UNIVERZITET U SARAJEVU

Prirodno-matematički fakultet

Odsjek za biologiju

PET PRITISAKA NA PLANETU ZEMLJU

Seminarski radovi iz predmeta „Ekologija čovjeka i zaštita životne sredine“

Profesor: prof.dr. Senka Barudanović

Asistent: doc.dr. Ermin Mašić

Uradile: Studentice Mikrobiologije i Nastavničkog smijera

Sarajevo, Januar 2020.

 1. KONVERZIJA STANIŠTA

1. Uvod

Stanište je prostor koji zauzima određena životna zajednica u prirodi na kojem članovi te
zajednice zadovoljavaju svoje potrebe: dišu, hrane se, kreću, traže stanište, razmnožavaju se
itd. Stanište zajedno sa tom zajednicom organizama na njemu čini ekosistem. Upravo te
dijelove prirode ljudi iskorištavaju i za svoje potrebe u vidu ekosistemskih servisa.

Pod terminom ekosistemski servis (usluga) podrazumijeva se svaki oblik dobrobiti za ljude
koji proizilazi iz ustaljenog toka procesa u ekosistemu. Ekosistemska dobra(proizvodi) su
resursi koji potiču iz ekosistema, a čovjek ih koristi u prirodnoj ili transformisanoj formi
(npr.šumski resursi ili flaširana voda). Na taj način ljudi iz prirode koriste razna dobra za
hranu, sirovine, pitku vodu, turizam itd. Korištenje ekosistemskih servisa trebalo bi da se
odvija na principu održivog razvoja. Neadekvatnim iskorištavanjem prirodnih resursa i
prirode ljudi njihovom djelatnošću mogu da dovedu do izmjene prirodnih ekosistema i
njihove konverzije u neke druge tipove staništa.

2. Konverzija staništa
Konverzija staništa predstavlja proces degradacije staništa, pri čemu se sa višeg stepena
organizacije i integracije prelazi u staništa karakteristična za niže oblike organizacije. Ovo je
rezultat djelovanja jednog ili više ekoloških faktora, a može biti antropogene prirode, rezultat
prirodne katastrofe (požari, poplave, odroni) ili rezultat dugotrajnog procesa regresivne
sukcesije biocenoza.

Konverzija staništa je eliminacija ili ozbiljno umanjivanje integriteta prirodnog staništa

uzrokovano velikim, dugoročnim promjenama u korištenju zemlje ili vode. (International
Union for Conservation of Nature (IUCN) 2006)

2.1. Podjela ekosistema prema stepenu degradacije

Ekosistemi prema stepenu degradacije se dijele na:

Primarne ekosisteme - u kojima je stopa primarne produkcije veoma visoka.

Sekundarne ekosisteme - nastali degradacijom primarnih, od strane čovjeka. Konverzijom
primarnih ekosistema u svoju korist (livade, pašnjaci), čovjek je u potpunosti izmijenio
provobitni ekosistem.

Tercijarne ekosisteme - nastali daljom degradacijom sekundarnih ekosistema od strane

čovjeka (gradovi, sela) (Barudanović, Macanović & Mašić 2015).

3. Konverzija kopnenih staništa

Među staništa primarnih ekosistema, koja se kod nas danas najčešće nalaze na udaru
antropogenih aktivnosti, spadaju: šumska staništa, staništa vegetacije u pukotinama stijena,
dominantno zastupljena u reliktno-refugijalnim ekosistemima kanjona i klisura, te staništa
močvarnih tipova vegetacije, vezana za visokoplaninske cretove, aluvijume i ušća rijeka, a
nerijetko i za kraška polja Hercegovine. Pritisci, pod kojim se nalaze ovi tipovi staništa su
raznoliki, ali izuzetno intenzivni.

Probijanjem puteva kroz šumske ekosisteme se ne mijenja samo određeni dio šumskog
staništa, nego fragmentacijom šume dolazi do velikih promjena u strukturi i funkciji
biocenoza. Gradnjom hidroakumulacija, otvaranjem kamenoloma i saobraćajne infrastrukture
kroz najvrednije, reliktno-refugijalne ekosisteme Bosne i Hercegovine, nepovratno se gubi
veliki dio prostora na kojem su tokom hiljada godina uspjele opstati populacije pojedinih
vrsta, koje danas predstavljaju raritete u globalnom biodiverzitetu planete. Isušivanjem,
paljenjem, meliorativnim zahvatima i uspostavom poljoprivrednih površina na močvarnim
staništima, gubi se, kako u kvalitativnom, tako i u kvantitativnom smislu, veliki dio
biodiverziteta Bosne i Hercegovine.

Plodna poljoprivredna zemljišta, sa pratećim agrobiodiverzitetom, nerijetko bivaju pretvorena

u građevinsko zemljište, na kome, u pravcu nastanka antropogenih pustinja, dolazi do
ireverzibilnih promjena. Gradnjom stambene i privredne infrastrukture na poljoprivrednim
zemljištima, trajno se degradira ne samo stanište brojnih vrsta vezanih uz agrobiocenoze,
nego i sama mogućnost eventualne restauracije ili progradacije ekosistema.

3.1. Desertifikacija
Desertifikacija je još jedan uobičajeni pojam koji se koristi za:

a) degradaciju zemljišta u suhim područjima i / ili

b) nepovratnu promjenu zemljišta u takvo stanje da se više ne može povratiti za prvobitnu
upotrebu.

Koordinirane globalne akcije u vezi s dezertifikacijom organizirane su kroz Konvenciju

Ujedinjenih naroda za borbu protiv dezertifikacije 5, a u novije vrijeme pojačane
ciljevima Ujedinjenog naroda za održivi razvoj.

3.2. Mjere zaštite od degradacije

Sprečavanje degradacije staništa sljedećim postupcima: korištenje snage vjetra, korištenje
solarne energije, racionalnije grijanje, električni automobili, zaustavljanje emisije ugljen-
dioksida, korištenje energija iz biogasova, tepošumljavanje zemljišta brzorastućim drvećem.

4. Konverzija vodenih staništa

4.1.Konverzija tekućih ekosistema

Prve civilizacije nastajale su na obalama rijeka, pa su se već tada prirodna staništa organizama
na obalama rijeka jednim dijelom izmjenila. Najznačajnije i najdrastičnije promjene riječnih
ekosistema nastale su gradnjom brana.

4.1.1. Utjecaj brana na riječni ekosistem

S obzirom na sam tok rijeke, utjecaji brana na izmjenu samog riječnog ekosistema mogu se
podijeliti na uzvodne i nizvodne.

Gradnjom brana ne mijenja se samo riječni ekosistem, već se narušavaju i obalna područja i
kopneni ekosistemi.U osnovi je najveća promjena trajni gubitak kopna, koje je najčešće uz
rijeke i najplodnija zemlja pogodna za razvoj bioraznolikosti, ali i za čovjeka i razvoj
njegovih naselja i infrastrukture.

Brane uzrokuju fragmentaciju i modifikaciju vodenih staništa, transformaciju tekućih

ekosistema u stajaće i polustajaće, promjenu protoka materije i energije i predstavljaju
barijere za migracije vrsta (Finlayson et al., 2005).

4.1.2. Konverzija tekućica u hidroakumulacije

Formiranjem akumulacija prvo stradaju vrste prilagođene čistoj, hladnoj vodi tekućice bogatoj
kiseonikom. Tako se, u relativno kratkom periodu, mijenja sastav vrsta: autohtone, često i
endemske, visokokvalitetne salmonidne vrste nestaju, a razvijaju se cipronidi i druge, manje
zahtjevne vrste, koje se lakše adaptiraju na novu hemiju i temperaturu vodnog ekosistema.
Relativno veliko opterećenje različitim zagađenjima odražava se na zdravlje organizama u
ovim ekosistemima jer su ovakve akumulacije istovremeno kolektori u kojima se vrši
taloženje i dugotrajno zadržavanje onečišćenja. Usporen ili onemogućen protok vode ove
efekte povećava pošto ta pojava znatno smanjuje efekat samoočišćenja.

U akumulacijama je značajan pad čistoće vode čemu doprinosi veće taloženje i truljenje
organske materije, pa je zbog toga proces samofiltriranja slabiji u odnosu na tekućice.

Utvrđeno je da vodne akumulacije utječu na klimu kroz promjene sljedećih parametara:

- temperature zraka i temperature ciklusa

- brzine i smjera vazdušnih strujanja (pojava vjetra),

- vlažnosti zraka i ciklusa vlage i pojava magle (Variščić, 2011).

4.2. Konverzija močvarnih staništa

Konverzija močvarnih staništa uzrokovana je ljudskom djelatnošću i to:

- isušivanje močvara radi širenja poljoprivrednih površina

- izgradnju infrastrukture

- neplansku i neodrživu eksploataciju resursa

- nasipanje

- neselektivna i intenzivna sječa

-stalna drenaža i odvodnja podzemne vode

4.3. Konverzija morskih obala

Morska staništa su pod rastućim pritiskom usljed urbanog razvoja na obalama. Pored
direktnog uništavanja obale u svrhu krčenja prostora za izgradnju infrastrukture, urbanizacija
obala povlači za sobom i druge posljedice, tj. vrši indirektan utjecaj npr. razvojem većeg
transporta.

Mnoga obalna područja su degradina ili izmijenjena razvojem luka, urbanizacijom,

agrikulturom i industrijalizacijom, čemu prethodi destrukcija obalnih šuma, močvara,
koraljnih grebena i drugih tipova staništa. Te izmjene obala uzrokuju velike gubitke
ekosistemski servisa i većinom su ireverzibilne. Fragmentacija obalnih područja kao
migracijskih ruta dovela je do ugroženosti mnogih vrsta.

5. Posljedice konverzije staništa

Glavna posljedica konverzije staništa je gubitak biološke raznolikosti, a pored toga i:

1. gubitak staništa zbog konverzije

2. ugrožavanje staništa
3. fragmentacija stanista
4. smanjivanje staništa

Fragmentacija staništa (fragmentacija vrsta) je proces kojim se velika i susjedna staništa dijele
na manja, izolirana staništa. Iniciranje ovih manjih staništa ima izravan utjecaj na sve vrste,
njihovu strukturu zajednice i cjelokupni ekosistem tih fragmenata.

Fragmentacija staništa je jedan od najvažnijih procesa koji doprinosi smanjenju populacije,

gubitku bioraznolikosti, te promjeni strukture zajednica i funkcioniranja ekosistema u
antropogeno modificiranim staništima (Kajtezović 2013).

6. Pravno regulisanje problema konverzije staništa

6.1. CBD – Convention on Biological Diversity

Konferencija o okolišu, Rio de Janeiro, 1992. (stupila na snagu 1993.)

Globalno prihvaćen dokument za zaštitu biološke raznolikosti koji uspostavlja njeno očuvanje
kao temeljno međunarodno načelo u zaštiti prirode i zajedničku obavezu čovječanstva.

Bosna i Hercegovina postala članica 2002.

CBD ciljevi :

1. očuvanje biološke raznolikosti,

2. održivo korištenje komponenti biološke raznolikosti,

3. pravedna i ravnomjerna raspodjela dobrobiti koje proističu iz korištenja genetskih

izvora.
6.2. IPBES
The Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services
(IPBES) je međuvladino tijelo koje procjenjuje stanje biološke raznolikosti i ekosistemskih
servisa koje društvo pruža, kao odgovor na zahtjeve donositelja odluka.

6.3. EU direktive
Direktiva o pticama i Direktiva o staništima predstavljaju srž EU zakona u zaštiti prirode. Ta
dva propisa zajedno postavljaju visoki standard očuvanja prirode za sve države članice EU.

6.3.1. EU Direktiva o zaštiti staništa

Diretkiva o zaštiti staništa stupila na snagu 1992. godine.

Ciljevi :

1. očuvanje širokog spektra rijetkih, ugroženih ili endemskih vrsta životinja i biljaka.

2. oko 200 rijetkih i karakterističnih stanišnih vrsta

3. promicanje očuvanja biološke raznolikosti uzimajući u obzir ekonomske,

socijalne, kulturne i regionalne potrebe

6.3.2. EU Direktiva o pticama

Direktiva o pticama usvojena je 1979. godine, a njezin cilj je zaštititi sve divlje ptice i njihova
najvažnija staništa diljem EU. Direktiva također zahtjeva od svih zemalja članica EU da
najvažnija područja za 193 ugrožene vrste i za sve ptice selice izdvoje kao područja Natura
2000

6.4. Natura 2000

Ekološka mreža sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova
Europske unije, proizlazi iz Direktive o staništima i Direktive o pticama. Njezin cilj je očuvati
ili ponovno uspostaviti povoljno stanje za više od hiljadu ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230
prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova. Nisu ugrožene samo rijetke ili endemične vrste,
nego i mnoge vrste koje su još uvijek brojne, ali im pogodna staništa ubrzano nestaju što
može dovesti do njihovog skorog izumiranja. Cilj upravljanja je održati ili poboljšati povoljno
stanje očuvanosti ciljnih vrsta i staništa određenog područja.
 2. PREKOMJERNA EKSPLOATACIJA

Eksploatacija se odnosi na korištenje prirodnih resursa ili prirodnog blaga bez obzira na
posljedice.

Uzroci prekomjerne eksploatacije su:

a)namjera za postizanjem profita

b)ekonomsko podcjenjivanje prirodnih resursa

Posljedice prekomjerne eksploatacije :

a)izumiranje vrsta

b)pustoš, slanost tla

c)bolesti (kao i pojava razmnožavanja parazita pri uzgoju monokultura)

d)šumski požari zbog krčenja šumskog područja za poljoprivrednu proizvodnju

Prirodni resursi i njihova podjela

Prirodni resursi su supstance, koje se nalaze u prirodi, a koje se smatraju vrijednim u njihovoj
relativno ne modificiranoj prirodnoj formi. Neki od njih su bitni za ljudski opstanak, dok
drugi zadovoljavaju potrebe društva. Svi proizvodi ljudi u gospodarstvu u određenoj su mjeri
sastavljeni od prirodnih resursa.

Osnovna podjela prirodnih resursa:

1.OBNOVLJIVI -Obnovljivi resursi su većinom "živi resursi", kao što su (riba i šume, i oni
se mogu samostalno obnavljati, osim ako nisu zloupotrebljeni, tj. prekomjerno eksploatišu.
Kada se obnovljivi resursi konzumiraju na takav način da to prelazi stopu brzine obnavljanja,
vremenom će rezerve tog resursa potpuno nestati. Neki od "neživih" obnovljivih resursa su
zemljište i voda.

2.STALNI–su poput obnovljivih resursa, samo što ne trebaju regeneraciju. To su sunčevo:

zračenje,vjetar,plima i oseka.
3.NEOBNOVLJIVI- su izvori energije koji se ne mogu regenerirati ni ponovno proizvesti.
To su: ugljen, nafta, prirodni plin i nuklearna energija.

Prirodni resursi se također dijele na :

1.BIOTIČKE - oni koji dolaze iz živog ili organskog materijala, uključujući i materijale koji
se od njih mogu dobiti. Na primjer, drvna građa je biotički resurs jer šume trenutno žive, ali
fosilna goriva su također biotička jer se stvaraju raspadanjem organskog materijala.

2.ABIOTIČKE- oni koji dolaze iz neživog i neorganskog materijala. Na primjer, teški metali
kao što su zlato, željezo i bakar su abiotički, kao i zrak i voda

I još jedna podjela prirodnih resursa je na :

1.KOPNENE

2.VODENE

EKSPLOATACIJA ŠUMA

Šume pokrivaju 30,7 posto Zemljine površine, a osim što osiguravaju hranu i sklonište,
ključne su za borbu protiv klimatskih promjena, zaštitu biološke raznolikosti i domova
autohtonog stanovništva. Trinaest miliona hektara šuma nestaje svake godine. Iako je do 15%
zemljišta trenutno pod zaštitom, biološka raznolikost je i dalje u opasnosti. Ova veličina
uništenja ima značajne socijalne, ekonomske i ekološke posljedice, ne samo na lokalnom
nivou, već i na globalnoj razini. Krčenje šuma i opustošenje - uzrokovano ljudskim
aktivnostima i klimatskim promjenama - predstavljaju velike izazove održivom razvoju i
utjecali su na živote i životni vijek miliona ljudi u borbi protiv siromaštva.Uništavanje šuma
uzrokuje oko 15 posto godišnje emisije plinova staklenika, jednako kao i transportni sektor.
Države koje najviše ekspolatišu šume su Brazil, Peru, Bolivija, Indonezija, Meksiko, SAD,
Sudan i druge.

EKSPLOATACIJA LJEKOVITOG BILJA

Ljekovite biljke su globalno vrijedni izvori novih lijekova. S povećanjem potražnje za biljnim
lijekovima, prirodnim zdravstvenim proizvodima i sekundarnim metabolitima ljekovitih
biljaka, upotreba ljekovitih biljaka ubrzano raste u cijelomsvijetu. Iako je ta prijetnja poznata
već desetljećima, ubrzani gubitak vrsta i uništavanje staništa širom svijeta povećao je rizik od
istrebljenja ljekovitih biljaka, posebno u Kini, Indiji , Keniji , Nepalu , Tanzaniji i Ugandi.
 EKSPLOATACIJA ŽIVOTINJA

Antropogena eksploatacija divljih životinja odvijala se kroz ljudsku historiju, što je dovelo do
gubitka i izumiranja biološke raznolikosti; međutim, nedavna stopa gubitaka naglo se ubrzala.
Ranjive vrste su već istisnute u mnogim regijama, što rezultira „filtrom izumiranja“ u kojem
su preostale vrste sposobne nositi se s antropogenim pritiscima.Životinje su od davnina
uzgajane za hranu, radi krzna, u svrhu proizvodnje odjeće i obuće, iskorištavane su u svrhu
ljudske zabave i slično. Neke se vrste koriste za suvenire i trofeje koji se prodaju turistima;
naprimjer slonovske kljove. Druge vrste poput leoparda, činčila ili tibetanske antilope
cijenjene su zbog svog krzna u proizvodnji odjeće.

EKSPLOATACIJA KOPNENIH ABIOTSKIH RESURSA

Tlo je definirano kao gornji sloj zemljine kore. Formiraju ga mineralne čestice, organske
tvari, voda, zrak i živi organizmi. Zapravo je izuzetno složen, promjenjiv i živi medij. Kako je
formiranje tla izuzetno spor proces, tlo se u osnovi može smatrati neobnovljivim resursom.
Sučelje zemlje, zraka i vodenog tla obavlja brojne vitalne funkcije: hrana i druga biomasa,
skladištenje, filtracija i transformacija mnogih tvari, uključujući vodu, ugljik, dušik. Tlo ima
ulogu staništa i genskog bazena, služi kao platforma za ljudske aktivnosti, krajolik i baštinu te
djeluje kao dobavljač sirovina. Sadrži oko dvostruko više ugljika u atmosferi i tri puta veću
količinu koja se nalazi u vegetaciji.

EKSPLOATACIJA KOPNENIH ABIOTSKIH RESURSA NA GLOBALNOM NIVOU:

U pogledu izravne eksploatacije, oko 60 milijardi tona obnovljivih i neobnovljivih izvora se

izvlači svake godine. Taj se broj gotovo udvostručio od 1980., budući da se stanovništvo
znatno povećalo, dok je prosječna potrošnja materijala po glavi stanovnika (npr. Biljke,
životinje, fosilna goriva, rude, građevinski materijal) porasla za 15% od 1980. Ujedinjene
Nacije su jedna od svjetskih utjecajnih organizacija koja se bori, između ostalog i za zaštitu
okoliša. Tako,npr. u svrhu zaštite planete Zemlje UN su objavile i 17 Ciljeva održivog razvoja
od kojih se 14. i 15. cilj direktno tiču zaštite kopnenih i vodenih ekosustava pa samim tim i
zaštitu od prekomjerne eksploatacije.
EKSPLOATACIJA KOPNENIH ABIOTSKIH RESURSA NA EUROPSKOM NIVOU

Članice EU nastoje smanjiti eksploataciju abiotičkih kopnenih resursa uz pomoć zakona i

Direktiva. Jedna od njih je i DIREKTIVA VIJEĆA od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih
staništa i divlje faune i flore. Za posebna područja očuvanja, države članice utvrđuju potrebne
mjere za očuvanje koje prema potrebi uključuju odgovarajuće planove upravljanja, posebno
priređene za ta područja ili integrirane u druge razvojne planove te odgovarajuće zakonske,
administrativne ili ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih
tipova i vrstama koji su prisutni na tim područjima. Predviđa da se do 2020. godine zemljom
u Uniji upravlja održivo, tlo je adekvatno zaštićeno i sanacija zagađenih mjesta je u tijeku.

PREKOMJERNA EKSPLOATACIJA KOPNENIH ABIOTSKIH RESURSA U BiH

Ugalj, kao primarni energetski resurs, u BiH ima stratešku i trenutno nezamjenjivu ulogu.
Ugalj se u BiH eksploatira na području površine od 18.000 ha, dok područje za deponiranje
otpadnog materijala zauzima oko 6.000 ha (Studija energetskog sektora u BiH, 2008).
Površinski kopovi su do danas ostavili ukupno 15.000 ha devastiranog zemljišta u BiH, što je
ukupno 39.000 ha. Kada se govori o zaštiti, Bosna i Hercegovina ima jasno definirane zakone
koji se tiču eksploatacije prirodnih dobara,npr. ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE FBiH.

Poplave, klizišta, gubitak biodiverziteta, gubitak prirodnih staništa, veći spisak ugroženih
vrsta, samo su neke od posljedica neracionalnog korištenja prirodnih resursa koji imaju,
ujedno, i utjecaj na sve ostale promjene i direktne pritiske kroz koje prolazi planeta Zemlja.

EKSPLOATACIJA VODENIH BIOTIČKIH RESURSA

Tragovi iz historije ljudskog roda kazuju na to da su ribu u ishrani koristili već prvi ljudi.
Ribolovom je čovjek lako i jednostavno dolazio do hrane. Vremenom se tehnika ribolova
poboljšavala pa u bakarnom i gvozdenom dobu pored udica se koriste i drugi ribarski alati
(mreže, harpuni), Ljudske aktivnosti imale su veliki i rašireni utjecaj na svjetske oceane. Oni
uključuju izravno iskorištavanje ribe, školjkaša i drugih organizama. Gotovo 90% svjetskih
morskih riba sada je u potpunosti iskorišteno, prekomjerno iskorišćeno ili iscrpljeno.
Procijenjeno je da se kroz protuzakoniti ne reguliran ribolov na globalnom nivou ulovi od 11
do 26 milijuna tona (12-28% od ukupnog ulova) . Gotovo 30% ribljih stokova koji se
komercijalno love je prelovljeno. Preko 60% ribljih stokova lovi se u maksimalnim
granicama. Usjeveroistočnom Atlantiku i s njim povezanim morima, za 39% ribljih stokova
se smatra da se pretjerano love.
 EKSPLOATACIJA VODENIH ABIOTIČKIH RESURSA

U posljednjih 100 godina potrošnja vode se povećala u prosjeku oko osam puta. Najveći
udio potrošnje vode odnosi se na poljoprivredu 69%, zatim industriju 23% i kućanstva
8%, osim toga znatna količina energije potroši se i u rudarstvu te za proizvodnju
energije. Prema statističkim podacima, države koje su svrstane u velike potrošače su
Kina, SAD, Meksiko, Kanada, Brazil, te europske države Švedska, Italija, Španija i
Portugal. Prosječna dnevna potrošnja vode po osobi u Europi kreće se, prema UNESCO-voj
računici, između 300 i 600 litara.
 3. INVAZIVNE VRSTE

Invazija (iz latinskog invadere – ući)

Pod invazivnim vrstama podrazumijevaju se one vrste biljaka, životinja i gljiva koje
potiču iz drugih flornozoogeografskih oblasti, a u procesu kompeticije potiskuju autohtoni
genofond osvajajući raspoložive ekološke niše. To je ona vrsta koja prirodno ne živi na
određenom području, nego je u njega dospjela ili može dospjeti namjernim ili nenamjernim
unošenjem od strane čovjeka.

Invazivne vrste se najčešće šire kao slučajan pratilac različitih ljudskih aktivnosti, gdje
najprije zauzimaju urbana i ruralna staništa, a kasnije se šire i u slobodnoj prirodi.

Autohtone (domaće, zavičajne, nativne) vrste su vrste (ili podvrste) koje se nalaze na
području svoje prirodne rasporstranjenosti.

Alohtona (strana) vrsta je vrsta (mikroorganizama, biljaka, gljiva, životinja) koja

prirodno ne bitava u određenom ekosistemu već je u njega dospjela namjernim ili slučajnim
unošenjem aktivnošću čovjeka.

Prema Svjetskoj udruzi za zaštitu prirode glavni uzroci ugroženosti autohtonih vrsta
su:

i. Gubitak staništa
ii. Invazivne vrste
iii. Lov i skupljanje
iv. Namjerno uništavanje
v. Onečišćenje i prirodne katastrofe

1.Karakteristike invazivnih vrsta

Da li će neka vrsta biti invazivna u novom području ovisi o:

i. osobinama vrsta
ii. osobinama ekosistema
 Osobine vrste koje je mogu činiti potencijalno invazivnom:

i. Brzi rast
ii. Veća reproduktivna sposobnost (više jaja, više generacija, nespolno razmnožavanje)
iii. Sposobnost brzog širenja
iv. Tolerancija na različite uvjete u okolišu

Osobine ekosistema koje ga čine podložnim invazijama stranih vrsta:

i. Sličnost ekosistema s izvornim ekosistemom strane vrste

ii. Količina raspoloživih resursa u ekosistemu
iii. Prostorno izolirani ekosistemi
iv. Promijenjeni ekosistemi (najčešće čovjekovim djelovanjem)

Uobičajene osobine invazivnih vrsta uključuju sljedeće:

i. Brzi rast
ii. Brza reprodukcija, veći broj reproduktivnih ciklusa tokom godine
iii. Brzo rasprostiranje
iv. Visok stepen kompeticije za prrodne resurse
v. Velika sposobnost disperzije
vi. Fenotipska plastičnost (sposobnost mijenjanja oblika rasta u skladu sa trenutnim
uvjetima)
vii. Tolerancija širokog spektra uslova okoline (Ekološka kompetentnost)
viii. Udruživanje sa ljudima
ix. Prethodno uspješne invazije
x. Širok spektar prehrane itd.

Invazivne vrste mogu iscrpljivati vodne resurse, mijenjati pH i hemijski sastav tla,
utjecati na kruženje ugljika i dušika, postati agresivni korovi te smanjiti urod biljaka u kulturi.

imaju potencijal širenja na velika područja.

1.1.Faktori invazivnosti

Kao osnovni faktori koji omogućavaju invaziju različitih vrsta biljaka, životinja i gljiva
na prostor Bosne i Hercegovine, mogu se navesti sljedeći:
 Heterogenost bosanskohercegovačkih staništa, koja mogu pružiti utočište velikom
broju invazivnih vrsta sa različitim ekološkim valencama;

Geografska i biogeografska povezanost Bosne i Hercegovine sa ostalim područjima

Evrope;

Hidrološka mreža koja povezuje različita geografska i ekološka područja I omogućava

širenje sjemena različitih invazivnih vrsta biljka;

Komunikacijske veze sa drugim dijelovima svijeta, što omogućava širenje različitih

invazivnih oblika;

Nedovoljna kontrola pri unosu hortikulturnih biljaka, njihovog sjemena te sjemenskog

i sadnog materijala povrtlarskih, voćarskih i žitarskih kultura; nedovoljna kontrola pri unosu
različitih domaćih životinja;

Nekontrolisana urbanizacija bez ekološki prihvatljive i održive infrastrukture,

odgovarajuće upravljanje različitim vrstama otpada;

Neizgrađena monitoring mreža praćenja invazivnih vrsta;

Nizak stepen ekološke svijesti o potrebi očuvanja autohtone flore i faune.

1.2.Konvencija o biodiverzitetu

Konvencija o biološkoj raznovrsnosti, je donijeta na Konferenciji UN o životnoj

sredini i razvoju (UNCED) u Rio de Žaneiru 1992. godine.Prvi je međunarodni sporazum koji
pokušava riješiti probleme u vezi sa zaštitom i održivim korištenjem biološke raznolikosti od
globalnog, preko regionalnog, do nacionalnog i lokalnog nivoa. BiH je potpisala, a potom
ratifikovana Konvenciju 2002. godine.

Osnovni ciljevi CBD -a:

i. održivo korištenje komponenti biološke raznolikosti

ii. oćuvanje biološke raznolikost
iii. pravedna i ravnomjerna raspodjela
2.Koliki su problem invazivne vrste na globalnom nivou?

Iako je problem invazivnih vrsta postojao i ranije, praktično od kada postoje migracije
ljudi, trgovina i transport, ovaj je problem postao posebno izražen u dvadesetom vijeku.
Posljedica je ubrzanog rasta i širenja trgovine, transporta i putovanja, a ono što je nužno
slijedilo je širenje mnogih vrsta širom planete. Globalno gledajući, danas se smatra da
invazivne vrste na nekom području, uz izravno uništavanje staništa, predstavljaju najveću
opasnost za njegovu biološku raznolikost.Utjecaj invazivnih stranih vrsta toliko je velik da se
danas smatra kako su upravo invazivne strane vrste, nakon izravnog uništavanja staništa,
najveći uzrok gubitka bioraznolikosti na Zemlji. Ekološki utjecaj invazivnih stranih vrsta
očituje se na najrazličitije načine. Tako strane invazivne biljne vrste zauzimaju prostor
zavičajnim vrstama biljaka, koriste vodu i hranjive tvari, mijenjaju uvjete na staništu ali i
strukturu i sastav zajednica, izlučuju tvari koji negativno utječu na rast i razvoj drugih biljaka
te se križaju sa zavičajnim vrstama.

Značajan je i izravan utjecaj invazivnih vrsta na zdravlje ljudi. Najočitiji primjer ovog
utjecaja predstavlja biljka ambrozija čiji je pelud izraziti alergen koji uzrokuje alergije kod
brojnih ljudi.

Ekonomski

i. gubici u sektorima koji ovise o prirodnim resursima (npr. akvakulturi, poljoprivredi)

ii. troškovi upravljanja invazivnim vrstama
iii. troškovi u turizmu i rekreaciji
iv. Procijenjena šteta i troškovi upravljanja invazivnim vrstama u Europi iznose 12
milijardi eura godišnje

Zdravstveni

v. vrste koje su infektivne ili patogene za ljude / druge vrste

Ekološki

i. ugrožavanje opstanka autohtonih vrsta

ii. narušavanje prirodnog funkcioniranja i ravnoteže u ekositema
 Putevi širenja invazivnih vrsta

Čovjek je svojim djelovanjem, namjerno ili nenamjerno, mnoge vrste prenio preko
velikih udaljenosti i geografskih barijera koje inače same ne bi uspjele prevladati. Mnoge
vrste su s čovjekom putovale (i još uvijek putuju) kao „slijepi putnici“. Te je vrste čovjek
proširio slučajno. Prevozio ih je raznim prijevoznim sredstvima od aviona, brodova,
kamionima.

Najzanimljivije da su recimo neke vrste prevezle preko automobilski guma (Azijski

tigrasti komarac), na i u samom truplu brodova.

Najpoznatije invazivne vrste : Dreissena polymorpha, Myocastor coypus,

Fallopia japonica, Ailanthus altissima, Leptoglossus occidentalis, Harmonia
axyridis,Aedes albopictus, Leptinotarsa decemlineata, Amorpha fruticosa,
Ambrosia artemisiifolia, Leptoglossus occidentalis..
 4. ZAGAĐENJE

Zagađenje je ljudskom djelatnošću uzrokovano unošenje tvari ili energije u okoliš koji
uzrokuju štetne posljedice za živa bića i za ljudsko zdravlje, ometa ljudske djelatnosti ,
smanjuje kvalitetu zraka ,vode ili tla te općenito smanjuje opću ili estetsku vrijednost
prirodnih ekosistema ili izvora dobara.Zagađivač označava supstancu ili grupu supstanci koje
mogu biti štetne po okoliš ili po ljudsko zdravlje zbog njihovih svojstava i zbog njihovog
uvođenja u okoliš. Prema tipovima, odnosno komponentama životne sredine koje se zagađuju,
zagađenje dijelimo na: zagađenje vazduha, zagađenje tla i zagađenje vode.

ZAGAĐENJE ZEMLJIŠTA:

Zemljište predstavlja prirodnu tvorevinu pod kojom poradzumjevamo površinski sloj

Zemljine kore. Nastaje kao posljedica djelovanja različitih klimatskih faktora, kao što su
temperatura, voda, vazdušna struja i Zemljina teža, na litosferu, tj. stijene. Na njen nastanak
utiču i biljni i životinjski organizmi. Nakon što oni uginu dolazi do njihovog razlaganja na
neorganske spojeve i oni ulaze u sastav zemljišta (Lakušić i saradnici , 2005).

Zagađenje zemljišta predstavlja prisustvo neke hemikalije ili supstance koja nije inače
prisutna u zemljištu ili prisustvo istih , ali u većoj koncentraciji nego što je to uobičajeno, pa
onda to utiče na mnoge organizme (FAO i ITPS ,2015).

Stanje pedosfere danas

Zagađenje zemljišta je danas veliki problem. Smatra se da je to treća najveća prijetnja za

normalno funkcionisanje zemljišta u Evropi i Evroaziji, četvrta u sjevernoj Africi. Prisustvo
određenih zagađivača narušava ravnotežu nutritijenata i acdifikaciju, odnosno zakiseljavanje
tla. Ovo su dva velika problema u mnogim dijelovima svijeta prema Izvještaju o statusu
svjetskog zemljišta (Rodriguez i saradnici, 2018).

Izvori zagađenja

Zagađenje tla je rezultat namjernih i nenamjernih aktivnosti čovjeka odnosno ono obuhvata
odlaganje kontaminanata u zemljište na različite načine ili kompleksne procese u prirodi koji
dovode do indirektnog zagađenje tla koje može poticati od vode ili atmosfere (Tarazona,
2014).

Aktivnosti čovjeka su dovela do problema zagađenja tla u cijelom svijetu. Glavni izvori
zagađenja jesu hemikalije koje se koriste ili nastaju kao produkt industrijskih aktivnosti,
odlaganja otpada uključujući i otpadne vode, kao i hemikalije u poljoprivredi.

Industriji kao izvor zagađenja

Broj i raznolikost hemikalija koje se koriste u industriji je veliki, kao i njihov uticaj na
prirodu. Ovim putem se zagađuju i voda i vazduh i zemljište. Štetni gasovi i radioaktivne
čestice nekad prvo dospiju u atmosferu, pa onda putem kiselih kiša ili nekih drugih padavina
dolaze u zemljište i doprinose njegovom zagađenju (Rodriguez i saradnici , 2018).

Saobraćaj i infrastruktura kao izvor zagađenja

Razvoj infrastrukture, pravljenje kuća, zgrada i puteva dovodi do degradacije prirode. Sve su
više uočljivi negativni efekti na zemljište. Aktivnosti u vezi sa transportom u urbanim
centrima i u okolini ubranih centara su jedni od glavnih izvora zagađenja jer prilikom kiše
dolazi do transporta čestica koje su bogate teškim metalima koji potiču od korozije metala na
vozilima,gumama.

Glavni izvor zagađenja koji je u vezi sa transportom jeste olovo, koji dospjeva u tlo iz
benzina. Naravno, to je dovelo i do visoke koncentracije olova u zemljištu u blizini puteva,
naročito u ubranim sredinama (Rodriguez i saradnici, 2018).

Poljoprivreda i zagađenja zemljišta

Kada je u pitanju poljoprivreda postoje različiti izvori zagađenja, ali najčešći su pestidicidi i
đubriva. Metali iz ovih hemikalija, kao što su kadmijum, živa , bakar i olovo smanjuju
produktivnost žetve i remete metabolizam biljaka (Rodriguez i saradnici,2018).

Pesticidi su supstance ili kombinacija supstanci koja se koristi da bi se bilo koja štetočina
uništila ,kontrolisala ili spriječila da izazove neku štetu, odnosno da utiče na produkciju,
obradu, skladištenje ili transport hrane, drveta ili proizvoda od drveta (Rodriguez i saradnici,
2018).

Azot i fosfor su sastavni dio vještačkih đubriva, te se njihovim korišćenjem povećava

koncentracija navedenih elemenata u tlu. Ona se koriste da bi se povećao produktivitet
poljoprivrednih površina, što se teži postići zbog konstantnog rasta ljudske populacije .Ovi
elementi mogu iz zemljišta dospijesti u podzemne vode, putem koje dospijevaju do drugih
vodnih tijela i izazivaju eutrofikaciju (Rodriguez i saradnici, 2018).

Efekat zagađenja na biodiverzitet i zdravlje ljudi

Ukoliko je zemljište zagađeno, to ima veliki uticaj i na sve vrste, biljne i životinjske, koje žive
u toj oblasti...Postoji mnogo načina izlaganja ljudi djelovanju ovih zagađivača. Najčešće su to
korišćenje biljaka ili životinja za ishranu, putem kože, inhalacijom zagađivača iz zemljišta
koji su ispravanjem dospjeli u zrak i sl.(Rodriguez i saradnici,2018).

Kamdijum i olovo su najviše štetni po čovjeka. Hrana je glavni način unošenja kamdijuma u
organizam čovjeka. U Japanu je poznat slučaj konzumiranja riže koja je bila kontaminirana
kamdijumom i to je izazvalu takozvanu itai-itai bolest. Živa utiče na nervni i degestivni
sistem, a može biti i smrtonosna (Rodriguez i saradnici, 2018).

Zagađenje vode, vazduha i zemljišta ima veliki uticaj na sljedeće životinje: delfin, bijela
ajkula, polarni medvjed, morski lav i morska kornjača.
ZAGAĐENJE VAZDUHA:

Vazduh predstavlja smjesu gasova, ali danas pored svih gasova nalaze se i različite
zagađujuće materije koje dovode do onečišćenja. Aerozagađenje predstavlja prisutnost
onečišćenja ili onečišćujučih materija u zraku koje mogu ometati ljudsko zdravlje ili opšto
dobro ili proizvesti druge štetne okolinske učinke.

Današnje stanje atmosfeere i globalni podaci

Što se tiče zagađenja na globalnom nivou, najviše je prisutno u Kini. Neke od činjenica koje
potvruđuju da Kina ima najzagađeniji zrak su: 16 od 20 najzagađenijih gradova na svijetu
nalaze se u Kini , četvrtina emisija štetnih gasova dolazi upravo iz ove države... Zagađenje
vazduha utiče na sve regije svijeta. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije
svake godine od zagađenja vazduha umre 7 miliona ljudi.

Emisije polutanata u zrak

Proces ispuštanja zagađujućih tvari u tekućem, gasovitom ili čvrstom agregatnom stanju,ili/i
ispuštanje topline,buke,vibracije, te ispuštanje svjetlosti i organizama, iz pojedinog izvora u
okoliš naziva se emisija.

Granična vrijednost emisije(GVE) predstavlja nivo količine i koncentracije štetnih i opasnih

materija maksimalno dozvoljenih na mjestu na kom se nalazi izvor zagađenja. Koncentracija
polutanata se izražava u dijelovima na milion tj.ppm.

Glavni onečišćavači (polutanti)atmosfere su:

-sumporni oksidi (Sox)

-nitrogen oksidi (Nox)

-ugljični dioksidi (CO, CO2)

-čestične tvari

-ostali polutanti

Poznato je da uzrok emisija većine gasova jesu fosilna goriva. Ovi gasovi u atmosferi se
transformiraju u druga jedinjenja, tako npr.S i N se tranformiraju u sulfate i nitrate koji su
uzrok kiselih kiša. Za CO2 se smatra da nije uobičajeni zagađivač zraka, ali njegova povećana
koncentracija dovodi do negativnih posljedica, kao što je efekat staklene bašte, te globalnog
zagrijavanja.

Čestićne tvari čine jedan od najčešćih polutanata u zraku, a predstavljaju bilo koju
dispregriranu tvrar, čvrstu ili tečnu.

Podjela čestičnih tvari je na biotičke(spore, virusi, polen, bakterije) i na abiotičke(čestice

uglja,prašine, ložnih ulja,magle,ćađi...) Veće čestice imaju slabiji uticaj na ljudsko zdravlje jer
se one relativno brzo talože.Dok čestice promjera manjeg od 2,5qm postaju opasne za ljudsko
zdravlje jer se znatno duže zadržavaju u atmosferi, i njih čovjek unosi zajedno sa zrakom

Izvori zagađenja zraka

Antropogeni izvori zagađenja zraka obuhvataju onečišćenje uzrokovano aktivnostima i

procesima kojim upravlja čovjek(Tuhtar 1979).Onečišćivaći nastali od strane čovjeka, zbog
svoje visoke mobilnosti najopasniji su od svih onečišćivaća jer mogu kontaminirati velike
površine i gotovo sve elemente okoliša.

U glavne izbore zagađenja od strane čovjeka spadaju: saobraćaj, inudstrija, ložišta i

poljoprivreda.

Zagađenje vazduha se javlja kao osnovni problem u oblastima gdje je razvijena

industrija.Industrije kao izvor sumpor dioksida predstavljaju fabrike za celulozu i papir.
Kućna ložišta također izbacuju u atmosferu dosta štetnih produkata:dim,ćađ, ugljenmonoksid,
sumpordioksid,pepeo,ugljikovodike i druge polutante.

Još jedan od izvora zagađenja je i poljoprivreda. Od strane poljoprivrede mogu se emitovati:

-spojevi koji sadrže dušik

-hlapljivi organski spojevi (VOC)

- pesticidi i fungicidi

Efekti zagađenog zraka

Dokazano je da zagađenje zraka raznim polutantima uzrokuje odgovarajuće efekte na čitav

ekosistem u vidu oštećenja zdravlja ljudi i životinja, oštećenje vegetacije, propadanje
materijala...

Efekti na vegetaciju

Drastični efekti na vegetaciju se ogledaju u uginuću pojedinih biljnih vrsta i podbacivanjem

prinosa,a hronični efekti se manifestuju najčešće promjenom boje listova (hloroze) i
promjenom u rastu. Vegetacija je posebno osjetljiva na dvije vrste polutanata, a to su sumpor
dioksid i fluorhidrična kiselina.

Efekti na životinjski svijet

Životinje su izložene riziku oboljenja zbog direktnog unošenja štetnih agenasa putem
vazduha. Kisele kiše mogu promijeniti sastav rijeka i mora, što ih čini toksičnim za ribe.

Efekti na zdravlje ljudi

Aerozagađenje kod ljudi može dovesti do:

-Postepenog trovanja stanovništva

 -Povećanja akutnih respiratornih bolesti, slabljenja imuno-bioloških funkcija

-povećanja smrtnosti od hroničnih respiratornih infekcija

-Kancera pluća

-Napada bronhijalne astme...

VODA

Zemlju cesto nazivamo plavom planetomjer je vise od 70% njezine povrsine pokriveno
vodom. Vodeni omotac na Zemlji je hidrosfera.
Za vodu kazemo da je zagadena kada je kontaminacija vodenih sistema putem direktnog ili
indirektnog ispustanja razlicitih materija u vodu bez adekvatnog tretmana za njihovo
uklanjanje. (Popovic,1975)
Kriterijumi odredivanja kvaliteta vode su: fizicki,hemijski i bioloski.

Stanjehidrosfere u svijetu

Zemljine vode najvise je sadrzano u morskim vodama(okeanima).Od preostalih

kolicina,najveci dio slatke vode pripada ledu i podzemnim vodama,najveci dio vode – vise od
97% je slana voda mora i okeana, a manje od 3% otpada na slatku vodu.Svake godine se u
Americi izbusi oko 800.000 bunara,kojima se voda crpi iz podzemlja.To znaci da se samo na
tom podrucju zemljin pokrivac busi oko 100 puta svaki sat,kako bi zadovoljio potrebe
americke poljoprivrede,industrije i domacinstva.Na drugom kraju svijeta, u Kini, proizvedena
je i ogromna kolicna zagadene otpadne vode, a zbog naglog povecanja broja stanovnika u tom
podrucju drasticno su se smanjile i zalihe pitke vode.Kina je vec sad proglasila kinesku
vodenu krizu.

Izvorizagadenja

Glavni izvori zagadenja vode su:elementi u tragovima,anorganski zagadivaci,organska

oneciscenja,pesticidi,ugljikovodici,kanalizacija i ljudski i zivotinjski
otpad,sediment,okus,miris i boja.
S razvojem industrije i tehnologije,znanstvenici su u mogucnosti otkriti sve vise i vise
razlicitih kemijskih tvari u vodotocima kao sto su npr. razni lijekovi,kozmeticki
proizvodi,boje,deterdzenti,ulja.
Pesticidi su problem i zato sto , osim povrsinskih voda,ispiranjem prodiru i zagaduju
podzemne vode.Zakiseljavanje voda moze dovesti do uginuca pojedinih organizama i
prekomjernog razmnozavanja drugih organizama,sto dovodi do neravnoteze u ekosustavu.

Tipovi zagadivaca
Zagadenje moze biti : direktno i indirektno.
Indirektno: industrija(industrijske otpadne vode) i domacinstva(komunalne otpadne vode ) te
vodeni saobracaj.
Direktno: Poljoprivreda i stocarstvo.
Zagadivaci vodenih ekosistema mogu biti: Tackasti(koncentrisani) i netackasti(rasuti difuzni)
izvori zagadenja.
Koncentrisani izvori zagadivaca su ljudska naselja,industriski centri, poljoprivredni objekti.
Lokalizuju se na jednom mjestu.Iz njih se ispustaju otpadne vode preko kanalizacionih
sistema ili kanala u vodene recipijente.
Tackasti izvori zagadivanja se javljaju kada se zagadujuce materije direktno ispusaju krozili
kanelakanale u recipijente,odnosno rijeke i jezera.
Primjer ovakvog zagadenja je ispustanje otrovnih hemikalija direktno u vodovod putem
cjevovoda.
Izvori zagadivaca takoder mogu biti:
 Gradske(komunalne) otpadne vode-Izvor ovog zagadenja su kanalizacione
mreze urbanih centara.
 Industrijske otpadne vode-Sadrze razne toksicne supstanice.
 Atmosferske vode koje spiraju zemljiste i saobracajnice-Ove vode nose iz
vazduha,sa krovova,fasada,deponija razne zagadujuce materije
 Vode iz poljoprivrede
Efekti na biodiverzitet voda

Zivina bolest prouzrokovana je zarazenom ribom,u cijim tijelima se nakupila ziva,koja je

ispustena u more iz fabrika(Tuhar,1979)
Populaciona eksplozija planktonskih algi ova pojava se naziva “cvjetanje vode“,usljed velike
kolicine nitrata i fosfata prenamnozene alge su u stanju da potrose gotovo sav kiseonik iz
vode,izazivajuci uginuce riba i drugih vodenih zivotinja.
Fini mulj moze ugroziti zajednicu dna vodenih eko sistema,tako sto prekriva dno,smanjuje
prozracnost i sprijecava prodor svjetlosti,mulj najcesce dolazi sa obalena kojoj se izgraduju
putevi,luke ili sijeku sume.Vode u kojima se odvija eutrofikacija su eutotrofne vode.
Eutrofikacija podrazumjeva stanje vodene povrsine sa prekomjernim rastom algi uzrokovanog
ulaskom hranjivih tvari pogodnih za bioloski rast,sto dovodi do pogorsanja kvalitete vode.

Zagadenje vode u BiH i svijetu-primjeri

Rijeke Bosna,Smreca,Miljacka i Zeljeznica su najzagadenije u Bosni i Hercegovini.Spreca je

vec decenijama rijeka bez zivota.Rijeka Tsitarum je najzagadenija rijeka na svijetu.Rijeka
Ganges, u Aziji koja se smatra svetom u Indiji,ona je mrtva rijeka, ali ljudi i dalje koriste
vodu iz nje za svoje potrebe.
Poznata Zute rijeke u Kini takoder nije postedena sudbini zagadenih rijeka.U Rusiji je jedna
od najzagadenijih rijeka smatra se da je Volga,koja je vijekovima izvor zivota za mnoge ruske
narode.

Znacaj vode za biljke

Za kopnene biljke voda je samo jedan od ekoloskih faktora,dok je za vodene biljke njihova
zivotna sredina.Kod kopnenih biljaka voda stalno protice od korjena ka listovima.Ako biljka
zbog suse izgubi vecu kolicinu vode,ona vene i naginje.

Znacaj vode za zivotinje

Voda se nalazi u unutrasnjosti organizma zivotinja. Sadrzaj vode u organizmu zivotinja

varira,najveci je sadrzaj u vodenim organizmima.Sisari veoma tesko podnose gubitak vode.
Znacaj vode za ljude

Zavisno od klimatskih uslova potrosnja vode za odrzavanje zivota krece se od 3-12

1/dan.No,prema piramidi unosa tekucine,voda se unosi i iz drugih
izvora(hrana,caj,kafa,sokovi,alkohol): Smanjenje kolicine vode u tijelu od samo 2 % moze
uzrokovati znakove dehidracije.Voda moze biti i prijenosnik bolesti,najcesce su hidricne
epidemije.U slucaju ne unosenja vode dolazi do smrti vec poslije nekoliko dana.Procenat
vode u ljudskom organizmu je razlicit u razlicitim tkivima,odnosno organima.Moze se reci da
se najveca kolicina vode u tijelu nalazi u kozi i misicima,a najmanje u skeletu i adipoznom
tkivu.
 5. KLIMATSKE PROMJENE

KLIMA
Klima predstavlja prosječno stanje atmosfere nad određenim mjestom u određenom razdoblju.

KLASIFIKACIJA KLIME
Sve se klime svrstavaju u pet klimatskih razreda:

 Tropske kišne klime

 Suhe klime

 Umjereno tople kišne klime

 Snježno-šumske (ili borealne) klime

 Snježne (ili polarne) klime

KLIMATSKI ELEMENTI I FAKTORI

a) Klimatski elementi: radijacija (kratkovalna i dugovalna), temperatura (zraka i površine
Zemlje), tlak zraka, smjer i brzina vjetra, vlaga zraka i evaporacija, naoblaka i trajanje sijanja
Sunca, padavine, snježni pokrivač.
b) Klimatski faktori: zemljina rotacija i revolucija, geografska širina, atmosfera,nadmorska
visina, raspodjela kopna i mora, morske struje, udaljenost od mora, jezera, reljef, biljnipokrov
i rad čovjeka
GRETA THUNBERG
Greta Thunberg globalno je poznata švedska okolišna aktivistica.Godine 2018. inicirala je
„Školski štrajk za klimu” (Skolstrejk för klimatet).U samoj Švedskoj Greta Thunberg
utjecala je na smanjenje korištenja avioletova pozivom na nemoralnost korištenja načina
putovanja koji uzrokuje visoke emisije ugljičnog dioksida.
HISTORIJAT KLIMATSKIH PROMJENA
Paleoklimatologija je znanost o klimatskim promjenama koje su se događale tokom čitave
Zemljine prošlosti.Jedan od najpoznatijih primjera globalnih klimatskih promjena u
prošlosti je ledeno doba. Trajalo je hiljadama godina, a završilo je prije oko 13.000
godina.
OZONSKI OMOTAČ
Ozonski omotač ili ozonski sloj je dio Zemljine atmosfere (stratosfere) koji sadrži relativno
visoku koncentraciju ozona, a to je između 10 do 50 km iznad Zemljine površine.To je filter
za ultraljubičasto zračenje sa Sunca.Spektar elektromagnetskog zračenja, koje dolazi do
Zemljine atmosfere, može se podijeliti u 5 tipova:

 Ultraljubičasto C ili UVC zračenje

  Ultraljubičasto B ili UVB zračenje

 Ultraljubičasto A ili UVA zračenje

 Vidljiva svjetlost

 Infracrveno zračenje
OZONSKE RUPE
Ozon je plin koji je prisutan u Zemljinoj atmosferi i alotropska je modifikacija kisika,
molekulske formule O3.Većim dijelom je smješten u vrlo visokim slojevima atmosfere
poput stratosfere gdje se nalazi približno 90 % ozona.Ozonske rupe su područja izrazito
prorijeđena stratosferskog ozona, koja se od kraja 1970-ih pojavljuju iznad polarnoga
predjela južne polutke u proljeće, a od konca 1980-ih potkraj proljeća i iznad polarnih
predjela sjeverne polutke.Kroz ozonske rupe do Zemljine površine prodire dio
ultraljubičastoga zračenja što bi ga inače zaustavio ozonski omotač.

EFEKAT STAKLENE BAŠTE

Efekat staklene bašte je izraz za zagrijavanje planete Zemlje nastalo poremećajem
energetske ravnoteže između količine zračenja koje od Sunca prima i u svemir zrači
Zemljina površina.Ovaj efekat predstavlja rezultat povećanja količine zračenja koje ne
može od površine Zemlje da bude emitovano u svemir, već ga atmosfera upije i postane
toplija..Ono što zadrži zračenje je poznato pod nazivom gasovi staklene bašte, a problemi
koji nastaju su poznati pod nazivom globalno zagrevanje.
GLOBALNO ZAGRIJAVANJE
Globalno zagrijavanje se definiše kao povećanje Zemljine prosječne površinske
temperature zbog povećanja količine stakleničkih gasova, dok klimatske promjene
obuhvataju dugotrajne promjene klime Zemlje ili klime neke regije na Zemlji.Sadašnji
problem globalnog zatopljenja nastao je, zbog značajnog povećanja koncentracije
stakleničkih plinova u atmosferi, zbog sve većeg izgaranja fosilnih goriva od početka
industrijske revolucije. Najveći dio apsorbiraju oceani (postajući tako kiseliji), a manji dio
šume. Ostatak se gomila u atmosferi, pojačavajući tako efekt staklenika.
Ciljevi koji se moraju ispuniti da bi došlo do smanjenja emisije:

 Zatvaranje svih elektrana za proizvodnju uglja

 Smanjenje potrošnje ulja i nafte

 Smanjenjekorištenja prirodnih gasova u korist bioenergije

 Izgradnja masivnih solarnih elektrana i vjetrenjača

 Nadogradnja nuklearnih elektrana

 Izgradnja novih nuklearnih elektrana s novom tehnologijom

 Zaustavljanje svih formi deforestacije

 KISELE KIŠE
Kisela kiša je svaka oborina koja ima višu kiselost (nižu vrijednost pH) od one očekivane iz
prirodnih izvora (pH oko 5).Zakiseljavanjem tla i vode kisela kiša šteti šumama,
poljoprivrednim kulturama, životu u tlu i vodi (ugibanje riba) i ljudskomu zdravlju (preko
pitke vode i prehrambenog lanca).
Proces nastajanja kiselih kiša:
Pri procesima sagorijevanja nastaju sumporov dioksid, dušikovi oksidi i drugi plinovi koji
pospješuju nastajanje kiselina. Takvi slobodni nemetalni oksidi oksidiraju u vlažnoj
atmosferi sa vodenom parom u sumpornu i dušičnu kiselinu. Ove tvari se otopljene nalaze
u zraku tako da onda na zemlju padaju sa padalinama.
Posljedice kiselih kiša:
U tlu kiseline započinju svoje štetno djelovanje. Kisela kiša prije svega štetno djeluje na
oskudne brdske predjele, jer kiselina otapa hranjive tvari. Kiseline izravno oštećuju
korijenje stabala ili vodom dospijevaju u lišće ili iglice drveća, te oštećuju njihova tkiva.
Također otapaju teške metale i aluminij u tlu.Imaju posljedice na jezera što dovodi do
izumiranja mikroorganizama i na kraju cijelog ekosustava.

POVEĆANJE RAZINE MORA

Između 1900. i 2016. razina mora porasla je za 16–21 cm. Između 1993. i 2018. toplinska
ekspanzija oceana pridonijela je porastu razine mora za 42% od toga: taljenje umjerenih
ledenjaka 21%; Grenland 15%; i Antarktika 8%.
Kada se razina mora brzo povisi, čak i mali porast može imati razorne učinke na obalna
staništa, može uzrokovati razornu eroziju, poplavu močvarnih staništa, zagađenje
poljoprivrednog tla solju te dovesti do gubitka staništa za ribe, ptice, i biljke. Viša razina
mora podudara se s opasnijim uraganima i tajfunima te češćim i jačim, olujnim naletima.

UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA BIODIVERZITET

Za mnoge vrste klima u kojoj žive ili provode dio godine utječe na ključne faze njihovog
godišnjeg životnog ciklusa, poput migracija, cvatnje, reprodukcije, prehrambene mreže i sl.
Najbolji i nama najpoznatiji primjeri utjecaja klimatskih promjena kako na bioraznolikost
tako i na prehrambrenu mrežu nekog ekosustava jest problem izmuranja koraljnih grebena.
Zbog zakiseljavanja morske vode u njoj se gubi kalcijev karbonat koji je neophodan koraljima
ali i drugim ogranizmima za stvaranje i održavanje sopstvenog kostura. Manjak CaCO3 u
vodi dovodi do slabije otpornosti koralja na čimbenike vanjske sredine, postaju krhki i
odumiru. Nestanak koralja pa samim time i nestanak koraljnih grebena rezultirati će velikim
gubitkom staništa za mnoge vrste grebenskih riba, povećanom predatornošću i eventualnim
izumiranjem brojnih vrsta. S obzirom da klimatske promjene mijenjaju uslove na nekoj
sredini ovaj problem utjecat će i na migracije ptica selica. Migracijske vrste zahtijevaju
prikladne uvjete na svim etapama tijekom svog godišnjeg ciklusa. Za više od 80% europskih
ptica selica, povećat će se udaljenost i vrijeme potrebno za putovanje između njihovih staništa
i područja u kojima provode zimske mjesece. Tako npr. će se put koji europski pčelinjak
Merops apiaster mora proći povećat će se za 1000 km i najmanje 4,5 dana.
EFEKAT KLIMATSKIH PROMJENA NA ČOVJEKA
Uticaji koji se odnose na klimatske promjene vidljivi su u svim regijama i u mnogim
sektorima važnim za društvo kao što su zdravlje, poljoprivreda i prehrambena sigurnost,
opskrba vodom, transport, energija. Klimatske promjene utiču na ljudsko zdravlje i
blagostanje zbog ekstremnijih vremenskih pojava i požara, smanjene kvalitete zraka i bolesti
koje se prenose insektima, hranom i vodom.

ADAPTACIJA I MITIGACIJA LJUDI

Adaptacija je proces prilagođavanja uslovima životne sredine. Adaptacija u slučaju klimatskih
promjena predstavlja prilagođavanje života u promenljivim klimatskim uslovima, uključuje
prilagođavanje stvarnoj ili očekivani budući klimi. Cilj je smanjiti našu osjetljivost na štetne
efekte klimatskih promjena (kao što je podizanje nivoa mora, intenzivniji ekstremni
vremenski događaji ili nesigurnost hrane). Također, obuhvata maksimalno korištenje bilo
kakvih potencijalnih korisnih prilika povezanih sa klimatskim promjenama.
Mitigacija predstavlja mjere djelovanja za smanjenje efekata klimatskih promjena. Tri su
načina djelovanja : ublažavanje posljedica, prilagođavanje i geoinženjering. Ublažavanje
posljedica podrazumjeva adekvatno i trenutno djelovanje na već vidljive klimatske promjene.
Geoinženjering ili klimatski inženjering je niz namjernih ili velikih zahvata na Zemljin
klimatski sustav s ciljem smanjenja globalnog zatopljenja i promjena klimatskih prilika.
Obhvata namjernu promjenu klime pomožu tehnologije.

REGULIRANJE KLIMATSKIH PROMJENA

Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama
Konvencija je usvojena u New Yorku 1992. godine, a potpisana na samitu u Rio de Janeiru te
iste godine. Do danas potpisale su je 192 države. Glavni cilj ove konvencije jest smanjiti
emisiju stakleničkih plinova. Konvencija uzima u obzir da najveći dio globalnih emisija
gasova staklene bašte potiče iz razvijenih zemalja, tako da razvijene zemlje imaju i posebne
obaveze, koje su razvrstane u Aneks I i II Konvencije.
U smislu obaveza prema UNFCCC-u obaveze zemalja Konvencije su sljedeće:

 Razvijene države - Aneks I Konvencije: imaju obavezu da reguliraju emisije plinova

staklene bašte na teritoriji svoje države

 Razvijene države - Aneks II Konvencije: imaju obavezu da pokriju troškove adaptacije

na klimatske promjene za privrede zemalja u razvoju

 Zemlje u razvoju: imaju obavezu da izvještavaju o svojim državnim emisijama plinova

kao i o ranjivosti njihovih prirodnih resursa i privrede na klimatske promjene

IPCC panel
Međuvladino vijeće za klimatske promjene (IPCC) je tijelo Ujedinjenih naroda koje je
posvećeno pružanju svijetu objektivnih, znanstvenih informacija relevantnih za razumijevanje
znanstvene osnove rizika od klimatskih promjena, njihovih potencijalnih utjecaja i
mogućnosti prilagodbe i ublažavanja posljedica.
Kyotski protokol
Kyotski protokol međunarodni je ugovor kojim se proširuje Okvirna konvencija Ujedinjenih
naroda o klimatskim promjenama iz 1992. godine (UNFCCC) koja obvezuje države članice
da smanje emisiju stakleničkih plinova. Temelji se na načelu zajedničkih, ali različitih
odgovornosti tj. priznaje da pojedine zemlje imaju različite mogućnosti u borbi protiv
klimatskih promjena. Osnovni mehanizam djelovanja ovog protokola jesu tzv. karbon krediti.
To je princip po kojem sve zemlje imaju određenu količinu plinova koju u toku godine mogu
da emituju. Kada određena zemlja potroši dozvoljeni bonus emisije plinova, ona kupuje
dodatne dozvole za novu emisiju, od zemalja koje je nisu potrošile, točnije nisu prekoračile
dozvoljenu propisanu granicu.

UTJECAJ KLIMATSKIH PROMJENA NA BIH

Kao rezultat prošlih i sadašnjih emisija plinova staklene bašte, u Bosni i Hercegovini se već
primjećuju utjecaji klimatskih promjena. BiH se mora pripremiti za reagiranje na klimatske
promjene – i maksimalizirati svoje prilike kada god se one pojave – kroz što bolje
razumijevanje svojih ranjivosti, povećavanje otpornosti na klimatske promjene, kao i kroz
izgradnju kapaciteta.Prvi nacionalni izvještaj (INC) i Drugi nacionalni izvještaj (SNC) o
klimatskim promjenama prepoznaju činjenicu da klimatske promjene utječu na Bosnu i
Hercegovini, kao i činjenicu da će se te promjene ubrzano dešavati do kraja 21. stoljeća.
Tokom perioda 1981-2010, najveća povećanja prosječne temperature u ljetnim mjesecima su
zabilježena u Hercegovini (u Mostaru – 1,20 C) i centralnim područjima (u Sarajevu – 0,80
C), dok je najveći porast temperature tokom proljeća i zime zabilježen u sjevernim
područjima (u Banjoj Luci – 0,70 C). Najveće povećanje u godišnjoj količini padavina je
zabilježeno u centralnim planinskim područjima (Bjelašnica i Sokolac).Najveće smanjenje u
količini padavina je zabilježeno tokom proljeća i ljeta u regiji Hercegovine (20%).
Ovo predstavlja značajnu promjenu u režimu padavina, i to posebno u kombinaciji sa
porastom temperature. Rezultat ovih promjena bit će manja vlažnost zemljišta (potencijalno
rastuća učestalost i magnituda suše), kao i povećana vjerovatnoća poplava, s obzirom na
povećanje učestalosti intenzivnih kišnih padavina.
Suše su također bile češće i intenzivnije tokom proteklih desetak godina: od 2000. godine je
zabilježeno 5 sušnih godina (2000, 2003, 2007, 2011. i 2012. godina).
Na osnovu nalaza postojećih istraživanja, očekuju se u BiH, sljedećih efekti glavnih tipova
klimatskih promjena na biološku raznolikost:

 Promjena staništa pojedinih rodova flore i faune

 Nestanak pojedinih vrsta

 Promjene kvalitativnog i kvantitativnog sastava biocenoze

 Fragmentacija staništa

 Promjene u funkcioniranju ekosistema

Utjecaj klimatskih promjena na šume u BiH:
Jelove šume u BiH mogu pokazati visok efekat klimatskih promjena, s obzirom na to da imaju
veoma usku ekološku nišu. Zbog svog rasta u kombiniranim staništima sa bukvom,stabla
bukve imaju veću šansu da istisnu jele iz njihovih lokacija zbog promjena vlažnosti i
temperature. Vrste sa uskim nišama vjerovatno bi se mogle suočiti sa opadanjem i gubicima,
u slučaju BiH početi pomjerati granice svojih staništa, koja pokazuju promjenu vegetacije
zbog klimatskih promjena, samim tim čineći da druge vrste postanu dominantnije. U oblasti
submediteranskih šuma BiH postoji prijetnja promjene strukture tla Utjecaj klimatskih
promjena na faunu : Klimatske promjene u BiH utjecat će na različite grupe životinja.
Vjerovatno će pod utjecajem najviše biti endemična fauna kraških područja.Posebno je
osjetljivo močvarno područje u zoni parka prirode Hutovo blato koje se nalazi u
submediteranskom pojasu i svrstano je u grupu močvara od međunarodnog značaja, prema
smjernicama Ramsarske konvencije. Promjena klime poremetit će vremenski raspored
migracija i dostupnost izvora hrane. Gubitak močvarnog područja kao što je Hutovo blato
moglo bi dovesti do nestanka populacija ptica i kornjača koje močvare nastanjuju tokom cijele
godine ili su tu prisutne samo u doba migracija.