Temelj i temeljenje

Temelj: dio konstrukcije koji prenosi opteredenja ostalih

dijelova konstrukcije u tlo;
Uspjeni temelj: temelj koji sigurno i ekonomino prenosi
opteredenja u tlo uz zadovoljenje niza uslova koje namede
vrsta, svrha i ivotni vijek konstrukcije, svojstva temeljnog
tla, raspoloiva sredstva za izvoenje temelja,
Temeljenje: radnje koje treba planirati (projektovati), izvoditi
i dovriti da bi se izgradili temelji;
Teoretsku osnovu za projektovanje temelja ine mehanika
tla, teorija konstrukcija te mehanika materijala iz kojeg je
izgraen temelj (zie, beton, elik, drvo, )
Projektovanje temelja
Planiranje se u praksi provodi u fazama, a prikazuje u raznim dokumentima: idejni,
glavni i izvedbeni projekti. Za projektovanje temelja potrebno je poznavati ili
osigurati:
1.Vrsta konstrukcije i djelovanja: geometrija tlocrt i presjeci, statiki sistem, trajna,
prolazna i izvanredna opteredenja potres, dodatni uslovi za temelje dozvoljeni
pomaci i deformacije, trajnost, (Arhitektonski i konstrukterski projekt);
2.Plan i izvjetaj o geotehnikim istranim radovima: tlocrt terena, poloaj i vrsta
buotina i drugih istranih radova, rezultati terenskih ispitivanja, vrsta i rezultati
laboratorijskih opita, djelovanja s lokacije potresi, pritisak vode, ; opseg i vrsta
istranih radova zavise o vrsti i geometriji temelja i djelovanjima s lokacije;
(Geotehniki elaborat)
3.Geotehniki projekt:
a)Izbor vrste, dimenzije i naina izrade temelja ukljuivo poboljanje tla (iskustvo),
b)izbor parametara tla za provjeru mehanike otpornosti i stabilnosti temelja (iz
istranih radova),
c)provjera mehanike otpornosti i stabilnosti u kritinim situacijama tokom izvoenja
i ivota konstrukcije, trajnost, izvodivost, trokovi, plan kontrole i osiguranja
kvaliteta,
(Moguda prilagoavanja ili iteracije prvenstveno unutar take 3, ali i ire vezano na
take 1 racionalnija konstrukcija, ili 2 istrani radovi prilagoeni vrsti,
dimenzijama i opteredenju temelja i sl.;
Iteracije se provode u skicama, dok se u projektima prikazuje i dokazuje izabrano
rjeenje)
Elementi mehanike tla vani za temeljenje
Istorijski okvir zaostajanje mehanike tla za drugim graevinskim temeljnim
naukama, vodo-propusnost, efektivna naprezanja

Jedan od glavnih razloga kasnog razvoja mehanike tla kao sistemskog dijela
graevinarstva bila je potekoda u saznanju da razlika u smiudoj vrstodi izmeu
pijeska i gline ne lei toliko u razlici ugla trenja meu njihovim esticama, koliko u vrlo
velikoj razlici oko milion puta u njihovoj propusnosti. Promjene srednjeg
naprezanja u vodom zasidenoj glini ne moe proizvesti bilo kakvu promjenu
komponente vrstode koja zavisi o trenju sve dok nije prolo dovoljno vremena za
istjecanje (ili utjecanje) vode kako bi se ostvarila odgovarajuda promjena volumena.
(Bishop & Bjerrum, 1960)
Tek je Terzaghi (1936) jasno izrazio osnovni zakon ponaanja vodom zasidenih tala
koristedi pojam efektivnih naprezanja: Naprezanja se u bilo kojoj taci tla mogu
izraunati iz ukupnih glavnih naprezanja 1, 2, 3 koja djeluju u toj taci. Ako su pore
tla ispunjene vodom pod pritiskom , ukupna naprezanja se sastoje iz dva dijela.
Jedan dio djeluje u vodi i na vrste estice jednako u svim smjerovima. Zove se pritisak
vode (Terzaghi ga naziva neutralnim naprezanjem). Razlika 1=1, 2=2 i
3=3 predstavlja viak nad pritiskom vode (ili neutralnim naprezanjem) koji
svoje dejstvo ima iskljuivo u vrstoj fazi tla. Taj se dio ukupnih glavnih naprezanja
naziva efektivnim glavnim naprezanjima. Promjena neutralnog naprezanja () ne
mijenja volumen tla i praktiki nema uticaja na stanje naprezanja pri slomu. Porozni
materijali (kao to su pijesak, glina ili beton) reaguju na promjenu -a kao da su
nestiljivi i kao da im je unutranje trenje jednako nuli. Svi mjerljivi uticaji promjene
naprezanja, kao to su kompresija, distorzija, i promjena smiude vrstode iskljuivo
su posljedica promjene efektivnih naprezanja 1, 2 i 3 . Zbog toga, bilo koje
istraivanje stabilnosti zasidenog tla zahtijeva poznavanje ukupnih i neutralnih
naprezanja (ili pritiska vode) .
Model vodom zasidenog tla i deformacije
estice, skelet, pore, voda: vodom zasideno tlo sastoji se iz nakupina krutih estica
u meusobnom dodiru (skelet tla) i vode u porama meu
esticama.
Volumenska i distorzijska deformacija: materijali u tlu, estice, skelet i voda mogu
se deformisati. U mehanici tla pogodno je ukupnu deformaciju promatrati kao zbir
komponente kojom se mijenja samo volumen materijala bez promjene njegova
oblika i komponente kojom se mijenja oblik (distorzija) bez promjene volumena
(distorzija: promjena oblika bez promjene volumena). Opaa li se deformacija tla,
opaa se zapravo deformacija skeleta pa su to identini pojmovi.
Mehanizam koji objanjava princip efektivnih naprezanja

Krutost skeleta obzirom na promjenu pritiska vode: Krute estice tvore skelet tla
sposoban za prenos sila. U nekom malom volumenu tla pritisak vode u porama na
estice djeluje jednoliko podijeljenim normalnim opteredenjem po itavom
obimu svih estica. Takvo opteredenje estica nazivamo homogenim (homogenost:
nezavisnost nekog svojstva o poloaju u prostoru). Uz pretpostavku izotropnosti
materijala iz kojeg je estica sastavljena, od takvog homogenog opteredenja javlja
se homogeno polje izotropnog naprezanja na bilo kojem prerezu kroz esticu
 ukljuivo i mjesta dodira meu susjednim esticama (izotropnost: nezavisnost
nekog svojstva o smjeru u prostoru). Neposredna i posredna opaanja u
eksperimentima ukazuju da je deformacija skeleta, a time i estica, u promatranom
malom volumenu tla izazvana takvim homogenim i izotropnim opteredenjem
praktiki zanemariva.

Krutost vode: Volumen vode zanemarivo se mijenja promjenom njenog pritiska.

Kae se da je voda kruta obzirom na promjenu volumena. Suprotno, voda nema
krutost (ne opire se distorziji) obzirom na promjenu oblika ili distorziju.
Efektivno naprezanje: ako se skelet tla optereti ravnotenim opteredenjem bez
promjene pritiska vode, to de se opteredenje prenijeti kroz estice i dodirna mjesta
meu njima. Prosjena vrijednost takvog opteredenja na povrini nekog
zamiljenom ravnog presjeka kroz tlo (presjeka kroz estice i pore) naziva se
efektivnim naprezanjem. Obzirom da se to opteredenje prenosi sa estice na
esticu samo na mjestima dodira, opteredenje estice nede biti homogeno po
itavom obimu estice, ved de dodi do njegove koncentracije na mjestima dodira
meu esticama. Od tog se opteredenja estice i skelet mogu deformisati
 (utiskivanje estice u esticu, drobljenje na mjestu dodira estica, meusobno
klizanje i kotrljanje dviju susjednih estica).
Promjena volumena vode jednaka suprotnoj promjeni volumena pora: kako su
estice krute obzirom na promjenu volumena, svaka promjena volumena tla odvija
se na raun suprotne promjene volumena pora.
Prenos sila kroz tlo: Iz gornjih razmatranja slijedi da se pritisak vode u porama
prenosi vodom i esticama, dok se razlika ukupnog naprezanja i pritiska vode(
efektivno naprezanje), prenosi skeletom. Ta se razlika naziva efektivnim
naprezanjem. Deformacija skeleta uzrono i posljedino je povezana promjenom
efektivnih naprezanja (to naprosto slijedi iz opaanja da promjena pritiska vode uz
isto takvu promjenu ukupnog naprezanja ne uzrokuje znaajniju deformaciju
skeleta ili tla).

Drenirano stanje u vodom zasidenom tlu, vlanost, drenirana vrstoda i drenirana

analiza
Drenirano stanje u tlu je stanje u kojem voda slobodno istjee ili utjee u tlo prema
Darcyevom zakonu procjeivanja, nezavisno o promjeni volumena skeleta. Tipini
primjer je vrlo sporo ili stalno opteredenje slabo propusnog tla ili umjereno sporo ili
 stalno opteredenje dobro propusnog tla. Drenirano stanje je obino stanje kojem se
pribliava proces konsolidacije.
U dreniranom stanju deformacija tla ukljuuje i promjenu njegova volumena, a
time i promjenu njegove vlanosti ili koeficijenta pora ) kao mjere koliine vode
u porama.
vrstoda tla raste s porastom normalnog efektivnog naprezanja (ili srednjeg
efektivnog naprezanja =(1+2+3)/3 pri slomu priblino po zakonu trenja ili
Mohr-Coulombovom zakonu. Kako de pri vedem srednjem efektivnom naprezanju
volumen pora, a time i vlanost kao mjera volumena vode u tlu, biti manji nego
pri manjem , to znai da se vrstoda moe izraziti i kao funkcija vlanosti. Manje
vlano tlo pri slomu de imati vedu vrstodu od vie vlanog tla iste vrste.
U dreniranim uslovima u tlu vrstoda de, dakle, u svakom elementu tla biti funkcija
ukupnog srednjeg naprezanja =(1+2+3)/3 i pritiska vode u porama (pornog
pritiska) . Pri tome de veliina pritiska vode u porama biti uslovljena slobodom
procjeivanja vode kroz tlo, a ne deformacijama tla.
Za drenirane uslove analiza deformacija i analiza stabilnosti provodi se u efektivnim
naprezanjima te koritenjem parametara krutosti i vrstode izraenih preko
 efektivnih naprezanja (tzv. efektivni ili drenirani parametri; na pr. Youngov modul
=1/1, Poissonov broj =3/1, smiuda vrstoda f=+tan).

Nedrenirano stanje u vodom zasidenom tlu, vlanost, nedrenirana vrstoda i =0

analiza
Nedrenirano stanje vodom zasidenog tla je stanje u kojem je ukupni volumen vode
u svakom malom dijelu tla stalan (ili se voda ne gibi ili je ukupno istjecanje vode
nadomjeteno jednako takvim utjecanjem). Tipini primjeri su naglo opteredena
slabo propusna tla (gline, prahovi), ali i dobro propusna tla (pijesci i ljunci) kod vrlo
brzih opteredenja kao to su potresi. Kad se novo opteredenje ustali, poinje proces
konsolidacije pa je nedrenirano stanje obino poetno stanje procesa konsolidacije.
Kako nedrenirano stanje spreava volumensku deformaciju tla, ono ima bitan uticaj
na krutost tla i njegovu vrstodu.
Zbog velike krutosti estica tla i vode (praktiki beskonane) obzirom na promjenu
volumena, bilo kakva promjena pritiska vode , a time ni bilo koja promjena
srednjeg ukupnog naprezanja =(1+2+3)/3 u nedreniranim uslovima nede
nimalo promijeniti volumen tla. S druge strane, vrstoda tla raste s porastom
normalnog efektivnog naprezanja ili srednjeg efektivnog naprezanja
 =(1+2+3)/3 pri slomu priblino po zakonu trenja ili Mohr-Coulombovom
zakonu vrstode. Kako de pri vedem srednjem efektivnom naprezanju volumen
pora, a time i vlanost kao mjera volumena vode u tlu, biti manji nego pri
manjem , to znai da se vrstoda moe izraziti i kao funkcija vlanosti. Kako je
vlanost u nedreniranim uslovima konstantna, bit de i vrstoda konstantna,
nezavisno o srednjem naprezanju . Ta se vrstoda naziva nedreniranom vrstodom
i oznaava sa u. Pritisak vode de biti uslovljen deformacijama u tlu koje nije
mijenjalo volumen kao i srednjem ukupnom naprezanju, ili =.
Izrazi li se u nedreniranim uslovima smiuda vrstoda f preko ukupnih naprezanja
uz koritenje Mohr-Coulombovog zakona, iz uslova da je vrstoda u tim uslovima
nezavisna o ukupnom normalnom naprezanju ili srednjem ukupnom naprezanju
slijedi f=u+tan0=u. Oznai li se nagib Mohr-Coulombovog pravca vrstode s
u, slijedi u=0. Otuda analizi stabilnosti preko ukupnih naprezanja u
nedreniranim uslovima je naziv =0 analiza.
Za nedrenirane uslove analiza deformacija i analiza stabilnosti provodi se u
ukupnim naprezanjima te koritenjem parametara krutosti i vrstode izraenih
preko ukupnih naprezanja (tzv. ukupni ili nedrenirani parametri; na pr. Youngov
modul =1/1, Poissonov broj =3/1 =0.5, smiuda vrstoda f=u+tanu
uz u=0).
Generalno se za nedrenirane uslove analiza deformacija i analiza stabilnosti moe
provesti i u efektivnim naprezanjima koristedi efektivne ili drenirane parametre
krutosti i vrstode, ali bi pri tome trebalo poznavati kako deformacije tla utiu na
promjenu pornih pritisaka. Kako to danas u praksi nije niti jednostavno niti
pouzdano mogude utvrditi, takve se analize u praksi izbjegavaju (na primjer, danas
nema pouzdanog naina odreivanja nedrenirane vrstode iz poznatih efektivnih
parametara i ; neto je laki, ali ipak nepouzdan, sluaj odreivanja
nedreniranog iz dreniranog Youngovog modula ako se pretpostavi da je tlo linearno
elastino i izotropno obzirom da za takvo tlo smiudi modul ne zavisi o uslovima
dreniranja, tj. =, slijedi iz =/[2(1+)] i =/[2(1+)] da je
=3/[2(1+)]; Ovaj posljednji izraz bit de posebno upitan za sluaj normalno
konsolidovanog tla kod kojeg je izraen jaki porast pornih pritisaka pri
nedreniranom smicanju).
Iz navedenih se razloga nedrenirani parametri krutosti, a posebno vano
nedrenirana vrstoda za meka sitnozrna tla, u praksi odreuju iz nedreniranih opita
na neporemedenim uzorcima uz posebnu panju da im je vlanost pri ispitivanju
ostala priblino jednaka onoj u tlu na terenu. S tim ciljem najpogodniji su ili
nekonsolidovani nedrenirani tro-osni opiti (UU) na uzorcima najvieg kvaliteta
(krutost i vrstoda), u manjoj mjeri (za vrstodu) opiti jedno-osne vrstode (posebna
 vrsta UU opita pri kojoj je 3=0) ili terenski opiti krilnom sondom ili u manjoj mjeri
statikom penetracijskom sondom (vrstoda).

Konsolidacija
Konsolidacija u tlu je nestacionarna, u vremenu promjenjiva, pojava procjeivanja i
deformacija u tlu koja se sastoji iz meudjelovanja procesa procjeivanja podzemne
vode (Darcyev zakon) koji izaziva promjene volumena pora (ili vlanosti) i promjene
efektivnih naprezanja nastale iz te promjene volumena pora. Matematiki se
konsolidacija izraava kao problem poetnih i rubnih uslova odgovarajudih
diferencijalnih jednaina procjeivanja, ravnotee, naprezanja i deformacija te
kontinuiteta.

Ako je konsolidacija izazvana naglom promjenom opteredenja nekog volumena tla

iza koje ono ostaje nepromijenjeno, poetak konsolidacije obiljeavaju nedrenirani
uslovi, a pri kraju se tlo asimptotski pribliava dreniranim uslovima u tlu - u tom je
sluaju konsolidacija proces u kojem se kroz vrijeme i postupno odigrava prelaz iz
nedreniranih u drenirane uslove u tlu. Nedrenirani i drenirani uslovi u tlu
ograniavaju takav proces konsolidacije.
Zbog svoje sloenosti ,u praksi temeljenja, se uobiajeno trodimenzionalni proces
konsolidacije, kad je to mogude, pojednostavljuje rjeenjem jednog slinog
jednodimenzionalnog problema, ili se razmatraju samo njegovi krajnji sluajevi:
nedrenirano i drenirano stanje, a trajanje procesa konsolidacije se samo priblino
procjenjuje..
Danas je mogude analizirati sloene dvo- pa i trodimenzionalne sluajeve
konsolidacije, ali samo uz pomod sloenih numerikih postupaka na raunarima.
Rezultati takvih analiza su, meutim, u dananjoj praksi esto nepouzdani zbog
problema oko dovoljno pouzdanog odreivanja raspodjele parametra vodo-
propusnosti ( iz Darcyevog zakona) u deformacijama zahvadenom volumenu tla
kao i rubnih uslova na rubovima tog podruja.
 Geotehniko projektovanje
prema Evrokodu 7

Projektovanje bilo koje graevinske konstrukcije

(iznad tla) obavezno ukljuuje i primjenu
Evrokoda 7
Sadraj Evrokoda 7-1 (Geotehniko projektovanje, 1. dio
Opta pravila) EN 1997-1:2004
Obuhvata:
Planiranje terenskih i laboratorijskih geotehnikih istranih radova
Geotehniko projektovanje razliitih geotehnikih konstrukcija:
Osnove geotehnikog projektovanja
Geotehniki podaci
Nadzor, opaanje i odravanje
Nasipanje, odvodnja, poboljanje tla i armiranje
Plitki temelji
Temelji na pilotima (ipovima)
Sidra
Potporne konstrukcije
Hidrauliki slom
Opta stabilnost
 Nasipi
Dodaci (parcijalni i korelacijski faktori, pozadina proraunskih pristupa 1, 2 i 3,
granine vrijednosti pritiska tla na vertikalne zidove, analitika metoda prorauna
nosivosti tla, primjer prorauna slijeganja, nosivost plitkih temelja na stijeni,
granine vrijednosti deformacija konstrukcija i temelja, podsjetnik za provoenje
nadzora i opaanja ponaanja)

Sadraj Evrokoda 7-2 (Geotehniko projektovanje -- 2. dio:

Istraivanje i ispitivanje temeljnoga tla) - EN 1997-2:2007)
Obuhvata
Planiranje istraivanja tla
Uzorkovanje tla i stijena te mjerenja podzemne vode
Terensko ispitivanje tla i stijena
Laboratorijsko ispitivanje tla i stijena
Izvjetaj o istraivanju terena
Dodaci
 Popis rezultata geotehnikih standardnih ispitivanja, planiranje, primjer dugotrajnog
ispitivannja pritiska podzemne vode, CPT i CPTU ispitivanje, presiometarsko
ispitivanje, SPT,

Osnovni pojmovi
Bitni zahtjevi na konstrukciju: nosivost, upotrebljivost, robusnost, trajnost, pouzdanost i
otpornost na poar
Geometrijski podaci (a): svi geometrijski podaci koji opisuju konstrukciju ukljuivo i tlo (u
posljednjem sluaju to su debljine slojeva, nivoi podzemne vode i td.)
Djelovanje (F, , ) : opteredenje silom, temperaturom ili pomakom na konstrukciju
(stalna G, promjenjiva Q, sila u sidru P, sluajna(incidentna) A, potresna AE , )
Uinak djelovanja (E): sila, moment, naprezanje ili pritisak; ili, pomak, rotacija ili
deformacija u nekom presjeku, dijelu ili itavoj konstrukciji koji nastaju zbirom svih
djelovanja na konstrukciju u nekom trenutku njenog izvoenja ili koritenja
Parametri materijala konstrukcije ukljuivo tlo i stijenu (X): parametri koji su potrebni za
dokaz mehanike otpornosti i stabilnosti konstrukcije ili njenog dijela putem prorauna
(krutost, vrstoda, gustoda, vodopropusnost, )
Otpornost (R): najmanja sila, moment, naprezanje ili pritisak koji izazivaju slom (ili
prestanak nosivosti ili velike-neprihvatljive deformacije) u nekom presjeku, dijelu ili
itavoj konstrukciji u nekom trenutku njene izgradnje ili koritenja; slom u bilo kom dijelu
ili itavoj konstrukciji je neprihvatljivo ponaanje konstrukcije

Najvedi dozvoljeni uinak djelovanja - pomaci ili deformacije (Cd): najvedi

pomak,ugao zaokreta ili deformacija koju konstrukcija smije doivjeti tokom
izgradnje ili koritenja, a da se ne ugrozi njena upotrebljivost
Granino stanje: stanje konstrukcije ili njenog dijela na granici izmeu
prihvatljivog i neprihvatljivog ponaanja pod uinkom djelovanja u odnosu
na otpornost (ruenje ili neprihvatljivo otedenje) R (granino stanje
 nosivosti) ili dozvoljeni uinak djelovanja C kod kojeg konstrukcija jo moe
sluiti svojoj svrsi (granino stanje upotrebljivosti)
Proraunska situacija: mogudi trenutak tokom izvoenja ili koritenja
konstrukcije zajedno s mehanizmom koji dovodi do prekoraenja jednog
graninog stanja (ukljuuje trenutanu geometriju konstrukcije, djelovanja,
proraunski model tla s pripadnim parametrima materijala ukljuivo tlo i
stijenu, stanje u podzemnoj vodi zajedno s mehanizmom dostizanja
graninog stanja)

Primjeri mehanizama graninog stanja nosivosti nekih geotehnikih

konstrukcija; svaki mehanizam treba pridruiti odgovarajudoj proraunskoj
situaciji (izvor: Eurokod 7-1)
Kritine proraunske situacije: Skup svih proraunskih situacija za koje se
lako pokazuje da de sve ostale mogude proraunske situacije biti manje
kritine s obzirom na dostizanje nekog od graninih stanja; to su one
proraunske situacije za koje se provjerava da li je dolo do prekoraenja
graninog stanja
Proraunski model tla: Proraunska metoda i potrebni podaci (geometrijski i
materijalni) o tlu koji de se koristiti u provjeri da li je u jednoj od kritinih
proraunskih situacija dolo do prekoraenja graninog stanja (stvarno
mehaniko ponaanje tla idealizovano u matematiko-mehaniki oblik)
Karakteristina vrijednost (indeks k): Ona statistiki definisana ili utvrena
veliina djelovanja, uinka djelovanja, parametra materijala, otpornosti ili
geometrijskog podatka za koju je vjerovatnoda da de biti prekoraena u
nepovoljnom smislu manja od 5 % - to se statistiki naziva 5- postotnim
fraktilom (vjerovatnoda prekoraenja do 5 % smatra se jo prihvatljivom
pogrekom procjene u dananjem graevinarstvu) ponekad se potpuno
pogreno izabire kao srednja vrijednost pojedine veliine); odnosi se i na
parametre tla ili stijene koje zbog ogranienog broja ispitivanja nije pogodno
 statistiki obraivati u tom sluaju izboru karakteristine vrijednosti
parametra tla ili stijene Eurokod 7 posveduje posebnu panju te umjesto
statistike obrade upuduje na opreznu procjenu karakteristine vrijednosti
parametra (statistiki slino kao srednja vrijednost umanjena za pola
standardne devijacije parametra)

Proraunska vrijednost (indeks d): Vrijednost djelovanja, uinka djelovanja,

otpornosti ili geometrijskog podatka izvedena iz karakteristinih vrijednosti
tih parametara uz ukljuenje dozvoljenog stepena rizika od prekoraenja
pojedinog graninog stanja (dozvoljena vjeovatnoda da se prekorai
odgovarajude granino stanje); za granino stanje nosivosti Eurokod bira
vjerovatnodu manju ili jednaku 10-4 (0.0001), dok za granino stanje
upotrebljivosti ta je vjerovatnoda manja ili jednaka 1;
Parcijalni koeficijent (): Koeficijenti ili grupa koeficijenata kojima se mnoe
karakteristine vrijednosti djelovanja (F) ili karakteristine vrijednosti
uinka djelovanja (E), te dijele karakteristine vrijednosti otpornosti (R) ili
karakteristine vrijednosti parametara tla (M) da bi se odredile proraunske
vrijednosti djelovanja, uinka djelovanja ili otpornosti. Ti su koeficijenti
odreeni tako da uvaavaju vjerovatnodu rizika od prekoraenja
odgovarajudeg graninog stanja; na primjer, parcijalni koeficijent za stalno
opteredenje za sva granina stanja nosivosti iznosi 1.35 i mnoi se s
karakteristinom vrijednodu tog opteredenja da bi se dobila njegova
proraunska vrijednost (jer je procijenjeno da je vjerovatnoda da stalno
opteredenje bude premaeno 35 % oko 10-4); Za prolazno opteredenje, koje
je tee drati pod kontrolom od stalnog pa je i rizik od prekoraenja vedi,
parcijalni koeficijent je vedi i obino iznosi 1.5; Za granino stanje
upotrebljivosti ti su koeficijenti u najvedem broju sluajeva jednaki 1.
Reprezentativna vrijednost (Frep) i kombinacijski koeficijenti (i):
karakteristina vrijednost zamjenjujudeg djelovanja koja objedinjuje neku
mogudu kombinaciju karakteristinih prolaznih djelovanja; dobiva se kao
teinski zbir karakteristinih vrijednosti pojedinih djelovanja uz primjenu
kombinacijskih koeficijent (i) teinskih faktora (na primjer najvede
saobradajno opteredenje i najvedi vjetar na mostu vrlo je malo vjerojatno
da de se najvede vrijednosti tih opteredenja javiti istovremeno pa de
reprezentativna vrijednost prolaznog djelovanja biti puna vrijednost
saobradajnog djelovanja i samo dio opteredenja vjetra ili obratno; za neke
este sluajeve Eurokod 7 predlae odgovarajude kombinacijske faktore);
Primjer za granino stanje nosivosti: rep=11+22;
d=(G)+(Qrep) (na pr.: 1=1.00,2=0.50,G=1.35,Q=1.50)
Primjer za granino stanje upotrebljivosti:rep=11+22;
d=(G)+(Qrep) (na pr.: 1=1.00,2=0.50,G=1.00,Q=1.00)
Osnovi projektovanja
Projektovanje u odnosu na granina stanja:
Izbor kritinih proraunskih situacija (uvijek graninih stanja nosivosti, a obino i
graninih stanja upotrebljivosti ponekad je provjera graninih stanja nosivosti za
neku geotehniku konstrukciju dovoljan dokaz da de pomaci temelja biti mali, a
njihova tana veliina nebitna pa se provjera graninih stanja upotrebljivosti i ne
provode)
Provjera da ni u jednoj od kritinih proraunskih situacija nije prekoraeno njeno
granino stanje
za granino stanje nosivosti: dd
za granino stanje upotrebljivosti: dd
Primjena parcijalnih koeficijenata: proraunske vrijednosti djelovanja, proraunske
vrijednosti parametara materijala (ukljuivo tla) te proraunske vrijednosti
otpornosti izraunavaju se iz karakteristinih vrijednosti uz primjenu parcijalnih
koeficijenata; ponekad, ako proraunski modeli nisu dovoljno sigurni, proraunska
otpornost se dodatno umanjuje dijeljenjem s koeficijentom modela
Uvaavanje stepena rizika (geotehniki razredi)
Obzirom na stepen rizika i mogude tete u sluaju havarija, uvode se tri geotehnika
razreda graevina ili njenih dijelova: 1. ili najjednostavniji, 2. ili uobiajeni (njome se
bavi Evrokod) i 3. ili jako rizian za zahtjevne konstrukcije;
O razredu de zavisiti obim i sadraj istranih radova, sloenost proraunskih modela,
veliine parcijalnih koeficijenata, razrada projekta i td.

Provjera graninih stanja

Propisanim mjerama (jednostavnije konstrukcije, usporedivo iskustvo)
Proraunom (izraunavanje uinka djelovanja pomodu funkcija E () te otpornosti
pomodu funkcija R() na temelju proraunskih modela, poznatih djelovanja i
parametara materijala, ukljuivo tla i stijena; vedina konstrukcija)
Ispitivanjem (probna opteredenja piloti, sidra, centrifuga, )
Metodom opaanja (izvoenje konstrukcije na terenu zapoinje osnovnim
projektnim rjeenjem koje se temelji na pretpostavkama o tlu dostupnim za
vrijeme projektovanja, ugrauje se odgovarajuda mjerna oprema na pogodnim
planiranim mjestima, opaa se ponaanje konstrukcije tokom njenog izvoenja,
prilagoava se osnovno rjeenje na temelju analize odstupanja opaenog
 ponaanja konstrukcije od onog predvienog u osnovnom rjeenju; zahtijeva
poseban oprez, organizaciju izvoenja i obueni nadzor; nije uvijek primjenjivo)

Odreivanje proraunskog modela tla

 36

Obim istranih radova za DUBINA BUOTINA I TERENSKIH ISPITIVANJA

glavni projekt Temelji samci: 3 ine temelja, ne manje od

RAZMAK ILI BROJ BUOTINA I TERENSKIH 6 m;
ISPITIVANJA
Temeljne ploe ili bliski temelji samci: 1.5
puta irina ploe ili grupe temelja;
Visoke i industrijske zgrade: razmak 15 do
40 m; Brane: 0.8 do 1.2 visine brane, ali ne manje
od 6 m;
Graevine velikog tlocrta: razmak ne vedi
od 60 m; Usjeci: od dna usjeka 0.4 puta visine usjeka;
Linijske graevine (saobradajnice, kanali, Niski nasipi: 2 m ispod poboljanog tla;
cjevovodi, nasipi, tuneli, potporni zidovi: Rovovi: ispod dna rova 1.5 puta irina rova;
razmak 20 do 200 m; Iskopi (graevinske jame): ispod dna iskopa
Mostovi, temelji maina: 2 do 6 buotina po 0.4 puta dubina iskopa i barem 2 m do 5 m
temelju; ispod dna potporne konstrukcije;
Brane: 25 do 75 m du osi. Piloti: ispod dna pilota vie od irine grupe
pilota i vie od 3 irine stope pilota, a ne
manje od 5 m.
 37

Faze rada u izboru karakteristinih vrijednosti parametara tla i stijene

 38

Odreivanje reprezentativnih podataka o tlu prema klasi kvaliteta

uzorkovanja i klasi kvaliteta uzorka tla
 39

Klasifikacijski parametri tla i poremedenost uzorka

 40

Odreivanje
proraunskog modela tla
Primjenjivi laboratorijski opiti za odreivanje
geotehnikih parametara tla
41
 42

Primjenjivost terenskih istranih radova

 43

Grafiki prikaz rezultata

 44

Odreivanje karakteristinih vrijednosti parametara tla:

Inenjerska procjena, rjee statistiki

Priblina uputa za opreznu procjenu karakteristinih vrijednosti parametra tla iz
njihove srednje vrijednosti (Orr i Farrell 1999):
 45

Projektovanje uz pomod prorauna

Proraunski uinak djelovanja Ed Proraunska otpornost Rd
d=(G)+(Q) ili d=(k/M) ili
d;G=G(), d;Q=Q(). d=(k)/R ili
Kad djelovanje potie od tla: d=(k/M)/R
d=(k/M) ili
d=E(k)

Napomena 1: E(.), R(.) su funkcije uinka djelovanje odnosno otpornosti

Napomena 2: varijante prorauna zavise o proraunskom pristupu (PP), a razlikuju se
po mjestu primjene parcijalnih koeficijenata: (a) na izvoru rizika (djelovanja ili
parametri materijala, ili (b) na mjestu uinka i otpornosti.
Napomena 3: Za granina stanja nosivosti parcijalni koeficijenti su vedi od 1 za sva
nepovoljna djelovanja i za otpornosti, manji od 1 za stalna povoljna djelovanja ili 0 za
 46

prolazna povoljna djelovanja, a za granina stanja upotrebljivosti te za jedininu

teinu tla su jednaki 1.

Proraunske situacije za granino stanje nosivosti

 47

Indeksi:
dst nepovoljno; stb povoljno; d proraunski; - uinak djelovanja,
- otpornost, uzgon, teina, pritisak u porama tla, normalno
naprezanje pritiska (ukupno), vertikalna sila strujnog pritiska podzemne
vode, - uronjena teina stupca tla na koji djeluje sila , - otpornost tla za
EQU

Proraunski pristupi (PP) za GEO

 48

Parcijalni koeficijenti za granina stanja

 49

Granino stanje upotrebljivosti:Svi parcijalni koeficijenti su jednaki 1

Granina stanja nosivosti: Veliina parcijalnih koeficijenata zavisi o
nizu okolnosti:
o karakteru karakteristine vrijednosti: djelovanja, materijalni
parametri, otpornosti ili uvaavanje nesigurnih proraunskih modela
o vrsti proraunske situacije
o trajnosti proraunske situacije
o uestalosti djelovanja (trajno, promjenjivo, incidentno, potresno)
o povoljnosti djelovanja: povoljno ili nepovoljno
o procjeni projektanta o ukljuenim rizicima
50
51
 52

Parcijalni koeficijenti za granina stanja nosivosti (parametri tla i

otpornosti; za pilote vidi jo i poglavlje o pilotima) ( )

Tlo: EQU, UPL, GEO (PP3) (u HYD, osim , ne ulaze ostali parametri tla)
Parametar tla Smbol Vrijednost
Tangens ugla trenja, 1.25
tan
Efektivna kohezija, c 1.25
Nedrenirana smiuda cu 1.4
vrstoda, u
Jedno-osna tlana qu 1.4
vrstoda, u
Zapreminska teina 1.0
Nosivost pilota na s;t 1.4
zatezanje(samo UPL)
Nosivost sidra (samo a 1.4
UPL)
 53

Ponaanje temelja i pojednostavljenja

Temelji su sastavni dijelovi konstrukcije ija opteredenja prenose u tlo.
Kontaktna naprezanja izmeu temelja i tla rezultat su mehanike interakcije
konstrukcija-temelj-tlo (kompatibilnost pomaka i sila na kontaktu temelja i
tla); to se u praksi esto zanemaruje (ponekad opravdano) pa se kontaktna
naprezanja pretpostavljaju nezavisnim od uticaja tla.
Problem odreivanja kontaktnog naprezanja izmeu temelja i tla sloen je
zbog sloenih procesa u tlu (tlo podlono deformacijama promjenjivim u
vremenu konsolidacija i puzanje koje su u sloenom nelinearnom
odnosu sa opteredenjem), ali i razliitim kombinacijama opteredenja od
strane konstrukcije tokom njene izgradnje i koritenja. Zbog toga se u praksi
koristi niz pojednostavljujudih pretpostavki u postupcima dokazivanja
mehanike otpornosti i stabilnosti, ija se opravdanost brani dosadanjim
iskustvom. Sluajevi gdje je to iskustvo mravo ili ga nema, kao to su
razliite inovacije u temeljenju ili njihova primjena izvan uobiajene prakse,
 54

trae od inenjera posebnu panju, oprez i promiljene provjere stabilnosti i

otpornosti.
Uspjeno projektovanje temelja zahtijeva specijalistika znanja
konstrukterstva i geotehnike, posebno mehanike tla, pa time i usku saradnju
specijalista tih struka.