UVOD U KLINIČKU

FARMACIJU
 DEFINICIJA

• Klinička farmacija je zdravstvena specijalnost u okviru koje klinički farmaceut ostvaruje i

promovira na naučnim principima zasnovanu terapiju u cilju racionalnog liječenja i terapijske
njege bolesnika
• Uloga farmaceuta u zdravstvenim sistemima razvijenih zemalja se značajno izmjenila u
posljednjih dvadeset godina. Od stručnjaka za lijek, primarno utemeljenog na poznavanju hemije
lijekova, uloga farmaceuta se pomjerila ka upotrebi lijekova – farmakoterapiji.
• Od farmaceuta se očekuje aktivno učešće u praćenju propisivanja, izdavanju, primjeni lijekova i
praćenju efikasnosti i bezbjednosti terapije, što podrazumjeva ravnopravne uloge farmaceuta i
ljekara u postizanju krajnjeg cilja – optimalnijeg liječenja pacijenata.
• Zbog rasprostranjene prakse samoliječenja (korištenje od strane kupaca lijekova za liječenje
samostalno uočenih simptoma kod sebe i članova porodice, uključujući i djecu), sve više
oboljelih preferira da mimoilazeći ljekare traže pomoć u apoteci, gde dobijaju savjete za izbor
neophodnih lijekova. Jedan od razloga nepovjerenja u profesionalizam ljekara u oblasti
farmakoterapije je propisivanje zastarjelih i čak onih preparata kojih više nema u proizvodnji,
nepoznavanje novih preparata, pravila upotrebe lijekova, nemaran odnos prema savjetovanju i
pisanju recepata, pokušaji da se bolesniku proda preparat tokom pregleda, propisivanje lijeka po
principu „nije pomogao ovaj, pa ćemo probati drugi“ i sl.
• Zbog toga su značajno porasli značaj i odgovornost farmaceuta – on je dužan da ukaže pomoć
oboljelima u samoliječenju, da ih informira o svim prednostima i nedostacima lijekova. Svjetska
zdravstvena organizacija i međunarodna farmaceutska federacija usvojile su termin farmaceutska
zdravstvena zaštita koji podrazumijeva odgovornost farmaceuta i farmaceutskog tehničara za
konkretnog pacijenta i rezultat farmakoterapije.
PACIJENT U FOKUSU
GDJE SE POJAVLJUJE KLINIČKA FARMACIJA
 DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI

• Učešće u individualnoj terapiji

• Primjena medicine/farmacije zasnovane na dokazima
• Doprinos radu zdravstvenog tima
• Identifikacija i redukovanje rizika primjene lijekova
• Edukacija pacijenata i zdravstvenih stručnjaka
• Naučno-istraživački rad
 INDIVIDUALNA TERAPIJA

• ko je pacijent?
• starost, tjelesna masa, pol?
• polifarmacija?
• funkcija jetre i bubrega?
• itd...
• Individualni pristup bolesniku čini osnovu racionalne farmakoterapije, kako bi se postigli
maksimalni terapijski efekti uz minimalna neželjena dejstva.
• Ovakav pristup zahtjeva stalno praćenje zdravstvenog stanja pacijenta, mjerenjem određenih
zdravstvenih parametara i stalnim monitoringom efikasnosti njegove terapije.
• Posebno je potrebno pratiti bolesnika koji imaju noviju ili promjenjenu terapiju, kako bi se
zabilježili eventualni neželjeni efekti ili neočekivane pojave.
• Identifikovanje faktora rizika vezanih za bolesnika ili za lijek, je takođe važno područje
djelovanja farmaceuta, posebno u preventivnoj djelatnosti.
• Blagovremeno uočavanje rizikofaktora je dobra osnova za adekvatnu i bezbjednu terapiju.
• Pružanje savjeta i informacija o lijekovima predstavlja temelj kliničke prakse farmaceuta i
predstavlja njegovu profesionalnu obavezu. Te informacije moraju biti tačne, potpune i zasnovane
na medicinskim činjenicama i dokazima. Da bi odgovorio tom zadatku, farmaceut stalno
usavršava svoja stručna znanja u procesu kontinuirane edukacije.
• Povećanje stepena saradnje pacijenta sa zdravstvenim stručnjacima je veoma značajan zadatak
farmaceuta. Komplijansa je izraz koji pokazuje koliko pacijent prihvata i poštuje uputstva ljekara
i/ili farmaceuta u vezi sa korištenjem svoje terapije, dakle, da li redovno koristi svoje lijekove na
adekvatan način.
• Uloga farmaceuta je praćenje komplijanse, upoznavanje pacijenata sa značajem redovne terapije i
posljedicama nepoštovanja propisanih uputstava.
• Sve to ima za cilj da se pacijent aktivno uključi u rješavanje svog zdravstvenog problema, kako bi
farmakoterapijiski odgovor bio maksimalan, a morbiditet i mortalitet sveli na minimum.
• Učestvovanje u procesu prijavljivanja neželjenih efekata lijekova, postavlja farmaceuta u položaj
zdravstvenog stručnjaka koji u direktnom kontaktu sa bolesnikom može i treba da prati
bezbjednost terapije, da prijavljuje pojavu neželjenih događaja, kao i da učestvuje u razvoju
farmakovigilanse kao naučne oblasti zasnovane na dokazima.
MODERAN ZDRAVSTVENI TIM
Savremena, racionalna farmakoterapija zahtjeva:
• pravi lijek
• tačnu dijagnozu-indikaciju
• dostupnost propisanog lijeka
• njegovu upotrebu u pravo vrijeme
• upotrebu u odgovarajućoj dozi i sa odgovarajućim vremenskim intervalima i u toku vremenskog
perioda potrebnog za potpuno liječenje
Stoga, klinički farmaceut mora imati neophodno odgovarajuće terapijsko obrazovanje i
zadovoljavajuće praktično iskustvo u vezi sa bolesnikom
 KOMPETENCIJE FARMACEUTA

• Rješavanje kliničkih problema, procjena i donošenje odluka

• Komunikacija i edukacija
• Procjena i upravljanje medicinskim informacijama
• Menadžment populacije pacijenata
• Terapijsko znanje
• Savremena farmakoterapija podrazumijeva poznavanje farmakoloških karakteristika lijekova.
Ovo poznavanje uključuje i mnogobrojne faktore koji se odnose na osobe koje propisuju lijekove-
ljekare, kao i osobe koje lijekove koriste-pacijente.
• Poznavanje svih faktora koji su uključeni u proces primjene lijekova kao i poznavanje svih
događaja koji prate primjenu lijekova, predstavljaju osnove racionalne farmakoterapije.
Opšti preduslovi za racionalnu farmakoterapiju podrazumijevaju poznavanje:
• farmakodinamike lijeka
• moguće interakcije sa drugim lijekovima
• specifičnost reagovanja posebnih grupa bolesnika na lijekove (djeca, stariji…)
• farmakokinetike lijeka – apsorpcije, distibucije, metabolizma i ekskrecije
• utjecaja primjene lijeka
• procjene odnosa koristi i štetnosti – primum non nocere (prvo ne naškoditi)
• neželjenih efekata lijeka
• farmakoekonomike