http://www.maturski.weebly.

com
Uvod
Kudgod krene tragove religije moe vidjeti. ovjeanstvo nikad u svojo
historiji nije ivjelo bez religije. U arheolokim iskopinama drevnih gradova
moete pronai ostatke pozorita, bolnice, ali uvijek budu pronaeni ostatci
hrama.
Religija je, kao malo to drugo uticala na oblikovanje pojedincam drutva i
zajednice u cjelini. Prisutna je u irim sferama ivota , izvrila je utjecaj na
kulturu ivljenja, drutvene odnose, slikarstvo, muziku, knjievnost ustvari
umjetnost u cjelini.
Historija svjedoi da je religija bila katkad razlog ili povod za sukobe i
ratove, pa zbog svih naprijed navedenih razloga i brojnih drugih , moje
interesovanje za svjetske religije je veliko. elei proiriti svoje spoznaje o
svjetskim religijama( islama, kranstva, pravoslavlja, judaizma, hinduizma,
budizma ) , odluila sam se za ovu temu na maturskom ispitu. Zahvalan sam
profesoru i koli to su mi omoguili da izrada mog maturskog rada bude
radost za mene. Kao to je ve navedeno, tema mog maturskog rada je:
Svjetske religije.
Moj maturski rad na ovu temu sadri pretpostavke o nastanku ovjeanstva i
razvoju naseljenostina zemlji, kako sa religijskog tako i sa naunog gledita,
zatim i razliita obiljeja po kojima se ljudi razlikuju ( rasno, etiki) koji su
oduvijek bili predmet segregacije i diskriminacije meu ljudima. Da bi
odgovorila na izabranu temu koja glasi Svjetske religije, morala sam
navesti osnovna obiljeja i resprostranjenost svake od svjetskih religija.
Meutim, navela sam jo i obiljeja jo nekih manje rasprostranjenih i
poznatih religija. Sve ove religije imaju i svoja svetita koja su takoer
navedena. Velikih potekoa u pronalasku svih potrebnih podataka za izradu
ovog maturskog rada nisam imala.

http://www.maturski.weebly.com

Predpostavke o nastanku ovjeanstva i razvoj naseljenosti na

zemlji
Nauka je dala objanjenja postanka svijeta i ovjeka na Zemlji. Ona ima
svoj stav, svoje poglede i dokaze za to. Meutim, kako vjera naroda nije
bilaizolovana od ivota, niti se kada suprostavljala naunoj misli, neophodno je
imati u vidui ono to o tome saopavaju svete knjige najveih svijetskih religija. U
analizi ovih vjeno prisutnih pitanja koja zaokupljuju ljudski um, potrebno je da se
ukae n religijski i evolucioni pristup njihovom razmatranju. Sa stanovita Biblije
( Svetog pisma ) , koju krani i Jevreji smatraju glavnim izvorom vjere,
Gospodin je stvorio ovjeka iz zemlje i pustio ga da se on opet u nju vrati. Dalje
se navodi: da je Bog stvorio ovjeka od zemljanog praha i u nosnice mu udahnuo
dah ivota. Kao to glinu lonar rukom oblikuje po svojoj volji, tako ovjek stoji u
ruci svog Stvoritelja. Bog je stvorio prvog ovjeka Adama, a iz njegovig rebra i
prvu enu Evu.Tvar iz koje je ovjek nainjen nazvana je prah zemaljski .
Hebrejski rije za Adamah, pa se ovaj naziv dovodi u vezu s pojmom Adam
prvi ovjek. Kada se navodi da je Stvoritelj udahnuo dah ivota u nosnice svog
Stvoritelja, ukazuje da je Stvoritelj udahnuo dah dah ivota koja ima znaenje
vitalna snaga.Prema svetom pismu sviljudi podrazumjevaju se u Adama, u
materijalnom i duhovnom smislu. Bog je stvorio iz jednog jedinog izvora cijeli
ljudski rod iji ivot se odvija u itavoj Zemlji. ovjek je prikazan kao familijarno
bie u statinom obliku. Time je odbaena teorija evolucije ljudskog roda (tijela).
Cijela ljudska rasa ima svoj poetak u adamu kao jedinom pretku. Kur an koji je
jedini izvor vjere i openito ivota za muslimane, na jednom mjestu se spominje da
je ivot stvoren od vode na drugom od zemlje, zatim od ilovae, od ustrajalog blata
ili preciznije , od fermentirane vode pomijeane sa zemljom. Ovo je podudarno s
onim to nauka kae o tome u najnovije vrijeme. U jednoj reenici ( ajetu ) Kur ana
precizirano je da je ovjek stvoren uvremenskim etapama . U Boijem znaenju
vrijeme je vrlo dugo, to jest,jedan dan traje 50.000 godina. U ovoj reenici se kae:
Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali, a zatim melekima ( anelima ) rekli
smo da se poklone Ademu. To znai da je Adem, kao prvi ovjek, nastao kroz
etape stvaranja i oblikovanja za koji su bili potrebni milioni godina po naem
vremenu. Dalje se navodi : On vas je postepeno u fazama svarao , to znai da
je i prije Adema bilo stvorenja i da je Adem kao vrhunac itavog tog razvoja. U
Kur anu se u nekim reenicama ( ajetima ) spominju da su Ademovi potomci
ivjeli ivotom koji je prethodio ovom zemaljskon ivotu. Prema evolucionarnom
pristupu objanjenja postanka ovjeka i njegova razvoja, koje je nastalo krajem
XVIII st. , ovjek se pojavio prije etri miliona godina, i on se od toga vremena
svojstvima, ovjek je tada u prirodnom sistemu ivih bia svrstan u dvonone
2

sisare uspravnog hoda, u red Primata, tj. Natporodicu Hominida, zajedno sa

ovjekolikim
majmunima. U svom djelu Filozofija zoologije s poetka 19. st. , Lamark je prvi
postavio problem o ivotinjskom porijeklu ovjeka. Zatim je Darvinu svom djelu
Porijeklo vrsta iznio teoriju o razvitku ovjeka iz ivotinje biolokom evolucijom i
tako postavio tezu o ovjekolikim majmunima kao iskodinjoj fazi u dugom
procesu oovjeenja. Prema toj teoriji mjenjanjem svijeta i svjesnim karakterom
svog rada, ovjek se izdvajao iznad ivotinje. U toku svog tazvoja ovjek se sve
vie razlikovao od autropomorfnih majmuna. On je poeo svoju razvojnu liniju,
odvajajui se kao poseban ogranak na stablu mehomimdnog pretka. Teina mozga
postala mu je vea, udovi su mu se pretvorili u organe rada, a hod mu je ostao
uspravan. Prema procjenama pristalica evolucione teorije za ovaj proces
oovjeenja bilo je potrebno oko 450.000 generacija.

http://www.maturski.weebly.com

Razvoj naseljenosti na zemlji

Kako se Zemlja naseljava nije podrobnije poznato. Spoznaje oblikujemo na
temelju nalaza, rekonstrukcija i procjena. Tragovi prvih ljudi na Zemlji naeni su u
podruju istone i jugoistone Afrike. Za pojavu ovjeka na Zemlju karakteristini
su razbacani naseljeni prostori bez meusobnih dodira i utjecaja. Prije 60000
400000 godina, u vrijeme poetka upotrebe vatre , naseljenou se
-----sjeveroistona Kina. Iskopine naene u Njemakoj ( Neandertal ) upueni na
naseljenost tog dijela Evrope u kameno doba, prije 100 000 godina. Razdoblje
Homo Sapiensa poinje prije 50 000 godina s pojavom kromanjonca i orinjaka u
Francuskoj. Prije 10 000 godina sa zavretkom ledenog doba, broj stanovnika na
Zemlji uveliko je porastao ( prema procjenama na oko 30 miliona, pa se i prostor
naseljenosti poveao. Osim stepsko- savanskih podruja, vee se koncentracije
ljudi pojavljuju u dolina rijeka sjeveroistone Afrike, te jugozapadne i istone
Azije. Uz stoarstvo, ljudi se poinju baviti i poljoprivredom, pa potraga za
poljoprivrednim povrinama uvjetuje irenje naseljenosti. U podrujima vei i
starijih nasljenosti oblikuju se kolijevke civilizacija : Jordansko Mezopotamska,
Indska, Kineska, Istonoafrika....
Neke su se civilizacije razvijale sasvim izdvojeno ( srednjoafrika i andska) , jer
podruja koje su obuhvaale nisu bila povezana sa ostalim naseljenim prostorima.
U rano povijesno soba, uz podruja prvobitne naseljenosti vea je koncentracija
stanovnitva uz obale Mediterana odakle se iri utjecaj grke i rimske civilizacije ,
a u unutranjosti starih kontinenata ( Evrope, Azije i donekle Afrike ) uz
prometnice .
3

To je doba razvoja trgovine, ali i osvajanja. Na ostalim podrujima nalaze jo

uvijek manji nepovezani naseljeni prostori ( sjeverna Evropa i Azija ).

Slika 1. razvoj naseljenosti u prapoecima ovjeanstva (Izvor: 1)

Slika 2. razmjetaj starih civilizacija (Izvor: 1)

Sve do 1500. godine porast broja stanovnika na Zemlji je malen pa se procjenjuje

da je na poetku novog vijeka na Zemlji ivjelo otprilike 50 miliona ljudi.
Epidemije, ratovi, velika smrtnost dojenadi, a vrlo esto i prirodne nepogode,
onemoguili su preivljavanje, jer ratrkana naseljenost bez komunikacije nije
omoguila meusobno pomaganje.
Nakon velikih otkria potkraj 15. stoljea, broj Zemljinih stanovnika raste bre, to
uvjetuje irenje prostora naseljenosti, premjetaj stanovnika i dijelom popunjavanje
prostora demogratske pustoi. Osnovni motiv premjetaja stanovnika je materijalni
probitak, ali i kolonijalna osvajanja. Mjeanjem stanovnika, mjeaju se i rase,
kulture, narodi, to donosi nove spoznaje i iskustva te utjee na opi napredak.

Slika 3. Putovanja u vrijeme velikih otkria (Izvor:1)

Razliita obiljeja po kojima ljudi razlikuju strukture stanovnitva

Uinak djelovanja drutvene zajednice na prirodnu sredinu, osim o veliini
populacije, ovisi i o sastavu stanovnitva.Sastav stanovnitva moe se posmatrati s
biolokog, gospodarskog, narodnog, vjerskog, kulturno- etnikog i drugih stajalita.
Bioloki satsav je sastav stanovnitva po spolu i dobi. Za spolnu strukturu je
karakteristino da je po prirodnom zakonu podjednaka zastupljenost mukog i
enskog stanovnitva. Do poremeaja pmjera dolazi zbog neuobiajnih drutvenih
zbivanja( rasta, razliitih migracija po spolu, razliite smrtnosti, ovisno o uvjetima
ivota i dr. ). Iako se u svijetu raa oko 5% vie muke dijece, omjer mukaraca i
5

ena brzo se izjednai zbog razliite smrtnosti. U starijim goditima javljaju se

razliiti berazmjeri u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Razlike su uvjetovane
nejednakou spolova.
Za populaciju i gospodarski razvoj nekog prostora vana je ujednaena
zastupljenost dvaju spolova.
Prema dobnoj strukturi stanovnitvo se moe svrstati u godita ( 1,2,3,4, itd. ) ,
petogodita ( dobne razrede od 4,5,9,10,14 itd. ) ili dobne skupine ( do 19,20,59 i
vie od 60 godina ) . Udio pojednih skupina razlikuje se od zemlje do zemlje,
ovisno o stupnju drutvene i gospodarske razvijenosti. Udio mladog stanovnitva u
svijetu se kree od 30-50 % , a starog od 4-20% . U razvijenim drutvima udio
mladih je visok, a u nerazvijenim nizak. Mladom se zajednicom dri zajednica koja
ima vie od 35% stanovnitva u dobi od 19 godina, starom ona u kojoj vie od 12
% stanovnitva ine stari oko 60 godina.
Na osnovi dobno polnog sastava, izgleda dobne strukture, populacijske se
zajednice klasificiraju u tri tipa:
Mlada ( ekspanzivna ili progresivna )
zrela ( stacionarna ili staganta )
stara ( konstruktivna ili regresivna )

http://www.maturski.weebly.com
Rasna, etika i kulturna struktura
Razlike meu ljudima nastale su u uvjetima prostorne odvojenosti.

Porijeklo ljudskog roda je jedinstvo, svi inimo vrstu misaonog bia na zemlji
Homo Sapiens. U tragovima postojanja ovjeka vidljivo je da su postojale razliite
rase. Neke su se javljale nakratko neke irile, neke nastajale, aneke su se odrale do
danas. Evoluvijom su nastajale nove vrste. Uz genetska obiljeja i uvijeti ivljenja
formirali su rasne, etike, jezike i kulturne skupine. U savremenom svijetu, u
uvjetima razvoja komunikacije ili sustava, razlike se smanjuju.
Prema rasnoj pripadnosti razlikuju se 3 velike skupine :
Europidna ( bijela )
Mongloidna ( uta )
Australidna ( crna )
U svakoj od ove tri skupine izdvajaju se tipovi :
- Europidnoj ( evropski i indijski tip )
- Mongloidnoj ( azijski i amerii ) , a u
- Australidnoj ( afriki i austalijsko melanezijski ) .
Razvojem prometa, naroito poslije geografskih otkria, rase se proimaju i nastaju
podskupine :
mulati ( mjeanjem pripadnika bijele i crne rase )
mestici ( mjeanjem bijele i ute ) , i
6

 zambosi ( mjeanjem crne i ute )

Etnika su se obilje+ja oblikovala iz manjih skupina plemena, koje su se tijekom
povijesti sjedinjavala na odreenom prostoru, a prepoznatljiva su po istom ili
slinom jeziku i kulturi te sve veoj meusobnom povezanosti. Tako se formiraju
narodi. Danas svjetsku zajednicu ine dvije tisue veih ili manjih naroda, meutim
najvaniji i najei je jezik.
Glavne jezine skupine ine :
Indoevropski
Kavkaski
Semitsko- hamitski
Hotentotski
Nilotski
Dravidski
Australoazijski
I ostali jezici. Meutim, nakon velikih geografskih otkria i koloniziranja Novog
svijeta, jezik, kultura, vjea, obiaji koloniziranja prodiru u zemljopisno udaljene,
drukaije etnike i jezike prostore. Na taj se nain formiraju skupine auglofonskih,
franokofenskih i iberofosnkih zemalja.

Slika 4. Raspored rasnih skupina na Zemlji. (Izvor: 1)

Sve to je ovjek napravio tijekom vremena u nekom prostoru u sferi duhovnog

stvaralatva, sve to oblikuje kakvou ivljenja, naina ivota i meusobnog
ophoenja ine kulturni okrug neke zajednice.
KULTURA je ukonost duhovnih tvorbi ovjeka na nekom prostoru i u nekom
vremenu, a uz kakvou materijalnih dosega ini civilizacijski okrug. Razina dosega
kulture pojednih kulturnih krugova u svijetu se razlikuje. Oblikovali su ih ljudi u
svoje procvate, stagnacije i nastajanja. Svaki narataj neke zajednice stvara nove
7

materijalne i duhovne vrijednosti, nadograuje na tekovine koje su stvarali njihovi

preci. Danas, u vrijeme sve boljih komunikacija u svijetu, kulture se mijeaju,
podjedini kulturni krugovi preuzimaju kulturne vrijednosti drugih, ali i svoj udio
vrijednosti prenose u ostale dijelove svijeta. Tako nastaju sloenije kulture ( npr. u
SAD , Australiji ). Ipak u svijetu jo uvijek postoje jednostavne kulture. One se
sporo mijenjaju zbog svoje izoliranosti ( praume Amazona, Konga, Nove Gvineje,
i dr. ) ili zbog svog dometa formiranosti uveliko utjeu na doljake ( fran.)
Veliki utjecaj na kulturu, nain ivota, na formiranje odnosa prema prirodi i prema
drutvu, na razvoj gospodarskih djelatnosti, na naseljenosti i izgled naselja ima
religija. Veina ovjeanstva pripada monoteistikoj ( jednobonom ) vjerskom
shvaanju, u kojem su se formirale zakozvane velike religije.
Gotovo 33 % svjetskog stanovnitva pripada budizmu
33 % kranstvu
,vie od 17 % islamu,
, te 10 % hinduizmu.
Veoma mali postotak ( upravo u jednostavnim kulturnim krugovima) pripada
politeistikom shvatanju svijeta, gdje su jo uvijek prisutni pogonski obredi,
animizam i totenizam..

Slika 5 Rasprostranjenost religija u svijetu (Izvor: 1)

http://www.maturski.weebly.com
8

http://www.maturski.weebly.com

Pojam svijetskih religija

Religija
Za veinu osoba religija je organizirani sustav vjerovanja i bogosluja koje stavljaju
Boga u sredite. Za neke druge pak religija oznaava vjerovanje u vei broj bogova a
postoje i osobe koje ne posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili religiju ve prakticiraju
neku vrst vjerovanja na svoj osobni nain, nevezano od organiziranih religija. Ipak
veina zemaljskog stanovnitva vjeruje da je nekakva vrhunaravna sila utjecala na
stvaranje svijeta i da ima bar donekle utjecaj i na ivot pojedinaca.
U dananje vrijeme religija je sistematizirana na primitivne religije:animizam i
supernaturalizam te svjetske religije:teizmi i sustavi apstraktnih vjerovanjaftaoizam,
budizam).
Organizacije koje se javljaju unutar religije su: crkva, sekte, denominacija i kult.
Glavne svjetske religije:

judaizam
kranstvo
islam
budizam
hinduizam
bahai

http://www.maturski.weebly.com

http://www.maturski.weebly.com

KRANSTVO

Kranstvo; (Jat christianismus) monoteistika svjetska religija, nastala u Palestini

u prvom stoljeu nae ere. Obuhvaa brojne kranske crkve, zajednice i sekte,
kojima je zajednika vjera u Isusa Krista, te prihvaanje ivota u skladu s
evaneljem. Utemeljio ju je Isus Krist, a njezini sljedbenici nazivaju se kranima.
Kranstvo pripada tipu povijesne, proroke i objavljene religije, etino-mistine
strukture, spasenjski i eshatoloki usmjerene. Kroz povijest se ralanilo na vie
konfesija (katolicizam, pravoslavlje, protestantizam, nestorijanstvo i monofizitstvo)
i njima odgovarajuih crkava (Katolika Crkva, pravoslavne crkve, protestantske
crkve i istone pretkalcedonske crkve), vidi popis kranskih crkvi i pokreta.
Kranska era poinje Isusovim roenjem.
Kranstvo je nastalo u prvom stoljeu nae ere u Palestini unutar idovstva. U
drugoj polovici tog stoljea osamostaljuje se kao posebna religija i iri po
gradovima Rimskog Carstva, osobito zaslugom apostola Pavla i njegovih misijskih
putovanja. U Novom Zavjetu spominju se samo krani (Dj 11,26), a naziv
kranstvo prvi spominje Ignacije Antiohijski (107) i drugi ranokranski pisci
(Origen, Euzebije). Izvori kranstva su pisana Boja objava (Sveto pismo Staroga
i Novoga zavjeta) i usmena kranska predaja (Tradicija). Nauk su mu razradili i
sustavno obrazloili veliki teolozi, definirali ekumenski koncili, a nad njegovom
pravovjernou bdije crkveno uiteljstvo. Dok katolicizam i pravoslavlje priznaju
oba izvora (Pismo i Predaju), a veliku vanost pridaju teolokom miljenju i
crkvenom uiteljstvu, protestantizam priznaje samo Pismo (sola Scriptura). K. je na
neki nain proizalo iz idovstva, ali je prema njemu bilo i u oprjeci. Prihvatilo je
starozavjetni monoteizam, ali gaje nadopunilo uenjem o Trojstvu. Starozavjetnom
10

legalizmu suprotstavilo je evanelje, a nacionalnoj religiji univerzalistiku,

nadnacionalnu religiju.
Dogma
Glavne kranske vjerske istine definirane su u antici na prvim ekumenskim
koncilima i uglavnom ih prihvaaju sve kranske vjeroispovijesti. U kranstvu je
pet glavnih istina:
monoteizam (postojanje jednoga transcendentnoga Boga, razliita od svijeta, ija je
objava sadrana u Svetom pismu) i Trojstvo (u Bogu su tri osobe: Otac, Sin i Duh
Sveti)
stvaranje i providnost (Bog je sve stvorio, sve uzdrava i svime upravlja)
utjelovljenje i otkupljenje (Sinje Boji postao ovjekom radi njegova spasenja)
besmrtnost ljudske due i uskrsnue tijela
posljednje stvari (raj ili pakao) uvjetovane su milou Bojom i ovjekovim
etikim
ponaanjem.
Pri daljnjem tumaenju tih temeljnih dogmi dolo je do razlika izmeu kranskih
konfesija.
Tako su se za kristolokih sporenja o odnosu ljudske i boanske naravi u Kristu na
Efekom koncilu 431. odvojili nestorijanci.
Na Kalcedonskom koncilu 451. monofiziti. Premda prihvaaju zajedniki nauk
sedam
prvih
ekumenskih koncila, pravoslavci i katolici razlikuju se s obzirom na uenje o
proizlaenju
tree
boanske osobe.
Osim toga katolicizam je nakon raskola (1054.) definirao jo neke dogme (uenje o
istilitu, bezgrjesno zaee, papinska nezabludivost, Marijino uznesenje na nebo),
kojima se razlikuje od pravoslavlja.
Rasprostranjenost
Glavni lanak: Stanovnitvo svijata po religijskoj ispovjesti
U antici se (I-IV. st.) kranstvo proirilo po gradovima Rimskog Carstva, i glavna
su mu sredita bila Jeruzalem, Antiohija, Aleksandrija, Rim i Carigrad. Nakon
seobe naroda kranstvo su V-X. st. primili germanski, slavenski i ugrofinski
narodi, koji danas nastanjuju Europu. U kasnoj antici (V. st.) monofizitsko
kranstvo proirilo se u Armeniji i Etiopiji, a nestorijanski krani (V-XII. st.)
imali su brojne biskupije na iroku prostoru od Sirije do sredinje Kine i zapadne
Indije. Nakon irenja islama od VII. st. kranstva gotovo nestaje u
sjevernoafrikim berberskim zemljama, a manje zatvorene monofizitske, melkitske
i nestorijanske crkve preivljavaju u Egiptu i na Bliskom i Srednjem istoku. Nakon
velikih pomorskih otkria (XV-XVIII. st.) k. se iri usporedno s kolonizacijom tih
podruja (Sjeverna i Juna Amerika, crna Afrika, Australija, Filipini). Danas je
(2003) u svijetu 2,1 milijardi krana (33% svjetskog puanstva), od ega je 1.1
11

milijarda nominalnih katolika, 300 milijuna pravoslavaca, 700 milijuna

protestanata te oko 70 milijuna monofizita i nestorijanaca

Slika 7. Glavni smjerovi kranstva (Izvor: 6)

http://www.maturski.weebly.com

12

PRAVOSLAVNA RELIGIJA

Historijski podaci
Kada je samo latinska crkva osnovnom tekstu simbola vjere dodala filioque, bio
je to povod za raskid izmeu Istoka i Zapada (1054): od tada su, pravoslavne crkve,
vjerne odlukama Sabora u halkidonu, odbijajui da prihvate dogmu filioque
stvorile svijet za sebe, koji se identfikuje sa vizantijskim ivotom svijetom. Prekid
je dodatno naglaen tokom krstakih ratova, ustanovljavanjem paralelne i rivalske
latinske hijerarhije. Pokuaj otvaranja od strane Rimske crkve dodatno su podvojili
istono hrianstvo.

Pravoslavne Crkve
Pravoslavna Zajednica obuhvata etri drevne patrijarije, koje su nekada, sa
patrijarijom u Rimu, sainjavale pantarhiju (vladavinu petorice=, i autokefalne
crkve odnosno autonomne, koje same biraju svog primasa ili patrijarha ili
mitropolije, iji poglavar, mitropolit, se po rangu nalazi izmeu patrijarha i
episkopa.

Rasprostranjenost
etri drevne patrijarije. To su sljedee:
- Vaseljenska patrijarija u Konstantinopolju. Sa skoro etri
miliona vjernika (Turska, grka ostrva, sjeverna Grka, eparhije zajednica koje su
emigrirale u zapadnu Evropu i u Ameriku, kao i Sveta gora). Ivjesne autokefalne
crkve priznaju joj duhovni autoritet.
- Antiohijska patrijarija (I st.), od koje su se odvojili Kopti.
Izmeu 250.000 i 350.000 vjernika u Egiptu, Sudanu, Etiopiji i u drugim zemljama
Afrike.
- Jeusalimska patrijarija, najstarija, ucar je Svetih mjesta. Oko
260.000 vjernika u Izraelu.
13

Ostale pravoslavne crkve. Uz ove letri patrijarije tu je i vie od 145 miliona

pravoslavaca, podjeljenih na petnaestak autokefalnih crkava ili mitropolija. Veina
njih nalazi se na teritoriji istone i srednje Evrope.
- Moskovska patrijarija (osnovana 1589). Ruska crkva, koja je
zagovarala da je legitimni nasljednik Vizantije i trei Rim, bila je dugo progonjena
od svjetovnih vlasti. Danas se izborila za svoj zvanini status u okviru ruskog
drutva, u kojem je ak favorizovana. Ima vie od 90 miliona vjernika.
- Bukuretanska partijarija (osnovana 1925.)godine ujedinjenjem
autokefalne crkve u Translivaniji i Rumunjske sutokefalne crkve). Briljivo ju je
nadzirala komunistika drava. Kontrolom nad njim imalo je ministarstvo za
kultove. Oko 19 miliona vjernika.
- Autokefalna crka Grke. Arhirpiskop Atine je njen vrhovni
poglavar od 1833. godine. Ona je tjesno vezana za dravu i ima vie od 9 miliona
vjernika
- Autokefalna crkva Bugarske (osnovana 1945.), od drave se
odvojila 1947. godine, a 1953. promovisana je u rang patrijarije. Oko osam
miliona vjernika.
- Autokefalna Srpska crkva (osnovana 1879). Udruena je 1920.
godine sa crkvama Crne Gore, Bosne i Karlovaca, kako bi obrazovala Peku
patrijariju (Srpsku). Oko osam miliona vjernika
- Gruzijska crkva (osnovana u V vjeku). Od Ruske crkve odvojila
se 1918. godine. Njen poglavar catholicos ima sjedite u Tibilisiju. Ona broji 2,5
miliona vjernika.
- Kiparska crkva (osnovana 431.) Njen poglavar je arhipiskop,
koji je i njen primas. On ponekad moe biti i civilni vladar, ili ak (kao arhipiskop
Makarije (1913-1977)) obavljati dunost predsjednika Republike. Crkva ima oko
480.000 vjernika.
- Crkva Sinajske gore. Ovo je najmanja od svih pravoslavnih
crkava. Njome upravlja arhiepiskop koga biraju monasi manastira Svete Katarine
(osnovanog u VI. Vjeku; osvjetavao ga je jeruzalemski patrijarh). Ima stotinjak
vjernika.
Pravoslavna emigracija u SAD okulja malo vie od tri miliona vjernika,
kojima moemo da pridodamo vane grupacije koje ive u kanadi i Junoj Americi.
Oni su pod jurisdikcijom jednog grkog arhipiskopa, koji pripada
Konstantinopoljkoj patrjariji, ili, od 1970. godine, Amerikoj pravoslavnoj crkvi,
koja se odvojila od Moskovske patrijarije.
Postoje i nezavisne crkve Finske, Krita, japana, Kine, Koreje, Ugande,
Kenije, Konga i Gane, koje se nalaze pod jurisdikcijom Aleksandrijske patrijarije.

Obiljeja
14

Vanost liturgije. Iskupljenje koje je ustanovio Isus Hristos dostupno je samo

unutar Crkve i posredstvom Crkve. Otuda. Svetotajinska koncepcija hrianskoga
ivota koja svako pojedinano postojanje integrie u jednu koherentnu zajednicu, u
kojij liturgija igra vanu ulogu. Litrugija, ustanovljena izmeu IV i IX stoljea, u
osnovi je ukorjenjena u Svetom pismu, iji sadraj esto prenosi poetskim izrazom,
dopunjujui ga velianstvenim pojanjem i ceremonijalom. Ona, dakle predstavlja
eklesioloku i zajedniarsku vezu svih pravoslavnih. Liturgiju svi doivljavaju kao
doslovnu pojavu neba na zemlji
Ova liturgija, ivotnija utoliko to se esto slui na narodnom jeziku,
posluila je, tokom mnogih progonstava u historiji, kao pribeite (zajedno sa
kultom ikona) duhovnosti ovih crkava.

Pravoslavni obred
Upravo se vizantijski obred najee prakti-kuje u veini pravoslavnih crkava.
Najstarije crkve ouvale su upotrebu posebnog liturgijskog jezika (grkovizantijskog ili slovenskog), dok ostale koriste sopstveni narodni jezik. Skulpture
su u crkvama zabranjene, dok su ikone - svete slike Boga, Bogorodice ili svetaca predmet posebnog kulta i imaju stvarnu sakramentalnu vrednost. Ako je
instrumentalna muzika izoptena iz slube, pojanje igra izuzetno veliku ulogu u
liturgiji. Liturgija se uvek poje dostojanstveno sveanim tonom.
U sreditu obreda nalazi se evharistija, koja se proslavlja prema jednoj drevnoj
liturgiji nazvanoj Liturgijom svetog Jovana Zlatoustog", ili prema liturgiji svetog
Vasilija. Sveta tajna priea obavlja se pod dva vida, potapanjem hleba u vino.
Pravoslavlje priznaje sedam svetih tajni, kao i Rimska crkva; za krtenjem deteta
odmah sledi miropomazanje. Rukopo-laganje se moe obaviti i nad ve oenjenim
mukarcima, dok je celibat obavezan za monahe, iz ijih redova se obavezno, od VI
veka, biraju episkopi.

Monatvo
U istonim i pravoslavnimcrkvama, monatvo se oduvjek smatralo naviim
stupnjem duhovnog ivota. Po uenju grkih otaca, monah je samo autentini
hrianin, koji se pridrava svih evanelskih zapovjedi. U istonom hrianskom
svijetu, monasi koji ive u zajednici kinoviti sljede pravila svetog Vasilija, iako
su se, u isto vrijeme, razliiti oblici usamljenikog ivota sauvali i do dans.
Eremitstvo (pustinjatvo) ivot anahorete, koji se povukao daleko od svijeta, u
pustinju smatrao je najpogodnijim da olaka put ka hesychia-i (tihovanju),
odnosno unutranjem miru, neophodnom za molitvu i sjedinjavanje s Bogom. Ova
sabranost misli u samoi ustrojila je metod neprekidne molitve koju predanje
naziva Isusovom molitvom, i koja je nastala na gori Atos, a zatim se proirila na
cio duhovni milje hrianskog istoka. Monatvo ostaje kola u kojij se ui veza
15

izmeu sjeanja na Isusa, koje se evocira ovom neprekidnom molitvom,

podravanom ritmom disanja, i tajne oboenja.
Suprotno rimokatolikoj, pravoslavna religija naglaava povjerenje u pojedinca, a
osnov pronalazi na Svetim tajnama crkve Hristove. Stavovi crkve su istovremeno i
ortodoksni i liberalni, moglo bi se rei i neobavezujui, a sistem kazni gotovo i ne
postoji. Pravoslavci su, i kao potroai i kao donosioci poslovnih odluka prilino
iracionalni , nemaju oseaj za mogue posljedice. Timski rad postoji samo kada se
jave problemi, da krivicu snosi tim, a ne pojadinac, dok u sluaju uspjeha, bilo
poslovnog, bilo praktinog, privilegije kupi pojedinac. Pravoslavci su, kao
potroai skloni kupovini uvoznih proizvoda, vie sumnjaju u same sebe, nego u
druge. Pravoslavno svetenstvo treba pozvati na upoznavanje novih naunih
disciplina, posebno onih koji se osnose na kulturu strategijskog planiranja
drutveno-ekonmskog i tehnoloki odrivog razvoja, sa osnovnim ciljem da daju
svoj doprinos prilagoavanju novonastaloj situaciji u okruenju. Naime,
pravoslavne zemlje su, bez obzira na raspoloivost prirodnim i ljudskim
potencijalima, u takvom kulturnocivilizacijskomrazvojnom raskoraku sa
okruenjem, da taj raskorak prijeti opstanku pravoslavnih naroda. Najpoznatiji
lanovi pravoslavne zajednice jesu grka i ruska crkva, ali ima i nekoliko drugih,
koje pripadaju uglavnom istonoj Evropi i istonom Mediteranu (odravajui
donekle Bizantijsko Carstvo kojem pripadaju kulturni korjeni pravoslavlja).

http://www.maturski.weebly.com

16

JUDAIZAM

Judaizam je religija, propovjeda vjeru u jednog, bestjelesnog i samo duhovnog

boga, oca svih ljudi. Ovaj bog predstavlja sveukupnost moralnih savrenstava i od
ljudi zahtjeva ljubav i pravednost. Ime ovog Boga zbog svetosti ga nije dozvoljeno
izgovarati. Judaistika religioznost temelji se u poslunosti prema "boanskom
zakonu". Ovaj zakon sadran je u Starom zavjetu, odnosno u hebrejskoj Bibliji.
Stari zavjet je sintetiziran rukopis od 24 knjige. Pisan je na hebrejskom i djelimino
na aramejskom jeziku. Govori o povijesti, idejama i drutvenim borbama judinog
naroda. Ujedno to je i zbirka vjerskih i pravnih propisa, kao i starih mitova koje su
Judeji preuzeli od drugih naroda istoka. Stari zavjet djeli se na tri osnovne grupe:
1. Zakon (hebrejski: Tora, sadri tzv. Petoknjije - Pet knjiga Mojsijevih: Knjigu
postajnja,
Knjigu izlaska, Levitski zakonik, Knjigu brojeva i Ponovljeni zakon)
2. Proroci (sadri: Prve proroke i Posljednje proroke), i
3. Spisi (Psalmi, Knjiga o Jovu, Prie Salomonove, Prva i Druga knjiga
dnevnika,
Jezdrijina
i Nemijina knjiga, Knjiga o Ruti, Pjesma nad pjesmama, Knjiga
propovjednika,
Pla
Jeremijin, Knjiga proroka Danijela). Mnogi istraivai smatraju daje Stari
zavjet
prethodna faza u razvoju kanske religije koja je izloena u Novom zavjetu.
Pored Tore za vjerski ivot Jevreja posebno je vaan Talmud (hebrejski: uenje).
Talmud je velika je vjerska zbirka poslje-biblijskih tumaenja Starog zavjeta,
obrednih pravila, pravnih propisa, pria i izreka. Sastoji se iz dva djela: Miina
(tekst uenja) i Gemara (objanjenje uenja). Postoje dva Talmuda:
Jeruzalemski talmud (prireen oko 450. godine nove ere) i Babilonski talmud
(prireen oko 500. godine).
17

Za ortodoksnog idova obavezan je i veliki broj obrednih propisa i propisa o istoi

i ishrani. Osniva hebrejske religije je Mojsije (hebrejski Moe, oko 1225 p.n.e.).
Praktino jedini izvor za upoznavanje Mojsijevog ivota, rada i uenja je Biblija,
odnosno Stari zavjet. Mojsije je bio hebrejski voa i zakonodavac koji je narod
oslobodio egipatskog ropstva i na gori Sinaju dao im dvije tablice koji su postali
temelj hebrejske religije. Mojsije zauzima prvo mjesto medu osnivaima religija,
poto njemu u prilog ide kronoloko prvenstvo: Zaratustra, Buda, Konfuije, ISIJS i
Muhamed pojavili su se tek mnogo stoljea poslije njega. Prema Bibliji, Mojsije je
uvajui stoku na bojoj planini Horeb vidio boga (Jahve) koji mu je dao mo da
vri udesna djela i povjerio mu misiju - da se vrati svojim plemenima i oslobodi ih
od ropstva.
Tora je, slobodno prevedeno, Zakon. idovstvo doivljava Toru kao Boju rije i
kao samu boju pojavnost. Tora, kao osnovna knjiga cijelog idovstva, je pravilnik
privatnog, drutvenog, politikog i vjerskog ivota idova. Ona je i vie od toga.
Zapravo to je savren nacrt svijeta, jer svijet koji je stvoren prema naelima Tore,
trebao bi biti i ureen prema istim naelima.
Talmud je zbornik cjelokupne usmene predaje koja regulira religiozno-pravne
odnose idovskog naroda. Postoje dvije verzije; babilonski Talmud koji je nastao
negdje oko 5oo.godine i jeruzalemski koji je nastao stotinjak godina ranije. Oba se
sastoje od dva dijela. Misne i Gemape. Mina je najraniji sauvan rabinski tekst o
vjerskom zakonu, a Gemara su rabinski komentar Misne.
ohar je najpoznatija kabalistika knjiga. (Rije kabala hebrejskog je porijekla i ona
znai primati). Kabala je tajna nauka drevnih Hebreja. Njezini tekstovi razvijaju
poseban nain miljenja, poseban nain gledanja, poseban nain doivljavanja.
Gotovo kao da se ui novi jezik, novu metodu razmiljanja.
Rasprostranjenost
Danas na svijetu ima izmeu 15 i 16 milijuna pripadnika ove religije. Veliki dio ih
ivi u SAD-u, oko pet milijuna ih ivi u Izraelu, a ostatak u svim zemljama svijeta
(poglavito Francuskoj i Rusiji). Njihovi obiaji, njihov nain ivota ak i izgovor
hebrejskog jezika mogu se razlikovati, ali idovi su jedan narod ujedinjen
zajednikim precima; patrijasima Abrahamom, Izakom (Yitzhak) i Jakovom
(Jaakov). Prema podatcima iz 1991. godine u svijetu ima 17.865.000 pripadnika
hebrejske religije. Drava idova je Izrael.

18

BUDIZAM
Slika 8. rasprostranjenost
idova u svijetu (Izvor: 6)
Budizam je jedna od tri velike svjetske religije koja je nastala na tlu sjeverne Indije
prije vie od

Poetak
Osniva budizma, ili po njegovim vlastitim rijeima onaj koji je ovo uenje
samo nanovo otkrio, je akvamuni Buddha. Buddha nije osobno ime ve titula
koja oznaava budnoga i l i probuenoga, onoga koji se probudio iz sna o
ivotu i koji stvarnost vidi onakvu kakva ona zaista jest. Prije nego stoje kroz
svoje duhovno pregnue stekao taj naziv, Buddha je nosio ime Siddhartha
Gautama, a roenje kao kraljevi u malom kraljevstvu akva. Odatle nam
dolazi prvi dio njegova kasnijeg imena, akvamuni ili utihnuli mudrac plemena
akva.

Smisao
Budizam nije religija u onom uobiajenom smislu te rijei, jer Buddha nije bio ni
bog ni prorok ni mesija. Budizam ne nudi uenje u koje treba vjerovati, niti njegova
filozofija slui produbljavanju znanja o stvarnosti samo tog znanja radi. Budizam
radije upuuje na to to initi, omoguujui tako stvarnu i cjelovitu promjenu. Kao
stoje rekao Buddha, kada je netko pogoen strijelom njemu nije najpree saznati tko
je tu strijelu odapeo, iz koje je kaste, od kakvog je drveta izraen luk - najpree je
strijelu izvaditi i spasiti ivot. Bez obzira na to to budistika misao nerijetko see do
iznimnih dubina, ona ni u jednom trenutku ne gubi niti naputa tu osnovnu svrhu.
Sredstva filozofije su rijei, logika i razum. Budizam, sluei se tim sredstvima, vodi
iskustvu koje je onkraj rijei, onkraj logike i onkraj razuma, vodi nas istini o prirodi
19

stvarnosti same koja nadilazi sva gledita, pa ak i ona koje sam budizam dri
ispravnima. To je iskustvo potpune slobode od patnje i svih oblika uvjetovanosti,
iskustvo u kojem se otkriva naa prava priroda neuvjetovane mudrosti i bezgraninog
suosjeanja.

Izvaci budizma
etiri plemenite istine su jedno od temeljnih uenja budizma:
1. Dukkha: u ivotu je neizbjeno iskustvo trpnje i frustracije;
2. Samudava: iskustvo trpnje nastaje zbog pogreno usmjerene udnje,
uvjetovane
neznanjem;
3. Nirodha: sloboda od pomuene udnje vodi prema svretku trpnje;
4. Marga: sloboda se moe nai slijeenjem osmerostruke staze, koju je iznio
Buddha.
etvrta plemenita istina je osmerostruka staza:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

ispravno gledite
ispravna namjera
ispravan govor
ispravan in
ispravan ivot
ispravan napor
ispravna usredotoenost
ispravna svjesnost

Uenje budizma nalazi se i u zbiru svetih spisa koji se zovu "tri koare" ili
Tripitaka:
Vinava Pitaka govori o redovnikoj disciplini;
Sutra Pitaka govori o doktrini, npr. o zakonitostima karme i duhovnog
buenja;
Abhidharma Pitaka govori o skolastikoj doktrini.
Pagoda Shwedagon u Rangoonu jedan je od najstarijih budistikih hramova,
pokrivena je zlatom i natkrita "kiobranom" s vie o 4000 dijamanata. Zlatna
je pagoda poznata jer se u njoj nalazi Buddhina kosa, sandale i obua, a
smjetena je u dobro ouvanim podrumima

Budistike zemlje
20

Neobino je da se budizam dao nadjaati u Indiji, zemlji svog nastanka. Od 7 st.n.e.

sve je vie pripadalo pod pritiskom hinduskog tovanja, koje je bolje odgovaralo
religijskim potrebama obinih ljudi. Do 11. st. Igrao je vrlo malu ulogu na
indijskom podkontinentu. Posljednjih je godina, meutim, dr. Ambedahr preveo
veliki broj onih izvan karta ili propisanih klasa u budizam.
Sad se smatra da ih ima 5 miliona. U drugim je podrujima, u kojima je od prije
naao podrku, budizam istisnut islamom. Iskopine i stari spomenici svjedoe o
cvatu budizma u sredinjoj Aziji, posebno istonom Turkestanu, koji je naglo
prekinut u 9 st. Na indoazijskim otocima budizam je postajao sve znaajniji od 8 st.
Najdalje, ali oko 16. st. To je podruje postalo posve islamsko.
Theravada budizam, najstariji oblik religije, vlada do dananjih dana- djelimino
ak i kao dravna religija na ri Lanki ( Cejlon ) i u zemljama izvan Indije: Burni,
Tajland, Kampuije i Laosu. U ostalim podrujima Dalekog istoka budizam se
pojavljuje u obliku rairenja i manje stroge mahayana kole, ili u drugim
varijacijama. To je sluaj u Kini, Tibetu, Koreji, Japanu, Vijetnamu, Mongoliji,
Nepalu i Butan

Slika 9. Budistike zemlje (Izvor: 6)

Glavne struje budizm

Gaotama
Budha

Therevada
strog nauk starih

Mahayana
velika kola obuhvaa mnogo razliitih vjerovanja
21

Japanske sekte

into
Kineska meditati

an / Zen
Varayana / lamaizam/ Tibetanski budizam

Tautarizam,
Okultizam

ISLAM

Islam (latinino: al-'islam, predanost Bogu), monoteistika svjetska religija

utemeljena je u Arabiji u VII. stoljeu. Utemeljio ju je Muhamed, a njezini
sljedbenici nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam
znai religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko ureenje
zajednice po islamskim zakonima). Islamska era poinje 622., kad Muhamed sa
svojim pristaama bjei iz Meke u Medinu (hidra).
Islam se razvija u VII. stoljeu u polunomadskome politeistikom drutvu Arabijskog
poluotoka, gdje je ve bilo gradova s trgovakom elitom. Karavane iz Meke i
Jathriba (Medina) prometuju sa Sirijom i Palestinom, koje su onda bile unutar
kranskoga Bizantskog Carstva. Na sjeveroistoku je zarathutristiko Perzijsko
Carstvo, na jugu nestorijanski Jemen, a na zapadu, s one strane Crvenog mora,
monofizitska Etiopija. U Medini i nekim drugim arapskim gradovima ivjele su
dobro organizirane idovske zajednice.
Islam, poput judaizma i kranstva, gaji strog monoteiza. Islam je nastao
usavravanjem prethodnih abrahmskih religija. Kako su se razvijali narodi i njihova
svijest, tako su se mijenjali propisi. Muslimanima se smatraju ne samo sljedbenici
Muhammeda, ve i ljudi koji su kao Boje poslanike i Boje robove prihvatili
Abrahama, Mojsija, Isusa i td.
22

Kabu su predislamski Arapi preuzeli od pravovjernih istunaca tzv. hanifa,

monoteista. Poligamija je kod predislamskih Arapa oznaavala mo i presti. U
islamu je, pak, imala cilj da zbrine udovice palih boraca. Musliman ne smije oeniti
drugu enu bez pristanka prve, niti smije oeniti treu bez pristanka prve dvije, niti
etvrtu bez pristanka prve tri. Svaku je enu duan darivati u istoj mjeri i nijednu ne
smije preferirati. Unato tim sloenim poticajima i utjecajima, islam e se oblikovati
kao originalna religija, plod arapskoga religijskog iskustva. etiri su izvora
islamskog zakona:
1.
2.
3.
4.

kuranska objava (Kuran)

Muhamedove upute i praktini primjeri (sunnet)
jednoduna suglasnost velikih islamskih zakono-znanaca (idma)
teoloko razmiljanje, logike prosudbe po analogiji (kijas)

Slika 10. Glavne struje islama (Izvor: 6)

Vjerovanje
Islamsko vjerovanje sadri est temeljnih vjerskih istina, koje vjernik prihvaa
dragovoljno i u njih vrsto vjeruje:
1. vjerovanje u jednoga Boga - Allaha , stvoritelja i nestvorena, svemogueg i
milosrdnog,
koji je slao objave preko poslanika svim ljudima.
2. vjerovanje u anele (meleke), neki od njih su: (Dibril, Mikail, Melek smrti i
23

Israfil),
vjerni Allahu i izvritelji njegovih naredaba; aneli pomau vjernicima protiv
zla
i
slave
Boga; suprotnost anelima je iblis. Iblis (ejtan) navraa ljude na injenje
loih djela.
3. vjerovanje u sve etiri pisane objave, koje su objavljene poslanicima: Davudu,
Musau,
Isau i Muhamedu (Musa-Tevrat,Davud-Zebur, Isa-lndz\\ i Muhamed-Kumn")
4. vjerovanje u poslanike, za koje se zna da su poslani od Boga. U Kuranu ih je
spomenuto
dvadeset pet, a najpoznatiji su: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhamed.
5. vjerovanje u sudnji dan; Dan kada e ljudi odgovarati za uinjena djela, bila
dobra ili loa.
6. vjerovanje u predodreenje ((kader));
Muslimani vjeruju u Isa-a (Isusa) ali vjerovanje daje on Bog smatra se najveim
grijehom (irk). U Kur'anu, jedina ena spomenuta imenom je Merjem (Marija),
majka Isaova. Prema islamskom uenju, Merjemje zaela bezgrijeno i Bojom
voljom a njen je sin samo Boji poslanik i Boji rob a ne Boji sin. Kada je Isa uo
da ga neki sljedbenici proglaavaju Bogom i sinom Bojim, pao je na koljena i
molio Stvoritelja za oprost. Tako je nastala podnevna molitva.

Rasprostranjenost

Slika 11. Muslimanski svijet (Izvor: 6)

24

Za Muhamedova ivota (medinska drava) islam se proirio itavim Arabijskim

poluotokom, bilo vojnim pobjedama, bilo taktinim pridobivanjem beduinskih
plemena. Za etvorice prvih kalifa (632-661) vojnim osvajanjem se proirio u
Siriju, Palestinu, Irak, Perziju, Zakavkazje. Egipat i sjevernu Afriku (zlatno
doba islama). Za omejidskih (661-750) i abasidskih (749-1258) kalifa
osvojena je berberska Afrika i panjolska, a na istoku dijelovi Indije i sredinje
Azije. Osmanlije su proirili islam u Maloj Aziji i po Balkanu. No islam se nije
irio samo vojnim osvajanjem ve i vjerovjesnikim posredstvom trgovaca i
sufijskih bratstava (derviki redovi). Trgovake karavane proirile su ga crnom
Afrikom, a pomorski trgovci (VII1-XV. stoljee) jugoistonom Azijom
(Malezija, Indonezija, juni Filipini).
Suvremeni islamski svijet obuhvaa pet kulturolokih zona: arapsku (arapske
zemlje i narodi), tursku (Osmanlije, Azerbajdanci, Turkmeni i dr.), iransko indijsku (Iran, Afganistan, Pakistan, Banglade, muslimani u Indiji), maleku
(Malezija i Indonezija) i crno-afriku (Eritreja, Nigerija, Sudan i dr.) zonu. Na
tom raznoliku supstratu islam je stoljeima razvijao bogatu, raznoliku i u isto
vrijeme jedinstvenu islamsku civilizaciju. U XIX. i XX. stoljeu u islamskom
svijetu dolazi do istovremene tenje prema panislamizmu (politiko,
gospodarsko i duhovno jedinstvo islamskih zemalja i naroda) i prema
nacionalizmu (stvaranje posebnih drava na jezinoj, kulturnoj i povijesnoj
podlozi, s veim ili manjim stupnjem svjetovnosti).
Islamsko drutvo u XX. stoljeu nije bilo imuno ni prema utjecaju socijalistike
i komunistike ideologije. Osim toga, postoji tenja povratka izvorima islama i
istovremeno nastojanje da se islam prilagodi modernom vremenu
(reformizam). Broj muslimana danas (2004) je teko procijeniti zbog velika
raspona u kojem se kreu objavljene brojke (od 800 milijuna do 1,3 milijarde),
no, smatra se daje brojka od 1,1 milijarde najblia realnosti

Bogotovlje
Po islamskom uenju ovjek je religiozno bie, jer ne postoji ni jedan ovjek
na svijetu a da u neto ne vjeruje. To se oituje ukupnim ivotom vjernika, a na
poseban nain u bogotovnim inima {ibada). To ini i svjetovni ivot
{muamalat), gdje svaki Musliman mora imati dobre meuljudske odnose sa
svim ljudima. Stoga,sve stoje dobro i pozitivno Islam prihvaa, a sve to je loe
kategoriki odbacuje. U Islamu je pet bogotovnih dunosti, pet stupova
(arkari) Islama. To su praktine dunosti islama:
1. ispovijest vjere (kelime i sehadet) - Izgovaranje: ("Nema drugog Boga,
osim Allaha; a Muhamed je Boiji rob i Boiji poslanik");
2. obredna molitva (salat il i namaz) - Kojom se vjernik pribliava Bogu, u
toku dana pet je molitvi;
25

3. ramazanski post (saum) - Ustezanje odjela, pia, puenja, spolnih

zadovoljstava
i
neprilinog govora od zore do zalaska sunca, u toku Ramazana koji
traje trideset i l i dvadesetdevet dana.
4. obvezni vjerski prinos (zekat) - Imuni Muslimani duni su od vika
svoje imovine udjeliti 2,5% za potrebe: siromanih, uenika,
bolesnika, starih i iznemoglih.
5. hodoae u Meku (had) - Jedanput u ivotu za onoga tko je u stanju;
Islamski kalendar ima 12 lunarnih mjeseci. Petak {jevmul-duma) je molitveni dan,
kad mujezin s minareta (danas preko razglasa) poziva vjernike u damiju. Ondje
imam predvodi zajedniko klanjanje i dri propovijed {hutba). Glavni islamski
blagdani su: Ramazanski bajram (Id al-Fitr) i Kurban-bajram {Idal-Adha).

HINDUIZAM

Hinduizam je drevna azijska religija iji poetci seu iz razdoblja od 16. do 15.
stoljea prije Krista, koja je zapoela svoj razvoj u Indiji, gdje je i danas glavna
religija. Indijci, meutim, radije govore o vjenom uenju i zakonu (sanatana
dharma), jer je naglasak na nainu ivota vie nego na nainu miljenja.

Rasprostranjenost
Hinduizam je jedna od najvanijih svjetskih religija, ne samo zbog procijenjenih
700 milijuna sljedbenika nego i zbog izrazitog utjecaja na mnoge druge svjetske
religije za vrijeme dugog, neprekinutog razvoja od oko 3500 godina.
Hinduizam je rasprostranjen na prostorima jugoistone Azije, istone i june
Afrike, Europe (Ujedinjeno Kraljevstvo), Amerike i pacifikih podruja sve do
otoja Fidi. Kroz povijest indijski swami i gurui imali su mnogo sljedbenika, a
Hare Krina skupine danas nalazimo u Europi i u Americi.
Od 7. stoljea hinduistika kultura i religija imale su veliki utjecaj na jugoistok
Azije, koji obuhvaa dananju drave Burnu, Tajlan, Kampuije, Laos, Vijetnam
kao i mnoge indoevropske otoke. U veini zemalja meutim, a to vrijedi i za Bali,
hinduistika kultura sadri mnogo toga iz puke, uroenike, predhindustike
religije. Graevina hrama Angkor Wat u Kampuiji odrava zanimanje za
brahmanske religijske obrede, tovanje, Vinu i eve, te izrazite kraljevske ideje.
26

Stilizirana religijska umjetnost obiljeava veinu zemalja, a u Tajlandu i Kampuiji

kipovi svjedoe o popularnsoti ciklusa pria o Romayani. Budui da je hinduizam u
ovom ili onom obliku, religija veine Indijanaca, oekivali bisno da se Hindusi
nalaze gdjegod ima Indijanaca.

Osnovna obiljeja
Hinduizam nema ni osnivaa ni proroka. Nema odreenu crkvenu ili
institucionalnu strukturu, ni strogo odreen credo. Hinduizam je vrsto
isprepleten s predajom o zemlji Indiji, njezinim drutvenim sustavom i
povijeu. Neki smatraju daje hinduizam savez kultova i obiaja, kola ideja i
duhovnih tenji. Moglo bi se postaviti pitanje radi li se o jednoj vjeri ili vie
vjera, jer hinduizam obuhvaa mnogo razliitih vjerovanja i tumaenja:
veina hindusa vjeruje u Boga na ovaj ili onaj nain; pojedini hindus
moe
tovati
jednog
boga, nekoliko njih ili nijednog
neki hindusi vjeruju da potovanje svih ivih bia zahtijeva da budu
vegetarijanci;
drugi
e rtvovati ivotinje za vrijeme hramskih sveanosti
neki oboavaju Sivu, neki Vinu il i njegove inkarnacije; drugi pak tuju
boice
stanovnici jednog sela nemaju isto sredite vjere, koje e ujediniti seljake
i
na
drugom
mjestu

Ipak, za hinduizam je karakteristina vjera u nizove utjelovljenja, seobe dua ili

reinkarnacije i u tome je znaajna razlika pored svih velikih bliskoistonih
jednoboakih religija koje ovjekov ivot vide kao jednokratan, premda na
neki nain vjean, dogaaj u kojem je naglasak na moralnim odlukama u
skladu s Bojim zapovijedima te na njihovoj konanoj prosudbi nakon smrti.
Hindus misli o toku ivota kroz mnoge egzistencije. To se skriva iza pojma
sctmsarci, koji oznaava tijek ivota od roenja do smrti, zatim do ponovnog
roenja - ivotni ciklus.
Povezan s pojmom sam sare jest i pojam karme. Karma doslovno znai djelo
i l i djelatnost, a zapravo oznaava zasluge, krivnje te posljedice ovjekovih
djelovanja u jednom ivotu. U kojem e se sljedeem utjelovljenju dua nai
ovisi o njenoj karmi. Hindusi vjeruju da-se karma prikuplja i raste, te prenosi
kroz mnoga utjelovljenja. Neki smatraju da se posljedice ranijih djela ipak daju
popraviti pokajanjima i obredima, odraivanjem kroz nagrade i kazne, te da
se na kraju moe postii moka ili osloboenje od cijelog lanca samsare i to
27

kroz odustajanje i odbacivanje od svjetovnih udnji i elja, oslobaanje od

neprekidnog kotaa ponovnog raanja.
Za sve hinduse sveta je i rijeka Ganges, koja ne napaja samo njihovu zemlju,
voda je simbol beskonanog ivota. Stotine tisua vjernika obredno se kupaju
svakog dana na njezinim obalama. Najznaajnije takvo sredite jest grad
Benares na Gangesu, koji je ujedno i najsvetiji indijski grad - za hindusa
mjesto na kojem eli umrijeti. Poslije spaljivanja pepeo raspu po vodi svete
rijeke i ivot se nastavlja.

Hinduistika etika
U klasinom hinduizmu djelovanje (karma) i dunosti (dharma) glavni su
pojmovi.
Karma e nagomilavanjem dobrih i loih djela utjecati na ovjekovu sudbinu,
ali ne postoji jedan nain da se postigne dobra karma. Rano u vedskom periodu
postojala je ideja o opem moralnom zakonu (rita) kojeg su uvali bogovi
Mitra i Varuna. Molitva i rtva bile su potrebne da se odri pravilan odnos
meu boanstavima i ovjekom, a grijeh je mogao biti moralni ili obredni.
Moralni zakon izraavao je osnovu drutvenog poretka koji je bio pod
kontrolom prirunika sveenika i zajamen od vladara, no moralni zakoni i
djelovanja bili su usko povezani uz klasnu podjelu drutva, tako dharma nikad
nije postala apsolutna vrijednost za sve pripadnike indijskog drutva. Veliku su
ulogu pri odreivanju moralnih vrijednosti odigrali staroindijski epovi koji
naglaavaju neke osnovne etike vrline - dunosti djeteta prema roditeljima,
ljubav i naklonost koju roditelji moraju pruiti djeci, uzajamno potivanje u
braku, ljubav i sklad kao ideal.
Tenja za bogatstvom i sredstvima za ivot, uivanje u veselju ili ritualne
pobonosti bili su relativni za one koje ive u svijetu etikih nastojanja. Jedina
apsolutna etika bila je povezana s osloboenjem pojedinca od ciklusa ponovnog
raanja. Traganje za blaenstvom zapravo znai potovanje osnova
moralnosti -sanatana dharme: uzdravanje od ubijanja, krae, spolne
neistoe, lai ili uporabe opojnih sredstva.
Ako se ne pridrava tih zabrana, pojedinac ne moe stei osnovnu istou koja je
potrebna da se doe na put prema moki, na put ka osloboenju, koji se jo naziva
28

RELIGIJA

nanamarga. U novije vrijeme vie se naglaava napredak nego ciklusi vremena, te

e dananji Hindus govoriti o opem dobru kao cilju koji treba postii.
Za hindusa je moka veliki cilj. Ta elja za oslobaanjem nije politika, nego
duhovna, a po filozofskom (upaniadskom) uenju, moka se istie kao
oslobaanje od tereta neznanja jer je neznanje to to sputava ovjeka u vjenom
krugu roenje smrt ponovno roenje, koje izraava samsara. Osloboenje e
se postii onda kada znanje zamijeni neznanje - kad se stvarnost ispravno shvati, a
prolaznost i privid odbaci. Vjerovalo se da e se kontrolom disanja dozvoliti
sebe da napusti tijelo i krene putem znanja (nanamargom - ili putem prema
moki). Vjerovalo se da se kontrolom disanja uspijeva postii efekt zatvaranja
arterija srca prema elu, te na taj nain duh kree do svog doma u srcu.
Za hindusa posebno se znanje stie meditacijom praenom disciplinom joge (yoga)
i ponavljanjem misteriozne mantre Om. Joga kao znanost, kao razvijena i
ustaljena praksa sa svim svojim metodolokim obiljejima, ima vie od 6 000
godina ive predaje, koju moda ne poznaje nijedna druga znanost. Izvorno pripada
jednoj od est klasinih hinduistikih filozofija -odnosno naina duhovnosti. Joga
sadri osmerostruku metodu savladavanja: yama (apstinencija, govorenje istine,
uzdravanje od ubojstva, jaanje kreposti, samokontrola), nivama (pridravanje
pravila, vrenje pobonosti), asana (poloaji tijela), pranavama (vjebe i regulacija
disanja), pratvahara (nadozor tj. obuzdavanje osjetila), dhvana (meditacija),
dharana (kontemplacija) i samadhi (oslobaanje, prosvjetljenje).
Moderna joga stekla je znaajna priznanja i kao izvor izvrsnog zdravlja te je kao
takva prihvaena od zapadnih strunjaka i Svjetske zdravstvene organizacije. No
ipak, osim u Indiji, jo se samo u nekim privatnim klinikama u SAD-u, Velikoj
Britaniji, Japanu i Izraelu, yoga i ayw-veda (indijska tradicionalna medicina)
sustavno primjenjuju.
Terapijska joga sastoji se od vie stotina tjelesnih vjebi stavova i tehnika disanja.
Ako se naui i redovito prakticira tehnika joge, ubrzo se uoavaju brze pozitivne
promjene zdravstvenog stanja i izlazak iz fizike i psihike inertnosti.
Brojna zdravstvena istraivanja dokazala su kako se sustavnim provoenjem
terapijske joge postiu bolji rezultati ozdravljenja, u odnosu na konvencionalnu
medicinu, kod niza bolesti: karcinoma, side, metabolikih i endokrinih oboljenja,
bolesti ivanog sustava, migrene, astme, nesanice, bolesti kraljenice i zglobova,
visokog i niskog tlaka
AFRIKA

AZIJA

EVROPA

LATINSKA
AMERIKA
KRANI
351.682.000 304.887.000 531.906.000 422.140.000
KATOLICI
132.102.000 132.053.000 237.587.000 411.514.000
ROTESTANTI 93.865.000 87.053.000 85.344.000 17.513.000
RAVOSLAVCI 30.685.000 3.904.000
130.998.000 1.789.000
DRUGI
66.158.000 81.125.000 85.352.000 10.004.000
KRANI
MUSLIMANI
293.993.000 675.297.000 57.161.000 1.395.000

SJEVERNA
AMERIKA
231.289.000
100.386.000
99.652.000
6.217.000
33.445.000

OKENAIJA SVIJET
23.240.000
8.427.000
7.718.000
591.000
623.000

1.865.144.000
1.022.069.000
391.143.000
174.184.000
199.707.000

5.500.000

107.000

1.033.453.000
29

HINDUSI
BUDISTI
IKHI
IDOVI
ATEISTI

1.608.000
23.000
29.000
128.000
344.000

759.059.000
336.755.000
19.557.000
4.289.000
167.739.000

727.000
680.000
238.000
2.574.000
65.769.000

92.000
559.000
8.000
458.000
3.329.000

1.315.000
587.000
363.000
5.907.000
1.367.000

379.000
26.000
9.000
95.000
563.000

764.000.000
338.621.000
20.204.000
13.451.000
239.111.000

Statistike o svijetskim religijjama su dosta uopene. Osim kranskih vijera, koje

imaju dosta pouzdane pdatke, druge religie raspolau priblinim podacima. Podaci
za ovu tablicu preuzeti su http://www.maturski.weebly.com
iz

Amerikog

almanaca

is

1996.

godine.

30

Ostale religije
Sikhizam
utemeljen je u 15 stoljeu
priblian broj sljedbenika je 23 milijona
rasprostranjenost : diljem svijeta, najvie u sjevernoj Indiji ( u dravi
Pendab najvie )
Sikhi svoju religiju smatraju objavom od Boga ( koji je sat guru ili
istinski uitelj) svojem ueniku, Namaku. Rije sikh znai uenik.
Guru Namak je prouavao da sve vjere dijele jednaku istinu. Postavio je
doktrim spasenja utemeljen na izravnom odnosu s Bogom, a ne na
obrednjoj ili sveenikoj hijerarhiji. Prihvatio je hinduistiku doktrimu
Karme ( naelo da ravnotea dobrih i loih dijela tijekom jednog ivota
odreuje stanje due u sljedeem ivotu), no odbacio je sustav kasta
vjerujui kako su svi ljudi jednaki pred Bogom. Guru 7 Namak takoer je
prouavao da je sveti ivot usredotoen na sluenju zajednici. Bilo je 10
gurna. Posljednji, gobind sing uspostavio je kalsu ( istu zajednicu ) kako
bi zatitio siklu od progona mughala ( muslimanskih vladara ). Od svih
sikha zatraio je noenje pet simbola vjernosti : kipran ( ma ), kargha (
ealj ), kes (dugu, neianu kosu ), kara ( metalnu rukavicu )te kachch (
vrsta hlaa ) . Sikhu i danas nose ova obiljeja. Na samrti, guru Gobidn
Singh, prenio je svoj autoritet na svetu knjigu sikha, Guru granth sahib.
Knjiga sadrava rijei gurnua te nekih hinduskih i muslimanskih uitelja.
tuje se kao guru, a ujedno je i predmet tovanja. Primjerak se uva u
svakoj gurdvari ( vjerskom i dritvenom sreditu).

ainizam
utemeljen u 6 stoljeu prije Krista
priblian broj sljedbenika je 4 milijona
rasprostranjenost : uglavnom u Indiji
ainizam, osnovan u Istonoj Indiji, asketska je religija. U njoj ne postoji
Bog stvoritelj. Umjesto toga, ainisti potuju uitelje nazvane trithankara
( graditelj mostova ) uli ona ( onaj koji nadvladava ) . Ti su uitelji ljudi
koji se oslobaaju zemaljskih udnji i potom vode due preko rijeke
preseljenja iz jednog ivota u sljedei. Dvadesetetvrti ino bio je
Mahavira ili veliki junak ( 540-468 . god. pr.n.e.) , utemeljitelj
anizma. Glavno vjerovanje, a ujedno i nain na koji se kae da anisti

31

nalaze osloboenje iz ciklusa ponovnog raanja, jeste ahisma ( nenasilje

prema svim ivim biima). To je uenje utjecalo i na Gandija.
Potivanje prema ivotu
anistiki redovnici nose maske i metle te neko tlo po kojem hodaju.
Tako ibjegavaju da zgaze iva stvorenja.

intoizam
utemeljen je u 4 stoljei prije nove ere
priblian broj sljedbenika je 110 miliona
rasprostranjenost : Japan
intoizam ( put bogova) najstarija je japanska vjera. Za razliku od veine
vjera, ona nema utemljitelja niti svetih zapisa, iako su se glavni elementi
pojavljivali od 4 stoljea prije nove ere. intoistika vjera temelji se na
poivanju kamija ( duhova ). Smatraju da kamiji obitavaju uglavnom u
prirodnom okoliu, poput vode ili planina, te u posebnim ljudima, kao to
je Budha ili japanski car. Dok se veina intoistikih potivanja odnosi na
zemljane kamije, nebeski kamiji odgovorni za stvaranje svijeta spominju
se u kasnijim tekstovima, najvanije od tih duhova jeste boanstvo Sunea
Amaterasu. intoistika svetita grade se kako bi se udomili kami.
Svetite oznaava tvorac, ulaz, zapreno vratnice koje simboliziraju
granicu iumeu svijeta kami i svijeta ljudi. Japanci usporedno prakticiraju
intoistiku vjeru i budizam, npr. mogu odravati intoistiko vjenanje,
no budistiki sprovod .
Potivanje prirode
Potivanje prirode sredinji je dio intoistike vjere
SIMBOLIKA VRATA

Torii je ulaz u intoistiko svetite. On oznaava granicu izmeu svetog

podruja i obinog svijeta.
Najpoznatiji torii, na otoku Mijaani, jedan je od najpoznatijih u Japanu.

Bakaistika svjetska religija

utemeljena je u 19 stoljeu
priblian broj sljedbenika je 6 milijona
rasprostranjenost : diljem svijeta, no uglavnom u Africi, Indiji te
Junoj Americi

32

Bahaistika vjera prizila je iz Islama, u 19. stoljeu u Perziji, no postala

je samostalna vjera. Utemeljitelji su bili Mirza Ali Muhamed, poznat kao
Bab ( vrata =, koji je najavio dolazak velikog duhovnog voe, kao i voa
sam, Baha u llah ( slava boija )
Baha izam sadrava elemente iz ranih religija cijelog svijeta. Vjernici
proniu jednaka prava za oba spola, obavljeno obrazovanje te drutveni
sklad. Svoja vjerovanja smatraju boanski objavljenim planom koji e
donijeti svjetsko jendistvo i mir.
Jedno od najstariji mjesta bahaista je svetite Baba u Haifi u Izraelu.

Kineske religije
utemljenjene: Konfucijonalizam i taoizam datiraju iz 6 stoljea prije
nove ere
priblian broj sljedbenika 225 miliona
rasprostranjenost : diljem svijeta, preteno u Kini te istonoj Aziji
Religijska tradicija u Kini mjeavina je etriju drevnih sustava vjerovanja.
Sadrava 3 puta : konfucijonalizam, taoizam i budizam ( koji je u Kini
stigao u 1. stoljeu ) , zajedno s domaom narodnom religijom.
Konfucijonalizam je etiki sustav koji je stvorio Kong Fuzi ili Konfucije (
551-479 . godine prije nove ere) . Sustav se temelji na 5 naela :
potivanju svih ljudi
ljubav prema obitelji
uzajamnom dareljivou meu prijateljima
dobrodolicu strancima
odanost dravi
Konfucije je prouavao da valjano odravanje odnosa , ukljuujui
potivanje roditelja i predaka, stvara red i sklad u obitelji i drutvu.
Taoizam se temelji na pisanjima ( ao-Cea ) koji je ivio u 6. stoljeu prije
nove ere. Ta pisanja skupljena su u Tao Te ini. Lao Ce je smatrao da je
tao (put) skrivena snaga to tee kroz svemir i kontrolira ga. Vijernici
pokuavaju postati jedno s taom. Vjeruje u oblik vu-vli ili ui s tokom
pri emu ne nastoji promjeniti dogaaje niti im se opirati. Takvo
vjerovanje vodi ispravnom ponaanju, stvara mir i sklad ljudima u svijetu.
Taoizam takoer ima svoj popularan oblik, koji ukljuuje lijeenje i
egzoristike obrede, sutkovine te pretraga besmrtnou.
Navedena religija i dalje se potuje u obliku svetkovina ( posebna kineska
Nova godina ) , uporabi maginih amafija te potovanje predaka.
Tradicionalna vjetina povezana s narodnom religijom jest feng ni. Ta

33

vjetina nain je da se gaukoni i predmeti usklauju s prorpdnim

energijama. Kinezi kombiniraju konfucijski moralni sustav s taoistikim
potivanjem prema prirodnom svijeta te s budistikim vjerovanjima o
dui. Tri puta bila su slubene religije kineske drave vie od 2000
godina, sve do ranih godina 20. stoljea.
Sve religije, osim budizma obuhvaaju ideje o postojanju ivotinih sla
koji proimaju svemir. Glavni sib jest i (ili ki), ivotna energija iz koje je
sve stvoreno. i obuhvaa suprotne sile jin ( pasivne energije ) te jang (
aktivne energije ) . Vanim se smatra odrati jin i jang u meusobnom
skladu.
Jin i Jang
Ovaj simbol spaja Jang ( svjetlost, aktivnost, muko naelo ) i jin ( tamu,
pasivnost, ensko naelo) energija. Dvije sile meusobno se
suprostavljaju, no nijedno i nadopunjuju.
Tai i uan
U taoistikom vjerovanju, tijelo je energetski sustav kroz koji tee ci (
ivotna snaga ). Kretanje t ai i nana namjenjene su sredotoavanju i
prevoenju ija.
Rasplesani zmaj je simbol vode, janga ( aktivne energije ) i nebeske
moi. Glavno je obiljeje kineske religije i kineskih svetkovina.

Slika 11. Rasprostranjenost svjetskih religija (Izvo: 6)

34

Religijska svetita

Islam aba ( Kaba ) graevina u sreditu Velike damije u Meki,

muslimansko svetite od vremena proroka Muhameda. Glavni in hada
jest obii abu sedam puta. Muslimani uspostavljaju poseban kompas
kiblu da odrede smjer u kojem se nalazi Meka. Ova srednjovjekovna
kibla ima upisane dane u mjesecu.

Kranstvo - Kri u Graonu u Taksosu, napravljen 1955. godine , no ve

je postao svetite hodoasnicima. Visok je 58 metara i najvii je kri
sjeverne hemisfere. Simbol kria ima razne oblike, kao to je pravoslavni
kri s jednom veom i dvije manje grede.

Budizam Divovski buda koji stoji.

Ovaj golemi kip nalazi se u Vat Indrovihornu, na Tajlandu. Slini kipovi
postoje i u ostalim zemljama, ukljuujuu ri Lanku, Kinu te Afganistan (
gdje se obnavljaju dva drvena kipa koja su talibani razorili).

35

Hinduizam rijeka Ganges kod Varanazija ( jedan od svetih gradova

Indije) . To je sveta rijeka za hinduse, smatraju je boicom ( Ganga ) i
enom boga Tive. Hodoasnici se kupaju u rijeci kako bi isprali svoje
grijehe.

Judaizam Zapadni zid.

Ovaj zid u Jerusalemu bio je dio solomonovog hrama. On je svetite i
najsvetije mjesto idovskog svijeta.

http://www.maturski.weebly.com

36

ZAKLJUAK
Da bi se govorilo o religiji, njenim obiljejima i slinostima mora se prvo
neto rei o samom nastanku ovjeanstva, te razvoju naseljenosti na
Zemlji. Nauka je kako za sve druge nauke,otkria i sl. , dala objanjenja o
postanku svijeta i ovjeka na Zemlji, za to ima svoje dokaze. Meutim,
neophodno je imati u vidu i to to saoptavaju svete knjige velikih
religija. Prema izborima svetih knjiga islama, kranstva i judaizma svi
ljudi se podrazumjevaju u Ademu ( Adamu ), u materijalnom o
duhovnom smislu. Bog je stvorio iz jednog jedinog izvora, ljudski rod iji
ivor se odvija na itavoj zemlji. Meutim, prema svetom pismi krani i
jevreji, oni smatraju da je Gospodin stvorio ovjeka iz zemlje i pustio ga
da se u nju vrati. Meutim, prema svetoj knjizi muslimana Kur anu
spominje se da je ivot stvoren od vode, zemlje, ili lovae, blata... Prema
evolucionom pristupuse objanjava da je ovjek nastao prije 4 miliona
godina i dalje se razvijao, ime se sve vie razlikovao od antromorfnih
majmuna i u koje je izpoetka svog nastanka bio svrstan. Tragovi prvih
ljudi potiu iz Pleistocena s podruja istone i jugoistone Afrike; zatim
Kine. Takoer, iskopine u Njemakoj i Francuskoj svjedoe o razvoju
naseljenosti u tom podruju evrope. Koncentracija ljudi pojavljuje se i na
prostoru jugozapadne i istone Azije, i uz obale Mediterana . Obiljeja po
kojima se ljudi razlikuju su rasna, etika, kulturna, a nastale su u uvjetima
prostorne odvojenosti. Poto je tema maturskog rada Svjetske religije
treba neto rei i o tim religijama. Religija je za veinu osoba organizirani
sustav vjerovanja i bogosluenja koji stavljaju Boga u sredite. Postoje
pak i religije koje izuava vjerovanje u vei broj bogova, te religije koje
prakticiraju vjerovanje na svoj lini nain. Glavne svejtske religije su9 :
islam, kranstvo, pravoslavlje, judaizam, hinduizam, budizam. Postoji i
manje poznate religije i vjerovanja, a neko od njih su : ainizam,
intoizam, sikhizam, kineske religije, baha i religije...
Islam je vjera muslimana u Jednog jedinog Boga Allaha d...
Sveta knjiga muslimana jeste Kur an, koji je objava Allaha d.. preko
njegovog poslanika Muhameda a.s. ovjeanstvu, kao upustvo za
ipsravan ivot.Razvila se na Arabijskom poluotoku u VII stoljeu.
Kranstvo je monoteistika vjera nastala u Palestini u I stoljeu n.e. To
je zajednica vjera u Isusa Krista, te prihvaanje ivota u skladu s

37

evaneljem. Utemeljio ju je Isus Krist . Izvori kranstva su pisana Boija

djela ( Sveto pismo Starog i Novog zavjeta ).
Budizam je religija nastala na tlu Indije prije vie od 2500. godina .
Osniva ovog uenja je Sighhartha Gaothana Budha. Budizam upuuje na
to ta initi, omoguujuu tako stvarnu cjelovitu promjenu.
Judaizam je religija koja prepovjeda vjeru u jednog boga, bestjelesna i
samo duhovnog boga, oca svih ljudi : Judaistika religija temelji se na
poslunosti prema boanskom zakonu, koji je sadran u Starom zavjetu,
tj. U hebrejskoj Bibliji.
Hinduizam je azijska religija koja je razvoj zapoela u Indiji. Naglasak joj
je na nainu ivota, ne miljenja.. To je vjera u nizove utjelovljenja, seobe
dua ili reinkarnacije.
Sve religije imaju i svoja religijska svetita.
Svetite islatama tj. Muslimana je Kaba u Meki.
Svetite krana i glavni centar hodoaa je Vatikan.
Svetite budista jeste divovski buda koji stoji u Vat Indravikarnu, u
Tajlandu
Svetite hindusa i centar hodoaa sveta rijeka Ganger kod Varanazije
Najsvetije mjesto idovskog svijeta je Zapadni zid u Jerusalemu.

http://www.maturski.weebly.com

38

LITERATURA
1. Zemljopis I - Mate Matas Ines Kozina, kolska knjiga, Zagreb
1994.god
2. Historija Fahrudin Isakovi, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1994.
god.
3. Velika ilistrirana enciklopedija ovjek (HUMAN), Dorling
Kindersley Limited 2004
4. Internet www.wikipedia.com, www.znanje.org
5. Enciklopedija
6. Svjetske religije, Kranska sadanjost, zagreb 1987. god

http://www.maturski.weebly.com

39

SADRAJ
Uvod............................................................................................1
Predpostavke o nastanku ovjeanstva i razvoj naseljenosti
na zemlji......................................................................................2
Razvoj naseljenosti na zemlji...........................................3
Razna obiljeja po koima se ljudi razlikuju............................5
Rasna, etika i kulturna struktura..................................6
Pojam svjetskih religija.............................................................9
Kranstvo................................................................................10
Pravoslavna religija.................................................................13
Judaizam...................................................................................17
Budizam....................................................................................19
Islam..........................................................................................22
Hinduizam................................................................................26
Ostale Religije..........................................................................30
Religijska Svetita....................................................................34
Zakljuak..................................................................................36
Literatura.................................................................................38
Sadraj......................................................................................39

40