1.

Uvod
Biotehnologija je nova nauka, novi predmet znatielje i israivanja. Od neprocjenjivog je znaaja
za nove proizvode i novi nain primjene u poljoprivredi, medicini, u oblasti ivotne sredine.
Biotehnologija pomae ljudima u shvatanju, mjenjanju, poboljanju ivih organizama i nainu da
dou do najboljih rjeenja neophodnih za opstanak. Poslednjih godina biotehnologija ubrzano
evoluira, naroito sa novim metodama DNK analize, i boljim razumjevanjem naeg genoma,
nakon Projekta Humanog Genoma1. Genetski ininjering nam omoguava da premjetamo gene
izmeu vrsta kako bi dobili otporne biljke, biljke vee nutritivne vrijednosti kao i pametne biljke
koje upozoravaju ovjeka kada je vrijeme da doda ubrivo. Naunici koriste bakterije ili ovce u
proizvodnji deficijentnih humanih proteina (hormon rasta, insulin itd.) u velikim koliinama. U
genskoj terapiji normalna verzija gena se ubacuje u genom pacijenta koji sadri nefunkcionalan
gen (to bi moglo pruiti mogunost potpunog izljeenja od pojedinih nasljednih poremeaja).
Policija pomou DNK analize rjeava sluajeve ubistva i silovanja. Test za oinstvo je takoer od
velikog znaaja na sudu. Poreenje genoma razliitih vrsta daje nam nove informacije o
evoluciji. Razliiti organizmi se koriste i u ienju ivotne sredine (od nafte, radioaktivnih metala
itd.). Biljke se koriste u proizvodnji biogoriva. Danas u svijetu postoji oko 130 lijekova koji su
proizvod biotehnologije (arac, 2008). Neke tropske vrste npr. banana, genetiki su modificirani
da stvaraju proteine koji mogu biti koriteni kao vakcine protiv hepatitisa, dizenterije, kolere,
dijareje ili nekih stomanih infekcija karakteristinih za zemlje u razvoju. Futuristiki prikaz
genetiki modificiranih biljaka nagovjetava i njihova ljekovita svojstva npr. krompira, banana i
paradajza koji bi mogli biti modificirani da sadre vakcine. Danas se radi na projektu
modificiranja biljaka u smjeru stvaranja insulina, to e obezbjediti uzimanje insulina kroz hranu,
umjesto davanja injekcije pacijentima (Kaluerovi et al. 2009). Kao jedan od fenomena
dananjeg doba, biotehnologija predstavlja poldno tlo za teoretske i prakrine sukobe, te
razmimoilaenja oko nejnog znaenja, ciljeva i posljedica. Dok jedni vjeruju kako e spoznaje i
dostignua biotehnologije i dalje davati rezultate na dobrobit ovjeka i cijelog ivog svijeta na
zemlji (Deli, 1999:38), drugi smatraju kako se radi o jednoj od najveih nesrea (Rifkin, 1999).
Protivnici biotehnologije ukazuju na zdravstvene opasnosti i rizike koje bi mogla predstavljati
genetski modificirana (GM) hrana i dovode u pitanje njenu prirodnost. Sa druge strane pristalice
biotehnologije, istiu kako e genetiki ininjering2 dovesti do proizvodnje jeftinije, kvalitetnije i
zdravije hrane (Grdia, 1999).
1 Projekat Humanog Genoma (Human Genomic Project) podrazumjeva utvrivanje redoslijeda nukleotida u lancu
humane DNK, kao i identifikaciju gena, utvrivanje njihove strukture i funkcije.

Meutim, upotrebom nove biotehnologije, konano, i zatita okoline bila bi podignuta na vii nivo
mikrobiolokim ienjem zagaenih vodotoka i otpadnih voda i manjim koritenjem sredstava u
poljoprivredi (herbicida i pesticida) (Kaluerovi et al. 2009). Ipak, uvoenjem novih organizama
u svoj okoli, ovjek jo jednom zadire u prirodne procese koji su se uspostavljali milionima
godina, a zadiranje u arhaine prehrambene lance izaziva poremeaje odnosa u ekosistemu i
ugroava postojanje vrsta i samog ekosistema (Capak,2001). Nova biotehnologija mnogo
obeava: rjeenje pitanja gladi u svijetu, poveanje uroda i kvaliteta poljoprivrednih proizvoda,
zatitu usjeva od tetnika, bolesti i korova uz manju potronju pesticida i ii okoli. Mogue je
da e neka od tih obeanja biti ispunjena. Meutim, postavlja se pitanje: kolika e biti cijena tih
promjena? Sigurno je da e nova tehnologija imati ogroman uticaj na drutvo i na okoli, ipak
zasada se o smjeru tih uticaja moe samo nagaati (Jot, 1999).

2. Biotehnologija
Prema definiciji EFB3 (1989), biotehnologija potie od tri rijei: bios + tehnos + logos =ivot +
vjetina + znanje. Prema najiroj definiciji biotehnologija podrazumjeva koritenje ive materije
(biljaka, ivotinja i mikroorganizama) u industriji, zatiti okoline, medicini i poljoprivredi.
Biotehnologija predstavlja povezivanje prirodnih i inenjerskih nauka sa ciljem koritenja ivih
organizama, stanica i njihovih dijelova za proizvode i usluge. Njen cilj je da se organizmi i dijelovi
organizama upotrijebe za dobijanje proizvoda ili se primjene za razne biotehnoloke postupke
(Anonimus, 2013). Prema Vukotiu i suradnicima (2012), u svojim oblastima primjene,
biotehnologija se dijeli na nekoliko grana:

Crvena biotehnologija
Zelena biotehnologija
Siva biotehnologija
Bijela biotehnologija
Plava biotehnologija

Crvena biotehnologija (medicina) vai za glavno podruje primjene biotehnologije. Biotehnoloki

postupci igraju vodeu ulogu kod razvoja novih lijekova.
Zelena biotehnologija obuhvata podruje primjene savremene zatite biljaka. Ovdje se
biotehnolokim metodama ciljano uvode otporna sredstva protiv insekata, gljiva, virusa i
2 Geneiki ininjering je skup biohemijskih postupaka kojima se izrezuju cijeli geni, njihovi dijelovi ili skupine
gena iz DNK jednog organizma i njihovo umetanje u unaprijed odreeno mjesto u DNK drugog organizma

3 EFB ( European Federation of Biotechnology)

2

herbicida. Od posebnog znaaja za oblast zelene biotehnologije je genska tehnika. Ona

predstavlja osnovu metoda prenoenja odreene vrste gena sa jedne vrste biljke na drugu kako
bi se omoguilo razvijanje otpornosti.
Siva biotehnologija obuhvata oblast tehnike zatite ivotne sredine. Ovdje biotehnoloki postupci
pomau pri saniranju zemljita, tretmanu otpadnih voda, preiavanju vazduha, kao i kod
odvajanja otpada i ostataka.
Bijela biotehnologija obuhvata podruje primjene unutar hemijske industrije. Zadatak bijele
biotehnologije je da se, substance poput npr. alkohola, vitamina, aminokliselina, antibiotika ili
enzima proizvode sa to manjim troenjem resursa i to manjim optereenjem ivotne sredine.
Plava biotehnologija stavlja teite na tehniku primjenu procesa i organizama biologije mora.
Biotehnologiju, takoer, moemo podijeliti na tradicionalnu ili klasinu biotehnologiju i novu ili
modernu biotehnologiju koja se koristi tehnologijom rekombinantne DNK (rDNK) i tehnologijom
hibridima. Proizvodnja alkoholnih pia kao to su pivo i vino, zatim pravljenje sira i hljeba,
procesi u kojima uestvuju mikroorganizmi poznati su ve hiljadama godina (Valinger, 2006).
Mikroorganizmi su najbrojniji ivi sistemi na planeti Zemlji sa jo uvek nesagledivim
potencijalima. Neki od mikroorganizama su ve iskorieni za konstrukciju genetiki
modifikovanih mikroorganizama (GMM), koji imaju praktinu primjenu. Bakterije su vana
komponenta mikroflore lista biljaka i znaajno utiu na stanje biljaka, jer od sastava ekosistema
lista zavisi i kvalitet biljaka. Meu ovim bakterijama najvie je raeno na Psedomonas syringae
koji je definisan kao biljni patogen i uzrok zamrzavanja biljaka, poto ima osobinu da se odbrani
od zamrzavanja formirajui nukleus kristalizacije leda na biljci. Iz tih razloga je konstruisan
genetiki modifikovan P. syringae koji je izgubio sposobnost formiranja kristala leda na biljci pri
niskim temperaturama. To je bio prvi rekombinantni organizam (Ice P. syringae) koji je svjesno
puten u prirodnu sredinu (Hiranol, 2000). Mikroorganizmi se ve due vrijeme koriste i za
ekstrakciju razliitih metala (bakar, zlato, uran) iz jalovina rudnika, to ini proces eksploatacije
rudnih bogatstava mnogo efikasnijim, s jedne, a ujedno revitalizaciju zemljita s druge strane
(Edwards, 2001; Kalinoiwsky, 2004; Gadd, 2000). Biotehnologija biljaka i manipulacija njima,
otvorila je nesagledive perspektive njihove primjene u budunosti. Najinteresantniji aspekt
ukljuivanja genetiki modifikovanih biljaka u proizvodnju je njihovo korienje u obliku
bioreaktora. Biljke relativno brzo rastu, i lako ih je odravati, pri emu proizvode ogromnu
biomasu. Zbog toga bi biljke mogle biti bioreaktori za proizvodnju komercijalnih proteina,
bioplastike ili specifinih hemikalija (Chevassus, 2001). Najnovija istraivanja govore da e biti
mogue koristiti transgene (kultivisane) biljke i viruse biljaka za proizvodnju vakcina protiv bolesti
3

ljudi, u rasponu od zatite kvarenja zuba do vakcina protiv kolere, dijareje i AIDS-a. Transgene
biljke bi direktno sintetisale antitijela protiv specifinih patogena, odnosno predstavljale bi fabrike
antitijela. Vakcine proizvedene u biljkama imaju znatno niu cijenu kotanja. Daleko je lake
gajiti velike koliine biljnog materijala nego animalne elije ili kvasce, koji su, danas, glavni izvori
za pravljenje vakcina (Fischer 2004; Streatfield, 2003). S druge strane, kako istie (Ma KC,
2000), ovakva jeftina produkcija e omoguiti da se i u nerazvijenim zemljama proizvode
vakcine, koje su sada u veini sluaevja nedostupne tim zemljama zbog visoke cijene.
Najatraktivnija nauno zasnovana ideja je da se neke vakcine ugrade u biljke koje se normalno
koriste kao hrana, i da se tako doe do konstrukcije "jestivih vakcina". Naime, ovako
konstruisane transgene biljke imale bi u sebi antigene koji mogu pobuivati imuni odgovor
oveka ili ivotinje koji jedu takve biljke. Do uvoenja molekularne biotehnologije u stoarstvo,
nove ivotinjske rase su dobivane mukotrpnim ukrtanjem i selekcijom, pri emu su se za, dalju
oplodnju, birale one jedinke koje su imale bolje karakteristike (davale vie mlijeka, imale bolji
kvalitet vune, imale veu tjelesnu masu, ili davale vie jaja). Taj proces je bio vremenski jako dug
i u velikom broju sluajeva neprecizan. Danas se sve vei ineres stavlja na transgene ivotinje
koje e imati poboljane ili razvijene nove ekonomski znaajne osobine na efikasniji nain. Na
primer, za poveanje mase ivotinja radi dobijanja vee koliine mesa koriste se hormoni,
meutim, ostaci hormona koji se nalaze u finalnim mesnim proizvodima imaju tetno djelovanje
na ljudski organizam (Bobe, 2003). Interesantan je i pristup korienja transgenih ivotinja za
dobijanje novih materijala. Tako su 2001. godine u kompaniji Nexia Biotechnologies u Kanadi,
naunici konstruisali kou, koja ima gen za sintezu svilenog vlakna (web protein) pauka. Taj
protein se izluivao u mlijeku transgenih koza. Sakupljanjem svilenih vlakana i njihovim
upredanjem dobio se novi materijal nazvan bioelik. Bioelik je izuzetno lak, vrst i rastegljiv
materijal koji je laki od elika ili plastinih materijala, a mnogo otporniji na naprezanje. Planira
se korienje ovog biomaterijala u vojnoj industriji, astronautici i izradi medicinskih pomagala za
ovjeka (npr. vjetake tetive i kukovi).
Biotehnologija je ula u najbitnije oblasti materijalne proizvodnje koje su od egzistencijalnog
znaaja za ovjeka, kao to se moe videti iz Tabele 1.

Tabela 1. Znaajni proizvodi dobveni mikrobnom biosintezom i oblasti njihove primjene

Proizvod
Fermentisana hrana: jogurt, kefir, sir, bioloki
konzervisane namirnice
Mikrobna biomasa: Pekarski kvasac, krmni

Oblast primjene
Prehrambena industrija
Prehrambena industruja, proizvodnja stone
4

kvasac, jednoelijski proteini (SCP)

Rastvarai: Aceton, butanol
Antibiotici: Penicilin, streptomicin, tetraciklin

hrane
Hemijska industrija
Farmaceutska industrija

Aminokiseline: Glutaminska kiselina, lizin

Prehrambena i farmaceutska industrija

Enzimi: Amilaze, proteaze, lipaze

Prehrambena industrija ibiotehnologija

Fizioloki aktivne supstance: Vitamini,hormoni,

vakcine,alkaloidi,insekticidi
Izluivanje ruda
Obrada otpadnih voda i vrstog otpada

Farmaceutska industrija
Metalurgija
Zatita ivotne sredine

To je prije svega proizvodnja hrane, lijekova, hemikalija i energenata, dok su specijalizovane

biotehnologije nale primjenu u oblasti medicine, agrara, elektronike, metalurgije, zatite ivotne
sredine, remedijacije zagaenog zemljita itd. Klasina proizvodnja hrane na bazi poljoprivrede i
stoarstva doivela je zelenu revoluciju u savrenim tehnologijama, selekcijom rodnijeg i na
klimatske uslove otpornijeg bilja, selekcijom i naprednijim nainom uzgoja stoke, upotrebom
mineralnih ubriva i zatitnih sredstava (insekticida i herbicida) i uvoenjem genetski
modifikovanih i transgenih vrsta itd (Popov, 2000).

3. Zatita okolia
Okoli je prirodno okruenje: zrak, voda, tlo i more, klima, biljni i ivotinjski svijet u ukupnosti
uzajamnog djelovanja i kulturna batina kao dio okruenja kojeg je stvorio ovjek. Zatitom
okolia osigurava se cjelovito ouvanje kvaliteta okolia, ouvanje prirodnih zajednica,
racionalno koritenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji nain za okoli kao osnovni uslov
zdravog odrivog razvoja.
Osnovni ciljevi zatite okolia su:
1. Trajno ouvanje izvornosti bioloke raznolikosti, prirodnih zajednica i ouvanje ekoloke
stabilnosti,
2. Ouvanje kvaliteta ive i neive prirode i racionalno koritenje prirode i njenih dobara,
3. Ouvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika,
4. Unapreenje stanja okolia i osiguranje boljih uslova ivota.
Biotehnologija spada u kljune tehnologije XXI. stoljea i ima sve veu primjenu u zatiti
ivotne sredine. Naglo pogoranje stanja prirode, sve vei broj zagaujuih materija koje se
raznose atmosferom, zemljitem i vodenim povrinama uslijed enormnog razvoja industrije i

saobraaja motornim vozilima, uz netedljivo koritenje fosilnih goriva: uglja, nafte i zemnog
gasa, dovodi ovjeanstvo pred velike probleme hoda kroz budunost (ukanovi, 1991).
Svjetska populacija sve vie zahtjeva iznalaenje novih mogunosti za poveanje
produktivnosti usjeva i rjeavanja problema u poljoprivredi kao to su bolesti, tetoine, abiotiki
stresovi i dr. Razvojem istraivanja molekularne biologije, genetikog inenjerstva omoguena je
efikasna modifikacija gajnih biljnih vrsta (Gliin, 2005). Poto su GM biljke prilagoene u
razliitim

lokalitetima,

agroekosistemima,

ekosistemima,

poljoprivreda,

biodiverzitet

poljoprivredna agrotehnika, treba da posjeduju nauna saznanja za uticaj na ivotnu sredinu u

sistemima odrivosti. Ove tehnologije mogu imati neeljen uticaj na ivotnu sredinu (Conner,
2003), zdravlje ljudi i ekonomski nivo poveanja siromatva. Jedno od ogranienja za uvoenje
GM biljaka u ivotnu sredinu je da ove biljke mogu uticati pa i razoriti biodiverzitet
(Konstantinovi et al., 2001).

3.1.

Uloga biotehnologije u zatiti okolia

Uloga biotehnologije u zatiti okolia ogleda se u sljedeem:

Razvoj i primjena procesa za obradu otpadnih materijala upotrebom mikooorganizama
Provoenjem diskontinuiranih i kontinuiranih aerobnih ili anaerobnih procesa.
Cilj biotehnologije u zatiti okolia je da se u okoli unese to manja koliina oneienja
odnosno unesu one tvari nastale iz tih procesa koje su bezopasne za okoli (Bros).
Mikroorganizmima se u zatiti okolia daje posebna pozornost. Oni se veoma dugo koriste u
razliitim proizvodnim procesima i manipulacija sa njima je relativno dobro poznata. Zato nije ni
udo to su zapravo mikroorganizmi bili prvi organizmi koji su koriteni za genetike
manipulacije. Era biotehnologije zapoela je otkriem penicilina- prvog specifinog mikrobnog
metabolita antibiotika. Danas proizvodi mikrobnih elija ili elije same imaju znaajnu primjenu
u zdravstvu i zdravstvenoj zatiti. Meu njima su svakako antibiotici (penicilini, cefalosporini,
tetraciklini idr.) komercijalno jo uvijek najznaajniji proizvodi koji uz vitamine, hormone i vakcine
predstavljaju osnovu tradicionalne biotehnologije sa primjenom u zdravstvu (Matoi, 1993).
Molekularna biologija pojasnila je mehanizme koji se odvijaju u mikrobnoj stanici (1960), a
genetiko inenjerstvo je omoguilo primjenu razliitih genskih tehnika izmjene staninog
materijala (1974) sa ciljem postizanja vee otpornosti mikrobne stanice i bolje bioloke aktivnosti
za proizvodnju ciljanih proizvoda. Moe se rei da je i mikrobna stanica bioreaktor jer je
sposobna u malom prostoru uz racionalan utroak energije brzo pretvoriti jedostavne molekule
u veliki broj vrlo sloenih makromolekula. Ona je temelj danas razvijenih i primjenjenih biolokih
procesa obradbe otpadnih voda, vrstog materijala i plinova, a simbioza i kometabolizam su
6

osnova dobre aktivnosti mikrobne zajednice. Ona podrazumijeva postizanje uinkovitog

uklanjanja oneienja iz otpadnih voda, otpadnog mulja i otpadnih plinova, nakon ega konani
produkti metabolizma, CO2 i H2O, vie nisu opasni za okoli. Do danas nije dokazano njihovo
preivljavanje u okoliu kroz due vrijeme, kao ni djelovanja koja genetiki modificirani
mikroorganizmi mogu ispoljiti, naprimjer: patogenost za ljude, ivotinje i biljke (Bros).

4. Diskusija
Svi su poljoprivredni ekosistemi nastali iz prirodnih. I jedni i drugi imaju ulaze i izlaze, a
obiljeava ih odreeni sastav i procesi unutar njih. Meutim, glavna razlika je u tome to u
poljoprivrednom sistemu, ulaze, izlaze i procese u velikoj mjeri svojim odlukama kontrolira
ovjek (Mannion, 1995). Poslednjih tridesetak godna mogunosti izmjene oblika ivota doivjele
su pravu revoluciju primjenom savremene biotehnologije. Primjena ove tehnologije je relativno
nova i nije prolo dovoljno vremena da bi se sagledali eventualni tetni efekti promjene. Iz tog
razloga se pored prednosti koje ona nudi postavljaju i izvjesna pitanja. Najvie nedoumica
izaziva pitanje bezbjednosti GM hrane i kolika je opasnost od pojave alergijskih ili toksinih
reakcija njenim konzumiranjem? Zatim, pitanje zatite ivotne sredine i biodiverziteta usljed
mogunosti negativnog uticaja na ekosisteme i gubitka dijela genetikog diverziteta. Opasnost
za ivotnu sredinu prije svega se ogleda u poveanom korienju herbicida (naunici procjenjuju
da e genetiki modifikovane biljke otporne na herbicide znaajno poveati upotrebu herbicida,
jer e zemljoradnici, znajui da njihovi usjevi mogu tolerisati herbicide, koristiti ih jo slobodnije),
vie pesticida (proizvoai modifikovanih usjeva nude svoje sopstvene pesticide), ivotna
sredina moe biti unitena (uticaj genetski modifikovanih organizama moe unititi lokalno
okruenje, jer se novi organizmi mogu uspjeno takmiiti sa divljim roacima, uzrokujui
promjene u prirodi), zagaivani geni se ne mogu oistiti (jednom genetiki modifikovani
organizmi, bakterije i virusi se oslobaaju u prirodu i nemogue ih je opozvati, za razliku od
hemijske ili nuklearne kontaminacije, negativni efekti su ireverzibilni) (Gligorijevi, 2012).
Uvoenjem novih organizama u svoj okoli, ovjek jo jednom zadire u prirodne procese, a
zadiranje u arhaine prehrambene lance izaziva poremeaje odnosa u ekosistemu i ugroava
postojanje vrsta i samog ekosistema. Neke od zabrinutosti vezanih uz potencijalni uticaj gmo-a
na okoli su :
-

rezistencija tetoina iako je rezistencija na BT toksin apliciran pricanjem zabiljeena

pojava, rezistencije na BT modificirane biljke za sada nema.

- djelovanje na neciljane vrste uzgojene biljke direktno ili indirektno podravaju ne samo
parazite i tetoine nego i itav niz drugih artropoda i

organizama (ptice su npr. ovisne o

kukcima).
- efekat na prirodni habitat u smislu modifikacije prirodnih prehrambenih lanaca.
- bijeg transgena sjeme, polen bijeg transgena sa ciljane vrste na korov putem polena je
jedna od ve zabiljeenih pojava, koja se smatra naroito nepovoljnom za bioraznolikost, a
irenje transgena rezistencije na herbicide na srodne vrste korova dovodi do stvaranja
superkorova otpornih na taj herbicid (Capak, 2001). ovjek uzima evoluciju u svoje ruke i
poinje upravljati procesima o kojima vrlo malo zna. Dananja znanost je visoko specijalizirana, i
molekularni genetiar koji zna sve detalje manipulacije sa DNK, ispada veliki neznalica kada je u
pitanju neko drugo podruje znanosti, npr. interakcija gena i okolia. A upravo nas ta interakcija
u ekologiji danas najvie plai (Cox et al., 2000).
5. Zakljuak
Strah je neto to se ne da lako kontrolisati. Strah da e sve ove do sada nabrojane ljepote biti
zloupotrebljene. Da e se, kao i mnogi najvei izumi (sjetimo se samo Nobela i njegovog
dinamita), ovaj pronalazak istrgnuti kontroli razumnih i dobronamjernih. Zamislite svijet u kome
su kao na vagi na jednom tasu normalni, a na drugom GM ljudi sa unaprijed eljenim i
odabranima osobinama. Koji bi tas prevagnuo? A tek upotreba GMO kao biolokog oruja!
Zamislite bakteriju antraksa koja je malo genetiki poboljana tako to joj jepoveana otpornost !
Nova biotehnologija mnogo obeava: rjeenje pitanja gladi u svijetu, poveanje uroda i kvaliteta
poljoprivrednih proizvoda, zatitu usjeva od tetnika, bolesti i korova uz manju potronju
pesticida i ii okoli. Mogue je da e neka od tih obeanja biti ispunjena. No postavlja se
pitanje: kolika e biti cijena tih promjena? Sigurno je da e nova tehnologija imati ogroman uticaj
na drutvo i na okoli. Za sada se o smjeru tih uticaja moe samo nagaati.

6.Literatura
1. Bobe, G., Hammond, EG., Freeman, AE., Lindberg, GL., Beitz, DC. (2003). Texture of
butter from cows with different milk fatty acid composition, J Dairy Sci, p. 86: 3122 3127.

2. Capak, K. (2001). Genetiki ininjering, GMO i zakonska regulativa u Hrvatskoj.

3. Chevassus-au-Louis, N. (2001). Molecular farming; a future on hold, Biofutur, p. 217: 7577.

4. Conner, J., Glare, T. R., & Nap, J.-P. (2003). The release of genetically modified crops
into the environment, Part II, Overview of ecological risk assessment, pp. 19 46.

5. Cox, T.S., Jot, M. (2000). Biotehnologija i biologija u odrivom razvoju, Krievci, ISBN:
953-6205- 05, UDK: 338.43 (497.5)199 (063).
6. Deli, V. (1999). to je genska tehnologija i emu slui? Paveli (Ur.), Drutveni znaaj
genske tehnologije, Zagreb, p. 23-39.
7. ukanovi, M. (2001). Ekoloki izazov, Elit, Beograd, p. 7-23.
8. Edwards, KJ., Hu. B., Hamers, RJ., Banfield, JF. (2001). A new look at microbial
leaching patterns on sulfide minerals, FEMS Microbiol Ecol, p. 34: 197-206.

9. Fischer, R. Stoger, E. (2004). Plant-based production of biopharmaceuticals, Current

Opinion In Plant Biology, p. 7: 152-158.
10. Gadd, GM. (2000). Bioremedial potential of microbial mechanisms of metal mobilization
and immobilization, Curr Opinion Biotechnology, p. 11: 271-279.
11. Gligorijevi, D. (2012). Genetski modifikovana hrana, Perspektiva ili opasnost, Beograd.
12. Gliin, V. (2005). Genetiki modifikovani organizmi, Arhiv za poljoprivredne nauke, Vol.
66, No 237, p. 7-19.

13. Grdia, M. (1999). Genetiko ininjerstvo u slubi ovjeka, Institut drutvenih znanosti
Ivo Pilar, Zagreb, p. 41-53.
14. Hiranol, SS. (2000). Upper CD, Bacteria in the leaf ecosystem with emphasis on
Pseudomonas syringaea pathogen,

ice nucleus, and epiphyte, Microbiological

Moleculare Biology, p. 64: 624- 653.

15. Jot, M. (1999). to nam donosi stoljee nove biotehnologije? KAUCEJ br.7.

16.

Kalinoiwsky, BE., Oskarsson, A., Albinsson, Y., Arlinger, J., degaard-Jensen, A.

Pedersen, T. (2004). Microbial leaching of uranium and other trace elements from shale

mine tailings at Ranstad, Geoderma, p. 122: 177-194

17. Kaluerovi, ., Antoni, . (2009). Bioetika versus biotehnologija, Novi Sad.
18. Konstantinovi, B., Bokovi, J. (2001). Biotehnologija u zatiti bilja, Poljoprivredni
fakultet & Stylos, p. 362.

19. Ma, KC. (2000). Genes, greens and vaccines, Nature Biotechnol, p. 18: 1141-1142 .
20. Mannion, A.M. (1995). Agriculture and environmental change, Temporal and spatial
dimension, John Wiley & Sons Ltd, Chichester, p.405.
21. Matoi, S. (1991). Mikrobna biomasa i proizvodnja lijekova, Prehrambeno
biotehnoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, p.99.
9

22.

Popov, S. (2000). Biotehnologija izazov za prehrambenu industriju, Tehnoloki

fakultet, Novi Sad, Srbija.

23. Rifkin, J. (1999). Biotehnoloko stoljee, Zagreb.

24. Streatfield, SJ., Howard, JA. (2003). Plant-based vaccines, Int J Parasitol, p. 33: 479493.
25. arac, A. (2008). Biotehnologija put ka svjetlijoj budunosti, Beograd.
26. Valnger, R. (2006). Biotehnologija u farmaceutskoj industriji, PLIVA Istraivanje i
razvoj, Zagreb, MEDICUS.
27. Vukoti, O., Kalop, J. Terzija, M. (2012). Biotehnologija, Beograd.

10