Ivan Vrkljan

4. Primarna i sekundarna naprezanja

Prirodna napregnutost je specifinost stijenske mase u odnosu na druge
inenjerske materijale. Kasnija naprezanja (sekundarna) najveim su
dijelom posljedica primarnih naprezanja a samo manji njihov dio
posljedica su djelovanja geotehnike graevine. Prikazana je priroda
primarnih naprezanja te probelmi njihovog odreivanja.

Podzemne graevine i tuenli

4 Primarna i sekundarna naprezanja

4.1

Uvod

Stijenska masa ispod zemljine povrine izloena je naprezanjima koja su posljedica mase gornje leeih
naslaga i tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori. Ova naprezanja nazivaju se primarnim ili in-situ
naprezanjima (in-situ stress; natural stress, initial stress; virgin stress; absoluet stress). Kada se u
stijenskoj masi izvri iskop, podzemni ili povrinski, u okolici iskopa dolazi do promjene primarnih
naprezanja. Ova izmjenjena naprezanja zovu se sekundarna ili inducirana naprezanja (induced stresses).
Poznavanje veliine i orijentacije primarnih i sekundarnih naprezanja vrlo je vaan dio geotehnikih
projekata poto u mnogim sluajevima, sekundarna naprezanja premauju vrstou stijenske mase to za
posljedicu moe imati nestabilnost iskopa.

4.2

Primarna naprezanja

Poznavanje primarnih naprezanja bitno je za definiranje rubnih uvjeta u analizama sekundarnog stanja
naprezanja. Mnoga mjerenja provedena irom svijeta pokazuju da se vertikalno naprezenja mogu
prilino tono iraziti sljedeom jednadbom:
v=z
gdje je:
v=vertikalno naprezanje
=jedinina masa (tipino 2,7 Mg/m3)
z=dubina ispod povrine
Primjer:
Na dubini od 1000 m vlada vertikalno naprezanje:
v=2,7*1000=2700 Mg/m2=27 MN/m2=27 MPa
Odreivanje vodoravnog naprezanja tei je problem. Obino se vodoravno naprezanje izraava u
funkciji vertikalnog na sljedei nain:
h=kv=kz
Terzaghi i Richter (1952) predloili su za stijensku masu optereenu samo teinom gornjeleeih
slojeva, vrijednost k koja ne ovisi o dubini

k=
gdje je
= Poissonov koeficijent stijenske mase

Primarna i sekundarna naprezanja

Ovaj nain odreivanja vodoravnog naprezanja vrlo se esto koristio. Znaajna odstupanja izmjerenih
od na ovaj nain odreenih vrijednosti vodoravnih naprezanja, doveli su do gotovo potpunog naputanja
ovog pristupa.
Mjerenja vodoravnih naprezanja u velikom broju rudnika i graevinskih podzemnih graevina, pokazala
su da koeficijent k ima vee vrijednosti na malim dubinama i da ima tendenciju smanjivanja s
poveanjem dubine. Ova pojava se moe objasniti samo promatranjem problema na znatno veoj skali
nego to je istraivana lokacija. Sheorey je razvio elasto-statiki termalni model zemlje. Ovaj model
razmatra zakrivljenost zemljine kore i varijaciju elastinih konstanti, gustoe i termalne ekspanzije
zemljine kore. Sheorey za koeficijent k predlae sljedei izraz:

k = 0,25 + 7 E h 0,001 +
z

z=dubina (m)
Eh(GPa)=srednji modul deformabilnosti gornjeg dijela zemljine kore mjeren u vodoravnom pravcu.

Uslojene stijene imaju znaajno razliite module u pravcu okomitom na slojevitost i pravcu paralelenom
sa slojevitosti. Meutim, ni pristup koji je predloio Sheorey, ne objanjava pojavu vertikalnih
naprezanja koja su vea od izraunatih, pojavu vrlo visokih vodoravnih naprezanja ili zato su dva
izmjerena vodoravna naprezanja na istoj lokaciji rijetko jednaka. Ove pojave vjerojatno su posljedica
lokalne topografije i geolokih svojstava koja se ne mogu uzeti u obzir na velikoj skali kao to predlae
Sheorey. Ako analize sekundarnih naprezanja pokau da veliina primarnih naprezanja ima znaajnu
ulogu na stabilnost iskopa, treba obaviti mjerenja njihove veliine i orijentacije.
Razlozi pojave visokih vrijednosti vodoravnih naprezanja
Mjerenjima je pokazano da vodoravna naprezanja mogu imati vrlo visoke vrijednosti te da na nekim
lokacijama mogu biti nekoliko puta vea od vertikalnih. Na ovu pojavu mogu utjecati:

erozija,
tektonske aktivnosti,
anizotropija stijenske mase,
lokalni efekti u blizini diskontinuiteta,
efekt mjerila (scale effect).

Podzemne graevine i tuenli

3
h

1
1 3

v
Slika 4.1

Utjecaj diskontinuitata na promjenu pravca glavnih naprezanja

kanjon

Slika 4.2

Utjecaj topografije terena na veliinu i orijentaciju glavnih naprezanja

Primarna i sekundarna naprezanja

v
h

Normalni rasjed

Reversni rasjed

Slika 4.3

4.2.1

Naprezanja potrebna za stvaranje normalnog i reversnog rasjeda

Mjerenje primarnih naperzanja

Postoje metode direktnog mjerenja i metode indirektnog mjerenja (indikativne metode). Meunarodna
udruga za mehaniku stijena (ISRM, 1987) preporua 4 direktne metode. Trenutno se vodi rasprava o
primjeni pete direktne metode (ISRM, 1999).
1.
2.
3.
4.

Pokus tlanim jastucima

Pokus hidraulikog frakturiranja
USBM metoda (United States Bureau of Mines)
Odreivanje naprezanja koritenjem CSIR ili CSIRO sonde

Za potpuno definiranje naprezanja u nekoj toki potrebno je izmjeriti est komponenti tenzora
naprezanja (tri normalne i tri posmine komponente) ili pravce i veliine tri glavna naprezanja (1; 2;
3). Normalna narezanja (xx; yy; zz; 1; 2; 3) mogu se mjeriti direktno. Posmine komponente
tenzora naprezanja ne mogu se mjeriti ve se one izraunaju iz normalnih komponenti mjerenih u
razliitim pravcima.

Podzemne graevine i tuenli

Ako je naprezanje izmjereno

u zoni utjecaja iskopa, ono
treba biti ekstrapolirano
izvan ove zone numerikim
ili analitikim postupcima

Zona promjene
primarnih
naprezanja

Slika 4.4

Utjecaj iskopa na mjerenja primarnih naperzanja

4.2.1.1 Pokus tlanim jastucima

Tlanim jastukom mogue je odrediti samo jednu normalnu komponentu tenzora naprezanja. U ovom
sluaju je x os okomita na ravninu jastuka pa e xx biti paralelan s x osi. Da bi se odredile sve
komponente tenzora naprezanja potrebno je na jednoj lokaciji obaviti najmanje est pokusa sa razliito
orijentiranim jastucima. ISRM (1987) preporua da se obavi 9 pokusa, kako bi se im tonije odredile
komponente tenzora naprezanja (po tri jastuka u svakom od zidova tunela i tri u kaloti tunela). Ovom
metodom mjeri se naprezanje u zoni promjene primarnih naprezanja zbog iskopa. Da bi se dobilo
primarno naprezanje, izmjerene veliine treba ekstrapolirati izvan ove zone primjenom teorije
elestinosti ili numerikim modeliranjem.
Na mjestu gdje e biti postavljen tlani jastuk, ugrade se reperi te se izmjeri njihova udaljenost (d0). Slot
u koji e biti postavljen jastuk izree se pilom ili se dobije buenjem niza buotina jedne pored druge.
Tijekom rezanja slota, reperi e se primicati jedan prema drugome, ukoliko je normalno naprezanje
tlano. U slot se umee jastuk koji se ispuni uljem ili vodom pomou tlane pumpe. Tlak u jastuku
prenosi se na zidove slota te poinje razmicanje repera. Tlak u jastuku potreban da se reperi vrate u
poloaj koji su imali prije rezanja slota, predstavlja normalno naprezanje u pravcu okomitom na plohu
jastuka.
Osnovni nedostatak ove metode je veliki broj jastuka koje treba ugraditi da bi se izmjerile sve
komponente tenzora naprezanja. Za interpretaciju rezultata mjerenja potrebno je poznavati raspodjelu
naprezanja u okolini podzemne prostorije u kojoj je ispitivanje obavljeno.
Za uspjeno koritenej ove metode potrebno je ispuniti tri uvjeta:

stijenska masa u zidovima prostorije ne smije biti poremeena

prostorija treba imati geometriju za koju postoji zatvoreno rjeenje za izraunavanje naprezanja
(najbolji je kruni popreni presjek)
stijenska masa treba se ponaati elastino

Primarna i sekundarna naprezanja

Prvi i trei zahtjev obino eliminiraju uporabu eksploziva tijekom izrade prostorije.

Pogled na izrezani slot i

jastuk u njemu

xz

yz
zz

d0

cancelation
pressure

xy
yy
zy

Razmak
repera

xx

yx
zx

Vrijeme rezanja slota

Slika 4.5

Pc
Tlak u jastuku

Pokus tlanim jastucima

4.2.1.2 Pokus hidraulikog frakturiranja

Pokus hidraulikog frakturiranja izvodi se duboko u buotini. Najvea prednost ovog pokusa je injenica
da se on moe izvesti daleko od iskopa te promjena naprezanja izazvana iskopom nee utjecati na
rezultat mjerenja. Pokus se moe izvesti ak na dubinama od 5 do 6 km. Najvei mu je nadostatak to se
ne mogu izmjeriti sve komponente tenzora naprezanja. Da bi se dobilo kompletno stanje naprezanja
moraju se uvesti sljedee pretpostavke:

pravci glavnih naprezanja paralelni su i okomiti na os buotine

vertikalno glavno naprezanje posljedica je mase gornjeleeih naslaga
pretpostavi se vrijednost treeg glavnog naprezanja 2.

Na mjestu gdje se eli izmjeriti naprezanje pakerima se izolira dio buotine u duljini priblino 1 m. U
izoliranu zonu dovede se voda te se tlak vode poveava sve dok ne doe do loma stijene. Tijekom
pokusa

Podzemne graevine i tuenli

mjeri se tlak vode. Promjena tlaka tijekomm vremena prikazana je na slici xxx. Za pokus su bitne dvije
vrijednosti tlaka:

tlak pri kojem je dolo do loma stijene PB (breakdown pressure)

tlak koji je potreban da se pukotina dri otvorenom Ps (shut-in pressure)

Napomene vezane za izvoenje pokusa:

pokus se mora izvoditi na lokacijama koje nemaju prirodne diskontinuitete to se moe utvrditi TV
kamerom,
tlak vode treba po mogunosti mjeriti na mjestu frakturiranja a ne na povrini,
orijentacija i lokacija pukotine koja je nastala tijekom pokusa odredi se pakerom na kojem ostaje
trag pukotine (impression packer) ili na neki drugi nain,
Treba uvijek imati u vidu pretpostavku da je pravac glavnog naprezanja paralelan s osi buotine.

Bez obzira na nedostatke koji su posljedica uvoenja niza pretpostavki, ovo je jedina metoda mjerenja
koja se moe koristiti na znaajnim udaljenostima od iskopa te na enormnim dubinama od nekoliko
kilometara.
Metoda je primjenjiva u stijeni koja se moe smatrati linearno elastinom, homogenom i izotropnom.
Takoer se podrazumjeva da je stijena vodnepropusna kako voda pod tlakom nebi utjecala na raspodjelu
naprezanja. Prema teoriji elastinosti, faktor koncentracije naprezanja ne ovisi o konstantama
elastinosti niti o promjeru buotine. Meutim, za izraunavanje naprezanja potrebno je poznavati
vlanu vrstou stijene, koja nije materijalno svojstvo. Naime, materijalno svojstvo ne ovisi o geometriji
uzorka i uvjetima optereenja tijekom pokusa a vlana vrstoa ovisi.

Primarna i sekundarna naprezanja

3
4
3

PB

Tlak

1 0 0
0
0
2

0 x 0 3

Ps
Vrijeme

1.
2.
3.
4.

Visokotlana pumpa, mjerilo protoka,

mjerilo tlaka
Tlana pumpa za aktiviranje pakera
Pakeri za izoliranje ispitne dionice
Paker za identifikaciju pukotine

h-manje glavno vodoravno naprezanje

H-vee glavno vodoravno naprezanje
t-vlana vrstoa stijene
h=Ps

H=3Ps-PB+t

Slika 4.6

Pokus hidraulikog frakturiranja

Podzemne graevine i tuenli

10

4.2.1.3 Overcoring metode

Kod svih overcoring metoda, kao priprema za obavljanje pokusa izbui se buotina proizvoljnog
promjera do mjesta na kojem se ele izmjeriti naprezanja. Na dnu buotine izbui se pilot buotina
malog promjera (kod USBM metode promjer pilot buotine je 37 mm). U pilot buotinu umetne se
sonda koja radi na jednom od sljedeih principa:

mjeri promjenu promjera pilot buotine,

mjeri deformaciju zidova pilot buotine.

Poto je sonda ugraena u pilot buotinu, izvri se nulto mjerenje. Nakon toga, vri se buenje
koncentrine buotine veeg promjera (overcoring) ime se stijena u koju je ugraena sonda
oslobaa utjecaja okolnog masiva. Naprezanja se mogu odrediti na dva naina:
1. Izvaena sonda sa cilndrom stijene koji je dobiven overcoringom, stavlja se u ureaj kojim
se aplicira naprezanje na vanjski plat cilindra. Naprezanja kod kojih se mjerene veliine
vrate na vrijednosti koju su imale prije overcoringa, predstavljaju naprezanja u ravnini
okomitoj na os buotine.
2. Iz izmjerenih deformacija uz poznavanje konstanti elastinosti izrauna se naprezanje.
Overcoring metode omoguavaju mjerenje naprezanja daleko od iskopa, ime se eliminira
utjecaj iskopa na izmjerena naperzanja.
USBM metoda (United States Bureau of Mines)
Kod USBM metode sonda omoguava mjernje promjene promjera pilot buotine u tri pravca koji se
sijeku pod kutem od 1200. Nakon to je izvreno nulto mjerenje u pilot buotini izvri se buenje
koncentrine buotine s tankostijenom srnom cijevi (overcoring). Tijekom buenja kontinuirano se
prati promjena tri promjera pilot buotine. Nakon zavrenog overcoringa, cilindar stijene zajednos sa
sondom izvadi se iz buotine te ugradi u biaksijalnu eliju radi odreivanja modula elastinosti. U
biaksijalnoj eliji cilindar se tlai po vanjskom platu nastojei postii stanje naprezanja koje je
djelovalo prije nego je izvren overcoring. Tijekom pokusa, deformacija pilot buotine mjeri se istom
sondom koja je bila koritena tijekom overcoringa. Koristei formule za tankostijeni cilindar izrauna se
Youngov modul elastinosti iz naprezanja koje je postignuto u biaksijalnoj eliji i promjene promjera
pilot buotine.
Naprezanja u ravnini okomitoj na os buotine, izraunaju se iz izmjerenih deformacija pilot buotine
tijekom overcoringa i parametara elastinosti stijene. Ako se na istoj lokaciji izvede tri (ili vie) pokusa
u buotinama razliite orijentacije, mogue je izraunati sve komponente tenzora naprezanja.

11

Primarna i sekundarna naprezanja

Buenje pilot buotine i postavljanje

sonde

xx xy xz

yx yy yz
zx zy zz

Overcoring uz istovremeno mjerenje

promjene promjera pilot buotine
Promjena promjera
pilot buotine (mm)

Tlaenje cilindra, koji je dobiven

overcoringom, u biaksijalnoj eliji
radi odreivanja modula
elastinosti. Promjena unutarnjeg
promjera cilindra (pilot buotine)

u1
u2
u3
Dubina overcoringa (mm)

Slika 4.7

USBM metoda (United States Bureau of Mines)

12

Podzemne graevine i tuenli

Odreivanje naprezanja koritenjem CSIR ili CSIRO sonde

I ova metoda pripada skupini tzv. overcoring metoda. Za razliku od USBM metode, gdje se jednom
sondom moe obaviti vie mjerenja, sonde CSIR i CSIRO metoda lijepe se za stijenke pilot buotine te
se tako mogu koristiti samo jedan puta. Na sondi se nalaze mjerila pomaka (deformacije) u tri rozete.
Kako svaka od rozeta sadri tri ili etiri mjerila (strain gauges), ukupno se izmjeri 9 ili 12 pomaka
(deformacija). Nakon to je sonda zaljepljena u pilot buotini, obavi se nulto mjerenje. Nakon toga obavi
se overcoring. Overcoringom se cilindar stijene oslobaa naprezanja koje vlada u okolnoj stijenskoj
masi to e za posljedicu imati deformiranje pilot buotine. Deformiranje pilot buotine zabiljeit e
mjerila na sondi. Iz izmjerenih deformacija stijenki pilot buotine, izrauna se svih 6 komponenti
tenzora naprezanja. Ovo je jedna od metoda kojom se jednim mjerenjem mogu odrediti sve komponente
tenzora naprezanja.
Uporaba ove metode ograniena je na homogene stijene koje se ponaaju kao perfektno elastian medij.
Moe se pojaviti problem ljepljenja sonde u saturiranoj stijeni. U ovom sluaju treba koristiti jednu od
tri naprijed opisane metode.
Sonda, koja se esto naziva troosnom deformacijskom elijom (triaxial strain cell), razvijena je u South
African Council for Scientific and Industrial Research (CSIR). Sondu sline koncepcije razvili su u
Commonwealth Scientific and Industrial Research Organization (CSIRO) u Australiji. Ova sonda
poznata je pod imenom CSIRO Hollow Inclusion (HI) cell. Jedna od glavnih razlika izmeu CSIR i
CSIRO HI sondi je u tome to je CSIRO HI sonda cijelo vrijeme prikljuena na ureaj za mjerenje
deformacija. Na taj nain se mogu dobiti podaci o naprezanju tijekom overcoringa.
Na istom principu radi i sonda LNEC instituta iz Portugala (stress tensor tube).

xx

yx
zx

xy xz

yy yz
zy zz

13

Primarna i sekundarna naprezanja

4.3

Sekundarna naprezanja

Da bi se razumjeli mehanizmi nestabilnosti uzrokovani visokim sekundarnim naprezanjima, neophodno

je razumjeti osnovne koncepte naprezanja i vrstoe.
Naprezanje koje vlada u stijenskoj masi prije nego se u njoj izvri iskop, posljedica je mase gornje
leeih naslaga i geoloke povijesti stijenske mase (primarna naprezanja). Polje primarnih naprezanja
poremeti se nakon iskopa podzemnog prostora do neke udaljenosti od konture iskopa. Ova naperzanja se
u engleskoj literaturi obino nazivaju izazvanim naprezanjima (induced stresses). U njemakoj se
literturi esto oznaavaju kao sekundarna naprezanja to je prihvaeno i u naoj inenjerskoj praksi.
Nekada ova naprezanja mogu biti dovoljno visoka da premae vrstou stijenske mase. U ovom sluaju,
slom stijenske mase dovodi do nestabilnosti konture iskopa to se manifestira na razliite naine ovisno
o svojstvima stijenske mase i nivou sekundarnih naprezanja. Razliiti modeli sloma i mjere koje se
poduzimaju da bi se osigurala stabilnost graevine, prikazat e se u posebnim poglavljima.

Zona promjene primarnih

naprezanja

PRIJE ISKOPA
Stanje primarnih naprezanja posljedica je mase
gornje leeih slojeva i geoloke povijesti

Slika 4.8

POSLIJE ISKOPA
Iskop poremeti polje primarnih naprezanja u
ogranienoj zoni oko tunela. Naprezanja u
ovoj zoni nazivaju se-sekundarna naprezanja

Primarno i sekundarno stanje naprezanja oko tunelskog otvora

Podzemne graevine i tuenli

14

Modeliranje je proces pojednostavljenja koji se ne moe izbjei zbog vrlo kompleksne geologije i
kompleksnog ponaanja stijenske mase. Prije nego su se pojavila raunala, kompleksna povrina
poprenog presjeka esto je aproksimirana krunim otvorom, ispucalost je zanemarivana i uglavnom je
pretpostavljano elastino ponaanje stijena. Tako je na poetku razvoja mehanike stijena metodologija
utvrivanja mehanikih svojtava prednjaila pred mogunostima modeliranja. Danas najvea
ogranienja u koritenju monih numerikih programa predstavlja nemogunost preciznog definiranja
geolokih odnosa i parametara koji opisuju ponaanje stijenske mase.
Tehnike modeliranja mogu se svrstati u nekoliko skupina:
MATEMATIKI MODELI

Zatvorena rjeenja
Numeriki modeli
Modeliranje kontinuuma
Metoda konanih razlika (FDM-Finite Difference Method)
Metoda konanih elemenata (FEM-Finite Element Method)
Metode rubnih elemenata (Boundary element Methods)
Hibridni modeli
Modeliranje diskontinuuma
DEM-Metoda diskretnih elemenata (Distinct (discret) Element Method)
Blok teorija (Key block method (Goodman))
Metode granine ravnotee (Limiting equillibrium method)
ANALOGNI MODELI
Fotoelastini modeli
FIZIKI MODELI
Fotoelastini modeli. Boja polarizirane svjetlosti u nekim materijalima koji su slini staklu ili plastici
(stress-birefringent material) ovisi o naprezanjima koja u njemu vladaju. Ako se u ploi od ovakovog
materijala izree rupa koja ima oblik poprenog presjeka tunela te ploa optereti po rubovima
naprezanjima koja odgovaraju primarnim naprezanjima u stijenskoj masi, mogue je odrediti raspodjelu
i veliinu naprezanja u okolini rupe.
Fiziki modeli. Fizikim modelima se u laboratoriju simulira ponaanje stijenske mase u prirodi.
Modeli se rade od prirodnih i umjetnih materijala koji se optereuju na razliite naine te prati njihovo
ponaanje u okolini tunela. Do danas se u geotehnikoj praksi odrao jedino centrifugalni model kod
kojeg se gravitacijsko naprezanja modelira na nain da se model rotira u centrifugi.

Primarna i sekundarna naprezanja

15

Slika XXX Fiziki model podzemnog rudnika ugljena koji je izveden u DMT, Essen, Njemaka
(prospekt tvrtke Interfels)

16

Podzemne graevine i tuenli

Tablica 4.1 Usporedba nekih metoda za modeliranje podzemnih iskopa

Zatvorena rjeenja

Djelovanja
Geometrija
iskopa

Najee
koriteni
modeli

Proizvoljne konstitutivne jednadbe.

Mogunost modeliranja nehomogene i
anizotropne stijenske mase; rasjednih zona i sl.
Mogunost modeliranaj termalnih naperzanja,
teenja vode ili dianmikih optereenja.
Proizvoljni oblici poprenog presjeka tunela i
prizvoljna geometrija podzemmnih galerija

Metoda konanih razlika

Metoda konanih elemenata

Meteda rubnih elemenata

Metoda diskretnih elemenata

Ako se kombiniraju neke od ovih metoda
dobiju se tzv. hibridni (coupled) modeli
Dvdimenzionalni modeli:

Komercijalni programi

Rocsupport
(http://www.rocscience.com/)

Phase2 (FEM)
(http://www.rocscience.com/)
FLAC (Fast Lagrangian Analysis of
Continua) (FDM)
(http://www.itascacg.com/)
Final (prof. Svoboda, Austrija) (FEM)
Examine (BEM)
(http://www.rocscience.com/)

Trodimenzionalni modeli:

FLAC3D (Fast Lagrangian Analysis of

Continua in 3 Dimensions) (FDM)
(http://www.itascacg.com/)

Examine 3D (BEM)
(http://www.rocscience.com/)
Modeli diskretnih elemenata:
UDEC (Universal Distinct Element Codes)
(http://www.itascacg.com/)
3DEC (3 Universal Distinct Element
Codes) (Itasca) (http://www.itascacg.com/)

Napomene

Iako se danas rijetko koriste, vrlo su korisna

za razumjevanje problema preraspodjele
naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i
provjeru novih numerikih modela.

Fiziki i
analogni
modeli

Razvoj raunala omoguio je irokom krugu

korisnika uporabu najkompleksnijih
numerikih programa

Rijetko se koriste zbog visokih trokova i raznih ogranienja. Potisnuti su naglim razvojem numerikih modela

Materijal

Veina zatvorenih rjeenja pretpostavlja

linearno-elastian, homogen i izotropan
materijal (teorija elastinosti).
Kompleksnija zatvorena rjeenja modeliraju
razvoj plastine zone oko tunela, te elastino
ortotropni i linearno viskoelastini materijal.
Statika djelovanja iskazana primarnim
naprezanjima u stijenskoj masi.
Najee kruni i eliptini popreni presjek u
uvjetima stanja ravne deformacije.
Podzemni prostori u obliku kugle i elipsoida
Dvodimenzionalne analize tunela

Otvor krunog poprenog presjeka u

masivnim stijenama

Otvor krunog poprenog presjeka u

Mohr-Coulombovom materiajlu

Otvor krunog poprenog presjeka u

Hoek-Brownovom materiajlu

Numeriki modeli

17

Primarna i sekundarna naprezanja

4.3.1

Zatvorena rjeenja

Pod zatvorenim rjeenjima podrazumjevaju se rjeenja koja neki model ponaanja opisuju jednostavnim
jednadbama za koje postoji jedinstveno rjeenje. Veina zatvorenih rjeenja pretpostavlja elastian,
homogen i izotropan medij. Neka kompleksna zatvorena rjeenja omoguavaju modeliranje:

razvoja plastine zone,

elastino ortotropnog ili linearno viskoelastinog materijala,
uslojene i anizotropne stijenske mase.

Iako su numerike metode gotovo u potpunosti eliminirale zatvorena rjeenja ona su vrlo korisna za
razumjevanje problema preraspodjele naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i provjeru novih
numerikih modela. Zatvorenim rjeenjima moe se dobiti slika o mjestima najveih naprezanja te
pravcima i redu veliine glavnih naprezanja.
Hoek preporua da se u ranoj fazi projektiranja koriste jednostavna zatvorena rjeenja za procjenu
radijalnih pomaka tunela. Veliki radijalni pomaci ukazuju na potrebu koritenja numerikih analiza
(dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih).
Hoek i Marinos, (2000) preporuaj da se jednostavnim zatvorenim rjeenjima procjeni radijalna
deformacija tunela, to ovisno o izraunatim vrijednostima odabere adekvatna numerika metoda
prorauna (tablica XXX)
Tablica 4.2. Priblini odnosi deformacije nepodgraenog tunela i oekivanih problema
Deformacija
(%)
A

Geotehniki uvjeti

Manja od 1

Oekuju se mali problemi stabilnosti te se

mogu koristiti vrlo jednostavne metode
projektiranja. Klasifikacije stijenskih masa
predstavljaju dobru osnovu za projektiranje

1 do 2,5

Koristi se metoda karakteristinih krivulja

za prognozu formiranja plastificirane zone
oko tunela i interakcije izmeu progresivnog
razvoja ove zone i razliitih tipova
podgrade.

2,5 do 5

Dvodimenzionala analiza konanim

elementima u koju su ukljueni i elementi
podgrade i iskop po fazama. Stabilnost ela
openito nije glavni problem.

5 do 10

Vea od 10

Stabilnost ela je dominantni problem

projektiranja te treba predvidjeti mjere
osiguranja i na elu iskopa.
Dvodimenzionalna analiza nije primjerena.
Nestabilnost ela i gnjeenje u okolini tunela
ine ovaj sluaj tipino trodimenzionalnim.
Danas ne postoji efikasna metoda
projektiranja za ove uvjete. Veina rjeenja
je temeljena na iskustvu.

deformacija (%)=(radijalni pomak/promjer tunela)*100

Tiovi podgrade
Jednostavni uvjeti u tunelu. Tipino se
koriste sidra i mlazni beton.
Manji problemi gnjeenja (squeezing)
koji se openito rjeavaju sidrima i
mlaznim betonom a ponekad sa laganim
punim elinim profilima (steel sets) ili
reetkastim lukovima (lattice girders)
koje se dodaju za dodatnu sigurnost.
Ne tako izraeni problemi gnjeenja trae
brzu ugradnju podgrade i paljivu
kontrolu kvalitete. Openito je potrebna
ugradnja tekih elinih profila u mlazni
beton.
Izraeni problemi gnjeanja i stabilnosti
ela. Obino je potreban pipe roof i
sidrenje ela sa elinim lukovima
ugraenim u mlazni beton.
Ekstremni problemi gnjeenja. Pipe roof
i sidrenje ela i popustljiva podgrada u
ekstremnim sluajevima.

18

Podzemne graevine i tuenli

Dvodimenzionalne analize tunela

Problemi analize prostornog stanja naprezanja, esto dovode do pojednostavljenja u smislu da se

napreaznje analizira kao dvodimenzionalni problem u jednoj od ravnina glavnih naprezanja.
Dvodimenzionalne analize korisne su za razumjevanje trodimenzionalnih raspodjela naperzanja.
U mehanici stijena dogovereno je:

da su tlana naprezanja uvijek pozitivna te da najvee glavno naprezanje nosi oznaku 1 a najmanje
3 .
Pod elastinom stijenom podrazumjeva se stijena kod koje postoji linearan odnos naprezanja i
deformacije, dok elastina deformacija ne mora biti potpuno povratna.

Ravno stanje naprezanja

Ravno stanje naprezanja definira se kao stanje u kojem su sve komponente naprezanja koje djeluju na
jednu od tri ortogonalne plohe jednake nuli.

z
zy

zx

Trodimenzionalno stanje naprezanja

xz

yz
y

yx

xy

y
Slika 4.9

Tenzor prostornog naprezanja

x
x

x xy xz

y
yz
yx
zx zy z

19

Primarna i sekundarna naprezanja

Za sluaj kada naprezanje na ravnini koja je okomita na os Y jednako nuli (y=yx=yz=0) tenzor
naprazanja ima tri komponente (x; z; zx=xz)

z
zx

Ravno stanje naprezanja

xz

x xz

zx z

x
y
Slika 4.10

Tenzor ravnog stanja naprezanja

Za ravno stanje naprezanja u linearno elastinom mediju vrijede sljedee veze naprezanja i deformacija:

x =

1
( x z )
E

z =

1
( z x )
E

y =
xz =

xz
G

E
=

( x + z )
2(1 + )
XZ
E

gdje je:
E= modul elastinosti
=Poissonov koeficijent
G-Modul posmini modul (shear modul or modulus of rigidity)
Stanje ravnog naperzanja vlada u fotoelastinom modelu i fizikim modelima iskopa u kojima je
perforirana ploa izloena djelovanju sila u ravnini ploe.

20

Podzemne graevine i tuenli

Ravno stanje deformacija

Ako je sprijeeno deformiranje tijela uzdu njegove osi i svi pomaci se deavaju u ravnini okomitoj na
njegovu os, postoje uvjeti ravnog stanja deformacija. Tunel je tipian primjer kod koga se analiza
naperzanja moe pojednostaviti s ravnim stanjem deformacija. Tijekom iskopa tunela u homogenoj
izotropnoj stijenskoj masi, svi pomaci se daavaju u ravnini okomitoj na os tunela.
Za ravno stanje deformacija u linearno elastinom mediju vrijede sljedee veze naprezanja i
deformacija:

x =

1
x , z
,
E

z =

1
z , x
,
E

y = 0
xz =

2(1 + , )
XZ
E,

gdje je:

E, =

, =

E
1 2

E= modul elastinosti
=Poissonov koeficijent
Ako se uporede ove jednadbe s jednadbama za ravno stanje naprezanja, vidi se da one imaju istu
strukturu a razlikuju se samo u koeficijentima. Ako se zna da distribucija naprezanja oko otvora u
elastinom mediju ne ovisi o elastinim konstantama onda slijedi da za iste rubne uvjete ravno stanje
naprezanja i ravno stanje deformacija daju isti oblik raspodjele naprazanja.
Zamislimo situaciju u kojoj prije iskopa tunela u stijeni vladaju glavna napreznja 1, 2 i 3. Iskop tunela
izazvat e preraspodjelu naprezanja u okolini tunela. Izuzimajui poetak i kraj tunela, na cijeloj duljini
tunela preraspodjela naprezanja biti e identina. Zamislimo da je stijena podjeljena ravninama
okomitim na os tunela na ploe jedinine debljine. Svaka od ovih ploa nalazi se u stanju ravne
deformacije jer je ukljetena izmeu susjednih paralelnih ploa koje sprijeavaju njeno deformiranje
uzdu osi tunela.
U ovj situaciji, u okolini tunela vlada ravno stanje deformacija.

21

Primarna i sekundarna naprezanja

z
z

xz
zx

x
x

dz
1

x
z

dy

dx
3
2

Slika 4.11

Uvjeti ravnog stanja deformacija

22

Podzemne graevine i tuenli

Tunel krunog poprenog presjeka u masivnim stijenama

Pretpostavimo iskop tunela u stijeni koja je napregnuta ispod njene tlane vrstoe (do tlane
vrstoe) i koja ima diskontinitete na veim razmacima. U ovom sluaju stijena e se ponaati elastino
te se moe koristiti rjeenje problema rupe u biaksijalno optereenoj ploi, homogenog, izotropnog,
kontinuiranog, linearno elastinog materijala.
Za definiranje polja radijalnih i tangencijalnih pomaka i raspodjele naprezanja oko cilindrine rupe za
ravno stanje deformacija rjeenje je dao Kirsch.

P2

ur

P1

P2
Slika 4.12

Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu

Naprezanja r, i r u polarnom koordinatnom sustavu, mogu se prikazati jednadbama:

r =

p1 + p2 a 2 p1 p2 4a 2 3a 4
1 2 +
1 2 + 4 cos 2
2
2
r
r
r

p1 + p2 a 2 p1 p2 3a 4
=
1 + 2
1 + 4 cos 2
2
2
r
r

r =

p1 p 2 2a 2 3a 4
1 + 2 4
2
r
r

sin 2

P1

Primarna i sekundarna naprezanja

23

Radijalna i tangencijalna deformacija moe se prikazati jednadbama:

p1 + p2 a 2 p1 p2 a 2
a2
4(1 v ) 2 cos 2
ur =
+
4G r
4G r
r
u =

p1 p2 a 2
a2
(
)
2
1
2

v
+
sin 2
4G r
r2

Na konturi iskopa (r=a) radijalno naprezenje jednako je nuli jer se radi o slobodoj povrini (nema
podgrade u tunelu).
E

Youngov modul

Poissonov koeficijent

Posmini modul

Bulk modul

G=

E
2(1 + )

K=

2(1 + )
G
3(1 2 )

24

Podzemne graevine i tuenli

PRIMEJR:

Naprezanje (Pa)

a (m)
P1 (Pa)
Radijus rupe
1
3,00E+07
= 90
Rad. naprezanje
r (m)
r (Pa)
1,00
0,00E+00
1,10
5,21E+06
1,20
9,17E+06
1,30
1,22E+07
1,40
1,47E+07
1,55
1,75E+07
1,70
1,96E+07
1,90
2,17E+07
2,10
2,32E+07
2,30
2,43E+07
2,50
2,52E+07
2,80
2,62E+07
3,10
2,69E+07
3,40
2,74E+07
3,70
2,78E+07
4,00
2,81E+07
4,50
2,85E+07
5,00
2,88E+07

P2 (Pa)
3,00E+07
Tang. naprez.

(Pa)

6,00E+07
5,48E+07
5,08E+07
4,78E+07
4,53E+07
4,25E+07
4,04E+07
3,83E+07
3,68E+07
3,57E+07
3,48E+07
3,38E+07
3,31E+07
3,26E+07
3,22E+07
3,19E+07
3,15E+07
3,12E+07

E (Pa)
Youngov modul
6,78E+09

Poissonov koef.
0,21

Radijalni pomak
ur (m)
5,36E-03
4,87E-03
4,46E-03
4,12E-03
3,83E-03
3,46E-03
3,15E-03
2,82E-03
2,55E-03
2,33E-03
2,14E-03
1,91E-03
1,73E-03
1,58E-03
1,45E-03
1,34E-03
1,19E-03
1,07E-03

Tang. pomak

G (Pa)
Posmini modul
2,80E+09

u (m)
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00
0,00E+00

7,00E+07

Primarno vertikalno
naprezanje

6,00E+07
5,00E+07
4,00E+07

rad
stress
tang
stress

3,00E+07
2,00E+07
1,00E+07
0,00E+00
1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

Radijalni pomak (mm)

Udaljenost od centra otvora (m)

rad disp
0,006
0,005
0,004
0,003
0,002
0,001
0,000
1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

Udaljenost od centra otvora (m)

6,00

25

Primarna i sekundarna naprezanja

Tunel krunog poprenog presjeka u Mohr-Coulombovom materijalu

Ako naperzanja u okolini tunela premae vrstou stijenske mase, doi e do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je vrstoa stijenske mase definirana Mohr-Coulombovim kriterijem vrstoe,
tada e radijus plastificirane zone, za hidrostatsko primarno stanje naprezanja biti:
1/ K 1
q ( p )

P0 +

K p 1
2

R0 = a
Kp + 1
q
Pi +

K p 1

gdje je:
a=radijus otvora
c=kohezija
=kut trenja
P0= poetno primarno naperzanje
Pi= unutarnji tlak

Kp =

1 + sin
1 sin

P0

q = 2c tan( 45 + / 2)

ur

P0

a
R0

P0
Slika 4.13

Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu

Radijalno naperzanje na kontaktu elastine i plastificirane zone:

P0

26

Podzemne graevine i tuenli

re =

1
(2 P0 q )
Kp + 1

Naprezanja i radijalni pomak u elestinoj zoni:

R
r = P0 ( P0 re ) 0
r

R
= P0 + ( P0 re ) 0
r

R02
2P q 1
P0 0

ur =
K p + 1 r
2G
gdje je:
r=udaljenost promatrane toke od centra otvora
Naprezanja i radijalni pomak u plastinoj zoni:
K 1

q r ( p )
q

r =
+P +
K p 1 i K p 1 a
K 1

q r ( p )
q

=
+ K p Pi +

K p 1 a
Kp 1

ur =

) P +

r
q (1 v ) K p 1
+
( 2v 1) P0 +
[
2G
K p 1
K p + K ps

gdje je:

K ps =

1 + sin
1 sin

=kut dilatacije
=Poissonov keficijent
G= Posmini modul

K 1

q R0 ( K p 1) R0 ( K ps +1) (1 v ) K p K ps + 1
q r ( p )


+
v Pi +

K p 1 a
r
K p + K ps
K p 1 a

27

Primarna i sekundarna naprezanja

PRIMJER
Radijus
otvora

Kut trenja

(1+sin)/(1-sin)

Kohezija

Prim. napr.

Unutarnji
tlak

a (m)

sin
(deg)

Kp

c (Pa)

2*c*tan(45+/2)

Po (Pa)

P1 (Pa)

3,45E+06

1,20E+07

3,00E+07

0,00E+00

30

0,5

Radijus
plastifikacije

Posmini
modul

Kp-1

R0 (m)

G (Pa)

1,73E+00

2,80E+09

Naprezanje na granici elastine i plastine zone:

re (Pa) = 1,20E+07
Naprezanja-PLASTINA ZONA
Udaljenost
od centra

Naprezanje

r (m)

r (Pa)

(Pa)

1,1
1,2
1,3
1,4
1,5
1,6
1,7

1,25E+06
2,63E+06
4,12E+06
5,74E+06
7,47E+06
9,32E+06
1,13E+07

1,57E+07
1,98E+07
2,43E+07
2,92E+07
3,44E+07
3,99E+07
4,58E+07

r/P0
(normalizirano)
4,18E-02
8,76E-02
1,37E-01
1,91E-01
2,49E-01
3,11E-01
3,76E-01

/ P0
(normalizirano)
5,24E-01
6,61E-01
8,11E-01
9,72E-01
1,15E+00
1,33E+00
1,53E+00

Naperzanja-ELASTINA ZONA
Udaljenost
od centra
r (m)
1,75
1,85
2
2,2
2,4
2,6
2,9
3,2
3,6
4
4,5
5

Naprezanje
r (Pa)

r/P0
(normalizirano)
4,11E-01
4,73E-01
5,49E-01
6,27E-01
6,87E-01
7,33E-01
7,85E-01
8,24E-01
8,61E-01
8,87E-01
9,11E-01
9,28E-01

(Pa)

12319290,7
14179058,5
16463206,9
18812567,7
20599449,3
21990063,3
23561572,9
24712190,2
25821977,5
26615801,7
27326065,6
27834113,1

47680709,3
45820941,5
43536793,1
41187432,3
39400550,7
38009936,7
36438427,1
35287809,8
34178022,5
33384198,3
32673934,4
32165886,9

Radijalni pomak-PLASTINA ZONA

r (m)
ud. od
centra
1,00
1,05
1,10
1,15
1,20
1,25
1,30
1,40
1,50
1,65

X1

X2

X3

pomo

pomo

pomo

-2,09E+07
-2,09E+07
-2,09E+07
-2,09E+07
-2,09E+07
-2,09E+07
-2,09E+07
-2,09E+07
-2,09E+07
-2,09E+07

1,72E+08
1,41E+08
1,17E+08
9,82E+07
8,28E+07
7,03E+07
6,01E+07
4,47E+07
3,39E+07
2,32E+07

6,88E+06
7,58E+06
8,32E+06
9,09E+06
9,90E+06
1,07E+07
1,16E+07
1,35E+07
1,55E+07
1,87E+07

ur (m)
radijalni
pomak
2,82E-02
2,40E-02
2,06E-02
1,77E-02
1,54E-02
1,34E-02
1,18E-02
9,33E-03
7,64E-03
6,19E-03

/ P0
(normalizirano)
1,59E+00
1,53E+00
1,45E+00
1,37E+00
1,31E+00
1,27E+00
1,21E+00
1,18E+00
1,14E+00
1,11E+00
1,09E+00
1,07E+00
Radijalni pomakELASTINA ZONA
r (m)
ur (m)
ud. od centra
1,80
1,95
2,10
2,30
2,50
2,70
3,00
3,30
3,60
4,00

radijalni
pomak
5,37E-03
4,96E-03
4,60E-03
4,20E-03
3,87E-03
3,58E-03
3,22E-03
2,93E-03
2,69E-03
2,42E-03

28

Normalizirano naprezanje

Podzemne graevine i tuenli

2,50

Granica plastificirane
zone

2,00

Tangencijalno naperzanje

1,50

Primarno naperzanje
1,00

Radijalno naperzanje

0,50

0,00
1,00

1,50

2,00

2,50

3,00

3,50

4,00

4,50

5,00

5,50

Udaljenost od centra otvora (m)

rad. pomak (m)

Radijalni pomak (m)

0,035
0,030
0,025

Granica plastificirane zone

0,020
0,015
0,010
0,005
0,000
1,00

1,50

2,00

2,50

3,00

3,50

4,00

4,50

Udaljenost od centra otvora (m)

Slika 4.14

Naperzanja i pomak oko cilindrine rupe u Mohr-Coulombovom mediju

29

Primarna i sekundarna naprezanja

Tunel krunog poprenog presjeka u Hoek-Brownovom materijalu

Ako naperzanja u okolini tunela premae vrstou stijenske mase, doi e do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je vrstoa stijenske mase definirana Hoek-Brownovim kriterijem vrstoe,
tada e radijalna i tangencijalna naprezanja, za hidrostatsko primarno stanje naprezanje,biti:

P0

U elastinoj zoni:

r
r

r = P0 ( P0 re ) e

r
= P0 + ( P0 re ) e
r

ur

gdje je:
P0=primarno naprezanje
re=radijus plastine zone
re=radijalno naprezanje na granici
plastine i elastine zone (r=re)

P0

a
re

P0
Slika 4.14

Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu

U plastificiranoj zoni:

m
r = r c
4

r
r
2 1/ 2
ln a + ln a ( mr c Pi + sr c ) + Pi

= r + (mr c r + sr c2 )

1/ 2

gdje je:
Pi=radijalni tlak koji djeluje na zidove iskopa
a=radijus ikopa
c=jednoosna tlana vrstoa stijene
m,s=Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u elastinoj zoni
mr,sr=Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u plastinoj zoni
Vrijednosti re i re definirani su kao:

P0

30

Podzemne graevine i tuenli

re = P0 M c
gdje je:
2

mP
1 m
M = + 0 + s
c
2 4

1/ 2

m
8

re = ae
gdje je:

N=

mr c

(m
r

P0 + sr c2 mr c2 M )

1/ 2

2
mr c Pi + sr c2
N

m
r r

) 1/ 2

31

Primarna i sekundarna naprezanja

PRIMJER:
ri (m)

mr

sr

Po (Pa)

Pi (Pa)

Jednoosna
tlana vrst.
c (Pa)

2,515

0,003865

0,5

1,00E-05

3,00E+07

0,00E+00

1,00E+08

Radijus
otvora

Primarno
naprezanje

Hoek-Brownovi parametri

Unutarnji tlak

GRANICA

re (Pa) = 7,73E+06
PLASTINA ZONA
Udaljenost
od centra

r (m)
1,1
1,2
1,3
1,4
1,5
1,6
1,7
1,8
1,9
2
2,1

Naprezanje

r (Pa)

(Pa)

1,44E+05
4,73E+05
9,43E+05
1,52E+06
2,18E+06
2,91E+06
3,69E+06
4,50E+06
5,35E+06
6,22E+06
7,12E+06

2,84E+06
5,35E+06
7,82E+06
1,02E+07
1,26E+07
1,50E+07
1,73E+07
1,95E+07
2,17E+07
2,39E+07
2,60E+07

r/P0

(normalizirano)
4,79E-03
1,58E-02
3,14E-02
5,07E-02
7,28E-02
9,70E-02
1,23E-01
1,50E-01
1,78E-01
2,07E-01
2,37E-01

/ P0

(normalizirano)
9,48E-02
1,78E-01
2,61E-01
3,42E-01
4,21E-01
4,99E-01
5,76E-01
6,51E-01
7,24E-01
7,96E-01
8,66E-01

ELASTINA ZONA
Udaljenost
od centra

r (m)
2,2
2,4
2,6
2,9
3,2
3,6
4
4,5
5
5,5
6
6,5
7

Naprezanje

r (Pa)

(Pa)

8,37E+06
1,18E+07
1,45E+07
1,76E+07
1,98E+07
2,19E+07
2,35E+07
2,48E+07
2,58E+07
2,65E+07
2,71E+07
2,75E+07
2,79E+07

5,16E+07
4,82E+07
4,55E+07
4,24E+07
4,02E+07
3,81E+07
3,65E+07
3,52E+07
3,42E+07
3,35E+07
3,29E+07
3,25E+07
3,21E+07

r/P0

(normalizirano)
2,79E-01
3,94E-01
4,84E-01
5,85E-01
6,59E-01
7,31E-01
7,82E-01
8,28E-01
8,60E-01
8,85E-01
9,03E-01
9,17E-01
9,29E-01

/ P0

(normalizirano)
1,72E+00
1,61E+00
1,52E+00
1,41E+00
1,34E+00
1,27E+00
1,22E+00
1,17E+00
1,14E+00
1,12E+00
1,10E+00
1,08E+00
1,07E+00

Rad. plas.

re (m)

2,23E-01 7,87E-01 2,17E+00

32

Podzemne graevine i tuenli

Naprezanje (Pa)

7,00E+07

6,00E+07

4.1
5,00E+07

Radijus plastificirane
zone

Tangencijalno naprezanje

4,00E+07

3,00E+07

Primarno naperzanje
2,00E+07

Radijalno naprezanje
1,00E+07

0,00E+00
1

Udaljenost od centra otvora (m)

33

Primarna i sekundarna naprezanja

4.3.2

Numeriki modeli

Numerikim metodama mogu se modelirati svi sluajevi za koje ne postoje zatvorena rjeenja.
Zahvaljujui eksplozivnom razvoju raunala, danas svaki inenjer na stolu ima raunalo veeg
kapaciteta nego to su prije 20 godina imali najrazvijeniji znanstveni centri u svijetu.
Potpuno je jasno da najvee ogranienje u koritenju numerikih modela danas predstavlja nemogunost
boljeg definiranje primarnih naprezanja, inenjerskogeolokog stanja stijenske mase i konstitutivnih
odnosa za stijene koje se nalaze u zoni utjecaja iskopa.
Dvodimenzionalni modeli ravnog stanja deformacija, mogu predvidjeti pomake i naprezanja na
odreenoj udaljenosti od ela iskopa. Meutim, za stabiliziranje stijenske mase potrebno je poznavati
polja naprezanja i deformacije ispred i neposredno iza ela iskopa. Da bi se ipak koristili
dvodimenzionalni modeli, uvode se razne aproksimacije kako bi se ukljuili trodimenzionalni efekti.
Trodimenzionalni modeli sve vie istiskuju dvodimenzionalno modeliranje i uskoro e
dvodimenzionalni numeriki modeli, a naravno i zatvorena rjeenja, postati stvar prolosti.
to se konstitutivnih odnosa tie, veina numerikih analiza pretpostavlja elastino-perfektno plastino
ponaanje. Za kompleksnije konstitutivne odnose (ovravanje ili omekavanje) jo je uvijek teko
odrediti ulazne parametre. Ponaanje intaktne stijene moe se prikazati kompletnom naponskodeformacijskom krivuljom koja prikazuje ponaanje stijene prije i nakon loma. Ova se krivulja dobije
laboratorijskim ispitivanjima. Slino je i kod diskontinuiteta gdje rezidualna vrstoa predstavlja
postlomnu vrstou. Meutim, definiranje postlomnog ponaanja stijenske mase je neuporedivo tei
problem.
Slika 4.15 prikazuje tri modela ponaanja stijenskih masa razliite kvalitete. Ponaanje vrlo kvalitetne
stijenske mase moe se modelirati elastinim ponaanjem prije sloma i niskom rezidualnom vrstoom
nakon trenutnog sloma. Srednje kvalitetna stijenska masa pokazat e omekavanje i poveanu
rezidualnu vrstou nakon sloma. Slaba stijenska masa zadrat e vrnu vrstou i nakon sloma
(ponaanje: elastino-idealno plastino).
2

Naprezanje

Naprezanje

Elastino-krto

Naprezanje

15

70

Omekavanje s
deformacijom

0,003

0,003
Deformacija

Vrlo dobra kvaliteta tvrdih

stijenskih masa

Slika 4.15

Elastino-plastino

Deformacija

Srednja kvaliteta stijenskih

masa

Razliiti konstitutivni odnosi za stijensku masu

0,003
Deformacija

Vrlo loa kvaliteta mekanih

stijenskih masa

Podzemne graevine i tuenli

34

Slom vrlo kvalitetnih tvrdih stijenskih masa deava se iznenada, a prati ga znaajna dilatacija slomljenih
komada stijene. Stijenska masa ima elastino-krto ponaanje. Ako se ovako slomljena stijenska masa
izloi prostornim naprezanjima (to se deava ugradnjom podgrade) moe se pretpostaviti da se stijenska
masa ponaa kao ispuna s kutem trenja od priblino 380 bez kohezivne vrstoe (c=0). Neki su programi
nestabilni bez kohezije. U tom sluaju zadaje se vrlo mala kohezija.
U sluaju stijenskih masa srednje kvalitete izgleda logino da se postlomne karakteristike odrede
reduciranjem GSI vrijednosti sa in situ vrijednosti na nie koje karakteriziraju ispucalu stijensku masu.
Reduciranje vrstoe stijenske mase sa in situ na ispucalo stanje odgovara modelu omekavanja sa
deformacijom. Na slici je prikazano da se u postlomnom podruju deformacija dogaa uz stalnu
vrijednost naprezanja. Nije poznato vrijedi li ova pretpostavka.
Analize progresivnog sloma vrlo slabe stijenske mase u okolini tunela, preporuuju da se postlomno
ponaanje stijene moe opisati modelom perfektne plastinosti. To znai da se stijenska masa nastavlja
kontinuirano deformirati pri konstantnom nivou naprezanja te da ovo deformiranje ne prati poveanje
volumena.
Metoda konanih elemenata i metoda konanih razlika
U praksi se metoda konanih elemenata obino ne razlikuje od metode konanih diferencija. Obje su
metode pogodne za rjeavanje problema koji ukljuuju heterogena i nelinearna svojstva materijala,
poto svaki element eksplicitno modelira odgovor materijala koji se nalazi unutar njega. Meutim, one
nisu prilagoena modeliranju beskonanih granica kakve se javljaju u problemima podzemnih iskopa.
Taj se problem moe jednostavno rijeiti parametarskim analizama utjecaja udaljenosti granica modela u
odnosu na konture iskopa ponavljajui proraun s razliitim udaljenostima granica.
Pukotina se moe eksplicitno ukljuiti koristei specifini joint elements. Predloene su razliite
tehnike za modeliranje pukotine, ali nije naeno jedinstveno univerzalno rijeenje.
Metoda konanih elemenata i metoda konanih razlika pruaju mogunost:
modeliranja nelinearnog ponaanja stijenske mase,
modeliranja rasjeda i drugih znaajnih diskontinuiteta,
modeliranja iskopa proizvoljnog oblika kao i podgrade koja se koristi u cilju stabiliziranja
iskopa; pri tome je mogue simulirati vremenski tijek ugradnje pojedinih elemenata podgrade,
modeliranja vremenski ovisnog ponaanja materijala te se na taj nain moe modelirati i teenje
mlaznog betona.
Danas se jo uvijek ee koristi metoda konanih elemenata. Akumulirano je veliko iskustvo u
koritenju ove metode pa su mnogi inenjeri postali s njom familijarni.
Metoda konanih razlika nema tako dugu tradiciju u geotehnici kao metoda konanih elemenata sa
izuzetkom analiza teenja tijekom kontaminacije tla. Razvojem koda konanih razlika (FLAC) i
koritenjem dinamikih jednadbi kretanja i za statike probleme, stvorena je atraktivna alternativa
metodi konanih elemenata.

Primarna i sekundarna naprezanja

35

Glavne prednosti ove metode su:

izbjegava se rjeavanje velikog broja jednadbi,
modeliranje velikih plastinih deformacija, uvoenje modela ovravanja i omekavanja
postlomnog ponaanja medija kao i modeliranje interakcije konstrukcije i tla je lake nego kod
metoda konanih elemenata,
priprema modela za jednostavne probleme je vrlo jednostavna.
Metoda rubnih elemenata
Metoda rubnih elemenata dobila je svoje ime po injenici da su samo granice iskopa podijeljene na
elemente. Drugim rijeima, na elemente se dijele samo povrine iskopa, slobodne povrine za plitke
iskope, diskontinuiteti i kontaktne povrine kod problema gdje se upotrebljava vie materijala. Zapravo,
nekoliko tipova modela rubnih elemenata zajedno se opisuju kao "Metoda rubnih elemenata".
Prednosti ove metode su:
diskretizacija povrine iskopa rezultira manjim brojem sustava jednadbi i zauzima manje
prostora glede pohrane podataka na disku, tako je vrijeme prorauna smanjeno,
mogu se modelirati razliiti diskontinuiteti i ukljuuje nelinearno ponaanje tla.
Hibridni modeli
Kombiniranjem dobrih i eliminiranjem loih svojstava razliitih numerikih metoda, dobiju se tzv.
hibridne metode. Na primjer kod modeliranja podzemnog iskopa, veina nelinearnosti e se desiti u
neposrednoj blizini iskopa, dok e se stijenska masa na nekoj udaljenosti od iskopa ponaati uglavnom
elastino. Zato se u neposrednoj okolini iskopa koriste metode konanih elemenata ili konanih razlika
dok se preostala stijenska masa modelira rubnim elementima.
Modeliranje diskontinuuma metodama diskretnih elemenata
(Discret Element Method, DEM)
Kod ovih se metoda stijenska masa predstavlja kao diskontinuum, a panja se u stadiju projektiranja
posveuje karakterizaciji stijenskih elemenata, pukotinama u stijeni i diskontinuitetima. Pri modeliranju
se koristi pristupom prema kojemu se u obzir uzima blokovska struktura analiziranog sustava. Veza
izmeu nekog bloka i susjednih blokova moe se ostvariti s pomou pukotina. Zanimljivost ovog
pristupa jest u mogunosti analiziranja osnovnih ponaanja stijenske mase, jer se u zoni kontakta mogu
dogaati relativni pomaci proizvoljne veliine.

Podzemne graevine i tuenli

4.4

36

Rjenik

ISRM, Terminology, 1975 (English, German, French)

biaxial state of stress
compressive stress

State of stress in which one of the three principal stresses are zero
Normal stress tending to shorten the body in the direction in which it acts

constitutive equation

Force-deformation function for a particular material

dilatancy
dilatation,
volumetric strain

Property of volume increase under loading

The quotient of the change in volume and the original volume of an element of
material under stress
Point on stress/strain curve at which transition from
elastic to inelastic behaviour takes place
Failure in rocks means exceeding of maximum strength of the rock or exceeding the
stress or strain requirement of a specific design
Theoretically or empirically derived stress or strain relationschip characterizing the
occurrence of failure in the rock
Decrease of strength by repetitive loading
Point on stress/strain curve below which no fatigue
can be obtained regardless 9f number of loading
cycles
One of the regular geometrical shapes into which a figure is subdivided for the
purpose of numerical stress analysis
A state of stress in which all the principal stresses are equal (and there is no shear
stress)
The portion of deformation under stress that is not annulled by removal of stress

elastic limit
failure
failure criterion
fatigue
fatigue limit
finite element
hydrostatic pressure
inelastic deformation

linear (normal) strain

mathematical model
modulus of elasticity,
Young's modulus
mohr circle of
stress/strain
Mohr envelope
plane stress/strain
plasticity
Poisson's ratio
primary state of stress
principal stress/strain
progressive failure
residual shear strength
residual strain
residual stress

The change in length per unit of length in a given direction

The representation of a physical system by mathemattcal expressions from
which the behaviour of the system can be deduced with known accuracy
The ratio of stress to corresponding strain below the proportional limit of a matprial
A graphical representation of the components of stress/strain acting across the
various planes at a given point, drawn with reference to axes of normal stress//strain
and shear stress strain
The envelope of a sequence of Mohr circles
representing stress conditions at failure for a given
material
A state of stress/strain in a solid body in which all stress/strain components normal
to a certain plane are zero
Property of a material to continue to deform indefinitely while sustaining a constant
stress
The ratio of the shortening in the transverse direction to the elongation in the
direction of an applied force in a body under tension below the porportional limit
The stress in a geological formation before it is disturbed by man-made works
The stress/strain normal to one of three mutually perpendicular planes on which the
shear stresses/ strains at a point in a body are zero
Formation and development of localized fractures which, after additional stress
increase eventually form a continuous rupture surface and thus lead to failure after
steady deterioration of the rock
Shear strength along a failure surface after a large displacement
The strain in a solid associated with a state of residual stress
Stress remaining in a solid under zero external stress after some process that causes
the dimensions of the various parts of the solid to be incompatible under zero stress,
e.g. (i) deformation under the action of external stress when some parts of the body
suffer permanent strain; (ii) heating or cooling of a body in which the thermal

Primarna i sekundarna naprezanja

secant modulus
secondary state of stress
shear force
shear plane
shear strain
shear stress
stiffness
strain ellipsoid
strain/stress rate
strength
stress

stress ellipsoid

stress relaxation
stress/strain field
stress/strain tensor
tangent modulus
tensile stress
triaxial compression
triaxial state of stress
uniaxial compression,
unconfined compression
uniaxial state of stress
unloading modulus
uplift
viscoelasticity
yield stress

4.5

37

expansion coefficient is not uniform throughout the body

Slope of the line connecting the origin and a given point on the stress/strain curve
The resulting state of stress in the rock around man-made excavations or structures
A force directed parallel to the surface element across which it acts
A plane along which failure of material occurs by shearing
The change in shape, expressed by the relative change of the right angles at the
corner of what was in the undeformed state an infinitessimally small rectangle or
cube
Stress directed parallel to the surface element across wl'1ich it acts
Force-displacement ratio
The representation of the strain in the form of an ellipsoid into which a sphere of
unit radius deforms and whose axes are the principal axes of strain
Rate of change of strain/stress with time
Maximum stress which a material can resist without failing for any given type of
loading
Force acting across a given surface element, divided by the area of the element
The representation of the state of stress in the form of an ellipsoid whose semi-axes
are proportional to the magnitudes of the principal stresses and lie in the principal
directions. The coordinates of a point P on this ellipsoid are proportional to the
magnitudes of the respective components of the stress across the plane normal to the
direction OP, where O is the centre of the ellipsoid
Stress release due to creep
The ensemble of stress/strain states defined at all points of an elastic solid
The second order tensor whose diagonal elements consist of the normal stress/strain
components with respect to a given set of coordinate axes and whose off-diagonal
elements consist of the corresponding shear stress/strain components
Slope of the tangent to the stress/strain curve at a
given stress value (generally taken at a stress equal to
half the compressive strength)
Normal stress tending to lengthen the body in the direction in which it acts
Compression caused by the application of normal
stresses in three perpendicular directions
State of stress in which none of the three principal stresses are zero
Compression caused by the application of normal stress in a single direction
State of stress in which two of the three principal stresses are zero
Slope of the tangent to the unloading stress-strain curve at a given stress value
The hydrostatic force of water exerted on or underneath a structure tending to cause
a displacement of the structure
Property of materials which strain under stress partly elastically and partly
viscously, i,e. whose strain is partly dependent on time and magnitude of stress
The streSS beyond which the induced deformation is
not fully annulled after complete destressing

Literatura

Primarna naprezanja
Brady, B.H.G., Brown; E.T., (1985), Rock Mechanics for Underground Mining, George Allen and
Unwin (Publishers) Ltd, 527 p.
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600
p.(138-159)
Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp. (96-135)

Podzemne graevine i tuenli

38

Harrison, J.P., Hudson, J.A., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p. (39-57)
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and
Metallurgy, London, 527 p.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ (137- )
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,(2000), Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 p.(41-69)
Suggested Method for in Situ Stress Measurement Using the Compact Conical-Ended Borehole
Overcoring (CCBO) Technique, 1999 April
Suggested Methods for Rock Stress Determination, 1987 February
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 1: Strategy for Rock Stress Estimation, 2003
October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 2: Overcoring Methods, 2003 October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation Part 3: Hydraulic Fracturing(HF) and/or hydraulic
testing of pre-existing fractures (HTPF), 2003 October
Sekundarna naperzanja
Barla, G., Barla, M., (2000) Modeliranje kontinuuma i diskontinuuma u tunelogradnji, Graevinar, 52,
br.10 str.563-576
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600 p
(str. 205-233).
Hoek, E. and Marinos, P. Predicting tunnel squeezing. Tunnels and Tunnelling International. Part 1
November 2000, Part 2 December 2000.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ (str. 137-160)
Hudec, M., (2000) Primjena principa graninih stanja u tunelogradnji, Graevinar, 52, br.8. str. 443-450.
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,2000, Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 p. (339-392
ITA working group on general approaches to design of tunnels (1988): Guidelines for the Design of
Tunnels. Prijevod: Hudec, M., Prager, A., (1992) Konstruktivni projekt tunela, Graevinar, Zagreb.
Schweiger, H., Beer, G., (1996) Numerical simulation in Tunnelling, Felsbau (14) Nr.2. pp. 87-92
Jaarevi, I., Kovaevi, M.S., Mievi, P., (1995), Modeliranje geotehnikih problema u stijenskim masama,
Kompjutorski program FLAC., Graevinski godinjak 95, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjerastr. 504540.