Professional Documents
Culture Documents
Denudacija
Brojni suvremeni geomorfološki procesi sadržani su u pojmu denudacija: pod čime se
podrazumijeva ogoljivanje terena zbog trošenja stijena i njihove erozije potaknute
egzogenetskim procesima. Egzogenetski procesi su prouzročeni djelovanjem sile teže, tekuće
vode, morske i jezerske vode, snijega i leda te vjetra, bilo pojedinačno ili kombinirano.
Posljedica denudacije je snižavanje i zaravnjivanje reljefa što ovisi o geološkoj graĎi, tipu
reljefa, vrsti vegetacijskog pokrova i o klimi nekog područja. Tri su faze razvoja reljefa:
mladost, zrelost i starost.
Odronjavanje materijala dogaĎa se zbog otkidanja dijelova stijena, a rjeĎe tla, koje se zbiva
gotovo trenutno. Mehaničko raspadanje stijena, koje je popraćeno širenjem pukotina i/ili
ispiranjem materijala izmeĎu stijenki pukotina ubrzava ispadanje dijelova stijenske mase koje
se može dogaĎati od osipavanja sitnih kamenih odlomaka, pa sve do kamene lavine pod
djelovanjem gravitacije sitni ili krupniji komadi kreću se velikom brzinom zbog slobodnog
pada, a takoĎer mogu odskakivati ili se kotrljati niz padinu.
Klizanje je proces otkidanja pa zatim translacijskog ili rotacijskog pomicanja mase preko
stabilne podloge. Pokreti se dogaĎaju po jasno, a katkad nejasno izraženoj kliznoj plohi.
Klizište je dio terena gdje je proces klizanja aktivan: aktivno klizište. Na umirenom klizištu je
došlo do smirivanja pokreta klizne koluvijalne mase (koluvij). Puzanje je vrlo polagano
kretanje naslaga niz padinu, kada se formiraju plastične deformacije pri naprezanjima koja su
manja od čvrstoće smicanja.
Kod klizanja dolazi do sloma materijala na kliznoj plohi koja u tlu može bit kružna ili
predisponirana geološkom graĎom (npr. stjenovitom podlogom). Općenito pomaci pa i
klizanja tla u stijenskoj masi dogaĎaju se po nekim povoljno orijentiranim plohama
diskontinuiteta.
Prema načinu pokreta kliznog tijela, klizišta mogu biti rotacijska i translacijska.
Složena klizišta se sastoje od nekoliko kliznih tijela, čiji su mehanizmi kretanja povezani.
U donjem dijelu riječnog toga nastaje aluvijalna ravnica, gdje se zbiva sedimentacija
sedimenata.
Prijelazne sredine
To su zone izmeĎu kopna i mora. Prema morfologiji i načinu sedimentacije razlikuju se
estuariji, delte i lagune.
Osim geomorfološke podjele, prema načinu miješanja slatke i slane vode, estuariji se dijele
na:
- estuarij slanog klina ima dominantan riječni tok ispod kojega kao klin duboko ulazi slana
morska voda. Miješanje voda je minimalno pa se javlja oštra promjena saliniteta prema dubini
(npr. estuariji Raše i Krke);
- visoko stratificirani estuarij ima takoĎer dominantan utjecaj riječnog toka, ali plimske struje
izazivaju veće miješanje. Zato je površinski sloj sve slaniji prema moru, dok duboki sloj
zadržava prijašnji salinitet;
- dobro miješani estuarij imaju dominante plimske struje u odnosu na riječni tok. Stoga je
voda dobro izmiješana, bez veće promjene saliniteta u vertikalnom stupcu. Pojavljuje se
postupni porast saliniteta od ušća prema otvorenom moru;
- zaštićeni estuariji s pragom, djelomično je zatvoren prema oceanu plitkim površinskim
pragom, pa nije u cijelosti razvijena cirkulacija: povratni tok slane morske vode blokiran je u
dubini. Budući da se pojavljuje izražena stratifikacija, spriječeno je miješanje površinske i
duboke vode pa se pojavljuje osiromašenje kisikom dubokih voda, slično kao kod nekih
jezera. Tipičan primjer takvog tipa estuarija su fjordovi.
Cirkulacija vode u estuariju: a) estuarij slanog klina b) visoko stratificirani estuarij c) estuarij
s pragom tipa fjord d) nestratificirani estuarij (iz: Prohić, 1998)
Delta je kasni stadij estuarija, jer nastaje njegovim zatrpavanjem. Ovaj sedimentni oblik je
dobio naziv prema delti Nila koji ima oblik grčkog slova «delta». To je složeno sedimentno
tijelo gdje su vidljive zone s prevladavajućim fluvijalnim i marinskim utjecajem. Na delti su
česti distribucijski kanali s krupnozrnastim sedimentima i močvarne zone sa sitnozrnastim
sedimentima bogatim organskim primjesama. Delte imaju vrlo različite oblike koji se često
mijenjaju. Neki distribucijski kanali presušuju, a drugi nastaju. Podmorski dio delte naziva se
prodelta.
Delta rijeke Makham
Lagune su poluzatvoreni akvatoriji izmeĎu kopna i otvorenog mora. Stupanj saliniteta vode je
različit, što ovisi o klimatskim prilikama i dotoku slatke vode. U aridnim i sedmaridnim
predjelima u lagunama se talože halit, silvin, gips i anhidrit. U vlažnijim klimatskim zonama
lagune mogu s vremenom postati močvare. Limani su slični lagunama, ali je utjecaj slatke
vode u njima izraženiji. U tropskim predjelima uz ušća rijeka česte su šume mangrova, kao
poseban ekosustav plitke priobalne zone.
Dolaskom do obale, gdje je dubina dna manja od 1/2 valne duljine, valovi se deformiraju,
odnosno mijenja se njihova visina i duljina. Prilikom refleksije, odnosno u srazu s kopnom,
valovi predaju odreĎenu energiju. Ta prenesena energija može biti potencijalna, koja se
očituje u tlačnom opterećenju stojnog vala, ili udarna ako postoje uvjeti za lom vala na nekoj
prepreci. Nelomljeni val ima na vertikalnoj stijeni teorijski doseg od jedne svoje visine, zbog
čega je tlačno opterećenje najveće na samoj sredini, dakle nešto iznad srednje razine mora.
Smanjivanjem dubine vode prema obali, val se lomi pri čemu nastaje tlak znatno veći nego
kod refleksije nelomljenog vala. Ukoliko se zbog prebacivanja vala ispod njegovog
konkavnog vrha stvori zračni jastuk udarni efekt može biti deset do sto puta veći u odnosu na
tlak stojnog nelomljenog vala iste visine. Valovi djeluju destruktivno na stijenski masiv, pri
čemu je razaranje jače izraženo u intenzivnije raspucanim zonama. Prilikom udara vala
komprimira se zrak u pukotinama prodirući izmeĎu zidova i stvara se učinak sličan eksploziji.
Prilikom povlačenja vala stvara se podtlak odnosno učinak implozije. Takvo naglo mijenjanje
obujma zraka zarobljenog u šupljinama unutar stijenske mase, stvara desetak do dvadesetak
puta snažniji destruktivni efekt od povećanja tlaka refleksijom vala na obali.
Krajnji rezultat ciklusa marinske erozije je zaravnjena obala što se rijetko dogaĎa zbog vrlo
čestih promjena morske razine.
Prilikom kretanja valovi pokreću odlomljene dijelove stijene prouzrokujući tako habanje dna i
istovremeno usitnjavanje pokrenutih čestica. Pokretačka snaga valova razmjerna je brzini
strujanja pokrenute vode i nagibu dna. Nagib žala, na mjestima gdje je energija vode velika,
ovisi uglavnom o veličini zrna, a u manjoj mjeri o visini valova koji dolaze do obale. U skladu
s navedenim, veća energija valova smanjuje nagib žala. Morsko dno izgraĎeno od krupnijih
čestica, strmije je pri istim ostalim uvjetima, zbog većeg kuta unutrašnjeg trenja.
Nastanak ledenjaka