GMO hrana

Prof.dr.sc. Nihada Ahmetović

Historijat
Prvi genetski modificirani organizam koji je u
SAD-u za komercijalizaciju zvanično odobrio
FDA (Food and Drug Administration) 18. maja
1994. bio je „Flavr Savr“ – hibrid paradajza koji
je proizvela kompanija Calgene iz Kalifornije, u
koji su uneseni strani geni kako bi se mogao
duže čuvati nakon berbe.
1990. Prvi val GMO proizvoda stvorenih genetskim
inženjeringom postaje dostupan potrošačima: ljetna
tikva, soja, pamuk, kukuruz, papaja, paradajz, krompir
i repica. Nisu svi još uvijek dostupni za prodaju.

2003. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i

Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) razvijaju
međunarodne smjernice i standarde za utvrđivanje
sigurnosti GMO hrane.

2005. GMO lucerka i šećerna repa dostupne su za

prodaju u Sjedinjenim Državama.

2015. FDA odobrava aplikaciju za prvu genetsku

modifikaciju životinje koja se koristi kao hrana,
genetski modificiranog lososa.

GMO jabuke iz 2017. dostupne su za

prodaju u SAD-u.
Moguće PREDNOSTI genetskog inženjeringa
uključuju:
• Hranjivija hrana
• Ukusnija hrana
• Biljke otporne na bolesti i sušu koje zahtijevaju manje okolišnih
resursa (kao što su voda i gnojivo)
• Manja upotreba pesticida
• Povećana ponuda hrane uz smanjenu cijenu i duži rok trajanja
• Brže rastuće biljke i životinje
• Hrana s poželjnijim osobinama, kao što je krompir koji proizvodi
manje tvari koje izazivaju rak kada se prže
• Ljekovita hrana koja se može koristiti kao cjepivo ili drugi
lijekovi
Hrana i hrana za životinje uglavnom potječu od
biljaka i životinja koje su ljudi uzgajali nekoliko
tisuća godina. S vremenom su one biljke i životinje s
najpoželjnijim karakteristikama odabrane za uzgoj
sljedećih generacija hrane i stočne hrane. To je,
primjerice, bio slučaj s biljkama s povećanom
otpornošću na pritiske okoliša kao što su bolesti ili s
povećanim prinosom.
Ove poželjne karakteristike pojavile su se kroz
prirodne varijacije u genetskom sastavu tih
biljaka i životinja. U novije vrijeme postalo je
moguće modificirati genetski sastav živih
stanica i organizama korištenjem tehnika
moderne biotehnologije koja se naziva genska
tehnologija. Genetski materijal se umjetno
modificira kako bi mu se dala nova svojstva
(npr. otpornost biljke na bolest, insekte ili sušu,
otpornost biljke na herbicide, poboljšanje
kvalitete hrane ili nutritivne vrijednosti,
povećanje prinosa).
Takvi se organizmi nazivaju
"genetski modificirani organizmi"
(GMO). Hrana i hrana za životinje
koja sadrži ili se sastoji od takvih
GMO-a, ili je proizvedena od GMO-
a, naziva se "genetski modificirana
(GM) hrana ili hrana za životinje".

Genetska modifikacija je poseban skup

genske tehnologije koja mijenja genetski
mehanizam takvih živih organizama kao
što su životinje, biljke ili mikroorganizmi.
Kombiniranje gena iz različitih
organizama poznato je kao tehnologija
rekombinantne DNK, a dobiveni
organizam se naziva "Genetski
modificiran (GM)", "Genetski
modificiran" ili "Transgenski".
Glavni transgeni usjevi koji se komercijalno uzgajaju u polju
su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica otporna na herbicide i
insekticide. Drugi usjevi koji se uzgajaju komercijalno i/ili
testirani na terenu su slatki krumpir otporan na virus koji bi
mogao uništiti većinu afričke žetve, riža s povećanim udjelom
željeza i vitamina koja može ublažiti kroničnu pothranjenost u
azijskim zemljama i razne biljke koje mogu preživjeti
vremenski ekstremi.

Postoje banane koje proizvode ljudska cjepiva protiv zaraznih

bolesti kao što je hepatitis B, ribe koje brže sazrijevaju, voćke
i stabla orašastih plodova koja daju prinos godinama ranije i
biljke koje proizvode novu plastiku s jedinstvenim svojstvima.
Moguće prednosti genetskog inženjeringa uključuju:
Hranjivija hrana
Ukusnija hrana
Biljke otporne na bolesti i sušu koje zahtijevaju manje resursa iz okoliša (poput
vode i gnojiva)
Manja upotreba pesticida
Povećana ponuda hrane uz smanjene troškove i duži rok trajanja
Brže rastuće biljke i životinje
Hrana s poželjnijim osobinama, poput krumpira koji proizvodi manje tvari koje
uzrokuju rak kada se prže
Ljekovita hrana koja se može koristiti kao cjepiva ili drugi lijekovi

Neki su ljudi izrazili zabrinutost zbog GE hrane, kao što su:

Stvaranje hrane koja može izazvati alergijsku ili toksičnu reakciju
Neočekivane ili štetne genetske promjene
Nehotični prijenos gena s jedne GM biljke ili životinje na drugu
biljku ili životinju koja nije namijenjena genetskoj modifikaciji
Hrana koja je manje hranjiva
Tehnologije za genetski modificiranje hrane nude
dramatična obećanja za suočavanje s nekim
područjima najvećeg izazova za 21. stoljeće. Kao i sve
nove tehnologije, one također predstavljaju rizike,
poznate i nepoznate. Kontroverze i zabrinutost
javnosti oko GM hrane i usjeva obično se fokusiraju na
sigurnost ljudi i okoliša, označavanje i izbor potrošača,
prava intelektualnog vlasništva, etiku, sigurnost hrane,
smanjenje siromaštva i očuvanje okoliša.

S ovom novom tehnologijom za manipulaciju

genima, koji su rizici "petljanja u majku
prirodu"?, kakve će to učinke imati na
okoliš?, kojih bi zdravstvenih problema
potrošači trebali biti svjesni? i je li
rekombinantna tehnologija stvarno korisna?
ZLATNA RIŽA
Zlatna riža proizvedena je 1999. godine genetičkim
inženjerstvom. Proizvedena je da bi se u siromašnim
zemljama u kojima je riža osnovna namirnica, a prehrana
ne uključuje dovoljno drugih izvora vitamina A,
nadoknadila potrebna količina tog vitamina. Sadrži veće
količine -karotena u odnosu na ostale vrste riže. Obzirom
da se -karoten ne nalazi u endospermu zrna riže, unose
se geni žutog narcisa i bakterije Erwinia uredovora.

Osim ove modifikacije, na

riži se, kao potencijalnom
izvoru makronutrijenata,
genetička manipulacija radi
i za folat, željezo i cink.
Neki ljudi su izrazili zabrinutost zbog GM
hrane, kao što su:

• Stvaranje hrane koja može izazvati alergijsku

ili toksičnu reakciju
• Neočekivane ili štetne genetske promjene
• Nenamjeran prijenos gena s jedne GM biljke
ili životinje na drugu biljku ili životinju koja
nije namijenjena za genetsku modifikaciju
• Hrana koja je manje hranjiva
Kako nastaju?
Genetski modificirani organizmi (GMO) dobivaju se metodom poznatom kao
„genetičko inženjerstvo“ ili „tehnologija rekombinantne DNK“, koja
predstavlja skup tehnika kojima se prenose funkcionalni geni u neki
organizam s ciljem produkcije organizama s novim osobinama.

Genetičko inženjerstvo podrazumijeva korištenje savremenih i

visokosofisticiranih metoda za uvođenje novih karakteristika
mikroorganizmima, biljkama i životinjama.

Tehnike genetičkog inženjerstva našle su široku primjenu u naučnim

istraživanjima u gotovo svim oblastima biologije, kao i primjenu u
humanoj i veterinarskoj medicini, šumarstvu, poljoprivredi,
farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, zaštiti okoliša i drugim
oblastima ljudske djelatnosti.

Tako genetski modificirani organizmi, u kojima su ugrađeni određeni

geni, proizvode humane proteine neophodne za liječenje i prevenciju
različitih bolesti kao što su npr. inzulin, interferon , faktori
koagulacije, različite vakcine, antitijela i dr.
Da li je GM hrana opasna po zdravlje ljudi?

Osnovni princip procjene rizika i neškodljivosti

GM proizvoda je „da se ocjenjuje individualni
proizvod, a ne tehnologija”.

WHO razvila je poseban pristup ocjeni neškodljivosti genetski

modificiranih i drugih novih namirnica (namirnice koje su dobivene novim
tehnologijama). Poseban pristup zasniva se na dokazivanju “ekvivalentnosti
u bitnoj mjeri”, odnosno da se za svaku novu namirnicu utvrdi jednakost s
njenim konvencionalnim pandanom, poslije čega se, ako jednakost postoji,
nova namirnica tretira kao i njen “original”, a ako ne, onda nova hrana
treba biti podvrgnuta rigoroznim ispitivanjima neškodljivosti
(toksikološka, alergološka, prehrambena i druga ispitivanja).
Prije nego što se dopusti komercijalno uzgajanje svake pojedine sorte ili hibrida GM
biljaka i/ili dozvoli stavljanje na tržište proizvoda od određene sorte ili hibrida GM
biljaka, obavezno je izvršiti procjenu rizika (Risk assesment), odnosno niz analiza na
osnovu kojih se procjenjuje zdravstvena ispravnost i ekološka prihvatljivost svake
pojedinačne sorte ili hibrida GM biljaka.

Ta istraživanja redovno uključuju:

 analizu stabilnosti genetske promjene,
 analizu potencijalne toksičnosti i alergenosti novog proteina/metabolita,
 analizu nutricionističkog sastava,
 analizu uticaja na biogeohemijske procese,
 analizu promjene poljoprivredne prakse i njene potencijalne posljedice,
 analizu učinka na ciljane i druge organizme (direktan i indirektan),
 analizu širenja u okolini,
 analizu mogućnosti prijenosa genetske promjene u genom srodnih divljih vrsta,
 potencijalne posljedice, i dr.
Potencijalne opasnosti GMO hrane po zdravlje
ljudi
Procjena zdravstvene ispravnosti namirnica dobivenih
od GMO-a uključuje istraživanje:
 mogućih direktnih negativnih učinaka novog proteina na
zdravlje (toksičnost);
 mogućnosti izazivanja alergijske reakcije (alergogenost);
 mogućih promjena u prehrambenim svojstvima, uključujući
promijenjenu koncentraciju postojećih toksina i alergogena;
 stabilnosti ugrađenih ili promijenjenih gena, i
 mogućnosti svih ostalih nenamjernih promjena koje bi mogle
proizaći iz genetske modifikacije.

Iako procjene zdravstvene ispravnosti obuhvataju vrlo široki

spektar analiza, najviše pažnje se posvećuje: alergogenosti,
toksičnosti, mogućnosti nepoželjnog prenosa određenih gena i
ukrštanju GM usjeva s konvencionalnim usjevima ili srodnim divljim
vrstama, pošto ove potencijalne karakteristike GMO-a i izazivaju
najviše zabrinutosti u javnosti.
Alergogenost Nastoji se izbjegavati prenos gena za koje se zna da su
alergogeni, osim ako se ne dokaže da proteinski proizvod
prenesenog gena nije alergogen. Iako se alergogenost
namirnica razvijenih na tradicionalni način ne istražuje,
FAO i WHO razradile su protokole za testiranje namirnica
dobivenih iz GMO-a. Prema njihovim izvještajima, za sada
nisu utvrđene alergijske reakcije na GM namirnice koje su
trenutno prisutne na tržištu.

Međutim, neke namirnice koje su dobivene

od GMO-a, a za koje je utvrđeno da imaju
alergogeni učinak, povučene su s tržišta.
Primjer za to je povlačenje s tržišta hibrida
kukuruza „Star Link” u USA 2000. godine, za
koji je utvrđeno da je kod izvjesnog broja
osjetljivih osoba uzrokovao pojavu
alergijskih reakcija.
Toksičnost
Genetskim modifikacijama dolazi do izmjena određenih
biohemijskih procesa u domaćinu. Zbog toga postoji mogućnost
da neki od produkata metabolizma postanu toksični ili pak da se
nekontrolirano poveća proizvodnja postojećeg toksina, zbog
čega se pri procjeni zdravstvene ispravnosti svakog
pojedinačnog GMO-a ovoj potencijalnoj mogućnosti posvećuje
posebna pažnja.

Horizontalni prijenos gena i

moguće stvaranje antibiotske
rezistencije Potencijalni prenos određenih gena iz GM namirnica u ćelije
našeg organizma ili u bakterije u našem probavnom sistemu
(tzv. horizontalni prijenos gena) može nepovoljno uticati na
ljudsko zdravlje.
U tom kontekstu posebno zabrinjavaju geni za otpornost na
pojedine antibiotike, koji se nalaze u nekim GM biljkama, pošto
se ti antibiotici istovremeno primjenjuju i u liječenju. Iako je
vjerovatnoća prenosa mala, stručnjaci u posljednje vrijeme
insistiraju na prihvatanju isključivo GM biljaka bez gena za
otpornost na antibiotike.
Ukrštanje GM biljaka s
konvencionalnim usjevima ili srodnim
divljim vrstama
Ovakva ukrštanja, ako do njih dođe, kao i miješanje sjemenskog
materijala, mogu imati indirektni uticaj na okoliš i zdravstvenu
ispravnost namirnica.

Ta opasnost je stvarna, jer je u USA dokazano da je došlo do miješanja

jednog tipa kukuruza odobrenog samo za stočnu hranu s kukuruzom
namijenjenim ljudskoj ishrani (slučaj pomenutog hibrida kukuruza
„Star Link”, koji je zbog toga morao biti povučen s tržišta).

Neke zemlje usvojile su STRATEGIJE za smanjenje ove pojave (tzv.

koegzistencija), što uključuje propisivanje metoda za sigurno
razdvajanje polja na kojima rastu GM usjevi od polja s konvencionalnim
usjevima.
Legislativa EU
Osim zahtjeva za mogućnost praćenja, Zakonom o GMO-u u BiH uvodi
se obaveza označavanja (deklariranja) proizvoda koji se sastoji,
sadrži ili je proizveden od GMO-a.
Osnovni cilj uvođenja obaveznog označavanja je informiranje
potrošača i korisnika o proizvodu, tako da će potrošači moći da zaštite
svoje osnovno “pravo na izbor”, tj. moći će sami donositi odluku da li
žele ili ne kupovati i konzumirati hranu koja sadrži GMO.
Zakonom o GMO-u u Bosni i Hercegovini uvodi se:
 princip za procjenu ekološkog rizika;
 zahtjevi za posttržišni monitoring, uključujući i dugoročne efekte
povezane s interakcijom s drugim GMO-ima i okolinom;
 mandatno informiranje javnosti;
 zahtjevi da se osigura obilježavanje i sljedivost na svim nivoima stavljanja
GMO-a ili proizvoda koji sadrže GMO na tržište;
 osiguravanje informacija koje dozvoljavaju identifikaciju i detekciju GMO-
a da se olakša posttržišna inspekcija i kontrola;
 prve dozvole za puštanje GMO-a bit će ograničene na maksimalno 10
godina s mogućnošću da budu prekinute u slučaju pojave bilo kakve
naučno zasnovane informacije o negativnom efektu određenog GMO-a;
 obligatorna saglasnost Vijeća za GMO sastavljenog od eksperata iz te
oblasti za davanje autorizacije za određeni GMO, i obavezu konsultacija
javnosti o odlukama za autoriziranje i puštanje GMO-a.