvatski momci, naoiti i krepki, u dobi od enidbe, po selima zavijaju sami kao vukovi " Djevojka iz tudme oduti, uglavnom stoga to sa svojim znanjem materinskoga nije ba dobro razumjela mukarca Tko to zavija kao vuk, mislila je, otkako je dola ona nije vidjela nikoga da zavija kao vuk Stanislav, meutim, pogreno shvati njezinu utnju "Nemoj me krivo shvatit", ispravi se on, "nije da ja tebi zamiran to ti ivi u Njemakoj Bila su, Boe moj, takva vnmena, da je tvoj caca, za pnivit, mora ic u Njemaku Ah, to je na kraju dovelo da mi danas imamo jedan naprosto strahovit deficit ena I ta sad' Ha1" haknu opet Stanislav "Sta sad'" ponovi on vie za sebe, vidjevi da frizerska pnpravmca ne pokazuje osobito zanimanje za demografsku kataklizmu to se nadvila nad domovinom "Jedna od mjera o kojoj bi svakako valjalo razmisliti", nastavi Lmguz, "je uvoz ena s Jamajke To je tropski pojas, cure su lipo graene, sposobne za raanje, u svakom pogledu kvalitetan ge netski materijal Osim toga, Hrvati vole crnomanjaste ene, to potvruje i narodna pjesma Zbog jedne divne crne ene " Juhja ponovno nita ne ree "Mishn ", ree Stanislav zbunjeno, "nemoj ti mislit da meni smeta to ti nisi skroz crna Ma, kakvi, meni ba pae da ti tako m ilo baca na plavo Meni se, da ti pravo kaen, ona pisma ba i ne svia Ne ti pisme1" Juhja se od neugode zagleda u svoje sandale, a Stamslav postide-no zamuknu Majmune, majmune, majmune, majmune, majmune, majmune, majmune ponavljao je u sebi jadno I tako, hodaju oni u susret rumenom suncu to visi iznad tamnih brda, Juhja misli kako bi uskoro morala poi kuci, a i on zna da je tako, i oboje su prestraeni injenicom da ce se morati rastati, a da ljubavna veza to je oboje prieljkuju nije nimalo blie svojemu ostvarenju Mukarac grozniavo razmilja "Kasno", ree Julija tiho "Nacht Mrak jo malo " "ekaj", ree Lmguz "ekaj, nian ti reka napisa san ti pismu'" Djevojka ga preplaeno pogleda "Napisa san ti pismu ", ponovi Stamslav "Pismu, samo za tebe " Mala se vabica zaustavlja i gleda ga iekujui, ovaj pak uasnuto zuri u nju, prolaze sekunde i onda, upravo u asu kada je Ju-hja vec htjela poi, Stamslav strasno proapta "Ne daj se Juhja Ne daj se godinama moja Juhja drukijim pokretima i navikama Jer jo ti je soba topla prijatan raspored i rijetki predmeti Imala si vie ukusa od mene Tvoja soba divota Gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama, po poklonima ", deklamirao je Lmguz zaneseno, promukla glasa, udno gledajui djevojku pred sobom, upravo paraliziranu od enje "Ne daj se, mladosti moja, ne daj se Juhja", vapio je Stamslav tronuto "Dugo je pripremano nae poznanstvo I onda sluajno, uz vruu rakiju i sa svega nekoliko reenica loe prikrivena elja tvoj nain gospode i obrazi seljanke 87 I tu Julij a vie ne izdra, nego u suzama zgrabi mukarca u zagrljaj i stisnu se uz njega jecajui. Stadoe se izbezumljeno ljubiti te gnjeiti. Obnevidjeli od strasti nisu ni vidjeli auto koji je uto proao pokraj njih. "Evala, majstore!" doviknuo je Linguzu, usput i razdragano zatrubivi, Crni, koji se upravo tada sa starijim sinom vraao iz ribolova. Tom sluajnom susretu zahvaljujui, jedan dogaaj na kojemu je Stanislav posljednjih dana grijao svoju duu, sveti trenutak u kojemu je on prvi put, gotovo u Spasiteljevim godinama, okusio zadovoljstvo uzvraene ljubavi, sada se ovdje u gostionici uniava i prlja. "Da si ti to vidio, moj Marinko", obrati se Crni ponovno emigrantu, "kako je on stisnio tu malu: ja mislin da su joj modrice ostale po guzovima." "A jesu li bar kakve guzice?" znatieljno e Marinko. "Pa, onako", ree Crni, "malo su vee." "Uf!" uzdahnu Marinko strastveno. "Takve su mi najdrae. Ja volin kad su onako mesnatije. ta ti

misli, momak?" obrati se emigrant sada Stanislavu. "Jel da je lipe kad su malo mesnatije?" Stanislav pocrveni i, promucavi neto nesuvislo, gotovo pobje-e iz gostionice. "He, he!" zasmija se Marinko veselo. "Koji van je ovo mlatimu-dan?" pita on ovu trojicu tek to je Linguz zamakao iza vrata. "Ma, pusti", kae Crni kuckajui se kaiprstom po sljepoonici, "to ti je jedan ovde iz sela ta pie pisme." "Pisme!?" ree emigrant prezirno. "E, da mi je vidit onu ta je ovi guzi, jadna li joj majka." Crni se stade grleno cerekati, tako iskreno i izdano da se i emigrant morao zasmijati svojoj ali. "Jel da mi je ova dobra", kae on zadovoljno, "a, Crni?" HH "Baci konja", ree tada Brico emigrantu. "Baci konja: u njega ti vie nema aduta", ree on pokazujui na Crnoga. "E, jebi ga, ja vie ne igran!" kae Crni bijesno bacajui karte. 89 Poglavlje deseto koje poinje teolokom raspravom o silikonskim sisama, a zavrava naopako Linguz i don tipan igrali su ah u hladu pod orahom ispred upnoga dvora, na sklopivom, kamperskom stoliu. Na zidu pokraj stola dvije su ae i vr hladne limunade, skoro je etiri, pop se maloas razbudio od poslijepodnevnog sna i malo je smeten, hrastove figurice to ih zastupa svakako ne mogu oekivati njegov puni angaman. No, Linguz je sreom tako jadan igra, dekoncentriran i ishitren, da se tu i nema to puno misliti. Smiljevakom duobriniku zapravo je udno kako je Stanislavu uope palo na pamet da bi igrao ah s njim. Kada je Linguz prvi put, malo nakon to je don tipan doao na slubu u selo, banuo s kutijom aha pod rukom, sveenik se branio kako ne mari za to pa i nije bogzna kakav igra, ali Stanislav je bio uporan pa su zaigrali i sveenik je pobijedio, kao to je uostalom, posve nezainteresirano i bez strasti, pobjeivao u svih onih 91 Linguz je pomno vodio evidenciju stotinu ezdeset i sedam partija to su uslijedile. Stvar se, naime, prometnula u besmislenu naviku koje se pristojni i srameljivi sveenik nije znao otresti, a na kojoj je Linguz, s druge strane, iz posve nerazumljiva razloga ustrajavao, pojavljujui se vedar, optimistiki trljajui ruke, makar do sada u ciglih stotinu ezdeset i sedam puta nije izvukao ni triavi remi, svakoga utorka poslije podne. Pijuckaju, dakle, njih dvojica limunadu, popili i kavu pa i smazali po zdjelicu izvrsnog paradieta to ga je Rua napravila, i u hladu pod orahom igraju ah. Linguz se, kao i obino, pravi blesav i pomalo vara, mislei da ga don tipan ne vidi. Don tipan, dakako, sve vidi, ali mu je obino neugodno na to upozoravati svojega protivnika. Danas je, meutim, jo mrzovoljan od sna, a i ovo dangubljenje mu nekako tee pada nego inae, pa se ne da. "Oba laufera su ti na crnom polju", zakljui sveenik nakon razdoblja podue utnje. "Molim?!" zaprepasti se Stanislav. "Kaen: oba lovca su ti na crnom polju", ponovi pop. "Vidi, stvarno", ree Stanislav jednostavno. "E, pa ne mogu ti oba bit na crnome", zainati se sveenik. "Misli", ree Linguz sumnjiavo. "Nije da mislin, nego je to pravilo", razbjesni se sveenik. "Uvik je jedan laufer na crmn, a drugi na bilin poljima. I toka!" Stanislav se zaueno zagleda u plou, razmilja. "Ne znan, nita mi nije jasno", ree on na posljetku nevino, kao da mu je upravo nekakva nerazumljiva, ekstrasenzorna sila pomicala figure. "Oe da ponitimo partiju i ponemo novu?" "Ma, ne", kae don tipan frustrirano, "nije vano. Igraj." Pop se ba loe osjeao tih dana, nikako ga nije naputao osje-.ij to je uslijedio nakon one, isprva slatke, pobjede nad Tatjanom, osjeaj kako je jadan i besmislen u svojoj sveenikoj nedodirljivosti. Njegov izdvojeni i superiorni poloaj sve mu se vie inio poput kaveza u koji je nesmotreno zatoen i sada oajno lupa glavom o reetke... "tipane", oglasi se u neko doba Stanislav. "Molin?" "Sve neto mislin kako bi te jednu stvar svakako mora pitat." "ta je bilo?" "Zna li ti koji je slubeni stav Crkve glede silikonski' sisa?" bubnu Stanislav. "Bog s tobon", kae pop, "kako ti je to palo na pamet?"

"Eto", ree Linguz, "neki dan san ba razmilja o tomu. Kako su silikonske sise totalno suprotivne Svetomu pismu." "Ajde!" zaudi se sveenik. "Otkud ti to?" "Pa zna kako u Bibliji stoji: 'ovjee, prah si bio i u prah e se pretvoriti'?" "E." "A silikonske sise se ne mogu pritvorit u prah: one ne gnjile." "Ne gnjile?" ponovi don tipan razdragano. "Ja mislin da ne gnjile. Ipak je to, reemo, nekakva plastika, je li? A plastika, ta se zna, ne gnjili, nego ostane i po stotinu godina ista. ena, za priliku, umre i istrune, raspadne se i kaseta, a sise ostanu kakve su i bile." "Ma, nee bit tako", usprotivi se don tipan. "A kad ti kaen da je tako", ree Linguz. "Sto godina prolo, a sise ko ispod ekia." "Ozbiljno!?" "Ko ispod ekia." 93 "Pa jesi li ti to vidio?" "Nian vidio", brani se Linguz, "ali, ako bolje pogleda, sve vodi tomu. I zato ja mislin da bi se Vatikan tu mora vrsto postavit: ne majci, nema silikonski sisa. Dri ta ti je Bog da!" "Kako to misli - dri}" zasmija se don tipan. "Eto tako lipo", ne da se Stanislav, "ne more se protiv Boje volje." "Opasan si ti, moj Stanislave", ree pop zamiljeno, otpijajui gutljaj limunade. "Ba opasan." "Ma, lako je tebi priat", kae Linguz, "ti nema problem s tim stvarima." "S kojim stvarima?" "Pa sa enama i to, razumi? Tebe to ne tangira. A i bolje da te ne tangira: i ne zna kako si sritan zbog toga", zakljui Stanislav maloduno. "A ja... Pogledaj mene... Trideset godina ja nian skoro ni mislio o tomu. ena?! - ma kakvi, ni na kraj pameti mi nije bilo. A onda te odjednon strefi i... Tja!" uzdahnu Linguz. "Bolje da ti ne prian." "ta je bilo?" ree tipan zabrinuto. "Silikoni?!" "Ma, jok, kakvi silikoni", kae dopisnik Starih ognjita, "cura je na mistu, nema greke, nego, mislin, sve to skupa... nije zgodno... promini ti ivot." "A je", sloi se sveenik, "tu si u pravu." "A opet", nastavi Linguz, "to je mukarac bez ene? Mukarac bez ene je kao govno na kii", zakljui on filozofski. Sveenik ostade turobno gledajui preda se. Nije ni primijetio kada mu je Stanislav, miui, opet sasvim nepropisno, kulu sa Gl na H7, pojeo pjeaka. Prazan i nesretan u svome srcu, Linguzu se domalo ispriao nekakvom obavezom koju je bio sasvim smetnuo s uma i rastao se s njim. <n Na drugome kraju sela, upravo nekako u to vrijeme, u bijelome sakou, izbrijan, namirisan, zaeljan i s jednom vitkom ruom u ruci, Marinko je pjevuei Te tri slatke rijei pokucao na Tatjanina vrata. Vieni lan emigrantske zajednice, koji se po eninoj smrti posve raspomamio pa poeo bojati kosu, odijevati arene koulje i kititi se prstenjem, a nedavno su ga, kau, vidjeli i u jednome disku gdje ivahno dipa oko ipanca s aom viskija u ruci, odavno je bio zamijetio ovu mladu udovicu, raspitivao se o njoj te drao vrlo osnovanim da bi se njih dvoje mogli sastaviti. Ona udovica, on udovac - kud e prikladnije, inilo se Marinku, bio bi upravo grijeh da to ne uine. ekajui pred vratima, on otre ute picarice o nogavicu, dlanom zagladi frizuru, noktom iisti vlakno junetine izmeu zuba i mai se za zrnom groa s odrine iznad vrata. Iz usta mu izleti izbezumljena osa to je bila naselila zrno i, ba kao i Marinko, aspirirala na slatki groda-ni sok. Preplaeni joj ovjek opsova mater. Iz kue se nitko nije javljao, emigrant jo jednom pokuca. Rastavi se sa Stanislavom, don tipan ude u upni ured. Tamo se okrenuo, zatvorio za sobom i ostao stajati tu pred vratima, nesabran, dok su mu se misli kovitlale, a udnja razdirala utrobu. Tresnu elom o drvenu plou. Pa jo jednom. Potom se uznemireno ushodao po sobi. Napokon sjede za stol, pomisli naas kako je udno da ne osjea ni trun elje za alkoholom, no to ga nimalo ne ospokoji. "Faljen Isus!" viknuo je vlasnik praonice Kroatien i vieni lan emigrantske zajednice pred Tatjaninim vratima nestrpljivo. "Ima li koga!?" Kada mu se nitko ne javi, Marinko pritisne kvaku - bilo je otvoreno. Bez imalo zazora on ude u kuu i stade zavirivati po sobama, najprije u dnevni boravak, onda u kuhinju, dvije spavaonice, ak i u kupaonicu. Nigdje nikoga. Na posljetku se vrati 95 u tinel i sjede u fotelju tik do stolia s telefonom. Ugleda svoj odraz u velikom zrcalu na drugome kraju

sobe pa, kao da sokoli sam sebe, namignu, stranjicom nekoliko puta poskoi na fotelji i nabode se na neto. Zavlai ruku pod stranjicu pa negdje iz fotelje izvadi etku za kosu. "Cccc", coke Marinko prijekorno vrtei glavom. Kao da je Tatjana upravo na njegovoj fotelji ostavila etku za kosu: tako se on ve, posve siguran u sretan ishod aikovanja s udovicom, udomaio u njezinoj kui. Pop je, s druge strane, bio puno manje siguran. Makar je u toj stvari mogao biti daleko samopouzdaniji od Marinka, bio je prestravljen onim to je kanio uiniti i ruke su mu se doslovce tresle dok je listao biljenicu s telefonskim brojevima upljana. Okrenu Tatjanin broj. U taj as netko bojaljivo kucnu na vratima. "Don tipane", rekla je sveenikova domaica Rua provirujui, "neka cura vas triba." "Faljen Isus", ree Julija srameljivo ulazei. "Navijeke", odzdravi pop zateeno, jo uvijek sa slualicom u ruci. Djevojka ude i zbunjeno stade na sredini sobe. "Sjedite... sjedite", ponudi joj on zbunjeno. Telefon je zazvonio u Tatjaninoj kui, odmah pokraj Marinka. Zazvonio je drugi put, i trei, etvrti... Da se javim, pomisli on, a onda ipak odusta. "Ja imala veliki problem. Molim vas ko Bog", rekla je Julija sveeniku tek to je sjela, "vi meni pomogli?" Don tipan kimnu. "Mein Vater, Moj tata...", nastavi frizerska pripravnica nevina materinskom jeziku. "Vi znate moj tata, Marinko, on... buuuuuu!" raskrili djevojka ruke i strahotno raskolai oi, ne nalazei prikladna izraza za oevu udovinu narav. Don tipan se trgnu unatrag. Upravo kao to se na drugome kraju sela u tome asu trgnuo i Marinko kada je, tik pokraj svoje glave, zauo Tatjanin glas. "Dobar dan, dobili ste Tatjanu", zau se iz telefonske sekretarice, a emigrant od iznenaenja umalo poskoi iz fotelje. "Trenutno nisam kod kue. Ostavite poruku poslije zvunog signala. Piiiii..." "Ja nala Freund... kako se ree... momak! Ja nala momak", objanjavala je Julija sveeniku. "Momak - Stanislav! Vi znala Stanislav?" Don tipan kimnu glavom. "Ja puno volila Stanislav, aber mein Vater, moj tata buuuuuuu!..." "...On bude popizdila", sluao je Marinko na drugome kraju sela zaprepateno iz Tatjaninog telefonskog automata, jedne od onih budalatina koje je udovica pokupovala u svojoj oajnoj elji za boljim i ljepim ivotom, besmislene naprave na kojoj nitko nikada nije ostavio poruku. "Ja znala moj tata", kazivala je Julija ojaeno. "Kad ja njemu bude rekla za Stanislav mein Goti To ne bude dobro!..." "Ja vas molila...", krila je ojaeno ruke Julija. "...vi razgovarala s moj tata", ulo se iz telefonskog automata u Tatjaninome tinelu. Suutno kimajui sirotoj vabici, nalazei u njezinome sluaju podosta slinosti sa svojim vlastitim, don tipan tek sada shvati da mu je slualica jo u ruci te je vrati na mjesto: na drugome kraju sela telefonska je sekretarica zamukla nenadano kako se i javila. Marinko je gnjevno zgrabi, tresnu njome o pod pa je stade bjesomuno gaziti. 97 Poglavlje jedanaesto u kojemu se dvoji o kvaliteti domaeg haiku pjesnitva, a polemika bude okonana toljagom Ako je Julija mislila da zna kako je gadna narav njezina oca, prevarila se. Pojma ona jadna nije imala kako divlji moe biti njegov bijes. Sa svojim osebujnim shvaanjem roditeljstva, gdje je potomku legitimno uskratiti pravo na privatnost, oduzeti mu slobodu odluivanja pa ak i ivot, tretirati, u najkraemu, svoje dijete bjednije negoli su nai peinski praoci tretirali ratne zarobljenike, Marinko je, saznavi da mu se ki vida s tipom koji srie liriku, gotovo skrenuo pameu od gnjeva. Takav gnjev ne pamti se valjda od one strane noi kada je Jahve sve egipatske prvorodence podavio kao maie. Po prilici s jednakom nakanom banuo je Marinko u upnu kuu te, ne naavi ker, stao psovati preneraenog upnika da kakav je to nain stavljati se izmeu oca i djeteta. ak je i pljunuo pritom, a don tipana je osobito zaboljelo kada ga je emigrant nazvao budalom pijanom. 99 "Sram te bilo", kazao je Marmko prezirno, i plahog je seoskog pastira doista bilo malo sram "Dovest cu ja tebi policiju ovde1" prijetio je razbjesnjeh emigrant, ne pojanjavajui potanje razlog dolasku redarstvenih snaga Potom je izaao iz kue i okreui se u dvoritu stranjim kra jem auta zveknuo u stupic dvorine ograde na kojemu je klesarska radionica Bruno i sinovi prije samo tri dana bila postavila jednoga krasnog mramornog kerubina kako klei u molitvi Stupic se zaljulja i aneo pade, a Mannko iskoi iz auta bijesno gledajui oteeni branik "I za ovo ce mi platit1" vikne on sveeniku koji je uasnut stajao na vratima Emigrant uzrujano zgrabi onoga palog anela pa ga hitnu u oblinji povrtnjak, ravno u nasad paprika "I jo samo da te jo jednon vidm sa svojon ceron", zaprijeti on jo jednom, "ubit cu te ko zeca1"

Ni kod kue nije naao Juliju, pa se iskalio na posteru u njezi noj sobi Na slici nekakav zalizani dripac na motociklu besramno hvata neku plavojku za dupe u rasparanim trapericama "ubre jedno'" vie Marmko trgajui poster "Kurva'" govori on otvarajui sada Juhjm ormar Stade izbacivati njezine stvari kroz prozor bluze i jakne, dempere, rublje, sve to dohvati samo grabi i baca u dvorite Dotrae uto Ivanka i Ante, Marmkova sestra i zet "Mannko, bogati, ta radi?" kae Ivanka "Nemoj, svit nas gleda " "Boli me kurac", kae emigrant ljutito, "neka gleda Neka zna da kurva vie nee u moju kuu " "Mannko, pusti, ajmo gledat televiziju, ima jedan lipi kaubojski film", umiljava se Ante, znajui da ovaj vie nego ita voli kaubojske Zbilja, Marmko stade Koji je?" pita 100 "Rio Bravo " "Ajde ti u piku materinu, to san gleda sto puta", kae Marinko pa jo bjenje nastavi prazniti kerin ormar Pod prozorom se odnekud pojavi Juhja i uze cmizdreci skupljati robu "Eno je1" vie otac "Eno je1 Drolja1 Ne dolazi mi vie u kuu, jesi li ula1 Ne dolazi mi u kuu, kurvetino1" "Marinko", vapi Ivanka, "nemoj, Marinko, jedino ti je dite "Seli1" ne da se emigrant "Seli, da te ne vidm vie' Ubij se1" savjetuje on djevojku oinski "Sta se mene tie, more se slobodno ubit1" "I ocu1" vie sada djevojka buntovno "Du wirst mich nicht iviedersehenf" "Molm'> ta si rekla*" "Du wirst mich nicbt miedersehen^", ponovi Juhja prkosno "Nikad te vie neu vidit* E, da san ja te snce1" kae vlasnik praonice Kroatien prezirno "Ulazi u kuu, jeben li ti Iss1 Isti as da si dola u kuu, pika ti materina1" "Juhja, duo, doi u kuu", moli sada i Ivanka Marinko da ce skoiti kroz prozor, a Juhja uhvati bjeati skupljajui na prsima nekoliko bez reda pokupljenih komada odjee Otac, meutim, odusta od skakanja, tek zavitla nekakvu cipelu za njom i ogoreno pijunu Sutradan je ujutro, neto sabramji, otiao do Stamslava Blatnja va bujica gnjeva, pomuena svijest za koju nisi znao to je sve u stanju uiniti, danas se bila umirila, povukla u svoje korito Osjeao se posve prisebnim, mrnja ga nije guila Ali ni on nju Posrijedi bijae kvalitativni pomak koji bi najbolje opisala pravna znanost divljaki zloin iz strasti, na koji je emigrant juer bio spreman, tijekom noi je ustupio mjesto sasma civihzira101 nom predumiljaju da nekoga prvim avionom otpremi pred lice Gospodnje. Taj netko upravo je u dvoritu zalijevao rue kada mu je Marinko poelio dobar dan. Linguz se ukoio od strave. "Ajme, to su ti lipe rue", poeo je Marinko neoekivano prijateljski. "Ma, vidi to su esne", ree on udivljeno. Stanislav nita, pilji preda se. "Moje nikad nisu bile ovake", prizna Marinko njeno pipkajui ute latice, "krupne, mesnate... svaka ti ast, majstore!" "Fala lipa", protisnu Linguz. "Pa, reci mi", pita emigrant znatieljno, "kako ti to s njima kad su ovako lipe? Jel to neka kemija?" "Boe sauvaj", osokoli se malo Linguz. "Nikakva kemija, samo puno panje i jedan pozitivan, kako bi reka, ljudski pristup. Znate, biljke imaju osjeaje, isto ko i mi. S njima sve mora na lipe..." "Ozbiljno?!" zaudi se Marinko. "... Razgovarat s njima..." "Ma, vidi bogati?!" "... Pa i pivat in?!" "I pivat?!" "Kako da ne", kae Stanislav, "nekad in mora i pivat!" "Pa ta in ti piva?" "Kako kad." "Dobro, za primjer, reci mi jednu pismu ta in piva", uporan je Marinko. "Za primjer primjera", ree Linguz, "Evo zore, evo dana. Primijetio san da puno vole kad in to pivan." Marinko se uhvatio za kolac to je pridravao jedan ruin j;rm i zaprepateno gleda Linguza pa kima glavom makar mu 102 nita nije jasno, ni to da rue vole ustake pjesme, ni to kako se njegova jedinica zagledala u ovakvu budaletinu. "A one tvoje pisme", pita on sada. "I ti pie pisme, je li tako?... Je li to neto to se more, onako,

zapivat. U drutvu, reemo, ili u svatovin?" Stanislav zvani Lmguz se preznojava. Za tajnika Ogranka Matice hrvatske, pjesnika, slikara naivca i sakupljaa narodnih poslovica, za amaterskog meteorologa, promatraa ptica i aktivista Hrvatske najistije stranke prava, za jednoga linguza koji je u selu ve bio obiljeen kao stari momak, ovo je posve novo iskustvo. "Vidite", ree pjesnik napokon, "to je poezija... Kako bi reka, haiku poezija", bubnu on, a jato vrabaca ba u taj as prhnu s oblinje kotele. Kao da su se i ptice preplaile stravine konani-ce kojoj ovaj sastanak neumitno vodi. "Poezija?!" kae vlasnik praonice Kroatien zbunjeno. "To je neto ko, reemo, Tm Ujevi, je li?" "Slino", ree Linguz, sretan to je njegov potencijalni tast barem za Ujevia uo. "Slino, samo na japanskon." "Ti pie na japanskon?" "Pien na hrvatskon, ali je, kako bi reka, japanska pisma." "Japanska pisma na hrvatskon?" "E." "Nita te ja ne razumin." Stanislav grozniavo posuti. "To je...", kae on nakon podueg razmiljanja oajno. "To je ko da vi, reemo, sad kupite japansko auto." "Koje?" "Za primjer primjera, hondu" "To je govno od auta." 103 "Ah vi ga, reemo, isto kupite " "Nikad ja to ne bi kupio", kae emigrant uzrujano "Ja od lljadu devesto i sedandesete vozin svoga merdana bez da san ljed-non bio u mehaniara Nikad ja ti dubar to ti govori ne bi kupio ava1" vie Mannko "Ne bi ni sio u njega " "Reemo, onda", smiruje ga Stamslav, "neka hondu kupi va brat Jure " Tiina Mannko razmilja o naravi svojega brata s kojim vec sedam godina ne govori "E, vidi", ree on zadovoljno, "vidi, on bi moga On je budala, on bi ba moga kupit japanca " "Eto, za primjer, va brat Jure kupi japansko auto Je li on un-da Japanac'" "On je govnu brat'" "Ah nije Japanac''" tCKJ Si Nije "E, tako i ja " Sta i tv "Tako i ja pien pisme to su i izmislili Japanci, a nian Japanac, nego Hrvat", kae Linguz slavodobitno, a Mannko stoji prepad-nuto, vie i ne trepe od uasa "Mogu li se te japanske pisme baremko recitirah" kae on poslije jedne duge, mune minute, vec na izmaku zdravog razuma "Mogu " "Pa ajde " Lmguz se neko vrijeme koncentrirao zurei u obzorje, a onda sklopio oi i nadahnuto izdeklamirao " U kuinia dime se etiri pruta vijenac kobasica " 101 Sekunde prolaze, uju se traktori u daljini, vika iz sela i, vrlo prikladno, jecavo mrtvako zvono sa crkvenog tornja Stanislav je otvorio oi, gleda prestravljenog Mannka Emigrant koji je preivio tri Udbina atentata, koji je, po vlastitom priznanju, ak i udavio kao maku udbaa koji ga je trebao ubiti, ne moe k sebi doi Mui on, mui Lmguz, stahotno je pogledati kakva je to golema utnja "To je sve", kae Stanislav bojaljivo "Sve" Vise se ne smi "Pa ko ti brani"" pita emigrant preneraeno "Taki je propis", ree Stanislav, bespomono irei ruke Marmko stoji jedva kontrolirajui bijes koji mu je ponovno poeo vijati u utrobi, nervozno upnu laticu s jedne od onih krasnih Lmguzovih rua "Aaaa1" zajauka Linguz "Pomalo, pomalo "Je li ovo nju boli, a?" kae Marmko "Boli Ona sve uti isto ko i eljade", pojasni Stanislav "A ovo'" upita Marmko pa upnu jo jednu "I ovo je isto boli, 2? Ovo je isto boli''" ree pa trgnu itav cvijet i baci ga u lice suradniku Starih ognjita "Mater ti jebem bezobraznu, boli, a? Je li boli''1" vie on "ubre jedno neodgojeno, sram te bilo1 Boli, a" Tako i mene boli, srce me boli, vole jedan, kad vidm

kako mi dite upropatava1 Pu1" pijunu emigrant zgadeno pa zgrabi onaj kolac o kojega se naslanjao, iupa ga iz zemlje i zamahnu put umne pjesnike tikve Ovaj se izmae, batina ga samo okrznu po ramenu i kliznu niz ruku "Ajme meni, majko moja1" zavapi Lmguz plano, hvatajui se za nadlakticu "Je li boli?l" pita Marmko "Je li te boh?l" 105 "Boli", prizna Stanislav izmiui se. "Neka", ree emigrant pribliavajui se prijetei, "bolit e te i jae." Ponovno zamahnu, a Stanislav se okrenu i uhvati bjeati. Marinko poleti za njim, no ve nakon nekoliko koraka stane i zatopta nekoliko puta u mjestu kao da dijete plai. "Jeben li ti majku na uranku!" viknu on za njim slasno. Puna mu usta te lijepe rime. 106 Poglavlje dvanaesto gdje se pojavljuju dvije u selu svakako nesvakidanje pojave, jedan general ijedna lubenica od dvadeset kila Trup-trup-trup-trup-trup... tukle su o asfalt vojnike izme ritmino, u dvoredu uz kraj ceste, pokraj vinograda i kukuruzita. "Neplac' majko moja mila?', prodera se promuklo jedan od regruta to su trali okieni granama i busenjem suhe trave. "Ne pla' majko moja mila!!?' ponovio je vod posluno. "Rodila si ti debila?' zakljui, u najboljoj tradiciji vojnike lirike, solist gromko. "Rodila si ti debila!!?' sloie se vojnici jednoglasno. "Pozdrav nadesno!" viknu porunik koji je trao uz kolonu. Vojnici hitro, ne prestajui s trkom, iskrenue vratove put otvorenog sivomaslinastog dipa koji je upravo prolazio pokraj njih. Mlad mukarac na suvozaevom mjestu, s generalskim epo107 letama na ramenima, uzvrati ovlamm, bezvoljnim i posve nepropisnim mahanjem "Kao da je na kolodvoru pa nekoga ispraa", pomislio je porunik jalno, kako su vec nii oficiri uvijek zbog neega jalni i uvrijeeni na svoje pretpostavljene Pogotovo ako su im pretpostavljeni njihovih godina ih ak mladi "Koliko je jo do Smiljeva'" upitao je, sasvim nesvjestan zavidna pogleda koji je ispratio njegov dip, mladi general vozaa "Malo Za desetak minuta smo tamo " Visoki se asnik osvrnu na golemu lubenicu to je leala na stranjemu sicu "ta misli", upita on, "ima li u njoj deset kila?" "Gospodine generale", ree voza, "ovako odoka, ja mislin da ima i jae petnest esnaest, reka bi, najmanje Ako ne i dvadeset" "uj, dvadeset"" ree general gotovo djeaki udivljeno tota je u njegovoj pojavi djelovalo jo nezrelo i neskladno s njegovim visokim inom, pa ipak, general bojnik Ivica Markic, trkljast, crnomanjast momak sa svoje je nepune trideset i etiri bio zapovjednik divizije, u borbi kaljen, viekratno odlikovani ratni junak, ak i opjevan od jednoga guslara, na kazeti koja je bila iznimno popularna medu naim iseljenitvom "Zaustavi se1" zapovjedi on u taj as, ugledavi enu to je mahala pokraj crvenog BMW-a parkiranog uz cestu "Moremo li kako pomo5" pita on ustro iskaui iz auta "Bez goriva san ostala", ree Tatjana "A jeben mu sve", ree visoki asnik, "malo goriva ce se nac Je li tako, Miko>" "Gospodine generale", ree Miko ponizno, "ako dopustite ona je benzmac, a mi smo dizelai " "A onda emo je lepat", kae general jednostavno "Je li, gospodo' Ocete li da vas mi malo potegnemo'" upita on mingupski 10 1 "Neka", ree Tatjana toboe uvrijeeno, "ne tnba " "A nemamo ni sajle", dometnu voza skrueno "Eto", kae udovica podrugljivo, "nemate ni sajle Kakva ste vi to vojska bez sajle?" General-bojnik zastade, zbunio se momak naisto Iza zavoja je stotinjak metara nie sada izvirio vod onih nesretnika okienih granama i busenjem, cijelim poljem odjekuju njihove izme, zveket oruja i kaciga, umorno soptanje i pjesma "Bilo vrue ih hladno, asnici nas jebu gadno1" "eno boja", domislio se general Markic napokon, "pa nismo mi Hrvatski autoklub " "Nita ja ne znan", ree Tatjana mudnjaki, nadmono "Brojim sate, kriam dane Do civila, moj dragane1" pjevala je vojska sada se sasvim pnmaknuvi Mladi general ljutito nabi kapu i dreknu

"Vod, stoj1" Vod se uasnuto ukopa u mjestu i zauti, zaue se cvrci "Gospodine porunice'" ree Ivica Markic strogo "Izvolite, gospodine generale'" "Gospoda", general pokaza na Tatjanu, "je ostala bez goriva, a mi smo dizelai " Porunik, iznuren sa svojom bijednom sudbi nom nieg asnika, ostade zagledan negdje preda se, niim ne odajui da je razumio to mu pretpostavljeni govori Ovaj mu to naskoro pojasni "Zato ete je vi sa svojim ljudima sada odgura ti do najblie benzinske stanice " "Dosta mi je do kue", upade Tatjana 109 "Odgurat ete je do kue", ispravi se general. "Koliko je do vae kue?" upita on udovicu. "Pa jedno sedam i po kilometara", procvrkuta udovica. "Sedam i po kilometara!" ree visoki asnik prezirno. "Sto je sedam i po kilometara za hrvatskog vojnika i asnika? Za hrvatskog vojnika i asnika sedam i po kilometara je kurac od ovce! Gospodo, izvolite ui u vozilo." Gospoda ude u vozilo. "Gospodine porunice, postupite po zapovijedi!" Porunik je okretno razdijelio vod na grupe po etiri ovjeka koje e se u guranju izmjenjivati svakih pet minuta, a Tatjana je sjela za volan, stavila tamne naoale i upalila radio. Nasmijeeno mahnu generalu kada se crveni automobil s mukom otisnuo s mjesta, a ovaj se ukoi u stavu mirno kao da je metlu progutao, ustro prislanjajui ispruen dlan uz sljepoonicu. Ulazei u dip jo je samo viknuo: Pjesma! "Ne pla' majko moja mila Rodila si ti debila", zatulio je tuno zbor sirotih galijota. "Pika ti materina!" prosiktao je frustrirani porunik gnjevno, gledajui kako se generalski dip udaljava i postaje sve manji i manji, da bi napokon nestao u titravoj jari to se dizala iznad asfalta. Bruno i sinovi ponovno su namjetali na stupi onoga mramornog andelka to ga je Marinko juer bio oborio stranjim krajem svojega mercedesa. Sveenik je stajao pokraj majstora, osjeajui se obaveznim praviti im drutvo, dok je stari Bruno, neizrecivo zamorno eljade, bespotedno zlorabio tu pristojnost mudrujui no 0 dravnoj politici, porezima, uvozu automobila, obrazovanju, djevojakoj kreposti, branoj srei, televiziji, nogometu, obreziva-nju lozja... Pop bi valjda lipsao od tolikoga laprdanja, da ga nenadano nije izbavio dip to je skrenuo u crkveno dvorite. "Zdravo, drue pope!" viknuo je vedro general iskaui iz automobila. "Ivice!?" zaprepasti se don tipan pa prie asniku, zagrlie se 1 izljubie njih dvojica. "Otkud ti?" pita sveenik. "Imamo manevre tu u okolici ovih dana", kae Ivica. "Malo si mi smra." "Ma, nian, ini ti se... Nego, glupane jedan, to mi nisi javio da dolazi?" "Evo ga, sad i ti. Isti si mama", kae general. "I ona mi isto jutros: pa to se nian javio, pa ona bi zaklala pivca da je znala, stavila bi kruv ispod peke... E, da ne zaboravin", sjeti se brat, "tata ti je posla lubenicu. Miko, daj izvadi tu lubenicu otraga." Miko izae iz vozila kilavei se s golemim plodom u rukama. "Nisu znali ta bi drugo pa je mama poslala staroga da kupi lubenicu. I vidi koliku je mrcinu kupio! Mora je u duanu posudit kariolu da je dovue do kue. Dobro je iv osta." "Pa je li moga na koju veu?" ree pop smijeei se raznjeeno. "Ha! ta kae?" general e upueno. "Ovako odoka, ja mislin da ima petnest-esnaest, ako ne i dvadeset kila u njoj." "Ngh!" protenja Miko. "Gospodine generale, di u s njon?" "Nosite je u kuu", kae sveenik. "Ajmo svi u kuu. Jeste li ruali?" Mladi se general znatieljno osvrnuo po kuim. Na skladnome licu isticao mu se, i ak ga inio zanimljivim, vie nego to ga je porunjivao, krivi nos, slomljen jo u djejoj dobi, kao posljedica udarca monim tomahawkom njegova starijeg brata, ovdje pnsutlll nog tipana Opaalo se mae dosta slinosti izmeu njega i sveenika obojica visoki, vrste, ravne crne kose, a bilo je tu i neto oko usta, to se najbolje vidjelo kada bi se nasmijeili Obojica od oca kolskog kunog majstora i majke kuanice, iz skromna, ah estita katolikog doma, s velikim loncem za lskuha-vanje rublja na starome tednjaku na drva, s mirisom mlijeka i cikorije u zimskim jutrima smrznutih okana, s lijepim crvenim diranima u ruzinavim limenkama od marmelade i slikom udotvorne Gospe Sirijske na zidu, sa smghcama Vie Vukova, gdje je vazda tinjalo tiho, ali odluno neprijateljstvo spram reima i pomno se njegovala svakovrsna netrpeljivost, osobito prema Srbima

general i pop bih su posvema razliite naravi Dok je stariji bio vie na oca, bojaljiv i nesamostalan, drugi je naslijedio majinu okretnost i samopouzdanje, bio drzak i divlji, umalo i delinkventan u pubertetu Poslije se opametio i studirao strojarstvo, ak ga uspio i apsolvirati, da bi se, tek to je u proljee '91 zaminsao rat, prijavio u gardu Vedar, bezazlen, gdjeto i djetinjast momak tu se, i sam je sebe zaudio tom preobrazbom, pokazao neobino ozbiljnim i sabranim ratnikom, autoritativnim zapovjednikom, kojega su vojnici cijenili jer je bio odgovoran prema svojim ljudima i smion u ak-ciji, a opet jednostavan, nimalo bahat i neotesan kako to asnici poesto znaju biti Osim toga, imao je i sree, pa je, unato bezbrojnim prilikama za to, od ratita u Zapadnoj Slavoniji, preko Like i dubrovakog zalea pa sve do Oluje, ostao u jednome komadu i doekao slasti ivota u etverosobnome stanu, gdje je neko stanovao neki drugi general neke druge vojske, iekujui poveliku placu svakoga prvog u mjesecu i unaprjeenje o Danu dravnosti Ako unaprjeenja bude A ako ga i ne bude, nema veze "Pa ta je rec", pita ga tipan, "otkud ti?" "Manevri, reka san ti", kae Ivica "Tnbalo bi trajat jedno se din dana, ovde oko ovih sela pa, po kamenjaru, sve tamo do 112 Hercegovine pjeatvo, topnitvo, tenkovi, avioni Pizdarija, ta cu ti priat " "'Oce u mene spavat'" "Je h ti problem'" "Ma kakvi" "Lipo ti je ovde", kazao je general bratu poudno udiuci miris prene pancete na koju je Rua upravo izlila ulupana jaja "Je", prizna don tipan "Ba lipo " "Onda", upita mladi braco, "kako si ti' Jebe li mi tagod'" "Ajde, ajde ", ree pop posramivi se "Oprosti", kae Ivica nasmijeeno "A, da zna, ne bi ti volio bit u koi Ozbiljno Evo, nas dva", ree general pokazujui na vozaa, "ba smo maloprije naletili na jednu - koka ko avion1 Je li tako, Miko'" "Fantazija, gospodine generale", sloi se Miko ne odvajajui oka od kajgane to je upravo stigla za stol "Gospoda ostala bez goriva", nastavi general, "stoji pokraj ceste, crveni BMW, nije ba najnovije godite, ali nije bogami ni jeftin Isto tako, kako bi reka, i gazdarica onako, nije ba prva mladost, ali nije ni velika kilometraa Sta ti kae, Miko'" Voza samo zadovoljno kimnu Vec se pomalo sputao modri mrak, zvijezde su zasjale i znkav-ci se oglasili, oni to su se vratili iz polja iznijeli su lavore pred kue i sjeli na banice, izuli se, zavrnuli nogavice, izmuena sto pala spustili u hladnu vodu pa ih trljaju jedno o drugo jeeci se od ugode Iz smjera jezera oglasi se povremeno potmula detonaci ja to netko dinamitom tue ribu Vukui se kao prebijeni, vojnici su upravo dogurah automobil u Tatjanmo dvorite, popadah oko njega pa uzdiu i stenju 113 I "Fala van lipa, momci", ree Tatjana "Oete li uc tagod popit'" "Ne bi, fala na pozivu", kae porunik "Ajde, ba dobro", otvoreno ce udovica "Pravo da van reen, u kuci i neman nego vode " Zavaljen uz murvu mladi je porunik gledao enu kako ulazi u kuu i naas poelio maiti se za slubeni pitolj i sam sebi pucati u usta Tatjana je ula i upalila svjetlo i televiziju, a onda ugledala smrskanu telefonsku sekretaricu na sagu Sagmje se, zaueno razgledava plastine krhotine, vijugavu vrpcu to se razvukla iz zdrobljene kazete, i nita joj nije jasno "Ljube", zove ona sestru, "jesi li vidila da mi je neko dolazio u kuu' Neko mi je telefonsku sekretaricu razbio E, telefonsku sekretaricu Neman pojma, ta ti misli' Ma, Boe sauvaj, kakvoga svita ima' Jesan li zakljuala' A bit ce da jesan Bogati, pa nian blesava " "Kako je bilo u Splitu5" pita je Ljubica "Ajme, super", kae udovica "Bila san u onoga iscjelitelja o kojen san ti priala Zna, za one moje migrene Tip je famozan lii viskon Kako viskon' Skuva aj od viska", zasmija se Tatjana "Ma, nije, zajebajen te Dri ti visak iznad glave pa ga onako lagano, skroz lagano vrti, a tebi se nekakva toplina iri kroz tijelo i nekako si sve laki i laki, reka bi, sad ce poletit Due mi moje, ko da ce poletit "A zna ta je ovde juer bilo", prekide je sestra "Marmko Andelijin se potuka s don Stipanon " "Marmko Andelijm"" prenerazi se mlada udovica "E" "S don Stipanon'"

114 "E" "Pa zato?" "Neman ti pojma", ree Ljubica, ah takvim tonom da odmah vidi da ona o toj stvari poneto ipak zna "Po selu se svata pri a, ah ko ce selu virovat" "Pa ta se pria?" upita Tatjana nestrpljivo "Sta se pria5 Pria se svata, zna i sama kakvo je selo", ogradi se Ljubica oprezno "Kau da se Marmko raspizdio jer da mu se cer spetljala s popon", ree ona pa zastade oslukujui sestnnu reakciju "Cer5" protisnu udovica tupo, osjeajui u taj as kako je neto pritie i gui u prsima "Ona mala'" "Kau da mu je Marmko zapritio da ce ga ubit ko zeca ako ga jo jednon vidi s malon", kae Ljubica "Govno jedno1" ree udovica gorko dok su joj se oi punile suzama "Govno jedno brezobrazno1" zajeca ona "A ti meni kako je on svetac", korila je sestra udovicu "Da je puno stidan Ko curica da je E, moja Tatjana, je li tebi tvoja Ljube odma rekla da to nije par za tebe5 Kad san ti ja jo govorila Kani ga se, sestro1 Budi pametna, enska glavo1 Ah, ta ce ti glupai priat 115 Poglavlje trinaesto u kojemu se ustanovi da izvanzemaljci nisu nita posebno, a da u Njemakoj ivi vrlo bezobrazan svijet Spustila se sparina, ne moe disati. Sve se posakrivalo po kuama, ivot utihnuo. Sporadino umre pokoji srani bolesnik, oglasi se alobno zvono, a ti stane, u vrtu, medu pomidorama, recimo, nasloni se na motiku i ree: "Ma, Gospe moja, ko li je ono umro?" Prolaze tako vreli dani i zaguljive noi, mirno i bez potresa, nema ba puno o emu priati. Osim da su se jednome Jakovu tamo iz treeg sela, cijeli kraj o tome pria, bili ukazali izvanzemaljci: "uva san blago doli u polju, sidio na zidiu. Ovce pasu, ja se zamislio. Odjednon, Gospe moja, nekakvo svitlo ponad mene, nekakav udnovat zuk se uje, ko kad friider ui. Dignen glavu, kad tamo - svemirski brod. Nako, ko folcvagenova abica je bio. Okrugle prozore je ima. Njizi trojica izala, a jednoga san kroz prozor vidijo da je osta unutra. Ne znan, more bit da ji je 117 bilo i vie, ali ja san vidio samo toga jednoga Ova trojica izali prida me Nian vidio da su imah ikakvoga oruja u rukan A da su i imali, ta me briga, ima san i ja kosir uza se", priao je ezdeset i estogodinji Jakov o posjetu izvanzemaljaca, bezazleno kao da su ga iz grada dole posjetiti keri sa zetovima, a svijet se sjatio oko njega pa kima glavama Doveli bih ak i jednoga pa-raplegiara u kolicima da ga vidjelac izlijei Mimo te zgode, prekjuer se dogodilo da je od khmatizacijskog ureaja stradalo dvoje staraca Sm s nevjestom i djecom bio otiao na more, a djed i baka ostali u kuci pa klimu, zbog neopreznog rukovanja, namjestili na hladionikih etiri stupnja Celzija S tako ozbiljnim promrzhnama da ih je valjalo smjestiti u bolnicu, zatekao ih je poslije dva dana susjed, kojega je nemalo zaudila pojava prozora zamagljenih s vanjske strane kolska se djeca pak rashlauju kupanjem Na jezeru se djeaci vriteci bacaju s litica u zelenu vodu ih u grmlju debatiraju o enskoj anatomiji, odmjeravajui izmeu sebe smeurana spolovila Primjerci su, dakako, veinom goludravi Tek jedan, neto stariji dodue, znatnije je obdaren dlakama te njegovu vlasniku prua stanovit ugled u drutvu tovie, zbog tih dlaka, ope je miljenje, njemu treba vjerovati kada kae da je evio, dok su ovi drugi najobiniji laljiva i mrtva puhala "Kako san je smoc jeba, plakala je od srie", ree tako, na primjer, jedan mah goljavi, pomodrjehh usana i jo drhtureci od studene jezerske vode "Ajde, jebi mater", kae drugi gnjevno, "s in si je to ti jeba''1" "S in" Vidi ga, kume", ree ljudski mladunac uspaljeno, hvatajui se za prepone "Miguel, kako u vas u Meksiku zovu komarce'" pita Ivic trgov-u koji mlatihcom koncentrirano vreba jednu muhu koja se zavukli u friider pa obhjece oko suhomesnate robe // ( "Reko', kako u vas u Meksiku zovu komarce''" "Mosauitos", ree Miguel "U nas ji ne zovu", kae invalid lukavo "U nas sami dou " "lOle1" dreknu trgovac tresnuvi u taj as po komadu mortadele Podie pogled, pobjedniki se naceri Ivicu i namignu "jMuerte1" kae "Kurac", ree Ivic zadovoljno, "promaio si Utekla ti je " "Ho, ho, ho ", nasmije se trgovac nadmono, ba kao to se ponekad zna nasmijati njegov idol iz serije Rue za moju dragu

"Smij se ti, smij", ree invalid "A vidi amo", pokazuje on prstom kroz staklo na onu muhu gdje iva i zdrava blaguje ogoljenu kost od pruta "jDiablo1" procijedi Miguel gnjevno uvrcuci bri "Ho, ho, ho ", zasmija se sada Ivic "Nego, gledaj amo, pizdo, kako se tiraju muve Ima li malo stiropora5" "Stiropora'" "?Por que necesitas a a stiropor'" "Vidi njega, ta ce mi? Donesi pa ce vidit" "Uno momento" Trgovac nestaje negdje u skladitu i domalo se vraa nosei stiropor od nekakve ambalae, prua ga invalidu, znatieljan to je ovaj naumio s njim A Ivic odlomi komadi, prisloni ga na izlog friidera, znaajno pogleda trgovca i stade bjesomuno trljati po staklu gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 zacvih stravino u trgovini mjeovite robe "Popizde od ovoga1" vie invalid ozareno "Daje m na ivce1" /" urla Miguel s rukama na uima 119 I Gnjik1 gnjik1 gnjik' gnjik1 gnjik' gnjik' gnjik1 gnjik' gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 strue Ivic pogleda zaneseno uprta negdje pod strop "Kaen, muve popizde od ovoga1 Daje m na ivce1" "Daje i meni1" "Muku ti Irudovu, ko da koljete make>" prodere se uasnuto Tatjana, koja je ovaj tren ula u duan "jCalla te, Ivic, calla te?" Gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 "Ivicu, dobro je, nemoj vie1" ponovi trgovac Trgovinu ispuni blagoslovljena tima "Daj mi dva praka za pecivo, lag i litru krukovca", kae Ta-tjana zlovoljno "Ne vohn te dragane za robu, neg za ono to trapa po drobu", iz deklamira invalid znaajno odmjeravajui udovicu Ova ga, meutim, i ne pogleda, razgledava robu po policama, samo joj se kao malo smrailo lice Ivic srkne piva iz boce, oblizuje usne Napet je Tono se vidi da bi provocirao enu, a ne zna kako, ime bi razbio granitni bedem njezina prezira' "A vidi neviste ", ree on na posljetku Tatjana nita "A vidi nevisteeee ", ponovi invalid razvukavi nekako osobito podrugljivo ono "neviste" Tatjana se Ijutito osvrne, gleda ga sva crvena i uspuhana nekoliko trenutaka i ne zna to bi Onda se domisli zgrabi Ivicevu taku, dotad naslonjenu na pult, pa je gnjevno hitnu kroz blistavi pravokutnik vrata vani na ulicu "O, jeba ti ja mater i cacu", protenja invalid oajno sve na jednoj nozi skakucuci za baenom takom "Jeba ti ja sve ivo i mrtvo " "Jesi li gledala ono sranje ta je bilo sino u Ruamav' pita trgovac enu turajui artikle u vreicu IM) "Nian", kae Tatjana, "bila san u Splitu pa san se kasno vratila " "Bio potres", pone trgovac uzbueno, "pa se pomakli temelji kue i onda se otkrio don Franciscov stric Gabnel, kojega je u podrumu zazida don Franciscov caca, stan Antonio Zna, om stari Antonio to je umro pnje po godine, jer ga je strefio infarkt kad je, da oprosti, jeba onu sobaricu E, a sad se pojavio njegov brat to ga je Antonio jo prije etrdeset godina iva ivcata za zida u podrumu da mu otme njegov dio naslidstva Doa, bogare-ti, ti Gabnel, vas raupan, praina po njemu, brada do pupka, a mrav nema nego ovaki", podie Miguel svoj mah prst "Doa ti on, oknce se oko sebe, don Franciscu neugodno za popizdit Najposh, kae stric 'A vidm, probili ste zid od pajze "Ima li okoladni' mrvica'" prekide udovica trgovca nestrpljivo "Si", kae ovaj uvrijeeno "Daj mi kesu okoladni mrvica i dva mlika " "Dobar dan " "Buenos dias" Tatjana se mrzovoljno okrene da vidi tko je to uao Kad ta mo, ma vidi vraga, Juhja Marmkova Mala od Marmka Andeliji-nog Ona mala pikica Svabica to se vrti oko popa "Imate li pive?" pita djevojka "Uno momento, da poslum ", pokazuje Miguel na Tatjanu "Curo, mogla bi se ti malo upnstojit", kae udovica "Ja ne znan kako je u vas u Njemakoj, ah ovde u nas se dri do nekakvoga reda " "Enschuldingen Ste", protisne Juhja "Sta si rekla" Je li ti to meni, a" Jesi li to meni rekla" Sluaj, mala, ako ti zahpm dvi za ui, glava ce ti se okremt ko zemaljska kugla'" 121 "Oprostite", kae Julija uplaeno "Ma, ta oprostite", razbjesni se Tatjana naisto "Ma ta oprostite, ubre jedno brezobrazno, dabih

duuuubreee jedno brezo-brazno' Sram te bilo1 Jesu li te to caca i mater tako nauili5" Juhja se sva zajapurila od bijesa i smetenosti, gleda udovicu pa gleda trgovca Sada se i on pomalo sabrao "Tatjana", kae, "Tatjana, bogati, pusti curu, nije ona nita loe mislila " Udovica zaprepateno zastade "Evo, sad si i ti na njezinoj strani", kae ona "Svi protiv mene" E, jeben ti ivot", dodaje ona gorko "Dosta ti je da je neko malo bolje potkoen i odma ga ljubi u guzicu Pu1" pljune ena zgadeno pa zgrabi svoju vreicu i ode prema izlazu bez da je platila "Sta je, nevista'" doeka je na vratima Ivic zajedljivo Tek to se vratio izvana, zadovoljan to se ponovno osovio na take "Malo si mi se raspizdila, je li, nevistaaaaa-1" kae invalid razvu-kavi nekako osobito podrugljivo ono "nevista " Tatjana zastane, ali samo naas, a onda zamahne nogom i svom snagom, felom rasnog centarhalfa, zvekne u dno jedne Iviceve take Aluminijska cijev ortopedskog pomagala ponovno zazvei na betoniranom prilazu duanu "A-a-a a-aaaaa1" zavapi Ivic, zamlatara nekoliko puta po zraku bespomono pruajui ruke prema dovratku, pa se na posljetku ipak strovali na pod Tatjana ga zadovoljno prekorai, poskoi kao preko pseeg govna na ulici, i izae "O, jeben ti cacu i mater1" vie za njom invalid plano "Jeben ti sve ivo i mrtvo1" Juhja, kako i prilii odgojenu eljadetu, priskoi mu pomoi da ustane "ta ti sad 'oce?l" obrecnu se Ivic na nju "Bii ca, krvi cu ti se napit1" 122 Juhja uplaeno ustuknu, nemalo zateena vrijednostima ovoga naroda koji pristojnost doekuje bijesom, a ljubaznu ispriku uvredom Pravo iznenaenje, meutim, tek ju je ekalo, vec pred trgovinom "Mala1 Ej, mala1" zvao je netko odnekud Juhja se zbunjeno osvrnu "Mala1" zauje se ponovno Juhja tek tada u crvenom BMW-u uoi enu koja ju je maloas izvrijeala u duanu kako je zove kroz prozor "Mala", ponovi Tatjana, "doi malo amo1 Ma, doi malo amo kad ti kaen1 Vidi je, doi amo, neu ti nita1 Majke mi mile, neu ti nita " Juhja bojaljivo prie vozilu "Ti puno voli onoga svoga", kae udovica "Onoga svoga, zna o komu govorimo, ti ga puno voli, je li'" Juhja zaueno izvi obrve "Vidi je, mala se sad pravi blesava", kae Tatjana "Ona sad ko ne zna o komu mi govorimo E, prijo moja, pa neemo tako, nian se ni ja juer rodila Nego, sluaj, taj tvoj i ja smo odavno skupa Ima i par godina da nas dvoje ljubujemo I, zna ta ", Tatjana na tren zamiljeno zastade "On i ja ti imamo dite Maloga od dvi godine imamo Ti kako oce, ah ja neu pustit da moje dite ostane bez cace Jesi li me ula'Ja s njm iman dite i ja neu pustit da to dite ostane bez cace, a ti kako 'oce Djevojka jo nije dobro ni shvatila to joj je to Tatjana rekla, kada je ova upalila motor i otpraila niz ulicu Juhja je ostala zagledana za BMW om bivajui pomalo sve utuemja Pred uasnom spoznajom da njezin dragan ima drugu pa ak i dijete s tom drugom, osjeti se, vie nego ikada, izdanom, i prevarenom, i ponienom, i naputenom u jednome udovino opakom svijetu u kojemu niti ima volje za ivjeti, niti ima snage za pobjei Ula je u svoj automobil, elom se naslonila na upravlja i sjedila 123 tako izgubljena i nitavna Onda je podigla glavu, zapiljila se u zid susjedne kue, poeljevi naas da sa svih sedamdeset i pet konja svojega gane novog metahk srebrenog golfa tresne u nj Na posljetku se, meutim, vrlo civilizirano izvukla s parkiralita i pola, dok je jad u njezinoj dui tu je bila poneto nalik svojemu ocu - pomalo destilirao u gnjev Sluajno, upravo se za dvadesetak minuta dolje u polju imala sastati sa Stamslavom Gotovo s veseljem se uputila onamo sedamdeset i pet konja novoga golfa moglo se i korisnije usmjeriti Stanislav je ekao na zvizdanu, medu udno utihhm vinogradima Zbilja, pomislio je u jednome trenu, zato nema nikoga'' Ali ba nikoga' U nekoj drugoj prilici ta bi pojava kod pjesnika, suradnika Starih ognjita i agitatora Hrvatske najistije stranke prava, vjerojatno izmamila suzu nad zastraujuim propadanjem vjekovne tradicije zemljoradnje u smiljevakom kraju, nalo bi se tu jamano i nadahnua za pokoji srok, ah Lmguz je sada imao drugih briga Juhja je, inilo mu se, u jutronjem telefonskom razgovoru, prvom nakon onog incidenta s razbjesnjehm Marinkom, bila i pomalo rezervirana i nije mu dala sasvim jasan odgovor hoe li se povinovati ih ce pak prkositi oevoj za brani da se vida s njim Bolno mu je bilo pomisliti da je ljubav okonana Premda je takva bol, za pravo reci, bila ak i vrlo ugodna Bilo mu je slatko zamiljati kako na studeni, u snijegu do pasa stoji pred Juh-jmom kuom, eznutljivo gledajui prozor iza kojega djevojka u suzama crta srce na zamagljenom staklu Toliko ga je

ponijela ta slika da je umalo i zaboravio kako je sredina ljeta i do prvoga snijega ima najmanje dobrih etiri mjeseca Tada ugleda auto u oblaku praine u daljim Potri u susret djevojci Tri on k njoj, a ona vozi k njemu Njemu srce tue od uzbude nja, a ona je sasvim smirena, potpuno naisto to joj je initi Udaljenost se medu njima iz asa u as smanjuje On rasknljuje ruke kao da ne moe doekati da je zgrabi u naruaj I tri, i tr 124 i Ona vozi, i vozi On tri, i tri Ona vozi, i vozi Njemu nije jasno zato ne usporava A zbilja ne usporava Makar mu je vec na tri ih etiri metra Prije tri Evo, sada su vec dva Stanislav se u zadnji as uasnuto baci u stranu pred jurecim autom i pade na gomilu graevinskog otpada pokraj ceste Juhja pak produi desetak-petnaest metara, a onda naglo zakoi ljunak zaprta pod kotaima "Juhja1" povie Stanislav "Ljubavi1" Ustaje i tri prema autu, ne shvaajui jo pravo to se maloas dogodilo "Ljubavi moja1" Juhja ga s mrnjom odmjeri u retrovizoru, a onda ubaci u n-kverc Automobil ponovno krenu na ubogog pjesnika i suradnika Starih ognjita "Ljubavi moja1" vie Stanislav, & golf mu se primie I, ba kao i malo prije, ne usporava "Juhja, ljubavi'" povika Linguz jo jednom, sada vec panino, a onda se okrenu i stade bjeati pred raspomamljenim vozilom "Juhja1 Juhja, ta radi1 Juhja1 Ej, Juhja1" dere se Stanislav sprintajui pred stranjim krajem solidnog njemakog stroja "Juhja1" vie on "Juhja, stani1 Ljubavi, nemoj1" Juhja napokon stade, Linguz isto tako Dahce kao pas "Jeben ti", kae, "da zna kako si me pripala " , Djevojka sada ubaci u brzinu i silovito krene naprijed, ostavljajui Stamslava za sobom "Juhja1" zadera se momak i potra za autom isto kao to je prije bjeao od njega "Juhja", kae, "stani di ce'? Juhja, stani1 Ljubavi, vrati se1 Juhja1" vie Stanislav trei za golfom koji biva sve manji i gubi se u oblaku praine "Juuulmjaaa1", urla Linguz 125 Buuuum! prolomi se u taj tren strahovito i negdje sasvim blizu, tako blizu da je Stanislava diglo od tla i bacilo u oblinju kupinu. "Uuurrraaaa!" zau se odnekud jednoglasno i divlje, a nekakve spodobe nakiene granama loze, plavkastim od modre galice, protrae pokraj obnevidjelog pjesnika sa strojnicama, pucajui u kratkim rafalima. 126 ff Poglavlje etrnaesto gdje ministri jedu janjee glave, generali jedu grah, a obini vojnici jedu... da vam ne kaem to Ustali su u pet i zajedno dorukovali. Pop je rano imao jednu zadunicu, a Ivica je morao na teren. Mislio je ak jo ranije poi pa sat prije ustajanja podinjenima uzbunom uskratiti najslai dio sna. S onim sasvim osobenim oficirskim sadizmom, u kojemu, dakako, nema niega osobnog, nego je on u vojsci programiran i birokratski normiran kao regrutska porcija, gutere je valjalo istjerati iz atora. Pred jutro, ba kada im dou najljepi snovi, kada malo zahladi i zamine trava teka od rose, a oni spavaju kao bebice, uukani u sive deke iz kojih vire samo njihove neoprane noge... e, tada im je trebalo jebati majku. Ali, visoki se asnik sino dokasna zapriao, usput se i napio finoga misnog vina i sutradan se probudio istom kada ga je brat zazvao, s glavoboljom. 127 "Samo u kavu popit", rekao je mrzovoljno sjedajui za stol u kuhinji. "Bogami nee", rekla je Rua otro. "Evo ti ovde salame i sira, popij bilu kavu, ako oe mogu ti i isfrigat dva jaja, ali iz kue mi nee iza dok se ne najide ko ovik." Ivica zaueno pogleda tipana, ovaj veselo strignu obrvama kusajui kruh udrobljen u kiselom mlijeku iz otuenog plavog lonia s bijelim tokicama. "Staljmizam", kae pop. Kuanica ga sumnjiavo pogleda. Sto mu je to staljinizam? Bit e kiselo mlijeko s kruhom. Eh, to sve nee nauiti od ovoga mladoga, kolovanog popa za kojim povazdan, po cijeloj kui skuplja libre. Pokojni don Luka, Bog mu dao pokoj, samo je igrao brikulu i tresetu. Koliko je samo tuka zaklala i oerupala, samo zato to je on, raspikua, kartao u tuku ispod peke. "Jutros je don tipan izio punu teicu staljinizma", rei e kasnije toga dana, kada sa sestrom bude trijebila graak. "Kakvi su ti planovi za danas?" pita pop brata. "Devet-nula-nula", kae general slubenim glasom, "oslobaanje Kilave glavice" "Ajde, fala Bogu", ree tipan podrugljivo. "Ba san se pita kad e vie nai oslobodit Kilavu glavicu." "Ali ne smi o tomu nikome priat, to ti je vojna tajna."

"Uf, zabrine se toboe tipan, "onda bolje da mi nita nisi govorio. Rue", okrene se on sada svojoj domaici. "Rue, jesi li ti ula ta Ivica danas radi?" "A?" zablene se ena. "Jesi li ula kad je Ivica reka da u devet uri mora oslobodit Kilavu glavicu?" "Nian." "I bolje da nisi, to ti je vojna tajna." "Iz Zagreba su mi poruili da e vjerojatno i ministar do", ree Ivica. "Koji ministar?" "Obrane." "Ozbiljno!?" zaudi se pop. "Kutlea?" "Malo e u vizitu do. Oba manevre i tako to." "Ajde?!... A je li i to vojna tajna ili mogu priat okolo?" "I to je vojna tajna." "A ta ako buden pria? Ou li i u zatvor?" "Nee", ree general zagrizajui sendvi s mortadelom. "Samo u te ja nabit nogon u guzicu." Dip s Mikom, koji je spavao na sicu zabaene glave i irom otvorenih usta, ekao ga je pred vratima. General Marki sasvim tiho prie vozau, nagne se nada nj i omirie ga. "Jeben ti sunce, Miko", kae, "opet zube nisi opra." Voza se prene. "Oprostite, gospodine generale, ali jesan, i s etkicon i s paston! Samo jutros u tri i petnest." "Pa ta si, blento, pra zube u tri u noi?" "Doa san ovde u tri i po, jer san mislio da ete se dignit ranije i dat uzbunu." "A je li?" "E", kae voza. "ili logor je pria kako ete dat uzbunu. Skoro niko nije spava. Ili su spavali obueni i s izman..." "Ajde, ba mi je drago", ree general zadovoljno. "...Samo san ja govorio", nastavi Miko, "ajte, ljudi, lipo le, kakva uzbuna, kakvi bakarai, nema van od toga nita." 12') "Pa ta si se onda diza u tri, kad si zna da od toga nema nita'" upita ga Ivica "Gospodine generale", kae Miko, "za svaki sluaj" "Glup si", kae general sputajui se na sjedite "Vozi, Miko1" Vojnici, doasnici i asnici, sve je kao opareno skoilo i koilo se kada je Ivica doao u logor Kad si general, ba svaka te budala pozdravi Ja sam kao dobra pia pred kojom se svima digne, pomislio je jednom mladi junak Domovinskog rata i nije bio ba naisto da mu se to svia Ispoetka da, bilo je i veselo Gdjeto je znao izai na asfaltirani plato vojarne i, kao zamiljen, etati ukrug uz klupe na kojima su sjedili regruti, gutajuci kako oni poskoe prislanjajui dlan uz sljepoonicu svaki put kada on proe Dvadeset i etiri kruga, pomno je brojao, jednom je tako napravio, vojska je ve bila izludjela i uhvatila bjeati Vec kod sedamnaestog bio je ostao jedan jedini regrut, nekakav treber iz Daruvara, koji ga je revno i po propisima pozdravio jo sedam puta i pozdravio bi ga valjda jo sedamsto sedamdeset i sedam, da Ivici vie nije dosadilo Zaustavio se, zgaen tolikom glupocu, zapovjedio mamlazu dvjesto sklekova, okrenuo se i otiao Dosadno mu je bilo i isprazno i s enjom se sjeao rata i gli-bavih rovova, i kako je devedeset i prve pokraj Petrinje zveknuo jednu osamdeset etvorku vec kada su ovi iz tenka otkrili njegov poloaj i osuh mitraljezom po njemu, i kako se devedeset i tree umalo smrzao na Velebitu, i kako su u Oluji zarobili jednoga maioniara pa ga vodili svuda sa sobom da ih zabavlja, a ovaj jednom iz svilene marame nekako izvukao njegov pitolj, sreom prazan Proli su lijepi dani, kontao je Ivica Markic, danas se, k vragu, moe radovati jo samo kada njegova malonogometna momad pobijedi na Memonjalnom turniru Rafael Vitez Boban U stoernom atoru primio je odrjeit prijavak od svojega za mjenika, pukovnika Antievica, nadaleko uvene ulizice i pokvarenjaka, i zlovoljno se zagledao u stol s prostrtim zemljovidom, koji je nebrojivo mnogo niih asnika tako iscrtalo crvenim i plavim da se tu vie nitko iv ne bi snaao Coknuo je zamiljeno gledajui kartu nekoliko puta tek reda radi i zagledao se u Antie-vica "ta je s Kutleon>" "Maloprije su zvali iz Zagreba u dva i po ima do " "Jesi li sredio Klis5" pita Markic "Jesan Kilo i po od rebara i glavu." "Nemoj da kapule fah " "Nee "

"Helikopter'1" "Helikopter iz Splita u dva i deset, u Klisu je u dva i dvadeset, ovde u dva i po", ree Antievi "Picikato", rekao je visoki vojni asnik sasvim nevojmki Poznata je bila strast ministra Kutlee prema kliskoj janjetini i nemala su sredstva iz dravnoga prorauna namijenjena obrani dosada otila na kilogram i po od rebara i janjeu glavicu, a o helikopterima da i ne govorimo Ministra je osobito lijepo bilo gledati, svi koji su to vidjeli posvjedoit ce o tome, kada bi se on, nakon to se nasitio rebara, natenane i gotovo forenziarskom pomnjom pozabavio janjeom glavom Tako fino bi on otnjebio i uglancao picastu lubanju, da bi je komotno mogli izloiti u kakvom prirodoslovnom muzeju "Ja cu doekat Kutleu Neka postave stol za dvojicu", kae Markic "Dobro", kazao je Antievi, premda je Ivica odmah vidio da mu nije pravo Pukovnik to nije znao sakriti, raunao je na stol barem za trojicu "Ne dan ti, pizdo", pomislio je Ivica "Da je neko drugi moda i bi, ah tebi ne dan1" Ministar obrane bio je zdepasta, okrugla pojava, pomalo nalik vodenkonju General Ivica Markic svaki put bi se zaudio kolika mu je ruka i svaki put iznova bi mu se uinilo da je nekako vet i negoli za prethodnog njihova rukovanja Kao to je, uostalom, i bilo Ministar Rajko Kutlea bolovao je od razmjerno rijetkog poremeaja u radu hipofize, od kojega su mu rasli dlanovi i stopala Zbog toga vec odavno nije nosio vjenani prsten, a i cipele su mu svake godine morale biti sve prostranije, sa sve duim vezicama Osim toga, i glava mu je bubrila kao tikva, nos okrupnji-vao i usne bivale sve mesnatije, to je njegovu i mae nehjepu licu davalo tup i umoran izraz, a zgodilo se poesto i da bi, na veerama, sveanim akademijama ili sjednicama Vlade, od te svoje bolesti znao pasti u kratkotrajan i iznenadan san Jednostav no bi mu glava pala na prsi i on bi na nekoliko asaka zadnjemao kao penzioneri pred televizorom, a neupueni bi se ustravih da moda nije umro Om upueni, meutim, pretvarah su se kao da se nita nije dogodilo, kao to se i Kutlea sam, uostalom, pretvarao da mu nije nita Nitko tko nije elio upoznati njegov diluvijalni hercegovaki gnjev, nije htio imati nita s tim Kao to vec odavno nikoga nije prevarila njegova dobroudna patuljasta pojava Una to ne pretjeranom bistrom licu, Kutlea je bio vrlo okretna uma, prepreden i opasan U hrvatskom politikom zvjermjaku on je bio nesmiljeni predator na vrhu hranidbenog lanca, moda i najmoniji ovjek u dravi, koji je uistinu cijenio samo ratnike Ivica Markic bio je njegov ljubimac "ta je, dragi'" pitao ga je za rukom, dok je on blagovao svo ju janjetinu, a Ivica vojniki grah sa suhim mesom "Ljuti li te iko>" "A ko ce me ljutit", kae Ivica cereci se "Ko srni generala ljutit" "Ne valja, dragi" Kutlea se drugima volio obraati s "dragi", ah je to samo iznimno zvualo ovako prijateljski "Ne valja kad te niko ne ljuti", zakljuio je ministar obrane "Misli h se emt?" 'Ne mislm " "E, pa misli se Oeni se samo da ima nekoga da te ivcira Cisto da ne ispadne iz kondicije " Markic se nasmijei "Vidi njega", kae ministar "Sta se kezi, dragi Ne zajebajen te Zna li ti kako mene ona moja ivcira' Jebe mi sve, da mi nije ena, posla bi gardijsku brigadu da je satare Kakav je grah?" "Odlian " "I ja bi ga uzejo", kae Kutlea, "ah zna, onaj moj Ministar zastane, padne mu glava i momentalno usne General poeka malo, a onda, kao sluajno, zvecne licom o tanjur Kutlea se prene zna, onaj moj ir", kae Ivica suutno kimne gledajui oglodana janjea rebra uz rub Kutlema tanjura "Manevri' Sve u redu?" "Dobro je", kae Markic "Imah smo, dodue, jednu manju nesncu Jedan civil zaluta u manevarsko polje pa grumla granata pokraj njega Snca, manevarsko punjenje, samo ga bacilo u drau " "Tnba si ga ubit", zakljui ministar jednostavno "Misli?" "Data", ree Kutlea "Nego, sluaj, di si sutra naveer? Iman ja ovde jednoga pajdaa iz emigracije Pravi ovik Na Ljudina Ministar zastane, malko zijevne i sklopi oi Spava Ivica sjedi Onda uoi nekakvu bubu uz rub stola, uzme je i ubaci u Kutlei-nu au s vinom Nakalje se potiho Na ovik", nastavi Kutlea, "ljudina Zove nas na veeru " "Bit ce mi drago", kae Ivica "Ajde, dragi, ivio", kae ministar Hi Poglavlje petnaesto u kojemu se nita pod milim Bogom ne dogaa, pa slobodno moete preskoiti sljedeih nekoliko stranica Manevri su silno razveselili Smiljevane.

"Popeli se njizi est alabajzera na moju kajsiju pa mumaju i pljucaju pice", priao je Crni u gostionici. "Ja reko: 'A koji ste vi, jeben li van se s materon?' Kau oni: 'Barba, mi smo izvidnica.' 'Ma bogati!' ja reko. 'A je li to 'oe re da vas jo ima do?... Ala, silazi doli dok nian vojnu policiju zva!'" "A jeste li uli", javi se netko, "Kako je puka zvuni zid, u Matie krava izgubila mliko." "Gospe mi, ne bi on puka da san ga ja alova", ree drugi. "ta?!" "Pa ti zvuni zid. Krvi mi, ne bi on meni puka da san ga ja alova." I.IS "Ajde, beno, uti da te ne bi kogod ujo " "to>" "Pa ne more se zvuni zid alovat " "A to ne bi moga"1" "Pa nije to pravi zid " "Nego kakav je ako nije pravi'" ra zvuni "Pa kakav je ti zvuni''" "Pa ", zastane tip, " zvuni zid'" kae on jednostavno "Jebi mater, nikad nisi ujo za zvuni zid " "Oevidom je utvreno da je u prekjueranjem poaru u ibenskom zaleu, kada je izgorjelo trideset hektara ume i niskog raslinja, postradala i plantaa s jo neutvrenim brojem sadnica indijske konoplje", oglasi se u taj tren sa anka Markan odsutno "M J (24), nezaposleni KV konobar iz Vodica, za kojega se osnovano sumnja da je vlasnik plantae, a koji se u vrijeme poara zatekao medu biljkama koje je sknvecki posadio i njegovao, sada je smjeten na Psihijatrijskom odjelu ibenske bolnice Operativna obrada nad M J -om bit ce provedena im se on prestane cerekati" "A jeste li vidih one crne puke ta ji vojska nosi'Ja san ujo da su amerike'1" "Da, da", kae Iko upueno, "amerike esto metaka u minuti1" "Is, esto1" "E, bogati, ta si ti mislio - esto metaka ko iz pike " "Jeben ti sve", uzdahne netko, "pa neka samo svaki deseti pogodi ezdeset ljudi mo ubit'" 'U minuti1" naglasi Iko "U minuti, kume'" "Vrlo podmukao zloin dogodio se juer u akovu, gdje je TP (33) ubio svojega slijepog susjeda S K (57), s kojim mae vec nekoliko godma ima nerijeen lmovmsko-pravni spor T K je, vrebajui priliku, izdaleka pratio susjeda kada je ovaj sa svojim psom vodiem izaao u etnju gradom Kada je K hodao nogostupom uz jednu vrlo prometnu akovaku ulicu, T K je doe kao svoj trenutak i slijepeva psa lijepim komadom mortadele namamio na drugu stranu ceste Psi je, ne obazirui se na pro met, pohlepno pojurio prijeko, povlaei za sobom i svojega gospodara Nesretni slijepac asak kasnije je zavrio pod kotaima kamiona s prikolicom u vlasnitvu Slavomjatransporta, registarske oznake OS 123-E Mijeanac Babalu udomljen je kod jedne dobrostive obitelji" "Granata mu pala skoro pod noge, probilo mu bubnjie kako je puklo", priao je Brico "Izvadili ga iz kupine, krv mu lipti iz uiju Budala ne zna za se, samo cvili ko mai Snca njegova, bila manevarska Da je bila prava, bome bi lipo zagnjojio " "Isusa ti", kae Crni ozareno "Ma ne bi ga Bog sastavio ode Lmguz Bogu na ispovid1" "A luda eljadeta, Gospe ti blaene1" "E, da mi je njegovu glavu jedno dvi nedilje, ba bi lipo poinio", ree Brico "Nisi se ti ni ovako puno umorio", dobaci neki momak "Umorio san se na tvojoj mamici", kae Brico "D V (66), zaposlenu u javnom numku na pulskom autobus nom kolodvoru, policija je juer privela zbog sumnje da je poinila teak prijestup iz oblasti gospodarskog kriminala D V je, naime, vec stanovito vrijeme malu nudu, umjesto kunu, naplaivah kunu i pedeset lipa, dok je za veliku nudu uzimala tri umjesto dvije kune Poskupljenje od pedeset posto, dakako, nije uinit do ni u dogovoru s Gradom, vlasnikom nunika, a niti je kon/uhi i! i .in njegov koncesionar, poduzee Komunalac d.o.o., nego je D. V. samoinicijativno povisila cijene usluga i razliku trpala u vlastiti dep. Nadlenima je sve to postalo sumnjivo kada je D. V. poela dolaziti na posao najnovijim mercedesom S-klase i govoriti o ljetovanju na Ibizi." "Kako to misli navoena raketa?" "Lipo. More je navest da pogodi u picino oko. Pogodak u milimetar!" "Matere ti?!" "E", ree Crni. "I to jo ti more bit ovde, a da gaa neto sve ako e doli u Splitu." "U Splitu?!" "E!" "A more li se tako gaat Sarajevo?" "More, brate, i Sarajevo." "A more li Beograd?" "Ja mislin more i Beograd." "A more li... a more li... a more li Pariz?!"

"E, jebi ga sad!" "Nema problema ni za Pariz", oglasi se netko dolje iz kuta, "samo ti zajebancija. Raketa mora sist na autobus." "Sta se ti javlja", kae Crni prezirno. "Staaaa seeee tiiii jaaavljaaaa..." "Juer je odrano roite u graanskoj parnici izmeu P.L. (56) i R.C. (61). Kako smo ve pisali, P.L. tui R.C. da mu je prodao kuu ne obavijestivi ga prethodno da se u njoj povremeno javlja duh njegova brata Z.C., koji se prije dvanaest godina objesio na tavanu. U nastavku svojega svjedoenja P.L. je kazao k.iko duh za sobom ne gasi svjetlo u kupaonici, ne die dasku na zahodskoj koljci i pui u krevetu, a osobito je nesnosan kada u tri ujutro stane navijati Dalibora Bruna. Suenje e se nastaviti u ponedjeljak, kada e svjedoiti sudski vjetak spiritist iz kotske." "Tenk?! Ne more ti tenk tako lako razbit, moj prijatelju. Sta si ti mislio, s otvaraen za konzerve do prida nj? ovie, to ti je tvrdo! To ti je elik u sendviu." Jedan to je dotad kibicirao partiju tresete stade se smijati. "Sta se ti smije, majmune? E, dobro san reka, elik u sendviu!" Ovaj samo to ne padne sa stolice od veselja, a i jo neki se poeli smijuckati vidjevi ga tako razdragana. "Koji ste vi primitivci", kae ovjek uvrijeeno. "Nikad niste uli za elik u sendviu!" "Kra-ha-ha-ha-ha!" vrisne onaj kibic i uto sve ivo to se zateklo u smiljevakoj gostionici Bevanda prasne, otiru ljudi suze od silnoga smijeha. Samo Markan ne mari ni za to: "Pred Okrunim sudom u Splitu juer je poelo suenje M.P.-u (38) iz Proloca Donjeg pokraj Imotskog, koji je, prema optunici, u veljai ove godine preko graninog prijelaza Vinjani Donji htio provercati est kineskih graana. Zanimljivost je da je M.P. ve osuivan zbog istog prijestupa, kada je prije dvije godine, preko istog graninog prijelaza, pokuao ilegalno prevesti nekolicinu Iranaca. Upitan zato je s Iranaca preao na Kineze, M.P. je, ekskluzivno za na list, kazao: 'Kinezi su sitniji. Vie ih stane u gepek.'" "Bespilotne letjelice." "ta ti je to?" "Letjelice bez pilota", kae Crni. "E, jesi pametan." 139 "Vidi njega. Bespilotne letjelice, vojska ji koristi za izvianje." "Pa jesu li to jedrilice?" upita netko. "Nisu. Jedrilice su bez motora, a bespilotne jedrilice su bez pilota." "Ja san mislio da su jedrilice na moru", ree neki mudrija. "E, pa ima ji i u zraku", ree Crni. "Lete bez motora, samo na vitru." "Isukrsta ti!" "Fala Bogu", upada Brico. "Isto ko i zmajevi." "Za zmajeve ne znan", ogradi se Crni. "Mislin, ujo san za njih, ali ne znan da ih vojska koristi." "Ja san te zmajeve vidio prolo lito kad san bio u sestre na Brau", kae Brico. "Sputali su se gori s brda, sa vrh otoka sve doli do plae. Gospe ti blaene, ima u svakomu po deset metara u irinu." Sta to? osvijesti se gostioniar u tome asu. "Zmajevi na Brau", ree Brico. "Ima u svakomu sigurno deset metara u irinu." "Zmajevi?!" ree gostioniar zgranuto. "E", kae Brico jednostavno. "A jesu li krvoloni!?" I 140 Poglavlje esnaesto koje otkriva daje dravna administracija puna homoseksualaca, ah se nae i pokoji ispravan momak, prikladan za zeta U vrtu su nejake stabljike rajica, oteale od krupnih plodova, arenim vrpcama od stare cicane veste vezane za jasenove taklje, pa tikvice i kukumari to zriju dolje sasvim pri tlu, pa duguljaste mahune u kojima bubre pjegava zrna graha, pa vrste i sone paprike i balancane, ljubiaste, sjajne i pune. Milou Gospodina naega i slubenice Njegove fotosinteze, obilno zalijevano, okopano i briljivo oplijevljeno, sve to raste i buja tu pod terasom, milina za vidjeti. "Nema ti ovoga u Njemakoj, erce moja", kae Marmko Ande-lijin svojoj Juliji. "Neee, neee." Julija uti. Mannko uzdahne. Pripaljuje cigaretu. "ava ti cigaretu odnio", kori ga sestra. "Nema minut kako si onu prolu bacio." 141 Marinko nita. Naslonjen na ogradu terase otpuhuje dim zagledan u daljinu iz koje se povremeno uju plotuni i kratki rafali od manevara. "Koliko je ono maloprije tuklo?" upita najednom. "etiri i po", kae Ivanka.

"etiri i po", ponovi emigrant. "E, jeben ti, a u etri je reka do." "Ima ovik posla", tjei ga zet Ante. "Obaveze su to, moj Ma-rmkica." "Sta ti mene zove Marinkica?" ostrvi se emigrant. "Otkad san ja tebi Marinkica?" Ante uuti, zbunjeno die obrve i ramena, namiguje, kako i inae namiguje kada je nervozan. Tko ga ne zna, pomislio bi da mu se Ante ruga. Marinko ga zgaeno pogleda. "Ispala ti je koulja iz gaa", ree. Ante uvlai koulju u hlae, popravlja kravatu, a Ivanka provjerava svoju modru haljinu prije nego to brat i njoj ne nade kakvu zamjerku. Samo se Julija ne mie, mui, uvrijeeno zurei u prazno. Makar se i ona, kao i svi, sveano odjenula, stoji u ruiastim lakiranim cipelama i bijelim hlaama malo pogrbljena. Marinko je svako malo opominje da se ispravi. Kako je to stala, jebem mu maloga mia. Neobino je danas blag prema keri, ne vie, ne psuje, u jednome asu pokuao se ak i naaliti s njom. Julija, meutim, svejednako gleda preda se, nepopustljiva prema oevim njenostima i laskama. uti, to i nije tako neobino, jer ona uvijek uti, ali njezina je utnja sada drukija: samosvjesna i tvrdoglava, gotovo prijetea. Nije to vie ona plaha i pasivna, "sjedi drvo na drvo" Julija. Tvrdo stisnute usne i otvoren izazivaki pogled ako te, naravno, uope i pogleda otkrivaju kako je ova mekoputna i teka djevojka, od bezazlenog mladuneta uglavnom ravnodunog na roditeljski kavez, sazrela u zvjericu to te neprijateljski gleda iz kuta i samo vreba priliku da napadne. Marinko je zbunjen tom promijenom, moda ak malo i uplaen. "Pogledaj", kae pokazujui negdje u vrt. "Pogledaj kolika je ona pomidora! Ajde reci, kad si u Njemakoj vidila onoliku po-midoru? Kad si tamo ovako neto? Nema toga u Njemakoj, erce moja, jok, jok!" Julija se i ne udostoji pogledati tu trofejnu rajicu koja, dokazano, tolika moe izrasti samo u submediteranskom podneblju i nigdje drugdje, pogotovo ne u Njemakoj, nego samo prezrivo puhne kroz nos. Marinko se uvrijedi. "A jesi ula", kae tek da joj napakosti, "oni tvoj juer lipo je zaginio. Granata mu nogu otkinila. Kako se ono zove... Stanislav! Bogami lipo zaginio." Sada se Julija trgne, zaprepateno pogleda oca. No, sada se on pravi da nju ne vidi. "Mlatimudan bio u polju", kae Marinko zamiljeno otpuhujui dim. "Sta je radio u polju, dava e znat. Lipo su rekli da se ne ide u vinograde ova dva-tri dana dok traju manevri", pria emigrant dokono i bez strasti, jer se njega, dakako, ta stvar i ne tie. "Ali, ta e ti budali objanjavat. Budala ko budala, drago mu pogmit pa ga jebi... Seta ti se on u polju, kad, pue ti granata pokraj njega. Bum! Ode noga! Ostade ti moj Stanislav, jadna li mu majka, bez noge do kolina... Eeee", uzdahne emigrant sjetno, "teta... ba teta", kae, "tnba san pustit da ti on bude momak. Barenko bi se jadan, bez noge, ima za koga pridravat. Ovako, bogami, ja ne znan kako e on sam. Go ko pitolj, bogati. Pa materi na grbau." "Er hat die Frauf izleti Juliji. "On?!" zaprepasti se. "On da ima enu?! O, Bog s tobon, erce, di e on enu imat? Da nije tebe smota... a ne bi ni tebe da si malo upuenija u situaciju ovde... ne bi taj vidio ene... Ma, .ta. nikad je ne bi vidio. Samo na slikan... Nego, bogati", okrene se . emigrant keri, kao da se ovaj as neega sjetio, "ako si ti mislila da on ima enu..." "Marinko!" javi se u taj as Ante. "Marinko, ja mislin da su ono oni", kae pokazujui niz cestu, gdje se vidi kolona automobila u pratnji dva policijska motocikla s upaljenim plavim rotacijskim svjetlima. "Bome", kae Marinko uzbueno. "Bome ga evo... Sluaj amo", okree se on sestri i zetu, "nemojte mi sad priat pizdarije, jeste uli?" Karavana s policijskim motociklistima ulazi u prostrano dvorite, Marinko se sputa stubama s terase, ministar obrane izlazi iz crnoga mercedesa. "Marinko!" vie on razdragano. "Rajko!" vie Marinko. "Marinko!" Rajko! "Marinko!" klie ministar. "Rajko", proapta Marinko ganuto sada ve u zagrljaju staroga prijatelja. Ljube se jednom, dvaput, vrsto i muki, pa se odmakli jedan od drugoga i gledaju se nekoliko asaka u tiini. Njih dvojica, suborci jo iz onoga turobnog vremena kada se u zadimljenim emigrantskim gostionicama, pod Poglavnikovom slikom i paskom jugoslavenske tajne policije, uz pivo, naps i oglodane telee kotlete, snivalo nezavisnu Hrvatsku. "Jeben ti kruv", kae Kutlea, "otkad te nian vidio." "E", ree Marinko. "A dobro mi izgleda, zna, dragi", ree ministar obrane veselo. "Ba dobro. Da san peder, bogami, ne bi se puno mislio." "Ajde, ajde", kae Marinko srameljivo, "o emu pria..." "O emu prian?" ree ministar smijeei se. "Ej, Marinko, Marinko, blaeni Marinko, blago ti se. Moj dragi, da ti zna koliko je taki u dravnomu vrhu." "Bogati?!" "Pedera?!" kae Kutlea. "Ima ji, bog ti jadan, ne more se obranit od njizi. To samo vata za guzicu."

"Ajde?!" "Ma da vidi samo... Nego, samo as... Alo, pioniri", okree se ministar sada svojoj pratnji, "ajmo, svi na evape!" Sve to je tamo stajalo smjerno ekajui daljnje naloge svojega efa, tajnica, vozai, tjelohranitelji i policija, bez rijei se potrpa natrag u vozila i ode. "Kako ti to...", kae Marinko zadivljeno. "Samo ajmo...", emigrant mahne rukom, "i iaj!" "Jesi vidio?" kae Kutlea. "Ni ja se jo nian navika." "Bome bi se ja brzo navika... E, sluaj, najprije ti iman neto pokazat", ree Marinko pa zavjereniki primi Kutleu pod ruku. "Doi malo amo", govori on vodei ga negdje iza kue. Tamo, pod jednim grabiem, uzetom vezano za mjealicu za beton, bezazleno pase jedno maleno janje. Marinko vedro strigne obrvama i stavi prst na usta, kao da je to janje nekakva golema tajna o kojoj nije preporuljivo priati uokolo, pa une i pomazi ivotinju. "Vidi ga", apne. "Janje", ree ministar u po glasa raznjeeno. "Nae janje", upozori ga Marinko. "Nae hrvatsko janje, dragi", dopuni ga Kutlea. "Nae hrvatsko janje", sloi se Marinko. "Jeba on mater svoju", proape ministar ganuto. "Sad e mi do ovik da nan ga uredi za veeras." 145 "Samo nemoj, bogati, da ga sreuje ispnd mene", kae ministar "Zna kako san ja osjetljiv na krv " I "Ma, nema brige, prijatelju", ree Marmko "Sad emo mi lipo u kuu, malo pruta i sira, onako po domau, a' Jooooj, Rajko1" zacvili iznenada i niim neizazvan emigrant od dragosti Mnogo je vremena prolo od onoga dana kada je Rajko, nevi-an njemakome, kokodauci i mlatarajui laktovima, preplaenim prodavaicama u jednome frankfurtskom supermarketu pokuavao objasniti da trai piletinu, a onda naiao Marinko i vidio da je posrijedi koko koja je njegove gore list Prijateljstvo koje se tu izleglo, u oujku '67 , izmeu obrtnika i dvadeset i sedmogodinjeg pravnika koji tek to je umakao iz Jugoslavije, sadravalo je nebrojeno mnogo pojedenih janjaca i pijanih zakletvi, jedno kumstvo, pa drugo kumstvo, pa pokuaj atentata na Kutle u u Barceloni, kada je Marinko platio velik dio trokova lijeenja, pa organiziranje kampa za gerilsku obuku u jednoj umi blizu Stuttgarta, koje je neslavno propalo kada je jedan na iz Gospia tromblonom ubio mladune medvjeda tota su toga njih dvojica skupa proli, makar su zapravo bih posve razliite naravi Marinko oprezan i razuman, konzervativan matenjalist, a Kutlea ishitren, nestalnog zanimanja, vjetro-gonjast i slab na ene Dok se prvi ozbiljno brmuo moda samo za boljitak svoje praonice auta, potonji je alabazao uokolo s lanim putnim ispravama, pisao za emigrantske novine koje je sam izdavao, svaao se i mirio s Lubuncem, kontaktirao s IRA-om, Crvenim brigadama, Baader Memhofom, Palestincima, nacistima, maoistima, baskijskim separatistima i inim luacima i idealistima iz revolucionarnog podzemlja ondanje Europe Zbilja, da ih i trai, teko bi naao dva tako razliita ovjeka kao to su bih Marinko i Rajko, pa ipak, njih su dva bih neobino privreni jedan drugome Kutlea je volio Marmka zbog njegove jednostavne seljake pameti i zdravog nagona za preivljavanjem, koje je u svojim lancima esto isticao kao jamstvo nacionalne opstojnosti, dok je oskudno obrazovanom Mannku imponirao pustopani intelektualac to je tako lijepo znao kazati ono to on sam misli ili moda tek nasluuje i jo nesiguran je li uope u pravu, te ga je mnogo puta, kada bi se Kutlea zatekao bez pare u depu i krova nad glavom, primio k sebi, nahranio ga i napojio, a da nikada nije traio nikakve naknade za to Rajko Kutlea, sada ministar obrane Republike Hrvatske, vraao mu je uslugu Veliku uslugu "Jesi li mi sredio ono-'" pita Marmko, samo to su sjeli za stol u blagovaonici, tiho da ga ne uje Ivanka, koja iznosi veliki pladanj s prutom Rajko namigne da je sve u redu "Je li on ovde'" kae Mannko "Ovde", kae ministar obrane "U brata Brat mu je ovde u vas upnik " "Na upnik'" zaudi se Marmko "Don tipan"" "Jebi ga, ne znan kako mu je ime Samo mi je reka da je upnik" "Ma, bogati ", ree vlasnik praonice Kroatien zamiljeno "A on' Reka si mi da je pukovnik'" "General1" "uj, general"" "E, dragi", kae ministar, "a ta si ti mislio, da u ti ja nekakvog posranog pukovnika dovest' Za moga kuma samo najbolje1" "Ma, ne bi se ja bunio ni da je pukovnik", prizna Marmko skromno "Bog s tobon", kae ministar zjevnui I ond'a zadnjema usta punih pruta i kruha Kunja s glavom na prsima nekoliko sekundi Onda se trgne i nastavi poduzetno vakati "A dobro", ree Marmko, "kako ti kae Nego, on je momak'"

147 \ "Momak pravi Na mistu Nema ga na svitu kako je to dobar momak", kae "Mislm, momak je Nije enjen " "Nije enjen " "Pa misli li se enit?" "Ja mislm da misli Sto se ne bi enio*1" "E, jeben ti", kae Marmko ustreptalo, "samo da jo to uredin Moj kume, nema pojma koji mi je to teret" "Ma, nema problema", tjei ga kum "Sve ce se to uredit Samo ji tnba pustit, da se malo, kako bi reka, onjue, da se natima-ju jedno na drugo Nego, di ti je mala?" pita "Juhja1" zovne Marmko Nitko se ne odazva "Juhja1 " Opet nita "Ivanka, di je Julija?" pita Marmko sestru Ivanka samo slegnu ramenima Samo to se otac maknuo uskoila je u automobil i odjurila kao bez due Pouzdan njemaki stroj praio je i poskakivao razlokamm seoskim putovima Usput umalo nije oborio Ivica to se po zvizdanu vraao iz duana i pijan se ljuljao na takama, psujui nekoga nerazumljivo "Jebi mater i ti i on koji te napravio tako blesava, ubre jedno, govno i guzica, da te jeba'" viknuo je invalid za njom, ah Juhja se, usplahirena od ljubavi i grinje, nije ni osvrnula Otro je zakoila, rastjeravi jato kokoiju to su dokono zobale mrvice i opuke u dvoritu, pa bez kucanja i pozdrava utrala u kuu "Stanislav1" viknula je "Stamslav1" U staroj kamenoj kuci s neravno obukanim zidovima obijelje-mm vapnom, gdje je nad starim kamenim sudoperom cvjetala i mina plijesan, bilo je tiho Samo ju je Gospa gledala sa zida dobroudno se smijeei, a u zdjeli na friideru zrelo je plastino \O(.C r "Stanislav1" povie djevojka povirujuci i u konobu s rasuenim bavama i pranjavim komadima uegle pancete to je visjela pod stropom od crvotonih greda "Stanislav1" zovnula je sada ponovno u dvoritu put soba gore na katu, pa se hitro uspela kamenim skalama na balaturu nadsvo-denu odrmom Masivna, pri dnu natrula dvokrilna vrata, to su se zatvarala starinskom bravom s velikim kljuem, zacviljela su kada je ula, ba kao i jelove daske na podu, izbijeljene mnogim ribanjima Bilo je vlano i prohladno unutra "Stanislav1" Tapiserija s prizorom lova, na kojoj su lovci s perjem na eirii ma puhali u rogove, a psi isplaenih jezika jurili za jelenom to je zamaknuo u gaj, visjela je na jednome zidu, dok je velika lutka u vjenanici od tila nezainteresirano zurila staklenim oima, zavaljena u kutu staroga otomana pokrivenog kariranom dekom "Stanislav1" Iz druge sobe zaknpi postelja "Stanislav1" potri Julija Sav izgreben po rukama, ramenima i prsima, sa zavojima oko glave koji su pridravali velike tampone od gaze na uima, Linguz je leao samo u gaama, plahtom pokriven do pasa, sklopljenih oiju, lica iskrivljena u bolnu, neobino runu grimasu "Stanislav1" zavapijuhja suutno "Mein heber Stanislav1" Mein heber se i ne pomaknu Svejednako lei rastvorenih usta teko uzdiui Osvijestio se tek kada mu je Julija prila i strgnula plah tu s bokova "Julija1"" drekne Stanislav, onako ogluen, koliko ga je grlo nosilo "O, Stanislav", jeca Julija, "tvoja noga, ti ima noga1 O mu u heber Stanislav, ti ima noga1" "Julija1"" dere se Linguz kao utopljenik "Julija moji"1' "O, Stanislav!" cvili Julija. "Julija ljubavi!!!" urla Linguz. "0, mein lieberf zacvili djevojka lijeui pokraj njega na postelju od persone i po. Grli ga i cjeliva, a on je grabi izranjenim rukama i skida joj majicu preko glave. Ona mu, ne vadei jezik iz njegovih usta, tura ruku u gae. Stanislav joj raskopava hlae i sputa ih do koljena. Dalje ih se batrganjem rjeava Julija sama. Za to vrijeme on je skinuo gae i rukom srameljivo pokrio svoj spol. Ona mu paljivo odmie ruku i prima njegov nabrekli ud u svoj topli mali dlan. Penje se na njega. "Aahhhhh!" uzdie Julija osjeajui kako je razmie i ispunja njegov kurac. "Aaaaaaa!!!" rikne Stanislav, ba kao onaj jelen to je tamo na tepiseriji zamaknuo u gaj. ir,o Poglavlje sedamnaesto donosi prepirku je li Hrvatskoj potrebno atomsko oruje, a tu je i uspomena na udbaa koji je pleo dempere Janje na ranju vjerojatno je najistiji simbol onoga svirepog i primitivnog patrijarhalnog svijeta to ga

nazivaju balkanskim. Pod jedan, nema gastronomskih kerefeka koje bi prikrile injenicu da je tu okrutno umorena jedna ivotinja. Dapae, kada se na aru isui lubanja i iskolae se ugasle oi ovjeg mladunca, to se ubojstvo doimlje jo jezivijim. Potom, posrijedi je uistinu vrlo primitivna jestvma. Njezini su sastojci samo sol i meso, nita to nije poznavao i prahistorijski ovjek. Dodajmo tome cLi ni posluivanje jela nije nita sloenije: jede se samo s kruhom i mladim lukom. Na posljetku dolazi ono patrijarhalno. Cijeli postupak pripremanja jela, od klanja i deranja ivotinje do komadanja peenke, dogaa se bez ena, a nerijetko je tu vrhovni autoritet upravo najstarija muka glava u kuanstvu. Pokraj svega ovoga, dakako, neporecivo je kako je posrijedi izvanredna hrana 757 i zato valja razumjeti ministra Kutleu koji, nestrpljiv kao pukokolac pred ekskurziju, samo u potkoulji gleda gdje Brico lopatom podmee i poravnava eravu pod peenjem "I, kae, od perilice", ree ministar pokazujui na ureaj to vrti raanj "Od vemame", ispravi ga Brico "Izvadi se elektromotor iz stare vemame i nema boljega za ispec janje " Kutlea odustane od toga da upozori kako je perilica isto to i vemama, nego samo zadivljeno uzdahne "Ej", ree, "ega se na narod nee sitit" "Ima jedan u Lovrecu", govori Brico trljajui oi nadraene dimom, "to je od motora od fice napravio helikopter " "Helikopter1" zapanji se Kutlea "Pa je h poletio'" "Nije", kae Brico "Ko je vidio da se od motora od fice more napravit helikopter " Ministra obrane obuzme neugodan dojam da je ispao kreten, ali opet nita ne ree Gore za stolom na terasi sjede Marmko, Ante i general Ivica Markic Razgovor je zamro i svima je malo neugodno pa Ivica jede prut, Marmko nervozno bubnja prstima po stolu, a Ante se ukipio s rukama u krilu i gleda preda se kao da ga slikaju za osobnu kartu Marmko iznenada zlovoljno ustaje i odlazi u kuhinju gdje Ivanka ree povre za salatu "Jo je nema'" pita "A nema, moj Marmko " "I nije ti rekla di ce'" "Nije " Sigurno ti nije rekla'" ponovi Marmko paranoino Nije Marmko, due mi moje" Emigrant se sumnjiavo zapilji u sestru, traei na njezinu licu makar siuni znak da lae, pa da joj tresne glavu o kredenac Ivanka je zamjemjela od strave Mannko, meutim, na posljetku samo duboko udahne i vrati se na terasu "ta vi mislite, gospodine generale", obrati se on Ivici sjedajui, "tnba li nami atomska bomba'" "Ne tnba", ree Ivica vojniki rezolutno "uj, ne tnba>'" "Gledajte, nuklearno oruje je pod jedan skupo", objasni Ivica "A pod dva, potpuno je besmisleno u malin vojnm sustavima ko to je na " "Pa nian ja mislio na veliku atomsku bombu", brani se Marm ko "Nego jednu malu Nako, za jedno deset lljada ljudi Ne moramo je, na koncu konca, ni bacit, samo neka je ona u garai " "Skupo je, gospodine Mannko " "Nalo bi se", kae Mannko jednostavno "Virujte vi meni, mladicu, za to bi se uvik nalo "Sta bi se nalo?" pita Kutlea koji je taj as doao "Para za atomsku bombu " "Joj, Mannko", uzdahne Kutlea "ti si jedan ovako, kako bi reka, puno osjetljiv ovik Ja to znan po sebi jer san i ja taki Ti bi sad, kako si jedan veliki Hrvat, tio da Hrvatska bude nuklearna velesila A to ne tnba, razumi, ne daj da te osjeaji ponesu Ne tnba bit Hrvat samo u srcu, nego i ovde ", kucne se ministar po elenki, "ovde, moj dragi1 Ajde, kai, koji ce ti kurac atomska bomba5" "Bacio bi je na Beograd1" ispali Mannko vedro "C c c c-c", zacokce ministar prijekorno "Nikad se nee opa metit1 Nikad se ti, moj Marmko, nee opametit Ah, zna ta, dobro je da ima ljudi ko to si ti Dobro je1 Da ima tako, kako 153 bi rcka, strastveni Hrvata, jer upravo to je jamac naega sretnijeg sutra. Ajde", kae Kutlea sveano primajui au, "ivili!" "ivili!!!" "Ante!" zovne u taj tren Brico dolje iz svojega ognjenog inferna. "Ante, doi mi pomo skinit janje." "Dobra veer", oglasi se Julija to se nekako najedanput, izro-nivi kao sablast iz mraka, stvorila tu pokraj stola. "Dobra veer, ceri", odzdravi joj otac slatko. "A di si ti dosad?" "Ma, imala neki posa u selo", kae djevojka uljudno. "Malo se zadrala", govori ona, ali nekako smireno i sretno, bez onoga runog gra to je posljednjih dana plaio njezina oca. Marinko samo to ne trepe od dragosti, to ima tako drago i pitomo dijete. "Pa nemoj tako", kori je on blago. "Nemoj da kum Rajko eka. Sia se ti, duo, kuma Rajka?"

"Sia", kae Julija. "Kae se sian", ispravlja je otac. "Sian", ponovi Julija posluno. "Ba je velika cura narasla", hvali je ministar obrane. "Jesi vidio, kume Rajko", kae otac ponosno. "A ima li momka?" pita je Kutlea. "Nema, kume Rajko", veli Marinko nekako tuno. "Tako velika cura pa da nema momka", udi se kum Rajko. "Pa di je to red." "Evo ga!" ree Brico radosno, nosei veliki plitki plavi lonac prepun komada tople janjetine. Iskeena lubanja na vrhu, rasjeeni butovi, vitka rebra okolo, prhka bronana koica i drhtavi loj stoje na sredini stola i svi su uas zamukli kao da je blagost i ljubav Boia ula u njih. Onda se zduno prihvatie jela, glodu, vau, grizu, hrskaju, cuclaju, erupaju, komadaju, mljaskaju, otirui se sredinom jo toplog kruha ispod peke, salatu gotovo da nitko nije ni pipnuo. "Od-li-an!" zastenje Kutlea. "Ba odlian!" Brico smjerno zatrepe okicama. "Ej, dico moja", uzdahne ministar, "vie od trideset godina smo mi ovo sanjali, a, Marinko?... Zna ta mi je ovi dana palo na pamet?" okrene se on svojemu emigrantskom pajdau. "Oni Kraljevi iz Rijeke? Je li ono bio iz Rijeke?" "Koji?" pita Marinko. "Ne znan na kojega misli?" "Oni to je pleo dempere?" "Bome ti ne znan." "Ja mislin da je bio iz Rijeke", nastavi ministar. "ovik, taj Kraljevi, pleo. Ba lipo pleo: dempere, rukavice, kape, alove, ta god 'oe je pleo. Bive!? Nema problema, isplest e ti i bi-ve... I sad, mi u Frankfurtu sidili za stolon, ko to mi sad ovde sidimo, i u gostioni se razgovarali o politici, gledali ta emo init, dogovarali se... a ovi Kraljevi nita. Plete. I uti. uti i plete. Privre one svoje igle i ne mia se u priu. Mi mislili, jebi ga, ovik plete, ta ima veze, neka plete ako voli... Sia se, Marinko, Jukiu je bio ispleo crven-bijeli-plavi demper s velikin grbon na prsima?" "E, toga se sian!" ree Marinko. "Krasan ovik", kae ministar. "I ba divno lipo pleo. Ali, ta... bio udba!" "Bogati?!" zapanji se Brico. "Da, da, moj dragi", ponovi Kutlea razoarano. "Udba! A zna kako smo ga otkrili?" "Kako?" 155 I "Taj Kraljevi kako je pleo, klupko vune mu se vuklo doli po podu od gostione. Kad ta, u neko doba neko ti od nas, ne sian se vie ko, njemu ugazi na to klupko. A on ti se, moj dragi, Ijutnu pa, onako u bisu i ne mislei, kae: 'Nemoj, bre, na vunu da mi staje!"' "Isusa ti!" "Nemoj, bre, na vunu da mi staje", ree Kutlea znaajno. Marinko dlanom otire rukom oi pa zastenje, uim se gotovo kao da e zajecati. "ta je, dragi?" pita ga Rajko. "Ma, nita", govori Marinko umalo kroz suze, "ovako kad pria... ne znan... sve mi se skupilo..." "Dobro je, dragi", grli ga Kutlea suutno. "Dobro je, kume moj, sve je dobro..." Sada ponovno jedu. Mirisna se smiljevaka veer spustila na njih, leptirie se skupljaju oko ute lampe. U selu kupaju djecu prije spavanja, a netko je moda ve i umoran zaspao s novinama u ruci i naoalama na nosu. ivot se utiava, u grmlju moda jo sune poneki zeko to je samo udom izmakao mjesnom lo-vako-sportskom drutvu. Ministar Kutlea upravo je zadrijemao za stolom s janjeom glavicom u rukama. Ante, Ivanka i Brico zaueno se pogledavaju, samo se Marinko, koji zna to je posrijedi, pravi kao da se nita ne dogaa. General Ivica mangupski namigne Brici, a onda drekne: "Dvadeset do asa!" Ministar se prene. "Moe", ree on mislei, onako iza sna, da s Predsjednikom igra belu. Svi se ispotiha nasmijae, Rajko Kutlea je malko zbunjen. "Gospodine generale", ree Marinko, "pa kako je u Zagrebu, more li se na ovu skupou?" "Pa more, snalazin se." "Je li dobra generalska plaa, a?" "Pa onako." ena ne grinta: "Nian oenjen." "A niste oenjeni?" zaprepasti se emigrant. "Isto ko i naa Julija", doda Ivanka tiho. "Sta ko i naa Julija?!" prasne Marinko. "Sta se ti mia, glupao jedna?! Kakve veze imaju gospodin general i naa Julija!?" "Marinko", smiruje ga Kutlea. "Marinko, smiri se, nije ti sestra nita loe mislila." "Ma ta ona nije mislila? Sta ona uope ima mislit?" "Marinko, ej! Marinko", kae Kutlea, "smiri malo. ta si se odma' raestio? Sta je ena krivo rekla?

Dvoje ljudi ovde, oboje mladi, lipi, esni, to ne bi malo izali i proveselili se? Ne govorimo mi ni o kakvoj enidbi, Boe sauvaj, kakva enidba, nego da general Marki, koji je ve par dana ovde pa je eljadetu i dosadilo, fala Bogu, komu ne bi dosadilo, malo izae s Julijon, malo se proveseli, malo, kako bi reka, poine od posla. Je li tako, Ivice?" pita ministar mlaeg Markia, koji je kao i malo zbunjen. "Sto ti ne bi malo, evo, recimo sutra, izaa s Julijon?" "Vrlo rado", ree Ivica spremno. "Eto, vidi", kae ministar Marinku zadovoljno. "A ti se odma ljuti... Julija, draga", obrati se Kutlea djevojci, "bi li ti svome kumu uinila veselje pa malo izala s Ivicon? On ti je jadan ovde sam, nikoga ne zna, triba mu malo drutva. Je li, Julija, oe li ti posluat svoga kuma?" "Naturlich", kae Julija nasmijeeno. Marinko se trgne, na nekoliko trenutaka zaprepateno gleda ker. Onda mu se ozari lice. 157 Poglavlje osamnaesto gdje se jedan mukarac, na uas jedne edne postarije kuanice, sprema na razvratni sastanak sa stanovitom damom etrnaestog kolovoza mnotvo svijeta iz itave srednje Dalmacije pjeice hodoasti udotvornoj Gospi Smjskoj. Iz udaljenijih mjesta, pjevajui nabone napjeve i molei ruzarije, podu ve u popodnevnim satima. Bude tu i djece, i staraca i invalida na takama, a oni osobito bogobojazni idu bosi. Sve se to, uoi blagdana utjee Velikoj Gospi za zdravlje i sreu, jer je Blaena Djevica onomad Sinj udesno spasila od turskog nekrsta. Vjera u njezinu udotvornost ne jenjava, makar se Turska u meuvremenu dosta promijenila. Don tipan se pogotovo nije bavio takvim heretikim dvojbama. U civilnoj odjei i tenisicama predvodio je skupinu upljana koja je bodro i veselo, pjevajui "Ima jedna duga cesta", na hodo ae pola ve po egi u tri popodne. Oko pet, nakon prijeeniI) desetak kilometara, entuzijazam je znatno splasnuo i prvi mi odustali. Tonije, njih etvero su se zaustavili da se malo odmore. Ni pola sata kasnije ista etvorica su viena zapravo, jedan se zaklinje da ih je vidio, a drugi nije ba siguran kako se hodoasnicima belje i pokazuju dugi nos iz autobusa Kiketmnsa koji je proao prema Sinju. Tu sada, u nerazumnom gnjevu kakav ve zna spopasti umorne ljude, padaju teke, vjerniku i hodoasniku sasvim nepriline rijei, rada se nejedinstvo i zavist. Jedna bakica prosvjeduje da ona od ezdeset i neto pjeaci kao bena, a neka gospoda se voze u autobusima. Pastirsko poslanje don Stipanovo sad je u tekoj kunji, sve mu je tee zadrati blagost i mir u srcima vjernika. Nedugo nakon Stipanova odlaska na hodoae, Ivica je stigao u dvorite upne kue. "Miko", pita on vozaa zamiljeno, "ima li ti kakav hobi?" "Molin?!" "Neki hobi, neto to voli radit kad si slobodan, da malo odmori ivce?" "Volin gledat televiziju." "Jebi ga, Miko, nije to hobi. Hobi je kad neto radi, razumi? Sta radi kad nita ne radi?" "Nita", kae Miko razumno. "Ajde, jebi mater", ree Ivica, "glup si ko ovca. S tobon se o-vik uope ne more normalno razgovarat. Ono to san te tio pitat je", kae general odrjeito, "sad je etri i petnest i ti si slobodan do pet i po. Sta e radit u tih uru i kvarat dok te ja ne buden triba?" Miko se grizui usnu grozniavo zapilji kroz blatnjavi vjetrobran. "Zaboravi", ree mu general izlazei iz auta, "boli me kurac! IJ pet i po da si mi se nacrta na ovon iston mistu!" im) Tatjana se poeljala i namazala usne, potom se unijela u ogledalo i poela sjeniti kapke. inila je to posve odsutno, koncentrirana na neto to kao da je izvan nje, kao da ona u ogledalu nije ona sama. Onda se u jednome trenutku ipak susrela sa svojim pogledom, ponovno postala svjesna sebe i pomislila kako se nema zato minkati, kako je, za priliku u kojoj se domalo ima nai, zapravo i glupo da bude namazana. Komadom toaletnog papira obrisala je usne i bacila papir u zahodsku koljku. Vir iz vodokotlia uinio joj se vrlo prikladnim dramatinoj emocionalnoj odluci to je stajala pred njom. Dabogda te voda odnijela, pomislila je, ba kao u onoj popularnoj pjesmi. Onda je, sasvim neestradno, dodala: ubre! Nazula je sandale i izala iz kue. Uhvativi kvaku na vratima automobila duboko je udahnula. Ruke su joj malo drhtale. Nije zapravo bila naisto to bi jo kazala sveeniku i zato se po ovome zvizdanu zaputila k njemu. Znala je to nee: nee ga kumiti da je voli i strahovito se sada stidjela svoje slabosti onoga dana kada je zavapila: "Don tipane, niko nee nita znat." Gotovo je s tim, nikada ga vie nita nee moliti. I ne voli ga vie. Ne. Cao, dai! Prola baba s kolaima, moj pope. Da, to e mu danas rei: Prola baba s kolaima. "Boe, koja sam ja bila glupaa", rekla je u sebi. Najradije bi samu sebe ispljuskala sada kada zna da je patila za tim glupim popom i ushiivala se njegovom eprtljavom

nevinou, a on da je, stoka, cijelo vrijeme ljubovao s drugom. Najprije je mislila da ga ubije. Sino je usnula nasmijeena, zamiljajui kako dolazi na pola mise, kao u amerikim filmovima, s pitoljem u ruci i arapom s okruglim otvorima za oi preko lica. Hitrim korakom ona prilazi oltaru i puca u zaprepatenog sveenika, dok se ministranti bacaju na pod, a babe vrite od uasa... Na posljetku je odustala od toga nauma. Ne isplati se robijati zbog budale, zakljuila je. 161 Ivica se istuirao, presvukao u civilnu odjeu i spustio u kumu Rekao je da nee ruati, jer da se s jednom curom vec dogovorio /i ruak Samo je uzeo malo groa "Kad se onda tipan vraca?" upitao je zobljuci krupne grimizne bobe sorte kardinal "Sutra iza podne", rekla je Rua perui sude "A di ti to ima "Restoran se zove Copacabana", kae general "A, doli u Joze ide ", kae Rua "Nemoj da ti padne na pamet meso naruit" "A ta", pita Ivica, "ne valja mu meso5" "Nije", ree Rua, "nego je danas Gospin post" "A to ", kae Ivica "Dobro si me sitila " "S km ide?" "Jedna mala ovde iz mista Juhja se zove " "Cer od Marinka Anehjmog''" "Ne znan Valjda Znan da joj se caca zove Marmko " "Je, to je Juhja od Marinka Andehjmog Mala vabica'" "E" Ba tada nekako Tatjana je ula u upnu kuu, kad je zaula ime svoje suparnice Zastala je tu u predvorju i pritajila se oslukujui razgovor iz kume "Pa ta ce ti s njon5" upitala je Rua "A nita", kae Ivica, "iden se malo proveseht s divojkon " "Govno1" pomislila je udovica "Jo se hvali'" "Zna, nemoj se puno igrat", rekla je Rua edno, "to je jedna dobra i potena mala " "Dobra i potena"" ponovi general podrugljivo "Moja Ruo, da si ti vidila kako ona mene, tako dobra i potena, gleda Majke mi mile, oima bi me izda1 Pa di ja to smin odbit" Da i 'ocu, ne smm' "Oooo, stoko jedna bezobrazna1" rekla je Tatjana u sebi ogoreno Je malo deblja", nastavio je Ivica tamo u kuim, "ah zato ima dobre sise Da si ti vidila koje sise mala ima1 Oooovakve1" "Gade1" proapta Tatjana gnjevno "Molm te, nemoj mi takve stvari govorit1 Ja to ne ehn ni znat", pobunila se Rua "E, i ti si mi fina", kazala je Tatjana u sebi "On jebe ta stigne, a ti se pravi blesava " Osin toga", nastavila je Rua, "nemoj se igrat s curon Ovde su ti cure malo onako staromodne ako je ne misli zenit, ne paaj se Upropastit ce malu " "Dobro je i rekla", zakljui udovica iza vrata "E, sad ga i ti ", negoduje Ivica "ta cu je upropastit ako se malo proveselin s njon Malo joj pipnen sise "Evo ga, opet on1" kae Rua "ubre1" apne Tatjana "Ma, daj, Ruo", ree general, "ta fah da se malo proveselm dok san jo ovde Sad u pet i po cu se vidit s njon u toj Copacabani, malo se pomazit, pa posh svak na svoju stranu Lipo ce bit i meni i njoj, a ako nan bude ba puno lipo, ko zna, mogli bi koji put i ponovit" "Ja san ti rekla svoje, a ti radi kako oce", kae kuanica tvrdo Tatjana se tada pone natrake iskradati, ah tek to je koraknula lupi nogom u crvotonu ispovjedaonicu to je tu u predvorju stajala rashodovana Ukoi se prestraena stiskajuci 7ubc "Je li ono neto udarilo5" kae general "Bit ce propuh lupa vratm", ree Rua "Ima li jo groa'" upita Ivica Istodobno, na drugome kraju sela Lmguz je, izgubljeno buljei u svoje ruke, sjedio na postelji s onim svojim zavojima na uima Od one eksplozije sve mu je ispretumbano u glavi, misli mu se gusto i kaotino roje, i strano mu se spava, i ne razumije ba najbolje to je to Juhja smislila zato je otvorila ormar pa trpa njegovu odjeu u stan kartonski koveg to ga je njegov otac jo tamo pedeset i tree donio iz Belgije5 "Geh Weg!" podvikne djevojka na njega "Nema vnme1 Schnelf Stanislav, uenje u svijetu, gleda je otvorenih usta "Du musst dich anziehen}" pojasni mu djevojka rukama pokau juci kao da prebacuje koulju preko ramena "Roba' Stavi roba na sebe'" Lmguz se pone nevoljko zakopavati, a Juhja, kleei pred otvorenom ladicom komode, zastane razmiljajui to jo mora ponijeti Sva je ustreptala, nasmijeena i ustraena istodobno Veselje i uas

mijeaju se u njoj jo od juer poslije podne, kada je, blaena u postkoitalnom zagrljaju sa svojim draganom, odluila pobjei od oca i, suprotno njegovoj volji, udati se za Stamsla-va I hvata je na trenutke neobuzdan, ivani kikot kada pomisli kako je smoc bila draga i krotka, kako je odglumila, koliko je samo bila pokvarena, kada je smjekajui se pristala izai s onim mladim generalom O, kako li ce stpapi iznenaditi kada vidi da je nema1 Kada shvati, ona ce vec biti daleko Ne zna sada tono gdje Moda u Splitu5 Zaposlit ce se u nekakvom fnzerskom salonu, poslije i otvoriti vlastiti A Stanislav ce pisati Mogli bi lijepo i vjeti od njegovih pjesama, jednom joj je priao o tome da svaki dan napie po pet pjesama, a nikakav mu problem ne predstavlja napisati pet pjesama dnevno, pa da za svaku dobije samo po pedeset kuna to je dvjesto pedeset kuna dnevno sedam i po ti-suca kuna mjeseno osamdeset godinje A za osamdeset tisua se vec moe kupiti dobar rabljeni auto i jo da ti ostane Razumnim i tedljivim ivotom jednoga ce dana kupiti kuu s talijanskim ploicama, s umjetnikim slikama po zidovima, s bibliotekom u salonu i upavim bernardmcem ispruenim na sagu salona Stanislav ce, u svilenom kunom ogrtau i papuama, otpijati konjak iz ae od tekoga, bruenog kristala, zamiljeno zureci u kamin, a onda ce doi ona, posve naga, pa ce voditi ljubav obasjani crvenim jezicima, i onda ce ona na vrhuncu zavntati od sree, a bernardmac ce zaueno podii glavu hm' Moda ipak psa u tako intimnim asovima izbace iz sobe Tako je sanjarila Juhja, izbezumljena ah sretna, spremna suoiti se s budunou sasvim drukijom od one koja joj je bila namijenjena Izbavljenje iz oeva ropstva milo joj se sada tako lakim da se sama sebi udila zato to vec puno prije nije uinila Potom se okrenula prema svojemu junaku i ustanovila da se on posve krivo zakopao Najdonjim pucetom promaio je za itave dvije rupice pa sada nemono gleda taj nerjeiv misterij da mu je jedan kraj koulje u visini pupka "Stanislav", opomene ga voljena njeno i uhvati ga raskopavati Tatjana je kao furija uletjela u kuu i iz regala u dnevnoj sobi poela izbacivati batenjsko glaalo, magnetnu narukvicu, set za manikiranje s kompletom umjetnih noktiju u smaragdno zelenoj boji, digitalnu budilicu s radnom, videokasetu Tajne majstora ikebane, stolni usisiva, komplet noeva od najfinijeg mox elika, anticeluhtski masaer, par vozakih rukavica, anatomski jastuk, Novi zavjet u stripu, kutiju aja za mravljenje, platmastu vlasulju, sprej za osvjeivanje prostorija s mirisom dmje, upalja u mi i mornoj figurici Bude, barometar, lampu s originalnim jipinskim .slikarijama, Stari zavjet u stripu, termofor, pepeljaru s likom Majke Boje Lurdske... "To!" proaptala je ugledavi napokon jo neraspakiran, kompaktni fotoaparat za podvodno snimanje, "za nezaboravne snimke vaeg ljetovanja", kako je, pokraj slike neke egzotine ribe iz Ju-nokineskog mora, stajalo u katalogu trgovakog drutva Marijana d.o.o. iz Hrvatske Kostajnice. U tom trenutku zazvoni telefon. "Tatjana, ja san." "E, seko." "Sluaj", kae Ljuba, "krivo san ti rekla: nije pop s onon malon od Marinka Andelije, nego je..." "Je, moja Ljube. Je", prekine udovica sestru. Sta je? "Don tipan servisira malu", kae Tatjana gorko. "Sad san na svoje oi ula." "Ozbiljno!" zaprepasti se Ljube. "Majke mi mile", zakune se se Tatjana. "Sad se u pet i po ima s njon na u restoranu u Joze." "Jeba on sliku svoju!" ree sestra. "Jesi vidila govna", kae Tatjana. "Ali, zna ta, uzela san sad aparat za slikanje pa u oti tamo i uslikat ji kako se ljube." "Tatjana, nemoj se zezat", ree Ljube. "Pusti bogati budalu!... Tatjana!... Tatjana!... Tatjana!" ponavljala je sestra uzaludno, jer je linija ve bila prekinuta. 166 Poglavlje devetnaesto u kojemu jedan pripovijeda kako se susreo sa svetim Petrom, a jedan ima privienje visokoga dravnog slubenika U gluhu popodnevnu uru u restoranu Copacabana na magistralnom pravcu Split-Sinj jedan jedini gost, odrpanac s modrom sportskom torbom na podu pokraj svojih nogu, sjedi za ankom i pije vinjak. Konobar Boris s druge strane anka ogledava ae podiui ih prema prozoru pa hue u staklo i brie ga. "I tako", kae Boris dokono, "ti iz zatvora?" "Bome", kimne odrpanac, "iz zatvora." "Pa ta je re?" "A ta 'oe re", uzdahne tip. "Ubio zeta, eto ta 'oe re." "Cerinoga ovika?!" "Ma, ne, nego od sestre." 167

I "Huh", hukne konobar od olakanja. "Ajde, to jo nekako... A to si ga, ako se smi znat, ubio?" "Zato to je najprije on mene ubio", ree ovjek jednostavno. "O, jebote!" Odrpanac umorno otpije gutljaj vinjaka, zagleda se u prazno i uti. "Pa kako je to najprije ubio on tebe pa tek onda ti njega?" ne izdri konobar. "Duga je to pria moj prijatelju", ree ubojica napokon, i ne gledajui sugovornika. "Duga je to pria", ponovi on razoarano... "Najprije je", pone on svoju tunu pripovijest, "zet mene klepio kocen po glavi kad smo se svaali oko jednoga vrtla. Kako me je klepio, meni se zacrnilo prid oima i pado'. Pado' ko kruka. Mrtav. Malo posli, ja se probudio, otvaran oi, a ono nekakva magla oko mene. Kad, evo ti svetoga Petra." "Bogati!" zaprepasti se konobar. "Sveti Petar!" "Mislin, nije reka da je sveti Petar, ali ko e drugi bit nego on. Doa, nosi jednu ovako debelu knjigu ispod ruke. 'Dobar dan.' 'Dobar dan.' 'Vi ste?' Ja reko da san taj i taj, sin toga i toga, a on lista po onoj knjiurini, vidin, mrti se. 'Za mi je', kae on nakon nekog vrimena, 'ali ja neman vau rezervaciju...'" "Samo malo", prekine ga Boris zbog jednoga gosta to je upravo uao u lokal. "Priekaj dok ovo obavin." Uzima blok i olovku i odlazi do stola u kutu, gdje se smjestio visok, crnomanjast mukarac tridesetih. "Dobar dan, izvolite?" "ekan nekoga", kae Ivica, "pa bismo kad doe uzeli neto /.i izist." "Nema problema. Neto za popit dok ekate?" "Ini.ite toeno pivo?... Dajte mi po litre toenog." "Pola litre toenog moe!" "I, ta san ti poeo priat", nastavi bivi robija za ankom, "kae meni sveti Petar: 'Ja neman vau rezervaciju.'" "Krvi ti?!" "To oe re da jo nije dolo vrime da ja umren", pojasni ubojica. "Razumio san, ne mora mi objanjavat", kae Boris. "I ta je onda bilo?" "A nita. Kae sveti Petar: 'Najbolje da se vratite oklen ste i doli.'" "Da se vrati oklen si i doa?" "E... I tu ti ja ponovo zaspen. Budin se. Kad, eto ti mene ponovo u momu vrtlu." "A, ljudi Boji, lude prie", nasmije se konobar veselo. "ekaj", kae ubojica. "ekaj, nije jo gotovo. Probudin se ja, a iznad mene moj zet Zdenko plae ko ljuta godina..." "E, samo sekund, zapamti di si sta", prekine ga ponovno Boris, ovaj put zbog nekakve enske s tamnim naoalama i s rupcem preko glave, to je sjela za stol odmah do onoga crnomanjastog. "Dobar dan, izvolite?" "Jednu duu kavu s mlikon i dus sa puno leda", ree Tatjana. "Dua kava s mlikon, dus sa puno leda moe!" "Probudin ti se ja", nastavio je odrpanac, "a ponad mene plae moj zet Zdenko. Plae, suza suzu goni. A pokraj njega na zemlji, jo sav krvav, oni kolac s kojin me klepio. Pridiga se ja, uzeo oni kolac pa po njemu. Jednon. Dvaput. Triput... I bogami, vie se otalen nije pridiga." "Ubio ga?" 169 I "Ubio", potvrdi robija. "Ali nije ti ni to sve... Zna, kad san ja ono bio u svetoga Petra pa mi on reka da nema moju rezervaci-ju?" "E?" "E, pa onda san ti ja svetoga Petra pita: 'Dajder, bogati, kad san ve tu, pogledaj mi, ako ti nije teko, kad je rezerviran moj zet, Zdenko Duduk se on zove, selo Duduci, zadnja pota Veliki Grabovac. A sveti Petar ponovno uzeo onu svoju knjigu, lista, lista... 'Ma, vidi sluajnosti', kae on najposli, 'on van je rezerviran za dvadeset minuta. A to vas to zanima?' Ja reko: 'Ma, nita, samo san tio bit siguran..."' "Jeben ti ivot!" uzdahne konobar. "Je li to istina?" "iva istina, moj prijatelju." "Oe jo tagod popit", kae Boris. "Na moj raun." "A ne znan ti...", kae ubojica. "Ajde, daj mi jo jedan vinjak." Dolje u dnu lokala Ivica se poeo nervozno vrpoljiti, jer ve je deset do est, a Julije jo nema. I enska za susjednim stolom je nemirna. I ona izgleda nekoga eka, jer svako malo pogledava na ostatak prostorije preko duguljastog pitara s plastinom puza-vicom. Ivici je udno da nije skinula tamne naoale. A i marama na glavi je malo sumnjiva, jer je vani najmanje plus trideset i pet. Ili eka nekoga tko je oenjen, ili je ona udata, ili je ak posrijedi i jedno i drugo, zakljui general. ena uto iz torbe izvadi nekakav predmet od arene plastike pa ga prouava. Ivica ne razaznaje to bi to moglo

biti. "Khm!" nakalje se on napokon. "Bome, tako oruje jo nian vidio." Tatjana se mrzovoljno okrene prema njemu. "Aparat za slikanje", kae ona. "Za slikat pod vodon", doda. "Bogati!" nakesi se Ivica Marki. "A di su van maska i peraje?" I7i) Tatjana Ijutito frkne i okrene glavu od njega. Onda se sjeti da joj je odnekud poznat ovaj veseljak pa ga ponovno pogleda. Pa da, vidjela ga je prije neki dan, samo to je sada u civilu. "A vi?" ree ona podrugljivo. "Di je vami sajla?" "Sajla?!" "E?" osmjehne se udovica zagonetno. "Oprostite, ne razumin..." Tatjana skine crne naoale. "Aaaa... To ste vi", sine Ivici. "Je li se jo", pita on enu, "okolo vozite bez goriva?" "Ne more se vozit bez goriva", primijeti Tatjana zajedljivo. "Znai, napokon smo svatili, a?" "E, naa se pametnjakovi...", ree Tatjana kao uvrijeeno. Ivica se mangupski osmjehuje. A i ona je raspoloenija i sve joj manje smeta to se ovaj ruga s njom. Napokon, ne izdravi, osmjehne se i ona njemu. Gledaju se. Zgodan je, dava ga odnio, misli udovica. I na nekoga joj strano slii, samo se ne moe sjetiti na koga. "ekate nekoga?" "Je... Mislin... Je, ekan nekoga", spetlja se udovica. "A vi?" "Ne", slae Ivica. "Doa san neto na brzinu izist" "A tako...", ree Tatjana, tek toliko da neto ree. Razgovor zamre. General se zaigra s kutijom cigareta, a udovica razgledava fotoaparat. Primjetno je kako raste nervoza u njima. "E, da mi je vidit toga mlatimudana", kae mladi Marki na posljetku, "koji je vas pustio da ga ekate." "Jeste vidili...", kae Tatjana. "Da je pod mojin zapovjednitvon", ree general, "ja bi mu odma za kaznu da da uini etristo sklekova!" 171 "Ajme, to ste vi estoki1" zgrane se udovica "I petsto trbunjaka1" dometne Ivica "Ajme meni, nemojte", kae Tatjana, toboe osupnuta generalovom bezdunocu, "pa prikimlo bi ga1" "Fala Bogu, i tnba da ga pnkine1" ree general ljutito "Takvu curu ostavit da ga eka Nego, gospoice, dozvolite da buden toliko slobodan da vas pozoven za svoj stol " "Fala, ne bi'", kae Tatjana tvrdo "Oprostite " zbuni se Ivica "Jedino ako ete vi doc za moj stol", ree udovica "Zna san", ree tamo za ankom konobar zadovoljno "Zna san in san ji vidio Vidi ono dvoje tamo u coi", pokazuje on ubojici koji je vidio svetoga Petra i ostao iv "Nemoj se okncat, more ji vidit amo u ogledalu iza mene Je li ji vidi? To su ti ljubavnici Kako znan' Jebi ga, praksa je to Doli su odvojeno najprije on pa ona Ona je ak imala crne ocale i sudar priko glave da je niko ne pnpozna Doli su i sili svaki za svoj stol i tek sad, kad su vidili da je zrak ist, su sili skupa A sad ce, sii mi glavu ako tako ne bude, naruit neto za pojist" I zbilja, tono u tom trenutku tamo u dnu sale Ivica podie ruku da pozove konobara "Sta san ti reka1" kae Boris pobjedonosno pa ponovno uzima blok i olovku "Izvolite5" "Mi bi neto izili?" "Nema problema Gotovo ili po narudbi ?" "Pa ne znan", ree Ivica "Morete li nan neto priporuit'" ' Imuno krasne domae kobasice s rotilja Da li bi gospoda mo/th l/di koju kobasicu5" ree konobar drsko 172 Tatjana se kao malo lecne "Gospoda nee kobasicu", kae general odrjeito Tatjana mu se zahvalno nasmijei, sretna to, eto, ima i onih koji ne vole glupe viceve s kobasicama, krastavcima, bananama "Danas je Gospin post", objasni Ivica Marmko Andelijm i ministar Kutlea parkirali su malo dalje da ih nitko ne vidi pa se kroz kamenjar i makiju, sve se smijuckajui svojoj djetinjariji, prikradaju restoranu "E, jeben li te blesava", kae Marmko, "ta tebi sve nee past na pamet" "Jelde da san lud'" kae ministar "Ma, lud si ko kupus", ree Marmko "Sluaj", govori Kutlea, "kucmt emo m na prozor pa se sa-krit"

"Hi, hi, hi, hi", zasmije se Marmko Anelijin Pognuto su, kao komandosi pretrali desetak metara brisanog prostora parkiralita nasutog tucanikom i zaustavili se u unju ispod prozora Copacabane Marmko teko die Kutlea se oprezno nadviri "Vidi h ji?" "Samo malo Eno ji, doli su u coi1" "U coi1" kae Marmko veselo "Nju odavde vidin samo s leda Proc emo s donje strane " Sagnuti obilaze restoran, praeni zauenim pogledom jednoga janjeta to malo dalje stoji vezano za mlado stablo "Rajko1" ape Marmko gurkajuci prijatelja laktom "Rajko, vidi ga1" 173 "Janje1" proape Rajko raznjeeno Pndie se do prozora i poviruje unutra, ni metar od Tatjane i Ivice koji se masnih brada slade rijenim rakovima Naceren, grizui jezik od uzbuenja, Kutlea sitno kucnu dva puta Ovo dvoje se zapanjeno osvru Ministar se hitro sakri "Sta je ono bilo'" kae Tatjana "Ne znan", ree Ivica "Meni se uinilo da san vidio ministra obrane " Tatjana na to nita nije rekla Samo je sumnjiavo pogledala Iviino pivo "Mannko1" proaptao je dolje pod prozorom Kutlea uasnuto "Mannko, ono gori nije tvoja mala " "Kako nije moja mala'" "S nekon drugon enskon sidi" "S kojon drugon enskon, Gospu ti blaenu'1 Di je Julija'1" pita Mannko gnjevno pa se podie da i on pogleda kroz prozor Kutlea ga potee "Nemoj", kae, "vidit ce nas " Mannko ga poslua i ponovno se vrati u uanj "Pa di je Julija'" ree on sada neto mirnije "Di jcjulija'" ponovi Onda mu sine "Ona nije ni mislila doc", kae "Zato je ona sino bila onako posluna Ma, vidi ti Lija je to, moj kume, lija1 I pokojna mater joj je bila taka1 Lija1 Nije ni mislila doc", protenje Mannko "Jebe mi sve, kume, ubit cu je1", zgrozi se on "Ubit cu je1 Ko pae cu je ubit1" ree on odluno i krene prema autu "Mannko1" sikce Kutlea za njim "Mannko, stani1" "Kume, ti se ne miaj1" dobaci mu emigrant i ne okreui se "Ovo ja moran san rijeit I kad njem, rijeit cu, bogami, jednon /.i vike vikova '" 171 Poglavlje dvadeseto gdje saznajemo da se sveti sakramenti mogu udijeliti i na sasvim neobinim mjestima "Oooo, pika ti materina, da ti pika materina ", bjesnio je Mannko Anelijin "Dabogda te ladnu naa, kurvo jedna Tako je, uoi blagdana Manjina uzaaca, tek nekoliko sati nakon to se ispovjedio, eda bi se sutradan, ista srca i iznuren s Bogom, mogao priestiti, kleo vlasnik frankfurtske praonice automobila Kroatien Sunce na zalazu zasljepljivalo ga je kroz vjetrobran, a od mnotva auta onih to su se vraali s mora bila je strana guva Izluivao ga je sav taj narod koji, sa svojom zloinakom navikom da vozi ba dok je on na cesti, odgaa njegov susret s kcen Susret koji ce, po svemu, biti jedan takav uas da to svijet, mimo ratova i prirodnih katastrofa, jo nije vidio "Oooo, pika ti materina, da ti pika materina", zavapio je u svojemu pravednikom gnjevu emigrant jo jednom, a kletvi je, osim jedinomu djetetu, sada bila upuena i kamionu koji je iza jednoga zavoja iskrsnuo ispred njegovoga mercedesa "Sta radi, majmune1'" vikao je Marmko razjareno, premda onaj u kamionu nije inio ba nita to ne bi oekivao od vozaa jednog tromog, tucanikom napunjenog teretnog vozila Ni kilometar od njega u tom je trenu pjeaila bezvoljna i is-posvadana skupina to je iz Smiljeva hodoastila Gospi u Sinj Meuljudski odnosi tu su sada upravo stravini Naime, nakon to se otkrio gnusan in onih izdajica to su zaostali pa se poslije ukrcali u autobus, izbila je i afera s jednom bijednicom to je prijateljici lagala da nema vode, a onda ju je ova uhvatila iza grm-lca pokraj ceste kako pije iz plastine dvolitrenke Tako su se njih dvije tu poerupale, da i sada, dobrih dvadeset minuta poslije, crvene i raupane pusu "Zdravo Djevo, svih milosti puna Vjenog sunca ogrnu te sjaj", zapjevao je tada gromko, da osokoli svoju posustalu pastvu, don tipan "Oko ela zvjezdana ti kruna, Ispod nogu stenjepakla zmaf, pridruio mu se solidarno Brico, koji se, kao teak, skinuo do potkoulje, a glavu zatitio rupiem na etiri vora Okrenuo se razdragano ostatku skupine pa vie "Ajmo, ljudi, pisma1" "Rajska Djevo, Kraljice Hrvata, Naa Majko, naa zoro zlata, Odanih ti primi srca dar, Primi iste

ljubavi nam zar', /apojah su, isprva nevoljko, a onda slono i isto smiljevaki hodoasnici Rumeno sunce dotaklo je rub brda, uta aura treperi po grmlju, stablima i kamenju, po svemu, kao da se zlato razlilo Marmko je, sada moda tek dvjestotinjak metara od njih, nestrpljivo trubio i trubio kamionu da se makne Naidoe k tomu na razrovani dio ceste i kamion stade poskakivati, a komadii tucanika rasue se zveeci po haubi i oferajbm mercedesa "Ajde, jebi mater", proape Marmko pa otro ugazi na gas i okrene volan ulijevo da pretekne kamion Tek je tada ustanovio da je, pod jedan, kamion s prikolicom i da, pod dva, nema ni teorijske anse da se vrati u svoj vozni trak prije susreta sfordescor tom to je dolazio iz suprotnog smjera "Stoko jedna1" opsovao je emigrant Ijutito, a onda jo jednom potegnuo upravlja ulijevo i mercedes to ga je jednom davno neoprezno obeao Pavelicu, odleti s kolnika i zakotrlja se po bokovima nekoliko puta, odskauci niz kamenjar i drau, da bi se napokon zaustavio dolje na dnu, u nekakvoj suhozidom ograenoj njivici sa strnjikom od djeteline, na krovu Dobar njemaki auto jo se nije dao kotai se ni nakon svega nisu prestajali vrtjeli Bilo je to pomalo kao kod onih kukaca to ih okrene na leda pa se oni bespomono batrgaju s noicama Bilo je to, u isto vrijeme, jedino gibanje koje se moglo vidjeti na mjestu nesree Na cesti sada sve poiskakalo iz kola Onaj iz kamiona s tucanikom, jedan mladi debeli s dugom kosom, u crnoj majici s natpisom Motorheadi jezovitom slikom lubanje kojoj iz onih upljina izviruju iskeene otrovnice, prvi se pnbrao pa skae po stijenju Oprezniji se okupili uz rub ceste "Sad ce eksplodirat'" kae jedan u kupaim gaicama stiskajuci zube "More bit i da nee", ree drugi, neki vojnik u maskirnoj uniformi "Oce Uvik eksplodira " Debeli sMotorhead majicom doao je do karambohranog auta pa unuo s vozaeve strane Nabijen vratima ulupljemm od prevrtanja, dubeci na ramenima na tapeciranome stropu kabine, 177 s glavom medu koljenima, izudaran i krvav, Mannko Anehjm je kroz maglu vidio zmije to izviruju iz lubanje i zakljuio da je u paklu Jebi ga, pomislio je, isto san se malo vie nada Potom je izgubio svijest Debeli uto napipa klju iza iskrivljenog volana i ugasi motor Kotai se prestadoe vrtjeti "Isto nije eksplodira", veselo je rekao vojnik "Ima je snce", kae, vidno razoaran, onaj u kupaim gaicama "Ljudi, iv je1" dovikne Motorhead "iv je, zovite hitnu1" Na cesti se sada vec skupila cijela gomila znatieljnika Kre ruke i kriaju se Privueni bukom, dotrali su i smiljevaki hodoasnici Brico je odmah prepoznao mercedes, nakrivio glavu da proita registraciju "Isusa ti draga", kae, "ono je Mannko Anelijm1" Sto su se vie udaljavali od sela, Juliju je obuzimao sve vei strah Treperavo uzbuenje zbog bijega od kue na posljetku je potpuno uzmaklo pred iskrenom stravom sada kada se taj bijeg inio definitivnim Barem kada bi je Stanislav ohrabrio "Stanislav", rekla je blijedo se nasmijeivi, sputajui svoju ruku na njegovu, a on se okrenuo i samo je zbunjeno pogledao Djevojka shvati koliko je pogrijeila, koliko je on slab, moda i slabiji od nje, i kako je taj njihov bijeg, kojemu se juer toliko veselila, zapravo blesav i potpuno besperspektivan U jesen sive patke lete vodoravno kao u krialjci', zavie Linguz najednom i ponovno je pogleda "To mi je ovi as palo na pamet", kae on AJulija se sama sebi /iudi kako prije nije otkrila kolika je on budala i shvati da ci st vjciojatno ipak vratiti kuci 1711 Vani se pomalo sputala veer i Julija je bila sasvim blizu odluci da okrene auto, zapravo, bila bi to vec uinila da se nije plaila oeva bijesa jer nije otila na sastanak s onim generalom, kada su se na cesti dvadesetak metara ispred nje isprijeila ambulantna kola s upaljenim plavim rotacijskim svjetlom Znatieljno se ogledavala kad ju je ugledao neki mukarac i potrao put njezina auta Julija se zbuni "Vec si stigla", kae Brico naslanjajui se rukama na krov njezina auta "Dobro je", ree, "nije mu nita Malo se natuka, a ma e je sve drugo u redu " Julija se sjeti da je mukarca viala u oevu drutvu, ah joj svejedno jo nije jasno o emu ovaj govori "Bome si brza", mljeo je Brico nervozno "Ja san ti zva kuci, Ante se javio Sta je on tebi tetak5 Reko 'Ante, nadi malu, Mannko je odletio s auton s ceste I nemoj je', reko', 'pripast, stari je dobro, malo se natuka, ali mu mae nita Nema ti njemu bez sikire, he, he", zasmije se ovjek, ali nekako usiljeno, kao netko koga su uhvatili u lai "E, Stanislave", uoi on sada momka u Juhjmu drutvu "Sta je s tobon?" Juliji je trebalo nekoliko asaka da shvati onih nekoliko reenica na hrvatskom, pa m onda nije bila sigurna da ih je ispravno shvatila Razumjela je to se dogaa tek kada je vidjela tijelo to su ga dva

bolniara odnekud donijela na nosilima "Tata1" zavntala je iskaui iz auta Brico je zgrabi "Nemoj", kae on "Nemoj, draga, dobro je, nije mu nita1" "Tata1" povie djevojka plano "Nemoj i" "Tata1" otima se Juhja "Lass mich meinen Vather zu sehen1" "Ajmo za njima", rekao je don tipan dolazei negdje iz mraka "Voze ga u Split u bolnicu " 179 uo se sitan zveket metala i neije uurbane potpetice, pa um iz vodokotlica, sirena ambulantnih kola to su dovezla jo jednog nesretnika, pa onda vuje zavijanje, jezovito da ti se krv u ilama sledi, dolje iz psihijatrije u prizemlju Neki je stan u ispranom frotirskom ogrtau proao pokraj njih umorno vukui papue Brico je puio oslonjen o prozorsku dasku, don tipan nervozno etkao, a Julija i Lmguz sjedili uza zid na prostim sjedalicama od crvene plastike Iz sobe za intenzivnu njegu izaao je u jednome trenutku sijedi primarius i sveenik mu pohita u susret Lijenik ga, meutim, i ne pogleda, nego pognute glave, ustro kloparajuci bijelim klompama, ode niz hodnik Don Sti-pan odustane i vrati se natrag, Brico lansira opuak u kronju kestena to je rastao pod prozorim, a Lmguz jo jae stegne u zagrljaj Juliju "Duuuga, duga lopta, duboko u protivniko polje", zauo se odnekud, kao iz velike daljine, glas sportskog komentatora "Ko ono igra'" upitao je Brico Nitko mu ne odgovori Iz bolesnike sobe izae napokon medicinska sestra, jedna plava, krupna, sredovjena, Majda se zove, autoritativno utegnuta i sisata Pnde Smiljevanima "On se sad probudio", kae, "i dosta je loe Bogati", zastane ena, "koliko vas je to dolo'" "Khm1" nakalje se Brico znaajno "Ovo mu je cer i i zet, a ovo je", okree se on don tipanu, "na upnik "A ti si sigurno ministrant", prekine ga Majda Brico se smete, da ce neto kazati, ah tu opet upadne sisata "Sluaj amo", ree ona vojnikim tonom, "on je loe, izgubio je dosta krvi i nemojte ga puno gnjavit Jesmo li se razumih pet minuta i lus1" "Nema problema, efice", ree Brico pokorno 'Sluaj ti 'efice'", ree mu Majda, "nemoj da ti ja / u Uli su tiho, gotovo na prstima prili postelji na kojoj je bolesnik leao od glave do pete u gipsanom ovoju Vidi samo kako unezvjereno mirka iza rupica za oi "U pizdu stnnmu", proape Brico zgroeno, "jesu ga zakovah'" "Alo", zauje se tada slabano s drugog kraja prostorije "Alo, amo Amo san1" "Mannko moj dobri", svejednako ce Brico, suutno sjedajui na krevet onoga zagipsanog "Alo, koji van je kurac, amo san1" prosikce ponovno Mannko Andehjm sa svoje postelje "Brico", upozori don tipan, "nije ti to Mannko Mannko je tamo u coi" "A je li'" zaudi se Brico "Pardon1" ispria se on gipsanome "Uinilo mi se da se nas dva odnekud poznamo " Zagipsani nita ne ree, samo trepe iza onih rupica "Dite moje jedmo1" proaptao je tronutim glasom emigrant vidjevi Juliju "Cerce moja'" zacmizdn on "Papi*" zarida djevojka padajui na koljena pred posteljom na kojoj njezin tata lei glave usaene u nekakvome kalupu, sav izubijan i u zavojima, s iglom od infuzije u veni "Ju-hu-hu-uhja1" propenta otac daveci se u jecajima "Paaapim", zacvih Julija, glave zabijene u plahte, grevito gu-vajuci tkaninu Brico se okrene pa kradom obrie suzicu o zeleni plastini zastor kojim je bio skriven susjedni krevet "Julija moja, dite moje jedmo", pribere se malo Marmko, "puno san ti zla nanio " "Buuuuuu1" zavapi djevojka "Nemoj, Mannko, pusti Sve ce bit u redu", umiruje sveenik emigranta / il "Nije, u redu, moj pope", kae Marinko. "Ja znan kako je, i nije u redu. Mogu oni re ta 'oe, ali meni vie ivota nema. Da oprosti, ta san jeba, jeba san." "Buuuuuu!" "Nemoj plakat, draga... Nemoj plakat", proape Marinko milujui ker po kosi. "Kakva san zvir bio prema tebi, nema za ta plakat... Zna, kad ti je mater umirala..." "Buuuuuu!" "...Kad ti je mater umirala", nastavi emigrant, "ja san joj obea da te neu gazit ko to san nju, Bog joj da vini pokoj, iloga ivota gazio... Sian se, umirala je, kad je traila od mene da te pustin da se uda za koga ti 'oe. 'Marinko', rekla je, 'ako se 'oe udat za vabu, nemoj pravit probleme, jedino ti je dite daj joj da se uda za vabu.' Nije mi bilo pravo kad mi je to rekla, a isto san reka 'Dobro.' ta

je poslije bilo...", Marinko zastane, lice mu se iskrivi u bolnu grimasu, stisne oi, poeka nekoliko trenutaka, a onda nastavi: "ta je posije bilo", kae, "zna i sama... Kakva je u mene davlija narav, ne da ti nian da da se uda za vabu, nego san se protivio i kad si naega ovika nala... I, evo, sad umiren..." "Buuuuuu!" "...Sad umiren i a mi je da nikad neu vidit tvoju sriu. Volio bi samo da zna, dite moje jedino, da imade moj blagoslov i da ti tvoj pokojni aa svaku sriu u ivotu eli..." "Marinko", upadne tada Brico, "Marmko, ekaj, ta pria, evo ti ovde mlada i mladoenja, pop je ovde..." "Brico", strese se don tipan, nasluujui to je ovaj naumio. "Brico, nemoj se zezat, vidi u emu san", kae on pokazujui na svoje tenisice i civilnu odjeu." "Don tipane, ovik umire", ree Brico dramatino. "Covik umire, a ti sad ovde... ta sad ima veze u emu si, udilit e sa-ki.imcnt ko to bi ga i u crkvi udilio, je li tako, Marinko?" "Jo ste tu", proviri tada sestra Majda. "Ajmo, tutanj! Za minut da vas nema!" "Ima li ti sve sakramente?" upita je Brico iznenada. "Molin?!" zaudi se sestra. "Ima li sve sakramente, fali nan kuma?" "Bog s tobon, budalo jedna, kakve sakramente, kakva kuma, o emu ti pria?" "Doi amo, ovo dvoje se ene, samo nan kuma fali." "Brico...", pobuni se don tipan jo jednom. "Don tipane, mui!" zapovjedi mu Brico. "Da te nian ujo. Covik ovde umire i ti ne bi uinijo da on prije smrti vidi di mu se er udaje. Sram te bilo! Sram te bilo, tipane!... Kuma", obrati se on sada Majdi, "ti stani ovdi pokraj mene, vas dvoje, ovdi is-prid nas... Ajmo!" "Sta!?" upita jo jednom sveenik, u slabanom pokuaju prosvjeda. "eni ji, tipane!" vikne Brico. "I bre, ovik umire!" 183 Poglavlje dvadeset prvo donosi priu kako je, s istim povodom, jedna plakala od ganua, a jedan naisto poludio od bijesa "I tako ti don tipan njizi dvoje tu vinca", priao je Brico sutradan u Bevandi. "Ba lipo vinanje bilo. Ona medicinska sestra plakala." "Sisata?!" "E... A oni Linguz", nastavi Brico, "boga ti draga, ja tako gluvo eljade u ivotu nian vidio. Kae don tipan: 'Stanislave ponavljaj za menon: 'Ja, Stanislav, uziman tebe Juliju za enu...", govori mu on sve kako ide, a Linguz ni mukajet. Bulji prida se ko magare. Ko da mu nita nisi reka. Ja reko': 'Don tipane, pusti mene da mu ja objasnin' pa ti se nagnen nada nj i kako pop govori, tako se ja deren blenti na uvo: 'Ja, Stanislav, uziman tebe Juliju za enu i obeavan ti vjernost u dobru i zlu...' Tako san se dera, ljudi moji, da san se sav opotio. Pop govori, ja vien, a Linguz 185 ponavlja za menon. I dok san ja doa do ono 'ljubit u te i potovati za sve dane ivota svoga', oiju mi moji, gola voda san ja bio1 Ne bi da san ili dan kopa " "Otkriven je uzrok zagonetnih smrti na odjelu intenzivne njege u Klinikom bolnikom centru u Osijeku", itao je odsutno gostioniar za ankom "Kako smo ve pisah, u posljednjih nekoliko dana etvorica su bolesnika na ovome odjelu, iz nepoznatih razloga, umrla malo poslije 16 30 Poslije obimne istrage u policijsku zasjedu napokon je pala istaica R L (54) s prebivalitem u Tenji, koja je u navedeno vrijeme dolazila s usisivaem na reeni odjel R L bi, kako je poslije utvreno, itekala iz utinice respirator na koji su bolesnici bih prikljueni te utekala usisiva, da bi nakon usisavanja sve vraala u prethodno stanje U svjedoenju pred istranim sucem kazala je kako vjerojatno od zvuka usisivaa nije ula kako bolesnici krkljaju borei se za zrak " "I tako se om vmah", priao je dalje Brico "poljubili se, poljubili ji i mi, ono, za estitku, je li, kad, ta ti je za vidit, moja diko, ulazi ti u sobu oni doktur." "Oni side kose?" upita Iko "E", potvrdi Stanislavov vjenani kum. "Ulazi ti taj doktur, nosi nekakve rengenske slike sa sobon i sve ji ovako gleda prema svitlu. Mi se uutih, ekamo ta e ovik re, a on ti se u neko doba okrene prema Marmku i kae- 'Vami, za pravo re, nije nita Sta se mene tie, morete se istog asa obu pa lagano kuci1'" "Nemoj zajebavat51" zapanji se Crni "Dabogda umra ako laen", zakle se Brico. "Ba tako je kaza 'Vami, za pravo rec, nije nita1'" "A Marmko>" "A Marinko ko Mannko", kae Brico "Osta ko posran " "U procesu protiv R C (44), koji je oglaavao i pouzeem piodivao 'krasne grafike bana Josipa Jelaica po popularnoj ci-

jeni od stotinu kuna', juer je na upanijskom sudu u Zagrebu svjedoio sudski vjetak, povjesniar umjetnosti dr. Silvije Pene-zic-Kurvitzsky Dr Penezi-Kurvitzskv u svojem je svjedoenju istaknuo kako novanica od dvadeset kuna, unato tomu to vrijedi pet puta manje od svote koju su neki za nju dali, doista sadri portret bana Jelaia, doista bi se mogla smatrati grafikom i da je u tome smislu oglas R.. bio sasvim istinit" "I tako Mannko sad, iv i zdrav, ima Linguza za zeta'" upita Iko "E " "O, jeben ti ivot!" opsuje Crni uasnuto "Mannko popizdio", pria Brico, "uvatio don tipana da poniti vmanje A don tipan da nee Jebi ga, ne more to tako Kume moj, nije to trla baba lan, nego sveti sakramenat" "Pa naravna stvar", sloi se Iko. "Policiji je napokon dopao aka B P (62) iz Tnlja, teki bub're-m bolesnik, kojega se osnovano sumnjii za vie od est stotina lanih bolovanja u smjskoj krajini B P je, navodno, vec godinama uzorak svojega urina zainteresiranima prodavao po cijeni od deset maraka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem teaju Narodne banke na dan uriniranja Neslubeno saznajemo da su i neke bolniarke na Urolokom odjelu Sveuiline bolnice u Splitu imale udjela u ovoj neasnoj trgovini " "E, ali sad ti se on domislio da san mu ja kriv", kae Brico "Ko'" "Pa Mannko Poeo vikat na me 'Brico', kae, 'ti si sve zajeba, tebi je prvomu palo na pamet da bi ji tnbalo vmat1 Jebo ja svoju mater', kae, 'kad-tad cu ti se osvetit1' Lud ovik", ree Brico, "uvik mu je neko za neto kriv " "Nije me briga", umijea se Iko, "ah i ja isto mislm da si g,i zajeba " "Ja?!" zaprepasti se Brico. "E", potvrdi Iko. "Pa kako to misli da san ga ja zajeba. Ajde, molin te, reci ov-de prid svima: kako to ti misli da san ga ja zajeba?" "Ne znan", ree Iko jednostavno. "Ne pitaj me kako, ali ja mi-slin da si ga zajeba." "I ja isto", umijea se Crni. "ta i ti?" pita Brico. "I ja mislin da si ga zajeba." "I ti isto?!" "E." "Ma, znate ta", bjesni Brico, "'ajte vi oba u tri pizde materine!" "Bizaran imovinsko-pravni spor dogaa se ovih dana u Puli", itao je Markan. "P.Z. (51), koji je svojemu bratu T.Z. (57) prije jedanaest godina darovao bubreg, sada reeni organ potrauje natrag." Brico se mrzovoljno zapiljio preda se, a Iko i Crni piju svaki svoju pivu i povremeno se savezniki pogledaju. Drutvo za stolom u smiljevakoj gostionici Bevanda prijetei se uutjelo i uozbiljilo, samo se Milan, koji se cijelo vrijeme drao po strani, zbog neega smijei. "A jeste li uli", kae on napokon, "ta je novoga sa udovicon od pokojnoga eljka?" Nitko ne ree ni da je uo ni da nije uo to je s udovicom od pokojnog eljka, nego i dalje uvrijeeno ute. "Kojega eljka?" ne izdri na posljetku Crni. "Onoga to je u Njemakoj upa u klak pa poginio." "P.i ta s njm?" "Pa nita s njin", ree Milan, "kako e ita bit s njin kad je po-ginio. O njegovoj udovici, Tatjani, ti govorin." "Pa ta je s njon?" umijea se sada Brico zlovoljno. "Pa nita", kae Milan. "Ima momka!" "Ima momka?!" zapanji se Iko. "Onoga generala to je brat od don tipana. Vodaju se po selu za rukicu." "Nian zna da pop ima brata generala", ree Brico. "Nisi zna?" kae Crni. "Nian ima pojma." "I ta kae", ree Iko, "udovica ga uvatila?" "Vodaju se po selu za rukicu", ree Milan smijuljei se podrugljivo. 189 Epilog Divno li je biti u svibnju u Smiljevu. U zoru kada se crna kvrgava sjena na mjeseini, kao kakvo jezovito udovite pred prozorom, na prvome svjetlu iznad modrih brda pomalo pretvara u stablo bajama. Ili u podne, kada crkveno zvono tako mono odjekuje da ti se uini da je dragi Bog nebo od lima nainio, a oni to rade u polju objeduju tvrdo kuhana jaja, mladi luk i sir, pancetu i tirolsku, sve prostrto na bijelim kuhinjskim krpama s naslikanim jagodama. Ili je moda ipak najljepe... hm!... Ne znam zato, ali progoni me nekakav osjeaj da sam vam sve ovo ve jednom ispriao... Kako bilo, svibanj je krasan u Smiljevu, sve je rascvalo i mirie, pele zuje nad livadama, a zeevi

pustoe kupusita, i sve je tako krasno ureeno da, samo primjera radi, mladi krumpiri i graak dozrijevaju istodobno s mladom janjetinom. Cestom izmeu vinograda trubei prolaze svatovi, prepoznajete ih jo izdaleka po golemoj trobojnici to se vijori iz prvoga auta. To se eni mladi general i ratni junak Ivica Marki, a ena mu je ovdje iz sela, Tatjana se ona zove. Njoj je to drugi brak: prvi joj je mu prije nekoliko godina poginuo na nekakvom gradilitu u Njemakoj. Kod nas u selu nije ba obiaj da se skupljaju veliki svati kad se udovica udaje, ali ovo je iznimka jer je mladoenja veliki budovan. Cak mu je i ministar obrane doao na pir. "Moj Marinko", rekao je ministar Kutlea svojemu starom prijatelju iz emigracije, gledajui njegova nagluhog zeta kako s druge strane stola gloe janjei rep, "ovi tvoj zet ba prava budale-tina." "Ko?! On?!" zaprepasti se Marinko Andelijin. "Nemoj priat gluposti", kae emigrant, "on ti je katoliki intelektualac." "Nemoj me zajebavat!" kae ministar. "Kad ti kaen: katoliki intelektualac, ovie! Da ti vidi koja je to glava!" Vie od tristo svatova je u dvoritu nevjestina oca, jedu i nazdravljaju, pjevaju, pucaju iz automatskog oruja, ahure se zve-ei rasipaju po betonu. "Daj i meni! Daj i meni da malo pucan!" moljakaju djeaci. "Tebi u dat?! Mr u kuu dok ti nian da po uima!" Za stolom u sredini sjede mlada i mladoenja, a odmah do mladoenje je njegov brat tipan, koji je sveenik na slubi ovdje u Smiljevu. On je, naravno, vjenao mladi par, a, medu nama reeno, pria se kako puno pije. Evo i sad ako pogledate, nema to je sjeo, a ve toi jednu za drugom. Jelo gotovo da nije ni pipnuo. "Opet pije", kori ga brat. "Pijen", kae pop jednostavno. "Pa nemoj pit", ree general. "Taman si se bio avla ostavio, kad evo te opet. Kani se, bogati, ta ti to triba u ivotu?" "Nemoj pit, don tipane", umijea se sada i mlada, sputajui svoju ruku na sveenikovu. "Nemoj pit", kae Tatjana, "ta e ti to?" A pop izmakne ruku kao da ga je opekla njezina ruka. Onda zastane i nekako se turobno nasmijei Tatjani. "Zna ti dobro zato ja pijem", kao da joj hoe rei. Na Tatjamnu licu, meutim, ne vidi se nita osim iskrene zabrinutosti zbog nezdravih navika njezina djevera. Pop ne izdra taj pogled i okrete glavu, spazi da ga ja gledam. Ja sam vam onaj nosati tamo pod murvom. "ivio, Ante!" nazdravi mi sveenik. "ivio i ti meni, moj tipane!" kaem. "Nemoj svata pisat", upozori me pop. "Neu", obeam mu ja. "Znan ja tebe", kae don tipan, a vidi da je ve dobro pijan. "Baraba si ti", ree. "Svata e nadrobit, i ta je istina i ta nije." Ja se smijem. Tada, iz one gomile to je pucala, netko prie Tatjani i turi joj bombu u ruku. Pravu bombu, "kaikaru", pa jo s izvuenim osiguraem. "Baci je, nevista", kae on ozareno. Mlada se ukoi, uplaeno zvjera okicama. "Baci je, nevista! Baci je, nevista!" zagrajae svatovi razdragano. Tatjana se zbunjeno okree oko sebe. Tako izbezumljenoj na posljetku joj se omakne palac i odskoi ona polugica kojoj "kai-kara" duguje svoje asno ime: bomba je sada bila aktivirana! "Baci je, nevista! Baci je, nevista!" povikae svi ponovno, ali sada ve manje veselo, a vie se panino bacajui pod stolove. Nevjesta se tada pribere i hitne bombu preko dvorita. Izbaena iz vrste ruke jedre domae cure runa je granata letjela, i letjela, 193 i letjela kao na usporenoj snimci je to bilo, sloili su se svi kasnije da bi napokon pala u gnojnicu, tik do poljskog zahoda, u kojemu se u tome asu nalazio Tatjanm novopeeni svekar Pribravi se s nekoliko travarica, dobri je starac malo kasnije priznao kako ne pamti kada je zadnji put imao tako dobru stolicu 194 Sadraj Poglavlje prvo gdje se upoznajemo s ovim armanlnim naseljem u kojemu sretniji uho akaju kljuem od mercedesa a oni manje sretni crvenim vrkom ibice Poglavlje drugo u kojemu se uz bnskulu i tieelu lazvija etika dilema je h u ledu naruili pie ako zna da ga neces platiti a usput saznajemo za laspusnu mladost ovdanjeg upnika 15 Poglavlje tree gdje se pojavljuju duhoi i najpi ije jedan slo prlja sagoi e i posle Ijinu a polom jedan slo je pobjegao iz boce

23 Poglavlje etvrto koje opisuje kako se pee janjetina, zalo je pijancima zabranjeno vozili se na nngipdu i kako oni io imaju puno para katkad zavre bez oba uha 31 Poglavlje peto u. kojemu upnik boemiprosti pogine, a onda ipak ne pogine, makar bi on vie volio da je poginuo 43 Poglavlje esto gdje se otkriva da su Nikola Tesla i Petar Preradovi zapravo Srbi, na to jedna Luscinia luscinia, ili slavuj veliki, pobjegne glavom bez obzira 53 Poglavlje sedmo koje se bavi emancipiranim mladim enama i drugim moralnim nastranostima suvremenoga svijeta 63 Poglavlje osmo u kojemu se hoe i prdnuli i stisnuti, to, dakako, po naelu koje nam je iz logike poznalo kao zakon iskljuenja treega, ne ide 73 Poglavlje deveto koje pripovijeda o nogometnoj mafiji i o lome kako domovina ostaje bez majki 81 Poglavlje deseto koje potm]e teolokom raspravom o silikonskim sisama, a zavrava naopako 91 Poglavlje jedanaesto u kojemu se dvoji o kvaliteti domaeg haiku pjesnitva, a polemika bude okonana toljagom 99 Poglavlje dvanaesto gdje se pojavljuju dvije u selu svakako nesvakidanje pojave, jedan general ijedna lubenica od dvadeset kila 107 Poglavlje trinaesto u kojemu se ustanovi da izvanzemalja nisu nita posebno, a da u Njemakoj ivi vrlo bezobrazan svijet 117 Poglavlje etrnaesto gdje ministri jedu janjee glave, generali jedu g'ah, a obini vojnici jedu da vam ne kaem to 127 Poglavlje petnaesto u kojemu se nita pod milim Bogom ne dogaa, i slobodno moete preskoili sljedeih nekoliko stranica 135 Poglavlje esnaesto koje otkriva daje dizama administracija puna homoseksualaca ah se nade i pokoji ispiaian momak, prikladan za zeta 141 Poglavlje sedamnaesto koje donosi prepirku je li Hrvatskoj potrebno atomsko oruje, a lu je i uspomena na udbaa koji je pleo dempere 151 Poglavlje osamnaesto gdje se jedan mukarac, na uas jedne edne postarije kuanice, sprema na razvratni sastanak sa stanovitom damom.................................159 Poglavlje devetnaesto u kojemu jedan pripovijeda kako se sreo sa svetim Petrom, a drugi ima privienje visokog dravnog slubenika..............................................167 Poglavlje dvadeseto gdje saznajemo da se sveti sakramenti mogu udijeliti i na sasvim neobinim mjestima.................................................................................175 Poglavlje dvadeset prvo koje donosi priu kako je, > istim povodom, jedna plakala od ganua, a jedan naisto poludio od bijesa..............................................................185 Epilog...................................................................................................191