OBLIKOVANJE LIJEKOVA

Istorijski aspekti, značenje ljekovitih

oblika, putevi primjene lijeka.
• Lijekovi u formi biljnih i mineralnih pripravaka
stari su koliko i ljuski rod. Bolesti kao i
insntinkt za preživljavanjem vodili su
otkrivanju lijekova kroz vrijeme.
• U početku radilo se o različitim metodama
koje su es primjenjivale u uklanjanju zlih
duhova za koje se vjerovalo da izazivaju
bolesti.
 Rana faza
• Apotekarstvo u ranoj fazi bilo je uvijek
asocijacija nečega mističnog, a za one koji su
se bavili ovim, vjerovalo se da imaju veze sa
svjetom duhova.
• Usljed potrebe za izlječenjem članovi društva
koji su se bavili ovim zanatom bili su cijenjeni
u društvu.
 Porijeklo riječi
• U Homerovim epovima riječ FARMAKON od
koje se danas izvodi riječ farmacijaoznačava
lijek koji se koristi za dobro ili zlo.
 Prvi lijekovi
• Zahvaljući arheologiji danas smo u mogućnosti
da pretpostavimo pojedine lijekove koji su se
koristili u terapiji. Ovo je zahvaljujući
pločicama, reliktima i ostalim arheološkim
pronalascima koji datiraju 3000 godina prije
naše ere. Najpoznatiji je papirus Ebers
Sumerska glinena pločica iz
trećeg milenijum za koju se
smatra da je najstariji pisani
recept u kojem se opisuje
priprema ljekovitih biljaka u pivu.
• U Ebersovom papirusu za koji se predpostavlja
da je 1500 godina p.n.e napisan nalazi se 800
formulacija recepata i pomenuto je preko 700
lijekova, uglavnom biljnog, mineralnog ili
životinjskog porijekla. Između ostalih pominju
se ricinusovo sjeme, akacija, morač, željezni
oksid, sumpor itd.
• Kroz istoriju mnogi su dali značajan doprinos
razvoju farmacije a time i oblikovanju lijekova.
• Hipokrat (460- 377 p.n.e.)
• Dioscorides (1 vijek)
• Galen (130- 200 n.e.)
• Paracelsus (1493-1541)
• Hipokrat grčki ljekar smatra se prvim koji je
uveo naučni pristup farmaciji, i da je
sistematizovao dotadašnje znanje iz ove
oblasti. Također poznat je i po svojoj zakletvi
kja se i danas u promijenjeom obliku polaže.
• Zbog svojih pionirskih radova u oblasti
medicine i farmacije naziva se i ocem
medicine.
• Dioscorides grčki ljekar i botaničar prvi je
primjenio ljekovite biljke u naučnu farmaciju.
Danas se ovaj dio farmacije naziva
farmakognozija. Njegov rad Materia Medica
predstavlja ogroman doprinos u razvoju
farmacije a u njemu su opisani i danas
korišteni ergot, opijum itd. Dao je značajan
doprinos identifikaciji i sakupljanju biljnih
droga.
• Claudius Galenus grčki ljekar i farmaceut koji
je radio u Rimu, formirao je doktrinu koja se u
gotovo nepromijenjenom obliku
koristiladotovo 1500 godina. Dio farmacije
njemu u čast naziva se Galenska farmacija. A
krem koji je on kreirao naziva se i danas
Gelenova mast
• Aureolus Theophrastus Bombastus von
Hohenheim švajcarski ljekar i alhemičar koji je
sebe nazivao Paracelsus svojim radom je od
farmacije koja je bila bazirana na biljnim
drogama uveo hemijski pristup.
• Šveđanin Karl Wilhelm Scheele jedan je od
najpoznatijih farmaceuta jer je dao doprinos
otkrićima glicerina, vinske kiseline, oksalne
kiseline, limunske kiseline itd.
• Njemački farmaceut Friedrich Serturner je
1805 godine izolovao morfin.
• Salernskim ediktom donetim 1240. god.
formalno su razdvojene farmacija i
medicina, ali su apotekari i ljekari još dugo
vijekova ostali u specifičnom međusobnom
odnosu.
• Farmacija na ovim prostorima se javila već u
15 - 16-om vijeku. Već tada su počele djelovati
atarske radnje, dućani. (attar je riječ perzijsko-
arapskog porijekla, a označava čovjeka koji se
bavi trgovinom droga, hemijskih preparata i
začina ). Atari ( drogeristi - apotekari ) su bili
udruženi u atarski esnaf. Atarska struka je
radila po izvjesnim propisima o radu gdje je
postojala i kontrola kvaliteta lijekova, a po
pravilniku koji je važio u cijeloj turskoj carevini.
• Bosnalijek d.d. (Bosnalijek) je najveći
industrijski proizvođač lijekova u Bosni i
Hercegovini, osnovan 1951. godine.
• Treba još pomenuti i Vojno sanitetski zavod u
Sarajevu iz 1946 godine koji je do 1992 godine
postojao
• U zadnjih deset godina pojavili su se i
Hemofarm Banja Luka, Zada Donji bistarac i
Farmacija Tuzla kao proizvođači lijekova
 Istorijski aspekti, značenje ljekovitih
oblika, putevi primjene lijeka.
• Lijek je svaka supstanca ili kombinacija supstanci,
namijenjena za liječenje ili sprečavanje bolesti kod
ljudi. U lijek se ubraja svaka supstanca ili kombinacija
supstanci koje se mogu primijeniti na ljudima radi
postavljanja dijagnoze, obnavljanja ili modificiranja
fizioloških funkcija, te radi postizanja drugih
medicinski opravdanih ciljeva.
Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Službeni
glasnik Bosne i Hercegovine",broj 58/08)
• Supstanca je materija koja može biti:
1) ljudskog porijekla, npr. ljudska krv, krvni proizvodi i dr.;
2)životinjskog porijekla, npr. mikroorganizmi,
cijele životinje, dijelovi organa, životinjski, sekreti, toksini,
izlučevine, krvni proizvodi i dr.;
3) biljnog porijekla, npr. mikroorganizmi, biljke, dijelovi
biljke, biljni sekreti, izlučevine, i dr.;
4) hemijskog porijekla, npr. elementi hemijske materije u
prirodnom obliku i hemijski proizvodi dobiveni hemijskom
promjenom ili sintezom i drugi.
• Magistralni lijek je lijek pripremljen u apoteci
u skladu s propisanim receptom za
pojedinačnog pacijenta.
• Galenski lijek je lijek pripremljen u galenskoj
laboratoriji apoteke prema farmakopejskim i
drugim propisima, a namijenjen je za izdavanje u
toj apoteci.
• Herbalne supstance su cijele, fragmentirane ili
rezane biljke, dijelovi biljaka, algi, gljiva ili lišajeva u
neprerađenom, suhom ili svježem obliku. Određeni
eksudati koji nisu bili predmet obrade također se
smatraju herbalnim supstancama. Herbalne
supstance precizno su definirane korištenim dijelom
biljke i botaničkim imenom u skladu s binomnim
sistemom (rod, vrsta, raznolikost i autor)
• Herbalni preparati su preparati dobiveni
preradom herbalnih supstanci odgovarajućim
naučno dokazanim metodama.
• Farmakopeja je zbirka propisa za izradu
lijekova, provjeru i potvrđivanje identiteta,
provjeru i utvrđivanje čistoće i drugih
parametara kvaliteta lijeka, kao i supstanci od
kojih su lijekovi izrađeni.
• Aktivna supstanca je farmakološki aktivni
sastojak u datoj farmaceutski doziranoj formi.
• Farmaceutski oblik je oblik lijeka pogodan za
• primjenu (tablete, kapsule, masti, rastvori za
injekcije itd.).
• Herbalni lijek je svaki lijek koji isključivo sadrži
kao aktivne sastojke jednu ili više herbalnih
supstanci ili jedan ili više herbalnih preparata,
ili jednu ili više herbalnih supstanci u
kombinaciji s jednim ili više herbalnih
preparata.
• Lijek se unosi u organizam u ljekovitim
oblicima iz kojih se oslobađa aktivna
supstanca koja se vezuje se na specifična
mjesta koja se nazivaju receptorima. Kako
je receptor preko kojeg lijek djeluje,
udaljen od mjesta primjene lijeka, važno je
da lijek bude transportovan od mjesta
primjene do mjesta djelovanja .
• Lijek se u organizam može unijeti na više
načina, a koji je put primjene lijeka
najprikladniji za određenog bolesnika, ovisi
o farmakološkim osobinama lijeka , kao i o
terapijskim razlozima.
• Enteralno , tj. kroz probavni trakt , lijek se
unosi na usta ( peroralno ), pod jezik
(sublingvalno ) ili kroz debelo crijevo
(rektalno).
• Parenteralna primjena podrazumijeva metode
aplikacije lijeka koje mimoilaze probavni trakt,
tako da se lijek unese direktno u tkiva
pomoću prikladnih ljekovitih oblika (ampule,
infuzijske otopine,..) ubrizgavanjem u venu
(intravenski ), u mišić (intramuskularno) ili
pod kožu (subkutano).
• Parenteralno se obično primjenjuju lijekovi
koji bi se prolazom kroz probavni trakt
razgradili, npr. inzulin. Takva vrsta
aplikacije ima prednosti, jer lijek stiže
nepromijenjen u krvotok ili na određeno
mjesto, a efekat nastaje brzo i potpuno.
• Lijekovi se još mogu primjenjivati i inhalacijom
tj. putem udisanja . Gasovi ili sitno raspršene
tečnosti u aerosolima koriste se najčešće za
lokalnu primjenu u nos ili ždrijelo, a naročito
su pogodni za liječenje astme.
• Lijekovi se mogu primjenjivati i na kožu , pretežno
zbog lokalnog učinka , i to u obliku ljekovitih masti,
krema, gelova, ulja.
• Ponekad lijek primijenjen lokalno na kožu ili sluznicu
može prodrijeti (penetrirati ) pa dolazi do resorpcije API
te sistemskog djelovanja. Sve je interesantnija
transdermalna primjena nekih lijekova ( primjer su
hormoni ili lijekovi protiv jakih boli ), gdje se API
oslobađa iz flastera i ulazi u krvotok direktno , bez
prolaza kroz jetru, čime se izbjegava metabolizam
lijeka , odnosno promjene koje bi mi mu mogle smanjiti
djelotvornost. Prednost je ovakve primjene i u tome
što su izbjegnute nuspojave povezane s
nadraživanjem sluznice želuca.
 Ljekoviti oblici
• Ljekovite supstance ( ili aktivne komponente)
ukomponirane su sa pomoćnim tvarima u
ljekoviti oblik ( poput tablete, kapsule, masti,
otopine, injekcije… ) koji mora biti stabilan,
djelotvoran, siguran , te jednostavan za
primjenu . Pomoćne supstance pri izradi lijeka
daju lijeku izgled, boju , okus , no moraju biti
terapijski inaktivne, netoksične i kompatibilne
sa aktivnom supstancom.
 Koje oblike lijekova uzimamo na usta

• Tablete su čvrsti ljekoviti oblici izrađeni

komprimiranjem smjese aktivne supstance
s farmaceutskim pomoćnim tvarima (
punila, bojila…)
• Gutaju se najčešće cijele, obično s nešto
tekućine ( najbolje vode) prije ili poslije jela
• Lingvalete ( sublingvalne tablete ) namijenjene
su rastvaranju u pljuvački pod jezikom, kako bi
se apsorpcijom kroz sluznicu postigao brzi
efekat lijeka.( tako se npr. koriste lingvalete
nitroglicerina ).
 Obložene tablete
• Film-tabletemogu imati acidorezistentnu ovojnicu
oko tabletne jezgre, koja može zaštititi lijek u
prolazu kroz kiseli sadržaj želuca ( gdje se neki
lijekovi mogu razgraditi tako da više nisu
djelotvorni ) , pa se lijek oslobađa tek u tankom
crijevu. Ili pak može očuvati lijek od štetnih
utjecaja vlage , svijetla i zraka.
• Dražeje (stari naziv) su tablete obložene šećerom,
čokoladom ili drugim sredstvom koje služi kao
korigens okusa
• Efervete ( efervescentne tablete ) ili
šumeće tablete, veće su tablete nastale
komprimiranjem aktivne supstance sa
pomoćnim tvarima koje u kontaktu s
vodom imaju sposobnost oslobađanja
ugljik-dioksida . Koriste se tako da se
rastvaranjem u čaši vode dobije napitak
ugodna okusa, koji se popije i tako
omogućava brzo djelovanje lijeka.
• Kapsule su ljekoviti oblici u kojima se ljekovita
supstanca puni u malu kapsulu ( čahuru) , koja
je obično od želatine, a mogu biti tvrde ili
meke. Kapsule se ne otvaraju nego se gutaju
cijele, najbolje s malo vode.
• Neki bolesnici ( mala djeca, starije osobe, ili
osobe koje teško gutaju ) teško uzimaju čvrste
oblike lijekova . Stoga se upotrebljavaju tečni
ljekoviti oblici . Oni su obično kraćeg roka
trajanja, ali brže se apsorbuju, a pomoćne
supstance osiguravaju boju, okus i slatkoću
lijeka, čime oni postaju ugodniji za pacijenta.
Doziraju se brojanjem kapi ili veličinom i
brojem dozirnih kašika.
• Tečni oblici lijekova za peroralnu uporabu su
rastvori (otopine) , sirupi , kapi , emulzije .
Emulzije su smjese dviju tečnosti koje se
inače međusobno ne miješaju, no, uz pomoć
emulgatora dobije se „homogena“ smjesa, pa
se tako npr. od neukusnog ulja može izraditi
lijek ugodnog okusa. Neki lijekovi koji sadrže
antibiotike ili neke druge ljekovite tvari koje su
nestabilne u vodenoj otopini, izrađuju se u
obliku suhih zrnaca , granula koje se
suspenduju prije upotrebe.
 Oblici lijekova za ostale načine
primjene
• Čepići ( supozitorije )
• Rektalnom primjenom ( uvođenjem u debelo crijevo )
daju se neki lijekovi koji bi nadraživali želudac kada bi
se primijenili peroralno , zatim lijekovi koji trebaju
djelovati lokalno ( primjerice za liječenje hemoroida ) ili
kada bolesnik, zbog povraćanja ne može uzimati lijek
na usta. Čepići su pri sobnoj temperaturi čvrsti oblici
koji se pri tjelesnoj temperaturi tope i oslobađaju
aktivnu supstancu , koja putuje dalje krvotokom i
postiže sistemsko djelovanje , npr snižava povišenu
tjelesnu temperaturu ( pogodan način za djecu ) , ili
djeluje protiv bolova, bez izazivanja probavnih tegoba.
• Vaginalete su oblici za žene, pripremljeni
za uvođenje u rodnicu ( najbolje navečer,
u ležećem položaju ) gdje ljekovita
supstanca obično djeluje lokalno protiv
različitih infekcija.
• Kapi za oči , uho ili nos, tečni oblici lijekova namijenjeni
lokalnom djelovanju, i doziraju se na kapi. Kapi za oko
su tečni sterilni oblici, obično malog volumena ( 10 ml )
za ukapavanje u konjuktivnu vrećicu i na rožnicu oka.
Rok trajanja kapi nakon otvaranja bočice je kratak.
• Kapi za uho namijenjene su ukapavalju u ušni kanal.
• Kapi za nos su grupa lijekova čija je potrošnja, naročito
u samoliječenju, velika, i gotovo da se nalaze u svakoj
"kućnoj apoteci". Zbog prekomjerne primjene izazivaju
oštećenje nosne sluznice . Ispravan način uporabe je
ukapavanje 1-2 kapi u svaku nosnicu , zabačene glave.
 Lijekovi za vanjsku primjenu
• Lijekovi se topikalno primjenjuju ( na kožu ili sluznicu )
uglavnom s namjerom da lokalno djeluju, no ne smije
se zanemariti da neki mogu penetrirati te ostvariti i
sistemski učinak. Ponekad je to prikladan način za
unos nekih lijekova ( vidi transdermalni oblik ), no u
nekim slučajevima mazanje na kožu mora biti
ograničeno samo na određenu površinu i u
određenom vremenskom razdoblju.
• Koja će se ljekovita podloga upotrijebiti , tj. hoće li se
lijek nanijeti na kožu u obliku masti, kreme ili losiona,
ovisi o lijeku, stanju kože i lokalizaciji problema na
koži. Kreme , za razliku od masti, sadrže vodu , lakše
se ispiru, a mogu se primjenjivati i na kosmatim
dijelovima.
• Ljekovite masti , unguenta, primjenjuju se
obično kod hroničnih kožnih bolesti. Paste
sadrže veliku količinu praškaste supstance, i
dobre su za sušenje kože. Oprez s mastima
koje sadrže kortikosteroide ( uspješni u
liječenju upale na koži ili težih bolesti, npr.
psorijaze ) , opasni su zbog mogućeg
sistematskog djelovanja i to je razlog što se
njihova upotreba ograničava samo na kraći
vremenski period , i to samo na recept ljekara.
• Na kožu se, kao ljekoviti oblici za vanjsku
upotrebu mogu primijeniti i losioni, tečni
puderi, raspršivači ( sprejevi ) i prašci.