Sveuilite u Zadru Odjel za izobrazbu uitelja i odgojitelja predkolske djece

INTEGRIRANI
PREDDIPLOMSKI I DIPLOMSKI SVEUILINI STUDIJ ZA UITELJE

E K O L O G I J A (SKRIPTA)

dr. med. Mirko Jamnicki Dojmi 2009./2010.

SADRAJ
Kineska parabola o smislu .......................................................................................................... 3 ovjeanstvo kao selo ................................................................................................................... 4 Koliko je vremena bilo potrebno da se ugrozi ekosfera? .................................................. 5 Kratka povijest ekologije ............................................................................................................. 7 Podjela i predmet izuavanja ekologije ................................................................................10 Quo vadis homine ili kako smo zapali u krizu? ..................................................................12 Najvei eko problemi dananjice ............................................................................................18 Zato ne termoelektrani na ugljen? ....................................................................................22 ovjek i ekosfera...........................................................................................................................28 Planet na gradelama ................................................................................................................31 Utjecaj na hidrosferu ...................................................................................................................38 Bolesti japanskog industrijskog uda ................................................................................49 Kemijsko i bioloko oneienje uvale jazine .....................................................................52 Tankerske katastrofe ..................................................................................................................59 Antropogeni utjecaj na pedosferu ..........................................................................................61 Iskoritavanje i oneiavanje slatke vode ..........................................................................69 Ekologija i mediji ..........................................................................................................................79 Uzgoj tune .......................................................................................................................................82

KINESKA PARABOLA O SMISLU

(Zhuang Zi: Istinita knjiga o junoj zemlji cvijea, Knjiga XII., 11. poglavlje: Zdenac)

Zi Gong lutao je dravom u, vrativi se iz drave Zin. Prolazei podrujem sjeverno od rijeke Han, ugleda starca kako radi u povrtnjaku. Iskopao je jarke za navodnjavanje. Sam je silazio do vrela i na rukama iznosio vedro puno vode, koju je zatim izlijevao u jarke. Krajnje se trudio, pa ipak je slabo napredovao. Zi Gong ree: Postoji ureaj kojim se u jednome danu moe navodniti stotine jaraka. S malo truda postie se mnogo. Zar ga ne bi htio primijeniti? Vrtlar se uspravi, pogleda Zi Gonga i ree mu: A to bi to bilo? Zi Gong odgovori: Uzmi drvenu polugu i optereti je na jednom kraju. Na taj nain moe vaditi vodu tako brzo da e ona iz zdenca naprosto pljutati. Starac se zapjeni od bijesa i ree kroz smijeh: Sluao sam uitelja kako govori: Tko koristi strojeve, taj sve poslove obavlja poput stroja; tko svoje poslove obavlja poput stroja, dobiva srce stroja. A tko u grudima ima srce stroja, gubi istu jednostavnost. Tko nema iste jednostavnosti, postaje nesvjestan u ganuima svoga duha. Nesvjesnost u ganuima duha jest neto to se ne podnosi s istinskim SMISLOM. Nije da ne poznajem takve stvari: sram me je da ih koristim.

OVJEANSTVO KAO SELO

Kad bismo cjelokupno svjetsko ovjeanstvo sveli na selo sa 100 stanovnika, a potujui omjere (proporcije) svih postojeih naroda svijeta, selo bi bilo ovako sastavljeno: 57 Azijata 21 Europljanin 14 Amerikanaca (sjevernih i junih) 8 Afrikanaca 52 ene 48 mukaraca 70 nebijelaca 30 bijelaca 70 nekrana 30 krana 89 heteroseksualaca 11 homoseksualaca 80 bi ih ivjelo u kuama bez osnovnih uvjeta stanovanja 70 bi ih bilo nepismenih 50 bi bilo neuhranjeno 1 bi umirao 1 bi se raao 1 bi imao kompjuter (!) 1 (da, samo 1) posjedovao bi sveuilinu diplomu

6 osoba posjedovalo bi 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih 6 bili bi iz SAD-a

Ako se svijet promatra u svjetlu ovih podataka, potreba prihvaanja, razumijevanja, suosjeanja i edukacije postaje oevidna. Razmislite i o ovome: Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji sretniji ste od milijun ljudi koji nee doekati idui tjedan. Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatoenitva, agoniju muenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta. Ako moete otii u crkvu bez straha da vam prijete, hapse, mue ili ubiju sretniji ste od 3 milijarde ljudi ovoga svijeta. Ako u vaem hladnjaku ima hrane, na vama odjee, nad glavom imate krov i krevet u koji ete lei bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta. Ako imate raun u banci, novac u novaniku i neto sitnia uokolo u nekoj kutijici ili zdjelici, pripadate meu 8% najbolje stojeih ljudi na svijetu. Ako su vam roditelji jo ivi a usto jo uvijek u braku, spadate meu uistinu rijetke osobe, pa ak i u SAD i Kanadi. Ako moete proitati ovu poruku upravo ste dvostruko blagoslovljeni: jer je netko mislio na vas i jer ne spadate meu 2 milijarde onih koji ne znaju itati.

KOLIKO JE VREMENA BILO POTREBNO DA SE UGROZI EKOSFERA?

Pretpostavimo da je Zemlja stara svega 46 godina (1 godina = 100 milijuna godina). U tom sluaju: sisavci su se na Zemlji pojavili prije 8 mjeseci (doba izumiranja dinosaura); ovjek se na Zemlji pojavio prije 7 dana; sedentarna (sjedilaka) kultura (obrada zemlje, prije svega itarice ra i penica, uzgoj domaih ivotinja, prva naselja) zapoela je prije 1 h. Industrijska revolucija zapoela je prije samo 1 minute, a u toj minuti vremena ovjek je u samo tri posljednje sekunde: opljakao zalihe sirovina, oneistio zrak, vodu i tlo, iskorijenio nebrojene ivotinje i biljke. Razvoj ovjeka, dakle, otprilike u ovom smjeru: Homo habilis Homo erectus Homo sapiens Homo sapiens sapiens Homo faber Homo faber technologicus Homo destructor iao je

Podjela poslova u primitivnim drutvima

Razvoj hoda ovjeka; Homo sapiens sapiens danas se prometnuo u Homo destructora

Ako povijest Zemlje predoimo kao jedan jedini dan, kao razdoblje od 24 sata, onda jedna sekunda iznosi 52 000 godina, jedna minuta 3 125 000 godina, a jedan sat 187 500 000 godina. Tako gledajui, ljudski je rod star tek 20 sekundi i za samo nekoliko trenutaka uspjeli smo izvriti goleme promjene u ekosferi.

Povijest zemlje prikazana kao dan s 24 sata. Prvi se ivot pojavljuje ujutro prije 6 h, prvi viestanini organizmi uveer nakon 20 h, a 20 s prije ponodi i ovjek

KRATKA POVIJEST EKOLOGIJE

Povijest suvremene ekologije kao bioloke discipline

Povijest suvremene ekologije zapoinje u 19. st. Jedno od temeljnih djela suvremene ekologije kao bioloke znanosti jest Darwinova (Charles Darwin, 1809.-1882.) knjiga O podrijetlu vrsta putem prirodne selekcije ili o odranju povlatenih rasa u borbi za opstanak (On the Origin of Species by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the Struggle of Life, London, 1859.). Ekoloke sadraje on ukljuuje u iri kontekst problematike podrijetla vrsta (adaptacija, prirodna selekcije, borba za opstanak i dr.) a to podrazumijeva splet meusobnih odnosa organizama i njihove interakcije s uvjetima okolia.

Charles Darwin (1809.-1882.)

Njegov sljedbenik Ernst Haeckel (1834.-1919.) 1866. godine u djelu Opa morfologija organizama prvi rabi izraz ekologija (gr. = kua, dom, boravite, stanite; = rije, govor ili znanost), definiravi je kao znanost koja se bavi uzajamnom interakcijom organizma i okolia. To je ujedno znanost o ekonomiji prirode. No, moderna ekologija s ekolokim udrugama i organiziranom planetarnom brigom za okoli svekolikoga ovjeanstva zapoinje s jednom sjajnom amerikom znanstvenicom. To je Rachel Carson (1907-1964), koja godine 1962. tiska knjigu Nijemo proljee (Silent Spring). Uskoro nakon izlaska iz tiska knjiga postaje bestseler, uz kritike kako je to jedna od najznaajnijih knjiga koje su napisane u 20. st. Osnovna teza knjige je opravdani strah, kako e agresivna uporaba pesticida (agrokemije) na golemim poljodjeljskim povrinama u SAD u kratkom Ernst Haeckel (1834.-1919.) vremenu izazvati prekide u prehrambenim lancima (unitenje glista, npr.) i unititi veliki broj ivotinjskih vrsta (poglavito ptica otuda i naslov knjizi), a izazvat e i brojne zdravstvene posljedice po ljude (rak i druge bolesti).

Knjiga je bacila novo svjetlo na mogue pogubne posljedice po Zemlju, pa iste godine ameriki senator Gaylord Nelson dolazi na ideju da se neto, na globalnoj razini, mora uiniti za spas Zemlje. Svoju ideju priopava tadanjem predsjedniku Johnu Kennedyju. Predsjednik na svom putovanju Sjedinjenim amerikim dravama, u rujnu 1963., govori o sve loijem stanju okolia i osniva struno povjerenstvo koje e ispitati zakljuke autorice knjige Nijemog proljea. Svi se slau kako je knjiga Rachel Carson (koja ju je pisala bolesna, a dvije godine nakon objave knjige umrla je od karcinoma dojke) bila krik u Rachel Carson (1907.-1964. ) divljini i kako je posijala sjeme aktivnosti u podruju ekologije. Godine 1992. izalo je reprint izdanje, a predgovor mu je napisao tadanji ameriki potpredsjednik Al Gore, i sam ekolog. Cijela revolucija u zatiti okolia, potaknuta Nijemim proljeem, zapoela je utemeljenjem Agencije za zatitu okolia godine 1970. (Environmental Protection Agency), te donoenjem zakona o ugroenim vrstama, zakona o kontroli voda, o razinama oneienosti zraka, zatiti uma i dr. Desetak godina kasnije tiskane su dvije knjige koje su izazvale jednako veliku pozornost ali i zabrinutost svijeta. To su studije Rast puanstva, kriza okolia i ekologija ovjeka (P. R. Erlich et al.) i Granice rasta (D. Meadows et al., 1972.). U njima su opisani uzroci i mogue posljedice nekontroliranog eksponencijalnog rasta svjetskog puanstva, kao i ogranie nost prirodnih resursa za razvoj i dugorone potrebe industrijskog drutva. U proljee, 22. travnja 1970., senator Nelson organizira jedan od najveih demokratskih happeninga u povijesti Amerike na kojemu je prisustvovalo 20 milijuna ljudi, a dan je oznaen kao Earth Day (Dan planeta Zemlje). Dan planeta Zemlje sustavno se obiljeava od 22. travnja 1990. godine, a osnovni mu je cilj podizanje globalne svijesti o pravoj prirodi sadanjih problema na Zemlji.

asopis Priroda

U Hrvatskoj, najagilniji poticatelj obiljeavanja tog datuma je asopis Priroda, inae prvi ekoloki asopis na svijetu. Sve novije publikacije izazvale su veliko zanimanje i brojne debate o ovjekovoj situaciji na Zemlji i jo vie o budunosti ovjeka na planetu.

Godine 1973. izlazi u nas knjiga Ova jedina Zemlja, poznatog zagrebakog profesora sociologije Rudija Supeka. Bila je to prva struna socioekoloka publikacija u Hrvatskoj koja je doivjela nekoliko izdanja, a i danas se moe itati jer nije izgubila na aktualnosti i zanimljivosti. Godine 1972. pokrenuo se veliki broj meunarodnih strunjaka razliitih profila i u Stockholmu odrao 1. konferenciju Ujedinjenih naroda o zatiti okolia, a ujedno je utemeljen i UNEP (United Nations Environmental Program). Na konferenciji je sudjelovalo 113 zemalja i oko 400 raznih organizacija, osnovana je radna grupa World Commission on Environment and Development, a tadanja norveka predsjednica Gro Harlem Brundtland upotrijebila je i oivjela izraz trajno odrivi razvoj (engl. sustainable development). Taj je pojam uskoro prihvaen kao geslo nove meunarodne globalne ekoloke politike. Od 1988. do 1992. osnovane su brojne meunarodne, dravne i privatne znanstvene i promidbene organizacije i udruge koje se bave globalnim problemima zatite okolia, globalnim promjenama ivotnih prilika, moguim pogoranjem ivotnih uvjeta i nepovratnou bioloke raznolikosti i raznovrsnosti. Novi veliki svjetski ekoloki summit odran je 1992., tono 20 godina poslije stockholmskog, u Rio de Janeiru United Nations Conference on Environment and Development (UNCED), ije je zakljuke i radne planove AGENDA 21 (Radni program za 21. stoljee) za zatitu globalnog okolia i odrivog rasta i razvoja usvojilo 179 drava, meu njima i Hrvatska. U AGENDI 21 utvreni su etiki principi u ophoenju s prirodnim resursima i dane glavne smjernice za smanjenje djelatnosti koje ugroavaju globalni okoli. U radnim smjernicama za 21. st. velika se nada polae u odgoj i svjetonazor novih generacija (Education for Sustainability). Tradicionalni kolski ciljevi pisanje, itanje i raunanje (Reading, Writing and Arithmetic) upotpunjuju se ekologijom, ekonomijom i socijalnom pravdom (Environment, Economics, and Equity). U tu je svrhu ve izraen cijeli niz kolskih programa, primjerice SEMEP u okviru UNESCO-a, itd. Osnovni ciljevi SEMEP-a jesu uvjerenost u potrebu neprekidnog uenja u toku cijelog ivota (lifelong learning), interdisciplinarni pristup problemima, sistemski nain razmiljanja i djelovanja, sposobnost za rad u grupi, spremnost za ostvarivanje multikulturalnih ciljeva i dr. Nakon ove, odrane su nove konferencije UN-a u Kyotu (1997.) i Buenos Airesu (1998.) na kojima je razmatran problem redukcije staklenikih plinova, uglavnom ugljinog dioksida i metana. Zanimljivo je kako najvei proizvoa staklenikih plinova u svijetu, SAD, nisu potpisale protokol o smanjenju produkcije staklenikih plinova iako su Sjedinjene Amerike drave bile meu prvim promotorima takve akcije.

PODJELA I PREDMET IZUAVANJA EKOLOGIJE

Od Haeckelove definicije ekologije prolo je oko 140 godina i jasno je da se ekologija otada proirila i zahvaala sve iru problematiku. Organizam je kao jedinka u odnosu prema okoliu tek prvi, temeljni objekt, tj. predmet interesa ekologije, pa taj nivo ekolokog pristupa zovemo autoekologija (gr. = sam, svoj, vlastiti). U jednom kompleksnijem smislu predmet interesa ekologije je sloenija bioloka stvarnost, populacija, skupina jedinki iste vrste na nekom stanitu. Taj dio ekologije zove se demekologija ili populacijska ekologija. Populacija je stvarnost sa sebi svojstvenim zakonima strukture, nataliteta, mortaliteta, dinamike razvoja u prostoru i vremenu i ovisnosti tih znaajki o razliitim uvjetima okolia. Jo vii i sloeniji sustav je ivotna zajednica ili biocenoza (vie populacija koje se meusobno dinamiki prepliu). Njezin odnos prema stanitu prouava sinekologija ili biogeoekologija. Ovaj dio ekologije propituje interakcije unutar zajednice, povezanost lanova u hranidbenim lancima, mree hranidbenih lanaca, strukturu i dinamiku populacija u biocenozi i sukcesije, tj. smjene ivotnih zajednica. Jo sloenija stvarnost je ekosustav, koji vie nije samo bioloka stvarnost, ve obuhvaa svu abiotiku (neivu) i biotiku (ivu) stvarnost kao cjelinu strukture i zbivanja u prostoru, meusobnu uvjetovanost ivoga i neivoga. Organska proizvodnja, intenzitet proizvodnje pojedinih ekosustava, kruenje tvari, biogeokemijski ciklusi te protjecanje energije kroz ekosustav sloenija je stvarnost. Na kraju je niza biosfera, skup svih ekosustava, koji podrazumijeva vrlo tanak sloj atmosfere (otprilike do gornjih granica kroanja tropskih uma), tanak sloj litosfere (do nekoliko kilometara pod povrinom tla), te cijelu hidrosferu (vodena povrina). U tom je pojasu ostvaren i odigrava se ivot. Na planetarnom nivou biosferu prouava globalna ili planetarna ekologija. Prema vrsti organizama koji stoje u sreditu pozornosti, ekologija se dijeli na ekologiju bilja ili fitoekologiju, ekologiju ivotinja ili zooekologiju, te ekologiju ovjeka ili humanu ekologiju. Ovu posljednju zovemo esto i socijalnom ekologijom. Djelovanjem ekolokih imbenika na strukture i funkcije stanica, tkiva, organa i organskih sustava bavi se ekofiziologija. Utjecaj stranih tvari na prirodu, organizme i sve sustave u biosferi prouava ekotoksikologija. Ekologija je usredotoena na prvome mjestu na biologiju, jer je predmet njezina interesa ivo bie, populacija, ivotna zajednica. No, ona je interdisciplinarna znanost, bolje reeno, kombinacija vie razliitih znanstvenih podruja koje se meusobno proimaju i nadopunjuju. Stoga ovdje surauju botaniar i zoolog, antropolog i geolog, kemiar i fiziar, klimatolog i biolog, hidrolog i geograf, ekonomist i sociolog, etiar i politiar, ali i lijenik-zdravstveni ekolog i strunjak za graevinu, kao arhitekt i

10

strojarski inenjer. Moemo rei i drukije: u sreditu ekoloke pozornosti ne stoji neki organizam, neka populacija ili ivotna zajednica, ne stoji graa ili svojstva ivotnog prostora, to su predmeti istraivanja mnogih drugih znanosti, ve je u sreditu pozornosti njihova meusobna ovisnost. Ekologija je jedna sintetika, sinoptika (pregledna), multidisciplinarna znanost, znanost s holistikim pristupom, uvijek iznova komponirana sinteza brojnih drugih znanstvenih disciplina i istraivakih metoda. Zadirui u sva osnovna pitanja u biosferi, ovjek je postao jedan od najvanijih ekolokih imbenika. U vrlo kratkom vremenu vie je promijenio okoli od bilo koje druge bioloke vrste, pa uvelike utjee na dalji razvoj biosfere. No, te mu se aktivnosti polako vraaju poput bumeranga ugroavajui i sam njegov opstanak. Ili, kako je to lijepo rekao Darwin: Priroda se ne osveuje ljudima, ali im podnosi svoje raune. ovjek je svojom djelatnou unitio niz prirodnih ekosustava, a na njihovom je mjestu stvorio ili omoguio stvaranje novih, koji su o njemu ovisni, i koji nemaju sposobnost samoobnove i samoodranja. Zbog toga se danas u sreditu pozornosti nalaze globalna ekologija i globalne promjene okolia (Global Environmental Change) te smanjivanje bioloke raznolikosti (Decrease of Biodiversity). Stoga je zadaa ekologije poblie upoznavanje ovjekova odnosa prema prirodi, njegovog svjesnog, organiziranog i najee neracionalnog iskoritavanja prirode, djelovanja koje esto ne potuje ritam zbivanja u prirodi, koje degradira ivot, ekosustave i biosferu u cjelini, sve u svrhu da na znanstvenim temeljima zatiti prirodu, te potie i prati uinkovitost tehnikih mjera i ureaja za zatitu okolia.

11

QUO VADIS HOMINE ILI KAKO SMO ZAPALI U KRIZU?

Svakog se jutra budimo u svijetu koji se ini sve zbrkanijim i nesreenijim od onog kakav smo ostavili prethodnog dana. Neto tu ne valja! ivot nam je ispunjen neprestanim popravcima, stalno neto krpamo i prepravljamo. Dogaaju se nesree u nuklearnim elektranama, pucnjave na benzinskim stanicama i u kolama, porast inflacije i kriminala, stalan pad zaposlenosti i produktivnosti. Smee i oneien je samo se poveavaju iz dana u dan. Zagaujemo tlo, rijeke i mora, zrak. Nad nama lebdi opasnost od mogueg termonuklearnog rata koji bi nas pomeo s lica zemlje ili nam nanio toliko tete da bi se preivjeli sretnici nali u strahotnim uvjetima krajnje oskudice. Stvari oko nas neprestano se ubrzavaju, a ipak se ini da nikamo ne stiu. I kraj svih napora koje poduzimamo, netko loije netko bolje, drutvo tone. Sve nas izjeda ista razarajua sila. Optuujemo naftne kompanije, vladine strunjake za ekonomiju , sindikate, intelektualce, no stanje se i dalje pogorava. U ovom trenutku nijedan voa, nijedna ideologija na ovom planetu ne mogu rijeiti nastalu krizu, i to iz razloga to smo zakoeni postojeim pogledom na svijet. Stoga se stara paradigma (obrazac) mora zamijeniti novom. Mehanicistika paradigma, stari svjetonazor, ustupit e mjesto holistikoj paradigmi, novom svjetonazoru.

Pogledi na svijet
Kroz itavu povijest ovjek je osjeao kako mora sastaviti idejni okvir pomou kojeg bi organizirao vlastite aktivnosti. Bilo je to nastojanje da se uspostavi red kako bi se svakodnevni ivot odvijao nesmetano u pravcu to veeg napretka i kvalitete ivljenja. Stanoviti svjetonazor uspjean je u onoj mjeri u kojoj se njegova uspjenost uope ne preispituje, ve se iz narataja u narataj jednostavno prenosi i traje. Veina ljudi visokorazvijenog svijeta, prije svega Amerikanaca, vjeruje kako svijet neprestano napreduje ka jo boljem, uslijed stalnog inoviranja ljudskog znanja i tehnike, kako pojedinac postoji kao autonomna jedinka, kako u prirodi postoji red, kako su znanstvena opaanja objektivna, kako su ljudi oduvijek teili za privatnim vlasnitvom, kako je natjecanje meu ljudima oduvijek postojalo i kako je samo po sebi razumljivo. Sva nabrojana vjerovanja drana su dijelom ljudske prirode i zbog toga nepromjenjivima. Dakako, to je daleko od istine, i neka druga drutva i civilizacije imali su posve drukija vjerovanja i ideje o ljudskoj prirodi. U tome jest snaga svjetonazora. Ako pripadamo jednom od njih ne moemo shvatiti bilo kakav drukiji pogled na svijet. Na moderni svjetonazor poeo se oblikovati otprilike prije 400 godina i uvelike je pod utjecajem kartezijanske ili njutnovske mehanike paradigme svijeta. Dakako,

12

veina ljudi nije toga uope svjesna. Ipak, uskoro e se pojaviti novi pogled na svijet: zakon entropije dominirat e kao nova vladajua paradigma modernog svijeta. Prvi zakon termodinamike kae da su ukupna materija i energija u univerzumu nepromjenjive, one ne mogu biti stvorene niti uni tene, jedino mogu mijenjati svoj oblik, ali ne i svoju bit. Drugi zakon termodinamike kae da se materija i energija mogu mijenjati samo u jednom smjeru, tj. od uporabljive ka neuporabljivoj, od korisne ka nekorisnoj, ili od sreene prema nesreenoj. To je zakon entropije. Entropija je mjera za koliinu u kojoj se korisna energija u svakom zatvorenom sustavu u univerzumu pretvara u nekoristan oblik. Ona govori kako sve na svijetu zapoinje strukturom i vrijednou, a kree se nepovratno u smjeru kaosa i g ubitka. Po zakonu entropije, kad god se bilo gdje na Zemlji ili u svemiru stvara neto nalik na poredak, to se dogaa uz cijenu jo veeg nereda u okolini. Zakon entropije rui predodbu o povijesti kao progresu. On ak negira uvrijeeno miljenje kako znanost i tehnologija stvaraju sreeniji svijet. Kad poinjemo prihvaati zakon entropije, namjesto starog modela na kojemu smo odgojeni, udit emo se kako smo tako dugo vjerovali u lana naela i aksiome. Nai e unuci prihvatiti entropijsku paradigmu kao drugu prirodu; o njoj nee ni razmiljati, ve e ivjeti u skladu s njom. Sve e se mijenjati: politiari e shvatiti njezinu vanost u rjeavanju problema, od energije do razoruanja. Tehniki strunjaci razvit e nove pristupe problemima, ekonomisti e preustrojiti klasinu ekonomsku teoriju, psiholozi i sociolozi preispitat e ljudsku prirodu, s entropijom kao podlogom. Zakon entropije, meutim, bavi se iskljuivo materijalnim svijetom. To je zakon koji vlada horizontalnim svijetom vremena i prostora. On je nijem kad je rije o vertikalnom svijetu duhovne transcendentnosti. Stoga pravila zakona entropije ne vladaju podrujem duha. Odnos izmeu materijalnog i duhovnog svijeta odnos je jednog malog dijela prema golemoj, bezgraninoj cjelini unutar koje se taj dio razvija. Nain na koji civilizacija ureuje svoju fiziku zbilju i znaenje koje ona pridaje materijalnom vidu postojanja odreuje koliko su povoljni uvjeti za traenje i ostvarivanje duhovnog prosvjetljenja.

Stari Grci: pet povijesnih perioda

Za stare je Grke povijest predstavljala proces neprestanog propadanja. Rimljanin Horacije dri kako vrijeme umanjuje vrijednost svijeta (posve sukladno drugom zakonu termodinamike, tj. zakonu entropije). Grci su u svojoj mitologiji povijest prikazivali kao niz od pet epoha, pri emu je svaka naredna runija i izopaenija od prethodne. Grki pjesnik Heziod, u svom epu Poslovi i dani, opisuje ova doba kao zlatno, srebrno, bronano, herojsko i eljezno. Zlatno doba bilo je vrhunac: razdoblje obilja i zadovoljstva. U poetku, zlatni soj smrtnika potekao je od besmrtnih stanovnika Olimpa ivjeli su poput bogova, bezbrina srca, nimalo se ne muei i nikada ne tugujui. Nije ih ekala kukavna starost, nego su uvijek jednako snanih ruku i nogu uivali u slavlju, daleko od svih zala. Kad bi umirali,

13

bilo je kao da ih je shrvao san. Sve dobre stvari bile su njihove i dareljiva zemlja sama im je davala ito obilno i nesebino dok su oni u miru i dobroj volji ivjeli na svojoj zemlji u obilju. Dakako, ovo izgleda nalik na bajku, ali prouavanje nekoliko preostalih lovakosakupljakih skupina kao da potvruje Heziodov prikaz. Tako npr. afriki Bumani rade mnogo manje od nas civiliziranih ljudi. Vrijeme im je ponajvie ispunjeno igrama, glazbom i plesovima, sveanostima i posjetima susjedima. Neki od njihovih pripadnika najzdraviji su ljudi na svijetu. Prema Heziodu zlatno je doba naglo zavrilo kad je Pandora podigla poklopac kutije u kojoj su se nalazila sva svjetska zla. Od tada, svako je sljedee doba bilo okrutnije i tegobnije od prethodnoga. Posljednje, eljezno doba, po Heziodu, bilo je ovakvo: Jer ovo su dani eljezne rase ljudi. Nikada u toku dana nee se oni odmarati od muke i tuge i nikada u toku noi od ruke pljakaa. Otac se nee slagati s djecom niti djeca s ocem, niti gost s domainom, niti prijatelj s prijateljem Roditelji e brzo starjeti i brzo biti prezreni Pravedan ovjek, ili dobar ovjek, ili onaj koji dri svoju rije, nee biti cijenjen, nego e cijeniti onoga to ini zlo i nadutog i drskog ovjeka. Pravo e poivati u rukama monih i nee vie biti istine. Grci su vjerovali da svijet, iako stvoren boanskim putem, ide od savrenstva prema kaosu. Povijest se u njihovu poimanju ne shvaa kao kumulativni napredak prema savrenstvu, ve kao ciklus koji se ponavlja, a kree se od reda prema kaosu.

Kranski srednjovjekovni svjetonazor

Kranski svjetonazor srednjega vijeka shvaao je ivot na ovome svijetu samo kao predah u pripremanju za drugi svijet. Odbacio je pojam o ciklusima starih Grka, ali je zadrao miljenje o povijesti kao procesu propadanja. U kranskoj teologiji povijest ima jasan poetak, sredinu i kraj, a to se ostvaruje kroz dogmu o stvaranju, spasenju i posljednjem sudu. Povijest se gleda u svjetlu neprestane borbe snaga zla to stalno siju kaos i razdor u ovozemaljski svijet. Dogma o istonom grijehu, vano je uvjerenje jer iskljuuje mogunost da ljudski rod ikad popravi svoju ivotnu sudbinu. Pojedinac ne postoji, osobni ciljevi ne postoje, niti elja da se napreduje. Povijest je stvarao svemogui i svevidei, svekontrolirajui Bog, a ne ljudi. Cilj ovjeanstva nisu bila dostignua, sloboda i prava ovjeka , ve njegovo spasenje.

Moderni svjetonazor: doba strojeva

Negdje oko 1750. pojavio se novi svjetonazor. Odbaeno je vj erovanje o ciklinosti i tvrdnja o stalnom propadanju. Po tom novom svjetonazoru povijest se razvija pravolinijski i svako sljedee povijesno razdoblje predstavlja napredak u odnosu na prethodno. Moderno doba je doba strojeva: preciznost, brzina i tonost najvee su vrijednosti. Stroj je na nain ivota i na svjetonazor. Zemlja je poput gigantske eljezarije napravljena od najrazliitijih dijelova koje treba sklopiti u funkcionalni sustav. itav progres upregnut je u napor da se dovri stroj. Mehanicistiki svjetonazor

14

podarila su nam tri ovjeka: Francis Bacon, Ren Descartes i Isaac Newton. Nakon 300 godina mi jo uvijek ivimo na njihovim idejama. Francis Bacon (1561.-1626.), engleski filozof, prvi je udario temelje novoj, mehanicistikoj paradigmi. Odbacio je svjetonazor starih Grka, njihov metafiziki upit zato, zamijenio je postavljanjem pitanja kako: Postoji samo jedan pravi i zakoniti cilj suvremene znanosti, a taj je da ljudskom ivotu pomogne novim otkriima. Znanstvena metoda koju Francis Bacon (1561.-1626.) inaugurira Bacon razdvojit e promatraa od objekta promatranja i osigurati neutralni prostor za razvoj objektivnog znanja. Objektivno znanje omoguit e ljudima da zavladaju nad stvarima u prirodi tijelima, medicinom, mehanikim silama i nebrojenim slinim stvarima. Ren Descartes (1596.-1650.), francuski filozof, matematiar i fiziar, klju za razumijevanje svijeta, za njegovo podvrgavanje ovjeku, pronaao je u jednoj jedinoj rijei: matematika. Po njemu ona je najjae orue spoznaje, izvor je svih drugih spoznaja. Njom se moe objasniti sve, ustrojstvo cijelog svemira. Racionalni um tako je zavladao svijetom. Descartes je postao prvi pravi vjernik mehanicistike paradigme. Njegov matematiki (kartezijanski) svijet bez okusa je, boje i mirisa. Matematika je predstavljala savreni red, Descartes je potpuno uklonio iz svijeta sve ono to se u bilo kom smislu moglo smatrati neurednim, kaotinim, ivim. Sve je imalo svoje mjesto, svi su odnosi bili harmonini. Isticanje racionalnog miljenja u naoj kulturi saeto je u Ren Descartes (1596.-1650.) slavnoj Descartesovoj izjavi Cogito, ergo sum (Mislim, dakle jesam). I danas po njoj pojedinci na Zapadu poistovjeuju svoju osobnost sa svojim racionalnim umom radije nego sa cijelim organizmom (emocije, intuicija, bogata iracionalna sfera). Podjela na duh i materiju dovela je do shvaanja prirode (svemira) kao mehanikog sustava sastavljenog od odvojenih objekata svedenih na osnovne graevne dijelove koji nisu poimani kao meusobno u dinamiku cjelinu povezani i integrirani sustav. Za pobornike mehanicistike paradigme ideja holistike cjelovitosti ne postoji, ona im je totalno strana. Nova, holistika paradigma, jo je daleko od nas. Isaac Newton (1642.-1727.), engleski fiziar, pronaao je matematiku metodu za prikaz mehanikog gibanja. Tvrdio je kako jedan jedini zakon moe objasniti zato se planeti kreu tako kako se kreu i zato list pada s drveta tako kako pada. Saeto je to u poznata tri Newtonova zakona o gibanju. Mehanicistiki svjetonazor bavio se iskljuivo materijom u gibanju, jer s e jedino to moglo tono matematiki mjeriti. Bio je to svjetonazor za strojeve, a ne za ljude. Mehanicistika paradigma pokazala se neodoljivom. Bila je jednostavna, predvidiva i

15

iznad svega, djelovala je. Takvim tumaenjem svijet je izgledao savren postojao je red meu stvarima i on je bio potvren matematikim formulama i znanstvenim promatranjima. Pa ipak, neki su se uenjaci pitali zbog ega je ljudsko djelovanje u drutvu esto izgledalo zbrkano i kaotino? Ono kao da se nije uklapalo u mehanicistiku paradigmu i divno ureen svijet po Baconu, Descartesu i Newtonu. John Locke (1632.-1704.), engleski filozof, odgovor na ovo pitanje nalazi u tomu to su prekreni prirodni zakoni Sir Isaac Newton drutva jer je drutveni poredak sagraen na iracionalnoj (1642.-1727.) tradiciji i obiajima to vuku porijeklo iz teocentrizma (vjera u jednoga Boga koji sve odreuje a zapravo je nespoznatljiv). Stoga je Locke udaljio Boga od ovjekova djelovanja kao to ga je Bacon udaljio iz prirode. Ljudi su ostali sami u svemiru i predstavljali su obine fizike pojave u uzajamnom djelovanju s ostalim dijelovima materije u hladnom, mehanikom univerzumu. Na kakvoj bi osnovi onda trebao poivati drutveni poredak? Tu je Locke izrekao tvrdnju koja dominira modernim svjetonazorom sve do naih dana. Sada, kad smo napokon prekinuli s beskorisnim obiajima i praznovjerjem, vidimo da drutvo, koje je sastavljeno od pojedinaca koji sami odreuju vlastite ciljeve ima samo jednu svrhu: da zatiti imetak svojih lanova i dopusti njegovo uveavanje. Tako je ista sebinost u Lockeovoj formulaciji postala iskljuivi temelj za organiziranje drave. Drava ljudima mora osigurati slobodu kako bi oni svoju novosteenu vlast nad prirodom mogli koristiti za stvaranje imetka. Drutvena uloga drave bila bi, dakle, da potpomae ljudima u podjarmljivanju prirode, kako bi ovjek mogao ostvariti to vei materijalni napredak. Negiranje prirode, objavljuje Locke, put je prema srei. Ljudi moraju postati potpuno osloboeni robovanju prirodi. Locke je tako postao filozofom neograniene ekspanzije i materijalnog obilja. On naglaava potrebu da ovjek-pojedinac proizvodi to vie, jer e time cijelo drutvo biti na dobitku. Zagovara proizvodnju i materijalizam tako kruto da ak osuuje amerike Indijance kao lijenu aicu ljudi koji bijedno ive na jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu, ne iskoritavajui njezina bogatstva. S Lockeom sudbina modernog ovjeka je zapeaena. Od doba prosvjetiteljstva naovamo, ovjek je u traenju znaenja i svrhe ivota sveden na hedonistike aktivnosti John Locke (1632.-1704.) proizvoenja i troenja. ovjekove potrebe i tenje, njegovi snovi i elje, podreeni su trci za vlastitim materijalnim probitkom. Adam Smith (1723.-1790.), kotski ekonomist zagovarao je iste ciljeve kao i Locke. On dolazi do zakljuka da se stvarima od ekonomske vanosti ne mogu postavljati

16

drutvena ogranienja, jer je u prirodi ovjeka elja za sve veim materijalnim dobrima i ostvarenjem sve veeg materijalnog probitka. Umnaajui vlastito materijalno bogatstvo ovjek zapravo koristi svima. Viak moe pobijediti oskudicu ba uz pomo sebinog ponaanja svakog pojedinca. Smith iz ekonomije otvoreno izbacuje svaki pojam o moralu, ba kao i Locke, kad se radilo o drutvenim odnosima. Bacon, Descartes, Newton, Locke i Smith bili su veliki popularizatori mehanicistikog nazora na svijet. Oni su uspostavili tu novu paradigmu preureujui drutvo i Adam Smith (1723.- 1790.) drutveni poredak na nain da uspostave red kakav je, ini se, postojao u ostalom dijelu kozmosa. Logian zakljuak te velebne nove paradigme bio je: to vie materijalnih dobara gomilamo, to e svijet postajati uredniji. Progres je, dakle, u sve veem materijalnom obilju. Znanost i tehnologija sredstva su kojima se taj zadatak postie. Ljudi su zauzdavali loije ureen svijet prirode kako bi stvorili ureeniji umjetni okoli. Drugim rijeima: progres stvara veu vrijednost u prirodi od one to je ona ima u svojem prvobitnom stanju. Mehanicistiki pogled na svijet svjetonazor matematike, znanosti, tehnologije, materijalizma i progresa, svjetonazor koji svojata pravo da objanjava svijet u kojem ivimo poinje gubiti svoju vitalnost, jer se energetska podloga na kojoj je niknuo blii svojoj smrti. Na pomolu je nova paradigma ivljenja, svjetonazor holistike, ekoloke paradigme.

17

NAJVEI EKO PROBLEMI DANANJICE

Demografska eksplozija
Pretpostavlja se da je u doba Isusa Krista na Zemlji ivjelo priblino 250 milijuna ljudi, da bi do konca prvog milenija taj broj narastao na oko 300 milijuna. Procjenjuje se da je sredinom 18. st. ivjelo ve 500 milijuna ljudi, a taj broj podvostruio se za 200 godina, to znai da je godine 1850. ivjela ve 1 milijarda ljudi. Novo udvostruenje ekalo se samo esto vieni primjer demografske prenapuenosti 80 godina. Godine 1930. planet ve broji 2 milijarde stanovnika; za novo udvostruenje trebalo je proi samo 40 godina, tako da je 1970. godine Zemlja na svojim pleima nosila populaciju od 4 milijarde ljudi. Petmiljarditi stanovnik, Matej Gapar rodio se u Zagrebu 1987 ., a estmiljarditi u jednom mjestu blizu Sarajeva (Visoko) godine 1999. Danas naa Zemlja stenje pod stopalima od preko 6 milijardi Zemljana (usporedbe radi: poetkom stoljea bilo nas je cca 1,6 milijardi).

Tanjenje ozonskog sloja u stratosferi i pojava ozonskih rupa

Ozon je plin ije se molekule sastoje od 3 atoma kisika (O 3) i on se poglavito nalazi u stratosferi te vrlo uinkovito upija opasni dio ultraljubiastog spektra, tzv. UV-B zrake, ne doputajui im da dopru do Zemljine povrine. Najvie ozona ima u visokim geografskim irinama, a najmanje u tropima. Zato je u tropima biosfera najslabije zatiena od UV zraenja, pa su se tu razvili jaki obrambeni mehanizmi (primjerice tamnoputost stanovnitva). Pojava je najveim dijelom uzrokovana golemom uporabom CFC tvari, odnosno halona ili freona. Godine 1930. u Americi su General Motors i Dupont proizveli CFC tvari, kemikaliju sastavljenu od atoma ugljika, klora i fluora, a njezino otkrie je pozdravljeno kao udotvorstvo jer su se ti spojevi nairoko upotrebljavali kao sredstvo za hlaenje u Mnogi proizvodi nose oznaku hladnjacima i klimatizatorima te kao potiskivai u "prijatelj ozona" aerosolnim rasprivaima. Ovi sintetski spojevi zovu se jo halokarboni, a trgovaki im je naziv freoni. Koristili su i za ienje raunalnih mikro ipova, te za poliuretanske i protupoarne pjene. CFC je bezopasan dok je u zatvorenom

18

sistemu, ali kada jednom izae u atmosferu s njim se dogaaju po biosferu ne ba ugodne stvari. Potrebno je naglasiti kako su freoni takoer i izrazito uinkoviti stakleniki plinovi. Njihovo putovanje od povrine Zemlje do stratosfere traje ak pedesetak god ina, to znai da e oni freonski spojevi koji su koriteni 80 -tih godina svoj tetni utjecaj na ozonski sloj iskazati tek negdje oko 2030. godine!

Uinak staklenika (Greenhouse Effect)

Uinak staklenika posljedica je poveane uporabe fosilnih goriva i oslobaanja golemih koliina CO2 u troposferu, ali i koliine metana koja se od 1960. naovamo vie nego udvostruila. Samo jedan automobil godinje ispusti u atmosferu oko 2 tone CO2. Ugljini dioksid i metan apsorbiraju dugovalno sunano zraenje s povrine zemlje, naime, ne dozvoljavaju mu da se odbije natrag u svemir, i tako akumuliraju toplinu zbog koje se polagano podie prosjena temperatura povrine Zemlje) .

Vodena para (H2O), ugljini dioksid (CO2), metan (CH4) i duikov dioksid (N2O, stakleniki su plinovi nastali prirodnim aktivnostima te, izmijeani u cjelokupnom sloju atmosfere, ine zrani toplinski omota oko Zemlje. Sunevim zraenjem, Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zraenje. Na taj nain Zemljina povrina reflektira oko 70% Sunevog zraenja dospjelog na njezinu povrinu. Stakleniki plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zraenja ime dolazi do zagrijavanja atmosfere, to se n aziva uinkom staklenika. Izgaranje fosilnih goriva i sjea uma uzrokuju povedanje koliine ugljinog dioksida (CO 2) u atmosferi. Stakleniki plinovi nastali ljudskim aktivnostima utjeu na cijeli sustav dovodedi do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0,4-0,8C.

19

Kisele kie i propadanje uma

Posljedica su izgaranja fosilnih goriva i oslobaanja sumpornih i duinih oksida koji s vodenom parom u atmosferi stvaraju sumpor nu i duinu kiselinu te kao kisele padaline smanjuju pH na oko 5,4, pa ak i ispod 4. To pogubno djeluje na drvee, tlo, vodu, ali i na neivu prirodu: metal, plastiku, gumu, graevine. Pritom dolazi do smanjenja razgradnja organske tvari pa dolazi do poremeaja u hranidbenim lancima.

Toksine i radioaktivne tvari i kemikalije

Veliki ekoloki problem predstavlja uskladitenje radioaktivnog otpada, tzv. nuklearna groblja, te nuklearne elektrane. Vezano za ove elektrane, u povijesti se dogodilo nekoliko velikih ekolokih incidenata, od kojih su najpoznatiji onaj u Pennsylvaniji (Otok tri milje, 1979.), te ernobilj (Ukrajina, 26. travnja 1986.). Bilo je jo incidenata, dakako, ali su on i manje poznati jer su po svaku cijenu nastojali biti zatakani. Najpoznatiji od njih je tzv. Mali ernobilj, termonuklearna elektrana u Windscaleu u Engleskoj u kojoj se 1957. dogodio poar u jednom od reaktora te Eksplozija nuklearnog reaktora 1986. u je kroz velike dimnjake dolo do isputanja golemih ernobilu, Ukrajina koliina radioaktivih estica koje je vjetar raznosio stotinama kilometara uokolo. Koliina zraenja bila je tisuu puta vea od onog u Otoku tri milje. Godinje se u svijetu proizvedu deseci tisua novih kemikalija, ali ih svega oko 400 do 1000 dobije uporabnu dozvolu za stavljanje u promet.

Nestanak bioloke raznolikosti istrebljenje vrsta

Nestale su brojne vrste kako ivotinja, tako i biljnih endema. Vrste nestaju iz dana u dan, a taj se proces sada strahovito ubrzao. Tako je primjerice 1990. nestalo oko 5000 razliitih vrsta, da bi se taj broj za godinu 2000. popeo na 25 000; dakle, u samo deset godina koliina istrijebljenih vrsta se upeterostruila.

Naoruanje i ratovi prijetnja globalnog sukoba

Pogledajmo samo neke zabrinjavajue podatke, primjerice: godinje se na 1 vojnika potroi oko 8000$, a za kolovanje 1 uenika oko 100$; za naoruanje je u cijelom svijetu 1980. potroeno oko 500 milijardi $, a ukupni svjetski fond za pomo djeci iznosio je 2 milijarde $;

20

iznos od 8 milijardi $ mogao je rijeiti problem oko 500 milijuna gladnih iz nerazvijenih zemalja; godine 1980. SAD su odredile najvei vojni boom u povijesti odobrile su petogodinji proraun od oko 1000 milijardi $; vie od 100 zemalja Treega svijeta posluje kupovinom oruja, a zarada na tome u 90% tih zemalja vea je od nacionalnog dohotka;

Primjer iz zdravstva: Godine 1978. iskorijenjena je variola i za tu veliku zdravstvenu pobjedu SZO je utroila ukupno oko 83 milijuna dolara, ali ukupni fond za jednu tako vanu akciju manji je od cijene jednog stratekog bombardera (i, naalost, netom nakon to smo eradicirali variolu, pojavila se SIDA);

Dva zastraujua primjera EKOCIDA u Vijetnamu: Prvi je primjer rat protiv okolia herbicidima, kada su golemim koliinama herbicida unitavane ume i plodna zemlja koja se godinama nakon toga nije mogla oporaviti; drugi su tzv. commando vault bombe teke 6800 kg koje, prilikom njihova uzastopna tri bacanja u zasjenjenu praumu (trokatna prauma), istovremeno stvaraju prostor za ateriranje helikoptera na povrini od 1,3 ha, a unitavaju sve ivo u promjeru od 400 do 500 m, jer je njeno djelovanje horizontalno i ne stvara kratere.

Zvuno cvjetanje
Biljke emo razumjeti, kae jedan znanstvenik, samo ako ih promatramo u vezi sa svime to ih okruuje i to se oko njih kree i ivi. U proljee i jesen, lastavice stvaraju vibracije dok u jatima prelijeu preko neba i pokreu zrana strujanja udarcima svojih krila to, kao i ptiji pjev, ima snaan utjecaj na cvjetanje biljaka i rast njihovih plodova. Uklonimo li ova krilata stvorenja doi e do zastoja u razvoju bilja.

21

ZATO NE TERMOELEKTRANI NA UGLJEN?

(saetak rada planiranje izgradnje termoelektrane na ugljen u zadarskom zaleu, objavljenog kao uvodnik u Prirodi, br. 859, veljaa 1999.)
Cinik je onaj koji svemu zna cijenu, a niemu vrijednost. Oscar Wilde

Osobitosti Zadarske upanije

U bliem i daljem okruju nalaze se etiri nacionalna parka: NP Paklenica, NP Krka, NP Plitvika jezera, NP Kornati te dva parka prirode, PP Velebit i PP Telaica. itava regija predstavlja kompleksno i osjetljivo podruje s krkom osnovom terena i s osobitim hidro-geomorfolokim okruenjem (podzemne tekuice, rijeka Zrmanja, Novigradsko i Karinsko more kao akvatorij duboko uvuen u kopno, Uvala Teladica u istoimenom parku prirode na Dugom otoku Velebitski kanal). Podruje karakteriziraju specifina klimatska obiljeja. Specifini su snani vjetrovi, primjerice, orkanska bura i olujno jugo. Za snane bure, primjerice, oneienje zraka bi se irilo na plodnu zonu Ravnih kotara sve do zadarsko-biogradskog primorja, a za vrijeme juga na PP Velebit i dolinu Zrmanje. Sve govori kako se radi o prostoru koji je preosjetljiv, predelikatan da bi se u njemu izgradio jedan ovakav industrijski mastodont kao to je termoelektrana na ugljen. U prilog tomu ide i injenica kako je biva tvornica glinice na Bravaru unitila povrinsku vegetaciju, napravila viekratni pomor razliitih vrsta biljnih i i votinjskih organizama u Zrmanji i Novigradskome moru, a svakako valja spomenuti i antiestetske uinke, kako na mjestu same tvornice, tako i na pristaninome mjestu u Maslenici.

22

Termoelektrana na ugljen neprikladan oblik proizvodnje elektrine energije

Brojne se negativne posljedice rada termoelektrana na ugljen, primjerice: golema koliina ispunih plinova dosee radijus kretanja od 700 do preko 1000 km; toplinsko optereenje vodotoka ili okolnog mora u koji se odvodi neiskoritena toplina; stvaranje otpadnih tvari: nisko-radioaktivni pepeo i ljaka.

Takoer, ugljen koji se dovodi iz preko-morskih zemalja zahtijevat e: izgradnju prikladne luke i pristanita s dubokim gazom za brodove do 100 000 BT (brutto tona) nosivosti; osiguravanje neprekidnog transporta od luke do termoelektrane; osiguravanje skladita ugljena i posebno skladitenje otprilike 120 000 t niskoradioaktivnog otpada (pepeo, ljaka, gips); osiguravanje dovoljne koliinu vode iz Zrmanje za potrebe rashladnih tornjeva.

Potencijalni negativni utjecaji na zdravlje ljudi i okoli

Ugljen, najprljaviji od svih fosilnih goriva, utjecao bi na biogeokemijske cikluse, hranidbene lance i zdravlje ljudi, poglavito djece i staraca putem: produkcije dimnih plinova (SOx, NOx, CO i CO2, SiO2); tekih metala poput: Pb, Fe, Mn, Cr, Mo, Va, Be, Hg, Cd, As, Zn, Ni itd.; policiklikih aromatskih ugljikovodika (nastaju nepotpunim izgaranjem energenta, a imaju dokazana kancerogena svojstva; od njih najpoznatiji kancerogen 3,4 benzoalfa piren); leteeg pepela ija je radioaktivnost 5-200 puta vea od ugljena iz kojeg je nastao.

I uz pretpostavku ugradnje najsuvremenije tehnologije, odsumporavanja i elektrostatskih filtara tetni su utjecaji ipak znatni:

tzv.

Mokrog

elektrostatski filtri ne mogu zadrati najsitnije frakcije estica, a upravo one su najopasnije jer penetriraju najdublje u pluno tkivo; toksini elementi u ugljenu hlapivi su na visokim temperaturama loita te se veu za estice pepela i tako ine opasne, vrlo sitne jezgre koje se unose u najfinije dijelove plua. Time se samo pojaava negativan uinak, jer je tetnost za ljudsko zdravlje razmjerna povrini, a ne masi estica; zbog male brzine taloenja ove estice dopiru najdalje u okoli;

23

ugljen sadri i radioaktivne elemente iz uranova i torijeva niza. Opasan je i plin radon. Ove radioaktivne tvari izlau pluno i kotano tkivo stanovnika, u radijusu od 30 km, prosjeno dvostruko veoj koliini zraenja nego to ih ono primi iz prirodnih izvora.

to bi se dogodilo u sluaju da se ne primijene tehnoloki postupci koji bi apsorbirali veliku koliinu plinova?
Zanemarimo koliinu NOx, CO2, leteeg pepela, tekih kovina, 3,4 benzopirena; uzmimo u obzir samo paradigmatini industrijski polutant SO2. Ako bi se koristio ugljen s 2% sumpora, uz godinju potronju od milijun tona ugljena, zrak bi se zapraivao s 40 000 t SO2 godinje (oko 110 t dnevno). Ugljen s 5% sumpora izbacivao bi godinje oko 100 000 t SO2 (dnevno oko 275 t). Ruda s 10% sumpora (raki ugljen za TE Plomin I sadri 8-11% sumpora) katapultirala bi dvostruko vee koliine, a za svaki sat prizemni slojevi obrovako-zadarske troposfere bili bi bogatiji za 22 t SO2. SO2 dva je puta tei od zraka i koncentrira se u niim slojevima gdje prebiva sav ivi svijet. Vrlo je reaktivan i s vlagom stvara ogromne koliine sulfitne, nitritne i ugljine kiseline koje bi u obliku kiselih kia zasipale podruja sva etiri nacionalna parka te dva parka prirode.

to bi se jo dogodilo s krajolikom ?
Veliki dio ove regije zasut plinovima izgaranja, esticama praine i dima, prijevozom, pretovarnom manipulacijom i odlaganjem goleme koliine ugljena pretvorio bi se u zastraujue sumorni krajobraz Dickensonovog Ugljenog grada. Promjenila bi se topografija novim brdima ugljena, ljake i gipsa, nastao bi gospodarski zastoj, bio bi to poticaj za jo veu depopulaciju ionako demografski siromanog prostora. Upitno je kako bi, izloena permanentnom oneienju poveanih koncentracija plinova u zraku, reagirala flora i fauna ovog podruja, poglavito bi li opstali biljni endemi (prozorski zvoni, te vrste iz obitelji karanfila i abnjaka) i othrvale se rijetke ptice nae ornitofaune (bjeloglavi sup, sivi sokol, suri orao i bijelo-hrpteni djetli, rijedak u Europi). Tko moe procijeniti izravne i neizravne tete od gubitka usje va na plodnom dijelu zemljita Ravnih kotara? Kakvi bi bili negativni ekoloki uinci zbog dovoza rude tankerima kroz uski i delikatan morski kanal, posebice M asleniko drilo (turizam, ribarstvo, isputanje mazuta, havarije brodova)?

Dodatni negativni utjecaji i jo neistraeni uinci

Termoelektrana na ugljen producirala bi goleme koliine CO2 koji ne ugroava ljudsko zdravlje, ali je jedan od eminentno staklenikih plinova (proizvodnja elektrine

24

energije odgovorna je za produkciju treine ukupne emisije CO2). Problem predstavljaju i deponije ljake i pepela koje emisijom oneiuju okoli, a ispiranjem dospijevaju u povrinske i podzemne vode. U pepelu se nepoeljni sastojci ugljena nalaze znatnije koncentrirani u obliku topljivih i kemijski aktivnih spojeva, stoga su deponiji pepela opasniji za okolinu od samoga ugljena. Iako utjecaj sumpornih i duinih oksida kao toksikolokih agensa na ljudsko zdravlje nije jo do kraja prouen, nedvojbeno je da su oni tetni po zdravlje. Jedna od potekoa u istraivanju utjecaja razliitih parametara na ljudsko zdravlje s astoji se u tome to su simultano nazoni brojni oneiivai pa je nemogue atribuirati uinak svakog od njih zasebno. Openito uzevi, mjerenja su ograniena jer nije mogue izravno kontrolirati izloenost osoba irokom spektru toksikolokih imbenika i zagaivaa, do danas dostupnim klinikim i laboratorijskim metodama, te do kraja egzaktno tumaiti epidemioloka istraivanja.

Neki rezultati iz studije utjecaja zagaenog zraka na stanovnitvo Labintine (dr. iek i suradnici)
Utjecaji oneienja zraka dimnim plinovima iz TE Plomin I na stanovnitvo Labintine pokazala su: kako specifini morbiditet ukazuje na porast incidencije nekih plunih bolesti (malignomi bronha i plua, astma, pneumokonioze), porast incidencije bolesti probavnog sustava (bolesti jetre), mokranog sustava (bolesti bubrega) i psihikih poremeaja. Rezultati ankete o uestalosti pobola dinih organa, oiju i koe pokazuju vrlo visoke stope u zagaenoj zoni, a one su ak 2,5 do 4,2 puta vie od onih u istoj zoni . Istraivanja dr. Mohorovia o tetnosti emisije SO2 i drugih oneiivaa na trudnice, fetus i novoroenad pokazala su kako su trudnice, izloene visokim emisijama SO2 u prva tri mjeseca trudnoe, raale djecu statistiki znaajno prije normalnog termina, a novoroenad su donesena s manjom tjelesnom teinom od prosjene. Utvren je i statistiki znaajan porast patolokog hgb u trudnica (methemoglobin i sulfhemoglobin) itd.

Umjesto zakljuka
I u ovom sluaju pokuaja izgradnje termoelektrane na ugljen glavnu su rije imali lobiji lobiji za ugljen. Trebalo je putem medija osvijestiti puanstvo kako je Hrvatskoj energija neophodna za razvojnu strategiju i kako je jedini pravi energent fosilno gorivo ugljen. Dakle, najprljaviji i ekoloki najneprihvatljiviji energent. HEP (Hrvatska elektroprivreda) snimila je tri edukativne videokazete s naslovima: Ugljen

25

gorivo budunosti, Energija za budue narataje te Energetska rjeenja za sutranjicu. Sve su tri kazete veliale ugljen kao najperspektivnije gorivo za pogon termoelektrana. Dakako, nisu uvjerili nikoga, jer danas se ni pukokolcima ne moe prodati takva fora. Ako smo se kao zemlja deklarirali za strategiju razvoja turistikog gospodarstva, onda se moramo okrenuti drugim izvorima energije koja nam, to nitko ne negira, trebaju u budunosti. No, namjesto da u jedinstvenom krajoliku podiemo takav antiekoloki mastodont, tu antiekoloku Godzillu, elektrinu energiju moramo priskrbiti iz istih, obnovljivih izvora ili pak podizati ekoloki prihvatljivije energets ke projekte (plinofikacija, primjerice, iako niti ona nije idealna za okoli). Nijedna europska zemlja danas vie ne planira izgradnju termoelektrane na ugljen kao izvor energije. Namjesto da zadarska regija, okruena s etiri nacionalna parka i dva parka prirode, postane paradigmom turistike osmiljenosti, ekoloke istoe i visoke kvalitete ivljenja, postala bi bermudskim trokutom Hrvatske, a potencijalni turisti zaobilazili bi je u irokom luku . Budunost je, primjerice, u koritenju vodika (vodikove gorive stanice) a pritom je jedini otpad ista voda. Valja spomenuti i potencijal Suneve energije. Naime, u Dalmaciji je ono zimi 2-3 puta vee nego li u zapadnoj i sjevernoj Europi, a 760 puta vei od ukupne potronje energije u 1996. godini. Samo 3% podruja Hrvatske trebalo bi premreiti pretvaraima Suneve energije i dobilo bi se 8 puta vie energije nego to je u nas potroeno 1995. godine. Dakako, ne treba zaboraviti ni vjetrogeneratore, ni dobivanje energije iz biomase. Nae djelovanje odreuje vjera a ne znanje, a to je otprilike: znamo da idemo u katastrofu, ali ne vjerujemo u to. U odricanju neega to moe biti tetno po okoli lei via forma slobode nego li zadovoljavanje svih ovjekovih potreba odmah sada i ovdje, s negativnim uincima koje e kasnije generacije isplaivati nemalim kamatama. Moralna opcija u gospodarstvu znai razmatranje i uzimanje u obzir cjeline bitka (dakle holistika, ekoloka paradigma). Dananji stav znanstvenika i zagovaratelja ekoloke paradigme pripada pokretu tzv. duboke ekologije. Ona se razlikuje od pragmatinog povrnog environmentalizma, koji se za okoli brine povrno, jedino u smislu djelotvornijeg nadzora i unapreivanja prirodnoga okolia. Duboka ekologija podrazumijeva okretanje k novim vrijednostima, pomak s ekonomskog i tehnolokog rasta k unutarnjem rastu i razvoju. Prema naelima ekoloke paradigme kojima e zasigurno biti obiljeeno cijelo 21. st., danas je u svijetu ve zamjetan trend poveanja djelotvornosti u proizvodnji, tednji i smanjenju produkcije elektrine energije kako bi se ve sutra ulo u niskoenergetsku budunost.

26

Vjetroelektrane vodee u EU
Statistiko izvjee Europskog udruenja za energiju vjetra kae kako se u godini 2008., od ukupno izgraenih energetskih objekata, 36% odnosilo na vjetar, 29% na plin, 18% na sunce, 10% na naftu, 3% na ugljen, 2% na vodu i 0,3% na nuklearni pogon. Vjetar je tako po prvi puta postao vodea snaga u izgradnji elektrana u Europskoj uniji, a obnovljivi su izvori energije prvi puta preuzeli veinu u investicijama (57%).

VE Ravne na otoku Pagu

27

OVJEK I EKOSFERA
I blagoslovi ih Bog i ree im: Plodite se i mnoite i napunite Zemlju i sebi je podloite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim ivim stvorovima to puze po zemlji. I doda Bog: Evo, dajem vam sve bilje to se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna to u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! (Biblija, Stari zavjet, Postanak, 28, 29)

Od svih je Bojih zapovijedi ovjek najdosljednije preuzeo i proveo ove biblijske poruke. ovjek prirodu i svoj okoli koristi egocentrino, antropocentrino (gr. antropos = ovjek), samo prema svojim potrebama. Mi (ljudi) smo nesnosno uspjena vrsta, selektirani smo za utrku ovdje i sada i nalazimo se u klopci vlastitog kratkoronog razmiljanja. Boljitak traimo tu, odmah. Osigurati svakodnevni opstanak, zadovoljiti bioloke potrebe, stei to vie materijalnih dobara, ostvariti drutveni ugled, postaviti djecu na noge i brinuti se o unucima, to je najbitnije, a ono to e biti ili to bi moglo biti, izvan je ljudskog vidokruga. Problemi, kao globalna promjena klime ili razgradnja stratosferskog ozona, ije e se prave posljedice vidjeti tek za 50-100 godina, za dananjeg su ovjeka posve apstraktni. To nije tema trine privrede. U sreditu panje uvijek su Short-term Economic Gains Utjecaj ovjeka na kopnene dijelove ekosfere (po Vitouseku et al. 1997.) (kratkoroni ekonomski ciljevi). Ekosfera nema novanu vrijednost pa je svako ulaganje kapitala u nju , s ciljem da u budunosti donese profit, samo bacanje novca kroz prozor. Na pitanje: Treba li to uiniti, iskren i pragmatian odgovor poduzetnika glasio bi: Nita. Ili kako pie sociolog Niklas Luhman (1991.) postmoderna ima za budunost samo jedan recept, a to je samo dalje tako, pa dalja budunost, s takvim stavovima, nema ni odreene svrhe, ni plana. ovjek danas apsolutno dominira na Zemlji, neprekidno mijenja njen izgled, strukturne i funkcionalne osobitosti. Ne postoji tako nijedan ekosustav na koji ovjek

28

danas nije toliko utjecao da ga bitno ili u manjoj mjeri nije izmijenio. Mnogo toga smo promijenili i unitili prije nego to smo temeljito prouili i shvatili. Stubokom smo izmijenili izgled jedne treine do polovice kopnene povrine.

Prvobitna klimazonalna vegetacija od Sjevernog pola do ekvatora. 1 i 4 = tundra, 2 i 3 = tajga, 5 = listopadna uma, 6 = obalna i estuarijska podruja, 7 = zimzelene mediteranske ume i makije, 8 = prerije i stepe umjereno toplih podruja, 9 = polupustinja, 10 = tropske savane s bodljikavim drvedem (kolijevka ovjeka), 11 = tropska stepa, 12 = svjetle tropske ume, 13 = gusta tropska uma, 14 = savana vez uzraslih stabala, 15 = gusta tropska uma, 16 = obalno podruje mangrove sa "takastim" korijenjem, 17 = vazdazelena tropska uma, 18-21 = tropski orobiomi s planinskom vegetacijom. Vazdazelene biljne formacije oznaene su crnim, listopadne bijelim crteom (Duvigneaud, 1974.)

Glavni su uzroci globalnih promjena: rast svjetskog puanstva, intenzivno poljodjelstvo, ribarstvo, krenje uma, industrijalizacija, koritenje fosilnih goriva, oneienje zraka, vode i zemlje, nedostatak pitke vode, promet, razmjena robe diljem svijeta, urbanizacija i nastanak viemilijunskih gradova.

Pod pojmom globalne promjene okolia (Global Environmental Change), podrazumijevamo promjene koje ekosferu ili ekosustav Zemlju djelomice nepovratno

29

mijenjaju i zamjetljivo utjeu na ivotne prilike velikog dijela svjetskog puanstva. One mogu biti prirodne ili ih moe izazvati ovjek, pa govorimo o globalnim promjenama (Global Change). Globalni okoli (Global Environment) definira se kao planetarni prostor u kojem se odigravaju meusobni utjecaji izmeu prirode i svjetskog stanovnitva, kao cjelokupnost svih njihovih meusobnih prostorno-vremenskih utjecaja i ovisnosti. Osnovni uzroci globalnih promjena mogu se iskazati sljedeom formulom: optereenje okolia = visina populacije x ivotni standard x tehnologija Zemlje u razvoju ponajvie optereuju okoli brzim rastom stanovnitva i jaanjem poljodjelstva zbog osiguravanja prehrane, a razvijene zemlje s rastuom industrijalizacijom i sve rastronijim ivotnim standardom. Potronjom energije, ispustom staklenikih plinova, razgradnjom stratosferskog ozona, koritenjem sirovina i odlaganjem otpada, jedan Amerikanac optereuje globalni okoli oko 15 puta vie, a jedan Nijemac oko 10 puta vie, nego li jedan Egipanin, Argentinac ili Filipinac. 80 milijuna Nijemaca optereuje globalni okoli vie nego 900 milijuna Indijaca. Nagli rast svjetskog stanovnitva ipak ostaje sredinjim problemom g lobalnih promjena, jer zemlje u razvoju nastoje dostii standard razvijenih, a razvijene zemlje ne rade gotovo nita kako bi smanjile svoj pogubni utjecaj na globalni okoli. O kako se snanom globalnom gospodarskom rastu radi najbolje pokazuju sljedei pokazatelji: potronja fosilnog goriva pet puta je vea nego 1950.; potronja slatke vode dva puta vea nego 1960.; ulov morskih riba je uetverostruen; potronja drva za 40% je vea nego prije 25 godina; potronja pesticida dosegla je gotovo 3 milijuna tona; potronja umjetnih gnojiva pet puta je vea nego 1950., itd. Uza sve to, od ukupno oko 6,5 milijardi ljudi, 1,5 milijarda ivi s manje od jednog amerikog dolara dnevno, oko 840 milijuna kronino gladuje, a godinje umire oko 40 milijuna ljudi, posredno ili neposredno od gladi. Kad bi s dananjim nainom proizvodnje, potronjom energije i sirovina, cjelokupno svjetsko stanovnitvo doseglo ivotni standard bogatih industrijskih zemalja, za to bi bila potrebna tri planeta Zemlja. Prema jednoj amerikoj studiji 90% prodanih i potroenih resursa nisu upotrjebljeni ili ugraeni u robi za prodaju. Dalje, 80% svih dogotovljenih proizvoda bivaju nakon prve uporabe, i to u roku od 6 tjedana, baeni u smee. Ostalih 20% mogli bi biti kvalitetniji i dugotrajniji. Eto kako se ovjek razbacuje bogatstvom Zemlje, kao da je ono neogranieno. Stoga je glavni imperativ znanosti, tehnologije i politike 21. st. traenje novih putova u ophoenju s prirodnim dobrima, nainu proizvodnje i smanjivanju razlika izmeu bogatih i siromanih.

30

PLANET NA GRADELAMA
SEMEP, Vis, 9-16. srpnja 2008. Predava: Prim. dr. Mirko Jamnicki Dojmi, zdravstveni ekolog

Najvei ekoloki problemi danas

Nakon ankete skupina strunjaka (g. 2000.): Promjena klime Nestaica vode Oneienje vode irenje pustinja Izumiranje nekih vrsta (bioloka raznovrsnost) Oneienje zraka Deponije smea Erozija tla Poremeaj ekosustava Opasne kemikalije Migracije prema gradovima Problem ozonskih rupa Upotreba energije 51% 29% 28% 28% 23% 20% 20% 18% 17% 16% 16% 15% 15%

Uinak staklenika (greenhouse effect)

Opaa se kao permanentno poveanje prosjene temperature na Zemlj i. U narednih 100 godina oekuje se porast prosjene godinje temperature 1-3,5C (u proteklih 100 godina prosjena globalna temperatura porasla je za cca 0,4-0,8C). Na temelju dananjih trendova pretpostavlja se ak kako e porast temperature u ovome stoljeu do 2100. godine planetarno iznositi 1,4-5,8C, a u Europi 2,0-6,3C. Maksimalne procjene kreu se i do 7,7C. Ledeno doba je bilo prosjeno 4C hladnije. Razina mora se od tada Hode li ovakav krajolik uskoro biti samo san? zatopljenjem podigla 90 m, a pretpostavlja se da e do 2050. godine biti via za 50-70 cm. Proces je nezaustavljiv i ireverzibilan.

31

to izaziva efekt staklenika?

Stakleniki plinovi jesu CO2, N2O, CH4, CFC, HFC, PFC (fluorirani ugljikovodici) i SF6 (sumporni heksafluorid) u kombinaciji s vodenom parom. U tvorbi dodatnog staklenikog uinka izazvanog ljudskim djelatnostima sudjeluju: CO2 izgaranje fosilnih goriva, sjea uma, proizvodnja cementa, disanje (64%) ; CH4 industrija, riina polja, stoarstvo, odlagalita (19%); N2O gnojenje, industrijski procesi (6%); Vodena para nastaje zbog zatopljenja, a sama pospjeuje daljnje zatopljenje (3%); Novopridoli CFC tekua rashladna sredstva, pjene; ostali sintetski plinovi (11%). Svim staklenikim plinovima zajedniko je to to Sunevu svjetlu omoguuju ulazak u atmosferu, ali zadravaju dio infracrvenih zraka koje se sa Zemljine povrine vraaju u svemir i tako zagrijavaju zrak donjeg sloja troposfere. Odreena koliina staklenikih plinova korisna je, jer bi bez njih temperatura Zemljine povrine iznosila oko -18C, pa u toj arktikoj hladnoi teko da bi uope bilo ivota na Zemlji . Prirodni stakleniki plinovi (vodena para + ugljini dioksid) omoguuju odravanje prosjene temperature na Zemlji od oko, po ivot ugodnih, 15C (tonije oko 14,4C). Problem modernog doba je nagomilavanje staklenikih plinova od strane brojnih ovjekovih aktivnosti i podizanje prosjene temperature planeta uz opasne klimatske promjene. Pritom najvie krivimo ugljini dioksid (CO2) jer on uzrokuje preko 80% emisija svih staklenikih plinova, iako je njegov stakleniki potencijal najmanji od svih (pa ga oznaavamo s 1); vrijeme ivota u atmosferi iznosi mu 50-200 godina. Poput ugljinog dioksida, i metan (CH4) i duikov dioksid (N2O) pojavili su se na Zemlji prije nas, ali smo mi viestruko umnoili njihovu produkciju. Primjerice, 60-70% metana koji se nalazi u atmosferi posljedica je ovjekova djelovanja, a stakleniki mu je uinak 21 puta vei od CO2, tj. 21 kg ugljinog dioksida ima stakleniki uinak 1 kg metana; vrijeme ivota u atmosferi za metan iznosi 12-17 godina. Duikov dioksid (diduik oksid) takoer se javlja u prirodi (movare, oceani), ali je ovjek uslijed raznih djelatnosti (umjetna gnojiva, fosilna goriva, spaljivanje uma) odgovoran za njegov porast u atmosferi. Od 1750. do danas koncentracija mu je narasla za 17%. To ne izgleda puno, ali valja znati kako je njegov stakleniki uinak ak 310 puta vei od uinka ugljinog dioksida. Vrijeme ivota duikovog dioksida u atmosferi iznosi 120-150 godina. Sumporni heksafluorid (SF6), djelimice halogenizirani fluor ugljikovodici (HFC) i fluorom prevueni ugljikovodici (PFC) sintetizirani su stakleniki plinovi, koji

32

nastaju samo ovjekovim djelovanjem, samim tim to su proizvodi kemijske industrije, a u ukupnoj antropogenoj emisiji staklenikih plinova ine 11%. HFC i PFC nadomjetaju CFC (klorofluoro-ugljike) jer nemaju tetno djelovanje na stratosferski ozon, no jednako tako su stakleniki plinovi kao to je i zabranjeni CFC Porast CO2 emisija (u milijardama tona C) zbog sve vede potronje (potiskiva za aerosole, fosilnih goriva u razdoblju od 1860. do 1985. sastavni dio poliuretanskih pjena, sredstvo za hlaenje u automobilskim, kunim i industrijskim hladnjacima itd. ). Svi posjeduju vrlo visok stakleniki potencijal . Sumporni heksafluorid, koji se koristi kao ispuna za prozore i automobilske gume te u proizvodnji magnezija, potencijalno je najopasniji stakleniki plin jer 1 t SF6 optereuje atmosferu kao 23 000 t ugljinog dioksida (najvii stakleniki potencijal); vrijeme ivota u atmsoferi za SF6 iznosi 1000 godina. I na kraju, vodena je para prirodan stakleniki plin ija se koliina poveava s porastom temperature, Koncentracija Co2 u atmosferi mjerena na Havajima pojaavajui tako djelovanje svih umjetnih staklenikih plinova. Prof. Roger Revelle prvi je od znanstvenika predloio sustavno mjerenje CO2 u Zemljinoj atmosferi, pa je 1958. zajedno s Charlesom Davidom Keelingom zapoeo svakodnevna mjerenja usred Tihog oceana, iznad najveeg Koliina u atmosferu otputenog Co2 u tonama po stanovniku u 15 havajskog otoka (ovu toku najindustrijaliziranijih zemalja svijeta god. 1995. usred oceana odabrali su jer je ona liena bilo kakvog utjecaja emisije koje stvara mjesna

33

industrija). U predindustrijsko doba koncentracija je iznosila 280 ppm, da bi 2005. visoko iznad Mauna Loae dosegla vrijednost od 381 ppm.

Fosilna goriva:
nafta i njeni derivati ugljen plin 1945. na svijetu je prometovalo 60 milijuna auta; 2005. preko automobila! 680 milijuna
Uzroci dodatnog staklenikog uinka

Dnevno se potroi 150-220 milijuna tona fosilnih goriva i njihovih derivata (ugljen, plin, benzin, diesel, kerozin); Trgovina sirovom naftom je osnova svjetskog gospodarstva; Iz 1 t nafte ili ugljena s c=0,8 -> 44/12*0,8= 2,93 t CO2; Koliko CO2 dnevno isputamo?

Postotni udio pojedinih izvora energije u svjetskoj potronji god. 1995.

2,93 t CO2 * 190,000,000 = 556,700,000 t CO2 dnevno! Samo u 2004. godini procjenjuje se da smo atmosferski omota zatrpali s preko 28 milijardi tona otpadnog CO2! Stakleniki uinak kojem doprinosi ovjek moe se usporediti s toplinom koju non-stop proizvodi 300 000 nuklearnih elektrana srednje veliine!

Emisija staklenikih plinova u Hrvatskoj

Udio Hrvatske u ukupnim emisijama staklenikih plinova na planetarnoj razini je malen. To je i oekivano jer cijela zemlja ima stanovnika upola manje nego , primjerice, grad London. Stupanj materijalnog razvoja daleko je od zapadnoeuropskog ili amerikog, to je u sluaju antropogenog odailjana staklenikih plinova u naoj zemlji, zapravo, prednost.

34

U porastu emisije staklenikih plinova u Hrvatskoj (kao i u svijetu) lavovski dio otpada na CO2 oko 78%. Diduikov oksid zastupljen je s 11%, metan s 10%, a fluorirani ugljikovodici (HFC i PFC) + SF6 (sumporni heksafluorid) sa svega 1%. Bez obzira na relativnu malu emisiju staklenikih plinova i Hrvatska se snanije mora okrenuti obnovljivim izvorima energije i poveanju energetske uinkovitosti. Europska orijentacija je da opskrba energijom za svaku zemlju lanicu bude minimum 12% ukupnih energetskih potreba koje e do 2012. godine biti osigurane iz obnovljivih izvora. Meusobna po vezanost urbanizacije, potronje energije i
zrane polucije u zemljama u razvoju

Raspodjela emitiranja CO2 u RH

Mogua smanjenja: Smanjenje prometa ili koritenje javnog prijevoza (tramvaji); Proizvodnja struje u vjetroelektranama i solarnim elektranama; Koritenje TAKO proizvedene struje za zagrijavanje stanova i vode, kao i za napajanje tramvaja.

Kyoto protokol
Na Svjetskoj konferencija o klimatskim promjenama odranoj u Kyotu u prosincu 1997. izglasan je (nakon tekih opstrukcija nekih monih drava) Kyoto protokol. Temeljna ideja protokola jest smanjenje emitiranja CO2 u razdoblju 2008.-2012. za 5,2% u odnosu na koliinu produkcije u 1990. godini. Pritom je kao jedna od metoda doputena i trgovina emisijama kvota staklenikih plinova meu dravama. Na snagu je stupio 6. veljae 2005., tek kad ga je ratificiralo najmanje 55 drava, meu kojima moraju biti industrijski razvijene zemlje koje u 55% pridonose proizvodnji staklenikih plinova. Do ljeta 2006. Kyoto protokol ratificiralo je 189 zemalja. Do danas ga, meutim, nisu ratificirale dvije visoko razvijene zemlje: SAD (koje sa 6% ukupnog svjetskog stanovnitva produciraju ukupno oko 25% ugljinog dioksida) i Australija. U

35

Hrvatskoj, koja je jo u Kyotu dobila olakice i potede zbog rata, protokol je upravo nedavno ratificiran (2007.).

to e se dogaati?
Ne ba blistav scenarij: Ekonomskim rastom poveavaju se i emisije staklenikih plinova. 2025. dolazi do prvih poplava, bogatije zemlje razmiljaju o izgradnji zidina oko obalnih gradova; 2030. siromane zemlje se bore s poplavama, izbijaju epidemije; 2040. otapanjem ledenjaka nastaje i vodena para koja dodatno ubrzava proces, a ledenjaci sve manje odbijaju sunce; 2050. razina vode je vea za 50-70 cm i nezaustavljivo raste. Mnogi obalni gradovi su naputeni; 2060. izbijaju ratovi oko podruja s velikom nadmorskom visinom; temperatura i razina vode i dalje rastu.

Kraj ivota Zemlje kakvu poznajemo.

Mjesto na Zemlji danas (lijevo); istomjesto na Zemlji, 6C manje (otoci su pola metra ispod leda), ( desno)

to moemo uiniti?
Najprije moramo shvatiti kako je na udaru GLOBALNI, PLANETARNI EKOLOKI SUSTAV U CJELINI. Ne gori vie samo moje selo! Things are changing, kako pjeva Bob Dylan. Led se ne topi samo u jednom zaljevu, samo na jednom gleeru! Klimatske promjene iziskuju stalnu, organiziranu, planetarnu, dugoronu akciju, suglasje i dogovor! Konsenzus svih! Ideoloke, vjerske, ekonomske i ostale razlike ne bi, dakle, trebale imati nikakvog znaenja niti biti prepreka opem dogovoru . Jedan od prvih i

36

najvanijih, makar mekani preventivni alat trebao bi biti odgoj i obrazovanje o klimatskim promjenama i odgoju za okoli. Potrebno je usporiti proces primjenom (pootrenog) Kyoto protokola. Ali bez temeljite promjene svjetskog gospodarstva i naina ivota, bez onoga to je na svjetskom summitu o okoliu u Riu 1992. nazvano sintagmom odrivi razvoj NITA!

Zato se ovjek tako teko pokree kod presudno vanih pitanja?

Jedan od moguih odgovora je poznata metafora sa abom . Kako dakle vidimo stvarnost, kako konstruiramo sliku o emisijama staklenikih plinova (postoji li ona uope u naem umu)? Drugi mogu odgovor je kako se klimatske promjene i globalno zatopljenje planeta nije izborilo za mjesto u medijskoj slici. Oito je kako vlada nesklad izmeu pozornosti koju javnost pridaje nekoj temi i njezine objektivne vanosti, a to je tzv. model javnih arena. Da bi problematika klimatskih promjena dola u sredite javnog interesa, ona mora proi nekoliko faza, ali najprije se mora nametnuti kao dominantna tema u okviru javnih arena. U Hrvatskoj, ta je tema jo u pretproblemskoj fazi: nedovoljno se pojavljuje u medijima (uvijek vezano uz ekstremne vremenske dogaaje), nije se nametnula kao tema koja prijeti naoj zbilji koja e kvalitetu naeg ivljenja, gospodarstvo i druge djelatnosti ozbiljno ugroziti . Kod donoenja vanih odluka trebali bismo se ugledati na Indijance, a ne povoditi se za poznatom maksimom markize Pompadour Poslije nas potop!

37

UTJECAJ NA HIDROSFERU
Hidrosfera je najznaajnija sastavnica ekosfere, kolijevka ivota i pokriva 71% naeg planeta. Dvije treine svjetskog puanstva, oko 4 milijarde ljudi, ivi u priobalnom podruju; od 23 najvea grada na svijetu, 16 ih je utemeljeno na morskoj obali. Veliki dio od ostalih gradova nalazi se na obalama rijeka i jezera.

Kakav je, dakle, antropogeni uinak na morske ekosustave?

Ljudi su od poetaka industrijskog drutva prepoznali more kao idealno mjesto za odlaganje otpada. Prednosti mora bile su u sljedeem: veliki kapacitet mora za razgradnju brojnih tvari; ekstremno razrjeivanje toksinih tvari u relativno kratkom vremenu; kruti otpad trajno se moe izgubiti u sedimentu; odlaganje otpada u more najjeftinija je metoda odlaganja; katkad je pogodnije i manje opasno odlagati zagaivala u moru nego u tlu .

Problem: Vodei znanstvenici 18. i 19. st. smatrali su kako su mora neiscrpan izvor ivih i neivih resursa (dakako, tada je svjetska populacija bila daleko manja); nisu razmiljali ekoloki (holistiki). Danas, kad vie od pola svjetske populacije ivi unutar 60 km od morske obale, situacija se stubokom promijenila: kolaps ribarstva postao je uobiajena pojava u velikim dijelovima svijeta; ribolov ima znatan utjecaj ne samo na vrste koje se love, ve i puno iri ; obalne vode postaju sve vie zagaene, pa se tako gube vrlo znaa jna i osjetljiva stanita (estuariji, slane movare, itd.) Danas je jasno da su morski ekosustavi pod snanim utjecajem ovjeka jer je veliki broj njegovih aktivnosti vezan uz more: svjetski promet najveim dijelom obavlja se morem; ovjek znaajan dio hrane crpi iz mora; u priobalju je razvijen turizam; iz mora se crpu i rudna bogatstva (nafta); ono je odlagalite za otpad (svake se godine samo s brodova u more baci 6 milijuna tona otpada);

38

sve ove aktivnosti uzrokuju odreene poremeaje u morskim (akvatikim) sustavima, a tako tete i ovjeku.

Izlov riba i plodova mora

Prema podacima FAO-a (1992., 1995.), oko 30 milijuna ribara s flotom od 3,5 milijuna veih ili manjih brodova lovi godinje preko 80 milijuna tona ribe. Pri tom se od oko 20 000 postojeih vrsta riba gospodarski iskoritavaju neto manje od dvije stotine. Ostalo je prilov koji se iv, poluiv ili mrtav baca u more, a ono, prema podacima UNESCO-a (1998.) iznosi oko 27 milijuna tona godinje. Manje vrijedan ulov esto se prerauje u riblje brano koje se prodaje diljem svijeta kao hrana za svinje, kokoi i dr. To ve iznosi oko treinu svjetskog ulova, tj. 20 do 30 milijuna tona godinje. tete od tolikog izlova su nesagledive. Hranidbeni lanci u mnogim morskim podrujima su posve ili djelomice isprekidani, te je poremeen normalan razvoj pojedinih vrsta i dinamika populacija, a nerijetko i cijela bioloka ravnotea. Ukratko: previe ribara premalo riba. Sve vei brodovi, sve jai motori, sve gue mree. Danas je zbog toga u krizi oko 200 milijuna ljudi. Posebno velike tete nastaju sa zidovima smrti, plutajuim Ulov i proizvodnja ribe u drugoj polovini 20. st. mreama stajaicama koje su duge i do 60 Vrhunac ulova u moru postignut je 1989. a danas je u km. Rauna se da je 1998. postojalo oko opadanju. Nasuprot tome raste visina proizvodnje u akvakulturama 700 brodova s mreama od oko 20 km duine. Najvea flota nalazi se u Sredozemnom moru gdje oko 600 talijanskih brodova lovi s mreama dugim 12 km, to odgovara duljini od Gibraltara do Bejruta, tamo i natrag. Jednako velike tete nastaju vunim mreama potegaama po morskom dnu, koama, u koje se, osim ribe, ulove i razne vrste glavonoaca, rakova, koljaka, pueva, spuva to svekoliko iscrpljuje biozalihe na morskom dnu. Tako dolazi do biotske i abiotske degradacije stanita.

39

Neki od utjecaja koje ovjek vri na morske ekosustave s negativnim posljedicama

Izlovljavanje morskih organizama Izlov velikog broja morskih organizama slui na prvome mjestu u prehrambene svrhe, ali i zbog itavog niza drugih razloga (krzna, nakit itd.). PROBLEM: ivi organizmi su obnovljivi resursi ali samo kad stopa njihove eksploatacije nije vea od njihovog obnavljanja. Prekomjerna eksploatacija dovela je do nestanka brojnih vrsta ili do ruba njihova istrebljenja.

Sredozemna medvjedica

Populacije veine morskih sisavaca (kitovi, dupini, morski lavovi itd.) danas su malobrojne i iznimno ugroene. U nas je dobar primjer sredozemna medvjedica koje u Jadranu vie nema ili je iznimno rijetka . Ribe i drugi morski (vodeni) organizmi doivljavaju se iskljuivo kao izvor hrane, kao lovina, kao jestiva biomasa, a ne kao dijelovi akvatinih ivotnih zajednica, u kojoj su sva iva bia povezana u funkc ionalnu cjelinu. Jo uvijek dominira naelo: hvataj to moe! (i potroi ili prodaj!)

Primjer morskog psa Svaka vrsta ima svoje mjesto u ekosustavu (plijen je za nekoga ili je predator nekome ili je i jedno i drugo), pa se smanjenje dane vrste ili njezin nestanak odraava na funkcioniranje itavog ekosustava. Godinje se ubije oko 200 milijuna morskih pasa, stoga im brojnost opada, a tome doprinosi i injenica da oni imaju spor reproduktivni ciklus, nizak fekunditet (plodnost) i kasno spolno sazrijevanje. Morski psi pripadaju Morski pas meu najvanije morske predatore pa njihov nestanak moe imati nesagledive posljedice u morskom ekosustavu

Primjer kalifornijske vidre Spaavanje kalifornijske vidre primjer je vrlo sloenog upletanja ekologi je i drugih ljudskih aktivnosti. Morska je vidra nekada bila iroko rasprostranjena u sjevernom Pacifiku sve od Japana pa do Kalifornijskog zaljeva. Intenzivan lov zbog

40

kvalitetnog krzna u 1700-tima i 1800-tima reducirao je populaciju i doveo je gotovo do nestanka. Industrija krzna je, naravno, kolabirala zbog prekomjerne eksploatacije. Zatita ove vrste koja je potom uslijedila omoguila je da se populacija kalifornijske vidre oporavi, te da dostigne 1500 jedinki u 1980-tim godinama. Uspjeh vidre je, na alost, dosadio kalifornijskim ribarima koji su protestirali zbog toga to su vidre drastino smanjile broj dragocjenih Morska vidra pueva (Petrova uha) i jastoga. Stvar se pogorala i dolo je do pravog rata izmeu ribara i zatitara . Ironija je u tome to vidra koristi drugoj komercijalnoj djelatnosti u tom podruju kojom su se bavili mnogi susjedi tih ribara. Rije je o eksploatacija kelpa, velike morske alge koja se koristi za proizvodnju gnojiva. Kelp raste u plitkim vodama gdje radi vrlo guste nasade (tzv. ume kelpa) koje pruaju sklonite za mnoge morske organizme i njihove liinke. Glavnu opasnost za kelp predstavljaju morski jeevi koji poput koza na kopnu mogu potpuno ogoliti neko podruje od vegetacije to se dogaa kada je odsutan njihov glavni predator a to je upravo morska vidra. Morska vidra, dakle, kontrolira populaciju jeeva to omoguava umama kelpa da se obnove. Ovaj primjer jasno pokazuje kako nepoznavanje ekologije pojedinih ekosistema moe dovesti do ekoloki pogrenih odluka i u krajnjem sluaju do ekonomske i socijalne nesree. Uplitanje Kelp ovjeka u lokalni ekosistem zahtjeva da upravljanje s populacijama razliitih organizama bude u ravnotei s njihovom komercijalnom eksploatacijom i to na ekoloki, ekonomski i socijalno prihvatljiv nain, a to je nemogue bez razumijevanja sloene ekoloke uloge organizama u danom ekosistemu. Morsku vidru na zapadnim obalama SAD-a istrijebila je Toxoplasma gondii. Zanimljivo je kako danas morske vidre masovno stradavaju od parazita praivotinje Toxoplasme gondii. Ona ivi u crijevu make i za nju ne predstavlja neki znaajniji problem, no kad napadne neki novi organizam (vidra) moe biti uzrok velikim zdravstvenim potekoama. Isti parazit napada i ovjeka, ali infestacija njime nije teka za odraslu osobu, no kod ena u trudnoi (pogotovo u prva 3 mjeseca) moe teko otetiti plod (sljepoa, mentalna retardacija, shizofrenija). Nekoliko stotina uginulih

41

vidri pronaeno je u najnovije vrijeme samo na kalifornijskoj obali. Dri se da je od ukupne populacije morskih vidri danas ak 42% zaraeno toksoplazmom. Znanstvenici se ude otkud ova praivotinja u oceanu i kako tamo dospijeva. Patricia Conrad dri kako je to posljedica nesavjesnog odlaganja majeg izmeta vlasnika maaka u zahodske koljke. Otud parazit otpadnim vodama lako dospijeva u ocean. Kako je vrlo otporan, lako preivljava, a u oceanu se koncentrira u koljkama koje su upravo najvea poslastica morskih vidri. Zanimljivo je kako Talijani i Francuzi najee obolijevaju od toksoplazmoze jer rabe nedovoljno peeno, zapravo sirovo konjsko meso.

Ulov neciljanih vrsta (neizravni efekti) Vrlo esto zbog nedovoljno selektivnih ribolovnih alata ili drugih okolnosti, tijekom ribolova ulovi se ili ubije veliki broj organizama koji nisu neposredni cilj lova. Tako je, na primjer, lov na tune u istonom tropskom Pacifiku ubio najmanje 6 milijuna dupina u zadnjih 30 godina.

Ulov japanske flote specijalizirane za lov liganja

Unoenje novih vrsta Unoenja novih, egzotinih vrsta od strane ovjeka dogaaju se: sluajno kao posljedica transporta, ilegalno zbog nekih privatnih interesa, legalno kroz elju da se tetoine stave pod bioloku kontrolu, proizvodnju novih agrikulturnih proizvoda itd.

42

Namjerno ili sluajno unoenje novih vrsta od strane ovjeka u podruja u kojima one inae ne obitavaju (alohtone su za to podruje) bio bi zapravo jedan oblik biolokog zagaenja. Sudbina takvih vrsta moe biti dvojaka: ne mogu se prilagoditi na nove uvjete okolia i ubrzo iezavaju; zbog nedostatka predatora i/ili vee uspjenosti u kompeticiji s domaim (autohtonim) vrstama vrlo se brzo adaptiraju na nove uvjete i uskoro poinju istiskivati autohtone vrste. Na taj nain ove pridolice u ekosistemu smanjuju bioloku raznolikost danog podruja, a nestanak autohtonih vrsta moe dalje imati nesagledive posljedice za funkcioniranje ekosistema o emu smo ranije govorili. Danas je u Jadranu aktualan problem tropske alge Caulerpa Taxifolia koja se pojavila na nekoliko lokacija i na njima se brzo iri potiskujui vrlo bogatu Caulerpa Taxafolia autohtonu floru i smanjujui bioloku raznolikost danih zajednica. Ova je alga u Sredozemlju prvi puta zapaena 1984. godine ispred Monaka. Pretpostavlja se da je pobjegla iz akvarija u kojima se rabi kao ukrasna biljka, a u Jadran je vjerojatno dospjela brodovima. Zbog nedostatka prirodnog biljojeda (u tropskim morima su to neke vrste pueva) ova se alga u Sredozemlju nesmetano iri. Caulerpa Taxifolia rasprostranila se tako u samo 10 godina (prenoena sidrima brodova) na 300 km dugoj talijanskoj i francuskoj rivijeri, izmeu Toulona i Allassia. Ona predstavlja tipian primjer tzv. globalizacije svjetske flore i faune. Sadri obrambene kemikalije (repelencije) kojima uspjeno odbija biljodere, a izluuje i otrove kojima ubija bakterije i jednostanine organizme, sprjeava razvoj ikre morskih jeeva, stvara probavne smetnje kod riba, itd. Potiskuje domau algu (morsku travu) i otud joj naziv killer alga.

43

Caulerpa Racemosa tropska je zelena alga. Prvi puta u Sredozemnom moru zabiljeena je 30-tih godina prolog stoljea nakon prokopa Sueskog kanala. U Jadranskom moru prvi put pronaena je u jesen 2001., na otoiu Marinkovac (Pakleni otoci kod Hvara). Tijekom 2001. alga je pronaena na lokalitetu Prijeba na Peljecu. Rastom i grananjem stabalaca stvara gustu mreu u potpunosti prekrivajui morsko dno i pritom znaajno mijenja sastav prirodnih zajednica morskoga dna.

Caulerpa Racemosa

Sluaj nilskog grgea Unoenje novih vrsta zbog ekonomske dobiti, ali ne uvaavajui ekoloke zakonitosti, moe imati suprotan uinak i dovesti do ekonomske i socijalne katastrofe. Svojevremeno je nilski grge (Lates Nilotica) uveden u Viktorijino jezero u istonoj Africi (Kaufman, 1992; povrina: oko 69 000 km2). To je napravljeno u dobroj namjeri kao izvor dodatne hrane za ljude koji su ivjeli u tom podruju, te dodatnog dohotka koji bi se ostvario izvozom vika ulova. S obzirom da su temeljni ekoloki principi tada bili ignorirani rezultat je bio potpuno unitenje jezerskog ribarstva. Do uvoenja nilskog grgea na jezeru se odvijao tradicionalni ribolov razliitih autohtonih vrsta riba (oko 350 vrsta) koje su se hranile prvenstveno detritusom i biljkama. Veliki nilski grge je predator koji se hrani drugim ribama pa su autohtone jezerske ribe postale njegov plijen. Grge je bio vrlo uspjean predator jer kako do tada u jezeru nije bilo predatorskih riba, autohtone ribe nisu evolucijski razvile ponaanje za izbjegavanje predacije. Grge je tako potpuno unitio populacije autohtonih riba, ali je eliminirajui vlastitu hranu ubrzao i svoje vlastito unitenje. Neki zanimljivi detalji ovu priu dodatno pretvaraju gotovo u tragikomediju. Meso grgea nije Viktorijino jezero u Africi ba bilo omiljeno kod ljudi koji su ivjeli na tom podruju, jer su se oni navikli na uobiajenu teksturu i okus mesa autohtonih vrsta. Nadalje, masno meso grgea nije se moglo suiti na suncu, ve se moglo sauvati jedino dimljenjem pa su okolne ume bile ubrzano sjeene kao drvo za vatru. Lekcija je, dakle, bila bolna, ali jednostavna.

44

Tradicionalni lokalni ribolov na Viktorijinom jezeru odravao se tisuama god ina sve dok pritisak rasta populacije ljudi i elja za ekonomskim dobitkom nije dovela do ekoloki pogrene odluke. Ispravno rjeenje ovog problema bilo je u boljem gospodarenju autohtonim vrstama a nikako u uvoenju vrste koja je njihov efikasan predator.

Problem mungosa na Mljetu Ministarstvo poljodjelstva u Beu poetkom 20. st. donijelo je odluku o uvoenju mungosa na otok Mljet kako bi se uklonile zmije otrovnice koje su se namnoile na otoku. Uneeno je 11 mujaka i 4 enke koje pripadaju vrsti sivog malog indijskog mungosa (Herpestes Javanicus Auropunctatus). Dobro su se aklimatizirali i silno namnoili, no potamanivi sve zmije otrovnice poeli su, kao relativno jaki Mungos predator, unitavati razne vrste malih ivotinja, zaviajne i migratorne vrste ptica, a u blizini ljudskih naselja stradavala je, i jo uvijek stradava, perad. Tako je mungos poremetio odnose meu drugim vrstama divljih ivotinja i od 1949. ne uiva vie nikakvu zakonsku zatitu

Oneienje kemikalijama Sve etape globalne vode danas su zagaene kemikalijama. Godinja proizvodnja kemikalija u svijetu iznosi oko 300 milijuna tona. Rijeke unose u mora raznovrsne kemikalije, otpadne vode iz sela i gradova (proienih, globalno gledano, ima samo 5% otpadnih voda!), poljodjeljska gnojiva i pesticide itd. Poseban izvor zagaenosti jest neposredan uljev kanalizacija iz priobalnih gradova, turistikih naselja i industrije, a morsko dno nerijetko slui i kao mjesto odlaganja vrstog kunog ili industrijskog otpada. U Venecijanskoj je laguni nataloeno, primjerice, 1,8 milijuna kubnih metara industrijskog otpada. Itd. itd.

Venecijanska laguna

45

Venecijanska laguna prostire se na na povrini od oko 55 000 km2 i predstavlja najveu movaru u Sredozemlju.

Toksine tvari U more iz razliitih izvora dospijeva vrlo irok spektar toksinih supstanci od kojih neke imaju katastrofalan uinak za morske Vrijeme potrebno za razgradnju razliitih vrsta organizme, ali i ovjeka. Neke od tih tvari materijala u moru ne akumuliraju se tijekom vremena, ak niti ako su organizmi neprekidno izloeni njihovu utjecaju . Druge su, naprotiv, kumulativni otrovi (poput kadmija, ive itd.); njihova se koncentracija s vremenom poveava u odreenom tkivu. Tako, primjerice, kadmij ima tendenciju akumuliranja u probavnim lijezdama rakova.

Teki metali Otpadni produkti velikog broja industrijskih procesa uklj uuju i razliite teke metale. Npr. industrija celuloze oslobaa ivu. iva spada meu najtoksinije metale i djeluje u prvom redu na ivani sustav organizama. Znaajan izvor tekih metala su takoer i urbana naselja. Mnogi su metali sastavni dio razlii tih pesticida i protuobratajnih boja. Metali su openito kumulativne toksine tvari ije se koncentracija u organizmima tijekom vremena poveavaju. Njihovo je toksino djelovanje na morske organizme vrlo raznoliko. Metali kao cink i bakar denaturiraju proteine. Bakar takoer moe blokirati krvne pigmente i tako onemoguiti njihovu funkciju vezivanja i prenoenja kisika. Kadmij djeluje na funkcije bubrega, a takoer izaziva i deformitet kotanih struktura. Organizmi imaju sposobnost stvaranja organskih kompleksa s metalima i na taj ih nain, s iznimkom ive, ine manje toksinim. Akumulacija toksinih tvari u organizmima rezultira i poveanjem njihovih koncentracija du trofikog lanca. Poznat je sluaj visokih koncentracija pesticida DDT u masnom tkivu pingvina iako oni ive daleko od podruja u kojima je DDT primjenjivan. Olovo, iji je glavni izvor sagorijevanje benzina, djeluje takoer na ivani sustav. Danas se ine odreeni napori da se primjena tekih metala u industriji svede na najmanju moguu mjeru. Pronalaze se pesticidi i boje koji ne sadre teke metale, proizvodi se bezolovni benzin itd.

46

Pesticidi Danas se u poljoprivredi upotrebljava iroki spektar pesticida, a znaajan dio putem kie i ispiranja tla dospijeva i u morsku sredinu gdje djeluje toksino na morske organizme. Najopasniji pesticidi su oni koji imaju sljedee dvije osobine: da se lako ispiru iz tla, jer tako lako dospijevaju u more, te da se u moru sporo razgrauju (imaju visoku kemijsku stabilnost).

Oneidenje atmosfere biocidima

Meu pesticide s takvim osobinama spada i DDT (diklordifenil-trikloretan) koji je svojevremeno bio iroko primjenjivan u suzbijanju komarca malariara. Pripada u grupu organoklorpesticida koji su rezistentni na razgradnju u prirodi. 1960-tih godina je opaeno openito opadanje broja mnogih vrsta morskih ptica, pogotovo onih koje su se nalazile na vrhu hranidbenih lanaca. DDT Svjetska potronja pesticida se naime vrlo dobro otapa u masnim tkivima i njegova se koncentracija umnogostruava kod ptica koje pojedu velike koliine kontaminirane ribe.

47

Koncentracija DDT-a u biomasi hranidbenog lanca

Mnogi su pesticidi, namijenjeni unitavanju kukaca na kopnu, takoer toksini i za njihove morske srodnike rakove, posebice za njihove liinake stadije. Postoje i druge skupine pesticida kao organofosfor-pesticidi, karbamati i triacini koji su djelotvorni pri vrlo niskim koncentracijama. Danas, kad se u prodaji nalazi oko 10 000 razliitih vrsta pesticida, ulau se napori da se proizvedu pesticidi koji bi bili biorazgradivi ime bi se smanjili i njihovi toksini uinci na morske i ostale ive organizme. Pored toga je uporaba mnogih opasnih pesticida zabranjena, izmeu ostalih i DDT-a.

Poliklorirani bifenili (PCB) Ovi spojevi imaju iroku primjenu u industriji kao maziva. Vrlo su toksini za sve morske organizme, izazivaju mutagene malformacije i djeluju kancerogeno i na morske organizme i na ljude. Glavni problem predstavlja njihova velika kemijska stabilnost, pa iako ih morske bakterije razgrauju ti su procesi vrlo spori.

48

BOLESTI JAPANSKOG INDUSTRIJSKOG UDA

Minamata bolest
Poetkom svibnja 1956. u japanskom gradu Minamata vie bolesnika lokalne bolnice pokazivalo je neurotike simptome. Oni su patili od podrhtavanja, kaljanja poput pasa koji laju te estokog trzanja danju i nou. Klinikim ispitivanjima naeno im je suenje vidnog polja, oslabljen sluh, poremeaj govora te poremeaj pokreta, poglavito ruku. Svi oni hranili su se ribom iz zaljeva Minamata. Epidemioloki zakljuak bio je kako je riba sigurno otrovana otpadom iz velike tvornice Chisso Minamata, koji se otputa u istoimeni zaljev. Tvornica Chisso Minamata tvorniki je div koji proizvodi brojna kemijska gnojiva, PVC smolu, plastine i razne organske kemijske tvari. U to je Minamata zaljev i geografski smjetaj u Japanu vrijeme otkriveno 50-tak bolesnika od kojih je 17 umrlo, a do 1970. broj oboljelih popeo se na 121 od kojih je 46 umrlo. Do konanog zatvaranja tvornice oboljelo je oko 800 ljudi, a preko 100 je umrlo . Simptome sline ljudima imale su i make koje se hrane ribom. tovie, make su skakale u more i utapale se, pa su to ribari prozvali majim samoubojstvom. to je bio uzrok ovakvoj bolesti? Premda je prolo 6 godina od pojave bolesti jasno je kako je uzrok bio u oneienju minamatskog mora. Tvornica je isputala u more, izmeu ostalog, i metil ivu. Iz morske biomase metil iva je odlazila u tijelo riba, a iz riba u tijelo ljudi i ivotinja koji su ribu jeli. Kod trudnica metil iva se transplacentarno prenosila na plod, pa su se raale bebe s oteenim mozgom. Ta su djeca bila teko intelektualno oteena, mentalno retardirana na najniem stupnju, nesposobna z a govor. Bili su to nijemi svjedoci industrijskog barbarstva.

Kakve su jo posljedice bile? Nitko vie nije htio kupovati oneienu ribu. Ribari su pali na prosjaki tap. Kemijska kompanija nije htjela platiti odtetu ribarima i lanovima oteenih obi telji.

49

Nakon dugog natezanja kompanija je platila odtetu od 100 000 $ ribarima, ali bez daljih garancija. Sluajevi bolesti su se nastavili. Tek nakon provaljivanja 3000 pobjenjelih ribara u uredske prostorije tvornice, kompanija je morala platiti za sva ki smrtni sluaj kao i licima koja su trajno oteena. Tad je ujedno krenuo pokret protiv oneienja u Japanu.

Itai-itai bolest
Ovu bolest izaziva kronino trovanjem kadmijem. Nakon II. svjetskog rata vie od 100 ljudi umrlo je od trovanja kadmijem u Japanu u prefekturi Tayoma s rijekom Jinzu. Simptomatologija: bolest napada zglobove i vezivna tkiva s jakim bolovima (otud i potjee ime bolesti) po cijelom tijelu; dolazi do dekalcifikacije kostiju i njihova skvravanja; bolesnici imaju karakteristian patkasti hod; gube na teini, este su frakture kostiju; na kraju slijedi gubitak apetita i smrt.

Otkud se pojavio kadmij? Na rijeci Jinzu, u japanskoj pokrajini Toyama, nalaze se rudnici Mitusi i Kamioka iz kojih se eksploatiraju bakar, cink i olovo. Kadmij redovito prati cink i druge minerale. Hlapljiviji je od cinka i nalazi se u prvim frakcijama praine koja se taloi pri destilaciji cinka. Dobiva se i iz dima iz pei za proizvodnju olova i bakra . Spojevi kadmija vrlo su otrovni. Kod bolesnika koji rade u talionicama rudnika Kamioka naene su velike koliine kadmija u bubrezima (funkcije bubrega su poremeene) . Poveana koncentracija kadmija pogaa i trudne ene kojima zaostaje proces kalcifikacije fetusa .

Razlika u stupnju oneidenja kadmijem na endeminom podruju (lijevo) i prevalencija itai itai bolesti u ena iznad 50 godina starosti (desno)

Patoloke promjene na kostima izazvane djelovanjem kadmija

50

Kako je dokazana bolest? Pojavom simptoma kod trovanja kadmijem potanko se od god. 1956. bavio dr. Hagino. On je optuio tvornicu Kamioka kao zagaivaa i uzronika kobnih trovanja. Tek nakon 7 godina (od 1961. do 1968.) uspio je dokazati da je kadmij iz tvornice Kamioka uzronik bolesti. Oboljeli su podnijeli tube za sudskom odtetom. Tek u lipnju 1971. sud je presudio u korist oboljelih, a rudnici i talionica u Kamioki morala je isplatiti svotu od 190 000 $ tridesetorici tuitelja. Bilo je to prvi put u povijesti Japana da je grupa graana dobila proces protiv jedne korporacije u vezi s problemom oneienja

Kanemi Yusho bolest

Na sjevernom i zapadnom dijelu otoka Kyushu, posebice na podruju Fukuoke i Nagasakija, u ljeto 1968. pojavila se nepoznata bolest. Bolesnici su izvana imali samo kone simptome (nalik na akne), ali zato i brojne poremeaje koji su ukazivali na zahvaenost unutarnjih organa: bronha i plua, jetre, eluca, crijeva i dr. to je rezultiralo opom slabou, glavoboljom, srednje izraenom uticom, nagonom na povraanje i povraanjem, proljevima, bolnim grevima u crijevima, produktivnim kaljem, bronhitisom, bronhiektazijama, upalom plua, astmatinim napadajima . Posumnjalo se da je uzronik neka kemikalija u hrani, no utvreno je kako se bolest pojavila pri upotrebi riinog ulja koje proizvodi tvornica Kanemi Soko Company. Tvornica je proizvodila mjeseno oko 550 tona riinog ulja koje se prodavalo po cijelom zapadnom Japanu. U roku od samo 2 tjedna prijavilo se oko 10 000 osoba sa slinim oboljenjem.

to je u riinom ulju prouzroilo bolest? Istraivanja su potvrdila da je uzronik bolesti poliklorirani bifenil (PCB) koji se nalazio pomijean s uljem. On se dodavao ulju kako bi se iz njega uklonili neugodni mirisi. Istodobno dolo je do pomora pilia na farmama u tom dijelu Ja pana. Oboljelo je oko 2 milijuna, a uginulo oko 500 tisua pilia. Utvreno je kako su pilii hranjeni otpadnim dijelom Kanemi ulja (nusproizvod jestivog ulja istoimene tvornice). Kompanija Kanemi Yusho odbila je optube da je njezino ulje izazvalo bolest u ljudi i pomor pilia i oko tisuu oboljelih nikada nije dobilo odtetu.

51

KEMIJSKO I BIOLOKO ONEIENJE UVALE JAZINE

Radioaktivne tvari
Nuklearne elektrane a posebice brojni nuklearni pokusi openito su poveali prisutnost radioaktivnih izotopa na Zemlji, pa tako i u morskoj sredini. Najznaajniji izotopi koji su prisutni u morskoj vodi su stroncij-90, cezij-137 i plutonij-239. Cezija-137, koji se ne nalazi prirodno u vodi, ima u vodama oko kotske i u Sjevernom moru u dovoljnim koliinama da se on tamo koristi kao trag (tracer) za praenje oceanskih struja. Pored akutnih visokih radijacija do kojih moe doi u incidentnim situacijama, a koje uglavnom imaju letalne efekte, kronina izloenost niskim razinama radijacije moe imati za posljedicu razliite oblike raka, kao i genetike promjene kod morskih organizama. Kao i kod tekih metala, radioaktivne doze akumuliraju se u organizmu tijekom vremena i umnogostruuju se du hranidbenih lanaca. Poznato je da ribe apsorbiraju i akumuliraju razliite radioaktivne supstance, morske alge osobito brzo koncentriraju radioaktivni jod itd. Zanimljivo je da neke morske ivotinje, pogotovo beskraljenjaci, mogu bez posljedica biti izloene radijacijama koje bi inae ubile ljude. Mnoge vrste karcinoma kod ljudi, primjerice leukemija, mogu se dovesti u vezu s radijacijom.

Bioloko zagaenje (patogeni mikroorganizmi)

Specifini oblik zagaenja mora predstavlja i prisutnost alohtonih patogenih mikroorganizama koji u more dospijevaju putem otpadnih voda fekalnog porijekla. To se moe dogoditi bilo izravnim kontaktom s kontaminiranom morskom vodom ili preko konzumacije organizama u kojima se patogeni mikroorganizmi koncentriraju, u prvom redu koljkaa. Meu patogenim mikroorganizmima koji putem otpadnih voda fekalnog porijekla dospijevaju u more nalaze se razliite vrste bakterija, gljivica i virusa (kao to je vidljivo iz tablica). Meu najznaajnije patogene bakterije koje na taj nain dospijevaju u more spadaju rodovi Salmonella, Shigella, Vibrio, Staphylococcus, Pseudomonas, Clostridium, Campylobacter, Yersinia, Aeromonas, enteropatogena Escherichia coli, te velik broj streptokoka.

Bakterijski indikatori fekalnog zagaenja

52

Bakterije prikazane u tablici mogu izazvati itav niz infekcija kod ljudi

Pregled virusa izoliranih iz morskog okolia na podruju Sredozemlja (WHO/UNEP, 1995.)

53

Termalno zagaenje
Mnoga industrijska postrojenja, posebice nuklearne i termo elektrane koriste morsku vodu kao rashladnu i nakon njenog prolaska kroz sustave za hlaenje isputaju je natrag u more ali zagrijanu iznad temperature okolnog mora (ponekad je ta razlika i preko 10C). Zagrijana morska voda djeluje na organizme i morske ekosistemne na dva nain a. Prvo, nagla promjena temperature mora uslijed isputanja zagrijane vode moe na organizme djelovati tako da izazove trenutanu smrt (letalni efekt), ili da izazove stres i itav niz fiziolokih poremeaja (subletalni efekti). S druge strane povienje temperature mora moe rezultirati poveanom proizvodnjom fitoplanktona i utjecati na brzinu procesa eutrofikacije sa svim njenim posljedicama.

Eutrofikacija
Poljoprivredna djelatnost, posebice otpadne vode urbanih sredina glavni su izvor organskih i anorganskih hranjiva koja dospijevaju u more. Te su hranjive tvari uzrokom procesa eutrofikacije. Eutrofikacija rezultira velikim porastom fitoplanktonske proizvodnje i mikrobne aktivnosti, pa i ne predstavlja zagaenje u pravom smislu. Taj se proces dogaa i prirodno, ali se pod utjecajem ovjeka eutrofikacija mnogostruko ubrzava i morski ekosistemi nisu u stanju prilagoditi se na te promjene bez odreenih negativnih posljedica. Jedna od najeih posljedica eutrofikacije je pojave anoksije (potpuni nestanak kisika) ili hipoksije (pad koncentracije kisika ispod fiziolokih potreba organizama). Te se pojave najee dogaaju u pridnenom sloju mora kao rezultat intenzivne bakterijske razgradnje organske tvari prilikom koje se troi kisik. Velike koliine organske tvari rezultat su velike fitoplanktonske proizvodnje u gornjim slojevima odakle organska tvar (estice detritusa, uginule i poluraspadnute stanice fitoplanktona), poput kie, pada prema dnu. Pojave anoksije i hipoksije osobito se dogaaju u ljetnom periodu kada su temperature visoke, meteoroloke prilike mirne, a vertikalna stabilnost vodenog stupca velika. S pojavom hipoksije i posebice anoksije je povezan i porast koncentracija sumporovodika, kao posljedice anaerobne razgradnje organske tvari, koji je toksian za mnoge morske organizme. Posljedice ovih pojava su pomori velikog broja pridnenih organizama, pogotovo onih nepokretnih ili slabo pokretnih. Ukoliko koncentracija kisika opadne naglo i na veem podruju, tada moe doi i do pomora riba koje se unato svojoj pokretljivosti ne uspijevaju izvui. Pomori organizama kao posljedica nedostatka kisika vie su puta registrirani tijekom ljetnih mjeseci u istonom dijelu Katelanskog zaljeva. Sline epizode zahvatile su nekoliko puta i zadarsku uvalu Jazine u vrijeme dok se gotovo sva fekalna otpadna voda tog dijela naselja i dio otpadne vode bive tvornice tekstila Boris Kidri uputala u plitku slijepu uvalu.

54

Incident pomora cipala u Jazinama (srpanj, 1984.)

Nehigijenska dispozicija industrijskih i urbanih otpadnih voda grada Zadra predstavljala je u to vrijeme prioritetan sanitarno-komunalni problem. Uvala Jazine slijepo je crijevo zadarske prometne luke, duljine oko 300 m, irine oko 100-120 m. Nezgoda je u tomu to se radi o plitkom bazenu s tek neznatnim strujanjem mora. Shematski prikaz odvodnje zadarskih otpadnih voda vidljiv je na sljedeim crteima

Prikaz postojedeg stanja odvoda kanalizacije na irem gradskom podruju, od Borika do Gaenice (odvodi su prikazani strelicama)

Prikaz postojedeg stanja odvoda kanalizacije u uoj gradskoj zoni

55

S ovakvim prirodnim karakteristikama, uz veliku industrijsku i antropogenu poluciju, Jazine predstavljaju ekstreman primjer zagaenja gradskog obalnog mora. U jeku turistike sezone, atmosferski imbenici krajnje su nepovoljni za akvatiki ivot. U takvim se uvjetima bioloka fermentacija na odreenim mjestima uvale odvija anaerobno. Osim to je ona vidljivo oneiena prisutan je i snaan foetor (smrad). U luku i uvalu uputaju se sve gradske fekalne vode ovog dijela naselja (oko 50% ukupnih gradskih otpadnih voda). Njima se pridruuju otpadne vode dva industrijska pogona: tekstilnog kombinata Boris Kidri i gradske klaonice. U svemu, tu se otvara 20-tak ispusta iz kojih, bez ikakvog prethodnog tretmana, istjeu gradske otpadne vode (antropogenog i industrijskog porijekla). To je razlog zato je more ueg gradskog akvatorija devastirano, degradirano i djeluje izrazito neestetski. U ire podruje luke utjeu industrijske otpadne vode jo tri pogona: destilerije i tvornice likera Maraska, tvornice ivaih strojeva Vlado Bagat i tvornice SAS. Svi navedeni pogoni nisu izraziti oneiivai, a dva od njih posjeduju i djelomian predtretman svojih otpadnih voda. Osim toga, ova 3 industrijska pogona, svoje otpadne vode uputaju oko 600 -900 m sjeverozapadno od uvale Jazine.

to se dogodilo kritinog dana? Do pomora cipala dolo je 13. srpnja 1984. godine. Procjenjuje se da je u akutnom incidentu uginulo oko 3 000 kg ribe. Cipli (Mugiloidae) ive u moru, u plitkim morskim zaljevima, lukama, te u slatkoj vodi koja se mijea s morem. Udruuju se u velika jata, a hrane se mekanim, masnim tvarima, pogotovo natrulim. Hidrometeoroloka situacija (12. i 13. srpnja) bila je sljedea: anticiklona s vedrim, toplim i mirnim vremenom, uz jutarnje sumaglice; maksimalna dnevna temperatura zraka 35 do 36 C; temperatura mora iznosila je 22,2 - 22,3 C; jaka oseka; povrina mora u uvali pokrivena vidljivim masnim filmom. Gradski tvorniki pogoni normalno su radili osim tekstilnog kombinata Boris Kidri, koji je dan nakon bio odredio za kolektivni godinji odmor. Pred odlazak na odmor kombinat je ispustio sve otpadne vode u jazinsku uvalu (uz ienje i is piranje postrojenja i pogona). Uskoro e jazinska uvala biti preplavljena truplima uginulih cipala bila je to impresivna slika ekoloke katastrofe.

to su pokazale analize uzoraka uginulih cipala i morske vode? Patoloko-morfoloka analiza Zavoda za farmakologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu pokazala je na ciplima: i toksikologiju

56

krvarenja u prednjem dijelu trbune stijenke, po krnim poklopcima i sluznici ustiju; poveanu koliinu serozne tekuine u trbunoj upljini, distrofiju jetre . U 2 uzorka morske vode nalo se: visok postotak organskih tvari; uzorak mora uzet kod tvornice Boris Kidri imao je visok pH (jako alkalan); postotak kisika u uzorcima bio je relativno visok; od tekih metala naen je samo bakar u zanemarivim koliinama. Od organskih spojeva naeni su: alkil fenoli izomeri nonil fenola dekan 1H-indol butilhidroksitoluol 2H-ciklopenta-(d)-piridazin-2-fenil

Ove organske tvari nisu naene u jetri uginulih cipala stoga to se u ivim organizmima one cijepaju u indiferentne metabolite.

Na to upuuju nalazi? Rezultati analize upuuju na zakljuak da se u zaljev ulijevaju brojne otpadne vode koje sadre mnogo alkalnih spojeva i amonijaka. Alkalni spojevi potjeu od tekstilne industrije, a u koliini amonijaka sudjeluju i otpadne vode klaonikih pogona. Tolika koncentracija amonijaka (slobodni amonijak = 5,3, vezani amonijak = 7,8 mg/l) viestruko nadilazi vrijednosti podnoljive za ribu (0,1 mg/l). U vodi ima organskih spojeva koji su sastavni dio boja za tekstil (indol) i otapala koja se koriste u tekstilnoj industriji (dekan, butilhidroksitoluol). To su toksine tvari hepatotropnog uinka (otuda distrofija jetre kod uginulih cipala). 1-H-indol potencijalno je kancerogena supstanca. Dekan djeluje narkotiki i izaziva guenje ribe.

Zakljuak Vode zaljeva koje su teko optereene organskim spojevima uzrokom su akutnog trovanja ribe. Ono se manifestiralo na parenhimatoznim organima (jetra) i krvoilnom sustavu. Naglo uginue ribe posljedica je djelovanja navedenih tvari i naglog povienja alkaliteta morske vode. O tome govore krvarenja i eksudativna dijateza u trbunoj upljini uginulih cipala. U sluaju zadarskih Jazina, opisani incident je samo logina posljedica neadekvatnog tretmana industrijskih i gradskih otpadnih voda.

57

Fitoplanktonska cvjetanja
Obogaivanje mora hranjivima u uskoj je vezi s fenomenom fitoplanktonskih cvjetanja. Treba razlikovati netoksina cvjetanja od toksinih.

Netoksina cvjetanja Pojava takozvanog cvjetanja mora, koja je zadnjih godina bila u vie navrata registrirana u Jadranu, posebice Sjevernom, spada u netoksina cvjetanja fitoplanktona. Tu se radi o situaciji kada u odreenim uvjetima koji nisu do kraja razjanjeni, ali u koje svakako spada poveanje koncentracija hranjivih soli, fitoplanktonske stanice poinju izluivati velike koliine polisaharida u svoj okoli. Pretpostavlja se da su u sluaju sjevernog Jadrana znaajnu ulogu odigrale poveane koncentracije fosfata koje su donesene rijekom Po (koja je inae golemi zagaiva Jadrana, najvei na Sredozemlju). U odreenom trenutku ti polisaharidi koaguliraju stvarajui nitaste tvorevine koje se povezuju i poveavaju (na njih se lijepe i sve druge estice u moru kao to je organski detritus, uginule stanice itd.) i na kraju isplivaju na povrinu u obliku velikih krpa koje mogu imati i vie metara u promjeru. Taj materijal sam po sebi nije toksian ali je estetski doivljaj mora vrlo nepovoljan. Zagrebake znanstvenice s Instituta Ruer Bokovi su pomou nanoskopa uspjele vidjeti molekularnu strukturu ljepljive mase na samom poetku cvjetanja mora. Prve u svijetu oslikale su molekularnu grau morskoga gela to je preneseno u znanstvenom asopisu SCIENCE 2004. g. (Jutarnji list, 9. sijenja 2005.)

Toksina cvjetanja Najei su uzronici toksinih fitoplanktonskih cvjetanja jednostanine alge iz skupine dinoflagelata. Zajednike osobine njihovih toksina su visoka stabilnost u morskoj vodi, te dobra topljivost u vodi i mastima. Trovanja kod ljudi su najee vezana za konzumiranje kontaminiranih koljkaa koji hranei se filtriranjem morske vode koncentriraju ove alge u svom tijelu. Do danas je poznato nekoliko tipova trovanja izazvanih ovim toksinima: PSP (Paralytic Shellfish Poisoning) djeluje na ivani sustav; NSP (Neurotoxic Shellfish Poisoning) djeluje takoer na iv/ani sustav; DSP (Diarrhoie Shellfish Poisoning) izaziva poremeaj probavnog sustava; ASP (Amnesic Shellfish Poisoning) izaziva gubitak sjeanja i potpunu dezorijentaciju. Prisutnost ovih toksina posebice je rizina na uzgajalitima koljkaa pa se danas provode redovite kontrole prisutstva rizinih fitoplanktonskih vrsta kao i njihovih toksina.

58

TANKERSKE KATASTROFE
Poznate su katastrofe velikih tankera: Prva velika tankerska havarija bila je ona Torrey Canyona pred Cornwallom god 1967. (ispust 110 000 t), koji je oneistio dio britanske, ali i francuske obale Amoco Cadiz 1978. ispred Bresta (233 000 t), Exxon Valdez, god. 1989. pred Aljaskom (42 000 t), Haven god. 1991. ispred Genove (50 000 t), Prestige g. 2002. ispred panjolske i dr.
Havarija tankera Prestige

59

Koliine nafte koje svake godine dospiju u more mjere se u tisudama tona

Obala Galicije. Iako je na idenje potroena milijarda eura, obalu i dlaje prekriva nafta. Gusta masa stopila se sa stijenom i jedino to je moe oistiti su uporni valovi koji su je i donijeli

Kako djeluje nafta (i derivati) u vodi?

Samo litra nafte pokvari okus jednog milijuna litara pitke vode. Na morskoj se povrini izliveno ulje rasprostre za nekoliko sati u 1 do 2 mm tanki sloj (film) kod lakog i u 8 mm debeli sloj kod tekog ulja. Dio nafte s niskim vrelitem ispari za kratko vrijeme, dok tee frakcije tvore visokoviskozne i stabilne emulzije s vodom, gruaju se, pretvaraju se u grumenje te tonu na dno ili nanose na obalu. Mikrobioloka i kemijska razgradnja vrlo je spora. Danas se na morskom dnu vjerojatno nalaze deseci milijuna tona naftnog mulja. Tanki plutajui film nafte sprjeava izmjenu plinova, pa tako i fotosintezu fitoplanktona. Stvara takoer ljepljivi nepropusni ovoj oko morskih ivotinja i uzrokuje njihovo ugibanje. Stradaju poglavito ptice koje zbog nedovoljne toplinske izolacije oneienog perja potrebuju poveanu izmjenu tvari, ali tako invalidne, nisu u stanju nai dovoljno hrane. ienjem perja, nafta ulazi i u probavni trakt to uzrokuje smetnje i sma njuje vitalnost ptica. Jednako tako oteuju se ili stradavaju koljkai, morski jeevi, rakovi, ribe i sisavci (ili izravno ili kontaminacijom hranidbenih lanaca). Veliku fizioloku opasnost za morske organizme predstavljaju derivati fosilnih goriva policikliki aromatski ugljikovodici (PAH). Kancerogeni su kod sisavaca, a ribama umanjuju sposobnost orijentacije i traenja hrane. Bakterije ih, dodue, razgrauju ali vrlo sporo

60

ANTROPOGENI UTJECAJ NA PEDOSFERU

Pedosfera, relativno vrlo tanki rastresiti sloj zemlje na naem planetu, rezultat je dugotrajnog djelovanja atmosfere, hidrosfere i biosfere na povrini litosfere. Ona je: preduvjet za raznovrsniji ivot na kopnu, sastavnica kopnenih ekosustava, vana etapa mjesnog i globalnog biogeokemijskog kruenja tvari, stjecite i medij za protok razliitih oblika energije, spremite razliitih kemijskih spojeva , ivotni prostor za ljude, bilje i ivotinje, mjesto i sredstvo za biljnu proizvodnju, mjesto za ivot, rad, gradnju, stanovanje, odmor, ona je vrsto tlo pod nogama za sve ljudske djelatnosti. Ve tisuljeima ovjek mijenja prirodni biljni pokrov. Ogromne su povrine pretvorene u oranice, livade i panjake, sela i gradove. Zbog toga nije udo da golemi dio svjetskog tla pokazuje danas znakove degradacije (15% cjelokupnog kopna), najveim dijelom u Aziji i Africi. To je prikazano na sljedeim tablicama.

Uzroci antropogene degradacije tla na razliitim kontinentima, u milijunima ha

Glavni uzroci degradacije tala, u milijunima ha

61

Kao glavni uzroci navode se krenje uma, pretjerana paa i loe go spodarstvo ratarskim povrinama. Postotno uee pojedinih kontinenata u globalnoj degradaciji tala prikazano je na donjoj slici.

Degradacija tala na svijetu kao posljedica raznih djelatnosti; podruja gdje nastaju pustinje i polupustinje, podruja u kojima se prekomjerno iskoritava ogrjevno drvo, podruja gdje se tla zakiseljuju zbog zrane polucije i podruja u kojima se prekomjerno iskoritavaju tla poljodjelstvom.

Znanstveni savjet njemake vlade za globalne promjene okolia WBGU, navodi 12 sindroma za rastuu degradaciju Zemljinog pokrova: Huang He sindrom (promjena tradicionalnog naina korienja tla, ime dobio po utoj rijeci u Kini koja, zbog novog naina obrade tla, odnosi 1,6 milijardi tona Postotni udio pojedinih kontinenata u planetarnoj zemlje godinje); Dust-bowl sindrom zdjelica praine (degradacija tla industrijskim nainom poljoprivredne proizvodnje vrlo intenzivna obrada tla uz puno pesticida i umjetnih gnojiva + masovni stacionarni uzgoj stoke i peradi, SAD, Kanada, Argentina, Srednja i Istona Europa, Australija, Kina i dr. Tipian primjer: ekonomska kriza u Americi 30 -tih godina 20. st.; opisana u knjizi Plodovi gnjeva nobelovca Johna Steinbacka);
degradaciji pedosfere koja danas obuhvada 2 milijarde ha (WBGU 1994.)

62

Sahel sindrom (prekomjerno poljodjeljska obrada siromanih stojbina Afrika, dijelovi Azije i Australije, Sjeverne i June Amerike); Sarawak sindrom (preobrazba, odnosno prekomjerno iskoritavanje uma i drugih ekosustava); Aralasko jezero sindrom (pogreno planiranje velikih poljodjeljskih projekata naime zbog loeg vodnog gospodarstva u podruju Aralskog jezera ono se strahovito smanjilo); Kisele kie sindrom ili sindrom visokih dimnjaka (unos atmosferskih polutanata zranim strujanjima); Bitterfeld sindrom (lokalna kontaminacija, nezbrinjavanje otpada, akumulacija otpadaka); Sao Paulo sindrom (neplanska, kaotina urbanizacija, bez potrebne komunalne infrastrukture, s kaotinim prometom itd.); Los Angeles sindrom (rasprena naselja i glomazna infrastruktura); Katanga sindrom (veliki povrinski kopovi ruda); Alpski sindrom (degradacija tla zbog turizma) i Sindrom spaljene zemle (posljedice ratnih razaranja).

Sindrom Huang He (uta rijeka)

Sindrom Huang He (uta rijeka) dobio je ime po 5 500 km dugoj rijeci koja protjee kroz prapornu zaravan kineske provincije Shananxi. Novi nain mehanike obrade tla naglo je poveao (inae poznatu eroziju ovoga tla). Danas tako uta rijeka odnosi godinje ak oko 1,6 milijardi tona zemlje. Sline pojave poznate su u Indoneziji, Istonoj Africi i na Filipinima.

Dust-bowl sindrom
Pod imenom Dust-bowl sindrom (nazvanog po peninom pojasu u zapadnim i jugozapadnim dijelovima SAD-a koji je izloen eroziji vjetrom), podrazumijeva se degradacija tala zbog modernog, visokomehaniziranog i na jednu ili nekoliko vrsta kultiviranog bilja specijaliziranog poljodjelstva. Popratni fenomeni: krajobrazna jednolikost, erozija vjetrom i vodom, visoki unos gnojiva i pesticida, navodnjavanje, emisija staklenikih plinova i ostale vrste oneienosti, i jako smanjena raznolikost flore i faune. Za taj nain gospodarenja karakteristian je i masovni stacionarni uzgoj stoke i peradi. To je paradni konj zelene revolucije, a obilno je potpomagan drutvenim

63

sredstvima. Upotreba umjetnog gnojiva (droge za tlo) dosegnula je ovdje maksimum. Samo polovica moe biti iskoritena, druga polovica ostaje u tlu i bude isprana vodom.

Sahel-sindrom
Sahel sindrom primjer je za preoptereenost pedosfere u klimatski nepovoljnim krajevima. To se poglavito odnosi na aridna i semiaridna podruja (slika). Ovaj sindrom karakteriziraju: nepogodna stanita poljoprivredu, porast stanovnitva, nomadski nain ivota, prekomjerna ispaa,
Krajobraz u istonoj Turkani (Kenija) kao primjer sahel-sindroma

za

intenzivnu

posvemanja degradacija postojeih ekosustava, nedostatak pitke i potrone vode, proirivanje poljodjelstva na nepogodne stojbine (strmine, skeletna tla, itd.), erozija tla, osiromaenost tla hranjivima, pogoranje klimatskih uvjeta globalnim staklenikim uinkom, time irenje pustinja i polupustinja (dezertifikacija), nedostatak potrebne infrastrukture za gospodarski razvoj. Zakljuno, ovaj je sindrom siguran put u socijalnu bijedu, drutvenu marginalizaciju i izolaciju golemog dijela stanovnitva. Nakon sua u sedamdesetim godinama izgubljen je veliki postotak poljodjeljskih povrina, a veina panjaka (oko 90%) i nenavodnjavanog zemljita (80%) je dezertificiran. Dezertifikacija podrazumijeva degradaciju tla i vegetacije u aridnim i semiaridnim podrujima, ponajvie zbog sjee ogrjevnog drva i prekomjerne pae . Sahel sindromom pogoeno je oko milijardi ljudi na svijetu (u vie od 100 drava u Sjevernoj i Junoj Americi, bivem SSSR-u, Africi i Australiji)

Sarawak-sindrom
Sarawak-sindrom, nazvan po jednoj malezijskoj provinciji, kojim se naznauje unitavanje ili prekomjerno iskoritavanje umskih ekosustava, savana ili movara na velikim povrinama. Danas rairena pojava u tropskim podrujima June Amerike i Azije gdje se nemilice sjeku, kre i pale ume i proiruje poljodjeljska obrada. U

64

visokorazvijenim zemljama (Kanada, SAD, Finska) sjeu obavljaju strojevi koji u jednom satu obore do 300 stabala. Samo polovica od toga ide u preradu (papir), ostalo ostaje leati neiskoriteno. Slino je u Kini i Nepalu. Samo u Tibetu, gdje izvire 7 najveih kineskih rijeka koje vodom opskrbljuju 47% svjetskog puanstva, iskreno je 45% umskih povrina. Posljedice su poveano otjecanje vode, erozija tla i katastrofalne poplave u nizinama. Po izvjetaju FAO (The State of the World Forests 1997.) godinje se umske povrine smanjuju za oko 15,5 milijuna ha. Sarawak-sindromom oznaujemo Tisudljetna erozija umskih tala u mediteranskim zemljama: a) sjeom, b)nastambama i poremeenu ravnoteu izmeu bisofere, poljodjelstvom, c) paom; na taj su ili slian nain pedosfere i hidrosfere, unitavanje ili nanosima erodiranog tla popunjavane reljefne preobrazbu prirodnih ekosustava, depresije (doline, ponikve, dulibe, doci i doidi) na smanjivanje bioloke raznolikosti i naem kru, koje se djelomice jo i danas obrauju degradaciju tala. U taj sindrom moemo ubrojiti i tisuljetnu degradaciju mediteranskih i submediteranskih umskih tala sjeom, poarima i paom (slika)

Sao Paulo sindrom

Sao Paulo sindrom, sindrom je velegradova s vie od 10 milijuna ljudi. Jo godine 1950. bilo ih je svega 3: New York, London i Tokio. U godini 2000. ima ih ve preko 25, od kojih se 19 nalazi u zemljama u razvoju. Karakteristike modernih megalopolisa su nedostatka potrebne infrastrukture, a u samom Sao Paulu ivi 16 milijuna stanovnika, vie od 10% stanovnitva Buenos Aires (cca 12.000.000) Brazila, na povrini od 7 970 km. Od toga oko 300 km naseljeno je bespravno, oko 78% otpada ostaje nezbrinuto, gradski promet je kaotian, opskrba pitkom vodom i kanalizacija nedovoljna, oko pola milijuna ljudi ivi u slumovima (favele), gradska su tla kontaminirana industrijskim i obrtnikim djelatnostima, atmosfera je oneiena, uestalost smoga velika (od smoke and fogg). Jo izrazitiji primjer Sao Paulo sindroma je Mexico City sa svojih 26 milijuna stanovnika.

65

Sindrom Aralskog jezera

Jedan je od najteih antropogenih ekolokih katastrofa u povijesti ovjeanstva. Primjerom je za promaene dravne projekte gigantskih razmjera u vodnom gospodarstvu i poljodjelstvu, koje stubokom mijenjaju okoli. Jezero je smjeteno u sunom podruju Turanske nizine sredinje Azije, izmeu dvije drave: Kazahstana i Uzbekistana. No to je gravitacijsko podruje jo i Kirgistana, Turkmenistana i Tadikistana. Aralsko jezero Smjeteno je u blizini dviju poznatih pustinja, Karakum i Kizilkum, koje potiu snano isparavanje. Usprkos tomu, ekoloku ravnoteu i konstantu odravanja vode obavljale su dvije pritoke jezera: rijeke Sir-Darja i Amu-Darja. Sve do 60-tih godina 20. st. odravana je ravnotea u koliini vode. Jezero je tada zauzimalo prostor od preko 66 000 km2 (cijela Hrvatska prostire se na oko 56 000 km) sa srednjom dubinom oko 53 m, i bilo je, po veliini, etvrto jezero na Zemlji (iza Kaspijskog, Gornjeg jezera u Sjevernoj Americi i Viktorijinog jezera u Africi). Jezero je blagog saliniteta, s oko 10-14 soli (Jadransko more, primjerice, ima salinitet od 38 39).

Nedovoljan dotok vode Tijekom 20. st. broj stanovnika na cijelom podruju povean je za oko sedam puta (s 8 milijuna na poetku 20. st. do 54 milijuna 1997.). Poveana je potreba za proizvodnjom hrane, a forsiralo se i uzgajanje pamuka. Tako je od prvobitnih 3,5 milijuna ha koji su navodnjavani od rijeka Amu-Darja i SirDarja sad trebalo navodnjavati preko 7,5 milijuna ha ratarskih povrina. Za te se svrhe odvojilo preko dvije treine pritoka ovih rijeka u jedan 1 300 km dugi kanal, pritjecanje vode u jezero drastino se smanjilo, tako da je razina jezera sniena za 14 m, povrina za 60%, a volumen za 80%. Od nekadanjih 70 vrsta sisavaca opstale su samo 32 vrste, od 319
vrsta ptica ekoloku katastrofu preivjelo je do sada njih samo 160, a zbog jakog oslanjivanja tla izumrle su i brojne biljne vrste, meu kojima su mnoge endemine

66

Jezero se podijelilo u dva dijela, slanost mu je naglo porasla, iz godine u godinu se smanjivalo i lagano umiralo. Godine 2003. razina mu se smanjila za ak 22 m. Voda se u tih 40-tak godina na nekim mjestima povukla gotovo 150 km od nekadanje obalne crte. Preostale rijene vode unose u njega velike koliine pesticida i gnojiva. Na nekadanjem dnu jezera ostala je pustinja s golemim koliinama pijeska, soli i pesticida. Oko 75 000 kg slane praine Aralsko jezero 1989. i 2003. godine godinje raznosi vjetar s ogoljelih jezerskih povrina, poglavito na susjedna poljodjeljska tla. I na koncu, opskrba pitkom vodom je ugroena.

Odumiranje jezera Odumiranje Aralaskog jezera imalo je dalekosene posljedice na prirodno ekoloku i na drutveno-gospodarsku sferu ivota regije. Nekadanja jaka ribarska industrija unitena je, a ribarska flota ostala je nasukana u pustinji stotinjak kilometara daleko od sadanjeg jezera. Uoene su i klimatske promjene. Nekadanje jezero bilo je veliki klimatski modifikator cijelog podruja: ublaavalo je hladnou koja je dolazila sibirskim vjetrovima zimi, a ljeti ublaavalo prevelike vruine. Zime su sada dulje i hladnije, a ljeta kraa i sunija. Klimatske promjene utjeu i na ubrzano otapanje ledenjaka na Himalaji, Pamiru, Tjan Shanu, Altaju itd. Povienje temperature utjee i na nestajanje okolnih izvora vode. Koliina padalina u regiji takoer je jako smanjena, a zbog poveane relativne vlage zraka za 10-tak posto poveano je isparavanje vode iz ostatka jezera.

Ugroenost okolnog prostora Dezertifikacija prostora nije zahvatila samo isueno dno jezera ve cijeli okolni prostor. Olujni vjetrovi nose zaslanjeni pijesak u okolna podruja i ire slanu pustinju. U delti Amu-Darje problem oslanjivanja tla stanovnici pokuavaju rijeiti na nain da ispiru obradivo tlo velikim koliinama vode, ali tako sve vie zaslanjuju jezero i oneiuju ga umjetnim gnojivima i pesticidima. Tako se stvari samo pogoravaju i stvorio se zatvoreni krug. ivotni su uvjeti sve loiji: jako zagaenje tla, pitke vode i zraka ima negativan utjecaj na zdravlje stanovnika. Zamjetno je poveana stopa tekih bolesti. Klimatsko-ekoloke promjene utjecale su i na izumiranje brojnih biljnih i ivotinjskih vrsta u regiji. Od nekadanjih 70 vrsta sisavaca opstale su samo 32 vrste. Od 319 vrsta ptica ekoloku katastrofu preivjelo je do sada samo njih 160. Zbog jakog oslanjivanja tla

67

izumrle su i brojne biljne vrste meu kojima su mnoge endemine. Neke biljne vrste pogodne za ispau takoer su nestale, pa je to utjecalo na smanjenje stonoga fonda. Zbog drastinog saliniteta jezera izumrle su u njemu i brojne vrste riba.

Ostala podruja Slini problemi nastaju pri izgradnji golemih akumulacijskih jezera, u Kini, npr. gdje se nalazi 50% svih akumulacijskih jezera na svijetu, zatim u Turskoj, Indiji, Indoneziji, Arapskim Emiratima, Libiji i sjeveroistonom Brazilu.

68

ISKORITAVANJE I ONEIAVANJE SLATKE VODE

O znaenju vode nije potrebno posebno govoriti. Ona se, zbog svoje polivalentne uloge, dri multifunkcionalnim resursom i jedna je od najvanijih sastavnica ivota na kopnu.

Ipak, to je (nama) slatka voda? prirodno i gospodarsko dobro, ivotni prostor za bilje i ivotinje, osnovna ivena namirnica, sirovina, transportni medij, izvor ili prenosilac energije, sredstvo koje grije, hladi, pere, isti, sredstvo koje otapa i razrijeuje, prijamnik i otpremnik neistoe, sredstvo za poljodjeljsku i industrijsku proizvodnju, medij za rekreaciju, itd.

Ili drugim rijeima voda je tekuina bez boje, okusa i mirisa. Pri normalnom atmosferskom tlaku ledi se na temperaturi od 0C, kljua na +100C, a najgua je pri 4C. Graena je od dva atoma vodika i jednog atoma kisika. Oni su u molekuli vode povezani elektronima tako da se u obinim uvjetima ne mogu razdvojiti. Uz kisik, ugljik, i duik, voda je jedan od temeljnih uvjeta ivota jer ulazi u sastav svih stanica i tkiva. Razliiti organizmi posjeduju razliitu koliinu tjelesne vode. Tako npr. kod meduze preko 97% tjelesne mase otpada na vodu. Kod ovjeka koliina tjelesne vode povezana je s njegovom ivotnom dobi: kod djeteta ona ini ak 75% od ukupne teine organizma, kod odraslog neto vie od 60%. Voda u tekuem stanju pokriva 71% povrine Zemlje (29% = kopno). Od toga na slanu vodu (mora i oceani) otpada oko 97,4%, a tek oko 2,6% na slatku vodu (polarni led, ledenjaci, podzemna voda i voda tla, jezera i rijeka, atmosferska voda). Zanimljivo je da na podzemnu vodu, vodu tla, jezera i rijeka otpada svega 0.6% ukupne zalihe voda, a na atmosfersku jedva 0,001%.

69

Najvanije uloge vode u biosferi: stanite je za veliki broj organizama, vaan je imbenik u reakcijama fotosinteze, otapalo je za sve hranjive elemente tla, hrana je za veinu ivih organizama, u svom biogeokemijskom ciklusu vaan je prenositelj energije, zbog procesa isparavanja i kondenzacije, te relativno visokog toplinskog kapaciteta ima znatnu ulogu u reguliranju toplinske bilance Zemlje,

Dakle, klimatologijski je imbenik: primjerice isparavanjem vode sa povrine Zemlje oduzima se tlu toplina; isto tako vodena para u atmosferi apsorbira dugovalno zraenje tla i time znatno utjee na temperaturu tla i atmosfere. Kao najrasprostranjenija tvar u prirodi voda se javlja u sva 3 agregatna stanja: tvrdom (led), tekuem (kia, rijeke, jezera, mora itd.) i plinovitom (vodena para). Koliina vode koju ovjek troi ovisi o dostupnosti vode, obiajima, zdravstvenoj kulturi, klimatskim prilikama, stupnju gospodarske razvijenosti (industrija, poljoprivreda), stupnju urbanizacije. Potrebe ovjeka za vodom kreu se od podmirenja fiziolokih potreba oko 2 l po osobi dnevno pa sve do potronje za raznovrsne nakane (odravanje osobne higijene, priprema namirnica, ienje i odravanje prostorija itd.) koja u razvijenim zemljama iznosi i nekoliko stotina litara po osobi dnevno. O stupnju razvijenosti, postojanju komunalne infrastrukture (vodovod, kanalizacija) ovisi i koliina dnevne potronje vode po stanovniku neke zemlje. Crpi li se voda, primjerice, runo dnevna potronja po osobi iznosit e tek oko 20-tak litara, a kad vodovod stigne u kuhinju, zahod i kupaonicu dnevna potronja po osobi rijetko e iznositi manje od 200 litara dnevno. Ve u starome Rimu, ija je komunalna infrastruktura (vodovodi, kanalizacija, terme), bila na zavidnoj razini, patricijske obitelji troile su dnevno oko 144 l vode po lanu. Opskrba vodom neminovan je preduvjet opstanka svake drutvene zajednice, temeljem je svakog privrednog i kulturnog razvitka. Visoke civilizacije starih drutava bile su omoguene upravo nicanjem naselja uz velike mezopotamske rijeke Eufrat i Tigris gdje su ivjeli drevni Sumerani, a danas je to podruje Iraka (Babilon, Niniva, Uruk, Ur) i rijeku Indus (Mohenjo-Daro, Harappa), prije vie od 5000 godina. Ta su drutva tako osigurala ciljanu opskrbu svojih stanovnika: pitkom vodom, njezinom pravednom raspodjelom, razumnom potronjom, ureenim sustavom odvodnje otpadnih voda,

70

osmiljenim sustavom kanala za navodnjavanje polja, izgradnjom napajalita za vea stada domaih ivotinja. U starom Rimu graeni su arhitektonski zadivljujui nadzemni akvadukti koji su dovodili vodu iz udaljenih izvora iste vode (Tiber je bio zagaen) . U Zadru, pod rimskom, vlau ista se voda dovodila iz udaljenog izvorita iz okolice Vrane. Na prijelazu stare u novu eru kad primitivno liburnsko naselje dolazi pod rimsku vlast i postaje rimska kolonija Jader, vodoopskrba se u prvo vrijeme rjeava na nain da je svaka kua imala svoj vlastiti zdenac s eventualno dograenom zi danom cisternom za prikupljanje oborinske vode. Kasnije, za vrijeme vladavine cara Trajana (98. do 117. g. n. e.) kada je Zadar ekonomski i politiki ojaao, sustavnu vodoopskrbu grada sistematini i tehniki superiorni Rimljani rjeavaju izgradnjom akvedukta. Budui da u okolici Zadra nije bilo dovoljno izdanih izvora ive vode ili su oni bili locirani nepovoljno za onodobno kaptiranje koje nije poznavalo monih energetskih strojeva pomou kojih bi se lakoom prevladale terenske zapreke, tekua voda je u Zadar gravitacijskim akveduktom dovoena ak iz 36 km udaljene Vrane. To podruje obiluje snanim, nepresunim vrelima koja su garancija za solidno permanentno alimentiranje grada pitkom vodom. Rimski graditelji i hidrotehniari realizirali su taj smioni pothvat njima svojstvenom inventivnou i upornou. Od izvorita Bibe , smjetene na sjeveroistonom rubu Vranskog jezera , do Zadra izgraena je tako 36 km duga trasa akvedukta koja se sastojala od dva gravitacijska kanala spojena na mjestu prijelaza 36 m duboke Vranske doline sifonskom dionicom. Dri se da je rimski akvedukt bio dovren 115. god. n. e. Voda na javnim zdencima bila je besplatna, naplaivala se samo ona koja je bila sprovedena u privatne zgrade. Viak vode opskrbljivao je javna kupalita ( terme). Procjenjuje se da je Zadar na ovaj nain bio alimentiran s 40 l vode u sekundi, a rauna se da je unutar gradskih zidina u to vrijeme moglo ivjeti najvie 10 000 itelja, to znai da je po osobi dolazilo u prosjeku 300 litara protone vode dnevno. Voda i danas ovjeku slui za brojne svrhe: namirivanje fiziolokih potreba (voda za pie), osobnu higijenu (pranje ruku, kupanje) industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju, pranje javnih povrina, ienje i odravanje prostorija, ureaja, postrojenja i pribora, zalijevanje zelenih povrina i dr. Iako je potronja vode po stanovniku na Zemlji prosjeno veoma velika (uzmu li se u obzir sve pobrojane namjene za koje ona ovjeku slui), ipak se zbog toga ne bismo trebali zabrinjavati, jer, primjerice, rijena voda, koja iznosi svega 0,00009% ukupne koliine vode na zemlji, ve je sasvim dovoljna da podmiri sve nae potrebe. Potekoe se javljaju utoliko to ona nije ravnomjerno rasporeena: negdje je ima u izobilju, npr. u Kanadi, negdje je uope nema, npr. u Sahari. U mnogim krajevima varira i prema

71

godinjim dobima, a danas smo, zbog goleme industrijske proizvodnje i potroakog svjetonazora, svjedoci sve veeg oneienja prirodnih rezervi vode. Voda je, poput zraka i tla, jedan od prirodnih medija koji plaa sve vei danak tehnikom i gospodarskom rastu i razvoju, budui da se u nju, jo uvijek Najedi izvori zagaenja i putevi migracije zagaivala: (1) industrijske otpadne vode; (2) odlagalite otpadaka; (3) najee bez ikakvog prethodnog migracije efluenta prema eksploatacijskom zdencu; (4) primjena proiavanja, uputaju agrotehnikih kemijskih sredstava; (5) zagaeni povrinski oneiene otpadne vode. Tako se vodotok; (6) prerada i uskladitenje nafte; (7) uputanje otpadnih voda u podzemlje; (8) odlaganje opasnog industrijskog unitava biljni i ivotinjski svijet otpada. vode i u pravilu onemoguava koritenje vode bilo za higijenske (voda za pie, osobna higijena, priprema hrane), bilo za rekreacione i sportske namjene. Da bi se osiguralo dovoljno kvalitetne vode u svijetu napori idu u 2 pravca: sprijeiti oneienje vode urednom dispozicijom otpadne tvari, osigurati potrebnu koliinu vode umjetnim kumuliranjem vode na povrini i u podzemlju, te tednju vode.

Kruenje vode u prirodi: vrste i podrijetlo vode

Voda se u prirodi nalazi u neprestanom kruenju. Hidroloki ciklus obuhvaa isparavanje, padaline, poniranje i otjecanje. Drugim rijeima, voda s povrine zemlje (mora, rijeke, jezera) isparava, u visinama gdje je hladnije vodena se para zgusne (kondenzira) u oblake, a iz oblaka se na zemlju sputaju kie ili druge padaline (snijeg, tua, rosa). Najvei dio zadri se na povrnim vodama (oceani, mora), a manji dio prodire kroz tlo i Globalna cirkulacija vode na Zemlji odlazi u podzemlje, formirajui tako podzemnu vodu. Dio kie koja je pala na zemlju, oceane i mora ponovno zagrijava sunce, ona se pod njegovim djelovanjem i djelovanjem vjetra isparava i ponovno pada: tako se kruni tijek vode neprestano obnavlja.

72

Sve vode na zemlji potjeu od padalina ili oborina, tj. od kie, snijega ili leda. Oborine uhvaene na povrini tla neposredno poslije pada zovu se oborinska voda. Onaj njen dio koji se slijeva u otvorene vodotoke i njima tee dalje, zove se povrinska voda. Dio koji se kroz tlo procijedio u podzemlje podzemna voda. Oborinsku vodu moemo drati istom samo ako tijekom padanja nije prola kroz oneienu atmosferu. Kao voda za pie ona je mekana (s malo minerala) i u naelu je higijenski ispravna. Za pie rabi se u krajevima gdje na raspolaganju nema druge vrste vode (kod nas je to primorskodalmatinsko podruje). Povrinska voda je voda potoka, rijeka, jezera, movara, lokvi. Zbog ispiranja povrine tla kvaliteta povrinske vode najee ne zadovoljava u bakteriolokom i fizikalnom pogledu. Slijevanjem povrinske vode u vodotoke sa slivova koji nisu naseljeni dospijevaju u vodu uglavnom bezazleni, saprofitni mikroorganizmi, a u prolazu kroz naseljena podruja jo i fekalni, eventualno i patogeni. U fizikalnom pogledu povrinska voda povremeno pokazuje mutnou. Industrijski otpad dodatno zagauje povrinske vode anorganskim toksinim tvarima, pa se voda i kemijski oneiuje. Povrinske vode oneiene organskim ili anorganskim otpadom podvrgavaju se procesu samoienja, a njegova brzina i uspjenost ovisit e, s jedne strane o koliini otpadnih tvari, i s druge, o kapacitetu i koliini kisika kojom je zasiena povrinska voda recipijent. Podzemne vode su vode oborina i povrinskih tokova koje su prodrle kroz tlo i nakupile se izmeu 2 nepropusna sloja. Krkim ili pukotinskim vodama oznaavamo vode koje su istog podrijetla, ali na svom putu u krki podzemni teren ne filtrir aju se kao klasine podzemne vode kroz sve slojeve zemlje, ve prodiru (propadaju) kroz pukotine, podzemne kanale i peine kreui se velikom brzinom. U nas su takve vode u Istri, Hrvatskom primorju, Dalmaciji, Gorskom kotaru. Budui da ne prolaze niti kroz ljunak niti kroz pijesak krke vode posjeduju gotovo sve karakteristike povrinskih voda, to znai da su najee bakterioloki i fizikalno neispravne. Stoga ih kao vodu za pie moemo koristiti jedino nakon proiavanja, dezinfekcije i stroge sanitar ne kontrole. Podzemne vode ne miruju u podzemlju ve se kreu izmeu nepropusnih slojeva slijedei njihovu kosinu. U svome tijeku mogu na stanovitim mjestima izbiti na povrinu zemlje i pojaviti se kao izvor. Ako ne izbiju na povrinu do njih dolazimo kopa njem ili buenjem zemljita. Podzemne vode koje su prole kroz slojeve zemlje (ljunak, pijesak) zovemo temeljnice. Ovisno o dubini u kojoj su smjetene dijelimo ih na plitke i duboke. Plitke su povrnije i nedovoljno su proiene, te su obino bakterioloki oneiene, a duboke su prole dugotrajni proces prirodnog filitriranja i najee su dobro oiene od mikroorganizama i dijela kemijskih oneienja, te imaju optimalna fizikalna svojstva: bez okusa su i mirisa, te postojane temperature. Duboke su temeljnice vrlo pogodne za vodoopskrbu. Posebna vrsta vode koja je smjetena vrlo duboko pod zemljom (100 i vie metara), pod povienim tlakom, zove se arteka voda i do nje se dolazi dubokim buotinama.

73

Zdravstveno (epidemioloko) znaenje vode

Zdravstvena vanost vode ogleda se i u tome to ona moe biti prijenosnik itavoga niza uzronika bolesti u ljudi i ivotinja. Bolesti se mogu javiti pojedinano, ali i epidemijski. Epidemije koje se ire zagaenom vodom zovemo hidrinim epidemijama (gr. hidor=voda; epi demos=na narod). Ovo se najee dogaa ako se veliki broj ljudi opskrbljuje vodom za pie iz jednog vodoopskrbnog objekta (vodovoda), a glavna karakteristika takvih epidemija je naglo pobolijevanje velikog broja ljudi svih uzrasta i zanimanja koji ive na istom podruju, u relativnom kratkom vremenskom intervalu. Bolesti koje se prenose vodom mogu se razvrstati u: a) bolesti biolokog podrijetla iji su uzronici najee sljedee bakterije, paraziti i virusi: trbuni tufus (Salmonella typhi), paratifus (S. paratyphi), dizenterija (Shigella), kolera (Vibrio cholerae), infekciozni hepatitis (virus hepatitisa A), poliomijelitis (virus poliomijelitisa), leptospiroze ( Leptospira), amebna dizenterija (Entamoeba histolytica), lamblijaza (Giardia lamblia); godinje umire oko 25 milijuna ljudi od gorenavedenih uzronika zaraznih bolesti ; b) bolesti uzrokovane anorganskim solima: zubna fluoroza (ako u vodi ima vie od 1,0 mg/l fluora), zubni karijes (ako u vodi ima manje od 0,8-1,0 mg/l fluora), struma (manjak joda u vodi), methemoglobinemija dojenadi (ako voda sadri viak nitrata - NO3, pa se oni namjesto kisika veu za hemoglobin); c) bolesti uzrokovane brojnim toksinim kemika-lijama, poglavito solima tekih kovina (Pb, Se, Cu, Hg, Cd, Ba, Cr i dr.), iz industrijskih otpadnih voda, te radioaktivnim tvarima. Povrinske i podzemne vode u neposrednoj blizini metalopreraivake industrije, pogona za proizvodnju papira, tekstila i preradu koe, povrinskih kopova mineralnih sirovina, raznih metalnih rudaa ili ljake koje ispire oborinska voda, odlagalita industrijskog i komunalnog otpada, pepela termoelektrana na ugljen (o tome smo ve govorili) ili mulja iz ureaja za proiavanje voda, nerijetko su optereene povienim koncentracijama raznih metala (krom, mangan, cink, arsen, kadmij, bakar, iva, nikal i dr.). Zapaena je oneienost podzemnih voda organskim i anorganskim spojevima koje sadre olovo u neposrednom okoliu visokofrekventnih prometnica (zbog velike imisije ispunih plinova). U mnogim industrijskim zemljama zabiljeene su visoke koncentracije aluminija u izvoritima i gornjim tokovima tekuica zbog zakiseljavanja tala . Brojni su primjeri hidrinih epidemija, bilo da su uzrokovane biolokim uzronicima ili kemijskim oneienjima. Bilo je i vrlo interes antnih, gotovo misterioznih, sluajeva oneienja vode koja je bila namijenjena za pie, dakako, sve dok se ne bi otkrio pravi uzrok.

Sluaj u junoj Engleskoj Tako je npr. prije nekoliko godina u junoj Engleskoj izbuen bunar iz kojeg je dobijena voda s vrlo visokom koncentracijom sumporovodika (H2S smrad na

74

pokvarena jaja). U iroj okolici nije se mogao pronai nikakav izvor zagaenja kojem bi se moglo pripisati porijeklo sumporovodika. Tek je pregledom povijesne dokumentacije utvreno da je u blizini navedenog zdenca jo u 17. st. locirana masovna grobnica u kojoj su pokapani nesretnici umrli u epidemiji kuge. Dakako, svi tragovi te grobnice na povrini terena odavno su nestali, ali je podzemna voda ostala zagaena gotovo etiri stoljea.

Sluaj u SAD-u Karakteristian je i primjer oneienja podzemne vode u bunarima crpilit a grada Belleveuea u dravi Ohio u SAD. Analiza vode u crpilitima (1960.) utvrdila je postojanje visokog sadraja sulfata, klorida, tekih metala i organskih tvari. Uzrok oneienja bilo je odlaganje komunalnog i industrijskog otpada u periodu izmeu 1872. i 1919. godine. Brojne zemlje danas u svijetu imaju velike potekoe u ospkrbi vodom, tako da ak 80 zemalja pati od kronine nestaice vode (Water-Stressed Countries). Pridodajmo tome i nedostatnu ili nehigijensku vodoospkrbu u predgraima brojnih gradova zemalja u razvoju (favela sindrom), onda se moe rei da treina svjetskog stanovnitva, dakle oko 2 milijarde ljudi, nemaju ni dovoljnu, ni kvalitetnu opskrbu vodom. U takvim nedovoljno zbrinutim naseljima, primjerice na Filipinima od 69 milijuna ljudi ivi 27,6%, u Egiptu od 63 milijuna 15,1%, u Indiji od 950 milijuna 7,7%, Indoneziji od 200 milijuna 6,9%, Brazilu od 161 milijuna 7%, itd. Prema podacima UNICEF-a postoji na svijetu 800 milijuna do 1,5 milijarda ljudi koji ne mogu podmiriti svoje osnovne potrebe (stan, prehrana, zdravlje). Predviaju se i oruani sukobi zbog plavog zlata poglavito tamo gdje velike, za ivot neophodne povrinske vode, razgraniuju dvije drave ili protjeu iz jedne drave u drugu, npr. razmirice izmeu Turske, Sirije i Iraka za vodu Eufrata i Tigrisa koje izviru u Izraenost favela sindroma u svijetu Turskoj. Gradnjom 22 akumulacijska jezera na svom podruju, kako bi osigurala dovoljno elektrine energije i navodnjavanje oranica, Turska Koliina godinje potroene vode po kontinentima (km3), godinja potronja po bitno smanjuje stanovniku (m3) i kudanstvu (%)

75

priljev vode u spomenute drave. Najvei problem je voda koja se upotrebljava u poljodjeljstvu, jer ono je glavni potroa vode diljem svijeta (69-70% vodnih zaliha). Tek je na drugom mjestu svjetske potronje voda za industrijske svrhe (22-24%), iako se za nju u industrijski razvijenim podrujima troi i do polovice ili ak tri etvrtine raspoloivih vodnih zaliha . Potronja vode za kuanske potrebe (ukljuivi i javne ustanove, sitni obrt i ugostiteljstvo) odnosno za komunalne ili gradske potrebe iznosi danas u svijetu samo 8% od ukupne koliine potrone vode. Potronja vode na pojedinim kontinentima u god. 1995., ukupna godinja potronja po stanovniku i udio potronje vode u kuanstvu (%) prikazana je na sljedeoj tablici. U tablici poslije prikazana je individualna dnevna potronja pitke vode u Srednjoj Europi na primjeru Njemake (za usporedbu: Italija 251 l, vicarska 242 l, panjolska 210 l). U mnogim afrikim i azijskim zemljama potronja je mnogo manja (Etiopija 16 l, Indija 25 l). Samo oko 4% ljudi troi dnevno 300-400 l vode po osobi za kuanske potrebe, a dvije treine svjetskog puanstva mora se zadovoljiti sa manje od 50 l. Mnogim velegradovima prijeti kronina kriza u vodoopskrbi. Kao primjeri mogu se navesti Mexico City (26 milijuna stanovnika), Kairo, Lagos, Daka, Peking, angaj, Bombaj, Kalkuta, Jakarta ili Sao Paulo. Najsiromaniji sloj stanovnitva, koji nema vodovodni prikljuak, prisiljen je plaati za vodu i do 10, negdje i do 60 puta vie, nego kuanstva s prikljukom. Opskrba pitkom vodom danas postaje Dnevna potronja vode (l) po stanovniku u Srednjoj unosan biznis.
Europi po nainu upotrebe, na primjeru Njemake

Ukupna svjetska godinja potronja vode u poljodjelstvu, po stanovniku i postotni udio ralanjen po kontinentima prikazan je u narednoj tablici. Prosjena svjetska Ukupna godinja potronja vode na pojedinim kontinentima (km3), potronja vode u 3 industrijskim granama godinja potronja poljoprivrede po stanovniku (m ) i udio poljoprivrede u ukupnoj potronji (%) iznosi danas oko 22-24%. Ovo je postotak s velikim regionalnim razlikama, jer u razvijenim industrijskim zemljama taj je postotak vrlo visok (Njemaka, Belgija, Finska) i iznosi od 80 -85%. U Grkoj, panjolskoj i Portugalu oko 30%, a u zemljama u razvoju 10-30%. No to e se vjerojatno u bliskoj budunosti promijeniti, jer e se potronja industrijske vode skokovito poveati u Aziji i Africi.

76

Na svijetu danas postoji oko 200 moguih kriznih arita povezanih s problemom vodoopskrbe. Usprkos napretku u higijenskoj opskrbi vodom posljednjih desetljea jo uvijek oko 2 milijarde ljudi je bez mogunosti uporabe besprijekorno zdrave vode za pie i bez sanitarija, a problem e se jo vie zaotriti. Samo 5% otpadnih voda u svijetu se proiava, a svaki drugi ovjek na svijetu pati od jedne, vodom prouzroene ili vodom prenaane zarazne bolesti. Prema WHO svakih 8 sekundi umire jedno dijete od

Raspoloivost zdrave pitke vode za svjetsko puanstvo u skoroj bududnosti, pri daljnjem porastu stanovnitva i dosadanjem nainu potronje (UNEP 1997.)

posljedica neiste vode. Udio puanstva kojem je dostupna zdrava pitka voda i razmjerno tomu smrtnost djece u pojedinim zemljama zorno prikazuje sljedea slika.

Udio puanstva koji koristi zdravu pitku vodu (%) i smrtnost djece u pojedinim zemljama ()

Oneienje antropogenim radionuklidima

Nakon Drugog svjetskog rata hidrosfera se oneiuje i zraenjem umjetnih, antropogenih radionuklida. Do takvog, vrlo opasnog i destruktivnog oneienja dolazi: pri nadzemnim ili podzemnim atomskim eksplozijama pri testiranju atomskog oruja, nesreama u nuklearnim elektranama, radioaktivnim otpadom koji nastaje pri proizvodnji nuklearne energije (koji se jo u ezdestim i sedamdesetim godinama prolog stoljea zbrinjavao na 50 razliitih mjesta u svjetskim morima!) radioaktivnim otpadom koji se upotrebljava u medicini, industriji i znanosti. Kao jedan od brojnih primjera spomenimo samo francuske atomske pokuse na koraljnim otoiima Muroroae i Fangataufa u Junom Pacifiku izmeu 1966. i 1996. godine (193 eksplozije, od toga 46 povrinske). Okoli tih otoia je, prema izvjetaju

77

International Atomic Energy Agency iz Bea (1998.) za vie tisua godina beznadno zatrovan. Ili drugi primjer, nuklearna elektrana ernobil (26. travanj 1986). U Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji 5,8 milijuna ljudi ivi u radioaktivno oneienom prostoru, koje je 3 puta vee od vicarske. Samo u Ukrajini oneieno je 46 000 km ratarski obradivih tala, a povrina unutar 2 800 km unutar polumjera od 30 km posve je neupotrebljiva. Rauna se kako e u skoroj budunosti jedan dio podzemne, radioaktivno oneiene vode prodrijeti u rijeno podruje Dnjepra, u regiju u kojoj se pitkom vodom opskrbljuje 20 milijuna ljudi. Potkraj 1995. u svijetu je postojalo 440 nuklearnih elektrana s kapacitetom od 2,2 milijarde kWh (17% svjetske proizvodnje elektrine energije). Glavni su problemi: kako zbrinuti visokoaktivni, dugoivui otpad; kako rijeiti probleme privremenog skladitenja, odvoza, prera de i sigurnog odlaganja u podzemnim, tehniki dobro pripremljenim skladitima; kako u njih sprijeiti prodor podzemne vode. Isto vrijedi i za redukciju atomskog oruja. Pri izboru mjesta za odlagalita Ahilova peta je geoloka stabilnost izabranog lokaliteta (potresi?!)

78

EKOLOGIJA I MEDIJI
ovjek nije samo misaono i moralno bie. On je i proizvodno bie, bie koje stvara i mijenja svoje okruje. Ljudske proizvodne mogunosti povijesno se usavravaju, to mijenja njegove prirodne i drutvene uvjete ivljenja. ovjek djeluje tako da ili oponaa prirodu, kako je rekao Aristotel, ili preoblikuje prirodnu tvar ili stvara neto ega u prirodi nema. U tom djelovanju jedno metafiziko bie (ovjek) spoznaje i mijenja zakonitosti drugog bia (prirode). Razvojem tehnike javlja se i trei sustav koji se stavlja izmeu ovjeka i prirode. Tehnika ovjeku slui kao produena ruka, a u prirodi se ponaa kao masivna konstrukcija koja mijenja i ustrojava ivotne procese. Mo, nadmo ili ak svemo tehnike toliko se otela svakodnevnome, neznanstvenom razumijevanju prirodnih procesa da se ini da tehnika postaje sama sebi svrhom. Posljedice tehnolokog djelovanja na sustav prirode nazivamo jo ekoloke promjene. Oituju se kao propadanje tla, iskoritavanje i odumiranje uma, zagaivanje rijeka i mora, poveavanje mase otpadnih materijala, atmosferskim emisijama, globalnim zatopljavanjem i naruavanjem bioloke raznolikosti to se neposredno oituje u promjenama ivotnih procesa uope. U najnovije doba nae je razmiljanje o prirodi doivjelo promjenu: postali smo svjesni dvojbi i nesigurnosti u svezi s prirodom; shvatili smo kako naa prola i sadanja tenja za materijalnim razvojem moe bespovratno unititi prirodu. Usporedno sa razvojem ekologije, kao znanosti koja prouava odnose izmeu ivih organizama i okolia, razvila se je i svijest o potrebi zatite okolia kao temeljnog ljudskog prava. Ljudska prava obuhvaaju mnogo razliitih podruja ljudskog suivota, uz temeljna ljudska prava kao to su osobna (graanska) prava, politika i civilna prava te socijalna i ekonomska prava. Suvremeno drutvo poznaje i prava tree generacije u koja se ubrajaju i ekoloka prava. Ekoloka prava su jamstvo da ovjekovi prirodni ivotni prostori nee biti previe oteeni ili ak uniteni.

79

Godine 1992. odran je u Rio de Janeiru summit planeta Zemlje na kojem je sudjelovalo 178 dravnih delegacija. Donesena je deklaracija o biolokoj raznolikosti i klimatskim promjenama. Ljudi imaju pravo na zdrav i plodan ivot u skladu s prirodom (Rio Deklaracija o okoliu i razvoju, l. 1.). Usporedno sa razvojem ekoloke svijesti i potrebom zatite ljudskih prava tree generacije, razvojem demokratskog drutva mediji preuzimaju sve znaajniju ulogu pri informiranju i senzibiliziranju javnosti vezano za ovu problematiku. U suvremenom demokratskom svijetu uz zatitu ljudskih prava upravo postojanje slobodnih i pluralnih sredstava informiranja (medija) uzima se kao nuan uvjet da bi se neka drava i neko drutvo opravdano nazivali "demokratski" . Elementi demokracije jesu zatita ljudskih prava te postojanje slobodnih i pluralnih sredstava informiranja (tisak, radio, televizija, internet) preko kojih stanovnici mogu dobiti istinite obavijesti, saznati za poglede svih politikih snaga u drutvu i slobodno izraziti vlastito miljenje.

Najpoznatiji primjer utjecaja medija na ekologiju Analizom reakcije medija na havariju ernobilske nuklearne elektrane (koja se dogodila 26. travnja 1986. godine), primjeuje se da je proteklo gotovo 72 sata nakon nesree u ernobilu kada su se pojavili prvi izvjetaji o njoj, a i tada su sadravali vrlo malo informacija. Prve sovjetske novine koje su reagirale na nuklearnu nesreu, Izviestia, nastojale u svakom sluaju stiati incident, objavivi tek 29. travnja 1986. obavijest sljedeeg sadraja: Nesretan sluaj zbio se u ernobilskoj elektrani, gdje je oteen i jedan od reaktora. Poduzete su mjere da se kvar sanira. Onima koji su pogoeni kvarom, pruena je pomo. Osnovana je i dravna komisija. Istodobno su u SAD-u tri glavne TV postaje i nekoliko vodeih asopisa objavili da je u ernobilu umrlo dvije tisue ljudi, dok je New York Post objavio kako se radi o 15 tisua mrtvih.

Anketa
1. Interesiraju me vijesti o ekolokim 6. Smeta me kad vidim smee u prirodi ili na problemima i pokuavam saznati neto vie o ulici njima 7. Mediji dovoljno govore i panje posveuju 2. itam novine ekolokim problemima i ekologiji 3. Sluam radio 4. Gledam televiziju 5. Vie pratim lokalne (gradske) programe, novine , radio satnice od ostalih 8. Koristim Internet svakodnevno 9. Informacije medija pomau mi uvidjeti prave probleme o kojima prije nisam vodio/la rauna

80

Zakljuak Medijska izvjea nedvojbeno doprinose razvoju ekoloke svijesti graana i promiu ljudsko pravo na zdrav ivot i okoli. Izvjea zatite okolia razlikuju se ne samo s obzirom na slubene (to esto znai dravne) izvore ekolokih informacija, nego i s obzirom na mjesto s kojeg dopiru (interesne skupine, lobiji). Ne smijemo zanemariti tzv. geometriju moi izmeu medija, dravne politike, krupnog kapitala, lokalnih monika i individualnog angamana. Svaki novinar koji izvjetava o ivotnoj sredini treba imati listu pouzdanih eksperata koje kontaktira kao izvore informacija. Samo mali broj novinara koji piu o ivotnoj sredi ni i ekologiji ima strune diplome iz tih oblasti. Ako neki fakultet, institut ili fondacija nude uvodne seminare ili radionice iz oblasti ekologije i ivotne sredine mali broj novinara se prijavljuje na dodatnu edukaciju.

81

UZGOJ TUNE
SEMEP

Medicinska kola Ante Kuzmania, Zadar Vis, 9.-16. srpnja 2008. god. U ovom projektu sudjelovali su uenici drugih razreda: Andrija Majica, Kristina Milat, Ana Slipevi; uenici prvih razreda: Ante Milat, Nikola Luki, Jure Marnika; mentor: Dr. Mirko Jamnicki Dojmi, zdravstveni ekolog

Uzgoj tune Za ovogodinji SEMEP izabrali smo temu Uzgoj tune iz razloga to uzgoj ribe u moru ima razne bioloke i ekoloke znaajke. Uzgoj ribe u posljednjih 10 godina jedan je od najbre rastuih sektora u proizvodnji hrane u svijetu. Pridruivanje Hrvatske EU strateki je cilj, no on za sobom nosi i obvezu stroge primjene ekolokih i tehnolokih standarda Unije. Ekipa ovogodinjeg SEMEP-a, u 4. mjesecu, posjetila je poduzee Kali Tuna d.o.o., na otoku Ugljanu, gdje je uz strunu pomo djelatnika, obila cijeli pogon, kaveze za uzgoj i dobila brojne zanimljive ekoloko-ekonomske podatke.

O Kali Tuna Kali tuna d.o.o. gospodarsko je poduzee osnovano 1996. godine i prvo je uzgajalite tune na ovoj strani Mediterana, s poetnim godinjim izvozom od cca 30 tona godinje, da bi posljednjih godina prosjeni izvoz dosegnuo oko 1400 tona. Broj zaposlenih se, od poetnih 6 djelatnika, u 10 narednih godina poveao na 120, pa je tu jasna i socio-ekonomska uloga ovakvih marikulturnih poduzea, posebice u zapoljavanju ljudi na otocima (smanjenje depopulacije). Uzgoj tune jedna je od najisplativijih djelatnosti na obali. Uzgajalite Kali Tuna smjeteno je u zadarskom arhipelagu i posjeduje koncesije za tri lokacije uzgajalita (Fulija, Kudica i Pod Mrinom) koje su pod stalnim monitoringom (kontrolom). Prva dva uzgajalita smjetena su u blizini otoka Ia i proteu se na 40 000 m2, a uzgajalite Pod Mrinom smjeteno je blizu otoka Ugljana i protee se na 160 000 m2.

Ribarska flota Kali Tuna Mla tune lovi se u Atlanskom oceanu ili Sredozemlju (tzv. plavorepa atlantska tuna), a manji dio u Jadranu. Uhvaena tuna prebacuje se iz mrea tunara u transportne

82

kaveze koji se tegljenjem vuku do uzgajalita. Proces tegljenja tune do kaveza traje oko mjesec dana. Ovisno o pecaturi (veliini i teini tune), uzgoj (tov) tune traje od nekoliko mjeseci do dvije i vie godina. Tuna se uzgaja na dubini od 50 m kako bi se zatitile livade morskih cvijetnica. Kavezi su uda ljeni najmanje 300 m, a najvie 500 do 600 m od obale kako se ne bi ugroavao morski put. Meunarodna komisija za ouvanje atlanske tune ( International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas ICCAT) donijela je propis kojim se zabranjuje ulov i prodaja tune manje od 30 kg. Jedino za Hrvatsku (zahvaljujui nastojanju naih ribarskih strunjaka) vrijedi izuzetak, pa je u nas ulov tuna mogu ve i pri teini veoj od 10 kg.

Kavez za uzgoj tune Lovni dio sezone je do 1. srpnja, a poslije toga nastupa lovostaj koji traje nekoliko mjeseci. Tuna se hrani srdelama i lokardama iz Jadrana, te haringama iz Sjevernog mora. Riba za hranjenje odledi se u bajama te se baca u kavez s tunama. Tuna neprestano krui uz rub kaveza, a za vrijeme hranjenja pravi manje krugove. U kavezu moe biti 70-100 t tune. Broj kaveza ovisi o koliini ribe i svi su numerirani. Kavezi su ograeni mreom, a na vrhu je platforma kako riba ne bi mogla pobjei. U Japan se izvozi gotovo sva tuna (99,9%), ostatak se prodaje u Hrvatskoj. Prologodinja prodaja iznosila je 4189 tona, a godinu prije 1100 tona. Nai uzgajivai strogo se pridravaju naela da ne bacaju previe hrane kako ne bi dolo do oneienja mora zbog raspada vika organske tvari. Tuna zahtijeva iznimno dobru opskrbu kisikom, te se u zagaenom okoliu ne bi mogla uzgajati. Dokaz tomu da se uzgajiva strogo dri ekolokih propisa je injenica kako je vegetacija ispod kaveza uredno opstala, nema neugodnog vonja (u to smo se lako i sami mogli uvjeriti). Za obilaska kaveza ugledali smo ak i dupine kako bezbrino plivaju oko kaveza, a poznato je da oni ive samo u istom moru.

Zaleena tuna spremna za prodaju Posjetili smo i hladne komore u kojima se pohranjuje tuna, a temperatura u njima dosee od -180C do -250C. U tvornici postoje ledomati koji stvaraju usitnjeni led na kojem se tuna uva. Za postizanje uinkovite temperature hlaenja koristi se plin amonijak. Temperatura mora, salinitet i oksigenacija, kao naj vaniji parametri za uzgoj tune, moraju se kretati u optimalnim rasponima. Redovito se provodi monitoring. Monitoring (praenje stanja okolia) obavlja Institut za primjenjenu ekologiju Oikon d.o.o., iz Zagreba. Parametri koji se redovito mjere su boja, prozirnost mora, strujanje, miris, vidljive masnoe, otpadne i suspendirane tvari, pH, otopljeni kisik i zasienje kisikom, salinitet, otopljene hranjive soli (amonijak, nitriti, nitrati, fosfati), ukupna ulja i masti, mineralna ulja, sanitarna analiza mora (broj aerobnih bakterija, ukupni i fekalni koliformi) i obrataj.

83

Struna sluba podastrla nam je izmjerene vrijednosti monitoringa za postaje Fulija i Kudica za godinu 2005./2006., uz zakljuke utjecaja na zrak, obalu, morsko dno, morsku povrinu i stupac mora, zatiene vrste i zatiena stanita, te utjecaj izvan koncesije. Veina parametara odgovarala je optimalnim ili graninim vrijednostima. Tako su se, primjerice, boja, miris, temperatura mora od povrine do 20 m dubine, pH, zasienje kisikom, salinitet, otopljene hranjive tvari, kao i sanitarni (bakteri oloki) nalaz kretali u optimalnim granicama, dok su se otopljeni kisik, ukupna ulja i masti, te mineralna ulja kretala u graninim vrijednostima, jedino je obrataj pokazivao vrijednosti iznad propisanih (jak). Opi zakljuak o utjecaju uzgajalita tuna k od ove dvije postaje za tu je godinu bio prihvatljiv, tj. kretao se u okvirima propisanih vrijednosti. Opi zakljuci monitoringa za period svibanj-listopad 2007. godine jesu: uzgajalite ne utjee na prozirnost mora; nije utvren nepovoljan utjecaj na kemijske pokazatelje u stupcu mora u blizini uzgajalita; utjecaj na ivotne zajednice dna (bentos) primjeen je samo ispod kaveza, a oitovao se kao vea brojnost oportunistikih organizama; utjecaj na mediolitoral (podruja plime i oseke) nije prisutan; utjecaj na bentoske zajednice na propisanom ronilakom transektu nije prisutan; obrataj na instalacijama i mreama bio je umjeren. Problem kod uzgoja tune posljedica je njihova pretjeranog hranjenja. Najei prigovor jest veliki izlov atlanske tune i potencijalna opasnost od njezine depopulacije. Neki strunjaci predviaju da e, uz ovakav izlov, divlja tuna izumrijeti ve u roku od desetak godina. Jedina sretna okolnost je to kavezni uzgoj postaje sve neisplativiji zbog rasta cijena nafte i ostalih energenata, to e moda usporiti i smanjiti izlov divlje tune. Studije su pokazale da se vea oneienja pojavljuju na loe pozicioniziranim i loe upravljanim uzgajalitima. Utjecaj na sediment i bentos izrazito je lokalan.

Vanost tune za ovjeka Tuna je (poput ostale plave ribe) bogata omega 3 visokonezasienim masnim kiselinama to prevenira aterosklerotske procese u krvnim ilama, a od iznimne je vanosti i njezina prehrambena vrijednost te povoljan utjecaj na oni ivac. Inzulin, izoliran iz tunine guterae, koristi se u medicini.

Neka naa razmiljanja u vezi s uzgojem tune u Hrvatskoj Moda bi trebalo razmisliti o nekim problemima u svezi s uzgojem tuna u naem specifinom socio-ekonomskom i ekolokom okruenju:

84

Osigurati kompatibilnost izmeu farmi tuna i drugih gospodarstvenih djelatnosti naeg obalnog podruja, ukljuujui i tradicionalno ribarenje, turistiku djelatnost i zatitu okolia; Osigurati precizan i vjerodostojan sustav izvjeivanja o ulovljenim i uzgojenim tunama (mislimo prije svega na ulov jadranske tune) ; Osigurati povremeno mijenjanje lokacije kaveza (zbog mineralizacije nataloene organske tvari i posljedinog razmnoavanja fitoplanktona, to rezultira smanjenom koliinom svjetlosti potrebne livadama morskih cvijetnica za fotosintetske procese; Smanjiti izvoz tune u Japan (tuna se tamo prodaje uglavnom radi spravljanja njihova specijaliteta sushija), a poveati prodaju tune u Hrvatskoj, dakle domaem stanovnitvu.

85