EPIGENETIKA

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

SAETAK. Za razliku od genomike, koja se temelji na prouavanju grae anatomije gena, epigenetika se temelji na izuavanju nasljednih varijacija u aktivnosti gena, dakle njihovoj ziologiji. Osnovni epigenetiki procesi, regulatori aktivnosti gena su metilacija molekula DN i posttranslacijske modikacije histona. Ova dva procesa meuso!no se nadopunjuju pri emu stvaraju epigenetiku mre"u dogaaja koja u zavr#nici reguli#e aktivnost pojedinih gena. $spostavljanje odreenog tipa epigenetike mre"e zavisi o anatomiji gena i njegovog promotora kao i stalnom meudjelovanju egzogenih i endogenih %aktora koji dovode do stvaranja karakteristinog epigenetikog o!ilje"ja. &ve se vi#e uvia va"nost reverzi!ilnosti %ormiranje i uklanjanja epigenetikih molekularnih o!ilje"ja u svim, a naroito u zlo'udnim !olestima. (stra"ivanja u podruju epigenomike, primjene novih, epigenomskih pristupa u lijeenju, a pose!no u podruju razvoja )pametnih*, epigenetikih lijekova, u uzlaznoj su putanji koja jo# uvijek nije dostigla svoj zenit. ljune rijei+ epigenetika, metilacija molekula DN , modikacije histona UVOD ,o# je donedavno ve'ina nas !ila uvjerena da sklonost nastanku !olesti zavisi iskljuivo o nasljednim in%ormacijama pohranjenim u molekulu DN . &hodno tome, puno je uinjeno kako !i se uspostavile %unkcionalne veze izmeu promjena u strukturi molekula DN -npr. mutacije, spajanje gena koje za posljedicu ima nastanak kimerinog proteina, amplikacije gena koje dovode do promijenjene aktivnosti gena. i nastanka odreenih !olesti . Ovaj je pristup ponudio odgovore na veliki !roj pitanja koja su, u zavr#nici, dovela do otkri'a gena koji, ako su mutirani, dovode do nastanka !olesti kao #to je to, na primjer, sluaj s cistinom !rozom. /li uprkos oiglednom napretku jo# uvijek nepostoje odgovori na dodatna, jo# uvijek neodgovorena pitanja. ,e li iskljuivo raspored !aza -0/12. u molekulu DN stvarni klju koji 'e, s vremenom, otvoriti sve !rave3 &vakodnevne dileme nakon zavr#enog projekta 0enom ovjeka mo"da je naj!olje opisao 4anel 5steller, direktor 6a!oratorija za epigenetiku raka pri Nacionalnom institutu za rak, 7panija, koji je rekao+ )8rijeme je da poslo"imo ovaj veliki tele%onski imenik i napravimo nekoliko tele%onskih poziva kako !ismo !ili sigurni da su imena i adrese vezani uz ispravne !rojeve.) Na temelju ove izjave postaje vrlo jasno da naunu radoznalost i vi#eslojevito znanje tre!a preusmjeri u neka nova podruja !iologije. 1ek se nedavno postalo svjesno va"nosti epigenomskih struktura u razvoju i pojavi !olesti . &ama rije znai )izvan konvencionalne genetike*, a njezin tvorac je razvojni !iolog 2onrad 9addington. :oen u 5veshamu, 5ngleska, ;<=>., 9addington je ve' ;<?@. pokrenuo osnivanje Odjela za genetiku u (nstitutu 5din!urgh. Za samo deset godina genetika istra"ivanja u ovom (nstitutu postala su prepoznatljiva po vrhunskom kvalitetu , a sam Odjel !io je vi#e nego uspje#an i postao je jedan od najve'ih odjela genetike u svijetu. 1okom tih godina, 9addington je planirao stvaranje la!oratorija za epigenetiku. $ svojoj je namjeri uspio tek ;<A>., kada je i slu"!eno osnovana 0rupa za epigenetika istra"ivanja, s 9addingotonom kao poasnim direktorom na elu. Na"alost, razvoj ove grupe nije se odvijao u skladu s njegovom vizijom koja je primarno !ila 2

usmjerena u podruje em!riologije. Naime, materijalna je podr#ka !ila preusmjerena u ona podruja nauke u kojima su se otkri'a temeljila na hi!ridizacijskim tehnikama vezanim uz molekule DN i :N , koje se u to vrijeme u em!riologiji nisu koristile. 9addington je, za razliku od mnogih em!riologa svog vremena, u to vrijeme !io ne samo cijenjen em!riolog, nego i jedna od rijetkih oso!a koja je !ila svjesna znaaja genetike u razvoju, ili, jo# preciznije, znaaja aktivnosti materijala jezgra -gena. za dogaanja u citoplazmi. 9addington je postavio hipotezu o mogu'oj nadopunjivosti epigeneze -stari naziv za em!riolo#ki rast i di%erencijaciju. i pre%ormacije, tvrde'i da )...su sve karakteristike odraslog organizma prisutne u oploenoj jajnoj 'eliji, ali se tre!aju )odmotati * i razviti ...*. Na temelju toga je razvoj smatrao epigenetikim dogaajem+ )B moglo !i se re'i da epigenetsku grau ili epigenotip ini niz dogaaja kroz koje odreeno tkivo prolazi tokom razvojaC znai odreeni organ nastaje z!og linih meudjelovanja genotipa, epigenotipa i spolja#njih %aktora*. 9addington je preminuo ;<@>D. Njegove su ideje, ponekad nepotpuno razraene, ostale )uskladi#tene* tokom velikog !roja godina, neprepoznate kao skriveno !lago koje ponovo otkrivamo u epigenomici novog do!a. Njegov je nain razmi#ljanja !io nevjerojatan u svojoj otvorenosti prema nepoznatom. Njegove su hipoteze nastajale u vrijeme kada ih tehniki nije mogao potvrditi !ez antitijela, !ez rekom!inantne tehnologije DN , !ez ikakvih saznanja o tome kako su geni graeni i na koji !i nain njihova akti vnost uop#te mogla !iti regulisana. $toliko vi#e njegovo vizionarsko prepoznavanje )neega* #to je tada nazvao )epigenetika* zaslu"uje najdu!lje po#tovanje. Danas epigenetiku deni#emo kao )nasljednu i reverzi!ilnu promjenu %unkcije gena*, nazavisno o slijedu !aza u molekulu DN . Za razliku od epigenomike, koja prouava glo!alnu sliku epiEdogaaja u odreenom genomu, epigenetika ima su"en %okus i prouava specine epiEpromjene vezane uz tano odreene gene. &vjesni smo nasljeivanja epigenetikih oznaka na nivou 'elije i na nivou organizma. Fostali smo svjesni va"nosti ovih oznaka u razvoju, u di%erencijaciji 'elije i u za#titi od ugradnje genoma virusa. Ove su oznake , regulatori aktivnosti gena, kritine u o!ilje"avanju molekularnih signala koji nastaju z!og djelovanja egzogenih ili endogenih %aktora. Fojednostavljeno, oznaka od gena )zahtjeva* da svoju aktivnost prilagodi novonastalom stanju. $ ziolo#kim uslovima 'elija mora modelirati svoj epigenom trenutno, ponekad u sekundi. 1o joj omogu'uje prilagodoavanje na signale z!og kojih neki geni tre!aju !iti umireni, a drugi postaknuti . Ovo se dogaa kroz ciljano uklanjanje ili dodavanje oznaka metilacije na molekulu DN , odnosno mijenjanjem strukture oktamera histona. Ova su dva dogaaja !aza epigenomskog odgovora. &uprotno tome, nemogu'nost modeliranja ovih dvaju molekularnih dogaaja dovodi do nastanka !olesti . Frvi materijal koji je ukazao na va"nost epigenomskih promjena u nastanku raka #tampan je ;<GD. godine, ali tada va"nost tog otkri'a nije !ila prepoznata.

NAJVANIJI EPIGENETSKI MEHANIZMI Najva"niji epigenetski mehanizmi su metilacija molekula DN , uspostavljanje kovalentnih, posttranslacijskih promjena histona -metilacija, acetilacija, %os%orilacija, sumoilacija. i umirivanje gena zavisno o malim molekulama :N . Ova tri najva"nija epigenetska mehanizma usko su povezana u uspostavljanju line -epigenomske. mre"e signala unutar koje se meuso!no 3

nadopunjuju i upravljaju va"nim procesima u 'eliji. 8rlo su va"ni i u odgovoru 'elije na djelovanje mutagena -u ovom kontekstu )epimutagena*. iz okoline.

METILACIJA MOLEKULA DNK I TRANSKRIPCIJA GENA Fri!li"no >AH gena ovjeka u podruju promotora posjeduje podruja !ogata citozinima i guaninma. Ova podruja zauzimaju tano odreena mjesta u genomu i pritom ine njegovih ; IH. Nazivaju se )ostrvca 2p0* koji su denisani kao podruja du"a od >== parova !aza koja posjeduju vi#e od >>H nukleotida s !azama 0 J 2. Ova su podruja uglavnom nemetilisana u normalnoj zdravoj 'eliji. (zuzetke ine promotori upisanih gena , podruja hromosoma K vezano uz njegovu nasuminu inaktivaciju i podruja transpozona. $ %unkcionalnom se smislu metilacija molekula DN , kao izuzetno va"an !iolo#ki %enomen, prouava primarno na nivou transkripcije gena pri emu se najpojednostavljeniji scenarij mo"e odvijati na dva nivoa+ metilisani promotor gen je umiren, nemetilisani promotor gen je aktivan. 8rlo osjetljiv i precizan proces tokom kojeg citozin postaje metilisan predstavlja osnovni mehanizam normalnog razvoja u svih vrsta, a pritom i dodatno poja#njava )vremensku i tkivno specinu ekspresiju*. ,ednostavnoC svi posjedujemo ?A hromosoma koji na se!i imaju sve na#e gene, ali nisu svi na#i geni stalno aktivni u svim tkivima. 4etilacija molekula DN u !iohemijskom smislu predstavlja kovalentno vezanje metilne grupe na >. atom ugljenika, u ostrvcu 2p0.

1. Shematski prikaz epigenetikih promjena u genu iji je promotor bogatom CpG ostrvcima.A. Histoni su acetilirani, CpG ostrvca su nemetilisani, gen je aktivan. B. io histona je izgubio acetilne grupe, !ioCpG ostrvaca je metilisan, gen nije aktivan, ali je promjena reverzibilna. C. Histoni su hipoacetilirani, a CpG ostrvca metilirani. Gen je u miren, promjena je ireverzibilna.

Ovaj !iolo#ki proces nije pose!no va"an samo u razvojnoj !iologiji. 8a"an je i za 4

patoziologiju !olesti, s pose!nim naglaskom na zlo'udnu !olest. Znaaj ovog procesa je pokazan u eLperimentnim modelima u kojima razliito aktivni transgeni -aktivni ili umireni, zavisno o stepenu metilacije. zadr"avaju o!razac aktivnosti tokom stotinjak dio!a. $mre"eni signali koji su odgovorni za tano kopiranje o!rasca metilacije iz generacie u generaciju zavise o dva pa DN meti ltrans%eraza -DN41.+ DN41D/ i DN41DM. Ova dva enzima posjeduju metilacijsku aktivnost *de novo*, #to znai da su neophodni za uspostavljanje o!rasca metilacije tokom ranog razvoja jedinke.Nakon njegove uspostave aktivira se DN metiltrans%eraza DN41; koja je odgovorna za tano kopiranje uspostavljenog o!rasca u sljede'u generaciju 'elija. Mez ovih !i enzima "ivot !io nemogu', #to je i pokazano na primjeru mi#eva. Nivotinje kod kojih su ovi enzimi !ili umireni uginule su tokom ili nakon zavr#enog em!rionalnog razvitka, a u cjelokupnoj je )slici* prevladavala glo!alna hipometilacija molekule DN . 1okom zlo'udnog preo!ra"aja ostrvaca 2p0 koji se nalaze u podrujima promotora gena koji su neophodni za njezin nastanak postaju hipermetilirani. Fosljedica ovog dogaaja je umirivanje tumorsupresorskih i drugih gena koji su odgovorni za nastanak raka. Dva modela o!ja#njavaju pretjeranu metilaciju promotora i umirivanje gena. Frvi se temelji na injenici da se metlirani citozin )istegne* u veliki zavoj molekule DN i pritom izazove promjenu kon%ormacije. 1o za posljedicu ima nemogu'nost vezanja %aktora transkripcje na ciljno 2p0 E vezno mjesto. Drugi nas model ponovo pri!li"ava 9addingtonovoj )mre"i* i temelji se na %unkciji proteina 4e2FI -engl. methOlcOtosine !inding proteins.. ao #to i samo ime govori, ovi se proteini ve"u za metlirana ostrvca 2p0 i pritom stvaraju prepreku z!og koje se %aktori transkripcije ne mogu vezati. Ova je o!ja#njenja lako razumjeti, no u stvarnosti je ovaj proces vrlo slo"en i zavisi o puno molekula.

MODIFIKACIJE HISTONA Deacetilaze histona su proteini enzimi, ukljueni u proces uklanjanja acetilne grupe iz repa histona. Ovaj je dogaaj kljuan u umirivanju gena. $ )pojednostavljenom* !iolo#kom scenariju, deacetilacija histona za posljedicu ima )zgu#njavanje* kompleksa DN Ehiston -slika ;2.. Ova promjena kon%ormacije takoer stvara ziku prepreku z!og koje se %aktori transkripcije ne mogu vezati za ciljno mjesto na promotoru gena koji se z!og toga umiri. No, )pravi* scenarij koji se odvija na nivou epigenomske komunikacije puno je slo"eniji+ deacetlacija histona je pra'ena aktvacijom DN Emetilaza koje dovode do lokalne hipermetilacije molekule DN , u podruju promotora. &ve je ve'i !roj podataka koji upu'uju na vrlo "ivahnu molekularnu epigenetiku komunikaciju koja posreduje )izmjeni in%ormacija* na nivoui )acetilacija histona* )metilacija DN *. Ovo se de#ava u strogo odreenoj kaskadi dogaaja. 8rlo esto se osje'amo nemo'nima u razumijevanju ovih zakonitosti jer nismo u mogu'nosti razaznati razliku izmeu uzroka i posljedice. onkretno, koji !i epigenetiki proces ili koja !i molekula tre!ala !iti )napadnuta* kao primarna epigenomska meta u lijeenju raka3 /ko ciljamo u odreenu molekulu pa onda, posljedino, utjeemo na signalne puteve za koje trenutno ne znamo da su ukljueni u )komunikacijsku mre"u*, koliku #tetu 'emo izazvati 3 Da li !i se pristup tre!ao razlikovati od oso!e do oso!e, od tkiva do tkiva3 Odgovore na ova pitanja jo# nemamo, a potraga za njima ini ovaj tip istra"ivanja veoma zahtjevnim i zanimljivim. Ono #to sigurno znamo temelji se na nekoliko vanrednih istra"ivanja od kojih 'emo spomenuti samo jedno, prvo kojim je pokazano da acetilacija histona sprjeava metilaciju molekule DN i to tako da+ a. )sprijei* pristup DN Emetilazama, a u isto vrijeme !. pozitivno djeluje na vezanje %aktora transkripcije, prvenstveno zahvaljuju'i prekomjernoj 5

acetilaciji histona PD i P?. Znai, na nivoui )glo!alnog*, acetilacija histona ima suprotni uinak u odnosu na metilaciju molekule DN i do!ro korelira s glo!alnom transkripcijskom aktvno#'u. Frema tome, primjena inhi!itora deacetilaza histona -PD/2C engl. histone deacetOlase. podr"ava'e acetilaciju histona i, posljedino,uticati na stepen metilacije promotora gena. Ovo je kristalno jasno pokazano u modelu karcinoma prostate ovjeka, na ;D; uzorku tkiva tumora i A> uzoraka do!ro'udnog, ali hipertronog tkiva prostate. $ eLperimentima je pra'eno pona#anje tumorEsupresorskog gena :/&&Q; -engl. ras associa on domain %amilO protein ;. za koji je prija#njim istra"ivanjima !ilo pokazano da je umiren u zlo'udnim tumorima prostate, ali i drugim vrstama zlo'udnih tumora. &pomenutim istra"ivanje je pokazano sljede'e+ a. umirivanje gena :/&&Q; z!og pojaane metilacije promotora !ilo je prisutno u @?H uzoraka zlo'udnog tumora i samo ;G,>H do!ro'udnog, hipertronog tkiva prostateC !. nivo metilacije do!ro je korelirala s 0liesonEz!irom i uznapredovanom !ole#'uCc. na nemetilirane promotore !ili su vezani acelirani histoni i dimetilirani lizin na histonu D -PD ?mI dime lacija histona D na aminokiseli ni lizin, etvrtoj u slijedu.C d. primjenom inhi!itora metilacije molekule DN -ali ne i inhi!itora deacetilaza histona. do#lo je do promjene u modikaciji histona vezanih uz promotor. onana in%ormacija koja je znaajno mijenjala sliku epigenetikog mozaika !ila je jako zanimljiva+smanjena acetilacija histona, ili dimetilacija PD ?, udru"ena s povi#enom dimetilacijom lizina, devetog u slijedu aminokiselina histona PD -PD <mI., ima kljunu ulogu u umirivanju gena :/&&Q;. Na osnovu ovog rada postalo je oito da ispravna komunikacija na nivou+ acetilacija histona metilacija molekule DN predstavlja jako va"nu sponu za %unkcionisanje 'elije. Dogaaje koji prethode njezinom stvaranju tek tre!a otkriti . Neko !i se, odmah u poetku, mogao zapitati + )Za#to su modikacije histona toliko va"ne3* Do!ro je poznato da je molekula DN u 'elijama eukariota organizovana u o!liku hromatina. 0radivne jedinice hromatina su nukleosomi koji sadr"e ;?@ parova !aza DN omotanih oko osmodijelnog kompleksa sastavljenog od po dvije molekule histona PI/, PIM, PD i P?. $pravo posttranslacijske promjene u aminoE terminalnim dijelovima histona odreuju dostupnost hromatina transkripcijskoj ma#ineriji, a time i aktivnost gena. No, ni u ovom sluaju ne znamo tane mehanizme uspostavljanja ove kaskade dogaaja. 1o se naroito odnosi na razumijevanje mehanizama koji su nu"ni za uspostavljanje, odr"avanje i, najva"nije, mijenjanje o!razaca metilacije ostrvaca 2p0 i acetilacije histona. ,asno je, meutim, da se poreme'aj ovih o!razaca koji je tako poznat za zlo'udno o!oljenje relativno do!ro prepoznaje na nivou opisne %enomenologije.

EPIGENOMSKI LJEKOVI &ama injenica, da su epigenomske promjene reverzi!ilne, otvara mogu'nost novom, epigenomskom lijeenju. Nadalje, s o!zirom na to da je reverzi!ilnost procesa osnov hemoprevencije, epigenomski !i pristup vrlo !rzo mogao u potpunosti promijeniti na#e sada#nje shvatanje hemoprevencije. Dakle, za razliku od do!ro znanog konvencionalnog lijeenja raka citostaticima kojima se manje E vi#e neselektivno u!ijaju sve 'elije koje se dijele, epigenomskim !i se pristupom, u idealnim uslovima, naravno, poku#alo proces)vratiti nazad*. Fritom !i se mogle pratiti pojave kod !olesnika sprekanceroznim lezijama -nedovoljno istra"eno dosada. te ciljano, uravnote"enjem mre"e epigenetskih signala, lijeiti ovu grupu ljudi -slika ;M.. Nadalje, mo"da !i se otkrivanjem ranih epigenomskihEepigenetskih promjena u naizgled zdravom tkivu mogla predvidjeti sklonost nastanku !olesti, upravo na tom analiziranom anatomskom mjestu. 6

Znai, u pravilnim !i se indikacijskim granicama epigenetske analize mogle primijeniti i u dijagnostike svrhe i to ne samo, kako se u poetku inilo, u podruju onkologije. 1renutno postoje dvije vrste epigenomskih lijekova+ inhi!itori DN metiltrans%eraza i inhi!itori deacetilaza histona. Frva grupa lijekova poznata je i pod nazivom )demetilatori* koji svoje djelovanje ostvaruju ugradnjom u molekulu DN , tokom njene replikacije. Ovo im omogu'uje njihova hemijska struktura po kojoj su vrlo slini nukleoziducitidin. Fosljedica njihove ugradnje u novonastaju'i lanac molekula DN je )zaro!ljavanje* DN E metiltrans%eraze, z!og ega dolazi do gu!itka njene aktivnosti, a cijeli sistem postaje hipometiliran. 1renutno se na tr"i#tu u &/DEu nalaze dva lijeka derivata citidina hipometilatora, koje je odo!rila QD/. Frvi, 8idaza14 ->EazacO dine., odo!ren je u maju I==?., dok je Dacogen14 ->EazaEIR deoLOcO dine., koji je deoskiri!oza E analog >E azacidina, odo!ren u maju I==A. Frva indikacija za primjenu ovih dvaju lijekova je mijelodisplastini sindrom -4D&, engl. mOelodOsplas c sOndrome.. Dok se >EazaEIRE deoLOcOtidine ve"e samo za molekulu DN , >EazacOtidine se ve"e i za molekul :N , pa negativno utie na translaciju u citoplazmi.O!a lijeka svoj terapijski uinak prvenstveno ostvaruju hipometilacijom promotora gena koji su neophodni za di%erencijaciju, ali i direktnim citotoksinim uinkom na hematopoetske 'elije u ko#tanoj sr"i koje su u potpunosti izgu!ile regulatorne mehanizme ukljuene u kontrolu 'elijskog ciklusa i z!og toga postale u potpunosti neosjetljve na podra"aje ziolo#kim signalima rasta. Neproli%eriraju'e 'elije su relativno neosjetljive na 8idazu. Fotre!a za odo!ravanjem inhi!itora deacetilaza histona !ila je logina, s o!zirom na velik !roj naunih dokaza o prekomjernoj aktivnosti deacetilaza histona u 'elijama raka. Frema tome, osnovna ideja je uvoenje ove grupe lijekova u kliniku kako !i se, inhi!iranjem deacetilaza, podr"alo postojanje histona u njihovom acetiliranom o!liku. Ovo !i, sprijeilo )umotavanje* molekula DN u zgusnutu strukturu koja za posljedicu ima umirivanje gena. Znai, terapijski !i se uinak tre!ao zasnivati na reaktiviranju umirenih tumor supresorskih gena. Najve'i pro!lem s kojim se ovdje sre'emo je neselektivnost. Naime, acetilacija je osnovni !iolo#ki proces i primjena ovakvog lijeka sigurno ima utjecaj na sve signalne puteve koji su regulisani -izmeu ostalog. acetilacijom. Frema tome, ako i postoji pozitivan terapijski uinak -a postoji, u protivnom lijek ne !i ni !io odo!ren na tr"i#tu., mre"a signala na koju utie je toliko #iroka da na kraju ne znamo koji je signalni put !io kritian u lijeenju. Drugim rijeima, pravi mehanizam molekularnog djelovanja u ovom sluaju ostaje sakriven -radi li se )samo* o inhi!iranju deacetilaza histona, ili je konaan terapijski rezultat nastao z!og sluajnih )nuspojava* #irokospektralnog djelovanja lijeka.. Ne smijemo za!oraviti da trenutno poznajemo ;; enzima, lanova porodice PD/2. Ono #to je do!ro jeste da smo svjesni nesavr#enosti terapijskog pristupa kori#'enjem ove grupe lijekova+ na primjer vorinostat -Zolinza14., koji je QD/ odo!rila u okto!ru I==A. prvenstveno za lijeenje ko"nih mani%estacija 1E'elijskog lim%oma -2126, engl. cutaneous 1Ecell lOmphoma. u o!oljelih od progresivne, stalne ili rekurentne !olesti , prepoznat je kao paninhi!itor, !ez toliko potre!ne selektivnosti . ,asno je, dakle, da je jedan od najva"nijih ciljeva koji !i tre!ao !iti postignut u podruju epigenomskih lijekova upravo selektivnost. Njihov hemijski spoj )402D=;=D* koji se trenutno ispituje u klinici )racionalno dizajniran, mo'an i selektivan PD/2E inhi!itor pojedinih, specinih PD/2Eizo%ormi. $istinu, djelovanje ovog antitumorskog lijeka u uslovima in vivo i in vitro nedavno je i o!javljeno. Osim ovog, postoji nekoliko studija iji rezultati upu'uju na to da !i neki PD/2Einhi!itori mogli !iti uspje#no primijenjeni i u lijeenju Podgkinova lim%oma, akutne mijeloine leukemije i samog mijelodisplastinog sindroma. Na primjer, hemijski spoj proizveden u Novartisu, koji se ispituje pod imenom )6MP>G<*, pokazao se izuzetno uspje#nim u stimulisanju aktivnosti gena odgovornih za popravak o#te'enja molekule DN i apoptozu,u 'elijama o!oljelih od Fh akutne 7

lim%o!lastine leukemije. Ono #to je va"no napomenuti je da je kom!inovana primjena demetilatora i inhi!itora PD/2 ve' u klinikim ispitivanjima i rezultati su, !arem za sada, o!e'avaju'i. $ svakom sluaju, kako !roj optimistinih izvije#taja postaje sve ve'i, ostaje nam da se nadamo, zaslu"eno i optimistino, da 'e epigenomski pristup uistinu o!ilje"iti novu, !olju !udu'nost u podruju lijeenja raka, a pose!no hemoprevencije. &ada kada se poelo prepoznavanje poetnih mehanizama odgovornih za promijenjenu aktivnosti gena, u )prozoru vremena* koje nam jo# uvijek omogu'uje vo"nju unazad #to je, izgleda, mogu'e sve dok ne doe do promjena u strukturi molekule DN -mutacije., realno je oekivati da 'emo ovo znanje usmjeriti u pravom smjeru.
PROJEKT EPIGENOM

OVJEKA

(stra"ivanje u podruju epigenomike prepoznato je kao prioritet u cijelom svijetu. Naroito se istiu programi koje nansira 5vropska unija, ali do izra"aja sve vi#e dolaze i nacionalne inicijative. + istra"ivanje metilacije molekule DN -P5F Puman 5pigenome Froject.C odreivanje strukture hromatina -P5:O(2 PighE1hroughput 5pigene cegulatorO Organiza on in 2hroman.C i konano, lijeenje zlo'udne !olesti -5F(1:ON, 5F(gene c 1reatment o% Neoplas c Disease.. (stra"ivanj su pokazala da je raspodjela metiliranih ostrvaca molekule DN jedinstvena za svakog pojedinca, jedinstvena za svako tkivo, jedinstvena za svaki od analiziranih 4P2Elokusa. 8e' I==?. godine 5vropska komisija je pokrenula osnivanje 5pigenomske mre"e izvrsnosti -engl. 1he 5pigenome NetSork o% 5Lcellence -No5..,koju su idejno, a potom i djelom ostvarili 1homas ,enuSein -:esearch (ns tute o% 4olecular FathologO o% 8ienna., Fhil /vner -Fasteur (ns tute, Fariz. i 0enevive /lmouzni -2urie (ns tute, Fariz.. Frimarni je cilj !io stvaranje umre"enog epigenomskog istra"ivanja u 5vropi. Zakljuak je , da se otpone s projektom 5pigenom ovjeka, s primarnim ciljem+ )... da se identikuju sve hemijske promjene i meuso!ni odnosi izmeu svih konstitutivnih dijelova hromatina koji utiu na )%unkciju koda DN * -ak vnostgena, op. . 0. 1.. kako !i se !olje razumio razvoj, starenje, gu!itak kontrole aktivnosti gena u 'elijama raka i drugim !olestima, kao i utjecaj sredine na zdravlje ovjeka*. 0lavni zadatak projekta !ilo je mapiranje ostrvaca metilacije u molekuli DN . Frimarni cilj im je denisanje epigenomskih markera u odreenim tkivima ovjeka na razliitim stepenima razvoja. $ drugim je djelovima svijeta epigenomika takoe prepoznata kao prioritet. $mre"enja razliitih grupa naunika na vrhu su !iomedicinskih prioriteta u /ziji, gdje je, na primjer, u decem!ru I==A. osnovano ,apansko dru#tvo za epigenetiku. $ /ustraliji je /ustralska alijansa za epigenetiku otpoela s radom krajem I==G. godine. Odgovori na pitanja koja su strukturu gena, njihovu anatomiju, povezala sa sklono#'u nastanku odreenih !olesti predstavljaju vrh ledenog !rijega. 4ultidisciplinarna istra"ivanja iji je zadatak otkriti mehanizme regulacije aktivnosti pojedinih gena, dakle istra"iti %unkciju, ziologiju gena, o!jedinjena su pod nazivom )epigenetika*. Za razliku od )epigenomike* koja o!jedinjuje glo!alne analize epigenetikih promjena cijelog genooma, )epigenetika* analizira promjene tano odreenih gena iTili grupa gena u zadanom vremenskom i prostornom kontekstu. >Eazaci din i >EazaEIREdeoksici din se u organizmu !rzo razgrauju. Ze!ularin, novi analog, sta!ilniji je i mo"e se primijeniti oralno, pa se oekuje da 'e on !iti !aza razvoja nove generacije hipometilatora. 8eliki je interes i za razvoj nenukleozidnih inhi!itora DN41, kako !i se iz!jegli toksini e%ekti koji se nu"no javljaju nakon ugradnje 8

nukleozidnog analoga u molekulu DN . 6istu nenukleozidnih inhi!itora iji se e%ekat intenzivno istra"uje trenutno ine+ prokainamid, prokain, :0E;=< i 40E<G.

LITERATURA:
;. 5steller 4. 1he necessi O o% a human epigenome project. 2arcinogenesis ==ACI@+;;I;E >. I. 9addington 2. 1he epigenotOpe. 5ndeavour ;<?IC;+;GI=. D. 8an &peO!roeck 6. Qrom epigenesis to epigene cs. /nnNU /cad &ci I==IC<G;+A;EG;. ?. :akaOan 8 , MleSi 45, Druker :, Freis ,(, 9hitlaS 5.4etasta!le epialleles in mammals. 1rends 0enet I==IC;G+D?GE>;. >. :akaOan 8 , 2hong &, 2hamp 45, 2uth!ert F2, 4organPD, 6uu 8 et al. 1ransgenera onal inheritance o% epigene c states at the murine /Lin-Qu. allele occurs a er maternal and paternal transmissions. Froc Natl /cad &ci$&/ I==DC;==+I>DGE?D. A. Qein!erg /F, 8ogelstein M. POpomethOla on dis nguishes genes o% some human cancers %rom their normal counterparts Nature ;<GDCD=;+G<E<I. @. /nteVuera Q, Mird /. Num!er o% 2p0 islands and genes in human and mouse. Froc Natl /cad &ci $&/ ;<<DC<=+;;<<>E<.

G. ,aenisch :, Mird /. 5pigene c regula on o% gene eLpression+ hoS the genome integrate intrinsic and environmental signals. Nat 0enet I==DCDD-&uppl.+I?>E>?. <. &chu!eler D, 6orincz 42, 2im!ora D4, 1elling /, Qeng UW, Mouhassura 55 et al. 0enomic targe ng o% methOlated DN/+ inXuence o% methOla on on transcrip on, reE plica on, chroma n structure, and histone acetOla on. 4ol 2ell Miol I===CI=+<;=DE;I. ;=. :eik 9, elseO 0, 9alter ,. Dissec ng de novo methOlaon. Nat 0enet ;<<<CID+DG=EI. ;;. Mird /. DN/ methOla on pa ers and epigene c memorO. 0enes Dev I==IC;A+AEI;. ;I. 6ei P, Oh &F, Okano 4, ,u ermann :, 0oss /, ,aenisch : et al. De novo DN/ cOtosine methOtrans%erase ac vi es in mouse em!rOonic stem cells. Development ;<<AC;II+D;<>EI=>. ;D. 6i 5, Mestor :, ,aenisch :. 1argeted muta on o% the DN/methOltrans%erase gene results in em!rOonic lethalitO.2ell ;<<ICA<+<;>EIA. ;?. &ingal :, 0inder 0D. DN/ methOla on. Mlood. ;<<<C<D+?=><E@=. ;>. 0o es%eld ,4, Qor!es D,. 4ito c repression o% the transcrip onal machinerO. 1rends Miochem &ci ;<<@CII+;<@EI=I. ;A. aSamoto , Okino &1, Flace :Q, $rakami &, Pirata P, ikuno N et al. 5pigene c modica ons o% :/&&Q;/ gene through chroma n remodeling in prostate cancer. 2lin 2ancer :es I==@C;D+I>?;EG. ;@. ,ain N, :ossi /, 0arciaE4anero 0. 5pigene c therapO o% leukemia+ an update. (nt , Miochem 2ell Miol I==<C in press. ;G. Qournel 4, Monls 2, Pou U, Uan F1, 1rachOEMourget 42, alita / et al. 402D=;=D, a novel isotOpeEselec ve hi stone deacetOlase inhi!itor, has !road spectrum an tumor ac vitO in vitro and in vivo. 4ol 2ancer 1her I==GC@+@><AG. ;<. &cuto /, irsch!aum 4, oSolik 2, retzner 6, ,uhasz /, /tadja F et al. 1he novel histone deacetOlase inhi!itor, 6MP>G<, induces eLpression o% DN/ damage response 9

genes and apoptosis in Fh E acute lOmpho!las c leukemia cells. Mlood I==GC;;;+>=<DE ;==. I=. ,ain N, :ossi /, 0arciaE4anero 0. 5pigene c therapO o% leukemia+ an update. (nt , Miochem 2ell Miol I==<C(n press. I;. :akOan 8 , Pildmann 1, Novik 6, 6eSin ,, 1ost ,, 2oL /8 et al. DN/ methOla on proling o% the human major histocompa !ilitO compleL+ a pilot studO %or the human epigenome project. F6o& Miol I==? DC I-;I.+ e?=> -doi+;=.;D@;Tjournal.p!io.==I=?=>. II. 1he /merican /ssocia on %or 2ancer :esearch Puman 5pigenome 1ask Qorce and the 5uropean $nion, NetSork o% 5Lcellence, &cien c /dvisorO Moard. 4oving /P5/D Sith an interna onal human epigenome project. &cience I==GC?>@+@;;E>. ID. ,ones F/, 4ar ensses :. / !lueprint %or a human epigenome project+ 1he //2: human epigenome Sorkshop. 2ancer :es I==>+A>+;;I?;EA.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

10