 Ključna uloga farmaceuta, bez obzira gdje obavlja

svoju praksu, jeste njihova sposobnost da interreaguje

i savjetuje pacijente na način koji će da unaprijedi
učinak terapije, da obezbjeđuje informacije
zdravstvenim radnicima i javnosti u cilju unapređenja
zdravlja stanovništva i pojedinca.
 Najčešće citirana definicija pojma menadžment je:
“... umjeće obavljanja poslova pomoću ljudi”.
 U tom kontekstu posmatrano, zdravstveni
menadžment predstavlja obavljanje poslova u okviru
širokog seta institucija i organizacija koje pripadaju
sektoru, industriji zdravstva.
 To znači da menadžment kao pojam ima univerzalni
karakter, s tim da određene industrije, određeni
sektori mogu imati određene specifičnosti u načinu
vođenja svojih “poslova”.
 Teorija nauke o menadžmentu, odnosno upravljanju,
kao elementu sistema menadžmenta, predstavlja
nekoliko stilova, tj. načina upravljanja i organizacije.
 Planiranje
 Kontrola
 Da bi farmaceut, kao pojedinac mogao da pruži
adekvatnu uslugu na svim nivoima zdravstvene
zaštite, a posebno na primarnom (javna apoteka),
potrebo je da ima dovoljno znanja, vještine, kao i
sposobnost da sva svoja znanja stavi u funkciju.
 Svrha komunikacije nije samo prenošenje poruke
pacijentu i drugim zainteresovanim, već unošenje
promjene u njegovo znanje, stav i ponašanje.
Efektivna komunikacija mora biti dvosmjeran proces
i njen uspjeh zavisi od svjesnosti svih učesnika u
ovom procesu.
 Verbalna komunikacija polazi od određenih pretpostavki i
očekivanja, ponašanja (način na koji se ljudi predstavljaju
vodi ka stvaranju određenog suda o njima), tona govora
(ton govora ima uticaja na našu komunikaciju), vještine
slušanja i ispitivanja.
 U svijetu farmacije dobra ispitivačka vještina je
prednost za svakog farmaceuta.
 Međutim, ispitivanje samo po sebi nije dovoljno.
Podsticanje pitanja, zajedno sa ispitivanjem potrebno je
da bi se izgradila interakcija između dvije osobe. Pri tome
se mogu upotrebljavati otvorena i zatvorena pitanja.
 Dobra vještina ispitivanja podrazumjeva poznavanje
vještine slušanja i tehnike upućivanja pitanja.
 Tehnika upućivanja se može iskoristiti da obezbjedi
pravac i fokusiranje na pojmove koji se tiču određene
teme. Suština ove tehnike je da usmjeri pitanja na
posebne djelove sadržaja.
 Slušanje je od jednake važnosti. Ono zahtjeva punu
pažnju prema reagovanju pacijenta, govor tjela,
izraze lica, gestove.
 U apoteci postoje brojni faktori koji mogu biti od
koristi ili mogu omesti bilo koju kvalitetnu
komunikaciju.
 Uobičajene barijere koje postoje mogu biti svrstane u
četiri glavne grupe:
1. Ambijent
2. Uticaj pacijenta
3. Farmaceut
4. Vrijeme
 Uloga farmaceuta, naročito u budućnosti, može se
opisati sa “sedam zvijezda farmaceuta” kako je
naznačeno programom SZO:
1) Davalac usluge zaštite
2) Donosi odluke
3) Komunikator
4) Lider
5) Menadžer
6) Uči ceo život
7) Učitelj
 Apoteka je osnovna jedinica u oblasti farmaceutske
djelatnosti koja je uklopljena u sistem zdravstvene
zaštite svake zemlje.
 U sistemu zdravstvene zaštite ove ustanove, ostvaruju
se odgovarajući ciljevi:
1. Snabdjevanje lijekovima
2. Planiranje nabavke
3. Izrada magistralnih i galenskih pripravaka
4. Praćenje savremene stručne literature
 Principi dobre apotekarske (farmaceutske) prakse
(DAP) su promovisani od strane svjetske
farmaceutske federacije (FIP) 1994. i prihvaćeni u
većini zemalja svijeta.
 EU je promovisala generalni model dobre
apotekarske prakse DAP (Good Pharmacy Practice –
GPP), a većina zemalja ga je prihvatila, dograđujući
ga svojim specifičnostima i usvojila kao nacionalni
model.
 Filozofija DAP se bazira na 4 osnovna postulata:
1. Pacijent
2. Snabdjevanje lijekovima
3. Unapređenje racionalnog i ekonomičnog
propisivanja lijekovima
4. Svaka farmaceutska usluga za svakog građanina
mora biti jasno definisana i efikasnom
komunikacijom prezentovana
Ključne komponente usluge su:
 Korisničke akcije
 Kontakt zaposlenih na sceni i iza scene
 Podrška procesima
 Ovaj segment farmaceutske djelatnosti u apotekama
je razvijen i značajan. Distribucija lijekova i
medicinskih sredstava u apotekama se obavlja,
takođe, po svim pravilima Dobre distributivne
prakse. Ona uključuje nekoliko faza procesa:
1. Logistička faza
2. Faza kontrole kvaliteta
3. Praćenje finansijskih tokova
 Izrada magistralnih lijekova (magistral formula) se
obavlja u apotekama, a galenski lijekovi (officinal
formula) u galenskim laboratorijama, koje su najčeće
posebne organizacione jedinice u okviru apotekarskih
ustanova (AU). Ovaj segment apotekarske djelatnosti
podleže svim principima dobre proizvođačke prakse
(DPP).
 Galenski lijekovi se ne smeju plasirati na šire tržište,
nego samo unutar AU, ili po posebnom ugovoru sa
apotekama izvan svoje ustanove.
 Samoliječenje OTC preparatima je sve masovnije iz
dva razloga:
1. Prvi razlog je što je jedna grupa lijekova koji su se
izdavali na recept prešla u slobodnu prodaju – tj.
OTC kategoriju.
2. Drugi razlog je ekonomske i psiho-socijalne
prirode. Naime, pacijenti – građani su postali
odgovorniji prema svom zdravlju, a farmaceutski
sistem je aktivno doprineo da se sprovede
odgovorna automedikacija. Ona je postala značajna
komponenta zdravstvenog sistema.
 Kako je ova oblast veoma osjetljiva, vodi se strogo
računa kod izdavanja dozvola za promet OTC
proizvoda. Pri tome su osnovni kriterijumi:
 Granica bezbjednosti
 Dodatne mjere neophodne pri upotrebi – da li se
bolest može samostalno dijagnostikovati? da li se
bolest može samostalno liječiti?
 Priloženo uputstvo – da li se može napisati adekvatno
uputstvo, da li svaki pacijent može pročitati i
razumjeti uputstvo
 Klinička praksa farmaceuta može se posmatrati iz
nekoliko uglova (pristupa), ali se ipak jasno izdvaja
pristup koji za osnovu uzima radni proces, te
možemo govoriti o:
 kliničkom farmaceutu
 bolničkom farmaceutu
 kliničko-biohemijskoj laboratoriji
 Bolnička apoteka i farmaceut kao nosioc poslovnih
aktivnosti ima svoje specifične aktivnosti koje možemo
definisati u nekoliko smjerova:
 planiranja potreba za lijekovima i drugim medicinskim
proizvodima
 procesi nabavke koji teku prema načelima javnih nabavki
ili pak prema Dobroj praksi nabavke same ustanove
 prijem i skladištenje

 distribucija unutar ustanove po trebovanjima sa

odjeljenja ili po individualnim terapijskim profilima
bolesnika
 Kliničko-biohemijske laboratorije su integralni deo
kliničke prakse farmaceuta - medicinskih biohemičara.
 Obaveza medicinskih biohemičara je da omoguće
ordinirajućem ljekaru ili pacijentu da dobije tačan i
pravovremeni nalaz o koncentraciji parametara u
humanom biološkom materijalu, s obzirom na to da je
pravovremeni nalaz u funkciji liječenja i pomoći
pacijentu.
 Na taj način ova farmaceutska klinička praksa je sastavni
deo preventive i obrade pacijenta od dijagnostike i
praćenja toka liječenja, do prognoze bolesti.
 Dobra laboratorijska praksa (GLP - Good Laboratory
Practice) je sistem upravljanja laboratorijima koji
osigurava pouzdanost rezultata ispitivanja koja
provode laboratoriji. Dobra laboratorijska praksa se
primjenjuje u laboratorijima radi poboljšavanja rada
laboratorija.
 Nezavisnost laboratorije od ostalih segmenata
klinike, smatra se bitnom za njen kvalitet rada.
Laboratorijom treba da rukovodi osoba sa
odgovarajućom kvalifikacijom (najčešće su to
specijalisti za određene discipline).
 Prostorije i oprema laboratorije treba da zadovolje
opšte i posebne zahtjeve predviđene za rad kliničkih
laboratorija.
 Tako na primjer hladna soba, zamrzivači, centrifuge,
osjetljivi uređaji traže ponekad zasebne prostorije,
uređaji se moraju validirati i održavati prema
utvrđenoj proceduri, metode rada moraju biti
validirane i odobrene za upotrebu.
 Opšta pravila za dokumentaciju važe i ovde. Važan
deo dokumentacije su:
• ulazni podaci o pacijentu
• nalog za analizu
• postupci uzorkovanja
• postupci ispitivanja
• sertifikat o analizi
• izvještaj o čistoći (sterilnost)
• evidencije o validiranoj opremi i metodama
 Uzimanje uzoraka treba vršiti u skladu sa odobrenim
pisanim postupcima u kojima se opisuje:
• način uzorkovanja
• oprema koja će se koristiti
• količina uzorka koja će se uzeti
• vrste i stanje kontejnera koji će se koristiti za uzorke
• uputstva za čišćenje i čuvanje opreme za uzorkovanje
 Posebna pažnja se obraća kod uništavanja
neupotrebljenih uzoraka. Postupak za odlaganje –
uništavanje biohazarnog materijala se odvija po
posebnoj proceduri
 Sve analitičke metode moraju biti validirane, dokumentovane
po odobrenim procedurama.
 Dobijeni rezultati moraju se evidentirati, provjeriti, ponoviti
po potrebi, obaviti sve statističke i ostale proračune
 Sve ovo treba evidentirati u laboratorijskom dnevniku (ili
sličnoj evidenciji) gdje moraju biti svi podaci:
• broj analitičkog dnevnika,
• ime pacijenta,
• vrste analize,
• svi proračuni,
• inicijali osobe koja je vršila analizu
• definitivan laboratorijski izvještaj potpisan od strane
odgovornog lica