ZAGATNE STIJENE I DIJAFRAGME

- PRIMJERI RADOVA
- IZVEDBA STIJENA
- PRORAUN SILA NA STIJENU
- STABILNOST DNA ISKOPA
- POTPORNI SISTEMI
- DJELOVANJE VODE
- SIDRA OSNOVNI PRINCIPI
- ZAGATNE STIJENE I DIJAFRAGME KADA I ZATO ?
Kada se eli sniziti teren radi izvedbe nove graevine uz postojee, ili kada se radi novi
nasip radi izvedbe pristaninih dokova na vodi, ili kada se eli osigurati iskop u veoj
dubini radi polaganja instalacija - cijevi- ili radi slobodnijeg rada, koriste se potporne
konstrukcije koje privremeno ili trajno pridravaju tlo (sl. 1.).

Ove geotehnike konstrukcije treba isprojektirati tako da se odredi potrebna

dubina zabijanja i nain pridranja vitke potporne stijene uzimajui u obzir
sva djelovanja I zadate uslove u okolini (voda, prisustvo susjednih
objekata, opasnost od slijeganja susjednih temelja i sl.). Potrebno je
odrediti dubinu zabijanja stijene, odabrati njene dimenzije s obzirom na
potrebnu krutost, te ocijeniti deformacije u okolini za sve faze izvedbe i za
konano stanje (privremeno ili trajno).

Slika 3. Zagatne stijene mogu biti konzolne (nepridrane) ili pridrane

(sidrom ili razuporama), a po nainu deformisanja u tlu i momentima koji se
u njima javljaju mogu biti slobodne - a) (nema uklijetenosti dna u tlo) ili
fiksirane - b) (postoji uklijetenost dna u tlo)

SLIKA 3.1. Plii iskopi mogu se raditi bez zatite, ali svaki dublji od 1,25 m
mora imati prilagoavanje, te za dubine vee od 1,75 m i pridranja

Slika 3.2. Nain rotacije znaajno utie na veliinu i raspored pritisaka na

stijenu (Ohde); Novija istraivanja pokazuju da stvarna raspodjela pritisaka
na stijenu zavisi o nizu faktora (krutost stijene, raspored krutosti tla po
dubini, naponsko-deformacijska svojstva tla, nain pridranja, dubina
zabijanja); Prikazano tlo ima trenje; Najblia raspodjela onoj po Coulombu
je sluaj a)

Slika 3.3. Raspodjela aktivnih pritisaka po dubini, dobivena numerikim

modeliranjem FEM , za iskop visine h i prosjenu silu pritiska Eah

SLIKA 3.4. Za stijenu (a) optereenu pritiskom tla i djelovanjem

optereenja na povrini, kada rotira kao kruti disk (b) razvijaju se pritisci
aktivni i pasivni zavisno o deformaciji u tlu (c); pasivni pritisci (d), te
pojednostavljenje po Blumu (e) sa silom C za ravnoteu

Slika 3.5. Nepridrana stijena rotira oko take djelovanja sile Ch, dubina t1
odredi se iz uslova ravnotee, pa se uvijek poveava za 20-30% (t1 = 0,2
t1); Moment savijanja stijene najvei je u taki gdje je poprena sila nula

NA RASPODJELU PRITISKA TLA NA KONSTRUKCIJU UTIE:

- NAPONSKO DEFORMACIJSKA SVOJSTVA TLA
- KRUTOST TLA
- RASPODJELA KRUTOSTI TLA PO DUBINI
- KRUTOST STIJENE
- USLOVI PRIDRANJA/POMACI STIJENE

Slika 3.6. Voda se moe procjeivati s jedne na drugu stranu (na iskop);
pri tome se pritisci od strujanja smanjuju iza stijene a poveavaju ispred
stijene (b) ;
Slika 5.
Zagati se mogu zabijati
kroz temeljno tlo prije
njegova poravnanja do
potrebne konane kote
(tzv. linija iskopa ili
ureenja dna), ili se taj dio
moe izvesti nakon to se
poravna dno pa se onda
iza instalisane stijene
zasipa nasip od nekog tla
(ovdje je to nekoherentno
tlo), te kada se stigne do
nivoa sidra ono se postavi i
tada se nastavlja
zasipavanje do kraja)

Slika 6. Zavisno o tome da li se stijena svojom deformacijom udaljava od

tla (rastereuje ga bono) ili ga pritie razvija se aktivni pritisak, odnosno
pasivni otpor (a).
Slika pritisaka u stvarnosti (b) je neto drugaija od raspodjele koju mi
usvajamo radi lakeg raunanja (c), ali takvo modeliranje ne izaziva vee
netanosti i sasvim zadovoljava potrebe prakse. Za svaku zonu rauna se
iznos i raspodjela horizontalnih pritisaka preko vertikalnog naprezanja i
koeficijenata aktivnog pritiska i pasivnog otpora.

Slika 7. Zagatna stijena u pijesku: od slike(dijagrama) pritisaka s jedne i s

druge strane stijene dobiju se tzv. neto-pritisci na stijenu. Oni izazivaju
savijanje stijene i u odnosu na najvei moment savijanja dimenzionie se
stijena(priboj, zagat,..)
U datom sluaju na slici pritisci od vode se uravnoteuju. Do take D
(dubina L1+L2) postoje samo aktivni pritisci. U ravnini take D nema
pasivnog pritiska ispred stijene (vertikali pritisak od tla je nula, jer je to
povrina terena). Ispod take D u zoni iza stijene raste aktivni pritisak, ali
ispred nje raste i pasivni otpor, pa je konani bilans (razlika) pritisaka takav
da se u taki E pritisci ponitavaju, od E do F' su pasivni pritisci ispred
stijene a ispod F' su pasivni pritisci iza stijene. Ova raspodjela vrijedi za bilo
koji materijal (tlo) uz uvaavanje parametara vrstoe i poloaja podzemne
vode. Uz efektivna naprezanja od tla na stijenu djeluju i pritisci od vode.
Jednainom ravotee u horizontalnom smjeru i momentnom jednainom
oko neke take (npr. B) moe se izraunati raspodjela pritisaka (dionice na

stijeni L1, L2, L3, L4),te iz takve raspodjele pritisaka odredi se najvei
moment (tamo gdje je poprena sila nula).
Moe se pokazati da vrijedi:
p1=L1 x Ka x , p2 = (L1 x + L2 x ' ) x Ka ,
L3= p2/(' x (Kp-Ka)) , p3=L4 x ' x (Kp-Ka), p4=p5+L4 x ' x (Kp-Ka),
p5= (L1 x + L2 x ' ) x Kp + L3 x ' x (Kp-Ka),
L5= (p3L4-2P)/(p3+p4), a dubina zabijanja (teoretska) = L3+L4
L4 se odredi iz jednaine (postupkom pokuaja i pogreke):
L44+A1L43-A2L42-A3L4-A4=0
uz vrijednosti:
A1 = p5/(' x (Kp-Ka)), A2=8P/(' x (Kp-Ka)),
A3= 6P(2'(Kp-Ka)+p5)/((' x (Kp-Ka))2
A4=P(6p5+4P)/((' x (Kp-Ka))2 ,
Teoretski izraunata dubina uveava se za 20-30% (sigurnost).
Najvei moment se odredi na mjestu gdje je rezultanta poprenih sila od
pritisaka jednaka nuli, a to je na visini

gdje je najvei moment:

(z potez je teite gdje djeluje sila P)

Budui da se stijena deformie, momenti su manji u takvoj deformisanoj

stijeni nego u nedeformisanoj (po emu se raunaju), pa ih treba redukovati
(Rowe-ov postupak).

Slika 8. Redukcija izraunatih momenata prema Rowe, za pijesak, gdje je

relativna fleksibilnost stijene:

Slika 9. Zagatna stijena u glini

Slika 10. Zagatna stijena u glini

Slika 11. Zagatna stijena u glini sa vodom

Slika 12. Redukcija momenata za slobodnu stijenu u: a) pijesku; b) glini

Slika 13. Uklijetena stijena u pijesku ima drugaiji moment savijanja i taj
se rauna po Blumu, kao uklijetena greda s optereenjem
Treba naglasiti da se poveana dubina zabijanja (30-50% od izraunate teoretske)promatra kao faktor sigurnosti. Pri tome stvarni pritisci na stijenu
postaju drugaiji I potrebno je osigurati da ta promjena pritisaka u
"poveanom dijelu dubine" bude vea ili jednaka rezultantnoj sili pritisaka iz
teoretskog rjeenja. Proraun zagatnih stijena moe se obaviti na nekoliko
naina: pojednostavljeno, bez uzimanja u obzir deformacija potporne
konstrukcije i tla, te uz uzimanje u obzir fleksibilnosti / krutosti potporne
konstrukcije (i ovdje to moe biti jednostavnije pomou koeficijenata
reakcije tla, tj. model po Winkleru, ili detaljnije uzimanjem u obzir
naponsklo-deformacijskih odnosa u tlu posebnim modelom tla u numerikoj
simulaciji metodom konanih elemenata).
POJEDNOSTAVLJENI PRORAUN ZAGATNIH STIJENA
- Samo pojednostavljena provjera sloma kroz jednaine ravnotee
- Zahtijeva se dodatni precizniji proraun

- Dubina zabijanja stijene esto se predlae u poveanju od ak 50% u

odnosu na izraunatu
- Nevjerodostojni momenti savijanja stijene.
PRORAUN KORITENJEM WINKLEROVOG MODELA
- Jednostavan model, sistem opruga zamjenjuje tlo
- Koeficijent reakcije tla se prognozira (problem horizontalni smjer,
promjena po dubini, nelinearnost tla)
- Iskusni korisnici uspjeno modeliraju tlo , relativno upotrebljivo
- Nepouzdane deformacije
PRORAUN METODOM KONANIH ELEMENATA
- Modelira se tlo putem naponsko-deformacijskih odnosa (nelinearni
odnosi)
- Moe se simulirati izvoenje u fazama
- Uzima se u obzir krutost konstrukcije, ponekad i poputanje i/ili
puzanje
- Poetno stanje naprezanja
- U glinama, prelaz sa nedreniranog na drenirano stanje
- Krutost podupora/sidara i bilo kakvo prednaprezanje
- Rastereenja momenata
- Trodimenzionalni efekti koji mogu voditi smanjenju deformacija i
efekata djelovanja u uglovima iskopa
- Mogunost analize pomaka
S druge strane, pojednostavljeni prorauni su bri, trae manje podataka o
tlu I jednostavniji su korisnicima, a dokazani su na mnogim projektima kao
upotrebljivi. Kod znaajnijih projekata i ozbiljinijih zahtjeva potrebno je
provesti muneriku analizu uz uzimanje u obzir krutosti tla i konstrukcije
(interakcija tla i konstrukcije).

UTICAJ VODE
- Procjeivanje uzgon zatita

a) Snieni nivo vode, djelovanje bunara; b) arteki pritisak vode, c)

pojava vode u vie slojeva nepovezani pritisci

Razliiti uslovi teenja: a) homogeno tlo, b) iskop pod vodom, c) gornji sloj
propusniji od donjega, d) donji sloj propusniji od gornjega

Nain rjeavanja djelovanja pritiska vode:

a) Upojni dren u dnu jame ispod nadsloja koji se koristi kao teret
b) Dubinski upojni dren, uz pritisak nadsloja povoljnija situacija
c) Crpljenje vode pumpom, uz pritisak nadsloja jo povoljnija situacija
d) Blindirano tlo graevinske jame betoniranje pod vodom
e) Iskop pod djelovanjem pritiska zraka

Kod mekih glina je problem izdizanja dna iskopa (tzv. bujanje dna) a kod
pijesaka procjeivanje vode kroz dno u jamu i izazivanje gradijenata koji
vre eroziju I destabiliziraju dno.

Slika 14. Strujanje vode u jamu kroz pijesak moe proizvesti hidrauluki
slom. Potrebno je preko strujne mree provjeriti stvarne gradijente u izlazu
vode u jamu i osigurati se od hidraulikog sloma.
Problem u iskopu predstavlja prisustvo vode. Voda se moe odstraniti
crpljenjem, pomou sistema bunara u iroj zoni iskopa, ili brojnim
pumpama manjeg kapaciteta uz samu zonu iskopa. Poseban proraun
potreban je za taj dio projektnog rjeenja, a i ispitivanja (vidi bunare i njihov
proraun- probno crpljenje).

Q = ukupna koliina vode, H = visina vode na razmaku R od ruba

zamjenjujueg bunara; r0=prosjeni polumjer zamjenjujue grupe bunara, k
= vodopropusnost (tri susjedna bunara promjera rw formiraju zamjenjujui
bunar promjera r0 - vidi skicu u nastavku).
Snienje nivoa podzemne vode oko pojedinanog bunara rauna se kao :

Skica poloaja bunara za crpljene vode s ciljem da se graevinska jama

oslobodi dotoka vode iznad njenog dna.
Betonske dijafragme rade se obino kao stalne konstrukcije koje postaju i
nosivi dio u objektu. Imaju debljinu od 40-80 cm, kopaju se u segmentima,
sidre se redovima sidara i proraunavaju se po iskazanim principima.
IZVOENJE BETONSKIH DIJAFRAGMI

Betonske dijafragme izvode se kao armirane ravanske konstrukcije. U

iskopani rov, koji se kopa u kampadama (ogranienim irinama iskopa
vertikalnog uskog ahta) i u koji se sputa armatura i zatim betonira od dna
prema gore. Stabilnost stijenki odrava se isplakom (mjeavina vode i

bentonitne gline). Razliitim tehnikama kopa se u razliitim tlima (zahvat

dvostrukom kaikom greiferom, ili reznim alatom). Iskop se najee
obavlja kroz betonirani uvodni kanal, ime se pomae usmjeravanju iskopa
i vertikalnosti iskopa.

Redoslijed izvoenja : a) , b) iskop u kampadama (tri irine kopaa), c)

uputanje armature i betoniranje u dugom primarnom panelu, d) uputanje
armture i betoniranje u uskom sekundarnom panelu

Postrojenje za izvoenje zahvata : ISKOP, POGON ZA PROIZVODNJU

BETONA,BETONIRANJE

Prefabrikovani elementi zabijaju se u tlo i vibriranjem, specijalnim

strojevima, postie se brzina izvoenja, kontrola vertikalnosti i spojeva, ali

izvoenje je ogranieno na manje krute elemente i ne prevelike dubine.

ODREDBE EUROCODE-a
Eutocode zahtijeva da se provjere sva granina stanja:
a) opti lom (izvan zone potpore) - gubitak opte stabilnosti
b) lom strukturnog elementa - zida, sidra, stijene, spoja
c) kombinovani slom tla i elementa konstrukcije
d) hidrauliki slom
e) pretjerana defleksija stijene (pokreti stijene)
f) nedopustivo curenje kroz ili iza zida
g) nedopustiva erozija i transport- odnoenje tla
h) nedopustiva promjena strujanja vode

Slika opteg problema nestabilnosti

DODATNI NAINI SLOMA I POTREBNE PROVJERE.
- PUCANJE SIDRA
- POPUTANJE STIJENE PREVELIKA ELASTINOST
- ZAKRETANJE STIJENE OKO DNA
- ZAKRETANJE STIJENE OKO HVATITA SIDRA
- PUCANJE STIJENE

Potrebna deformacija za razvoj pritisaka oko stijene:

Aktivni pritisak

pasivni otpor (vrijednosti date za puni

iznos pas.otpora, u zagradi za pola te
vrijednosti; za tlo pod vodom
vrijednosti pomnoiti faktorom 1,5 do 2)

ISKOP UZ RAZUPORE
Razuporama se moe osigurati stabilnost iskopa graevinske jame, ali se
njima smanjuje manevarski prostor u zoni jame. Razupore mogu biti
horizontalne (izmeu dvije ravnine iskopa) ili kose (od dna iskopa prema
stijeni).

Stijene koje se postavljaju do tla su fleksibilne, i obino od drveta ili

najee od profilisanog lima. Podmetai (grede) koje primaju optereenje
od stijene (odnosno od razupora) su drvene ili metalne grede. Poseban
problem predstavlja voda, koja se mora evakuisati iz radnog prostora,
odnosno mora se ukljuiti u pritiske na stijene (razupore), te se mora
provjeriti stanje gradijenata toka vode.
Dimenzionisanje zagatnih stijena provodi se na osnovu optereenja koje na
stijene prenosi tlo, a prema dijagramu sa slike. Nedrenirana vrstoa je
prosjena vrstoa du stijene, osim za stabilnost dna jame, kada se uzima
iz zone dna jame.

Stabilnost dna iskopa kontrolie se prema odnosu pritiska okolnog tla na

nivou dna iskopa i vrijednosti nedrenirane vrstoe. Napon sloma tla u dnu
iskopa se rauna kao:

qB = H = Nc cub

(Nc = koeficijent nosivosti prema Skemptonu, izmeu 5-6, zavisno o

odnosu dubine iskopa prema irini iskopa; cub=nedrenirana vrstoa ispod
dna iskopa)
Prema iskustvu vrijede sljedei odnosi :
H / cub 6 - nema veih deformacija stijene i izdizanja dna iskopa
H / cub 8 - doi e do veih deformacija stijene i izdizanja dna iskopa,
ak i kod dobro projektovanog sistema razupora.
H / cub 8 - doi e do sloma razupora usljed kretanja vanjskog tla
prema jami I izdizanja tla
Uvijek se mora provjeriti stabilnost dna iskopa prije odreivanja veliine sila
u razuporama. Prednaprezanje razupora u iznosu od 40% do 70%
oekivane sile.
Potreban je faktor sigurnosti vei od jedan za usvajanje sile u razuporama.
Preporuka za razmak horizontalnih razupora u plastinim glinama (radi
ouvanja dovoljno malih deformacija) je h = 2cu/ , a cu se uzima kao
prosjek u zoni ispod naredne razupore a ija je visina B/2 (B = irina
iskopa).
Za kose razupore oslonjene na tlo moe se koristiti izraz za nosivost kosog
temelja kao mjera zatite od mogueg sloma tla i deformacija sistema.
Faktor sigurnosti na tako izraunatu nosivost treba biti vei od 3.
esto se koriste i sidra za stabilnost i nedeformabilnost iskopa uz zagatne
stijene. Ona se moraju izvesti sa sidrenom dionicom izvan zone loma tla
(klin tla).

SIDRA U TLU I STIJENAMA

Iskopi graevinskih jama i velike denivelacije esto zahtijevaju upotrebu
potpornih konstrukcija koje zbog uslova iskopa, svoje vitkosti, karaktera
zahvata (privremeni ili stalni) zahtijevaju pridranja po visini. Ta pridranja
preuzimaju sile koje rastereuju potpornu konstrukciju i omoguuju joj
vitkost i manju deformabilnost. Takvi se zahvati izvode kod zagata i kod
betonskih dijafragmi (npr. kod iskopa dubokih jama za interpolacijske
zgrade-garae i podrumi). Najstariji, ali jo uvijek koriteni postupak
pridranja, su razupore (slika 15.) koje se postavljaju tako da se oslanjaju
na obje strane iskopa (npr. kanali ili ahtovi) ili su kose podupore. Sile u
takvim razuporama dobiju se iz dijagrama optereenja na stijenke, koji se
odreuju prema materijalu u kojem se izvodi zahvat na osnovu iskustvenih
pokazatelja.
Ukupni iznos sile na potpornu konstrukciju moe se umanjiti upotrebom
pridranja na potpornoj konstrukciji. Ako se u jednoj ili vie taaka sprijee
ili smanje deformacije u potpornoj konstrukciji (zagatnoj stijeni) momenti
savijanja na stijenu se smanjuju i time omoguuju izvoenje jeftinije
konstrukcije uz ogranienje deformacija stijene. Sidra mogu biti iskoritena
umjesto razupora, kao trajno ili privremeno rjeenje. Za razliku od
razupora, upotreba sidara omoguuje slobodan radni prostor i
prednaprezanja stijene to pozitivno djeluje na umanjenje deformacija
stijene.

Slika15: Raspodjela pritisaka na potpornu konstrukciju sa razuporama

U sluaju jednostranih stijena za preuzimanje sila mogu se koristiti sidra,
koja silu predaju u tlo preko pilota, sidrene ploe ili sidrene dionice. (sl.16).

Slika 16. Mogunosti predaje sile u tlo za sidrene konstrukcije

Piloti preuzimaju horizontalnu silu iz sidra preko sidrenog bloka gdje se sile
uravnoteuju. Pri tome jedan pilot ima silu pritiska ,a drugi silu zatezanja.

Slika 17. Piloti kao usidrenje

Ravnotea sila na usidrenu potpornu konstrukciju mora dati dubinu
zabijanja D (iz jednaine momenata oko neke take obino oko sidra- a iz
sume horizontalnih sila dobije se veliina sile u sidru, slika 18).

Slika 18. Raspodjela sila na stijenu sa sidrom

Sidro moe biti poloeno horizontalno ili koso. Poloaj i smjer sidra zavisi o
uslovima u tlu, dozvoljenim deformacijama i geometriji i krutosti stijene. Na
slici 19. prikazano je koso sidro i uslovi ravnotee. Za isti sluaj klizne
plohe horizontalno sidro umanjilo bi silu N i T,ali bi imalo veu horizontalnu
silu.

Slika 19. Koso sidro i uslovi ravnotee

Sidro mora predati silu u tlo. Pri tome njegova vrstoa mora biti dovoljna
da ne pukne,a mjesto sidrenja (sidreni blok ili sidrena ploa) mora biti
dovoljno daleko od klizne plohe da se razviju otpori u tlu koji se aktiviraju
djelovanjem sidrene sile na sidrenom bloku. Pasivni otpor koji se formira
ispred sidrene ploe zahtijeva i udaljenost od klizne plohe (da se ne
preklapaju klizne plohe od pasivnog loma ispred ploe i aktivnog klina tla)
I dubinu sidrenja (slika 20). Nakon to se odredi dubina d2 i sila koju moe
preuzeti sidreni blok (razliito se odreuje za nekoherentno i koherentno
tlo) moe se odrediti veliina bloka (H i L) koji treba preuzeti silu iz sidra.

Slika 20. Djelovanje sila na sidrenu plou u pijesku, odreivanje pritisaka

Za sluaj koherentnog tla rauna se s nedreniranom vrstoom kao da se
radi o pilotu koji prenosi silu u tlo na plohi H x L (slika 21).

Slika 21. Prenos sile sidra u koherentnom tlu

Sidrena ploa ukopava se u tlo na potrebnu dubinu d2, a sila koju moe
preuzeti od sidra zavisi o vrstoi tla (nedreniranoj u koh. tlu i uglu
unutranjeg trenja za kp u nekoh. tlu), to je prikazano na slici 22. Faktor
sigurnosti u glini ogleda se u smanjenju udjela kohezije u vrstoi (2cu
umjesto 4cu u sili pasivnog otpora) i u smanjenju uticaja vertikalnog
naprezanja u tlu (Kp=1).

Slika 22. Proraun sila na sidrenu plou u glini (lijevo) i u pijesku (desno)
Ponekad se itava platna ili visoke, a tanke grede (ravanski elementi) mogu
koristiti kao zatege, npr. u obalnim konstrukcijama.

Svaka zatega mora imati osiguranu trajnost u pogledu materijala

(poputanje, vrstoa,korozija) i u pogledu preuzimanja sila koje se
pojavljuju za itavog vijeka trajanja konstrukcije.
U tlu se esto izvode sidra u buotinama u kojima se sila iz sidra prenosi
prionljivou na tlo, preko injektirane smjese. U buenu rupu u tlu (do
potrebne dubine) instalira se ipka sidra tako da se njen najdublji dio
injektira injekcijskom smjesom pod pritiskom i tako ostvari veza s tlom. Tlo
e u toj zoni biti zbijeno od injektiranja i omoguiti preuzimanje vee sile.
Preostali dio sidra se zatiti od korozije odgovarajuim oblogama.

SIDRA U STIJENAMA
Sidra se vrlo esto koriste u stijenama, naroito kod tunela (primarna
zatita iskopa), kod potpornih zidova ili kod osiguranja stijenskog masiva
od uticaja pukotinskog sistema (pokosi, temelji i sl.).
Posmina vrstoa spoja stijene i injektiranog sidra ocjenjuje se prema
iskustvenim dijagramima i mjerenjem nosivosti sidra u pokusu ispitivanja
sidra na upanje (prema za to pripremljenim postupcima-standardima).
Priblino se posmina vrstoa spoja moe procijeniti na osnovu
jednoaksijalne vrstoe uzorka stijenske mase ili broja udaraca N(SPT) u
mekim stijenama.
Ukupna sila trenja sidro-stijena jednaka je:

gdje je: D = promjer fiksnog dijela buotine, L= duina tog dijela, a

= prionjivost sidrostijena.

Slian izraz vrijedi i za tlo, kada sidro prenosi silu u tlo prionjivou.
Ispitvanja pokazuju da se trenje (sila prionjivosti) ne aktivira u isto vrijeme
po itavoj duini fiksne dionice (slika 23), nego da se s poveanjem sile u
sidru maksimalni posmini napon seli prema kraju sidrene dionice.

Slika 23.. Razvoj posminih naprezanja uzdu zone nosivosti sidra sa

silom

Na slici 24. prikazani su razni sluajevi izvedbe sidrene dionice.

Jednostruko sidro zamjenjuju danas viestruka sidra u istoj buotini, kako

bi se bolje iskoristila nosivost sidrene dionice, koja se kod jednog sidra
nikada u potpunosti ne aktivira.

Slika 24. Razni uslovi izvoenja sidra i broja sidara u buotini

Posebno se vodi rauna o izvoenju buotine, o zatiti sidra od korozije,
mjerenju nosivosti probnog sidra, te o tipu i konzistenciji injekcijske smjese
(vodocementni faktor).
Nosivost sidara je od 10 do nekoliko stotina tona (u boljim stijenama).
Faktori sigurnosti su od 1.4-2, zavisno o namjeni i uslovima.
Novije tehnologije postiu velike nosivosti uz jednostavnost izvoenja.

Dijagrami za odreivanje vrijednosti kod teenja vode oko

zagatne stijene za homogeno tlo (prema Lancellotta, 1995.).
a) odreivanje izlaznog gradijenta za dvostruku zagatnu stijenu
b) odreivanje izlaznog gradijenta za pijesak u podlozi s ogranienom
debljinom
c) odreivanje izlaznog gradijenta za jednostruku zagatnu stijenu
d) odreivanje koliine procjedne vode za dvostruku zagatnu stijenu
e) odreivanje koliine procjedne vode za jednostruku zagatnu stijenu