You are on page 1of 23

SEMINARSKI RAD

Eolska erozija
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

SADRŽAJ

UVOD ....................................................................................................................................................... 3
1. SAVREMENI GEOMORFOLOŠKI PROCESI .......................................................................................... 4
2. DENUDACIJA .................................................................................................................................... 4
3. EOLSKA EROZIJA I AKUMULACIJA .................................................................................................... 7
4. EFEKTI EOLSKE EROZIJE .................................................................................................................. 14
5. FAKTORI KOJI UTIČU NA OBIM EOLSKE EROZIJE............................................................................. 15
6. KONTROLA EOLSKE EROZIJE ........................................................................................................... 16
7. POVEĆANJE KOHEZIONE PLODNOSTI ............................................................................................. 16
8. POVEĆANJE HRAPAVOSTI POVRŠINE TLA....................................................................................... 17
9. POVEĆANJE POKRIVENOSTI BILJKAMA .......................................................................................... 18
10. MODELI ..................................................................................................................................... 19
ZAKLJUČAK............................................................................................................................................. 22
LITERATURA ........................................................................................................................................... 23

2
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

UVOD

Globalno posmatrano, eolska erozija spada u značajne faktore


degradacije zemljišta. Ovaj vid erozije izazvane vetrom pričinjava evidentne
štete, pre svega u poljoprivredi i vodoprivredi, ali nepovoljno utiče i na sve
komponente životne sredine, te su stoga očiti i ekonomski i ekološki aspekti
ovog problema Pojava eolske erozije najčešće se dovodi u vezu samo sa
područjima gde je već poprimila gotovo katastrofalne razmere (pustinje,
peščare i sl.).

Međutim, neosporna je činjenica da se procesi eolske erozije odvijaju


na skoro svim prostorima i zemljištima. Ovim uticajima je posebno izloženo
obradivo oranično zemljište sa fino razrahljenim površinskim slojem i
znatnim delom godine bez ikakve, ili sa nedovoljnom zaštitom vegetacije
(Papendick, 1998). Još početkom XX veka jasno je ukazano da „agronomske
nauke neće postići vrhunske uspehe ako se ne prouče stihijske sile vodne i
eolske erozije i ne pronađu načini da se njihovo delovanje svede na što je
moguće manju meru“. Tako je, prema navodima Oldemana (1990), čak 28%
obradivog zemljišta u Svetu, odnosno 19% u Evropi ozbiljno ugroženo
delovanjem razvijenih eolsko-erozionih procesa.

3
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

1. Savremeni geomorfološki procesi

Savremene geomorfološke procese pokreću dve vrste sila: unutrašnje


(endogenetske) i spoljašnje (egzogenetske). Za razliku od endogenetskih
procesa, kao što su erupcije vulkana i pojava potresa, inženjerskim
zahvatima mogu se umanjiti ilisasvim otkloniti štetne posledice
egzogenetskoh procesa. Isto tako, zbog lošeg planiranja i neodgovarajućeg
građenja, moguće je provocirati pojavu tih procesa ili pojačati delovanje
postojećih.

2. Denudacija

Brojni savremeni geomorfološki procesi sadržani su u pojmu


denudacija: pod čime se podrazumeva ogoljavanje terena zbog trošenja
stena i njihove erozije potaknute egzogenetskim procesima. Egzogenetski
procesi su prouzrokovani delovanjem sile teže, tekuće vode, morske i
jezerske vode, snega i leda i vetra, bilo pojedinačno ili kombinovano.

4
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Trošenje stena (površinsko raspadanje) je najrasprostranjeniji


egzogenetski geomorfološki proces koji se sastoji od:

 fizičkog raspadanja (dezintegracije) koja se sastoji u lomljenju,


mrvljenju i drobljenju stena,

 hemijskog raspadanja (dekompozicije) čija je posledica delimična do


potpuna promena mineralnog sastava matične stene,

 biološkog raspadanja koje je u suštini kombinacija fizičkog i


hemijskog raspadanja.

5
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Erozija je egzodinamički proces koji oznaava mehaničko razaranje i


hemijsko otapanje razorenog materijala s površine ili u plićem podzemlju.
Erozija se deli na:

 regionalnu ili pluvijalnu,

 rečnu ili fluvijalnu,

 marinsku eroziju,

 glacijalnu ili eroziju ledom i snijegom

 eolsku ili eroziju vetrom.

Posebni oblici erozije su korozija, sufozija i zamrzavanje tla.

Korozija je hemijsko razaranje stena usled agresivnog delovanja


površinskih i /ili podzemnih voda. Jedan od oblika korozije je okršavanje
(karstifikacija).

Sufozija je filtracijsko razaranje poluvezanih do nevezanih stena zbog


ispiranja sitnih čestica usled strujanja voda. Ova pojava se događa u
poroznoj sredini s izrazito neujednačenim granulometrijskim sastavom
(mešavina gline i šljunka) kada hidraulički gradijent pređe kritičnu vrednost.

6
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Mrazno-dinamičke pojave su pojava nakupljanja vode (leda) u


lećama i nadimanje tla. Izraženo je u polarnim krajevima (zona večno
smrznutog tla ili permafrost). Tu se u letnjem razdoblju javlja fenomen
otapanja površinske zone, gde se čini da tlo ključa. Nadimanje tla usled
nakupljanja leda u lećama takođe se pojavljuje i u umerenim klimatskim
zonama, gde je dubina smrzavanja 30-80 cm. Ova pojava nije izražena u
čvrstim stenama. Posledica denudacije je snižavanje i zaravnjivanje reljefa
što zavisi od geološke građe, tipa reljefa, vrste vegetacijskog pokrivača i
klime nekog područja. Tri su faze razvoja reljefa: mladost, zrelost i starost.

3. Eolska erozija i akumulacija

Erozija vetrom ili eolska erozija naglašena je u pustinjskim (aridnim i


semiaridnim) predelima gde nema vegetacijskog pokrivača ili je on
sporadičan. Eolska erozija zavisi od:

 jačine,

 smera,

 trajanja vetra,

 veličine i obliku čestica,

 mikroreljefa,

 vegetacije i

7
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

 vlažnosti.

Vetar brzine 6 m/s pokreće čestice 0.25 mm, a onaj brzine 12 m/s
pokreće čestice od 1.5 mm.

Čestice se pokreću:

 kotrljanjem po površini,

 saltacijom (skokovima) ili

 bivaju nošene vetrom.

Kod toga se zbiva izraženo habanje podloge. Peščana pustinja (erg),


karakteristična po pomičnim nakupinama peska (dina). Pravilne srpolike
dine zovu se barhane.

8
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

a) način pokretanja sedimenata delovanjem vetra; b) tipovi peščanih dina

U kamenim pustinjama (hamada) uglavnom nema peskovitih


sedimenata. Budući da u pustinjama povremeno pada kiša i pojavljuju se
tekuće vode, mestimično se nalaze suva korita (vadi). Nepravilnim i
preteranim iskorišćavanjem zemljišta može doći do pojave dezertifikacije,
odnosno širenja pustinje u polupustinjskim predjelima, kao što je južni rub
Sahare.

9
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Les (prapor) je homogena, obično neslojevita, slabo okamenena


sedimentna stijena eolskog porekla. Izrazito je porozan. Sadrži najčešće zrna
veličine srednjeg i sitnog praha, a u manjoj meri sitnog peska i gline. Od
minerala prevladavaju zrna kvarca. Lesa u velikim količinama ima u istočnoj
Slavoniji, Baranji i Sremu. Nastao je taloženjem sedimenata, donesenih
vetrom sa velikih udaljenosti u glacijalnim geološkim razdobljima
pleistocena. Uopšte se smatra da prah potiče od fluvioglacijalnih sedimenata,
odnosno muljeva, preostalih nakon povlačenja voda i leda.

Les u Evropi

Les u SAD

10
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Les u Kini

U Srbiji

11
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Deliblatska peščara nalazi se u južnom banatu izmedu Dunava i


zapadnih padina Karpata. Dugačka je oko 354 km, a široka oko 11km i
prostire se kao elipsa u pravcu jugoistok-severozapad. Po svom postanku,
orografiji, klimi specificnosti flore i faune Deliblatska pešcara predstavlja
jedinstven fenomen u Evropi, pa je svojevremeno nazvana Evropska Sahara.
Impozantna veličina Deliblatske peščare, njena lepota i stalno smenjivanje
boje cveća, lišca, prizemne i drvenaste flore cine ovaj dinski reljef izuzetno
privlačnim.Svi se slažu da je ovaj prostor u jugoistočnom Banatu osoben i
redak refugijum.

Deliblatska peščara je geomorfoloska formacija eolskog porekla,


nastala u deluvijumu, pripada retkom prirodnom fenomenu, jedinstvenom u
Evropi, sa moćnim naslagama eolskog peska i izraženim dinskim reljefom.
Nevezani pesak je nekada bio izuzetan problem, jer se pod dejstvom košave
razvejavao širokim prostorima Panonske nizije. Zbog toga je Deliblatska
peščara nazvana "Evropska sahara", ili "najstrarija pustinja u Evropi".

Dine žutog i sivog peska, sa maksimalnim visinskim kotama blizu 200


metara nadmorske visine (Pluc - 192 m, Cmi vrh - 189 m), pravilnog su
jugoistočnog-severozapadnog (SE-NW) pravca prostiranja, kao sto je
usmeren i ceo kompleks Deliblatske peščare.

Fizičke osobine peska u tlu uslovljavaju specifičnu hidrologiju i


mezoklimu Deliblatske peščare, tako da površinskih vodotokova nema, a
vodonosni horizonti su na većim dubinama, bušeni bunari dubine od 100-
400 m i tri stalne prirodne bare U manjim depresijama jugoistočnog dela - u
"Niskoj peščari".

12
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Peščaru karakterišu velike dnevno-noćne i letnje-zimske amplitude


kolebanja temperature vazduha i površine tla, rani jesenji i pozni prolećni
mrazevi, deficit vlage U tlu leti, uz intenzivnu sunčevu radijaciju, kao i
izrazit sušni period tokom leta i jeseni. Košava je dominantni vetar, koji
često duva uraganskim brzinama (do 180 km na sat).

13
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

4. Efekti eolske erozije

Prvi efekat je izdvajanje čestica. Eolska erozije je veoma selektivna,


nosi na veliku udaljenost najfinije čestice - posebno organske materije, glinu
i ilovaču. Podizanjem ove aluvijalne materije iz stepe, došlo je do stvaranja
plodnog zemljišta – lesa, koji pokriva velike oblasti Evrope i Severne
Amerike, gde se razvila visoko produktivna poljoprivreda.

Najspektakularniji oblici su erozije su DINE - humke više ili manje


sterilanog pesaka - koje se kreću kako ih vetar ih nosi, čak se dešava I da
prekriju čitave oaze i gradove.

Zbog vremenskih uslova dolazi do degradacije sedimentacije površine


zemljišta I stena u području gde su u kontaktu sa zemljom (trenje).

Listovi peska koji putuju blizu tla (30 do 50 metara) mogu degradirati
useve (posebno proso ili pamuk).

Na kraju, eolska erozija smanjuje kapacitet zemljišta za skladištenje


hranljivih materija i vode.

14
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

5. Faktori koji utiču na obim eolske erozije

Bezvodnost klime. Eolska erozije se takođe može javiti u klimi sa


velikim padavinama kada su odredeni meseci tokom godine posebno suvi
(ali samo ako je zemljište obrađeno sa tehnikama koje fino usitnjavaju
površinu). Ona ima tendenciju da bude blaga u Africi, međutim, osim mesta
gde je manje padavina od 600 mm, ima više od šest meseci bez kiše;
Potencijalna evapotranspiracija prelazi 2000 mm, zemljišta su lepo rodila, a
vegetacija se pomera od savana u stepe, sa zakrpama golog zemljišta.

Pravac brzine takođe prelazi oko 20 km / na ili 6 m / s preko suvog


zemljišta. Fenomen eolske erozije će se srazmerno povećati u oblastima gde
su prisutni snažni, redovni ili preovlađujući vetrovi.

Tekstura zemljišta. Peskovite ilovače su zemljišta bogata česticama


veličine između 10 i 100 mikrona I ova zemljišta su najugroženija (Bagnold
1937). Više ilovače su mnogo bolja zemljišta, bolje su strukture, a time su i
otpornija. Krupan pesak i peščana ili kamenita tla su otpornija, jer su čestice
previše teške da bi ih uklonio vetar. Optimalna veličina čestica je oko 80
mikrona.

Struktura zemljišta. Manje poboljšanje strukture zemljišta je na


površini (organske materije, gvožđe i aluminijum, kreč), a prisustvo
natrijuma ili soli često dovodi do formiranja sloja prašine na površini, što
podstiče eroziju.

15
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Stanje površine zemljišta. Ako je zemljište kamenite površine, formira


se "kolovoz", rizik od erozije su manji vetrovi. Grube površine, usporavaju
vetar, posebno pri zemlji, čime se smanjuje skakutanje čestica.

Vegetacija. Slama i ostaci useva na zemljištu, smanjuju brzinu vetra


pri zemlji.

Povećanje vlažnosti zemljišta dolazi do kohezije peska i gline pa


privremeno sprečava njihovu eroziju vetrom.

6. Kontrola eolske erozije

Kontrola eolske erozije se vrši na dva fronta: smanjenje brzine vetra


pri zemlji, i povećanjem kohezije, čime se poboljšava otpornost zemljišta na
vetar.

7. Povećanje kohezione plodnosti

Aplikacije organske materije u površinskom horizontu, poboljšava


strukturu zemljišta.

Prskanje zemljišta muljem teških ulja ili bitumena i plastike


industrijskog otpada (na primer, razblaženi lepak) vezuje se za čestice
zemljišne površine otežavajući vjetru da ih ukloni (Gand Univerziteta
eksperimente).

16
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Tamo gde ima dovoljno vode, dodatno navodnjavanje može biti


finansijski održiv i efikasan način za smanjenje erodivnih problema.
Navodnjavanje zemljišta pre kišne sezone, dovoljno je da se omoguće
povoljni uslovi za obradu zemljišta i da se stvori biljni pokrivač, I na taj
način da se spreči destruktivno dejstvo tornada koja se uglavnom pojavljuju
u vreme početka kišne sezone.

8. Povećanje hrapavosti površine tla

Ovo podrazumeva korišćenje tehnike kojom se ostavljaju veliki


buseni ili grbe na površini zemljišta normalno na pravac preovlađujućeg
vetra - grbe ne smeju biti više od 40 cm jer će vetar njihove vrhove lako
ponese I to bi ubrzalo eroziju.

Još jedan vrlo efikasan metod kontrole je da se napuste ostatci useva


na poljima. U Burkini Faso, na primer, kada strnjiku prosa i sirka presečete
na visini od 1 metar i ostavite vertikalno na površinu zemljišta, stvara se
brana, koja zaustavlja veliku količinu lišća sa drveća I prašinu koju prenosi
tornado.

17
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

9. Povećanje pokrivenosti biljkama

Eolska erozija se može smanjiti povećavanjem gustine biljaka. Budući


da je jasno da ovo nije lako u aridnim zonama, posebno je važno da se
obezbedi upravljanje ostacima useva, čuvanje ostataka na terenu kako bi se
povećala hrapavost i površinska zaštita zemljišta, nego oranje, koje bi samo
malo poboljšalo strukturu zemljišta i otpornost na vetar. U poluaridnim
tropskim uslovima Zapadne Afrike, u nekim zonama sprovodi se veoma
efikasna zaštita od erozije vetrom. U tim oblastima drveće Acacia albida
pravi dobru zaštitu. Nažalost, većina tih zaklona se sastoji od između 25 i 40
veoma starih stabala po hektaru i svima je potrebna hitna regeneracija.
Sadnja 100 do 150 mladih stabala duž linije odbrane protiv erozije vode će
dati dobru gustinu odraslih stabala. U oblastima koje podležu nasilnom
duvanju iz redovnih pravaca, žive ograde, kao brane, su dobro poznate
metode.

Uticaj vetra

18
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Eolska erozija - stvaranje pustinja

10. Modeli

Najviše upotrebljavan model za proračun erozije predstavlja jednačina


USLE koji je razvijen od strane USDA pod vođstvom Wischmeier-a i
Smith-a. Model je prvi put objavljen u Agriculture Handbook 282 (1965.
godina) dok je nešto prerađena verzija (prerade se odnose na definisanje
parametara formule) objavljena u Agriculture Handbook 537 (1978. godina),
takodje od strane Wischmeier-a I Smith-a.

Model je nastao na osnovu rezultata statističke obrade preko 10000


sliv-godina i podataka sa 1000 – 2000 instalacija-godina ispitivanja pomoću
simulatora kiše.

19
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Autori su naglasili da model USLE služi za dugoročnu ocenu erozije


usled tečenja vode po površini terena ili u brazdama, sa površine pod
kulturom i pod određenim uslovima obrade zemljišta. Tolerancija koju su
dozvolili u odnosu na stvarnu eroziju kreće se od 5 – 12.5 t/(ha god).

Sve parametre koji utiču na proces erozije ovaj model svodi na šest
glavnih faktora čiji produkt predstavlja prosečan gubitak tla tj. eroziju.
Model se može predstaviti sledećom formulom:

A = 0.224⋅R⋅K ⋅L⋅S ⋅C ⋅P (2.8)

gde je:

A – gubitak zemljišta po jedinici površine, (kg/(m2god)),

R – faktor erozione snage kiše (kg m/(m2mm h)),

K – faktor erodibilnosti zemljišta, označava intenzitet erozije po jedinici


erozionog

indeksa za određeno zemljište,

L – faktor dužine padine,

S – faktor nagiba,

C – faktor biljnog pokrivača,

P – faktor protiverozionih mera.

20
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Približne vrednosti svih faktora koji čine model USLE mogu da se


odrede iz grafika i tabela datih u Agricultural Handbook 537. Ovi faktori
važe za SAD i to uglavnom za područje istočno od planinskog venca Rocky
Mountains te je njihova upotreba na druge regione kod kojih postoje
značajne razlike u padavinama, tipu zemljišta i topografskim uslovima
donekle ograničena. Međutim, i za ta područja rezultati dobijeni ovom
metodom mogu predstavljati dobre smernice za razvoj faktora
karakterističnih za ta područja.

KINEROS2 je distributivan, fizički zasnovan model koji opisuje


procese intercepcije, infiltracije, površinskog oticaja i erozije sa sliva pod
dominantnim uticajem površinskog toka. Model je nastao 1995. godine kao
rezultat istraživanja oticaja i erozije stručnjaka iz U.S. Department of
Agriculture (USDA), Agricultural Research Service (ARS) i Southwest
Watershed Research Center (SWRC). Prva verzija modela objavljena je
1970. godine i omogućavala je samo proračun oticaja. Kombinovanjem sa
modelom infiltracije, 1974. godine je objavljen model KINGEN.
Uključivanjem modela erozije i transporta sedimenata, konačna verzija
modela KINEROS objavljena je 1990. godine. Konačno, dodatnim
istraživanjima i poboljšanjima, 1995. godine objavljen je model KINEROS2.
Koncepcija modela se zasniva na podeli sliva na kaskadno poređane nizove
površina i kanala preko kojih se oticaj propagira nizvodno koristeći metodu
konačnih razlika za rešavanje 1-D jednačina kinematskog talasa.

21
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Glavni nedostatak modela je nedovoljna formulacija raspodele


vlažnosti zemljišta pri dužim beskišnim periodima kao i ne uzimanje u obzir
gubitaka na isparavanje. Preporuka je da se model koristi na poljoprivrednim
i urbanim slivovima površine do 1000 ha. KINEROS2 je program otvorenog
koda (open source) i dostupan je na internetu u slobodnoj verziji.

ZAKLJUČAK

Efekti kako eolske tako i erozije vodom su u suštini veoma slični. U


oba slučaja dolazi do pogubnih posledica po zemljište. Erozija vetrom dobija
značajne razmere tek kada vetar pokrene teret peščanih zrna, a onda erozija
vodom spira golu površinu tla. Obe ove erozije selektivno uklanjaju fine
čestice zemljišta, otkrivaju korenov system biljaka, odnosno uklanjaju
najplodniji deo horizontal, naročito u najekstremnijim slučajevima. Faktori
koji mogu biti aktuelni su: povezivanje zemljišta, propustljivost barijera koje
omogućavaju sporo filtriranje vode i vazduha, poboljšanje structure,
kohezije i grubost horizontal i dr. Metode kontrole su zato slične: podizanje
žive ograde, vetrobrana, čuvanje ostataka useva, deblji biljni pokrivač, gruba
obrada i dr.

22
Sanja Otašević Seminarski rad-Eolska erozija

Literatura

1. http://www.usda.gov; United States Department of Agriculture.

2. http://www.weru.ksu.edu; Wind Erosion Research Unit, Kansas State


University.

3. Letić Lj., Savić R., Božinović M.: Nemirni pesak, monografija, edicija
"Tragovi", knjiga V, str. 160, JP "Palić-Ludaš", Subotica, 2001.

4. Letic Lj., Savic R.: Wind erosion in Voivodina, The Fifth


International Conference on Aeolian Research, ICAR5, Publication
02-2, p.164-167, Lubbock, Texas, USA, 2002.

5. Letić Lj.: Istraživanje intenziteta eolske erozije na području


Subotičko-Horgoške peščare, doktorska disertacija, str. 307, Šumarski
fakultet, Beograd, 1989.

6. Oldeman L.R., Hakkeling R.T.A., Sombroek W.G.: World map of the


status of human-induced soil degradation, An explanatory note, Rev.
2nd edition, International Soil Reference and Information Centre,
Wageningen, The Netherlands, 1990.

7. Papendick R.I.: Farming with the wind, Washington State University,


pp. 72, Washington, USA, 1998.

8. Savić R., Belić S, Belić A.: Poljoprivreda kao rasuti zagađivač voda,
Konferencija JDZV "Voda 2002", str. 15-20, Vrnjačka Banja, 2002.

9. Savić R.: Ugroženost zemljišta Vojvodine eolskom erozijom,


Doktorska disertacija, str. 170, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad,
1999/2000.

23

You might also like