SEMINARSKI RAD

Načini provedbe ljekarničke

skrb
 Uvod
 Ljekarnička skrb - je odgovorno liječenje lijekovima radi
postizanja sigurnih ishoda koji poboljšavaju ili održavaju kakvoću
bolesnikova života.

 Ljekarničke usluge - sve su usluge koje ljekarničko osoblje

pruža kao podršku pružanju ljekarničke skrbi. Uz opskrbu
lijekovima, ljekarničke usluge obuhvaćaju informacije, poduku i
priopćavanje u svrhu promicanja javnoga zdravstva, davanje
informacija o lijekovima, usluge nadzora, obrazovanje i poduku
osoblja.

 Ljekarnička praksa - uključuje opskrbu lijekovima, ljekarničke

 Ljekarnik usvaja sustavno planiran pristup pregledu, procjeni i
promatranju korisnikova korištenja lijekova.

 Cilj je unaprijediti kvalitetnu uporabu lijekova što će jamčiti sigurnu i

djelotvornu terapiju.

 Na taj način i ljekarnici postaju aktivnije uključeni u upravljanje

stanjima bolesti.
 Sveobuhvatna ljekarnička skrb prepoznatljiva je po višem stupnju
dokumentacije i razvoja stalnog stručnog partnerstva s korisnikom.

 Ljekarnička skrb mora se primjenjivati zajedno s dobrim pravilima

koja vrijede kod izdavanja lijekova, savjetovanje korisnika i opskrbom
korisnika lijekovima koji se mogu nabaviti samo u ljekarnama i koje
može izdati samo ljekarnik u kojoj javnoj ljekarni.
 Ljekarnik uspostavlja i održava stručno partnerstvo s korisnicima
lijekova i njihovim ključnim pružateljima zdravstvene skrbi.

 Ljekarnik prikuplja sve važne podatke o medicinskoj povijesti i

povijesti medikacije koje su potrebni da bi se ostvarila kvalitetna
ljekarnička praska.

 Da bi to ostvario, ljekarnik vodi opširan razgovor s korisnikom.

 Dokumentacija potrebna za ljekarničke
usluge
 Izrađeni profil medikacije treba uključivati:

• Tekuće i prethodno korištene lijekove na recept ili bez

• Uključiti podatke iz društvene, obiteljske i kirurške povijesti korisnika
• Ljekarnik pažljivo dokumentira sve o korisniku i pazi da je evidencija na
sigurnom mjestu i dostupna ovlaštenom osoblju
• Informacije o korisniku organiziraju se, evidentiraju i čuvaju na sustavan i
povjerljiv način
• Ljekarnik pregledava, procjenjuje i prepoznaje probleme
• Potom formulira plan za obradu problema koje je prepoznao u razgovoru s
korisnikom
 Plan treba uključiti sljedeće elemente:

• Ljekarnikovu procjenu korisnikove farmakoterapije i načina života

• Dogovorene ciljeve za korisnikovu farmakoterapiju i sve preporučene
promjene u načinu života
• Predloženu i stvarnu komunikaciju s liječnikom i drugim stručnjacima
u zdravstvenoj skrbi, i
• Predloženu i stvarnu komunikaciju s korisnikom u pogledu
najprimjerenijeg korištenja lijekova i pomagala da se postojeći i
mogući negativni rezultati svedu na najmanju moguću mjeru.
 Sustavni postupak započinje s lijekom

 Sustavni postupak započinje nakon prijema recepta ili zahtijeva za

lijekovima koji se mogu dobiti samo u ljekarni ili onima koje može
izdati samo ljekarnik.

 Uobičajeno je da se u tim slučajevima ljekarnik:

• Pridržava postupka koji vrijedi za izdavanje lijekova koji se mogu
dobiti samo u ljekarni i samo od ljekarnika.
• Pridržava posebnih postupaka da otkrije i na primjeren način pristupi
prekomjernom, nedopuštenom ili nedovoljnom uzimanju lijekova.
 Pristup provedbi i odrednice ljekarničke
skrbi
 Liječenje propisanim lijekovima je proces u kojem surađuju bolesnik
– liječnik – ljekarnik i druge osobe zdravstvene skrbi.

 Prema Zakonu o ljekarništvu u obavljanju ljekarničke djelatnosti

ljekarnici, u suradnji s drugim zdravstvenim radnicima, provode
ljekarničku skrb u cilju postizanja boljih učinaka liječenja lijekovima i
promicanja racionalne uporabe lijekova na recept i onih koji se mogu
dobiti bez recepta.
 Ljekarnička skrb obuhvaća:

• Racionalizaciju troškova za određene terapijske smjernice (protokole)

• Unapređivanje farmakoterapijskih postupaka i postizanje
terapijskih/lječidbenih ciljeva
• Praćenje, izbjegavanje ili smanjenje nuspojava lijekova
• Izbjegavanje interakcija, terapijskog dupliciranja ili pojave alergija
• Skrb nad pridržavanjem terapijskih protokola od strane bolesnika
• Poboljšanje učinka kliničkog liječenja i
• Provedba preventivnih mjera očuvanja i zaštite zdravlja
 Ljekarnička skrb zahtijeva:

 Uspostavu i održavanje ciljano stručnog odnosa između bolesnika i

ljekarnika. Treba uspostaviti odnos pružanjem skrbi, povjerenjem,
otvorenom komunikacijom, te zajedničkim donošenjem odluka.

 Podatke o bolesniku, uz njegov pristanak, skupljanje, vođenje,

bilježenje i praćenje.

 Vrednovanje zdravstvenih podataka o bolesniku, dogovoriti plan

liječenja, bolesniku plan razumljivim jezikom objasniti, uključujući i
njegovu odgovornost.
 Pravo na povjerljivost – ljekarnik treba poštovati povjerljivost
dobivenih podataka tijekom razgovora s bolesnikom.

 Svaka ljekarna mora osigurati izdvojen i miran prostor, u kojem se

mogu postavljati pitanja i davati savjeti a da razgovor ne čuju ostale
osobe u ljekarni.

 Način na koji će ljekarnik primiti obavijesti od bolesnika i pružiti

savjet, mora biti u skladu s njegovom stručnom odgovornošću i
potrebom za ulijevanjem povjerenja pučanstva u znanje, sposobnosti i
prosudbu ljekarnika.
Načini prikupljanja podataka:
 1. Prikupljanje podataka

 Ljekarnik razgovara s bolesnikom u povjerljivom okruženju. Dobiveni

podaci moraju biti točni, pravilno svrstani i stalno dopunjivani. Ti
podaci su povjerljivi, ali otkrivaju se samo uz bolesnikom pristanak ili
uz zakonski zahtjev.

 Razgovor s bolesnikom mora biti stručan, jasan, povjerljiv. Obično su

ti razgovori dugi s mnogo pitanja i objašnjenja.

 Ljekarnik sam kreira bolesnikov dosje i točno bilježi skupljene

informacije. One uključuju i ljekarnikovo opažanje i mišljene o
bolesnikovom stanju i tijeku bolesti.
 2. Tvorba plana farmakoterapije

 Razumijevanjem bolesnikova stanja, tj. bolesti, ljekarnik stvara plan

farmakoterapije koji će dati tražene rezultate.
 Ljekarnik u planiranje može uključiti i liječnika i bolesnika da bi
razvio najprikladniji terapijski pristup ili promijenio propisanu
terapiju.

 Bolesnik mora biti upoznat s značajkama terapije ( cijenom,

nuspojavama, praćenjem liječenja ..).
 Bolesniku moraju brižno i potpuno predočiti njegove odgovornosti,
tako da ih razumije.
 3. Provedba plana

 Važno je da u početku provedbe plana ljekarnik:

• Utvrdi da korisnik pravilno razumije preporuke i izbore o kojima su

zajednički odlučili, da daje svoj pristanak na dogovoreno liječenje, te
da ima pristup farmaceutskim proizvodima.
• Navede dokumente za sve važne razmjene informacija i preporuke.
• Redovito razmatra korisnikove potrebe za informacijama i prema
potrebi osigurava izvore informacija i dodatne informacije.
 4. Prosudba rezultata farmakoterapije

 Za vrijeme provođenja farmakoterapijskog plana, ljekarnik skuplja

osobne dojmove i one dobivene od bolesnika, da bi donio prosudbu o
napretku postignutom nakon uvođenja terapijskog plana.

 Ako je potrebno, tj., ako izostane željeni napredak, u suradnji s

liječnikom i bolesnikom, ljekarnik uvodi promjene u terapiji.

 Sve dobivene ili uočene obavijesti, kao suradnju s liječnikom,

ljekarnik bilježi u bolesnikom dosje.
 5. Praćenje i promatranje

 Kada se postignu željeni rezultati, treba nastaviti postupak da bi se

trajno osiguralo bolesnikovo dobro stanje.

 Ljekarnik osigurava primjereno daljnje praćenje s tim da:

• Raspravlja s korisnikom o svim primjerenim daljnjim praćenjem
zdravstvenog stanja te zapisuje činjenice
• Zapisuje datume svih važnih učinjenih intervencija i pojedinih radnji s
korisnikom i sve detalje o njima

 Plan farmakoterapije treba neprestano pratiti.

 Metoda praćenja mora počivati na korisnikovim potrebama i
 Jamstvo za kakvoću usluga ljekarničke
skrbi
 Tri elementa za jamstvo kakvoće u zdravstvenoj skrbi, prema
Donabedianu, utvrđena su kao:

• Struktura - skrb o pojedinačnim bolesnicima, institucionalna skrb o

bolesnicima, nacionalni odbor i izvršno tijelo.
• Postupak - osiguranje terapije lijekovima, savjetovanje, praćenje
terapije, opskrba kvalitetnim lijekovima, od proizvodnje do izdavanja
lijekova.
• Ishod – poboljšanja ili održava bolesnikova kakvoća života.
 Kako se ljekarnička praksa promijenila u
prošlih 40 godina?

 Tijekom prošlih 40 godina uloga se ljekarnika promijenila od one u

kojoj su ljekarnici pripremali i izdavali lijekove u ulogu “menadžera za
terapiju lijekovima”.
 Cilj ljekarničke prakse sada obuhvaća skrb u središtu koje je bolesnik
sa svim spoznajnim funkcijama davanja savjeta, informacija o
lijekovima i praćenja terapije lijekovima.
 Njezin su cilj i tehnički vidovi ljekarničkih usluga, uključujući
upravljanje nabavom lijekova. Upravo u dodatnoj ulozi upravljanja
terapijom lijekovima ljekarnici sada mogu dati bitan doprinos skrbi za
bolesnika.
 Ljekarnik sa sedam zvjezdica

 Da bi bili djelotvorni članovi tima za zdravstvenu skrb, ljekarnici

moraju posjedovati vještine i stajališta koji im omogućuju preuzimanje
različitih funkcija.

 Ideju “ljekarnika sa sedam zvjezdica” uvela je Svjetska zdravstvena

organizacija i prihvatila Međunarodna farmaceutska federacija
(International Pharmaceutical Federation, FIP) u svojemu priopćenju o
dobroj praksi usavršavanja u ljekarništvu.
 Taj pojam uključuje sljedeće uloge:

• Pružatelj skrbi
• Donositelj odluka
• Komunikator
• Menadžer
• Doživotni učenik
• Učitelj
• Voditelj
• Istraživač
 Pružatelj skrbi: ljekarnici pružaju usluge skrbi. Oni moraju promatrati
svoj praktični rad kao trajno ugrađen u prakse sustava zdravstvene
skrbi i drugih zdravstvenih stručnjaka. Kakvoća usluga mora biti na
najvišoj mogućoj razini.

 Donositelj odluka: temelj rada ljekarnika mora biti primjereno,

učinkovito, sigurno i isplativo korištenje resursima (npr. osoblja,
lijekova, kemikalija, opreme, postupaka, praktičnog rada). Za
postizanje ovog cilja potrebna je sposobnost procjene, spajanja
podataka i informacija i donošenja odluka o najprimjerenijem tijeku
akcije.
 Komunikator: ljekarnik je u savršenom položaju za uspostavljanje
veze između propisivača lijekova i bolesnika i za priopćavanje javnosti
informacija o zdravlju i lijekovima.

 On ili ona mora biti dobro informiran/a i uvjerljiv/a dok čvrsto

surađuje s drugim zdravstvenim stručnjacima i javnosti. Komunikacija
uključuje govorne, i negovorne i vještine slušanja i pisanja.
 Menedžer: ljekarnici moraju biti kadri učinkovito upravljati resursima
(ljudskim, fizičkim i financijskim) i informacijama.

 Također, moraju se dobro osjećati kad drugi upravljaju njima, bilo da

je to poslodavac ili menedžer/voditelj tima za zdravstvenu skrb.

 Informacije i uz njih vezana tehnologija sve će više i više stvarati

izazove kad ljekarnici budu preuzimali veću odgovornost za razmjenu
informacija o lijekovima i uz njih vezanih proizvoda i za jamstvo o
njihovoj kakvoći.
 Doživotni učenik: tijekom školovanja u farmaceutskoj struci
nemoguće je dobiti sve znanje i iskustvo koje je potrebno za razvijanje
doživotne ljekarničke karijere. Ljekarnici moraju naučiti kako
neprestano osuvremenjivati svoje znanje i vještine.

 Učitelj: ljekarnik ima odgovornost pomagati u obrazovanju i poduci

budućih generacija ljekarnika i javnosti. Sudjelovanjem kao učitelj ne
samo da prenosi znanje drugima, nego daje priliku zdravstvenom
stručnjaku da stekne novo znanje i usavrši postojeće vještine.
 Voditelj: u multidisciplinarnim situacijama pružanja skrbi (npr. u timu)
ili u područjima gdje nema dovoljno pružatelja zdravstvene skrbi ili ih
uopće nema, ljekarnik je obvezan preuzeti položaj voditelja cjelokupne
skrbi o bolesniku i zajednici.

 Vođenje obuhvaća dobročinstvo i suosjećajnost, te viziju i sposobnost

donošenja odluka i sposobnost komunikacije i djelotvornog
upravljanja. Ljekarnik, čija će se uloga voditelja prepoznati, mora
imati viziju i sposobnost vođenja.
 Istraživač: ljekarnik mora biti kadar učinkovito se koristiti bazom
dokaza (npr. znanstvena baza, praksa u ljekarništvu, zdravstveni
sustav) kako bi mogao davati savjete o svrsishodnoj uporabi lijekova u
timu za zdravstvenu skrb.

 Kao istraživač, ljekarnik je u mogućnosti javnosti i drugim

stručnjacima za zdravstvenu skrb učiniti dostupnijima nepristrane
informacije o zdravlju i lijekovima.
 Zaključak

 Odredite razliku između izraza ljekarnička praksa, ljekarnička usluge i

opskrba lijekovima.

 Bitno je proučiti tri elementa za jamstvo kakvoće u zdravstvenoj skrbi

u svojem radnom okruženju, razlikovati njihove uloge i funkcije.

 Liječenje propisanim lijekovima je proces u kojem surađuju bolesnik

– liječnik – ljekarnik i druge osobe zdravstvene skrbi.
 Ljekarnička skrb obuhvaća:

• Racionalizaciju troškova za određene terapijske smjernice

(protokole)
• Unapređivanje farmakoterapijskih postupaka i postizanje
terapijskih/lječidbenih ciljeva
• Praćenje, izbjegavanje ili smanjenje nuspojava lijekova
• Izbjegavanje interakcija, terapijskog dupliciranja ili pojave
alergija
• Skrb nad pridržavanjem terapijskih protokola od strane bolesnika
• Poboljšanje učinka kliničkog liječenja i
 Načini prikupljanja podataka – tvorba plana farmakoterapije –
provedba plana – prosudba rezultata farmakoterapije – praćenje i
promatranje

 Ljekarnik s sedam zvjezdica

 Literatura

 Vladimir Grdinić, Hrvatska nakladnička komora, Zagreb, 2010.

Ljekarnička praksa: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje
lijekovima
 Mate Portolan, Danijela Jonjić, Aleksandra Grundler, Hrvatska
nakladnička komora, Zagreb 2011. Ljekarnička praksa: ljekarnici u
skrbi za bolesnika
Hvala