FARMAKOEKONOMIKA – procjena troškova i posljedica terapijskih odluka

Kako do racionalne farmakoterapije

• Ekonomske procjene u zdravstvu, između ostalog i u području potrošnje lijekova,

postale su osnova za donošenje političkih odluka koje se izravno odražavaju na
korištenje i dostupnost novih lijekova

• Farmakoekonomist bi trebao odrediti isplati li se koristiti jeftiniji lijek koji je

učinkovit u određenom broju oboljelih ili skuplju terapiju koja pomaže u većini
slučajeva

• Potrošnju lijekova u BiH možemo opisati kao sličnu potrošnji u razvijenim zemljama
te pogotovo sličnu potrošnji u tranzicijskim zemljama. Sigurno je, kako sada postoje
specifičnosti i razlike, da će tako postojati i u budućnosti.

Dok će se specifičnosti polako možda mijenjati same od sebe, na razlike moramo

djelovati sami, u cilju racionalne farmakoterapije

 Agencija za lijekove i medicinske proizvode - agencija aktivno pridonosi zaštiti i

promoviranju javnog zdravstva, osiguravajući da su lijekovi i medicinski proizvodi koji
se stavljaju u promet odgovarajuće kakvoće, učinkovitosti i neškodljivosti te pružajući
korisne i jasne informacije pučanstvu i zdravstvenim radnicima. Sve to Agencija
osigurava kroz stručnu ocjenu kakvoće, djelotvornosti i neškodljivosti lijekova, kakvoće
ili sukladnosti i sigurnosti medicinskih proizvoda, provjeru i laboratorijsko ispitivanje
kakvoće lijekova,kao i praćenjem potrošnje lijekova te neželjenih nuspojava.

U čemu je važnost praćenja potrošnje lijekova?

 Suvremeni sistemi zdravstvene zaštite, kao realni sistemi, zasnivaju se na novim

tehnologijama koje se u dobroj mjeri oslanjaju na lijekove i medicinske proizvode,
koja moraju biti kvalitetna, učinkovita, sigurna i isplativa.
 Pitanja koja si u tom smislu postavljamo jesu: je li određeni zdravstveni postupak,
usluga ili terapija vrijedna u poređenju s drugom za koju bismo potrošili ista sredstva i
jesmo li zadovoljni s trošenjem sredstava namijenjenih zdravstvu,
treba li predviđena sredstva trošiti na takav ili na neki drugi način?

 Zato praćenje potrošnje lijekova, kao elementarnog dijela farmakoekonomike,

Ekonomske procjene u zdravstvu, između ostalog i u području potrošnje lijekova,
postale su osnova za donošenje političkih odluka koje se izravno odražavaju na
korištenje i dostupnost novih lijekova.

1
Što je u stvari farmakoekonomika?

 Farmakoekonomika je disciplina ekonomike zdravstva koja identificira, mjeri i

uspoređuje troškove i ishode uporabe lijekova, odnosno zdravstvenih intervencija.
Ona je interdisciplinarna, uključuj znanja iz medicine, farmacije, ekonomije, prava,
teorije odlučivanja, farmakoepidemiologije, bioetike i biostatistike.
Takav multidisciplinarni sustav omogućava pronalazak rješenja do kojih se
pojedinačnim pristupom ne može doći.
 Uloga farmakoekonomike je određivanje odnosa utrošenih sredstava i dobivenih
vrijednosti određenih terapijskih postupaka.
Farmakoekonomist bi trebao odrediti isplati li se koristiti jeftiniji lijek koji je
učinkovit u određenom broju oboljelih ili skuplju terapiju koja pomaže u većini
slučajeva.

Rezultat dobre odluke mora biti najbolji učinak uz najmanje potrošenih sredstava,
što je i primarni cilj racionalne farmakoterapije. Slijedom navedenog, potrebno je
obrazovati stručnjake i organizirati službu farmakoekonomike koja bi odlučivala o
isplativosti pojedinog lijeka - razlogom ubrzanog razvoja nove discipline,
farmakoekonomike.

Koje su to ekonomske evaluacije u farmakoekonomici i što one znače?

 Troškovi zdravstvene zaštite, pa tako i potrošnje lijekova, u stalnom su porastu,

kako u svijetu, tako i u nas. Zbog toga je ekonomska evaluacija lijekova važna za
osobe čija su zanimanja u području zdravstvene politike, osiguravateljima u
zdravstvu i ostalima koji se dotiču područja zdravstva (npr. farmaceutska industrija).
 Ekonomsku evaluaciju u zdravstvu karakterizira odnos troškova i ishoda, a rezultat
nam omogućava donošenje odluke. Ona se, po sebi, bavi izborom između dvije ili više
terapija, uzimajući kao kriterije odnose troškova i ishoda te stoga možemo kazati da
uvijek uključuje usporednu analizu dvije alternativne terapije. Farmakoekonomska
evaluacija sadrži nekoliko vrsta analiza koje pojašnjavaju i daju odgovore na
farmakoekonomska pitanja.

 
2
Vrste farmakoekonomskih procjena

- analiza minimizacije troškova (cost-minimisation-analysis), koja uspoređuje

terapijske programe što se ne razlikuju po svojem kliničkom ishodu;

- analiza troškova i koristi (cost-benefit-analysis), koja uspoređuje programe što imaju

različite terapijske ciljeve;

- analiza troškova učinkovitosti (cost-effectiveness-analysis), koja uspoređuje

troškove dviju ili više zdravstvenih intervencija, odnosno strategija ili programa, što
imaju isti ili sličan klinički ishod;

- analiza troška i probitaka (cost-utility-analysis), koja uspoređuje ishode određenih

programa, a krajnji ishod se izražava u parametru kvalitete života bolesnika, što se
mjeri jedinicom QALY (quality adjusted life year).

Kakva je situacija s praćenjem potrošnje lijekova u BiH? 

 Cjelokupno sustavno praćenje potrošnje lijekova u BiH, na osnovi Zakona o lijekovima i

medicinskim proizvodima, a provodit ga Agencija za lijekove i medicinska sredstva. U
prethodnom razdoblju postoje pojedinačna praćenja potrošnje lijekova, a radi se o
pojedinom lijeku, odnosno skupini lijekova ili praćenju potrošnje u određenoj
ustanovi na lokalnoj razini.

Međutim, ne postoji sveukupno sistemsko praćenje potrošnje lijekova. Isto tako,

postojalo je i postoji praćenje potrošnje lijekova u ZZO-u, ali to se odnosi samo na
lijekove koje ZZO plaća, tzv. lijekovi na recept i ne uključuje lijekove bez recepta
(OTC) i privatne recepte. Kao i u mnogim drugim zemljama, navedena potrošnja OTC
lijekova i lijekova na privatni recept, koju ne pokrivaju država ili osiguravatelji, čini 15
do 20 % sveukupne potrošnje.
 U sadašnjoj fazi prikupljanja podataka za obradu dobivamo između 75 i 80 posto
izvješća iz ljekarni ili ljekarničkih jedinica tako da rezultate moramo ekstrapolirati na
100 posto. Vjerujem da će novi Zakon o lijekovima i kaznene odredbe u njemu
potaknuti izvjestitelje potrošnje lijekova da nam i tih 20 do 25 posto preostalih
apoteka dostavi podatke kako bi obrađeni podaci bili u potpunosti realni.

Kad je u pitanju potrošnja lijekova, razlikujemo li se od drugih zemalja?

 Analizirajući rezultate naših podataka mogu općenito kazati da se posebno ne

razlikujemo od ostalih zemalja u tranziciji ili čak razvijenih zemalja. Jasno je da
postoje razlike, ali one su specifičnog karaktera. Na primjer, Danska i Norveška, kao
visokorazvijene zemlje, troše dvostruko više sveukupnih DDD/1000 stanovnika/dan.

3
Potrošnja po ATK skupinama je po redoslijedu ista ili vrlo slična, što je razumljivo jer
je i incidencija bolesti vrlo slična. Što se tiče potrošnje po terapijskim skupinama, tu
imamo i sličnosti i razlika. Naime, ako se terapijska skupina lijeka koristi u određenoj
indikaciji, a ostale terapijske skupine u toj indikaciji nisu tako učinkovite, onda nam je
potrošnja u toj terapijskoj skupini slična. Ako, pak, u terapiji neke bolesti imamo više
mogućnosti, kao na primjer, u terapiji hipertenzije, onda na raspolaganju imamo
nekoliko terapijskih skupina lijekova (ACE inhibitore, beta blokatore, blokatore
kalcijevih kanala, diuretike, »čiste« antihipertenzive i kombinacije između njih),
tako da je razlika u potrošnji između tih terapijskih skupina prisutna, ali zbog
preraspodjele između njih u istom terapijskom cilju. Iste zaključke možemo primijeniti
i kada govorimo o pojedinim lijekovima. Tako je u nas potrošnja atenolola, selektivnog
blokatora beta receptora, relativno visoka, a metoprolola, lijeka iz iste terapijske
podskupine, dosta niža u odnosu na potrošnju u Danskoj i Norveškoj.

Postoje li neke specifičnosti u potrošnji lijekova?

 Postoje. U nas je još uvijek potrošnja lijekova u terapiji sistemsih bakterijskih

infekcija veća u odnosu na dvije navedene razvijene zemlje. Dvostruko više
DDD/1000/dan trošimo psiholeptika i to onih novijih, što možemo pojasniti činjenicom
da je u nas, nažalost, dosta ljudi s dijagnozom PTSP-a kao posljedicom sudjelovanja u
Domovinskom ratu. Potrošnja hipolipemika i antitrombotika nam je slična potrošnji u
Danskoj i Norveškoj, što je ohrabrujuće, jer znači da pučanstvo sudjeluje u prevenciji
nastanka kardiovaskularnih bolesti, makar u trošenju lijekova. Od pojedinačnih i
visokorangiranih lijekova istaknuo bih znatno veću potrošnju folne kiseline u odnosu na
spomenute zemlje. Tu činjenicu djelomično možemo pojasniti i našim mentalitetom.
Naime, indikacije za primjenu folne kiseline jesu: magaloblastična anemija, trudnoća,
tijekom parenteralne prehrane, malapsorpcija i upalne bolesti crijeva. Iz iskustva
doktora praktičara možemo vidjeti da se, recimo, u slučaju trudnoće folna kiselina
može propisivati u prva tri mjeseca trudnoće i ako nakon toga razdoblja nema
medicinskih indikacija za primjenom toga lijeka, on se i dalje primjenjuje, jer, u ovom
slučaju, »od viška glava ne boli« ili »zlu ne trebalo«. U BiH je i znatno viša potrošnja
diklofenaka u odnosu na Norvešku i Dansku, u kojima je pak znatno veća potrošnja
paracetamola nego u BiH.
 Sveukupno gledajući, potrošnju lijekova u BiH možemo opisati kao sličnu potrošnji u
razvijenim zemljama te pogotovo sličnu potrošnji u tranzicijskim zemljama. Sigurno je,
kako sada postoje specifičnosti i razlike, da  će tako postojati i u budućnosti. Dok će se
specifičnosti polako možda mijenjati same od sebe, na razlike moramo djelovati sami,
u cilju racionalne farmakoterapije