Maske

Mrtvih je mnogo, a opravdano se strahuje da ih je jo vie meu preivelim. Raa Pape U vrijeme ideolokog monizma, nai satiriari, esto su stvarali i aforizam. Po pravilu, njihove su kreativne preokupacije bile i ire od umjetnosti aforizma, a to, opet, ne znai da je ova mini knjievna forma za njih bila marginalna. Naprotiv. U itavom njihovom stvaralakom pregnuu ivo je pulsirao subverzivni duh aforizma, a esto je i dominirao aforizam u kristalnom obliku. To je vailo i za Vladimira Bulatovia Viba i za Duana Radovia i za Branu Crnevia i za Matiju Bekovia i za Milovana Vitezovia. Jo krajem ezdesetih godina, po estini nepristajanja na duhovnu, politiku i moralnu degradaciju politike zajednice isticao se i danas neumorni Rastko Zaki, koji je, do dananjeg dana, ostao vjeran umjetnosti aforizma. Osamdesetih godina, Aleksandar Baljak se oglaava iskljuivo aforizmom. Njegovi aforizmi od toga vremena do danas predstavljaju snaan kritiki udar na strogo kontrolisanu, zatvorenu i dog matsku javnost. Posljednjih godina, kada je kriza nemilosrdno uzimala danak dravi u krizi bez premca, pojavila se plejada aforistiara, britkih i nepomirljivih kritiara haotine stvarnosti i satanske strane ljudske prirode. Oni nijesu pristajali na dravu bez identiteta niti na neslobodnu javnost, pa su, zato, zajedno sa svojim prethodnicima, postajali graditelji slobodne javnosti i slobodnog miljenja. Nai aforistiari bili su opsjednuti politikim ludorijama i brutalizacijom politikog ivota. Njihove estoke "replike" nemilosrdno su pogaale politiki stereotip. On se bio uveliko ustalio. U otrini kritike vladajueg reima isprednjaili su pripadnici Beogradskog aforistiarskog kruga. Raa Pape - ija je knjiga Maske likuju, objavljena 1997. godine spada u najlucidnije stvaraoce ove grupe umjetnika. Svoj mislilaki nespokoj Pape je iskazao u refleksijama o naoj dravi kao mjestu negativne utopije. Ta utopija ve se dogodila. Dogodilo se to to je Orvel predviao da e se dogoditi: "Ako hoe sliku o budunosti, zamisli jednu izmu kako gazi ljudsko lice - veno." To je slika i nae drave - u kojoj se sve nalo na strmoj ravni propadanja. Registar tog propadanja nadrealan je. Slika stvarnosti osjenena je sivom i crno m bojom. I beskrajnim falsifikatima. Na njoj su ucrtani znakovi umiranja istine i usahnua ovjekove slobode. Autor kultne knjige Ribari ljudskih dua, uro unji, lucidno je u spisu Orvelijana prikazao nevolje u definisanju stvarnosti: "Razumevanje stvarnosti potiskuje se u korist vladanja stvarnou: ljubav prema istini ustupa mesto volji za moi! Mas -mediji svakodnevno objavljuju interese vladajue grupe kao jedinu istinu drutva. Vie nije vano kakva je stvarnost, ni da li ona postoji u obliku sna il i jave, jedino je vano da njome moe da se vlada po svojoj volji i bez pomoi istine. To je danas jasna i prosta politika istina, ako u politikom ivotu uopte ima istine. Onaj ko dri mo i vlast, ko kontrolie sredstva masovnog optenja, ko ima povlaen pristup podacima, i ko poznaje tehnike ubeivanja, taj moe da ubedi bilo koga da misli i uradi bilo ta." Na aforistiar je na tragu iste ideje samo to je on oblikuje u duhu svog specifienog tipa stvaralatva i svoje osobene vizije svijeta: I bi potop, ali to se veto krilo da ne bi procurilo u javnost. U vrijeme kad je ta vijest postala svudprisutno saznanje, aforistiar je odreagovao na ovaj nain: Zar ba sada da nam se dogodi kraj dvadesetog veka kad se nalazimo na samom poetku! Kad nam je sve krenulo avoljim putem i kad je zlo dobilo primat nad dobrom - sve se kretalo kao ubrzanje istorije, koja se vie ne moe ni pojmiti ni slijediti. Sam poetak sunovratnog istorijskog zbivanja bio je apsurdan: Oekujemo da za nau borbu protiv svih svet pokae malo vie razumevanja. To bi trebalo da bude nastavak predhodnih skoro est decenija unitavanja dravnog identiteta i nacionalne samosvojnosti. Za bilo kakvo razumijevanje

velikog svijeta za svijet koji pluta po balkanskoj barutini uveliko je kasno. Kasno je pored ostalog i zbog argumentacije na kojoj an Bodrijar insistira: "Maskirana drutva (komunistika drutva) su demaskirana. Kakvo je njihovo lice? to se nas tie, mi smo odavno demaskirani i vie nemamo ni obrazine ni obraza. Mi smo takoe i bez pamenja. Doli smo dotle da traimo u vodi pamenje bez tragova, to jest da se nadamo da je jo neto ostalo ak i kad su molekularni tragovi iezli." Sve je to jo dramatinije kada se zbiva u "zadihanom" vremenu koje se nije oslobodilo opsjenjivakih mitomanija, golemih izmiljotina i poluzaborava ili zaborava prolosti. Neumne ambicije, male umne snage i bezobzirnost vladajuih monika, uveli su zajednicu u pogibeljnu zbilju, u istorijski sunovrat. Zato je Pape, na poetku svoje knjige, zapisao: Bie sasluana crna kutija. Neka se uje glas naroda . U stvari, u njegovoj knjizi Maske likuju, obznanjuje se sadraj nae "crne kutije". A tamo je zabiljeena naa nedavna usudna prolost ali i naa karakterologija. Aforistiar se nije nikom ulagivao niti prilagoavao. Bio je vjeran svom miljenju i svojoj viziji svijeta. U njegovom djelu rui se mit o nebeskom narodu i njegova simulantna politika maskarada. Da bi sve bilo do kraja otvoreno nije bila dovoljna samo dijagnoza nego i ironizacija ideoloke i etnike zaluenosti. A satiriar se naao u udu kad mu je postalo jasno da sve to se deavalo u stvarnosti, u kojoj je sve to je apsurdnije i iracionalnije, u stvari, bilo istinitije. Tako itamo: Jugoslavija je morala da se raspadne da bi Srbi mogli da je sauvaju. A poto narod, ipak, nije obogoovjeena apstrakcija, on se preporuio svojim "vrlinama": Ovaj narod je odabran da trpi. Nije svako dorastao tako ozbiljnom zadatku. Na svijet je svoj mazohizam, svoje mentalne i mentalitetske izopaenosti, doivio kao vrlinu, kao nesebinost: Nigde nas nema. To nijedan narod ne bi izdrao. Pape, zbog toga, pokuava da stigne do kolektivnog "mi" i nastoji da rui iluzije bolesnog uma: Ne bi nas otadbina ni zvala da nismo zreli za ludnicu . Moda je ovaj aforizam i najuvjerljiviji iskaz o posrnulom kolektivitetu. To je refleksija o sunovratu zajednice do patolokog obzorja, do socijalnog i politikog ekstremizma, do mentalne prostitucije, koja pripada mutnoj psihopatologiji. Samodopadljiva vladavina prvog lica mnoine postaje gotovo kolektivni feti, kua "spasa" - uvod u nekritiko miljenje. Iza "magnetinog" mi skriva se mentalitet podanitva i autoritarne frustracije. To obezliavanje, ovjeka u politici ostavlja bez sopstvenog lica i bez vlastite linosti. Sve se okrenulo naopake. U naim bajkama svaki kraj je mogu jer je crvenkapa gladna kao i vuk . A kad je rat, kao brodolom, doao umjesto politike, njegovi uinci, monstruozni, nijesu stizali ni do moralnih obzira ni do kritikih opservacija. Umjetnici Beogradskog aforistiarskog kruga, u tom pogledu, bili su markantan izuzetak u odnosu na gotovo sve stvaraoce kobajabi patriote. U tom odnosu iskazivala se vrstina njihovog karaktera i snaga kritikog erosa. Jedan od najeih kritiara ratnog zloinstva svakako je Raa Pape. On zloince ne osporava ni kao moralizator ni kao sudija. Aforistiar ih smatra rtvama smrtonosne politike igre. Zato ih i prepoznaje kao igrake zlog vremena. A tamo gdje se ne igra svoja igra, igra se udaljava od sebe sama. On tada gu bi individualitet i personalitet. Njegovo lice, s grevitom i obezlienom grimasom, postalo je najgrotesknija maska. Ne zaboravlja satiriar ni tamne sjenke ovjekove prirode i njegove neiscrpne destruktivnosti. Pape nije samo ironian nego i sarkastian . Prekomjernost zla i destruktivnost uinaka politike, navodili su aforistiara da se ne zadrava ni na aluzijama i ni na alegorijama ve da svoju jetku ironinu misao i satirinu direktnost oblikuje kao invektivu. Kod njega nema blage ironije. Kako bi i bilo kad je u pitanju ironija pobune! Duh sarkazma dio je satirine ubojitosti i poruge ali i znaenjske polivalentnosti: Oni koji nisu spremni na rtve, izgubie glavu uludo. Tu su i nemilosrdni podstrekai ratnih uda i ratotvornih bestijalnosti - patrioti: Patriotske snage trijumfuju gde stignu. Tu e se kasnije formirati otadbina. Razobliavanje bezumlja kod ovog autora nije nikad samo politiki problem ve uvijek i etiko pitanje. A cinizam bezobzirnih posljedica fantomske politike otkriva zaludnost i surovost ratotvorakih tragova: Identifikacija rtava nije neophodna. To

bi moga biti svako od nas. Ratna stvarnost, koju su proizveli mozgovi koji ne misle, pruala je snane podsticaje za surovosti ismijavanja i crnohumorni iskaz: Vratie im njihove izvaene oi. Neka i sami vide da mi nismo takvi kakvim nas prikazuju . Aforistiar je progovorio kroz delatovu mranu i okrutnu pomjerenost, kroz njegovu psihologiju zloina: Koliko sam civilnog stanovnitva utedeo, a to mi je sada mrtav kapital . Rat koji je poremetio ivotne tokove i smisao opstanka pomraio je i stanje poslije rata - vrijeme kobajagi mira. Rat je okonan sklapanjem bratoubilakog mira. Realnost trpljenja i ubogost egzistencije prelaze granice podnoljivosti. Identifikacijom preivelih nepobitno je utvreno da oni nemaju nijedan razlog za ivot. A ponavljanje zloinstva, kao varvarskog nasilja, temelji se na nevolji ponavljanja istog kao istorijskog usuda: Oni koji nisu okrvavili ruke mogu slobodno da se vrate. Bie im pruena jo jedna ansa . Nije u pitanju autorov antropoloki pesimizam nego realistiko prepoznavanje nepodnoljivih sila razaranja u naem zastarjelom drutvu, koje opstaje u dinaminom i bestijalnom nasilju. U "crnoj kutiji" nalo se kazivanje o princu tame, o voi "zavoi" i "zavai". Prethodna pria, bez njega, bila bi nepotpuna, utoliko prije to je njegov udio u sveoptoj destruktivnosti zaista impozantan. Zato Pape pie: Voa bi morao da razmisli kako sebi da stane na put ako hoe negde da nas izvede. Aforistiar se podsmijeva osionom i autoritarnom gospodaru ljudskih ivota: Voa je veliki demokrata. Neverovatno je ta on sve sebi dozvoljava . Autor se zbog toga i boji da e politiar, koji je drastino zloupotrijebio i pravo i vlast, postati dio optereujue budunosti: Plai me i pomisao da bi on mogao da odjae u legendu. To bi i konja ubilo. Da ne bismo naeg itaoca navodili na mrane misli i bespomonost osjeanja prekidamo priu o usreitelju nebeskog naroda. Ali ne moemo da ne podsjetimo na jo jednu refleksiju naeg satiriara, koja se odnosi na narod, koji nije mogao da se pridrui sistemu vrijednosti savremenog svijeta: Nebeski narod je na dnu. Dokazuje svetu da mu je zemlja iznad svega. Optereenja tradicionalistikim mitom patrijarhalno - plemenske zajednice kao da su se uklapala u obmanjivaku "viziju" totalitarnog drutva. U djelu Rae Papea odreena je taka sa koje autor posmatra nae zastarjelo drutvo. Trebalo bi, zato, zastati pred njegovim aforizmom: Ili e nas biti ili emo biti takvi kakvi jesmo! Branei ne samo slobodu ivljenja nego i slobodu stvaranja, Pape je svojim vienjem represije neprestano aktuelan, a naroito ovih sumornih dana kad je diktatura silovito zakucala na naa vrata: Cenzoru koji ita misli nije potrebna knjiga pisca. Dovoljna mu je glava! Uasnut vremenom u kome vlada sunovrat vrijednosti, obezlienost postojanja i ovjek bez svojstava, aforistiar ne pristaje na takvo vrijeme: Neu da budem glasnik novog vremena! Nisam ja mutav! Raa Pape je skidao maske s lica podstrekaa okru tnosti ljudskog i politikog razvrata. Ne znam da li se aforistiar svojim lucidnim refleksijama iznenadio, ali je sigurno da e iznenaditi svoje itaoce i da e ih izvesti iz umrtvljujue ravnodunosti. A to to u njegovom aforizmu nema umirujue misli i utjehe - sigurno ga ne bi trebalo kriviti. Mnogo je vanije to je Raa Pape, kao rijetko ko u naoj satirinoj misli, izvrgao ruglu i podsmijehu - duhovito i pronicljivo - glupost i hipokriziju svijeta koji je obolio od oholosti i zaborava. Ratko Boovi
Aforizmi u izboru Ratka Boovia