UNIVERZITET ISTOČNO SARAJEVO

MEDICINSKI FAKULTET FOČA

STUDIJSKI PROGRAM SPECIJALNA EDUKACIJA I REHABILITACIJA

GENETIČKI INŽENJERING
Seminarski rad

Student: Profesor:
Nikolina Perućica Prof. dr Nikolina Elez-Burnjaković
Prof. dr Milan Kulić

Foča, 2021.
 SADRŽAJ

UVOD……………………………………………………………………………………….....3

1.Biotehnologija………………………………………………………………………………..4

2.Vrste genetičkog inženjeringa……………………………………………………………..…4

2.1Primjena genetičkog inženjeringa…………………………………………………………..4
2.2Proizvodnja proteinskih hormona za liječenje ljudi…………………………………….......5
2.3Primjena genetičkog inženjeringa kod biljaka……………………………………….……..5
2.4Uticaj genetski modifikovane hrane na naš organizam…………………………………….6

3.Primjena genetičkog inženjeringa kod životinja…………………………………………….7

4.Genska terapija………………………………………………………………………………7

5.Genetički inženjering i poboljšanje gena…………………………………………………....8

6.Genetički inženjering napreduje dječijim koracima ……………………………………..…8

7. Etika i genetički inženjering………………………………………………………………..9
Zaključak…………………………………………………………………………………..…10
LITERATURA…………………………………………………………………………….…11

2
 UVOD

Cilj ovog rada je da se upoznamo sa samim pojmom genetičkog inženjerstva, čime se ono bavi,
o njegovoj primjeni, o njegovom dejstvu itd. U ovom radu saznaćemo prvo šta je to
biotehnologija. Zatim ćemo se upoznati sa podjelom biotehnologije. Zadržaćemo se na
genetičkom inženjerstvu kao jednoj od grana savremene biotehnologije. Zatim ćemo definisati
sam pojam genetičkog inženjerstva, koje metode obuhvata, šta se dobija ovim procesom i koje
vrste genetičkog inženjeringa postoje. Potom ćemo nabrojati i primjenu genetičkog inženjeringa,
odnosno na kojim sve mjestima je pronašao svoju primjenu. Takođe, govorićemo i o tome kada
je počela sama upotreba genetičkog inženjeringa, kada su naučnici došli do ideje da ga primjene,
kakvo je ono imalo desjtvo po ljudsku populaciju, kakve olakšice je donijelo, kako se počeo
primjenjivati u medicini. Spomenućemo i primjenu genetičkog inženjeringa kod biljaka, kada se
počeo primjenjivati, koje su prve biljne generacije, šta se dobilo primjenom genetičkog
inženjeringa kod bijnih vrsta, šta su to pozitivne, a šta negativne strane ove metode.
Spomenućemo i genetski modifikovanu hranu, kakve beneficije je donijela ljudima, kako je to
pomoglo samom tržištu, prodavcima, ali i potrošačima. U toku te priče govorićemo i o tome
kakve negativne posljedice može imati upotreba genetski modifikovane hrane, kao i da li o
svemu tome možemo dati tačno mišljenje ili se o ovoj temi još uvijek polemiše. Zatim ćemo
spomenuti i primjenu genetičkog inženjeringa kod životnja, do koje mjere je došla ova primjena,
koliko se to nama čini ispravnim ili pogrešnim, da li ta metoda treba imati češću primjenu.
Spomenućemo i upotrebu genske terapije. Kada se ona počela koristiti, koja je prva osoba kod
koje je ovaj postupak primjenjen, kakvo je njeno dejstvo, kao i da li je prihvaćeno sa etičkih
aspekata. Potom ćemo govoriti o uticaju genetičkog inženjeringa na poboljšanje gena, odnosno
kada se ova metoda počela koristiti, koje su njene prednosti i ko je prvi počeo koristiti ovu
metodu. Spomenućemo i nesvakidašnji razvoj genetičkog inženjeringa u Kini, šta se to desilo
2018. godine i kakvo je mišljenje naučnika o tome.

3
 1.Biotehnologija
Biotehnologija je proučavanje i korišćenje živih organizama u cilju stvaranja nekog proizvoda.
Ona se dijeli na tradicionalnu(oplemenjivanje biljaka i domaćih životinja, korišćenje
mikoroorganizama za proizvodnju hrane i pića i dr.) i savremenu.U savremenu spadaju genetički
inženjering i kloniranje. Osnovno pitanje vezano za savremenu biotehnologiju jeste kako
racionalno iskoristiti prednosti koje ona pruža, a da se pri tome spriječe potencijalne negativne
posljedice po čovjeka i njegovu životnu sredinu.
Pod genetičkim inženjeringom podrazumijeva se manipulisanje genetičkim materijalom tako da
se on prenosi iz jednog živog sistema u drugi, pa dobijemo organizam sa drugačijim
kombinacijama gena. Odnosno, genetički inženjering (tehnologija rekombinovane DNK)
obuhvata metode vještačkog obrazovanja novih kombinacija nasljednog materijala. Činjenica da
je genetički kod univerzalan omogućuje da se genetički materijal jednog organizma prenosi u
drugi. Time se dobija organizam sa drugačijom kombinacijom gena, čija se DNK naziva hibridna
tj. rekombinovana DNK (u literaturi se može sresti i naziv himerna DNK) i u prirodi se
normalno nikada ne nalazi.
U zavisnosti od toga koji se dio genetičkog materijala prenosi razlikuje se:
 genski,
 hromozomski i
 genomski inženjering.
U prvom se manipuliše genima, u drugom hromozomima, a u trećem cijelim garniturama
hromozoma. Sa obzirom da su bakterije najprostiji ćelijski organizmi, prvi eksperimenti u
genetičkom ižinjeringu vršeni su upravo na njima.

2.Vrste genetičkog inženjeringa

Postoje dvije vrste genetičkog inženjeringa, to su:
 crveni i
 zeleni genetički inženjering.
Crveni genetički inžinjering se sprovodi na ljudima i životinjama, dok se zeleni genetički
inženering sprovodi na mikroorganizmima(virusima, bakterijama, gljivicama…) i na biljkama.

2.1Primjena genetičkog inženjeringa

Genetički inženjering se vremenom razvijao i napredovao i danas ima jako veliku
primjenu:

1. omogućava dijagnostikovanje nasljednih bolesti ( procjenjuje se da je oko 4000 oboljenja

uslovljeno promjenama u jednom genu)
2. proizvodnja proteinskih hormona za liječenje ljudi (pr. insulin, somatotropni hormon)
3. proizvodnja proteina za ishranu stoke (tzv. jednoćelijski proteini)
4. proizvodnja novih antibiotika, vakcina, lijekova

4
 5. izrada mape ljudskog genoma
6. upoznavanje složene strukture gena
7. istraživanja tumorskih virusa koji inficiraju ćelije sisara
8. proizvodnja biljnih kultura koje daju veće prinose, otpornije su na biljne bolesti,
nepovoljne klimatske uslove itd.
9. ugrađivanje stranog gena u neki embrion ili zamjena nekog gena u embrion

2.2Proizvodnja proteinskih hormona za liječenje ljudi

Ova metoda se može objasniti na primjeru bakterijske sinteze humanog (ljudskog) insulina.
Prodaja humanog insulina koji su proizvele bakterije E. coli počela je 1982.g, a prije toga su
dijabetičari koristili za liječenje insulin dobijen iz pankreasa krava i svinja. Taj insulin se
razlikuje od humanog u nekoliko amino kiselina pa je kod bolesnika dolazilo do imunih reakcija
zbog čega su morali da upotrebljavaju insulin izolovan iz ljudskih leševa.
Suština ove tehnike je da se humani gen za insulin ugradi u plazmid bakterijske ćelije. Plazmidi
su mali prstenasti molekuli DNK koji nisu dio hromozoma bakterije i umnožavaju se nezavisno
od njega; pošto se bakterije ubrzano dijele za kratko vrijeme nastane ogroman broj kopija
humanog gena za insulin. Bakterije će zatim po uputstvu tog gena proizvoditi humani insulin.
Postupak je sljedeći, prvo se vrši isjecanje željenog gena iz humane DNK uz pomoć enzima koji
će presjeći DNK na tačno određenim mjestima; enzimi koji ovo omogućuju su restrikcione
endonukleaze. Zatim se vrši presjecanje plazmida istom restrikcionom endonukleazom kojom je
isječena humana DNK. Poslije dejstva restrikcionih endonukleaza krajevi isječaka postaju
ljepljivi – pošto su jednolančani teže da hibridizuju sa sebi komplementarnim lancima. Humani
gen odnosno njegovi jednolančani ljepljivi krajevi hibridizuju sa krajevima isječenog plazmida.
Ligaza (ljepak) spaja hibridizovane molekule pri čemu nastaje rekombinovana (hibridna) DNK.
Umnožavanjem bakterija i plazmid se u njima replikuje, tako da se u svakoj bakteriji dobije
nekoliko stotina plazmida. Bakterija sada može da sintetiše humani insulin. Nakon ovog otkrića
krenuli su eksperimnti i na složenijim organizmima.

2.3Primjena genetičkog inženjeringa kod biljaka

Cilj tehnologije rekombinovane DNK ili genetičkog inženjerstva je planska promjena genoma
živih organizama. Planska promjena genoma se najčešće izvodi isjecanjem gena (transgena) za
neko svojstvo iz jednog organizma i vrši se njegovo presađivanje u drugi. Na ovaj način nastaju
genetski modifikovani organizmi (GMO) tj. transgene biljke, životinje ili mikroorganizmi čiji je
genom obogaćen transgenom, čineći ih tako korisnijim za čovjeka. Ove biljke daju veći prinos sa
istim ili povećanim hranljivim kvalitetima biljke.
Najpoznatije biljke prve generacije genetičkog inženjeringa su: kukuruz, pamuk i soja, kojima
je ugrađen bakterijski gen. Zahvaljujući tom stranom genu ovakve biljke mogu da stvaraju otrov
koji ih brani od štetnih insekata. Takve biljke se ne moraju prskati insekticidima koji su izuzetno
štetni po zdravlje čovjeka. Tu je i zlatna riža, gdje je genetičkim inženjeringom povećana
količina vitamina A. Tu spadaju i vrste soje i kukuruza, koje su ugrađivanjem transgena postale
otporne na herbicide. Danas je poznato 16 genetski modificiranih kultura. To su kukuruz, soja,
pamuk, uljana repica, rajčica, krompir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duvan,
cikorija, lan, dinja i papaja. Danas se na skoro svim poljoprivrednim površinama uzgajaju četiri

5
poljoprivredne kulture, i to soja (čak 60% svih površina GM hrane), kukuruz, pamuk i uljana
repica.
Druga generacija transgenih biljaka su one kojima je poboljšan kvalitet, npr. obogaćene su
vitaminima ili se pomoću njih sintetišu vakcine i druge materije. Na biljke kojima se ubacuje
gen da bi se njihov rast u lošim uslovima povećao djeluje se sa mnogo manjom količinom
pesticida i time se štiti od zagađenja i hrana i spoljašnja sredina. Svi geni koji se koriste u GM
hrani uzeti su iz mikroorganizama. Bitno je i napomenuti i kako GM hrana ima svoje prednosti u
odnosu na konvencionalnu(organsku) hranu. Prije svega to su niža cijena, duži vijek trajanja
proizvoda ili veća nutritivna vrijednost. Međutim, osnovni razlog zbog kojeg se GM hrana
počela proizvoditi bila je veća otpornost od insekata i bolesti biljaka (smanjena upotreba
pesticida).

2.4 Uticaj genetski modifikovane hrane na naš organizam

Pitanje koje se često postavlja jeste uticaj geneteski modifikovane hrane na naš organizam i da
li je kod ove hrane smanjena nutritivna vrijednost. Tačan odgovor na ovo pitanje nije poznat do
danas. Neke studije na životinjama su pokazale da upotreba ovakve hrane dovodi do poremećaja
metabolizma, otkazivanja jetre i bubrega, zapaljenja, neplodnosti, karcinoma… U jednom
ovakvom eksperimentu grupa hrčaka je hranjena genetski modifikovanom sojom i izgubila
mogućnost razmnožavanja već nakon treće generacije.
Oni koji pate od alergija su zabrinuti, jer se proteini alergeni mogu pojaviti na neočekivanim
mjestima u procesu prenosa gena. Ovo može izazvati alergiju i na ono na šta alergija ranije nije
postojala. Iako stručnjaci potvrđuju da se cijeli proces strogo kontroliše da se ovakve greške ne
bi dogodile, uvijek je rizično ubacivati nove gene u sjeme, jer se u nauci neke posljedice ne
mogu predvidjeti.
Mnoge supstance u genetski modifikovanoj hrani su toksične za ljude. Toksini se takođe
proizvode u biljkama koje nisu genetski modifikovane, ali u jako malim dozama. Ovakvi toksini
se stvaraju u modifikovanim biljkama u mnogo većim koncentracijama , kada se strani gen
ubrizga u sjeme. Tako se na primjer u sjeme kukuruza ubrizgava gen određene bakterije koja luči
supstancu koja je pesticid. Ovakav kukuruz nije potrebno prskati, jer on sadrži već u sebi pesticid
, koji se nikakvim pranjem ne može odstraniti. Jedući ovakav kukuruz, u sebe unosimo i ovaj
otrov.
Pored loših strana, proizvodnja GMO hrane ima neke prednosti. Proizvodnja ovakve hrane je
jeftinija, jer ove biljke zahtijevaju manje brige, njege, pesticida, obrađivanja. One bukvalno same
sebe štite od štetočina. Potrošači ovo mogu da osjete kao njihovu nižu cijenu. Još jedna prednost
je da se tehnikama biotehnologije može dobiti hrana koja je bogatija hranljivim materijama,
vitaminima i mineralima, nego obična. Tako je proizvedena vrsta pirinča, poznata kao “Zlatni
pirinač” koji je znatno bogatiji vitaminom A i gvožđem. Ovaj pirinač ima veliku ulogu u
prevenciji sljepila i anemije, naročito u zemljama gdje se masovno koristi.
Suštinski dobre strane upotrebe ovakvih biljaka kao ljudske hrane mogu se svesti na sljedece:
 daju bolje prinose,
 ranije sazrijevaju,
 imaju veću hranljivu vrijednost,

6
  duže traju pa čak i to da ljepše izgledaju.
Kako nema dovoljno studija koje bi ustanovile tačne prednosti i mane GMO hrane i kako
postoji mnogo nesuglasica između proizvođača, potrošača, biotehnoloških kompanija, nevladinih
organizacija, naučnika, pitanje bezbjednosti ove hrane se može riješiti tek nakon što se uradi još
studija i skupi dovoljno dokaza.

3.Primjena genetičkog inženjeringa kod životinja

Uzgajanje životinja za humane medicinske i ostale komercijalne/industrijske svrhe

povećava se putem dvije nove biotehnologije. Jedna je genetički inženjering, što obuhvata
razdvajanje tuđih gena u embrion ciljane životinje radi stvaranja "transgenih" životinja ili
brisanje određenih gena radi stvaranja "izuzetnih" genetički modifikovanih životinja. Druga
je kloniranje, što uključuje uzimanje stanica iz željenog tipa životinje, koje mogu biti
transgenske ili "izuzetne", ili iz konvencionalno uzgojenog genotipa koji posjeduje takva
svojstva kao što su brzi rast, visoki prinos mlijeka ili vune, te umetanje jezgara ovih stanica
u ispražnjena jajašca životinja donora iste vrste.
Ova jajašca u kojima se razvija embrion, umeću se u zamjenske majke radi oplodnje.
Uspješne tehnike razdvajanja i linije transgenih i izuzetnih životinja kao i mnoge vrste
transgenih usjeva, posebno žitarica, pamuka, riže i soje patentirali su vlada SAD-a,
sveučilišta i biotehnološka industrija, a naročito multinacionalne farmaceutske industrije i
industrije kao Monsanto. Za i protiv, troškovi i posljedice ovih oblika ekstremnih bioloških
manipulacija za dobrobit ljudi, istražit će se u smislu ko su prvenstveni dobitnici i gubitnici
iz objektivne veterinarske bioetičke perspektive.
Posebno interesantne su životinje sa ugrađenim stranim genima:koze sa genom za
proizvodnju svile, kokoši cija jaja mogu da sadrže lijekove do dodataka za hranu (aditive).

4.Genska terapija

Manipulacije genima, u svrhu liječenja, ali i poboljšanja, spadaju u biotehnologiju, a termin je

upotrijebljen sedamdesetih godina prošlog vijeka prilikom pojave rekombinantne DNK
tehnologije. Od tada je sve više rasla potreba o proširivanju znanja o rastu i ponašanju stanica,
ali
i o mogućnostima kloniranja i liječenja bolesti matičnim stanicama i genskom terapijom.
Jedan od procesa genske terapije jest taj da se odstrani stanica pacijenta, koja se potom opremi
zdravim genom. Pritom je od velike važnosti da tijelo takve promijenjene stanice prihvati, ali u
najgorem slučaju proces može dovesti do toga da se stanice podijele i tako tijelu osiguraju
dugotrajno obezbjeđicvanje zdravim molekulima.
Prvi eksperiment genske terapije sproveden je 1990. na četverogodišnjoj djevojčici imenom
Ashanti DeSilva, koja je bolovala od rijetke genetske bolesti, uzrokovane defektivnom verzijom
gena, adenozinskom deaminazom ili, skraćeno, ADA. Ashantine bijele krvne stanice nisu se
zbog toga mogle štititi od infekcija. Naučnik Anderson i njegovi pomoćnici su odstranili bijele
krvne stanice koje su potom zamijenili zdravom verzijom ADA te ih ponovno implantirali
Ashanti. Iako se stanice nisu podijelile i napravile svoje nove kopije, pa Ashanti nastavlja
primati terapije lijeka koji sadrži ADA protein, one normalno funkcionišu, pružajući djevojci
normalan život.

7
 Cilj genske terapije je „liječenje bolesti ispravljanjem defektnog gena koji uzrokuje poremećaj
ili dodavanjem gena s određenim terapeutskim funkcijama u tjelesne stanice.
Da bi se ispravile nasljedne bolesti, tri su glavna načina. Prvi način zove se ex vivo, a
označava vađenje stanice iz tijela bolesnika, koji se ispravlja dodajući joj normalan gen, a
potom vraća u tijelo bolesnika. Drugi način poznat je kao in situ, što znači direktno stavljanje
zdravog gena u bolesni dio tijela, dok je treći način in vivo, najslabije istražena metoda do
danas, a sastoji se od stavljanja gena u tijelo, koji potom putuje vektorima do oboljelog dijela.

5.Genetički inženjering i poboljšanje gena

U prethodnom poglavlju govorili smo o genskoj terapiji, a u ovom poglavlju riječ će biti o
genetičkom inženjeringu u svrhu poboljšanja gena. Razlika između genske terapije i
poboljšanja gena je u namjeni: genska terapija se koristi za ispravljanje genetičkih defekata i
sprječavanja genetskih bolesti, dok se poboljšanje gena, odnosno genetički inženjering, bavi
poboljšanjem kapaciteta gena iznad nivoa koji se smatra normalnim i prihvaćenim.Ipak, nekada
je teško uočiti razliku između liječenja i poboljšanja.
Sandel u svojoj knjizi govori o poboljšanju gena na različite načine kroz genetički inženjering.
Smatra kako novostečeno znanje o genetici i genetičkim procesima može dovesti do
manipulacije ljudskom prirodom, uzimajući za primjere različita poboljšanja ljudske psihičke i
fizičke prirode, čak i manipulaciju karakteristikama generacija koje slijede. Mnoga se etička
pitanja postavljaju sa obzirom na poboljšanje ljudskih karakteristika, a Sandel smatra kako
moral i politički diskurs
otežavaju u davanju odgovora na pitanje šta je u inženjeringu zapravo loše.
Ovaj dio genetičkog inženjeringa je noviji i tek u početku svog razvoja. Mnogi se i ne slažu da
bi on trebao napredovati i da može imati negativna dejsta na nove generacije. Možda je to i iz
razloga što je on nedovljno ispitan i još uvijek nije ustanovljena kakav efekat može ostaviti.
Takođe, tu su i brojna etička gledišta koja se ne slažu sa upotrebom ove metode.

6.Genetički inženjering napreduje dječijim koracima

2018. godine na svim vijestima osanula je nesvakidašnja vijest. Dvije djevojčice rođene u
Kini prva su djeca čiji je genski kod mutiran i uređen tako da bude otporan na HIV. Ovo je prvi
slučaj namjerno izazvanih mutacija genetičkim inženjeringom od nastanka ljudskog roda.
U 2015. godini kineski naučnici i genetičari su prvi put rekli kako su u mogućnosti uspješno
"uređivati" genetički kod embriona. U početku ovih istraživanja mnogi aktivisti su upozoravali
na neetičnost o miješanju u ljudski kod kao i dizajniranje beba, ali za to vrijeme kineski
genetičari su već nadgledali istraživanje koje je sada urodilo plodom – rođene su dvije
djevojčice sa vještačkim dizajnom gena.
Naučnik iz Šenžena u Kini tvrdi da bi bebe sada trebale biti otporne na virus HIV nakon što im
je isključen određeni gen. Naučni rad kojim se opisuje istraživanje i njegova postignuća
objavljen je u kineskim medicinskim dokumentima, kasnije su naučnici svoja saznanja prenijeli
i medijima.
Alat koji se naziva CRISPR-cas9 omogućuje relativno jednostavnu i jeftinu obradu i mutiranje
gena. Metoda je do sada korištena za liječenje određenih bolesti kod ljudi, ali do sada nisu
postignuti rezultati koji bi omogućili da se dorađivani geni prenose i na sljedeću generaciju.

8
Glavna razlika između dosadašnjeg genetičkog inženjeringa i sadašnjeg jeste ta što se
inženjeringom gena embriona ti geni mogu prirodnim putem prenijeti i na sljedeći naraštaj.
Istraživačka skupina odabrala je virus HIV jer je on postao ozbiljan problem za Kinu gdje se
godišnje između 500.000 i 1,5 milion ljudi zarazi. Sa obzirom na oznaku vezanu za tu bolest, cilj
naučnika bio je omogućiti parovima koji su zaraženi bolešću da i dalje mogu imati djecu, a da
ona budu otporna na bolest roditelja.
Iako se za sada čini da je postupak u potpunosti uspio, sa vremenom će se pokazati jesu li dvije
djevojčice otporne na HIV, ali podložnije drugim bolestima kao što je gripa. Razvoj ovog
područja postiže sjajne rezultate, ali potrebno ju je još dugo razvijati da bi se genetički
inžinjering mogao široko primjeniti.

7. Etika i genetički inženjering

Bilo kakva etička rasprava o genetičkom istraživanju čovjeka odražava filozofsko gledište na
genetički kod. Ta se gledišta polariziraju. Prema jednome, DNK predstavlja kalup našega života,
tako da su u njoj upisane sve ljudske osobine. Sa te tačke gledišta ispitivanje genoma čovjeka
moglo bi predstavljati opasan napad na privatnost čovjeka pa bi možda već na samom početku
trebalo prekinuti sva istraživanja.Takav stav izaziva strah pri samoj dozvoli genetičkog
ispitivanja jer će ono dovesti do prepravljanja genetičkog materijala čovjeka, kako bi se dobili
nadljudi. U svakidašnjoj upotrebi naziv “eugenika” u sebi uključuje i takvo razmišljanje.
Sa druge tačke gledišta DNK određuje samo građu proteina i njegovu regulaciju. Sve ostalo je
nejasno. Takav je stav slobodniji, jer podrazumijeva da su gotovo sve ljudske osobine određene
epigenetski. Na taj se način značajno smanjuje značenje DNK za naš život. Dešifriranje gena sa
te tačke gledišta, ako se isključe postupci sa genima koji uzrokuju bolest, ne zahtijeva posebno
etičko razmatranje.
Iz ovoga proizlazi, da su po prvom filozofskom gledištu svi postupci sa DNK postupci sa
osobom, dok bi se po drugom uvjerenju možda smio dopustiti pokušaj “popravljanja ljudi”.
Opasnost je takvog filozofskog stajališta da ono može dovesti do prihvatanja još nekritičnijeg
inženjerstva DNK. Prema tome još se lakše uvažavaju druge vrste eugeničkih ogleda, poput
poboljšanja čovjeka na nivou DNK.
U razmatranju etičkih pitanja društvo i njegova kultura igraju vrlo važnu ulogu.Uticaj vjere i
tradicije na prihvatanje biotehnologije u određenom društvu najbolje predstavlja primjer Japana.
Premda se radi o bogatoj zemlji sa visokim nacionalnim dohotkom, izvanredno naprednom
tehnologijom i najnižim brojem smrtnosti odojčadi na svijetu, klinička genetika se teško
razvijala. U razvijenom svijetu, genetski screening i prenatalna dijagnostika smatraju se jednim
od načina sprječavanja prirođenih nepravilosti i genetskih bolesti. Međutim, u Japanu se te
genetičke tehnologije smatraju vrlo bliskima eugeničkim idejama, kojima je cilj uklanjanje
navodno hendikepiranih ljudi. Premda je Japan prva zemlja na svijetu po broju dozvoljenih
prekida trudnoće zbog socijalnih razloga, japanska tradicija ne odobrava sud o vrijednostima
ljudskog bića te zbog toga otkriće abnormalnog ploda ne predstavlja razlog za prekid trudnoće.
Za razliku od drugih razvijenih zajednica, u Japanu se na biomedicinske tehnologije gleda sa
sumnjom što je u opštoj suprotnosti sa inače opštim prihvatanjem nove tehnologije u toj zemlji.
U Indiji, Pakistanu i Bangladešu duboko ukorijenjeno vjerovanje o većoj vrijednosti muških
potomaka nalazi svoju vjersku osnovu u hinduizmu. To je, nažalost, dovelo do zloupotrebe
prenatalne dijagnostike kao što se to prije dogodilo u Kini uslijed ekonomskih razloga. U Indiji
postoje privatne klinike u kojima se prenatalno određuje pol djeteta članova viših društvenih

9
slojeva, kojima se omogućuje prekid trudnoće ako se radi o ženskom polu. Do sada je samo
jedna indijska država zabranila taj postupak, dok su pokušaji da se zabrana unese u državno
zakonodavstvo propali.
Religija ima glavnu ulogu u Južnoj Americi gdje rimokatolička crkva ima jak uticaj na zabranu
abortusa, pa tako i na mogućnost prenatalne dijagnostike.

ZAKLJUČAK

U ovom radu upoznali smo se sa pojmom, primjenom i metodama u genetičkom inženjeringu.

Naveli smo i koje su pozitivne, a koje su negativne strane genetičkog inženjeringa. Proučili smo i
postupak poboljšanja gena, upoznali se sa napretkom genetičkog inženjeringa koji se desio u
Kini 2015. godine. Proučili kakav je stav etike i tradicije prema genetičkom inženjeringu.
Iz svega toga zaključujemo da je genetički inženjering sa sobom donio brojne novitete. Za neke
treba još dosta vremena kako bi bili prihvaćeni, ali prije toga treba ispitati njihovo pravo dejstvo,
što do sada još uvijek nije urađeno, jer je došlo do sukoba mišljenja na ovu temu.
Takođe, uticaj genetičkog inženjeringa na biljke ima mnoštvo pozitivnih karakteristika, ali i
onih negativnih, odnosno upotreba ovakve hrane kod ljudi može izazvati različite zdravstevne
probleme zato prilikom konzumiranja ove hrane moramo biti jako obazrivi.
Kod životinja genetički inženjering je izazvao razne promjene u građi, pa čak i neke
nesvakidašnje promjene, koje po mišljenju mnogih ne bi trebalo dalje primjenjivati. Takođe,
tradicija je nešto što ostavlja dubok pečat u svim društvima, pa i u našem i treba dosta vremena
kako bi određeni noviteti bili prihvaćeni. Ljudima trebaju jaki dokazi da ti noviteti budu
prihvaćeni na pravi način, što je sa jedne strane ispravno, ali opet ne treba pretjerivati.

10
 LITERATURA

Internet izvori:
1. https://www.eionet.europa.eu/gemet/hr/concept/3624
2. https://sh.wikipedia.org/wiki/Geneti%C4%8Dki_in%C5%BEenjering
3. https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/islandora/object/ffzg%3A447/datastream/PDF/view
4. http://www.stari.tehnickaue.edu.rs/REPOSITORY/4507_4Biotehnologija%20i
%20geneticki%20in%C5%BEenjering%20prezentacija.pdf
5. https://zimo.dnevnik.hr/clanak/geneticki-inzinjering-napreduje-djecjim-koracima-u-kini-
rodjene-djevojcice-otporne-na-hiv-virus---539853.html
https://euractiv.rs/vesti/odrzivi-razvoj/10401-genetski-inenjering-opasnost-ili-prilika-za-
ouvanje-vrsta

11